Luis Ibañez za Dnevnik.

ba: Ovdje odlučujem živjeti zbog dobrog života i sigurnosti,

koju mogu pružiti svojoj obitelji.
Autor: Azra Isic

Luis Ibañez argentinski je nogometaš s odličnim (palmares – Jelena to ne znam

prevoditi to je kao listvic o sve nogometni klubobi koji je igro pan e znam kako bi fino
to rekla na spanjolski). Ibañez dobar dio od život živi u Hrvatskoj, u 2008. godine
karijera ga je doveo u zagrebački Dinamo. Od rujna prošle godine dio je mostarskog
tima HŠK Zrinjski. O tome kako je igrač naučio hrvatski, kakav je osjećaj igrati
nogomet izvan rodnom gradu i kako se osjeća u Zrnjiskom donosimo u razgovoru sa
Luisom za Dnevnik.ba.

- U Hrvatsku ste stigli 2008. godine, kada ste potpisali za Dinamo iz Zagreba.
Ovdje živite nekih dvanaest godina i, naravno, znate da govorite hrvatski. Budući
da je to jedan od najtežih jezika za naučiti, pogotovo jer to nema nikakve veze sa
španjolskim, kako ste naučili jezik?
Naučio sam hrvatski, jer kad sam stigao u Hrvatsku, točno u Zagrebu, nisam znao dobro
govoriti engleski. Na početku smo imali prevoditelja koji nam je pomogao i preveo sve.
Svaki dan sam ga pitao za nove riječi i tada sam učio riječi poput ‘dobro’, ‘kako si’ i
‘dobar dan’. Tako da me je malo po malo zanimao jezik. Osim toga, shvatio sam da se
klubu jako sviđa što govorim hrvatski i u stvari su mi ga poslali. Pa sam pomislio, ‘pa,
sviđa im se i tako su sretni sto pričam da cu morati naučiti više’. I zato sam se više
trudio.
Također, nakon godinu dana upoznao sam svoju sadašnje ženu i s njom sam učio puno
više i bolje. Jedina stvar je, kad pišem nije mi pravopisno točno. Smatram hrvatska
gramatika da je vrlo teška, ali mogu shvatiti apsolutno sve.
Dakle, bilo je vrlo teško naučiti hrvatski jer je vrlo težak jezik. Ali, naučio sam to
prilično dobro i gotovo mogu reći da mi je bolje s hrvatskim nego sa španjolskim.

- Živite u zemlji koja nije vaša rodna zemlja, koja je I isto tako i na drugom
kontinentu. Možete li reći razlike između načina života ovdje i u Buenos Airesu?
Što vam najviše nedostaje odatle?
Razlika između življenja ovdje i u Buenos Airesu je u tome što mi ovdje svaki dan
pijemo kavu i sjednemo. U Buenos Airesu je to vrlo teško, ljudi ziviju brži, gotovo trče
sa sve. Ovdje na svakih 50 metara imate kafeteriju, a osim toga, grad je mnogo manji
nego i kojom sa ja živio. Na primjer, živim u Buenos Airesu i do centra moram putovati
45 minuta, što ponekad traje sat i pol, a nikad ne dođete do centra. Ovdje je sve tri
minute u daljinu. Imam, odakle treniram do kuće, autom dvije ili tri minute, tako da je
sve bliže. A ovdje je puno sigurnije život.
Nedostaje mi Buenos Aires, posebno moja obitelj i moji prijatelji. Dakako, mozda da
nisam imao suprugu i hrvatsku djecu, živio bih u Buenos Airesu, jer je to moja zemlja.
Volim svoju zemlju, naša je kultura vrlo različita, cijelo vrijeme nam je u družtvo.
Nedjeljom, ne možete propustiti obiteljski obrok od dvadesetak ljudi kod kuće. Ovdje,
nije toliko tako. Ali dobro, to je moj posao, ovdje imam svoju obitelj i odlučio sam
ostati ovdje zbog svoje djece i zbog svoje ženu. Mogao sam se vratiti u Argentinu, i
tamo igrati, ali evo, imam siguran život. Dakle, za sada planiram živjeti u Hrvatskoj,
iako se nikad ne zna. Zbog posla, nogomet, možda ću se morati preseliti u bilo koji
drugi dio svijeta.

- Uz zagrebački Dinamo, predstavljali ste i više klubova. Kakvo je vaše iskustvo s

tim timovima?
Počeo sam u Boca Juniors, u Dinamu sam bio sedam godina, a u Racingu također sam
bio godinu dana. Igrao sam i u Crvenoj zvezdi, u Srbiji, i to je bila jedna od najboljih
godina moje karijere. Osobno i u skupinama. Bili smo prvaci, igrali smo finale kupa,
igrali smo i Europu. Zabio sam deset golova i dao petnaest asistencija sa strane, tako da
je bilo vrlo dobro, jedna od najboljih godina. Onda su me prodali u Tursku. Tamo sam
igrao u Trabzonsporu i u Karabuksporu.
Turska liga je vrlo dobra, zasigurno se nalazi u sklopu deset najboljih liga u Europi.
Infrastruktura i stadioni su vrlo dobri. Timovi puno plaćaju i nose nogometne zvijezde.
Zato su jaki i imaju jaku ligu, jer ulažu puno novca. Sve smo utekmiće smo putovale
avionom. Istina je da je tamo druga razina nogomet.

- Igrali ste u četiri različite zemlje, postoji li razlika u načinu na koji igrate
nogomet između tih zemalja?
Ne, nogomet kao nogomet isti je u cijelom svijetu. Možda je razlika u tome što u
Argentini imamo puno veći pritisak navijača. U Argentini ljudi žive od nogometa. Eto,
kao otac, kad se sin rodi, prvo što čini je postati član neke kluba. I žene isto tako. Sada
se puno igra ženski nogomet. Profesionalno je, i plaćeno je. Zamislite, žene moraju
igrati nogomet, jer ako ne, muškarca ne obraćaju pažnju na njima. Ljudi ne sjede za
kavu, jer nemaju novca, ali za ulaz u utakmicu subotom svi imaju novac. I nisu to samo
navijače za velike timove, već i manja razina, prva i druga divizija.

-Kako vaša obitelj ili kako je vaša obitelj se prilagodi na promijenja dom i grad u
tijekom vaše karijere?
Vrlo sam zahvalan svojoj supruzi, jer istina je da me je ona uvijek pratila. Mogla mi je
mirno reći da ostaje u Hrvatskoj, s našem djecom, ali ne, uvijek je išla sa mnom kamo
sam išao.
Možda je sada, kad bih morao otići negdje daleko, vrijeme je da ostane u Zagrebu,
posebno zbog dječjeg, najstariji če počet sada u rujan u školu. Mada, istina je, da se oni
odlično slažu, jer sklapaju prijateljstva kamo god krenuli. Vrlo sam im zahvalan, bez
njih bi bilo vrlo teško. Imam kolegu koji ima ženu i djecu u Zagrebu, i primjećujem da
kad prođu dva mjeseca, a on ih ne vidi, pokazuje da mu nedostaje, ali, to je naš posao.
Žena, prije nego što se udala za nogometaša, zna s kim će se udati. Ja bih volio, da sam
žena, da moj muš je nogometaš.

- Potpisali ste se za HSK Zrinjski Mostar u rujnu 2019., početkom ove sezone.
Gdje ste bili, na kakvoj opremi, ili što ste radili prije dolaska u Zrinjski?
Bio sam tri mjeseca, ili četiri, bez kluba. Kad sam stigao ovdje, to mi je bilo preteško,
jer sam došao bez igrati predsezona. Bilo je jako teško, na stranu, to nije bio sličan
onome lige na koji sam navikao. Došao sam s igranjem u turskoj ligi, s vrlo dobrim
stadionima i trening kampovima. Jer kakav je bio proces prilagodbe, dolazak ovdje
trenirati i prilagoditi se bosanskoj ligi. To me skupo koštalo se naviknuti, ali malo po
malo se naviknem na to i prilagodim se. Vjerujem da ću se malo po malo poboljšati.
Teško je, ali hej, moram se mentalizirati. Ovdje moram učiniti stvari dobro, napraviti
korak dalje. I tako se moći vratiti na višu razinu. Ne vidim se u Real Madridu, kao Luka
Modrić, koji i prije ovdje igrao, jer sam već u godinana. Zadovoljan bi bio s sam
povratkom u Tursku ili povratkom u ligu poput hrvatske koja je također jako dobra.

- Kakav je bio prijem vaših suigrača kad ste stigli u Mostar?

Istina je, da su me od prvog dana kad sam stigao, vrlo dobro prihvatili sa svime. Postoje
momci koje poznajem od ranije jer sam se igrao s njima. A drugima ih znam jer sam
igrao protiv njih.
Sretan sam što sam prošao kroz mnoge klubove i imati godine koliko imam. Svi u timu
znaju da sa mnom mogu razgovarati o bilo čemu, jer ja sam stariji od njih i istina je da
nemam problema s bilo kime, i to je dobro. U svijetu nogometa nitko ne može biti
prijatelj sa svima. Ali vrlo je važno da vas poštuju i da poštujete druge, jer ako ne, ne
stižete nigdje. Uvijek se trudim biti skroman, jer ako niste skromni, bez obzira da ste
igrali u Real Madridu ili bilo koji veliki klub, vaši suigrači vam mogu okrenuti leđa i
nitko ne želi popiti kavu s vama. Hvala Bogu, svaki dan sijedim da bih popio kavu s pet
ili šest kolega iz Zrinjkom, i to mi se sviđa.

- Zrinjski je sada treći u Premijer ligi BiH. Mislite li da biste se mogli vratiti i
osvojiti ligu?
Vjerujem da ove godine imamo puno prilika za osvajanje lige. Sada smo treći, ali prvi i
drugi dolaze igrati u naše stadio. To će biti jako dobro jer igramo protiv konkurencije na
svom terenu. Sto ja mislim, i naravno svih mojih suigrača, je da osvojimo, cup i finale.
Mi doista vjerujemo da ćemo osvojiti ligu. Imamo dobru ekipu, najbolju ekipu u ligi. Ne
kažem to jer sam ovdje, ili zašto ovdje igram, ali u usporedbi s ostalim skupinama, naša
je jedna od najboljih. Dakle, mi smo mirni u toj temi i ostaje nam samo da vidimo kako
se to završava.