Muzej kao kulturni sudionik

Animacijska funkcija

Mentor: Prof dr Asja Mandić

Pripremila: Enida Džananović

Katedra za historiju umjetnosti

FFUNSA
 Funkcija animacije posljednja je priznata od svih muzejskih funkcija.

Potpuno se uklapa u muzejsku zadaću komuniciranja što znači najširoj publici

dati na uvid i uživanje zbirke i sadržaja kojima se muzej bavi.
Muzej kao sudionik u kulturnom i društvenom životu

Muzej se ne može svesti samo na čuvanje predmeta baštine i njihova pokazivanja

javnosti.
Danas mu se dodjeljuje dinamičnija i aktivnija uloga. Potrebno je ići u susret
publici, probuditi njeno zanimanje, privući je i pomoći joj u razumijevanju
baštine.

Muzej valja takođe učiniti veselijim, oživjeti ga, udahnuti mu dušu, u doslovnom
smislu riječi animirati ga.
Otvorenost prema publici iskazuje se ponajprije primjerenom
politikom komunikacije kojom muzej izražava želju da se otvori, da
ugosti i da postane posjetitelju primamljiv.

Otvorenost se potvrđuje i kroz specifične i pojedinačne akcije kojima

se muzej uključuje u sveukupni društveni život.

Potrebno je organizirati zbivanja koja privlače medijsku pozornost,

pobuđuje zanimanje publike i potiču je da posjeti muzej.
Interpretacija baštine

Pedesetih godina prošlog stoljeća Freeman Tilden izgradio je teoriju

interpretacije baštine u kontekstu američkih prirodnih parkova.

Definira je kao „edukativna aktivnost čiji je cilj otkriti značenje stvari i njihovih
odnosa korištenjem izvornih predmeta, vlastitih iskustava i primjera, a ne samim
prenosom činjeničnih podataka. Interpretacija čije je polazište u običnoj
znatiželji, mora se razvijati kako bi duhovno obogatila čovjeka.”
Šest načela prema Tildenovoj teoriji:

1. Svaka interpretacija koja ne povezuje ono što je izloženo s jednim dijelom posjetiteljeve osobnosti ili
iskustva – biti će neplodna.

2. Informacija sama po sebi nije interpretacija. Interpretacija je otkrivanje utemeljeno na informaciji.

Međutim, svaka interpretacija u sebi sadrži informaciju.

3. Interpretacija je umijeće sastavljeno od mnogih drugih kojima prezentovani materijal postaje znanstvena,
povijesna ili arhitektonska građa.

4. Osnovni cilj interpretacije nije poučavanje već poticanje.

5. Interpretacija bi trebala predočavati cjelinu a ne dio, obraćati se cijelom čovjeku a ne nekom od njegovih
obilježja.

6. Interpretacija namijenjena djeci ne bi smjela biti pojednostavljeni oblik prezentacije za odrasle već bi
trebala imati temeljno drugačiji pristup.
Različite vrste kulturnih djelatnosti

U području animacije muzej provodi različite djelatnosti. Neke od njih izravno su povezane sa
djelatnostima svojstvenim muzeju:
-povremene izložbe
-vođeni obilasci i drugi oblici kulturne animacije
-pedagoške djelatnosti za mlade
-kazalište u muzeju.

Ostale djelatnosti sporednijeg su značenja međutim njihova uloga oživljavanja kulturnog života kao i
njihova privlacnost ne smiju se zanemarit:
-kafeterije i restorani
-trgovine
-koncerti i druga zbivanja
-iznajmljivanje dvorana
Povremene izložbe

Povremene izložbe su najprikladniji način kojim muzej privlači publiku, pobuđuje

njeno zanimanje, predstvalja se u javnosti i o sebi odašilje pozitivnu sliku.

One uglavnom traju nekoliko semdica ili mjeseci,

neki muzeji godišnje planiraju samo jednu izložbu
u trajanju od 11 do 12 mjeseci.
Ciljevi:
• Omogućiti stalnu izmjenu zbirke: povremena izložba je više prigoda za iznošenje
zbirki iz spremišta muzeja. Muzeji redovno postavljaju povremne izložbe sa
temama vezanim uz zbirke, s namjerom da publici pokažu na određeno vrijeme
pedmete koje inace ne mogu vidjeti.
• Zokružiti određenu temu i potkrepiti je novim spoznajama: u tom smislu
povremena izložba dio je znanstvene funkcije.
• Pobuditi zanimanje za muzej
• Proširiti publiku: kroz svoj aspekt kulturnog događaja i komunikatora, ona
prenosi muzejski diskurs na nova područja koja bi mogla zanimati publiku,
nudeći često originalniju i privlačniju scenografiju.
• Povećati finansijsku dobit: ulaznice za povremenu izložbu uglavnom su skuplje
nego za obične ulaznice te su tako povremene izložbe značajan izvor dobiti za
muzej.
Putujuće izložbe

Najbolji način da pokaže vrijednost vlastitih zbirki, osigura njihovu stalnu

izmjenu i tematski zaokruži sadržaje koji se sa njima izravno povezuju.
Moguće je prestaviti gostujuću izložbu koju je postavio neki drugi muzej ili
kulturni subjekt.
Ovakva se izložba uglavnom unajmljuje.
Negativna strana povremnih izložbi

Povremene izložbe igraju važnu ulogu u oživlajvanju muzeja, poticanju publike

da na nju dođe i pobuđivanju njenog zanimanja za muzej.
Međutim, muzeji su opasan neprijatelj kada se zbog njih tokom cijele godine
mobiliziraju cjelokupni ljudski i finansijski resursi ustanove čiji je jedini cilj
vlastiti uspijeh, mjeren isključivo brojem posjetitelja i finansijskom dobiti.
Osnovna svrha se gubi i time privremne izložbe štete muzeju.
Političke vlasti ili sponzori, zainteresirani samo za učestala medijska zbivanja,
odustaju od trajnog finansiranja muzejskog djelovanja na račun ovih izložbi
orginiziranih u većim ili bolje prilagođenim prostorijama za prijem većeg broja
posjetitelja, ali i za unosna zbivanja što obično prati ovakve izložbe.