TENA (TEREZIJA):

- U šesnaestoj svojoj godini bila je uzrasla i tanka, kao da je iz vode iskočila, i činilo se, da će biti
preveć visoka, pa su joj drugarice već počele prišivati kojekakova nelijepa imena. Lice joj bilo
ponešto mrko, sa onom neizrazitom bojom, kadano se još nije moglo znati, hoće li biti blijeda
crnka, ili rumeno-bijela. Takova nerazvijena, nije se u prvi čas nikom osobito sviđala; nu tko ju je
pomnije promotrio, vidio je da joj je lice pravilno u svakom potezu, nos ravan i sitan, čelo slično
srpu, istom se počelo u gornjoj polovici bjelasati, donji dio lica pružio se ponešto u duljinu i tek se
počeo zaobljivati, nijedna kost, nijedna crta nije mutila nježnog, pravilnog sklada cijelog obličja.
Nu lice bilo samo još mrtvo, bez oživljujućega daha; samo mrke sjajne oči kao da su prerano
sazorjele, poput mirisa u poluzelene voćike, te odavale, da će one pravilne crte, dok se ispune,
dok se izravnaju i ožive bojom prve mladosti, stvoriti ljepotu, kakovom narav zna uresiti samo
rijetke žene.
- Kada je nastupila sedamnaestu godinu, poče se raspupavati i to tako naglo, da je svaki dan
drugačija, svaki dan ljepša bivala. Ona, sve do sada uspavana životna snaga, briznula najednom u
sav mah; u visinu nije više rasla, nego se samo zaokruživala, dokle god joj nije punoća sa visinom
u potpuni sklad došla
- Narcis, postaje ružna, ima puno momaka / On je gledao dvije Tene pred sobom; jednu lijepu,
onakovu, kakovu je pred dvije godine ljubio i jednu ružnu

JERKO PAVLETIĆ - bio je lijenčina, nemarišan čovjek, koji je i sebe i sve okolo sebe prepuštao milosti
Božjoj, a k tomu još onaj kukavni dobričina, koji će društvu za volju i kapu svoju zapiti.

JOZO MATIJEVIĆ - momka i dosta uglednog i dosta imućnoga, žena: Ivka

JAROSLAV BERANEK - cifrasto počešljanoga, na kicošku naherenom kapicom, s tankom virginijom u

ustima, s crljenom vojničkom knjigom za izbočenim prsima / čeh/ izgubia ruku/ završia sa Tenon/
negda lijepo obrijana, u onom tijesnom vojničkom odijelu

Mladi, ljepušasti ciganin ĐORĐE, komu je tek na očima, na ponešto vitičavoj kosi i bisernim zubima
ostao zadnji trag istočnog plemena,.. žena: Maruška

LEON JUNGMANN, rođeni Alzašanin. Eto njemačkog prezimena, ali imena i osvjedočenja francuskog.
Čovjek to mlad, ljepušast, sitnih vatrenih očiju, crnomanjasto-bljetkaste puti, guste, tamne kose a
plavih brkova. Hrvatski je govorio, u kratkim odsječenim stavcima, neke riječi i preveć oštro
naglašujući, a neke opet gutajuć, te si morao istom obiknuti da ga posve razumiješ. Kao zastupnik
velike tvrtke živio je Leon na gospodsku; za ured i stan iznajmio je najveću kuću, držao konje i finog
kuhača. Ljepušast i galantan ubrzo je omilio mladom ženskom svijetu,.. /sviđala mu se Tena al je
vidija da ju samo zanima njegovo bogatstvo/ napušta to njeno selo