Jaz između bogatih i siromašnih

Civilizacija se razlikuje od divljine utoliko što u njoj najjači ne

zadržavaju cijeli plijen, nego ga posredstvom društvenih mehanizama
dijele sa slabijima. Ili bi tako trebalo da bude...
Posljednjih godina, međutim, sve veći dio društvenog dohotka odlazi
prema vrhu tj. prema najprivilegovanijima, posebno prema onima koji
rade u finansijskom sektoru. U takvoj situaciji prosto se nameću neka
pitanja:
- zar oni koji toliko zarađuju zaista i rade baš toliko više od ostalih?
- pridonose li oni dobrobiti društva više nego drugi?
- da li je njihova zasluga samo u tome što znaju koliko treba da plate
„svoje najbolje službenike“ - predsjednike, ministre i poslanike u
parlamentu?

Jaz raste
Kako se svjetske elite udaljavaju od pojma „država blagostanja“ (a time
i od pojma civilizovanog društva), grabežljiva manjina isisava sve veći
dio svjetskog bogatstva, iz sata u sat povećavajući razmak (jaz) između
sebe i svih ostalih ljudskih bića.
Taj jaz se uvećava u svim smjerovima: superbogati bježe „običnim“
bogatašima, ovi se udaljavaju od srednjeg sloja, a siromašni su sve
siromašniji.
Prepreke obrazovanju koriste eliti
Sve je teže braniti glavni argument kojim se služe vlastodršci i njihovi
sponzori tj. argument da bogatstvo u rukama „najuspješnijih i
najsposobnijih preduzetnika“ do nižih slojeva društva dolazi kroz
otvaranje radnih mjesta i omogućavanje velikom broju ljudi da primaju
platu za taj rad.
Umjesto da makar kaplje do siromašnih, bogatstvo teče prema poreznim
oazama (mjesta gdje najimućniji imaju oko 30.000 milijardi dolara). Taj
novac ostao je neoporezovan tj. dio nije stigao u državne blagajne.
Upravo ti „popusti“ najbogatijima prisiljavaju vlasti na smanjivanje
ulaganja u javni sektor – medicinu, puteve, socijelne troškove, ali
ponajprije u obrazovni sistem. Manji troškovi javnog obrazovanja
onemogućavaje građane sa nižim prihodima u sticanju visokih
kvalifikacija (i znanja!!!). To ih sprečava da budu konkurentni u odnosu
na bogate, koji sebi mogu priuštiti najbolje obrazovanje.
Istraživanje OEBS-a (Organizacija o evropskoj bezbjednosti i saradnji)
ukazalo je na strašne posljedice sve manjeg ulaganja u obrazovanje
siromašnijih slojeva. Svi rezultati ukazuju da je obrazovanje daleko
najmoćniji instrument za borbu protiv rastuće nejednakosti.
Ulaganje u ljude mora početi u djetinjstvu i trajati tokom cijelog
formalnog obrazovanja. Pitanje je samo da li će to dozvoliti finansijsko-
politička elita i da li joj to odgovara. Ona je i te kako svjesna da su samo
obrazovani ljudi sposobni da se organizuju protiv ovakvog nepravednog
društvenog sistema koji pogoduje samo eliti!

Globalizacija i tehnologija – potiću jaz

Ekonomisti tvrde da globalizacija i tehnologija dodatno potiču rast jaza

između bogatih i siromašnih. Diljem naprednog svijeta širi se disparitet
dohotka. Tome pridonose globalizacija i revolucija informacijske
tehnologije. Ova je tehnologija odstranila neka radna mjesta koja
zahtijevaju prosječne vještine kao što su arhiviranje i administracija, a
globalizacija je dovela do ustupanja proizvodnje zemljama s nižom
cijenom rada - Indiji, Kini, Indoneziji i drugima."

Gdje je raj za siromahe?

Južna je Azija dom 827 milijuna ljudi iz najsiromašnijeg sloja, što je

približno polovica svih siromaha na planetu. Druga je regija najteže
pogođena siromaštvom subsaharska Afrika, sa 473 milijuna
najprikraćenijih prema indeksu temeljenom na nedostacima u zdravstvu,
obrazovanju, životnom standardu i dječjem mortalitetu. Istraživanje
oksfordskog sveučilišta, koje je proučilo 109 zemalja s ukupnim
stanovništvom od 5,3 milijarde, izvijestilo je o zapanjujućoj
nejednakosti u Nigeriji, najvećem afričkom proizvođaču nafte. Nigerija
ima višu stopu siromaštva od Liberije, zemlje s niskim dohotkom, koja
se još oporavlja od građanskog rata. To je jasan pokazatelj da
basnoslovni prihodi od naftne industrije završavaju na računima
relativno malog broja sve bogatijih Nigerijaca. Postaju li ljudi
bezobzirniji zato što su stekli bogatstvo ili je bezobzirnima lakše domoći
se bogatstva? Koji god odgovor bio točan, trend gomilanja imovine u
rukama male skupine neće se zaustaviti dokle god u parlamentima budu
sjedili oni koji ne zastupaju spomenutu manjinu, već birače.

U Hrvatskoj nestaje srednji sloj!

Hrvatski srednji sloj stanovništva platio je najveću cijenu krize i

poreznih promjena te gotovo nestao. Najnoviji podaci iz istraživanja
govore da se rast nezaposlenosti u kategoriji srednjih prihoda kretao
znatno brže od prosječnog. Od 90.000 novo nezaposlenih osoba u
Hrvatskoj gotovo ih je polovica prije otkaza zarađivala srednje visoku
plaću. Među 130.000 izgubljenih radnih mjesta 70 posto je onih koji su
osiguravali standarde srednjeg sloja. I među nama postoji onaj sloj
najprivilegiranijih koji se ne muči sa svakodnevnim osnovnim
troškovima života.