ZAŠTITA MUZEJSKIH ZBIRKI

1. MUZEJSKA ČUVAONICA
muzejska čuvaonica kao fizički prostor:

određen prostor, posebno uređen

služi za pohranu i čuvanje predmeta zbirki.
dizajniran i oblikovan prema posebnim standardima i potrebama s ciljem zaštite predmeta u
smislu očuvanja i sigurnosti
omogućuje pristup zbirkama.

muzejska čuvaonica kao stalni proces:

zaštita, organizacija i briga za predmete koji se u čuvaonici nalaze.

to uključuje evaluaciju i implementaciju posebnih strategija i tehnika u svrhu poboljšanja
uvjeta i dugoročne zaštite.

Sustav zaštite u čuvaonici: (5)

zgrada/objekt, prostorija/prostor, oprema i namještaj, spremnik, materijali (5)
1. zgrada/objekt: vanjski zidovi objekta u kojem se nalazi čuvaonica i predmeti
2. prostorija/prostor: zidovi prostorije čuvaonice i sam prostor u kojem su smješteni predmeti
3. oprema i namještaj: namještaj u čuvaonici, ormari, police i držači na kojima se predmeti
nalaze
4. spremnik: kutije, ladice pladnjevi i slično
5. materijali za pakiranje i omatanje: materijali kojima su predmeti obloženi, prekrivaju ih ili
podupiru unutar spremnika poput pamučnih tkanina, muslina, polietilenske pjene i sl.

Za dobro vođenje i planiranje čuvaonice potrebno je:

 dobro poznavati predmete iz zbirki (inventarizacija, katalogizacija)
 dobro poznavati karakteristike prostora čuvaonice (mane i prednosti)
 napraviti evaluaciju svih slojeva:
o prostorni uvjeti (objekt i prostorije)
o sigurnosni uvjeti (fizička zaštita; protuprovalna, protupožarna…)
o uvjeti u okolišu, stanje opreme i spremnika
o održavanje, dezinsekcija

Standardi i uvjeti:

 Sigurnu i zaštićenu čuvaonicu čini posebno dizajniran prostor.

 U prostoru čuvaonice smiju se nalaziti samo predmeti iz zbirki.
 Prostor čuvaonice ne smije se koristiti za neku drugu namjenu i mora biti odvojen od
kustoskih soba te drugih prostorija za istraživanje i rad.
 Zbirke se moraju nalaziti u prostoru s minimalnim otvorima i maksimalnom termalnom
izolacijom. Muzejska čuvaonica mora biti adekvatna za smještaj specifičnih predmeta iz zbirki
te prilagođena njihovom broju i raznovrsnosti.

1
  Organizacija prostora mora omogućiti maksimalan pristup predmetima i neometan rad
kustosa. Predmeti moraju biti smješteni u primjerene spremnike i zapakirani i zaštićeni
posebnim materijalima.
 Predmeti bi trebali biti pohranjeni u spremnicima na takav način da se minimalizira
negativan utjecaj relativne vlage i promjene temperature.

Primjeren prostor je planirani prostor koji osigurava sve potrebne uvjete za adekvatni smještaj
predmeta.

Dostatan prostor je prostor koji pruža dovoljno mjesta za sve predmete iz zbirki bez prenatrpanosti
te ostavlja dovoljno mjesta za budući rast zbirki.

Načelo održivosti je najnovije načelo u etici zaštite baštine, na prvo mjesto stavlja budućeg
korisnika i upozorava da svoje odluke i rad trebamo prosuđivati iz perspektive budućeg
korisnika.

Prostor čuvaonice – osnovna pravila: (7)

1. Fizički odvojen od drugih funkcionalnih prostora/zona u zgradi (javna zona, zona izložbenog
prostora, administrativna zona, tehnička zona), ali povezana na nivou aktivnosti
2. Adekvatan prilaz i prolaz: kroz vrata mora moći proći najveći zapakirani predmet iz zbirki
3. Izbjegavati prostorije s vanjskim zidovima i omogućiti dobru termo i hidro izolaciju
4. Ne postavljati vodovodne i električne instalacije u prostor čuvaonice – odnosno, ako je to
nužno one moraju biti vidljive i na lako dostupnim mjestima u slučaju kvara, police s
predmetima postaviti između cijevi ili drugih izvora vode, a ne direktno ispod njih
5. Ispravan sustav ventilacije kako bi se spriječio razvoj plijesni i insekata te protupožarni i
protuprovalni sustav
6. Podovi moraju biti dovoljne nosivosti
7. Prostor isključivo za smještaj predmeta iz zbirki. Materijal za pakiranje, kutije, mobilijar,
oprema i sl. spremiti u odvojen prostor

Dimenzije se mjere i bilježe istim redom za sve predmete:

Visina (h)
Dužina/širina (l)
Dubina (d)

Uzimaju se najveće dimenzije predmeta i ambalaže, odnosno podloga i podupirača u položaju u kome
će predmet bit odložen.

Pravila odlaganja (?): (7)

1. predmete ne odlagati jedne preko drugih (iznimka može biti npr. tekstil – i tada koristiti
materijale između svakog predmeta da nije direktan dodir) zbog opasnosti od kemijskih
reakcija, deformiranja i lomova
2. teški predmeti ostaju na podu, tj. na podlozi poput palete, i nikako ne u prolazu.
3. police i palete moraju biti odignute od poda najmanje 10 cm kako bi se izbjegla oštećenja u
slučaju poplave i olakšalo čišćenje ispod polica
4. mjesto za predmet uvjetovano je time koliko se često koristi
5. veći predmeti na niže police, a manji na više
6. nikad se ne pakiraju niti smještaju u čuvaonicu neočišćeni predmeti
7. osigurati mjesto za predmete iz stalnog postava

2
Lokacija muzejskih čuvaonica:
 Tradicionalno u sklopu samih objekata/zgrada
 Dislocirane muzejske čuvaonice sve češća pojava zbog povećanog priljeva predmeta ili
nedovoljno korištene metode izlučivanja

Koncept centra zbirki (centralizirane muzejske čuvaonice) možemo dovesti u direktnu vezu s dva
paralelna trenda:
 naglo povećanje zbirki nacionalnih muzeja čije održavanje postaje sve većim
 teretom za vlade
 promjena u karakteru muzejskog posla gdje sabiranje i briga za predmet više nisu u fokusu
institucija, već promocija zbirki, prezentacija na izložbama i sveopća komunikacija baštine
prema posjetiteljima i društvu u cjelini

Švicarski primjer – kultura i baština prepoznate su kao vrijednosti od nacionalnog značaja te su iznad
pojedinih kantonskih ingerencija što je potvrđeno i usvajanjem Federalnog zakona o muzejima i
zbirkama 2010. godine.

Švicarski nacionalni muzej

• krovna kulturna nacionalna institucija koja okuplja tri muzeja i centar zbirki –
 Nacionalni muzej u Zürichu, Dvorac Prangins, Forum švicarske povijesti u Schwyzu te
Centar zbirki smještenu mjestu Affoltern am Albis
• osim dvorca Pangrins koji se nalazi u blizini Geneve nedaleko francuske granice, ostale lokacije
nalaze se u Zürichu ili okolici (unutar 60 km od centra Züricha)
• inicijativu za osnivanjem nacionalnog muzeja pokreće član Nacionalnog savjeta Salomon Vögelin
1883. godine, a njegov osnutak nakon mnogih previranja dogodio se 1891. godine
• grad Zürich izabran je za gradnju prvog nacionalnog švicarskog muzeja čija je svrha bila sabiranje i
prezentacija kulturne i povijesne baštine Švicarske.
• uspostava ovog nacionalnog muzeja opravdana je potrebom za snažnim kulturnim institucijama
koje bi obilježile švicarsko jedinstvo kao mlade federalne države.
• muzej danas - preko 840 000 predmeta organiziranih u 14 zbirki koje svjedoče o povijesti Švicarske
od prethistorije do današnjih dana

Nacionalni muzej u Zürichu

• 1891.g. namjenski građena zgrada- smještaj svih zbirki i predmeta, stalnog postava, kustoskih
prostorija te čak i umjetničke škole
• prva diskusija o nužnom proširenju zgrade muzeja zabilježena već 1933. godine, a nastavljene su
kroz čitavo 20. stoljeće gotovo svakih deset godina
• premještanje umjetničke škole na novu lokaciju
• prvo preseljenja dijela zbirki iz tijesne čuvaonice na novu lokaciju u gradu
• do kraja prošlog stoljeća ciriški muzej raspolagao je sa sedam različitih čuvaonica razmještenih
svuda po gradu
• udruživanje muzeja ukazalo na nužnost oblikovanja zajedničke muzejske čuvaonice, koja je u
konačnici realizirana u vidu četvrtog objekta (odjela) muzeja, tj. Centra zbirki u Affoltern am Albisu.

3
12Centar zbirki u Affoltern am Albisu:
Unaprijed su utvrđena tri projektna cilja:

1. niska cijena investicije („design to cost“ metoda)

2. održivost (prenamjena i geotermalno grijanje)
3. orijentiranost na korisničke potrebe (korisnici, muzealci, uključeni u sve faze planiranja)

Proširenje Centra zbirki:

Centar zbirki u Affoltern am Albisu počeo je s radom 2007. godine
- pri samom planiranju projekta bilo je jasno da će kroz desetak godina biti nužan plan
proširenja
- u prvoj fazi nije bilo dovoljno novca za projekt dvostruko veći od postojećeg, prvi korak je
uključivao uređenje centra i projekciju kapaciteta čuvaonice za idućih 10 do 15 godina s
odlukom da će se već oko 2012. godine početi s pripremnim radovima za proširenje
- vremenski okvir bio je nužan i za planiranje i osiguravanje dovoljne količine sredstava iz
državnog proračuna
- na godišnjoj razini u CZ u prosjeku uđe oko 5500 novih predmeta. Projekcija pokazuje da će
čuvaonica svoj limit doseći oko 2020. godine
- 2013. proveden je arhitektonski natječaj za proširenje Centra
- prvo mjesto osvojio je arhitektonski biro Andreas Zimmermann Architekten AG iz Züricha.
- Plan je da projekt proširenja bude realiziran kroz 6 do 8 godina od objave rezultata natječaja.
- Nakon proširenja Centra ukupni kapacitet čuvaonica iznosio bi oko 1.7 milijuna predmeta, a
procijenjena vrijednost projekta iznosi oko 45 milijuna švicarskih franaka

2. SIGURNOST U MUZEJSKIM ZGRADAMA

Katastrofa je događaj koji može rezultirati gubitkom ljudskih života, te značajnijom štetom na
materijalnim i kulturnim dobrima. Vrste katastrofa su potresi, požari, poplave, ratovi,
terorizam, vandalizam, krađe…

• agent of deterioration- uzrok (sila) propadanja

• disaster risk management – upravljanje u slučajevima katastrofa
• emergency preparedness – pripremljenost za izvanredne slučajeve
• emergency plan – plan djelovanja u izvanrednim slučajevima
• hazard – opasnost
• risk analysis/assessment – analiza/procjena opasnosti
• risk mitigation – ublažavanje posljedica opasnosti
• vulnerability – ranjivost (nedostaci)

prirodne pojave, ljudska aktivnost → opasnost

fizičke, socijalne, ekonomske, političke slabosti kulturnog dobra → ranjivost

Prva faza – prije katastrofe

RISK ASSESSMENT (procjena opasnosti):

1. analiza opasnosti (risk analysis)
2. ocjena opasnosti (risk evaluation)
3. ublažavanje posljedica opasnosti (risk mitigation)

4
Prirodne pojave:
1. klima (Zagreb – kontinentalna klima, vruća ljeta hladne zime)
2. topografska obilježja (Zagreb – seizmološki aktivno područje)
3. ljudska aktivnost (krađa)

Emergency plan je dokument koji detaljno opisuje proceduru u slučaju katastrofe (precizan,
jasne upute, osoblje, simulacija,…). Nastao je na temelju procjene opasnosti.
*Storssmayerova galerija starih majstora (zgrada napravljena 1880.g, otvorena 1884.g. zbog potresa, zbirka od
714 djela, depo u podrumu, ured i knjižnica u prizemlju i stalni postav na katu, 1971.g. krađa, nije bilo alarma,
trafostanica i odvodna cijev u podrumu – opasnost od požara, ulazak u područje čuvaonice, opasnost od
poplave, krajem 90ih uveden alarmni sustav)

Druga faza – katastrofa

1. briga za ljude (posjetitelji, osoblje)

2. briga za zbirke (prva pomoć, evakuacija)
- slijediti EP, tražiti pomoć od ostalih institucija, policije, hitne pomoći, vatrogasci, dokumentacija

Treća faza – nakon katastrofe

1. procjena štete i gubitaka

2. planiranje oporavka (zgrada, zbirka) i odgovarajućih tretmana
3. određivanje prioriteta, budžeta, potrebnog vremena

3. SVJETLOST
Svjetlost je elektromagnetsko zračenje vidljivo okom (svjetlo). Svaka svjetlost, i slaba i jaka,
uzrokuje oštećenja – razlika je samo u stupnju oštećenja. Izvor svjetlosti je prirodan (sunce)
ili umjetan (rasvjetna tijela). Jačina svjetlosti mjeri se u luksima (znak: lx).

Do oštećenja dolazi: rasvijetljenošću (snagom svjetlosti), trajanjem ekspozicije, valnom dužinom

 osvijetljena dnevna soba – oko 50 luksa

 jako oblačan dan – oko 100 luksa
 uredska rasvjeta – između 300 i 500 luksa
 polu oblačan dan – oko 1000 luksa
 sunčan dan (bez direktnog izlaganja suncu) – između 10 000 i 25 000 luksa
 direktna izloženost suncu – između 30 000 i 130 000 luksa

Predmeti prema osjetljivosti:

najosjetljiviji – srednje osjetljivi – relativno neosjetljivi
1. najosjetljiviji: 50-100luxa, svi predmeti bojani bojilima (tekstil, papir, fotografije, filmovi,
preparirane ptice)
2. srednje osjetljivi: 100-200luxa (uljene boje, tempere, polikromirane skulpture, crno bijele
fotografije, drvo, kosti, koža)
3. relativno neosjetljivi: 200luxa i više (kamen, keramika, taklo, metali, predmeti kojima
površinska boja nije bitna)

5
Podjela UV zračenja:
Blisko (NUV) 380-200nm
Daleko ili vakuumsko (FUV/VUV) 200-10nm
Ekstremno EUV/XUV) 1-31nm

Podjela UV zračenja u odnosu na ljudsko zdravlje i okolinu:

Dugovalno (UVA) 400-315nm
Srednjevalno (UVB) 315-280nm
Kratkovalno (UVC) manje od 280nm

UV zračenje i vidljiva svjetlost izazivaju blijeđenje boja, pucanje molekularnih lanaca platna i papira,
fotooksidaciju laka i veziva (krhkost).
IR zračenje izaziva zagrijavanje (promjena dimenzija higroskopnih organskih materijala).

 nepovoljni utjecaji svjetlosti – diskoloracija, krhkost celuloznih materijala, moguće promjene

uzrokovane zagrijavanjem.

Rasvjetna tijela – umjetni izvori svjetlosti

 klasična žarulja sa žarnom niti

o veći dio energije (> 95%) IR
o manji dio (< 3%) u vidljivo svjetlo
o neznatni dio u UV
 halogena žarulja (sa žarnom niti)
o nešto UV zračenja i podosta IR zračenja, obavezno dolazi sa zaštitnim staklom od UV
zračenja
 flourescentna žarulja (cijev; „neonska”)
o isijavaju oko 66 do 75% manje topline od klasične žarulje, isijavaju male količine UV
zračenja (tzv. štedne žarulje)
 LED rasvjeta (light-emitting diode)
o troše manje energije i proizvode manje topline od ostalih, dugotrajnije;
o proizvode jako malo UV zračenja

Mjerenje rasvjetljenosti i UV zračenja – svjetlomjer (luxmetar) i UV monitor (UV radiometar).

Mrak je jedina potpuna zaštita od fotokemijskih promjena materijala.

Cilj je pomiriti očuvanje i gledanje, odnosno mrak i svjetlost tako da:

- osjetljive predmete zaštitimo od svjetlosti kada ih se ne gleda
- koristimo se UV filterima na prozorima i na umjetnim rasvjetnim tijelima
- smanjimo rasvijetljenost te zasjenimo izvore svjetlosti

Pristupi rasvjeti: (5) dizajnerski, bio-psihološki, funkcionalni, koloristički, konzervatorski

1. dizajnerski (s obzirom na scenografiju prezentacije)
2. bio-psihološki (s obzirom na ugodu ljudi u prostoru)
3. funkcionalni (s obzirom na osiguranje normalnog kretanja ljudi)
4. koloristički (s obzirom na indeks uzvrata boje i temperaturu svjetlosti)
5. konzervatorski (s obzirom na štetne utjecaje svjetlosti i topline)

6
4. BIOLOŠKA AKTIVNOST (plijesni i druge gljivice)

PLIJESAN - vrlo sitne gljivice koje se u obliku tankog, mekog sloja skupljaju na nečemu
vlažnom, što trune.
Vrsta gljivica koje žive većinom na organskim podlogama.

- Oko 1,5 milijuna različitih vrsta plijesni i gljivica koje se razmnožavaju u različitim uvjetima.
- Vidljive su tek kada mijenjaju boju jer im se promijene životni uvjeti u kojima se razvijaju (mogu
biti u zelenoj, crnoj, sivoj, crvenoj pa i žutoj boji).
- Šire se zrakom prijenosom sjemena (spora).
- Ne trebaju energiju sunca (svjetlost) za rast.
- Često otporne na vodu i isušivanje (smrzavanje ili isušivanje usporava rast, ali ih ne ubija)
- Za rast im je potrebna vlaga i hrana (organski materijal)
- Pogodni uvjeti za razvoj (visoka temperatura, slaba cirkulacija zraka, tama, prljavština i svakako
vlaga)

Uvjeti neophodni za razvoj plijesni i gljivica:

vlažnost – temperatura – hrana/kisik

 odgovarajuća vlažnost (70-90%)

 odgovarajuća temperatura (40C)
 hrana i kisik.

Opasnost za zdravlje:

 opasna za ljude koji pate od respiratornih problema, jakih alergija, dijabetesa i slabog
imuniteta
 visoka koncentracija može uzrokovati alergijske reakcije, probleme s dišnim sustavom,
vrtoglavice i glavobolje i kod neosjetljivih i zdravih pojedinaca
 prilikom rukovanja (sa zaraženim predmetima) potrebno je nositi adekvatnu zaštitu:
zaštitnu masku s filterom, zaštitne naočale, rukavice i kutu ili nekakvo drugo zaštitno odijelo

Ugroženi materijali:
organski materijali, na bazi celuloze, ostali organski materijali, plastika/staklo/metali

1. muzejski predmeti od organskih materijala

2. materijali na bazi celuloze (pamuk, lan, papir i drvo)
3. ostali organski materijali (koža, pergamena, neka ljepila, vuna, svila, predmeti koji
sadržavaju dlaku)
4. plastika, stakla ili metali

7
Oštećenja na predmetima:
trajna oštećenja, trajne mrlje, slabljenje materijala, foxing, nagrizanje neorganskih materijala

 može trajno oštetiti predmete i učiniti ih pogodnima za daljnji (ili kasniji) razvoj plijesni
 opasnost od trajnih mrlja na drvu, tekstilu, koži i papiru
 opasnost od slabljenja materijala – poroznost i osjetljivost
 Foxing – raspršene mrlje na papiru
 Gljivice proizvode nusproizvod u obliku organskih kiselina koje mogu nagristi i neorganske
materijale poput metala

Kako prepoznati plijesan i gljivice:

miris, mrlje, pigmentacija, naslage

 Poseban miris plijesni, „ustajalosti”

 Mrlje i pigmentacija na predmetima
 Baršunaste i puderaste naslage različitih boja
 Moguće je detektirati plijesan UV svjetlom
 Plijesan je povezana s neispravnim ili neodržavanim ovlaživačima, ustajalom vodom,
neodržavanjem prostorija, slabom ventilacijom i ostalim izvorima vlage

Preventivne mjere:
uklanjanje vlage, reguliranje RH, odvlaživači zraka, temperatura, cirkulacija zraka, uklanjanje izvora vlage,
mijenjanje filtera, čišćenje, presvlake, reguliranje mjerama

 uklanjanje vlage
 reguliranje relativne vlage (spore se rjeđe šire ako je RH između 45 % and 55 %.
 RH uvijek mora biti ispod 65%
 prilikom RH>65% obavezna upotreba odvlaživača zraka
 temperatura između 18°C i 20°C
 cirkulacija zraka – prozračivanje prostorija
 uklanjanje izvora vlage – puknute cijevi, odvodi, žlijebovi, napukli prozori, stari krov, napukli
zidovi
 redovito mijenjati filtere zraka
 izbjegavati smještaj predmeta u blizini izvora vlage – podrumi, tavani
 redovito čišćenje prašine i druge prljavštine organskog porijekla
 koristiti presvlake za zaštitu od prašine
 sve mjere koje reguliraju vlagu – silica gel

8
Rukovanje i uklanjanje plijesni i gljivica:

 zaraženi predmet zatvoriti u polietilensku vrećicu kako bi se spriječilo daljnje širenje spora
 zabranjeno je diranje plijesni jer također omogućuje širenje spora
 smjestiti predmet u prostoriju s odvlaživačem zraka i nižom RH
 sprječavanje širenja plijesni moguća je sušenjem zrakom (na temperaturi između 30°C i
40°C, dubokim zamrzavanjem, izlaganjem UV zrakama, suncu i gama zračenju)
 moguće je usisavanje suhe plijesni (obavezno koristiti usisivače koji ne vraćaju zrak u
prostoriju, nužni HEPA filteri ili korištenje usisivača s vodenim spremnikom)

Mogućnosti suzbijanja plijesni i gljivica: smanjenjem sadržaja vlage u supstratu, visokom

temperaturom, fungicidima, inertnim plinovima, iradijacijom zrakama visoke energije

Insekti i druge štetočine

Muzejske zbirke su vrlo osjetljive na destruktivno djelovanje štetočina. Dugoročna aktivnost

štetočina može u konačnici uzrokovati potpuno uništenje predmeta. Nužno je stalno
nadzirati predmete i zbirke te cjelokupan prostor kako bi se na vrijeme uočilo prisustvo
štetočina.

Insekti – na tkaninama i koži, na drvu, insekti na papiru, ostali insekti

Štetočine – miševi, štakori, ptice, šišmiši

dokaz o prisutnosti insekata:

 prisutnost samog insekta, živog ili mrtvog, u različitim stadijima razvoja
 odbačena koža ili dijelovi tijela insekta
 tragovi hranjenja i nagrižene površine
 izlazne rupe na površini drveta
 opadanje dlake, krzna ili perja
 mreže
 izmet insekta

1. insekti na tkaninama i koži (dermestidi/„tepih bube“ i moljci) – hrane se proteinima iz

materijala organskog porijekla, uglavnom materijalima životinjskog porijekla (koža, dlaka,
krzno, perje, vuna, svila i sl)., a neke vrste moljaca mogu se hraniti i pamukom ili lanom pa i
sintetičkim materijalima ako su miješani s vunom
2. insekti na drvu (drvotoč/drvojed i termiti) – napadaju sve predmete od drva, pa čak i papir
3. insekti na papiru (šećerni četinaš/silverfish) – napadaju različite vrste papira (celulozu), neke
materijale životinjskog porijekla pa i ljepila u starim knjigama

izvor zaraze:
novi predmeti u zbirci, zgrada, posudbe predmeta.

Zaštita protiv drvne crvotočine ili insekata u papiru i tekstilu – temperature ispod 15C reduciraju
aktivnosti i razmnožavanje insekata, repelenti protiv insekata u tekstilu, metode dezinsekcije protiv
drvnih insekata. Mogućnost suzbijanja drvne crvotočine ili insekata u papiru i tekstilu – temperatura
-20C ili +55C, gama zračenjem, internim plinovima, insekticidima, dry kill metodom,
eksperimentalnim metodama (struja, mikrovalovi)

9
5. TEMPERATURA I VLAGA
na temperaturu utječu:
prirodni (vanjski) uvjeti – klima i vremenske prilike
umjetni (unutrašnji) uvjeti – grijanje

x fizikalna veličina (simbol T) kojom se izražava toplinsko stanje neke tvari

x mjeri se u Celzijevim stupnjevima (simbol °C) u Europi ili Fahrenheitovim stupnjevima (simbol °F)
u SAD-u ili kelvinima (simbol K)
x 0°C = 32°F = 273,15K
x toplina prelazi s tijela više temperature na tijelo niže temperature – njome mjerimo kretanje
molekula u materijalu
x termometar je instrument (sprava, uređaj) za mjerenje temperature

kada temperatura raste – molekule se kreću brže – materijal se širi

kada temperatura pada – molekule se usporavaju – materijal se skuplja

x sobna temperatura ubrzava starenje kiselih predmeta zbog njihovog načina proizvodnje – npr.
papir, fotografski materijali, guma, razna plastika, elektronski nosači podataka (CD, DVD, audio i
video kasete)
x osjetljivi materijali na sobnoj temperaturi blijede, postaju žuti i smeđi, dolazi do slabljenja,
pucanja i raspadanja predmeta.
x životni vijek nestabilnih materijala na sobnoj temperaturi procjenjuje se između 30 i 100 godina
x većina materijala u tzv. mješovitim zbirkama nije osjetljiva ili je slabo osjetljiva na neadekvatnu
temperaturu
x prikladna temperatura u izložbenom prostoru za mješovite zbirke iznosi 18°C
x u spremištu, uz nadzor relativne vlage, primjerena temperatura od 15°C.

Vlaga je količina vodene pare u zraku.

Izvor neodgovarajuće vlažnosti: vremenski uvjeti, plavljenja, curenja, kapilarna vlaga,
promjena temperature.
Mikroklimatske uvjete u prostoru određuju tri parametra: apsolutna vlaga, relativna vlaga i
temperatura.

x apsolutna vlažnost zraka je maksimalna količina vodene pare koju može primiti 1m³ zraka (u
gramima).
x raste s porastom temperature (-> veće isparavanje).
x relativna vlaga zraka je broj koji pokazuje odnos između količine vodene pare u zraku u nekom
trenutku i maksimalne količine vodene pare koju bi taj zrak na toj temperaturi mogao primiti da bi
bio zasićen.

Visoka vlažnost (>65%) omogućuje biološku aktivnost, ubrzane fotokemijske i termokemijske

reakcije, izaziva migracije kemijski aktivnih tvari, izaziva promjenu dimenzija higroskopnih
organskih materijala (bubrenje), izaziva migraciju soli, rezultira raspadanjem većine
materijala kulturne baštine.
Niska vlažnost (<45%) izaziva krhkost higroskopnih organskih materijala, izaziva promjenu
dimenzija higroskopnih organskih materijala (stiskanje), izaziva migraciju soli.
Oscilirajuća vlažnost izaziva oscilacije dimenzija higroskopnih organskih materijala, izaziva
razdvajanja, pucanja, krivljenja, podbukline, izaziva migraciju soli.

10
Predmeti koji se mogu smatrati konzervirani čuvanjem na sobnoj temperaturi i normalnoj vlazi (12)
keramika, staklo, zlato, srebro, nebojani kamen, kosti, zaštićeni metali, drvo, tekstil, slike na
platnu, koža, papir.

Predmeti koji se mogu smatrati konzervirani čuvanjem samo u suhim mjestima (4)
metali (bronca, željezo, čelik), mumije, nestabilno staklo, papir.

Predmeti koji se mogu smatrati konzervirani čuvanjem samo na hladnom (4)

životinjske kože i krzna, foto i video materijal.

6. MJERNI INSTRUMENTI
Temperatura i relativna vlažnost prate se pomoću mehaničkih i elektronskih instrumenata.
Instrumenti mogu biti za mjerenje samo RV ili za mjerenje i RV i temperature.
Koristimo ih za mjerenje trenutnog stanja ili kontinuirano praćenje stanja.

Psihrometar
 sastoji se od dva termometra
 jedan mjeri temperaturu zraka (suhi termometar), a drugi koji ima navlaženu krpicu mjeri
pad temperature pri isparavanju vode (mokri termometar)
 što je zrak suši isparavanje je veće, tj. kad je velika vlaga u zraku, nema isparavanja
 da bi se ubrzalo isparavanje, oba termometra se izlažu strujanju zraka / ventilaciji
 ovisno o načinu kako se provodi ventilacija razlikujemo i tipove psihrometara: sling
psihrometar, Assmannov psihrometar s ugrađenim ventilatorom na navijanje ili s motorom
na baterije, elektronski psihrometar
 na osnovu razlike između temperature na dva termometra i pomoću odgovarajućih tablica
može se odrediti RV u prostoru
 psihrometar se prvenstveno koristi za kalibraciju drugih mjernih instrumenata

Mehanički i elektronski higrometar

 instrument koji ima element osjetljiv na promjenu relativne vlažnosti
 dijeli se na: papirni higrometar, higrometar na dlaku, higrometar sa sintetičkim vlaknom,
termohigrometar
 promjene na osjetljivom elementu očituju se na skali u postocima
 higrometri se baždare jednom mjesečno
 samo za trenutno mjerenje

Termohigrografi i elektronski uređaji za kontinuirano praćenje RV i temperature

 instrument koji simultano i u kontinuitetu prati promjene RV i temperature
 sastoji se od termometra i higrometra povezanih kazaljkama s bubnjem na kojem se nalazi
papir za bilježenje podataka
 elektronski uređaji imaju sonde, konverter i dataloger

Reguliranje odgovarajuće RV: ovlaživači zraka, odvlaživači zraka, RH pufer materijali – silica gelovi.

11
7. ŠTETNI MATERIJALI I TVARI
 Muzejski predmeti od neorganskih materijala također su izloženi propadanju uslijed
kemijskih reakcija – posljedica aktivnosti zagađivača. Djelovanje zagađivača je sporo i
postupno, ali duža izloženost predmeta zagađenju može uzrokovati ozbiljna oštećenja. Izvor
su plinovi i čestice.

do oštećenja dolazi: neodgovarajućim materijalima u neposrednom kontaktu s predmetom,

zagađenjem zraka.
kemijski štetno okruženje izaziva: krhkost, diskoloraciju, koroziju, raspadanje.

čisti zrak: kisik (O2), ugljikov dioksid (CO2) i vodenu paru (H2O). (3)
zagađeni zrak: ozon (O3), sumporov dioksid (SO2), dušikov dioksid (NO2) i sumporovodik (H2S). (4)

sumporovodik (H2S) otrovan, pokvarenajaja, topljenjem nastaje sulfitna kiselina (hidrogensulfid + sulfid),
tamnjenje srebra i bakra, tamnjenje olovnih bijelih pigmenata

 bezbojan, vrlo otrovan plin.

 prepoznatljiv je po karakterističnom mirisu na pokvarena jaja.
 nastaje prilikom djelovanja mora, jezera, močvara, vulkana…
 plin je topljiv u vodi prilikom čega nastaje sumporasta (sulfitna) kiselina koja tvori dvije vrste
soli: hidrogensulfide i sulfide – vrlo opasne za najrazličitije vrste materijala.
 sumporovodik dovodi do tamnjenja srebra i bakra u vrlo kratkom periodu.
 utječe i na tamnjenje olovnih bijelih pigmenata na slikama.

dušikov dioksid (NO2) otrovan, nastaje sagorijevanjem goriva/ind.aktivnošću, dušična kiselina, blijeđenje boja
 crvenosmećkasti do tamno crveni, vrlo otrovan plin.
 nastaje sagorijevanjem goriva i industrijskom aktivnošću.
 također topljiv u vodi prilikom čega nastaje dušična kiselina koja je izrazito korozivna i
toksična.
 može uzrokovati blijeđenje boja i propadanje papira i štavljene kože.

sumporov dioksid (SO2) otrovan, sagorijevanje fosilnih goriva, korozija bakra, blijeđenje, kiselost papira
 pri sobnoj temperaturi je bezbojan, otrovan i nadražujući plin neugodna, oštra i bockava
mirisa, koji podražuje na kašalj.
 proizvod sagorijevanja fosilnih goriva, rada elektrana i toplana.
 prilikom kemijske reakcije s kisikom i vodom nastaje sumporna kiselina.
 može uzrokovati koroziju bakra, blijeđenje nekih pigmenata i slabljenje štavljene kože te
povećava kiselost papira.

ozon (O3) otrovan, jak miris, nastaje u klimatizacijskim sustavima, propadanje guma i blijeđenje boja

 plin jakog mirisa i blijedo plave boje. dio gradskoga smoga.

 u muzejskom okolišu nastaje u npr. klimatizacijskim sustavima ili fotokopirnim strojevima.
 uzrokuje propadanje prirodnih guma i blijeđenje boja.

Nestabilni sintetični materijali: PVC (polivinil klorid) i nitroceluloza

Stabilni sintetični materijali: poliester, polietilen, polipropilen

12
8. LJUDSKA AKTIVNOST
namjerno oštećivanje: huliganski izgredi, nepridržavanje Haške konvencije u slučaju ratnog sukoba,
ideološki indoktrinirano uništavanje, bezobzirnost u svrhu gospodarskog probitka, uništavanje zbog
oholosti i neznanja ili opće neobazrivosti.
nenamjerno oštećivanje: nezgode (posjetitelji, vlasnici ili muzejsko osoblje, transport ili posudba),
nedovoljno stručno održavanje, nedovoljno stručni konzervatorski ili restauratorski radovi.

rizici: manipuliranje predmetima, velika čišćenja, pospremanja, bojanja zidova, izloženost predmeta
dodiru posjetitelja ili gaženje lokaliteta prekobrojnim posjetiteljima, nedovoljno stručno održavanje,
nedovoljno stručni konzervatorsko-restauratorski zahvati.

Cilj je smanjiti mogućnost potencijalnih oštećenja:

- biti na oprezu
- manipulirati predmetima što je manje moguće
- eliminirati nepotrebno manipuliranje
- predmete slagati na konzervatorski prihvatljiv način
- planirati aktivnost, pripremiti put i odredište
- spriječiti posjetitelje da diraju predmete
- za popravke ili čišćenja tražiti konzervatora-restauratora
- za postupke održavanja posavjetovati se s konzervatorom-restauratorom
- izraditi plan postupanja u izvanrednim situacijama, uvježbati osoblje

13