Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

DRVO KAO GRAĐEVNI MATERIJAL

Drvo, kao i naravni kamen, građevni je materijal poznat i upotrebljavan od početka

razvoja civilizacije do danas1. Drvo je oduvijek bilo jedna od najvažnijih sirovina za
podmirenje temeljnih graditeljskih potreba te se svestrano upotrebljavalo. Ono je dar
prirode koji čovjek prisvaja sječom i obaranjem stabala i dosta lakom obradom pripravlja
drvenu građu. Daljnjom obradom (krojenjem, oblikovanjem i sastavljanjem dijelova)
dobivaju se od drvene građe predviđeni elementi, odnosno različite drvene konstrukcije.
Zbog svojih dobrih tehničkih osobina drvo ima široku primjenu u arhitekturi. Upotrebljava
se za nosive konstruktivne elemente (stijene, stropove, krovove), obloge, podove,
stubišta, građevnu stolariju, privremene pomoćne konstrukcije (oplate, skele) pa sve do
izrade pokućstva i ostalih uporabnih predmeta.
S arhitektonskog gledišta drvo je plemenit, topao materijal s vrlo širokim
mogućnostima konstruktivnog oblikovanja. Napretkom tehnologije korištenja drva,
pronalaskom načina i sredstava za zaštitu drva, novim metodama spajanja (čelični spojni
elementi, sintetske smole, ljepila) i prerade drva, ono i dalje predstavlja materijal osobite
vrijednosti i podobnosti za različite načine izvedbe pojedinih konstrukcija, a za neke
potrebe i jedini ispravno izabran materijal. Vrijednost drva stoga danas sve više raste jer
se napretkom tehnologije područje njegove primjene još više proširilo.
Tehnologija drva je nauka koja se bavi proučavanjem i poznavanjem građe i
svojstava drva. U tehničkom smislu drvo predstavljaju debla, korijenje i grane različitih
biljaka, prvenstveno četinjača i listača, ali također i palmi, bambusa, penjačica i nekih
drugih drvenastih biljaka. U prirodoznanstvenom smislu drvom se naziva svaka vlaknasta
tvar biljnoga porijekla koja se prvenstveno sastoji od celuloze, a odrvenjela je uloženim
ligninom. Drvo je organska tvar pa u njegovu porijeklu treba tražiti uzroke nehomogenosti
anatomske građe, kemijskog sastava i različitosti tehničkih svojstava.

1Ovaj separat obrađuje drvo za potrebe kolegija Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade. Na kolegiju Materijali u
arhitekturi (I. i II. sem.) studenti se detaljnije upoznaju s ostalim karakteristikama drva kao građevnoga materijala.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

STRUKTURA DRVA
Za drvo kao građevni materijal odlučujuća su njegova tehnička svojstva jednako
kao i prirodna građa. Drvo nije homogena tvar, već je potpuno heterogeno u anatomskom,
fizičkom i kemijskom smislu. Njegove stanice se međusobno razlikuju po obliku, dimenziji i
položaju. Fizička nehomogenost drva očituje se u različitosti građe pojedinih dijelova drva,
a vidi se i na različitim presjecima drva. Fizička heterogenost ovisi o stanicama drva i
smjeru rezanja. Kemijski je sastav drva vrlo složena struktura organskih molekula (95%) i
mineralnih tvari (5%). Skelet drva građen je od duguljastih stanica koje sadrže celulozu
(kemijski spoj ugljika, kisika i vodika) i lignin. Lignin sadrži veću količinu vode i manje
količine bjelančevina, škroba, tanina, šećera, smola i ulja. Količina vode u drvu varira i
ovisi o vrsti drva, starosti i stupnju prosušenosti. Postotak vode sirovog drva iznosi
prosječno 45%, polusuho drvo sadrži 25÷35%, a prosušeno još uvijek 15÷20% vode.
Prema ostalim materijalima dobra svojstva drva su: lagana obradivost, dosta velika
čvrstoća na tlačna, vlačna i posmična naprezanja, žilavost, dobra toplinska i akustična
svojstva, otpornost protiv kemijskih utjecaja (kiselina i soli), plemenit izgled.
Njima nasuprot stoje i mane: lagana zapaljivost, truljenje, podložnost crvotočini
(ličinke nekih kukaca mogu, izvana gotovo neprimjetno, potpuno rastočiti unutrašnjost
drva), utezanje i bubrenje uslijed utjecaja vlage (rad drva).

Sl. 1 Presjeci drva

Struktura drva najbolje se promatra na površinama tri različita, međusobno

okomita presjeka:
a) poprečnom (čelnom ili transverzalnom, tj. okomitom na uzdužnu os drva),
b) zrcalnom ili radijalnom (uzdužnom kroz srce) i
c) bočnom ili tangentnom (uzdužnom, ali paralelnom sa srcem).
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Razlike u strukturi najbolje su uočljive na poprečnom presjeku tj. presjeku

okomitom na osovinu debla gdje se koncentrični godovi nižu u obliku različito širokih
prstenova. Na njemu se vide godovi, srce ili srčika, srž ili jezgra, bjeljika i kora. Godovi
označavaju godišnji prirast drva tijekom godine u obliku koncentričnih prstenova. Sastoje
se od svijetlijeg dijela, šireg i mekanijeg, nastalog bujanjem vegetacije u proljeće i ljeto, i
tamnijeg, čvršćeg i užeg, nastalog tijekom jeseni i zime. Srce (srž ili srčika) drva
predstavlja posebna skupina stanica manjega promjera koje se nalaze u anatomskom
središtu poprečnog presjeka drva. Središnji, zbijeniji, tamnije obojeni godovi oko srca
sačinjavaju srž ili jezgru, a vanjski, manje zbijeni godovi, bjeljiku (bijel, bjelikovina). U
nekim se vrstama drva jezgra posebno ne primjećuje (npr. u jelovini i smrekovini) dok u
nekih može zauzeti i veći dio poprečnog presjeka (npr. u hrastovini). Vanjski plašt drva
naziva se kora.
Na radijalnom presjeku godovi izgledaju kao niz prilično pravilnih paralelnih pruga.
Na tangentnom presjeku godovi koji su bliže sredini stabla izgledaju kao vijugave, a oni
bliže kori kao paralelne linije.

Pojedine vrste drva razlikuju se svojom teksturom. Pravilna tekstura drva nastaje
od pravilne unutrašnje građe drva. Prema presjecima drva razlikujemo četiri pravilne
teksture drva:
• poprečna ili čelna tekstura drva slika je poprečnoga presjeka drva u kome se
godovi vide kao više ili manje pravilne koncentrične kružnice,
• radijalna tekstura drva slika je radijalnog presjeka drva u kome se godovi vide
kao približno ravne crte koje teku u smjeru uzdužne osi stabla,
• tangentna tekstura drva slika je tangentnog presjeka drva, obično lijepog izgleda,
• spiralna tekstura drva nastaje prilikom tokarenja ili ljuštenja drva, a godovi su
različita oblika.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

FIZIKALNA SVOJSTVA DRVA

TEŽINA DRVA
Drvo je porozno tijelo izgrađeno od čvrstih stijenki stanica i fine mreže pora. Kada
govorimo o masi jedinice volumena drva, treba razlikovati masu jedinice volumena drva
kao poroznoga tijela koje u svojim šupljinama ima zraka, vode, smole i drugih tvari od
mase jedinice volumena drvne tvari od koje su izgrađene stijenke stanica drva. Prva se
naziva volumna težina drva, a druga specifična masa (gustoća) drvne tvari. Specifična
masa drvne tvari kreće se u vrlo uskim granicama za sve vrste drva: 1,46÷1,56 g/cm3 (u
prosjeku 1,50 g/cm3).
U praksi je važnija volumna težina drva koja predstavlja masu jedinice volumena
drva kao poroznoga tijela uz određeni sadržaj vode. Volumna se težina drva vrlo razlikuje
i ovisi o njegovoj vrsti, strukturi i sadržaju vode, o dijelu stabla iz kojega drvo potječe, o
tipu šume i dr. Prema propisima uzimaju se sljedeće vrijednosti:
četinjače: listače:
- sirovo drvo (>30% vlage) .......................................... 900 kg/m3 1000 kg/m3
- sušeno drvo (25% vlage) ......................................... 600 kg/m3 800 kg/m3
- sasvim suho drvo (<15% vlage) ................................ 500 kg/m3 800 kg/m3

VLAŽNOST DRVA
Vlaga se u drvu stalno mijenja promjenom vlage i temperature zraka u svojoj
okolini. Higroskopska2 ravnoteža drva jest promjena vlage u drvu koja se neprestalno
izravnava s vlagom okolnoga zraka. Ovo nepovoljno svojstvo treba uzeti u obzir kod
tehničke primjene jer inače u određenim slučajevima može uzrokovati neželjene
posljedice. Drvo je građeno pretežito od celuloze koja ima svojstvo da upijanjem vode
bubri. Gubitkom vlage drvo se uteže, a njezinim povećanjem buja (drvo radi)3.
Promjenljivost dimenzija različita je u različitim smjerovima: najveće bubrenje je u smjeru
godova (tangentno), nešto manje u smjeru drvnih trakova (radijalno), a najmanje u smjeru
vlakanaca (longitudinalno). Isto tako, više se utežu stanice na periferiji drva nego u
unutrašnjosti, što dovodi do deformacija, pa i pucanja drvenog elementa. Kod brzog
sušenja može nastupiti i vitlanje drva. Odnos između veličine utezanja, odnosno bubrenja,
i sadržaja vode u drvu približno je linearan.

2Higroskopnost je svojstvo tvari da svoju vlagu nastoji prilagoditi vlazi okolnoga zraka.
3Jedan gram suhoga drva može imati ukupnu površinu šupljina 2000 cm2, a isti taj gram drva kad nabubri može povećati
površinu svojih šupljina 1500 puta, što iznosi 3 000 000 cm2.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Drvo se suši prema vrsti uporabe na sljedeće postotke vlage:

- namještaj u prostorijama sa centralnim grijanjem ..... 10 %
- prozori, vrata, hrastove parketne daščice ................. 13 %
- stropne grede, slijepi podovi ..................................... 15 %
- građa za krovišta ...................................................... 20 %

VODLJIVOST TOPLINE
Koeficijent toplinske vodljivosti drva ovisi o anatomskoj strukturi, volumnoj težini,
smjeru vlakanaca, temperaturi i vlazi drva te se najčešće uzima λ = 0,10÷0,20 W/mK.
Radi svoje porozne strukture drvo loše vodi toplinu i u toplinsko-tehničkome pogledu
predstavlja dobar izolacijski materijal. Što je neko drvo poroznije, tj. što mu je manja
volumna težina, to je manji i koeficijent toplinske vodljivosti. Vlaga negativno utječe na
toplinsku izolaciju pa porastom vlage drva za 1%, koeficijent toplinske vodljivosti raste
prosječno za 1,25%. Rastezanje drva promjenom temperature je neznatno pa se u praksi
najčešće ne uzima u obzir.

AKUSTIČNA SVOJSTVA DRVA

Drvo je nezamjenljiv materijal za postizanje akustičnih efekata. Drvena oplata
kazališta, koncertnih i konferencijskih dvorana osigurava dobra akustična svojstva.
Koeficijent apsorpcije zvuka, važan za akustiku prostorija obloženih drvom4, definiran je
kao omjer između apsorbirane i upadne zvučne energije. Zvuk se kroz drvo širi 10÷15
puta brže nego kroz zrak (332 m/s) te je brzina širenja zvuka kroz drvo približno jednaka
brzini njegova širenja kroz metale5. Nepravilnost strukture drva smanjuje brzinu zvuka. S
obzirom da je drvo četinjača pravilnije strukture od drva listača, upotrebljava se za
elemente kod kojih zahtijevamo najveću vodljivost (npr. glazbeni instrumenti). Vodljivost
zvuka važna je za procjenu stupnja zdravosti i kvalitete drva. Zdravo drvo daje jasan i
kratak zvuk, trulo odzvanja muklo i kratko, a šuplje muklo i dugo.
Zbog svoje dobre zvučne vodljivosti drvo nije dobar zvučni i akustični izolator. Ako
treba spriječiti dopiranje vanjskoga zvuka u neku zatvorenu prostoriju, drvena vrata
moraju biti konstruirana od najmanje tri sloja s time da između obložnih drvenih ploha
bude zrak ili neki drugi izolacijski materijal (staklena vuna ili sl.).

4 Ploče vlaknatice bolje apsorbiraju zvuk od masivnog drva, pogotovo ako su odmaknute od zida. Osim toga, drvene će
ploče još bolje apsorbirati zvuk ako su do polovice svoje debljine zarezane u kvadratiće 10x10 cm.
5 Brzina širenja zvuka kroz drvo najveća je u smjeru vlakanaca (3200÷5200 m/s) te je gotovo jednaka kao u željezu

(5000 m/s), dok je znatno manja u radijalnom i tangentnom smjeru (900÷1500 m/s).
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

MEHANIČKA SVOJSTVA DRVA

Različite vrste drva imaju različita mehanička svojstva. Razlike svojstava različitih
vrsta drva posljedica su razlika u anatomskoj strukturi tih vrsta, međutim, postoje velike
razlike i unutar iste vrste drva, ali i unutar istog stabla, pa čak i unutar jednoga goda istoga
presjeka (npr. rano drvo ima 3÷5 puta manju čvrstoću na tlak, vlak i savijanje od kasnoga
drva u istome godu). Drvo korijena je manje čvrsto od drva debla i grana, a drvo grana je,
uz mali broj izuzetaka, čvršće od drva debla. Stoga je poznavanje utjecaja razlika u
anatomskoj strukturi drva na svojstva drva vrlo važno za ocjenu kvalitete drva i njegove
podesnosti za određenu uporabu.
Najvažnija mehanička svojstva drva su elastičnost, čvrstoća, tvrdoća, trajnost i
otpornost prema habanju. Postoji uzajamna veza između mehaničkih svojstava drva i
njegove volumne težine pa se općenito može reći: što je neko drvo unutar iste vrste teže,
to je ono elastičnije, čvršće i tvrđe. Mehanička svojstva drva najbolja su u smjeru
vlakanaca, a najlošija okomito na vlakanca.

ELASTIČNOST DRVA
Elastičnost je svojstvo drva da se ono pod djelovanjem vanjske sile savije, a kada
ta sila popusti drvo se vraća u prvobitni oblik. Drvo je djelomično elastično jer kada je sila
koja djeluje na njega prevelika, drvo ili trajno zadržava zakrivljeni oblik ili pukne. Modul
elastičnosti drva ovisi o vrsti drva, strukturi drva, volumnoj težini, sadržaju vode,
temperaturi, obliku presjeka, smjeru vlakanaca, pravilnosti rasta i starosti drva. Prosječna
vrijednost modula elastičnosti iznosi 300÷2500 kN/cm2, a najveći je u smjeru vlakanaca.
Vrlo elastična drva su ebanovina, tikovina, bagremovina, lipovina, orahovina, jasenovina,
brezovina, dok su slabo elastične bukovina, hrastovina, smrekovina i javorovina.

ČVRSTOĆA DRVA
Čvrstoća drva je otpor kojim drvo nadvladava silu koja na njega djeluje. Zato ona
predstavlja jedno od najvažnijih svojstava koje se traži od drva u svakoj nosivoj
konstrukciji u građevinarstvu. Prema čvrstoći drva određuje se i njegova uporabna
vrijednost. Čvrstoće na pritisak i na vlak vrlo su različite s obzirom na smjer opterećenja:
mnogo veću čvrstoću (3÷10 puta) pokazuje drvo opterećeno u smjeru vlakanaca nego
okomito na njihov smjer. Čvrstoća također ovisi i o količini vlage u drvu: što je veći sadržaj
vode to je čvrstoća manja. Prosječne čvrstoće koje se zahtijevaju od pojedinih vrsta drva
računaju se na količinu vlage od 15%. Dopušteni naponi su, međutim, iz razloga
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

sigurnosti znatno manji od čvrstoće loma. Prema propisima utvrđeni su dopušteni naponi
za tri razreda četinjača i tri razreda listača (hrastovina i bukovina).

TVRDOĆA DRVA I OTPORNOST PREMA HABANJU

Tvrdoća drva je otpor što ga drvo pruža prodiranju ili zadiranju nekoga drugog
tijela (npr. alata) u svoju unutrašnjost. Najjače se ispoljava pri mehaničkoj obradi drva.
Prema tvrdoći razlikujemo tvrdo i meko drvo. Sve četinjače ubrajamo u meka drva, a od
listača lipa, topola i joha su meko, a ostale su listače tvrdo drvo. Tvrdoća se laboratorijski
najčešće ispituje Jankeovim postupkom kojim se polovica čelične kuglice ∅ 11,28 mm (tj.
površine 1 cm2) pritiskom utiskuje u fino izravnanu površinu poprečnoga presjeka drva.
Tvrdoća u pravilu raste porastom težine drva, a pada porastom vlage. Meko drvo ima
tvrdoću do 5 kN/cm2, a tvrdo iznad 5 kN/cm2. Suho je drvo tvrđe od mokroga, drvo iz
gornjega dijela stabla tvrđe je od onoga u donjemu dijelu, a jezgra je tvrđa od bjelikovine.
Tvrdoća drva vezana je i uz volumnu težinu. Što je drvo teže - tvrđe je, što je drvo tvrđe -
otpornije je na habanje. Zbog toga se podne obloge, stubišta i ograde izrađuju iz tvrdoga
drva, a pokućstvo, građevna stolarija i krovne konstrukcije se, u pravilu, zbog lakše
obradivosti izrađuju iz mekoga drva.

TRAJNOST DRVA
Trajnost drva je sposobnost da se ono odupre promjenama i razaranjima uslijed
djelovanja atmosferilija, raznih kemijskih tvari i štetnika biljnog ili životinjskog porijekla.
Svojstva drva ostaju nepromijenjena ako se drvo nalazi na suhom ili stalno u čistoj vodi.
Međutim, na trajnost drva štetno djeluju česte promjene vlage i temperature zraka. Vlaga,
koja sama po sebi ne bi djelovala nepovoljno na trajnost drva, u kombinaciji sa zrakom i
toplinom postaje odlučan faktor razaranja drva jer se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj
mikroorganizama koji napadaju i uništavaju drvo (truljenje, crvotočina, gljivičavost). Time
mehanička čvrstoća materijala brzo opada, a nosivost konstrukcije potpuno prestaje. Ako
se drvo upotrijebi u zatvorenoj, vlažnoj prostoriji bez zračenja ili ako je izloženo
promjenama vlage i suhoće, male je trajnosti. Najbrže propada drvo koje se nalazi u
površinskome sloju zemlje (stupovi, željeznički pragovi). Ako se spriječi rad drva uslijed
stalne promjene vlage te se uklone uvjeti za razvoj nametnika (gljiva i insekata), trajnost
drva višestruko se povećava, čak do nekoliko tisuća godina. Pravilno zaštićeno drvo može
se smatrati vrlo trajnim materijalom. Stoga se zaštita drva, osim, naravno, od vatre, svodi
na zaštitu od vlage i štetnog utjecaja insekata i gljivica (ličenje uljenim bojama, parenjem i,
pogotovo, impregnacijom drva uljima i smolama: bitumenom, katranom, umjetnim
smjesama).
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Vremenski interval u kojem drvo zadržava prirodna svojstva zove se prirodna

trajnost drva. Približna trajnost neimpregniranog drva kreće se u vrlo širokim granicama
(izraženo u godinama):

Trajnost drva (u godinama)

Vrsta drva izloženo
u površinskom
vremenskim stalno u čistoj vodi
sloju zemlje
utjecajima
jelovina, smrekovina 4÷5 40÷70 250÷400
borovina 7÷8 40÷85 250÷400
ariševina 9÷10 40÷85 ≥ 3000
hrastovina 14÷18 ≤ 100 ≥ 3000
bukovina 2÷3 10÷60 ≥ 3000

VAŽNIJE VRSTE GRAĐEVNOG DRVA

Prema anatomskoj građi i vanjskom izgledu drvo dijelimo na listače (lišćare) i

četinjače. U listače ubrajamo ono drveće koje ima razvijeno široko lišće, a u četinjače
drveće koje ima usko lišće, iglice ili četine.

A) CRNOGORIČNO DRVO (ČETINJAČE)

Četinjače se odlikuju razmjerno jednostavnom unutrašnjom građom. Godovi su
izraziti, obrađena površina izgleda pravilno porozna, jezgra se posebno ne primjećuje već
je gotovo cijela masa drva bjelikovina.
• Jelovina - jasnih godova žućkastobijele boje, dugih vlakanaca gotovo bez smole,
mekana, elastična, lagano obradiva. Uporaba: građevno i stolarsko drvo za mjesta koja
nisu izložena jačem trošenju i promjenama vlage (oplate, skele, krovišta, kuhinjski
namještaj, građevna stolarija).
• Smrekovina – jasnih okruglih godova, svijetložute boje, smolni kanali vidljivi, jaki
smolni miris, dosta kvrgava. Ostala svojstva i uporaba kao u jelovine.
• Borovina - jasnih godova, crvenosmeđe boje, dugih vlakanaca bogatih smolom.
Čvršća i teže obradiva od jelovine i smrekovine, otpornija na promjenu vlage pa se može
koristiti kao građevno i stolarsko drvo izloženo promjenama vlage (podovi, stube, vrata,
prozori, pragovi).
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

• Ariševina - jasnih godova, crvenkastosmeđe boje, srž svijetložute boje i finih

vlakanaca, smolni kanali slabo vidljivi. Elastično, srednje tvrdo, žilavo drvo, otporno protiv
insekata, trajno na suhom i pod vodom, vrlo postojano pod utjecajem vlage, lako obradivo.
Najbolja četinjača za one primjene gdje se zahtijeva trajnost i otpornost (električni i
telefonski stupovi, željeznički pragovi, krovni nosači, međukatne nosive drvene grede,
podovi, vrata i dr.).

Sl. 2 Neke vrste drveća i njihova osnovna odličja

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

B) BJELOGORIČNO DRVO (LISTAČE)

Listače su vrlo složene unutrašnje građe. Elementi građe su nepravilno
raspoređeni. Godovi nisu jako uočljivi, ali su sržni traci (sjajne mrlje različitih veličina koje
u poprečnome presjeku radijalno teku od srca do kore drva) dosta upadljivi. Obrađena
površina na poprečnome presjeku izgleda porozna, a na radijalnome kao isparana iglom
po dužini. Anatomski elementi građe nisu međusobno tijesno zbijeni već između ostaju
prazni prostori ispunjeni zrakom, vodom ili smolom. O veličini pora ovisi poroznost drva i,
s tim u vezi, znatna razlika u volumnoj težini pojedinih vrsta drva (težina sirovog i suhog
drva).
• Hrastovina - jasnih godova, s uskim prstenom (6÷8 cm) žućkaste bjelikovine uz
koru, a sva je ostala površina poprečnog presjeka crvenkastosmeđa ili sivosmeđa jezgra.
Hrastovina sadrži tanin koji ga čini otpornim na vanjske utjecaje. Najčvršće je i najbolje
tehničko drvo, teško, tvrdo, elastično, dobre cjepivosti i obradivosti, vrlo trajno, otporno na
promjene vlage. Ima veliku čvrstoću na pritisak u svim smjerovima za razliku od ostalih
vrsta građevnog drva. Uporaba: građevno i tehničko drvo na mjestima za koja se traži
trajnost i veća čvrstoća (namještaj, građevna stolarija) te za izradu furnira.
• Bukovina - gustih vlakanaca, nevidljivih pora, svjetložute do crvenkaste boje,
gotovo bez jezgre pa je cijeli presjek bjelikovina. Vrlo je tvrda, gusta, otporna na
istrošenja, stalno u vodi trajna, ali na promjenama vlage propada. Jako se uteže i bubri,
sklona je vitoperenju i podložna crvotočini te je stoga potrebna tehnološka obrada
vodenom parom (parena bukovina). Uporaba: kao stolarsko drvo (furniri, šperploče,
panel-ploče, iverice, vlaknatice), parketi, drvene stube, kocke za pješačke površine.

OBRADA DRVA

Dijelovi oborenog stabla sortiraju se kao tehničko drvo, drvo za kemijsku preradu
(pretežito proizvodnja celuloze potrebna industriji papira) i ogrjevno drvo.
Dobro tehničko drvo treba biti ravnih vlakanaca, bez mnogo čvorova, homogene
strukture, ne smije biti vlažno, trulo, ispucano niti izvitopereno. Međutim, različiti uporabni
zahtjevi dozvoljavaju i korištenje drvne građe s većim ili manjim greškama pa se drvo
najčešće dijeli u tri klase koje određuju kvaliteta građe i dozvoljena naprezanja u
konstrukciji. Kod nižih klasa uzima se veći koeficijent sigurnosti:
I klasa ............ građa posebne nosivosti
II klasa ............ građa obične nosivosti
III klasa ............ građa male nosivosti.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Drvo koje se upotrebljava u građevnim konstrukcijama naziva se građevno drvo.

Građevno se drvo obrađuje tesanjem, rezanjem, piljenjem, cijepanjem, ljuštenjem,
lijepljenjem većeg broja tanjih listova u jednu ploču, usitnjavanjem i rastavljanjem u
vlakanca koja se zatim, uz dodatak veziva, prešaju u ploče. Prema načinu obrade
građevno drvo dijelimo na:

A) OBLO GRAĐEVNO DRVO djelomično zadržava prirodni oblik. Obla se građa dobija
rezanjem stabala i debelih grana okomito na pravac pružanja vlakanaca. U oblo drvo za
daljnju preradu idu sve vrste trupaca. Trupci su dijelovi debla namijenjeni daljem
prerađivanju piljenjem, rezanjem i ljuštenjem. Oblo građevno drvo se upotrebljava za
skele, pragove, mostove itd. Dijeli se prema duljini na kratku (do 4 m), srednju (4÷8 m) i
dugu građu (8÷12 m). Kvaliteta i dimenzije određeni su normama.

B) OBRAĐENO GRAĐEVNO DRVO je rezano drvo određenog oblika i dimenzija, a

dobija se iz četinjača te tvrdih i mekih listača. Služi neposrednoj uporabi ili daljnjoj preradi.
Ovakva rezana građa dijeli se na normalnu građu (daske komercijalne dužine, kratke
daske, daske za izradu brodarskih podova, gredice, letve) i specijalnu građu (podnice za
građevne skele, građa za željeznička kola, rezane grede).
• Tesana i cijepana građa izrađuje se tehnikom tesanja ili cijepanjem po žici drva.
Može biti pravokutnog i kvadratičnog oblika, a ako ivice ostaju prirodno zaobljene onda se
građa zove polutesana. Tesanjem se izrađuju gredice, grede, stupovi za ograde, pragovi
itd. Tesanjem drvo gubi svoj obli oblik i dobija oblik prizme. Tehnika tesanja vrlo je stara,
ali je danas u velikoj mjeri zamijenjena piljenjem.
• Piljena građa se dobija rezanjem trupaca u jednoj ravnini ručno pilom ili strojno.
Piljenje je presijecanje snopova drvenih vlakanaca u jednoj ravnini u smjeru vlakanaca,
okomito ili koso na njih. Prema načinu obrade piljena građa može biti okrajčena i
neokrajčena. Kod neokrajčene građe bočne strane zadržavaju prirodnu oblinu trupca. Na
piljenicama se šire stranice presjeka nazivaju stranice ili lice, dok su uže stranice presjeka
rubovi ili bokovi piljenica. Stranice okranute prema periferiji trupca su lijeve stranice, a
stranice okrenute prema srcu trupca su desne stranice piljenice.
Prema toku godova daske mogu biti blistače, polublistače ili polubočnice te
bočnice. Blistače ili radijalne piljenice se dobijaju rezanjem srednjeg dijela trupca pa imaju
radijalnu teksturu, tj. godove okomite na šire stranice. Bočnice ili tangentne piljenice
dobijaju se rezanjem bočnog dijela trupca pa su godovi, odnosno tangente na godove
približno paralelni sa stranicama piljenica. Polublistače i polubočnice se razlikuju prema
kutu što ga zatvaraju godovi, odnosno tangente na godove, s većom stranicom presjeka.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Prema položaju srca, piljena građa može biti sa srcem, bez srca, s prorezanim ili
izrezanim srcem.

Piljena građa dijeli se prema odnosu širine i visine pravokutnog poprečnog

presjeka na piljenice, s odnosom stranica većim od 1:3 (listovi, daske, platice), i četvrtače,
čiji je odnos stranica do 1:3 (letve, gredice i grede).

Piljenice se prema debljini dijele na:

a) piljene furnire (oplatice): debljine d = 0,6÷4 mm,
b) listove (tanke piljenice): d = 5÷11 mm, hrastovina iznimno d = 5÷18 mm,
c) daske: d = 12÷47 mm, hrastovina iznimno d = 19÷47 mm,
d) platice (planke, mosnice): d ≥ 48 mm.

Četvrtače se prema veličini poprečnoga presjeka dijele na:

a) letve: 6/24÷33/48 mm, duljine d = 1,0÷ 6,0 m
b) gredice: 38/48÷100/100 mm (obje stranice ≤ 100 mm), d = 0,5÷6,0 m
c) grede: 100/100÷180/200 mm (obje stranice ≥ 100 mm), d = 4,0÷8,0 m

Sl. 3 Piljena građa

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

PROIZVODI OD PRERAĐENOG DRVA

Industrija piljene građe nastoji poboljšati ukupno korišćenje drvne mase kao
sirovine jer sve veći zahtjevi za uporabom drva nisu praćeni i povećanom proizvodnjom
drva. Piljeljem trupca na više dijelova, u pravilu prizmatskog oblika (daske, platice, grede i
dr.), nastaje velika količina krupnijih (okrajci) i sitnijih (piljevina, blanjevina) drvenih
otpadaka. Velike količine otpadaka negativno djeluju na ekonomski uspjeh drvne industrije
pa drvnu sirovinu treba koristiti u potpunosti. To se postiže proizvodnjom ploča od
ukočenog (šperploče, panel-ploče) ili usitnjenog (vlaknatice, iverice) drva, za koje se
koriste manje vrijedni drvni dijelovi i neke vrste drvnog otpada, uglavnom iz industrijske
prerade drva.
Osnovna je značajka tih ploča da su njihovi drvenasti dijelovi (furniri, letve, iveri,
vlakanca) međusobno križno slijepljeni. Takvim je lijepljenjem spriječeno bubrenje i
utezanje pojedinih drvenih elemenata u ploči pa je ona razmjerno "mirna" te se, u odnosu
prema masivnom drvu, vrlo malo uteže i bubri.
Druga važna značajka ukočenih ploča je njihova jednolična građa. Ona je kod
svake vrste ploča prilično stalna i jednolična pa svaka vrsta ploče ima svoja relativno
stalna tehnička i mehanička svojstva. Stoga ukočene ploče i ploče od usitnjenog drva sve
više zamjenjuju skupo masivno drvo pa se pred njih postavljaju jednaki zahtjevi koji se
postavljaju i za masivno drvo.
Ploče proizvedene na bazi drva pojavljuju se početkom dvadesetoga stoljeća:
1910. furnirske ploče, 1928. lake građevne ploče od drvne vune i mineralnog veziva,
1930. vlaknatice, 1950. iverice, 1967. MDF-ploče6. Od ukupne proizvodnje ploča u svijetu
1995. godine 37% otpada na iverice, 37% na furnirske ploče, 10% na vlaknatice, 6% na
MDF-ploče, 6% na OSB-ploče7 i 4% na furnire.8

A) MATERIJALI OD UKOČENOG ILI VEZANOG DRVA

Ukočeno (vezano, šperovano) drvo dobija se lijepljenjem furnirskih listova ili
piljenog drva i furnirskih listova.
Furniri ili oplatice tanki su listovi drva dobiveni piljenjem, rezanjem ili ljuštenjem9.
Debljina listova furnira iznosi 0,2÷10,0 mm, a najčešće su debljine 0,5÷3,5 mm. Slijepi
(unutrašnji, donji) furniri proizvedeni ljuštenjem trupaca služe pretežito u proizvodnji

6 MDF-ploča (Medium Density Fibreboard) - srednje gusta vlaknatica, medijapan ploča

7 OSB-ploče (Oriented Strength Board ili Oriented Structural Board ili Oriented Strand Board) - ploča iverica za
graditeljstvo s orijentiranim iverjem
8 Podaci iz: V. Bruči i V. Jambreković: "Ploče iverice i vlaknatice", Zagreb, 1996., s. 11
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

furnirskih i stolarskih ploča te kao podloga plemenitome furniru. Plemeniti furniri, koji
iskorištavaju estetska svojstva drva: boju, teksturu i sjaj, proizvode se kao piljeni i rezani
furniri, a koriste se uglavnom za oplemenjivanje lica namještaja, opločenje dvorana,
intarzijske radove i sl. Debljina im iznosi 0,5÷1,0 mm, izuzetno do 2,0 mm. Polukružno
ljušteni furniri također se upotrebljavaju za furniranje.

Sl. 4 Izrada ljuštenoga furnira

Prema načinu proizvodnje ukočeno se drvo dijeli na:

• Šperploče (furnirske) ploče: sastavljene su od neparnog broja (najmanje tri)
križno slijepljenih furnirskih listova. Dijele se na obične, brodske i avionske. Obične se
šperploče, ukupne debljine 3÷12 mm, u pravilu izrađuju od tri ili pet ljuštenih furnirskih
listova, najčešće bukovih. Dimenzije običnih šperploča su: dužina 160÷250 cm (raste po 5
cm), širina 55÷115 cm (raste po 5 cm), 117 i 122 cm te 125÷150 cm (raste po 5 cm).
Dužina ploče se uvijek mjeri u smjeru vlakanaca vanjskih listova ploče, a širina okomito na
njih. Prednost šperploča u odnosu na puno (masivno) drvo jest: postojanost (stabilnost)
oblika, jednolika čvrstoća u svim smjerovima, veća savitljivost, ekonomičnost, mogućnost
proizvodnje velikih površina, otpornost prema pucanju pri zabijanju čavala i bušenju,
manja higroskopnost. Najviše se koriste u proizvodnji namještaja i građevne stolarije.
• Stolarske (panel) ploče: sastoje se od srednjice sastavljene od letvica mekoga
drva ili ljuštenih furnira i od obložnih furnira kojima je smjer vlakanaca okomit na smjer
vlakanaca letvica. Letvice, širine 13÷25 mm, trebaju biti postavljene tako da su im godovi
okomiti na ravninu ploče ili prema njoj nagnuti na suprotne strane u susjednim letvicama
kako bi utezanje po debljini ploče bilo jednolično. Letvice i obložni furniri spojeni su
ljepilom.

9 Od ukupne svjetske proizvodnje furnira na piljeni furnir otpada 4%, na rezani 6%, a na ljušteni čak 90%.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Srednjice od ljuštenih furnira kvalitetnije su nego srednjice od letvica, ali i skuplje.

Debljina panel-ploča iznosi 14÷40 mm, širina 85÷150 cm, a dužina 200÷250 cm (duljina
je, kao i kod šperploča, dimenzija u smjeru vlakanaca, a širina okomito na njih).
Upotrebljavaju se za izradu namještaja, vrata, oplata i sl., odnosno kada se traže velike
ravne plohe stabilnih dimenzija i oblika.

Sl. 5 Ukočene ploče: panel-ploče i šperploče

• Uslojene (lamelirane) ploče: sastavljene su od velikog broja tankih listova furnira

koji se pod pritiskom lijepe umjetnim smolama. Vlakanca furnira su usporedna, osim kod
svake desete lamele gdje se križaju. Ove su ploče vrlo elastične i otporne na atmosferilije.
Debljine su 1,2÷20,0 mm, širine najčešće 45,0 cm i duljine do 500,0 cm. Povoljna svojstva
ovog materijala su veća čvrstoća, elastičnost, manje utezanje pri sušenju te manje
deformacije.

B) MATERIJALI OD USITNJENOGA DRVA

• Lake građevne ploče različitih karakteristika i strukture proizvode se od drvne
vune, tj. tankih valovitih traka različitih duljina i širina, strugotina i drugih drvnih otpadaka s
dodatkom mineralnog veziva (cementa, magnezita i sadre). Sredstva za mineraliziranje i
impregnaciju drvne vune (vapneno mlijeko, klorkalcij, vodeno staklo) ubrzavaju i vezanje
cementa. Otporne su protiv smrzavanja, vatre, gljivica i insekata, ne utječu nepovoljno na
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

građevne materijale s kojima dolaze u dodir, manje su higroskopne nego drvo od koga su
izrađene jer sadrže nehigroskopno vezno sredstvo i mogu se žbukati što im povećava
vatrootpornost. Ploče se mogu obrađivati kao drvo te se upotrebljavaju za brojne
građevne svrhe: pregradne zidove, montažne kuće i barake i dr. Tanje ploče najčešće
služe kao građa za pokućstvo dok su deblje dobar toplinski i zvučni izolator.
• Ploče iverice su proizvodi izrađeni od iverja drva četinjača i mekih listača ili
drugih lignoceluloznih (konoplja, lan, kukuruzovina) sirovina, vezanih ljepilom od umjetnih
ili prirodnih smola uz djelovanje topline, pritiska, vlage i katalizatora. Osnovne su sirovine
za proizvodnju iverica drvo ili druge lignocelulozne tvari, a pomoćne su veziva, otvrđivači,
hidrofobna sredstva (parafinske emulzije), zaštitna sredstva protiv insekata i gljiva,
sredstva za smanjenje gorivosti i dr. Iverje se suši na 3÷6% vlage. Veziva mogu biti
prirodne smole (danas se rijetko koriste), umjetne smole te mineralne tvari (cement,
magnezit MgCO3 i gips ili sadra) za posebne vrste građevnih ploča. Iverice se
razvrstavaju prema volumnoj težini u lake ili izolacijske, srednjeteške i teške. Srednjeteške
se najviše proizvode, a mogu biti jednoslojne ili višeslojne. Srednji sloj troslojnih ploča
izrađuje se od grubljeg i jeftinijeg, a vanjski od finijeg i skupljeg iverja. Iverice se
upotrebljavaju za izradu namještaja, vrata, pregradne zidove i dr. Ispunjene ploče iverice
debljine su 4÷30 mm, a šuplje 24÷50 mm. Ploče su široke 122÷183 cm i duge 200÷360
cm. Radi dekoracije i/ili tehničkog poboljšanja ploča iverica se može oplemeniti s jedne ili
obje strane plemenitim furnirom, dekorativnim pločama, folijama i papirima impregniranim
umjetnim smolama. Oplemenjena iverica je mehanički, fizički i kemijski otpornija.
• Ploče vlaknatice (lesonit) proizvode se međusobnim prepletanjem vlakanaca
drva ili drugih lignoceluloznih tvari (konoplja, lan, kukuruzovina) slijepljenih u prvome redu
adhezivnim silama koje djeluju među njima, uz dodatak vezivnih sredstava za povećanje
čvrstoće, otpornosti prema vlazi, vatri, insektima i gljivicama. Postupci za proizvodnju
ploča vlaknatica slični su postupcima za proizvodnju papira. U proizvodnji ploča vlaknatica
veliki je utrošak električne energije zbog primjene snažnih strojeva za rezanje i
razvlaknjenje drvne sirovine. Ploče se proizvode mokrim ili suhim postupkom. Vlaknatice
proizvedene mokrim postupkom imaju glatko lice, a naličje im je mrežasto zbog primjene
sita za ocjeđivanje viška vode i boljeg isparavanja vode tijekom prešanja. Ploče vlaknatice
proizvedene suhim postupkom imaju obje površine glatke jer se izrađuju prešanjem suhih
vlakanaca drva.
Tehnička svojstva ovise o pritisku: ploče proizvedene pod manjim pritiskom
(debljine 7÷25 mm) služe za toplinsku i/ili zvučnu izolaciju, a one proizvodene pod velikim
pritiskom tanke su (debljine do 8 mm) i teške pa se koriste umjesto ukočenih ploča
(namještaj, zidne obloge, vrata). Izolacijske se ploče proizvode mokrim postupkom, a
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

tvrde ploče mokrim ili suhim. Vlaknatice se mogu piliti, brusiti, čavlati, pričvršćivati vijcima,
lijepiti, savijati i površinski obrađivati.

C) MDF- PLOČE (MEDIJAPAN PLOČE)

MDF-ploče katkad se svrstavaju u vlaknatice, a katkad u iverice. U odnosu na
vlaknatice imaju manju gustoću i veću debljinu, a u odnosu na iverice homogenije su
strukture po cijeloj debljini presjeka. Po svojim karakteristikama i tehnologiji izrade MDF-
ploče bliže su ivericama pa se za njihovo ispitivanja primjenjuju iste metode i isti tehnički
normativi kao i za iverice.
Prvi su puta proizvedene u Americi 1967. godine. Po tvrdoću su između
izolacijskih (mekih) i tvrdih vlaknatica. Dobra su zamjena za masivno drvo zbog
ravnomjerne gustoće što omogućava reljefnu obradu rubova. Kao sirovina najčešće se
koriste četinjače i meke listače, a u novije vrijeme i bukovina. Koriste se svi otpaci iz
prerade drva. Jako usitnjenim drvnim vlakancima dodaju se ljepilo, parafin i vosak.
Standardne dimenzije ploča su: debljina 8÷40 mm, duljina 275 i 550 cm te širina 153 cm.
Primjenjuju se u industriji namještaja i građevinarstvu.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

SPAJANJE DRVENIH ELEMENATA

Kada se neka drvena konstrukcija treba sastaviti iz više komada, sastavni se

dijelovi međusobno povezuju u čvrst i cjelovit konstruktivni sklop. Oblik i izvedba veze
ovise u prvom redu o silama koje djeluju na spoj i o položaju konstrukcije. Pri tomu treba
omogućiti prijenos sile od jednog elementa na drugi i osigurati nepokretnost jednog dijela
prema drugome.
Vezovi drva moraju biti jednostavni, ali dovoljno čvrsti da preuzmu sve sile koje
djeluju na spoj. Vezanje drva vrši se tesarskim i stolarskim vezovima koji su često
pojačani i osigurani drvenim ili čeličnim sredstvima za povezivanje i/ili ljepilom. Tesarski
spojevi imaju na mjestima gdje se elementi sastavljaju i prenose sile prikladno oblikovane
prijenosne spojne plohe. Drvo se za određene potrebe može povezivati i samo sredstvima
za povezivanje bez izvedbe drugih vezova. Spojna sredstva koja nisu namijenjena
prijenosu sila nazivaju se konstruktivnim spajalima, za razliku od osnovnih "nosivih"
spajala. U drvenim je konstrukcijama redovito potrebno nastavljanje elemenata u dužinu
jer je duljina građe obično manja od duljine štapova u konstrukciji. Ti se nastavci u pravilu
vrše spajalima, ali se također mogu izvesti tesarskim vezovima i ljepljenjem. Kao spajala
mogu služiti: skobe, trnovi, vijci s maticama, čavli, vijci za drvo, moždanici i ljepila.

A) TESARSKI VEZOVI
Predstavljaju tradicionalni način povezivanja drvene građe. Nedostatak im je
oslabljenje drva na najosjetljivijim mjestima te nemogućnost povezivanja više od dva
elementa u jednome čvoru. Danas se izbjegavaju komplicirani tesarski vezovi te se sve
više upotrebljavaju različita vezna sredstva (moždanici, vijci, čavli, ljepila) koja omogućuju
povezivanje uz minimalno ili nikakvo oslabljenje građe. Tesarski se vezovi još
upotrebljavaju kod izvedbe klasičnih drvenih krovnih konstrukcija, oplata i drvenih obloga.
Dubine zasijecanja određuju se prema veličini napadnih sila u spoju te vrsti i debljini
konstruktivnih elemenata. Stolarski se vezovi pretežito koriste kod izrade pokućstva.
Prema položaju drvenih komada i napadnim silama na spoj razlikujemo sljedeće
vrste tesarskih vezova: vezovi produženja (horizontalni i vertikalni), vezovi pojačanja,
vezovi proširenja (prekrivanje neke površine npr. daskama), vezovi križanja (pravokutni i
kosokutni sudari), vezovi ogranka i kutni vezovi (povezivanje elemenata na njihovim
krajevima).

(sljedeće dvije stranice)

Sl. 6 Primjeri tesarskih vezova: I - vezovi križanja; II - vezovi ogranka; III - kutni vezovi
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

B) DRVENA SPOJNA SREDSTVA

• Klinci (drveni čavli) - u obliku krnje piramide s neznatno kosim stranicama
(kvadratični poprečni presjek) ili valjka (okrugli poprečni presjek). Zabijaju se u rupe
izbušene svrdlom. Materijal: prvorazredna parena bukovina, drenovina ili hrastovina.
• Trnovi - okruglog ili osmerokutnog presjeka, cilindričnog ili koničnog oblika
(lagano se suzuju od sredine prema oba kraja). Trnovi su promjera 20÷40 mm i duljine
4÷10 cm. Izrađuju se od tvrdog drva prosušenog na 12÷17% vlage. Polovica trna ulaže se
u rupu donjeg, a druga polovica ulazi u rupu gornjega spojnog komada. Rupe izbušene u
drvetu nešto su manjega promjera od promjera trna.
• Pera - izrađena su iz tankih i uskih daščica žilavog i tvrdog drva. Vlakanca im
teku u smjeru širine pera. Ulažu se u suprotne utore drvenih dasaka te ih tako povezuju.
• Klinovi - pravokutnog su poprečnog presjeka, a izrađuju se iz komada daske ili
platice tako da se komad uzdužno pili po sredini, pa mu na krajevima ostaje jedno uže i
jedno deblje zatupljenje. Tako se dobivaju dva klina (klin i protuklin). Upotrebljavaju se za
ukrućenje vezova.
• Sponke - rezane su u obliku lastinog repa iz daščica žilavog drva.
• Moždanici - obično pravokutnog prizmatičnog oblika, izrađeni od tvrdog i
prosušenog drva (12÷17% vlage). Tesarski se moždanici koriste za povezivanje složenih
spojeva, a vez se dodatno učvršćuje čeličnim vijcima.

Sl. 7 Drvena spojna sredstva

Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

C) ČELIČNA SPOJNA SREDSTVA

• Skobe (klanfe) - pomoćna su spajala širine 60÷140 mm i duljine oko 25 cm, a
izrađuju se iz okruglog (∅16÷25 mm) ili plosnog čeličnog profila. Krajevi su okomito
savijeni u odnosu na trup i zašiljeni ili nasječeni tako da teže mogu ispasti iz drva.
Upotrebljavaju se za privremeno spajanje drvenih konstrukcija.
• Vijci za drvo - sastoje se od koničnog trupa s narezima i glave s urezom. Glava
može biti upuštena, poluupuštena ili okrugla. Duljina vijka s polukružnom, lećastom i
upuštenom glavom iznosi 10÷100 mm, a onih s četverokutnom i šesterokutnom glavom
20÷200 mm.
• Vijci s maticom (svornjaci) - sastoje se od trupa, glave i matice te podložnih
pločica. Trup je cilindričan, na jednome kraju ima nareze, a na drugome iskovanu
šesterokutnu ili kvadratičnu glavu. Matica je također šesterokutnog ili kvadratičnog oblika,
ev. okrugla s urezima. Podložne pločice, okrugle ili kvadratične, debljine najmanje 4 mm,
služe da se kod pritezanja pritisak glave i matice prenese na što veću površinu.
• Žični čavli - proizvode se iz čelične žice. Uobičajene dimenzije čavala koji se
koriste u tesarstvu su: debljina 2,0÷5,0 mm, duljina 40÷120 mm, ev. do 310 mm.
Označuju se umnoškom dva broja (npr. 38x85) gdje prvi broj predstavlja debljinu trupa
čavla u 1/10 mm, a drugi njegovu duljinu u mm. Promjer čavla ovisi o najtanjoj debljini
drva koje se spaja, o vlažnosti drva i širini godova. Čavli u spoju mogu biti jednorezni ili
višerezni, prema tome kroz koliko spojnih ploha prolaze, kako su duboko u krajnji dio
prodrjeli i koji elementi čine pojedini štap u čvoru.
• Kovani čavli - prije kovani rukom, danas strojno. Četvrtasti trup suzuje se u šiljak
koji se može na vrhu nasjeći kako bi se povećala sigurnost na čupanje ili ispadanje čavla.
Žilaviji su od žičnih čavala, ali se danas rijetko upotrebljavaju.
• Plosne spone - izrađuju se iz plosnog željeza debljine 6÷15 mm, širine 20÷60
mm. Spona je proviđena sa četiri rupe, a krajevi su joj svinuti i zašiljeni. Krajevi se zabijaju
u drvo, a spona se dodatno učvršćuje za drvo jakim čavlima ili vijcima.
• Moždanici – ulošci koji se stavljaju u reške između drvenih elemenata kako bi se
spriječilo njihovo pomicanje odnosno omogućio prijenos sila s jednoga na drugi element.
Postoje različite vrste, npr. prstenasti moždanici izrađeni iz čelika, zatim pločasti
napravljeni od lijevanoga željeza u obliku koničnih probušenih okruglih pločica te
nazupčani izrađeni u obliku nazupčanih prstenova ili ploča. U sredini ploče imaju okrugli
prorez za vijak. Zatezanjem vijka ili udarcima utiskuju se zupci moždanika u drvo
priljubljenih greda.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

Čelična vezna sredstva izložena vlazi trebaju se zaštititi protiv hrđanja premazima
(minij, cink, bitumen) ili galvaniziranjem.

Sl. 8 Čelična spojna sredstva

D) LJEPILA
Ljepila su tvari koja se u tekućem stanju nanose na dvije površine tako da se one,
pošto su se pod pritiskom sljubile i određeno vrijeme tako stajale, čvrsto povežu.
Povezivanje drvenih elemenata ljepilima osobito je povoljno iz razloga što se ne oslabljuje
nosivi presjek elementa, a lijepljenjem se povezuju čitave plohe. Na taj se način mogu
izraditi elegantne nosive konstrukcije velikih raspona.
Drvene lamelirane konstrukcije često se upotrebljavaju za arhitektonski zahtjevne
konstrukcije većih raspona. Izvode se iz "beskonačno" dugih lamela koje se režu na
određene duljine i međusobno lijepe. Lamele su debljine od 10 mm naviše, najčešće
32÷44 mm, a gotovi slijepljeni lamelirani nosači širine 8÷28 cm i visine 10÷250 (pa i više)
cm. Za lijepljenje lamela u lameliranim konstrukcijama najčešće se koriste sintetska
ljepila: rezorcinske smole i melaminska ljepila. Učinkovitost lijepljenih spojeva obiju vrsta
približno je jednaka, razlika je u vidljivosti sljubnica: rezorcinske smole su tamnosmeđe pa
je i spoj lamela dobro vidljiv, dok su melaminska ljepila bijela te se kod tako slijepljenih
nosača sljubnice lamela gotovo ne vide što može biti bitno kod nekih arhitektonskih
zahtjeva.
Po svome sastavu ljepila su smjese raznih prirodnih ili sintetskih tvari otopljenih u
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

vodi ili nekom organskom otapalu. Plohe

koje se lijepe trebaju biti oblanjane i
čiste, a debljina ljepila što manja. Za
vrijeme dok ljepilo nije posve vezalo,
plohe trebaju biti čvrsto pritisnute i
potpuno sljubljene. Drvo ne smije imati
količinu vlage višu od 17%. Kod
konstrukcija izloženih vlazi treba se
koristiti ljepilo otporno na vlagu. Za
izradu lijepljenih konstrukcija smiju se
koristiti samo daske do 25 mm debljine.

Sl. 9 Lijepljenje drvenih elemenata

Ljepila za drvo mogu se dijeliti na više načina:
• prema porijeklu: prirodna i sintetska ljepila,
• prema namjeni: konstrukcijska ljepila (otporna na atmosferilije i mikroorganizme,
upotrebljavaju se u građevinarstvu, brodogradnji i dr.) i ljepila za pokućstvo (zadržavaju
čvrstoću u stambenim uvjetima),
• prema načinu primjene: hladna (stvrdnjavaju na temperaturi nižoj od 40°C) i topla
(stvrdnjavaju na temperaturama 80÷140°C),
• prema porijeklu i kemijskom sastavu: biljna, životinjska, mineralna i sintetička:
biljna ljepila životinjska ljepila mineralna ljepila sintetička ljepila
1. škrobna 1. glutinska 1. vodena stakla 1. karbamidna
2. bjelančevinska 2. albuminska 2. fenolna
3. kazeinska 3. melaminska
4. rezorcinska
5. polivinilacetilna

- Biljna i životinjska ljepila - danas se rijetko upotrebljavaju jer su osjetljiva na vlagu

i mikroorganizme.
- Mineralna ljepila - kalijevo i natrijevo vodeno staklo jeftina su, ali kratkotrajna
ljepila. Razređuju se vodom, otporna su na visoke temperature i mikroorganizme, nisu
štetna za zdravlje. Uporaba: za privremene spojeve (npr. izložbe, sajmovi), privremena
zaštita zapaljivih materijala od požara.
- Ljepila od umjetnih smola (sintetička ljepila) - danas se gotovo isključivo
upotrebljavaju ljepila različitih kemijskih sastava. Izrađuju se u obliku tekućina, kaše,
praška ili filma. Vrlo su čvrsta i trajna, otporna na atmosferilije, vlagu i mikroorganizme.
Međutim, često su neugodnog mirisa, a pri radu treba koristiti gumene rukavice.
Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrade III Drvo kao građevni materijal

LITERATURA:

1. Bruči, Vladimir i Jambreković, Vladimir: "Ploče iverice i vlaknatice", Zagreb, 1996.

2. Horvat, I.; Krpan, J.: "Drvno industrijski priručnik", Tehnička knjiga, Zagreb, 1967.
3. Novosel, Zvonko: "Poznavanje materijala" (radni materijal Drvodjeljske škole), Zagreb, 2000.
4. Peulić, Đuro: "Konstruktivni elementi zgrada", II dio, Tehnička knjiga, Zagreb, 1975.
5. Staničić, Nikola: "Drvodjeljska tehnologija materijala - udžbenik za stručno obrazovanje",
Školska knjiga, Zagreb, 1977.
6. Tufegdžić, Vlastimir: "Građevinski materijali - poznavanje i ispitivanje", Naučna knjiga, Beograd,
1966.
7. Ugrenović, Aleksandar: "Tehnologija drveta", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1950.
8. *** "Drvo" (separat), Arhitektonski fakultet, 1973.
9. *** Leksikon građevinarstva (ur. V. Simović), Masmedia, Zagreb, 2002.
10. *** Tehnička enciklopedija, sv. 3, s. 401-473, JLZ, Zagreb, 1969.

Priredila: dr.sc. Ariana Štulhofer

Predmetni nastavnik: dr.sc. Benedetto Tardozzi

Zagreb, 2000. i 2003.