Na koji su način u Gibsonovom Apocalyptu suprotstavljeni lovačko- sakupljačka

društva i civilizacija? Kako film prikazuje čovjekovu prirodu?

Holivud često pogrešno predstavlja istoriju domorodačkih plemena Amerike, Afrike i Azije.

Film "Apocalypto", režisera Mela Gibsona jedan je od najboljih prikaza života pripadnika jedne
od urođeničkih kultura američkog kontinenta.

Kao i svako holivudsko ostvarenje, ni "Apocalypto" nije bez svojih mana. Gibson je prije svega
predstavio kulturu Maja u svom filmu i prikazao ih kao narod koji ima običaj da praktikuje
krvave rituale i da prinosi žrtve bogovima. Maje su bile miroljubiv narod, Asteci su bili ti koji su
praktikovali prinošenje žrtava, tj ubijanje pripadnika svog naroda.

Međutim, to ne znači da film nije vjerodostojan. Naprotiv, film na sjajan način prikazuje ljudsku
prirodu i naše najprimitivnije i najjače nagone. Glavni junak filma, Jaguarova šapa, provodi
većinu filma pokušavajući da preživi i da spasi svoju porodicu. Tu Gibson pokazuje u stvari do
koje je mjere čovjek spreman da ide da zaštiti sebe i svoje najbliže. Jaguarova šapa u par navrata
ubija druge ljude samo da bi opstao, jer to je svim ljudima u genima. Darvin je evoluciju
definisao na taj način- opstanak najjačeg. Međutim, Jaguarova šapa nije sam u toj igri
preživljavanja. Misteriozna bolest kosi sve pripadnike Majanskog naroda. Njihov kralj je naredio
svojim vojnicima da pustoše sela i privode žrtve za bogove. Kralj je mislio da će na taj način
moći da spasi svoj narod, jer se približavalo pomračenje Sunca i Maje su mislile da će ono
označiti kraj njihove civilacije. Ne može se reći da su kraljevi postupci opravdani, ali tu vidimo
prikaz čovjeka koji je spreman da preduzme rigorozne mjere da bi sačuvao svoju državu i svoj
narod.

Nije samo u želji za opstankom prikazana priroda čovjeka, već i u manjim stvarima. Na početku
filma, par muškaraca iz sela Jaguarove šape, zadirkuju jednog od svojih prijatelja, zbog čega se
on ljuti. Iako nije važna scena, vidimo da su se i u primitivnijim kulturama ljudi trudili uvijek da
se uklope, da se prikažu najbolje svijetu oko sebe. Na kraju filma, imamo prikaz onoga što
čovjeka čini izuzetnim bićem i onoga što ga izdvaja od drugih žvotinja, a to je mogućnost da
pronađe iskru sreće i nadu, čak i u najtežim trenucima. To je scena kada Jaguarova šapa prvi put
vidi svog novorođenog sina, u pećini koja je umalo koštala njegovu čitavu porodicu njihovih
života i nakon što je preživio skoro neminovnu smrt. To je prava moć čovjeka.

Iako je jedna od glavnih tema i ideja ovog filma ta o prirodi čovjeka, na kraju saznajemo da se
još jedna tema prožima kroz čitav film, a to je odnos domorodačkih i evropskih civilizacija. Mi,
kao gledaoci, do samog kraja filma nemamo pravu predstavu u kom se vijeku dešava radnja.
Zanimljivo je to što bi, po evropskim standardima za to vrijeme, film mogao da prođe kao da je
smješten čak i prije nove ere. Međutim, u trenutku kad Jaguarova šapa izlazi iz džungle i vidi
konkvistadore sa velikim krstom, saznajemo da se radnja čitavo vrijeme odvijala krajem XV ili
početkom XVI vijeka. Samo taj nepuni minut prikaza konkvistadora, dovoljan je da napravimo
paralelu između Maja i evropskih civilizacije. Gibson nije imao ni potrebe da prikaže više, jer mi
o evropskim civilizacijama tog doba znamo mnogo više nego o američkim. Taj nepuni minut je
dovoljan da se napravi paralela između njih i da se vidi koliko su Evropljani do tog momenta bili
napredniji. S jedne strane imamo narod koji je otplovio do drugog kontineta, otkrio razne izume i
bio dovoljno jak da pokorava druge narode. Sa druge strane imamo civilizaciju koja je i dalje
prinosila žrtve bogovima, nije mogla biti Evropljanima ni blizu sa tehnologijom i čiji su
pripadnici smatrali da će im pomračenje Sunca donijeti kraj. Ironično, barem holivudski
prikazano, tako je i bilo

"Apocalypto" je sjajan uvid u način života domorodačkih američkih civilizacija. Svjesni smo da
nema puno prikaza toga u modernom dobu. Gibson ovim ostvarenjem na neki način podstiče
potomke ovih naroda da saznaju nešto više o istoriji i sigurno je da bi za čitavo ljudsko društvo
bilo značajno ako bi proširili znanje o njima.