Zločin i

kazna
ANALIZA DJELA ZLOČIN I KAZNA

PROČITAJTE KNJIGU ONLINE >>

ANALIZA KRATAK SADRŽAJ ELEMENTI

CITATI LIKOVI BIOGRAFIJA

Pitanja za višu ocjenu >>

Analiza likova
Zločin i kazna jedno je od kompleksnijih
djela ruske književnosti kada je u
pitanju psihološka karakterizacija
likova. Od želje za prihvaćenosti u
društvu, moraliziranja, razmišljanja i
planiranja zločina, pa sve do unutarnjih
borbi likova i Blozofskih rasprava,
nijedan lik u ovom romanu nije “običan”.

U nastavku se nalazi detaljan popis svih

važnijih likova u djelu te njihova detaljna
analiza s uključenim citatima.

Rodion Romanovič
Raskoljnjikov
Glavni lik romana. Svojom željom za
nečim boljim pokreće cijelu radnju i uči
nas da se svaki zločin i nedjelo mora
platiti. Isprva je bio normalan mladić
koji je došao u Petrograd kako bi
postao pravnik želeći pomoći svojoj
siromašnoj majci i sestri. S vremenom
si više nije mogao priuštiti obrazovanje
pa je smatrao da je jedini izlaz za to da
ubije lihvaricu Aljonu Ivanovnu za
kojom nitko ne bi žalio jer je bila zla. S
vremenom shvaća da to nije bio motiv
jer plijen nije ni pogledao. On je zapravo
htio dokazati da on nije još samo jedan
običan čovjek kako ih je zvao. Htio je
dokazati da je neobičan i da nije budala,
čak se uspoređivao i s Napoleonom. No
njegova savjest nije dala mira ni njemu
ni njegovu zdravlju te je ozdravio i
prihvatio svoj život onakvim kakav je
tek u zatvoru. Tamo je doživio svoju
katarzu.

“bijaše on osobito lijep, krasnih tamnih

očiju, tamnoplave kose, viši od srednjeg
rasta, vitak i stasit.”

“Ja sam Rodion Romanovič

Raskoljnjikov, bivši student, a stanujem
u Schillovoj kući, ovdje u uličici, nije
daleko odovud, broj 14.”

“Nije učestvovao ni u općim

sastancima, ni u razgovorima, ni u
zabavama, niti bilo u čemu. Učio je
marljivo i zato su ga štovali, ali ga volio
nije nitko. Bio je vrlo siromašan, a
nekako naduto ponosan i nedruževan,
kao da nešto taji u sebi. Gdjekojim se
drugovima njegovim činilo, da ih sve
smatra za djecu, gleda s visoka, kao da
ih je sve pretekao i po razvitku, i po
znanju, i po načelima, a njihova načela i
interese drži za nešto niže.”

Marmeladov
Titularni savjetnik kojeg upoznajemo u
krčmi. Bio je pijanac koji je propio svoj
posao i obitelj. Kaje se zbog svega što
je napravio, ali nedovoljno da bi se
popravio i poboljšao život svoje obitelji.
Umire jadnom smrću, no u tom trenutku
se prikazuje kako je ipak imao ljubav
bližnjih.

“Bio je to čovjek, koji je prevalio pedeset

godina, srednjeg stasa, dobro razvijen,
prosijed i velike ćele, lica nabuhla od
neprestanoga pijančenja, žuta, dapače
zelenkasta, i nabreklih vjeđa, iza kojih
su sjale, kao rupice sitne, ali živahne
crvenkaste oči. Ali nešto je u njega bilo
jako neobično; u pogledu kao da mu je
sjalo oduševljenje, pa i rasudljivost i um,
ali u isti mah kao da je podrhtavalo i
bezumlje. Odjeven je bio u stari, sasvim
razderani crni frak, s kojega su
popadala dugmeta. Samo se još jedno
još nekako drži i njime se on
zakopčava, jer očito ne če da se udalji
od pristojnosti. Ispod prsluka od
nankinga viri mu naprsnik, sav zgužvan,
uprljan i poliven. Lice mu je po
činovničkom običaju obrijano, no već
davno, tako da su već stale izbijati
sivkaste dlake.”

Katerina Ivanovna
Časnička kći koja je nesretnom
sudbinom završila s Marmeladovim.
Otac joj je bio cijenjen čovjek kojeg je
uvijek svima hvalila i ponosila se njime.
Oboljela je od tuberkuloze i u činu očaja
ju je ona i ubila.

“Bila je strahovito isušena, prilično

visoka i stasita žena, još uvijek krasne,
zagasite plave kose i, stvarno, obraza,
koji bijahu crveni od pjega.”

Sonja ili Sofja

Semjonovič
Marmeladov
Marmeladova kći. Bila je požrtvovna i
sve bi dala za svoju obitelj. Tako je i
postala prostituka zbog čega je morala
napustiti svoju obitelj i nositi žutu
ceduljicu. Bila je prva osoba kojoj je
Raskoljnjikov priznao svoj grijeh i nije
ga osuđivala već ga je žalila i htjela se
brinuti o njemu. Krenula je s njim u Sibir
i tamo ostala radeći kao poštena žena
čekajući da on odsluži svoju kaznu.

“Sonja je mala rasta, osamnaest joj je

godina,prilično je mršava, ali
ljepuškasta plavka, osobito modrih
očiju.”

“Bila je to Sofja Semjonovna

Marmeladova… Sada je to bila skromno
i dapače bijedno odjevena
djevojka,sasvim još mlada, skoro nalik
na djevojčicu, skromnog i pristojnog
vladanja, jasnog, no ponešto
zaplašenog lica. Na njoj je sasvim
priprosta domaća haljinica, na glavi
staromodan šeširić, jedino joj je u
rukama suncobran kao i jučer.”

Petar Petrovič Lužin

Dvorski savjetnik, pravnik i skoro Dunjin
muž. Bio je umišljen, okrutan i smatrao
se dobročiniteljem. Njegova misao da
je bolji od svakoga mu se ispriječila na
putu da postane Dunjin muž jer je
smatrao da on njoj time zapravo čini
uslugu tako što će joj pokazati što
znači imati dobar život.

“On je valjan i osiguran čovjek, služi na

dva mjesta i ima već svoju glavnicu.
Ima mu doduše već četrdeset i pet
godina, ali je prilično ugodne vanjštine i
može se još sviđati ženama, pa i uopće
vrlo je solidan i pristojan, samo nešto
mrk i nekako ponosit. No to se možda
samočini tako, na prvi pogled.”

Razumihin ili Dmitrij

Prokofjič
Jedini Raskoljnjikovljev prijatelj. Uz
njega je bio od dana kada je počinio
ubojstvo pa vjerojatno sve do smrti jer
se oženio Dunjom.

“To je bio neobično veseo i druževan

momak, dobar i prostodušan. Ali pod
tom se prostodušnošću krila ozbiljnost
i dostojanstvo. Najbolji njegovi drugovi
su to shvaćali i svi su ga voljeli. Bio je
jako bistar, iako zaista nešto priprost.
Vanjštine je bio naočite: visok, mršav,
vazda loše obrijan, crnokos. Znao se
gdjekada kavžiti i bio na glasu kao
snažan čovjek. Jedan put je noću u
društvu, jednim zamahom, oborio
stražara, visokog dvanaest vršaka. Piti
je mogao bez kraja, ali je mogao i da
uopće ne pije; mogao je vragovati do
zla boga, ali je mogao da uopće ne
vraguje. Razumihin je bio osobit još i po
tom, što ga nikada nikakve nezgode
nisu zbunjivale, i nikakve loše prilike,
činilo se, nisu mogle njega slomiti… Bio
je puki siromak i sam je samcat
uzdržavao sebe, zarađujući novac
svakojakim poslovima. Znao je
nebrojene izvore, iz kojih je mogao
crpsti zaradu.”

Lizaveta
Aljonina sestra i dobra Sonjina
prijateljica. Smatrali su je slabom i
predobrom da bi bila Aljonina sestra.
Nikad se nikome nije suprotstavlja i bila
je ponizna.

“Bila je visoka, nezgrapna, plaha, tiha

djevojka, skoro idiotkinja, u dobi od
trideset i pet godina, potpuna ropkinja
svoje sestre, pred kojom dršće i koja
čak trpi batine.”

Avdotja Romanovna
ili Dunja
Raskoljnjikovljeva sestra.

“Avdotja je Romanovna vrlo lijepa,

visoka, divna stasa, jaka, samouvjerena.
To joj iskazuje svaka kretnja, a ipak to
ne oduzima njezinim kretnjama ni
mekoću ni draž. Licem nalikuje na
brata, ali se može reći, da je krasotica.
Kosa joj je tamnoplava, nešto svjetlija
nego u brata, oči skoro crne, blistave,
ponosite, au isti mah gdjekada,
časomice, neobično blage. Blijeda je, ali
joj bljedoća nije bolesna i lice joj sija
svježinom i zdravljem. Usta su joj nešto
malena, a donja je usnica, svježa i
rumena, malčice iskočila unaprijed s
bradom, – jedina nepravilnost na tom
prekrasnom licu, koja mu uostalom daje
neku osobitu značajnost i kao neku
bahatost. Lice joj je uvijek više ozbiljno
nego veselo, te zamišljeno; ali, kako
pristaje tom licu smiješak, kako mu
pristaje smijeh, veseo, mlad, slobodan!”

Puljherija
Aleksandrovna
Raskoljnjikovljeva majka.

“Puljheriji Aleksandrovni ima doduše

već četrdeset i tri godine, ali joj je lice
još uvijek uščuvalo ostatke nekadašnje
krasote, a i čini se ona mnogo mlađom,
nego što je zbilja, kako to skoro svagda
biva u žena, koje su do starosti očuvale
vedar duh, svježinu dojmljivosti i časnu,
čistu toplinu srca. Da usput reknemo:
uščuvati sve to, jedino je sredstvo, da
se ne izgubi krasota i u starosti. Kosa
joj je već započela sijedjeti i rijediti se,
sitne se vraske odavno navraskale oko
očiju, obrazi upali i osušili se od brige i
jada, a ipak je to lice krasno. To je slika i
prilika Dunječkina lica, ali prije dvadeset
godina, i to bez ovakve donje usne, koja
u nje ne iskakuje unaprijed. Puljherija je
Aleksandrovna čuvstvena, ali ne do
otužnosti, plaha je i popustljiva, ali
samo donekle; mnogo može da
dopusti, na mnogo može da pristane,
dapače i na ono, što joj je protivno
uvjerenju, no uvijek je postojala jedna
linija časti, načela i krajnjih uvjerenja,
preko koje je nikakve prilike ne bi mogle
primorati da prekorači.”

PorErij Petrovič
Razumihinov stric i glavni istražitelj u
ubojstvu Aljone i Lizavete Ivanovne.

“To je čovjek od trideset i pet godina,

niži od srednjeg rasta,pun i dapače s
trbuščićem, obrijen, bez brkova i bez
zalizaka, kratko ošišane kose na velikoj,
okrugloj glavi, koja se nekako osobito
zaokruglila i ispupčila na
zatiljku.punačko,okruglo lice, s nešto
zatubastim nosom, bijaše boležljive,
tamnožute boje, ali prilično živahno i
dapače podrugljivo. Bilo bi štoviše i
dobrodušno, kad ne bi smetao izražaj u
očima, u kojima je neki židak vodeni
sjaj, a pokrivene su skoro bijelim,
treptavim trepavicama, kao da nekom
namiguje.”

Andrej Semjonovič
Lebezjatnjikov
Lužinov i Katerinin sustanar.

“…jedan od prvih mladih progresista, te

igra dapače znatnu ulogu u nekim jako
zanimljivim, fantastičnim društvima.”

“Taj je Andrej Semjonovič malokrvan,

skrofulozan čovjek, niska rasta, u nekoj
je službi, neobično je plav, sa zaliscima
u obliku kotleta, i on se silno dići njima.
A usto ga i skoro navijek bole oči. Srca
je prilično blaga, ali govor mu je jako
samopouzdan, gdjekada i jako nadut, a
to je, kraj onakve spodobice njegove,
skoro svagda smiješno. … On je jedan iz
one bezbrojne, raznolike čete ništavaca,
crknute nedonošćadi i nedoučenih
uobraženjaka, što mahom pristaju uz
najpomodniju ideju, koja je u prometu,
da je odmah zagade i da za čas izvrgnu
ruglu sve,čemu je gdjekada i oni sami
najodanije služe.”

Arkadij Ivanovič
Svidrigajlov
Dobar čovjek, ali je bio pedoBl pa se ne
smatra baš dobrim. Istinski je volio
Dunju i pobrinuo se za Sonju i njenu
braću i sestre kada je to najviše bilo
potrebno.

“To je neko neobično lice, nalik na

krinku: bijelo, rumeno, rumenih, crvenih
usana, svijetlomodre brade i još prilično
guste svijetle kose. Oči su mu i suviše
modre, a pogled njihov pretežak i
ukočen. Nešto je užasno neprijatno na
tom krasnom licu, neobično mladom,
ako se sudi po godinama. Odjeća je na
Svidrigajlovu gizdelinska, ljetna, laka, a
osobito se on gizda rubeninom. Na
prstu mu je golem prsten s dragim
kamenom.”

DETALJNIJA ANALIZA LIKOVA >>

Ovo je stranica posvećena jednoj od

kompleksnijih knjiga svih vremena – djelu
Zločin i kazna. Djelo je napisao ruski
književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski.
Izrazito detaljno obradili smo sadržaj
djela, analizirali smo djelo, nabrojali
književne elemente, napravili kratku
analizu likova i biograBju Dostojevskog.

Pitanja za ponavljanje >>

BIOGRAFIJA: DOSTOJEVSKI

Dostojevski je rođen 11.11.1821. godine u

Moskvi, a umro 9.2.1881. godine u
Petrogradu. Ruski je romanopisac i pisac
kratkih priča čiji je psihološki prodor u
najmračnije udubljenje ljudskog srca,
zajedno s njegovim nenadmašnim
trenucima osvjetljenja, imao neizmjerni
utjecaj na Bkciju 20. stoljeća.

Detaljna biograEja >>

Pročitajte knjigu online >>

Copyright © 2020–2023. Lektire.hr. Sva prava

pridržana.