IZLOŽBE

Izložba je glavni oblik muzejske prezentativne komunikacije, element je muzejske

politike i slijedi tok vremena i promjene u društvu. Ona je stvaralački čin i informatički
sistem, oblik muzejskog komuniciranja izlaganjem i interpretacijom muzejskih predmeta.

 šta se prezentuje: na izložbi se prezentuju muzejski predmeti, kao dokumenti

realnosti, koji u međusobnim odnosima i uz pomoć muzeografskih pomagala
stvaraju poruku.
 ko prezentuje: to može biti jedan autor, grupa stručnjaka ili muzej kao institucija.
Najčešće je to grupa stručnjaka koju čine kustos, dizajner i pedagog.
 gdje se prezentuje: prvenstveno u muzeju, ali bez obzira na prostor, izložba stvara
svoju artifikovanu stvarnost.
 kada se prezentuje: vrijeme zavisi o društvenom, kulturnom i stručnom interesu za
pojedinu tematiku, ali uvijek u sadašnjem, aktuelnom, vremenu.
 kako se prezentuje: pitanje je instrukcije i zavisi o raspoloživom materijalu. Mora
se uspostaviti kvalitetna veza između autora i posjetioca, kako bi poruka stigla na
pravo mjesto.
 zašto se prezentuje: da se prenese jasna i definisana poruka, da se prikaže znanje
koje je motivisalo upravo takvu poruku, da se edukuje posjetioc

Vrste izložbi
 muzealna ekspozicija (stalna postavka)
 muzejska izložba (povremena izložba)
 izložba (pokretna izložba)
 velika tematska izložba

Stalna postavka
 Stalna postavka ima najznačajniju ulogu, on je legitimacija svakog muzeja, realan
muzejski prikaz znanja i najsloženiji komunikacijski oblik muzejske prezentacije.
Najvažnija mu je osobina stabilnost izbora materijala i vremenska otpornost. On
je odraz širine zbirnog fonda muzeja. U stalnoj postavci mora da bude vidljiva
politika muzeja, te svrha i smisao sakupljanja. U njemu treba izbjegavati
improvizacije i predmete koji nisu do kraja proučeni.
 zadatak i cilj stalne postavke je oblikovanje znanja akumuliranog u muzealnosti
predmeta, te prikaz i prenos toga znanja posjetiocima.
 pretpostavke za formulisanje stalne postavke:
- proučenost i dobro poznavanje vlastitoga zbirnog fonda,
- definisan izložbeni prostor,
- stručna ekipa.

Muzejska izložba (povremena izložba)

 koristi materijal zbirnog fonda muzeja, ali ga ne prikazuje u cjelini, nego
izlaže uži krug predmeta i bavi se tematizovanjem određenih problema koji nas
 dovode do djelimičnih spoznaja. Često je tematski monodisciplinarna, a
interdisciplinarna u prezentaciji i vremenski i prostorno je ograničena.

Pokretna izložba
ne izlaže muzealije, nego kopije, reprodukcije ili modele, izvan muzejskog
prostora. Prenosi poruku na nižem komunikacijskom nivou, jer ne koristi izvorni
predmet, nego njegov prikaz u nekom mediju (foto, tekst). Takva je izložba animacijska i
didaktička, vremenski i prostorno ograničena.

Velike tematske izložbe

 afirmisane u novije vrijeme, ne prezentuju materijal samo jednog muzeja, nego se
bave širokim umjetničkim, kulturološkim, istorijskim, tehničkim ili naučnim
temama. Korijeni su im u prošlosti, u velikim svjetskim izložbama iz polovice 19.
vijeka. Prate ih veliki istraživački ili naučni projekti, vezani uz godišnjice,
revalorizaciju istorijskih perioda ili retrospektive nacionalnih kultura.

Planiranje izložbe
 Ideja
 Razrađivanje ideje
Kome je izložba namijenjena
Koja je svrha izložbe
Koje zbirke će biti izložene
Koji materijal treba sakupiti
Koje ljude treba okupiti/angažovati
Kada će izložba biti otvorena
Koliko će izložba koštati

 sinopsis ili formulisanje ideje početni je element nastajanja izložbe, izrađuju ga

kustosi u okviru svojih zbirki, a na nivou muzeja direktor s kustosima.
 scenarij donosi definitivni izbor materijala, određuje količinu naučnih ili kulturnih
podataka, formuliše cjeline, dakle utvrđuje klasifikaciju znanja koja će biti
prikazana i dijeli je na segmente.
 Maketa trodimenzionalna ili dvodimenzionalna, pokazuje relacije izložbenih
volumena u prostoru, to je verifikacija scenarija u prostoru. U izradi makete
učestvuju kustos, dizajner, konzervator i pedagog.

Vrste stručnjaka koji učestvuju u izradi izložbe:

 dizajner ima prezentativno-oblikovnu funkciju: oblikovanje prostora,
muzeografskih pomagala, tekstova, slova, legendi.
 Konzervator nastupa s aspekta čuvanja predmeta, brine o klimi, osvjetljenju,
vlazi, alarmu i dostupnosti predmeta posjetiocima.
 kustos ima glavni zadatak da kreirati sadržaj izložbe i nastoji da se ideja o
sadržaju postavke provede do kraja.
 pedagog razmatra odnose eksponat - pomagalo - prostor - publika; kako da poruka
bude prihvaćena na pravi način, je li pedagoški dobro usmjerena, itd.
Kako strukturisati izložbu
 Hronologija
 Geografski okvir
 Kulture, materijali, tehnike
 Slijed izložbe
 Prostorne cjeline - pobuđivanje interesa
- razumijevanje – svrha izložbe
- bolja saznanja o predmetu

Odabir predmeta
 Opravdanost u odnosu na diskurs izložbe
 Dokumentarna vrijednost
 Estetska vrijednost
 Istorijski značaj
 Uslovi zaštite
 Raspoloživost predmeta

Scenografija izložbe
 Vitrine
 Panoi
 Boje
 Rasvjeta
 Vješanje i pričvrščivanje eksponata
 Izrada rekonstrukcija
 Multimedijska sredstva

Tekstovi na izložbi - nivoi čitanja

 Naziv (dvorane ili cjeline) – ima informativnu ulogu (dužina: nekoliko riječi)
 Uvodna legenda (250 znakova)
 Tematska legenda (800-1000 znakova)
 Tekst “da bi se saznalo više” (1 kartica / 2000-3500 znakova)
 Natpis – etiketaža / legende

Troškovi izložbe
 Autorski honorari
 Izrada scenografije
 Izrada kataloga, plakata i pozivnice
 Troškovi osiguranja i prevoza
 Dnevnice / hotelski smještaj
 Troškovi reprezentacije (koktel prilikom otvaranja izložbe), poštarine