Professional Documents
Culture Documents
Maslac
Maslac
Objavljeno 28.12.2017.
MASLAC (buter; grč. βοὐτυρον butyron), mlečni proizvod’ koncentrat mlečne masti. Maslac I
klase ili čajni maslac (trgovački naziv) ima najmanje 82% masti, a ne sme sadržati više od 16%
vode; maslac II klase sadrži najmanje 80% masti i do 18% vode.
Maslac sem toga obično sadrži do 1% proteina, oko 0,4% laktoze, 0,15% pepela, 0,4% lecitina,
0,2% holesterola, a od ostalih sastojaka (u mg/kg) : Ca—160, P — 160, Fe — 0,1, K — 140, Mn
— 10, S — 90, J — 0,14, vitamina A — 15—24, vitamina E — 26, karotina — 7,5, vitamina K
— 2, vitamina D — 0,02, vitamina PP — 2, vitamina B2 — 0,1 i vitamina F — 2000. Soljeni
maslac sadrži do 2% soli. Kalorična vrednost maslaca je oko 7800 kcal/kg. Svarljivost masti je
97 %, a ostalih sastojaka 94%.
Prema načinu proizvodnje, ima više vrsta maslaca: od sveže, slatke pavlake koja nije prethodno
podvrgnuta kiseljenju (bio-hemijskom zrenju) dobija se maslac od. slatke pavlake; od pavlake
koja je prethodno podvrgnuta kiseljenju — maslac od kisele pavlake; od slatke pavlake koja je
prethodno termički obrađena na 92°— 98°C, u toku 10—20 min, i ima ukus na karamel —
vologodski maslac; postupkom Alfa uz mehaničku obradu i hlađenje visokomasne (oko 80%
masti) pavlake — maslac od visokomasne pavlake. Maslac kome su, bez obzira na način
proizvodnje, dodati strani, nemlečni sastojci (kakao, šećer, vanilin i dr.) naziva se maslac sa
dodacima: tako, npr., čokoladni maslac sadrži 63,5% masti, 16% vode, 18% šećera i 2,5% kakaa.
Konzervni maslac dobiva se od visokomasne pavlake ili topljenjem od prvoklasnog običnog
maslaca; on se pasterizira ili sterilizira te ima trajniju vrednost. Lupani maslac (šlag) sadrži oko
50% vazduha. Suvi maslac se dobija sušenjem pavlake i sadrži 76% masti, 2% vode i 22%
ostalih sastojaka.
Domaći maslac proizvode i stavljaju u promet individualni proizvođači; izrađuje se od slatke ili
kisele pavlake; on mora da sadrži najmanje 78% masti i ne sme sadržati više od 20% vode.
Prema jugosl. propisima sve vrste maslaca se moraju proizvoditi od prethodno pasterizirane
pavlake. Surutkin maslac se proizvodi od surutkine pavlake.
Pavlaka (vrhnje) je proizvod dobijen separiranjem ili spontanim obiranjem mleka. Dobija se i
separiranjem surutke (surkina pavlaka) i mlaćenice. Može da sadrži 10—80% masu, ali najčešće
se proizvodi sa 20—50% masti. Već prema masnoći, pavlaka sadrži 2,0—3,2% proteina, 2,4—
3,9% laktoze, 0,3—06% pepela, 4,7—7,7% suve materije bez masti, a ostatak je voda (45—
72%). Ukoliko je masnoća veća, sadržaj ostalih sastojaka manji. Pavlaka sadrži vitamine A, D,
B2, C i dr. Specifična težina takođe zavisi od sadržaja masti: 0,982 (50%), 1,003 (30%), 1, o24
(10%).
Lupana pavlaka se proizvodi od slatke pavlake sa 30—33% masti, koja se pasterizira na 63°C u
toku 30 min, a zatim odmah ohladi na 2°—4°C i ostavlja da fizički sazri u toku 24 sata. Lupa se
na 2°—4°C u toku 5—10 min u posebnim aparatima gde se sa pavlakom meša vazduh i obrazuje
pena. Pri tome se povećava zapremina pavlake za 80—120%, a kod lupane pavlake sa dodacima
za 60—80%.
Visokomasna pavlaka sadrži 73% masti ili, ako sadrži i so, 70% masti. Pored toga, oko 1,5%
proteina, 1,3% laktoze i ostalih sastojaka, sem vode, 2,9%. Proizvodi se separiranjem mleka na
70°C u podešenom običnom separatoru ili specijalnom separatoru. Skladišti se na 0°—8°C.
Kisela pavlaka se proizvodi kiseljenjem pasterizirane slatke pavlake uz dodatak čistih kultura
bakterija mlečne kiseline. Posle pasterizacije slatka pavlaka se ohladi na 18°—22°C i zaseje sa
5% maje (Streptococcus lactis, S. cremoris, S. paracitrovorus) radi kiseljenja i obrazovanja
specifične arome. Kiseli se tako dugo dok se ne postigne 40°SH. Zatim se pavlaka ohladi na 5°
—6°C i drži u toku 24—48 sati radi fizičkog zrenja. Kisela pavlaka ima blago kiseo ukus,
specifičnu aromu, gustu konzistenciju bez grudvica i pahuljica.
Tehnološki proces dobijanja maslaca sastoji se od ovih operacija: prijem mleka, dobijanje
pavlake, priprema pavlake za bućkanje, bućkanje pavlake, obrada maslaca, pakovanje i
skladištenje.
Dobijanje pavlake je prva faza koncentriranja mlečne masti. Pavlaka, koja u proizvodnji maslaca
predstavlja poluproizvod, dobija se separiranjem mleka; mleko se prethodno zagreje na 40°—
45°C, a zatim centrifugira u posebnom separatoru.
Bućkanje pavlake je operacija kojom se ona pretvara u maslac. Sem maslaca, od pavlake se
dobija i mlaćenica kao sporedni proizvod. Bućkanje se sastoji u jakom vrtložnom mešanju
pavlake, pri čemu se zahvata vazduh i obrazuje pena. Između mehurića vazduha skupljaju se
masne kuglice. Usled mehaničkih udara pri bućkanju, pena se ruši te se masne kuglice slepljuju
obrazujući zrna maslaca. Posle bućkanja zrno maslaca se odvaja od mlaćenice. Uređaji za
bućkanje — bućkalice — su zatvoreni sudovi različitog oblika: cilindričnog, kubičnog, u obliku
duple kupe i sl. Brzina obrtaja bućkalice zavisi od njenog radijusa: broj obrtaja u minuti kod
velikih bućkalica kreće se oko 25, a kod malih 45. Bućkalica se puni pavlakom 25 — 55% od
svoje zapremine. Bućka se leti na 8°—10°C, a zimi na 11°—14°C. Temperatura pavlake se u
toku bućkanja povisi do 2°C. Bućkanje traje 30—45 min i smatra se završenim kada se postigne
veličina zrna maslaca od 2 do 3 mm u prečniku.
Trajanje bućkanja zavisi od masnoće pavlake, temperature, stepena punjenja bućkalice, kiselosti
pavlake i brzine obrtaja bućkalice. Ukoliko je masnoća pavlake znatno niža ili viša od optimalne
masnoće, bućkanje se produžava, a isto tako i onda ako se bućkalica prepuni pavlakom. Viša
temperatura, povećana kiselost pavlake ili veća brzina obrtaja bućkalice ubrzavaju bućkanje.
Obrada maslaca se sastoji od ispiranja zrna maslaca vodom i gnječenja maslaca. Ispiranjem se
odstranjuju ostaci mlaćenice, koja se zadržava između zrna, a time i deo belančevina i laktoze
koji mogu da budu izvor hrane za razviće mikroorganizama u maslacu. Ispiranje doprinosi
boljem kvalitetu i većoj održivosti maslaca. Temperatura vode za ispiranje odgovara temperaturi
bućkanja pavlake. Voda za ispiranje treba da je visokog bakteriološkog kvaliteta. Ne sme da
sadrži više od 0,5 mg/l Fe, 0,1 mg/l Mn, 30 mg/l N2O5 i 30mg/l Cl.
Gnječenjem se podešava sadržaj vlage u maslacu, vlaga se razbija u sitne kapljice (do 7μ) i
pravilno raspoređuje po masi, a zrno maslaca se slepljuje u jednorodnu masu određene
konzistencije. U zrnastoj masi maslaca posle ispiranja nalazi se 29—58% vode. Gnječenjem se
sadržaj vode prvo smanjuje do minimuma od 11,5 do 15,5% (već prema temperaturi), a zatim se,
u toku daljeg gnječenja, postepeno povećava. Na sposobnost vezivanja vode u maslacu utiču
hemijski sastav mlečne masti, temperaturni režim bućkanja, ispiranja i obrade, masnoća i stepen
fizičkog zrenja pavlake, veličina zrna i mehanički faktori obrade. S povećanjem količine lako
topljivih glicerida u mlečnoj masti i temperature na kojoj se izrađuje maslac, sposobnost maslaca
za vezivanje vode se povećava. Ako je obrada maslaca intenzivnija i duža, maslac omekšava i
bolje veže vodu. Gnječi se u bućkalicama ili posebnim mašinama.
Pakovanje maslaca. Maslac se pakuje u drvenu burad (50 kg) ili kartonske kutije (10—25 kg) i
pri tom se omota pergamin-hartijom ili polietilenskom folijom. Za sitno pakovanje (2,5, 125, 250
i 500 g) služi kaširana alufolija ili pergamin-hartija. Neke vrste maslaca pakuju se u limenke.
Održivost maslaca zavisi od kvaliteta sirovine, vrste maslaca, temperature skladištenja, kiselosti
maslaca i sadržaja soli. Na temperaturama iznad 0°C maslac od kisele pavlake ima bolju
održivost nego maslac od slatke, dok je na temperaturama ispod 0°C obrnuto.
Fritzov postupak se prvobitno primenjivao samo pri izradi maslaca od slatke pavlake. Danas
postoji niz aparata i za izradu maslaca od kisele pavlake. Kod raznih aparata koji rade po
Fritzovom principu upotrebljava se slatka pavlaka masnoće 36—50% a kisela masnoće 32—
34%. Pavlaka se bućka u cilindru pod uticajem jakih mehaničkih udara od rotora koji se obrće
1450—2900 obr./min. Obrazovano zrno se odvaja od mlaćenice i po potrebi ispire vodom.
Gnječenje maslaca i podešavanje vlažnosti se obavlja u drugom cilindru aparata gde se —
pomoću dva pužasta transportera — maslac protiskuje kroz perforirane ploče.
Sennov postupak je polukontinuirani i sastoji se u tome da se pavlaka bućka pod pritiskom CO2
oko 6 atp. Ovim postupkom se može bućkati slatka i kisela pavlaka.
Postupak Alfa zasniva se na reseparaciji pavlake (32—38%), pri čemu se dobija visokomasna
pavlaka (80%). Maslac se može izrađivati od slatke ili kisele pavlake. Visokomasna pavlaka se
hlađenjem (8°—13°C) i mehaničkom obradom u transmutatoru pretvara u maslac. Sličan je
ovom postupku Meljošinov postupak i postupak New Way.
Postupak Cherry Burrell zasniva se takođe na resepariranju pavlake (40—45%), pri čemu se
dobija produkt sa visokim sadržajem masti (86—93%). Za razliku od postupka Alfa, pre
resepariranja emulzija pavlake se destabilizira u specijalnoj pumpi na 10°—13°C.
Destabilizirana pavlaka se zagreva na 60°C i reseparira u posebnom separatoru. Pri tome se
masne kuglice potpuno deemulgiraju obrazujući jednorodnu uljastu masu, koja se pasterizira u
vakreatoru na 93°—94°C sa neposrednim zagrevanjem parom pod vakuumom. Pasterizirana
uljasta masa se ohladi na 43°—44°C, standardizira po sadržaju masti i kiselosti, te joj se dodaju
boja, aroma i so. Standardizirana masa se u aparatu frizeru hladi na 3°—6°C i mehanički
obraduje radi emulzifikacije plazme u masti. Dobijeni maslac se konačno obrađuje u teksturatoru
da bi se poboljšala konzistencija maslaca. Ovom postupku sličan je postupak Creamery Package.
Osobine maslaca dobijenih raznim postupcima. Po sadržaju masti, vode i ostalih sastojaka
maslaci dobijeni raznim postupcima ne razlikuju se bitno. Običan maslac sadrži 0,6—1,6%
obezmašćene suve materije (bez NaCl), maslac dobijen postupkom Alfa 1,7—2%, a postupkom
Cherry Burrell 0,5—1,1 Maslac od slatke pavlake sadrži 0,4—0 8% proteina, a od kisele 0,13—
0,3%. Sadržaj lecitina je kod običnog maslaca (dobijenog diskontinuiranim bućkanjem u
bućkalicama) 0,32%, kod maslaca dobijenog Fritzovim postupkom 0,37%, a kod maslaca
dobijenog postupkom Alfa 0,44%. Najvažnije razlike su u strukturi i fizičkim osobinama. Masne
kuglice se pri bućkanju delom ili potpuno razaraju. Kod običnog maslaca ostaje 18—28%
nerazorenih masnih kuglica, kod maslaca po Fritzovom postupku 12—17% kod maslaca po
postupku Alfa 8,4—35%, dok se kod maslaca postupcima New Way, Cherry Burrell i Creamery
Package masne kuglice potpuno razaraju. Veličina vodenih kapi u običnom maslacu se kreće od
1 do 30 μ, kod maslaca po Fritzovom postupku od 7 do 9 μ, kod maslaca po postupku Alfa od 5
do 7 μ, a po postupku Cherry Burrell oko 3 μ. Zapreminski procent gasova kod običnog maslaca
iznosi 3—6%, kod maslaca po Fritzovom postupku 6— 9%, kod maslaca po postupku Alfa 0,8
—1,0%, a po postupku Cherry Burrell 3—6%. Tvrdoća običnog maslaca je nešto veća u odnosu
na maslac po postupku Alfa, a manja u odnosu na maslac po postupku Cherry Burrell. Ovaj
naginje više k oduljavanju (ispuštanju uljaste frakcije glicerida), i to 9—16% u odnosu na običan
maslac kod koga oduljavanje iznosi 6—13%. Maslac po postupku Alfa ima bolju održivost od
običnog maslaca.
Mane (pogreške) maslaca mogu poticati od rđave sirovine ili nastaju u toku izrade i
skladištenja. Najčešće mane jesu: zagoreo, gorkoslan, užegao, lojav, truležni, kiseo, nečist (sa
stranim primesama), ustajao, sirni, plesnjiv, riblji ili metalni ukus ili miris; mekana, tvrda,
maziva, lomljiva, lepljiva ili vodenasta konzistencija; šarena ili mramorirana boja.
Hemijske analize maslaca se sastoje u određivanju masti, vode, soli, kiselosti (pH plazme i
ukupne kiselosti), peroksidnog broja na 102°C, bakra i tzv. konstanti mlečne masti.
Izostavljeno iz prikaza
Km = količina maslaca u kg, Kp = količina pavlake u kg, Mp = % masti u pavlaci, Ms = % masti
u mlaćenici, Mm = % masti u maslacu, K = koeficijent iskorišćavanja mlečne masti koji zavisi
od veličine gubitaka masti u toku proizvodnje. Ako je gubitak masti u toku proizvodnje 0,2%, K
= 0,998, ako je gubitak 0,3%, K = 0,997, a ako je gubitak 0,4%, K = 0,996.
U odnosu na masnoću potrebna količina mleka za 1 kg maslaca iznosi pri 3,5% masti u mleku
24,94 kg mleka, pri 3,6% — 24,23 kg, pri 3,7% — 23,57% kg, pri 3,8% — 22,94 kg, pri 3,9%
— 22,34 kg i pri 4,0% — 21,77 kg.
Gubitak masti u toku bućkanja, obrade i pakovanja maslaca iznosi prosečno oko 0,36%. Jedan
deo masti pri izradi maslaca gubi se sa mlaćenicom. Pri pravilno vođenom procesu, mlaćenica ne
sme da sadrži više od 0,3% masti. Gubitak masti s mlaćenicom povećava se usled povećanog
sadržaja sitnijih masnih kuglica u pavlaci; usled usitnjavanja masnih kuglica i agregata u toku
pasterizacije i mehaničke obrade crpkama (mlaćenica sadrži uglavnom masne kuglice ispod 2 μ);
usled previsoke masnoće pavlake; usled nedovoljnog stepena fizičke zrelosti pavlake i usled
visoke temperature bućkanja; usled jako sitnog i slabo obrazovanog zrna. Stepen iskorišćavanja
mlečne masti u toku bućkanja određuje se ovim obrascem:
Izostavljeno iz prikaza
Mlaćenica (stepka) je sporedni proizvod u izradi maslaca. Ona se javlja pri bućkanju pavlake
(gde se dobija maslac kao koncentrat mlečne masti i plazme pavlake). Mlaćenica sadrži: 91,3 —
92,0% vode, 0,1—1,0% (0,3%) masti, 3,0—3,4% proteina, 3,0—3,6% laktoze, 0,7% pepela,
0,7% mlečne kiseline, kada potiče od kisele pavlake i 0,01%, kada potiče od slatke pavlake, i 3,5
—7 mg/kg diacetila, kada potiče od kisele pavlake. Ima specifičnu težinu 1,033—1,034.
Mlaćenica se može upotrebiti neposredno u ishrani ljudi ili se prerađuje. Od nje se proizvodi
kisela mlaćenica kao napitak, meša se sa obranim mlekom te se izrađuje svež sir, a može da se i
suši. Suva mlaćenica sadrži 93% suve materije, 33% proteina, 4% masti, 40% laktoze i 7,5%
pepela.
Enciklopedija | Tehnologija mleka
Seminar: Deklarisanje prehrambenih proizvoda
Novi Sad, 20.02.2020.
Kurs za ISO 17020 menadžera
Novi Sad, 29.02-01.03.2020.
Kurs za ISO 22000 menadžera
Novi Sad, 29.02-01.03.2020.
Seminar: HACCP administratora
Novi Sad, 22-23.02.2020.
Kurs za ISO 17025 menadžera
Novi Sad, 28-29.03.2020.