DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str.

169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

U predgovoru Korespodenciji I/1 Franje

Ksavera Kuhača priređivač Ladislav Šaban
(3. 1. 1918. - 25. 7. 1985.) ističe da je poslije
najznačajnijeg Kuhačevog djela „Južno-
slovjenske narodne popievke“ (1878-81),
njegovo drugo ne manje važno životno djelo
njegova Korespodencija, sačuvana u obliku
prijepisa vlastitih pisama u 13 omašnih svezaka7.
Prema priređivaču to je prvorazredna povijesna
građa za mnogovrsna znanstvena istraživanja.
U više od 3.000 pisama opisan je njegov životni
put od 1860. do lipnja 1911. godine, nekoliko
dana prije smrti.
Priređivač Ladislav Šaban donio je na
početku knjige prije prijepisa pisama Napomene
o Kuhačevoj biografiji u 8 dijelova8 i Napomene
uz rukopis prvog sveska Korespodencije9. U
prikazu originalnih rukopisa dao je tabelarni pregled stanja rukopisa i opaske. U drugom
dijelu knjige otisnuti su Prijevodi pisama, a Komentari za svako pismo u trećem dijelu.
Oni su izvanredno raznoliki i bogati pojedinostima koje opširno osvjetljavaju pojedine
događaje ili situacije u kojima su pisma nastajala. Posebna je pažnja posvećena brojnim
osobama koje se opisuju ili kojima su pisma upućena.
U Korespodenciji I/2 Franje Ksavera Kuhača priređivač Ladislav Šaban obradio
je pisma iz 1863. godine10. Urednica sveska u kraćem predgovoru donosi pojašnjenja
i upućuje također na tekstove iz prvog sveska, stoga što čine jednu cjelinu. U ovom su
svesku pisma po slijedu od 33. do 59. Prijepisi u originalu nose potpise samo Koch, duže
Fr. X. Koch, a ponekad Franz Xav. Koch. U pet slučaja napisano Xav(er) je precrtano
i ispisano Šaverij ili samo Š.
Krajem listopada 2011. Hrvatsko muzikološko društvo i Odsjek za povijest hrvatske
glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti organizirali su međunarodni muzikološki skup „Franjo Ksaver
Kuhač (1834.-1911.): Glazbena historiografija i identitet“ u povodu stote obljetnice

7
Franjo Ksaver Kuhač, Korespondencija I/1 (1860 – 1862), pripremio Ladislav Šaban, Zagreb 1989. 1.
8
Kao bilj. 7, 5-22. Naslovi su: 1. O porijeklu obitelji Koch, 2. Obitelj Koch u Osijeku, 3. Otac Josip Koch
(1806-1878), 4. Kuhačevi mladi dani i školovanje (1848-1854), 5. Kuhačeva djelatnost u Osijeku (1854-1858),
6. Kuhač u Weimaru, Leipzigu i Beču (1858-1859), 7. Osijek (1860-1863), 8. Sabiranje narodnog blaga.
9
Kao bilj. 8, 22-30. Posebno naglašava da je prvi svezak u vrlo krnjem obliku s mnoštvom izrezanih ili istrgnutih
listova. Donosi popis i opis mjesta prekida prvobitnog niza u svesku. Vidljivo je da neka pisma nemaju kraj
ili im nedostaje početak.
10
Korespodencija I/2 Franje Ksavera Kuhača, priredio Ladislav Šaban, Zagreb 1992.

171
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

preminuća istaknutog pionira historijske muzikologije, etnomuzikologije i glazbene

historiografije u Hrvatskoj11. U Zborniku je otisnuto 26 radova autora iz 12 zemalja,
Početkom prosinca 2011. u Osijeku je dio hrvatskih izlagača12 s međunarodnog
muzikološkog skupa u Zagrebu u rodnom gradu na dvodnevnom skupu prikazao ličnost
i znanstvenika Kuhača izvan nacionalnih okvira u kojima ga se dosad razmatralo 13.
Obilježavanju 100. obljetnice smrti Franje Kuhača samostalno se pridružio Muzej
Slavonije izložbom s predmetima i notnom literaturom iz svojih zbirki. Tom je prigodom
uz otvorenje izložbe održano i predavanje o nekim epizodama iz Kuhačevog života i
njegovom važnom djelu Ilirski glazbenici iz 1893. godine14. Ova Kuhačeva knjiga je
godinu ranije u izdanju MH nagrađena iz Zaklade Adolfa Veber-Tkalčevića.
U matici rođenih župne crkve sv. Mihovila15 u Tvrđi zapisano je krštenje Franza
Xavera sina njemačkih roditelja Josepha i Theresie Koch. Krštenje i upis u maticu
obavio je Joanneum Josepacz.
Iz ranije citiranih prijepisa pisama iz 1863. vidljivo je da je u to vrijeme Kuhač u 5
slučajeva svoje drugo ime Ksaver zamijenio sa Šavier. Kasnije ga je pisao Žaver. Među
tih 26 pisama dva su pisana hrvatski i očito je da je u to vrijeme netko drugi napisao
koncept koji je Kuhač prepisao. Isto tako u pismu na njemačkom iz studenog 1863.
godine u Osijeku Kuhač se potpisao Fr. X. Koch. Dopisujući ispod potpisa još jednu
obavijest ponovo se potpisao kao Franjo Koch. Potom je precrtao Koch; aludirajući
na značenje njemačke riječi kochen, napisao Variković, prijevod svog prezimena na
hrvatski. Kasnije je uslijedila trajna promjena prezimena u Kuhač.
Do svoje 21 godine Franjo Kuhač je govorio njemački. Otpočeo je učiti hrvatski,
i još dosta godina nakon toga trebao je pomoć u pisanju. O mogućim uzrocima
mijenjanja identiteta i nacionalnih osjećaja više objašnjenja dano je referatu koji se
bavi tim problemom na nekoliko razina. Dokazuje se da Kuhač u to vrijeme nije bio
pojedini slučaj, već se navode primjeri Vatroslava Lisinskog, Ivana Zajca, Augusta
Šenoe, Dmitrija Demetra, Stanka Vraza16.
U ovom postupku postepenog mijenjanja imena i prezimena iz njemačkog
okruženja u novo hrvatsko započet je dugi proces promjena koje su rezultat društvenih

11
Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911): Glazbena historiografija i identitet, uredili Vjera Katalinič i Stanislav Tuksar,
Zagreb 2013.
12
U Glazbenoj školi Franje Kuhača na Muzikološkom skupu izlagalo je osam učesnika. Njima su se pridružile
dvije nove učesnice.
13
Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911)…: n. dj., 10.
14
Narcisa Bošnjak, „Predavanje Ljerke Perči i izložba o Franji Kuhaču“, Glas Slavonije, 1. 12. 2011., 32. N. Bošnjak,
„I u kritičkom svjetlu Franjo Ksaver Kuhač ne gubi na vrijednosti“, Glas Slavonije, 3. i 4. 12. 2011., 73.
15
HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS) 500, Tvrđa, župna crkva sv. Mihovila, 1834.
16
Stanislav Tuksar, Franz Xaver Koch vs. Franjo Ksaver Kuhač: Glazbeni i drugi identiteti – germanski/austrijski,
panslavenski, južnoslavenski i/ili hrvatski, u Franjo Ksaver Kuhač (1834 - 1911): Glazbena historiografija i
identitet, Zagreb 2013., 27-32.

172
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

prilika u kojima je djelovao Kuhač. U vrijeme ilirskog pokreta on je stvarao svoja

mladalačka društvena iskustva. Kao odrasla osoba pratio je događaje i pojave u Osijeku
u sredini u kojoj je obitavao, kasnije Zagrebu te Austro-Ugarskoj monarhiji. Moguće
je da je sakupljajući glazbenu građu Kuhač ovim postupkom imao odgovor na okolinu
u kojoj se nalazio i radio. Opisanom problemu trebalo bi u naredno vrijeme obratiti
više pažnje17.
Prije nego što se posvetimo spomenutim pismima iz naslova rada treba reći
nekoliko riječi o Ilirskim glazbenicima tiskanim 1893. godine. Iz te knjige biti će riječi
o dva skladatelja Karlu barunu Prandau glazbotvorcu i Ivanu Padovecu kitaraškom
virtuozu i glazbotvorcu18.
U bilješci za Prandaua19 piše da je životopis po sadržaju i toku pripovijedanja
istovjetan s onim koji je štampan u „Viencu“ od god. 1876.20. U prvoj rečenici navode
se dva neispravna podatka, 1793. kao godina rođenja21 i Valpovo kao mjesto. Karlo
(6. 9. 1792. – 11. 4. 1865.), prvorođeni sin baruna Josipa Prandaua (31. 7. 1749. – 13.
10. 1816.) i njegove treće žene grofice Marije (27. 2. 1776. – 27. 2. 1863.), Kuhač piše
Ane, rođene Pejačević, rodio se u Osijeku, zapravo Retfali, u dvorcu njenih roditelja,
a kršten je u župnoj crkvi u Gornjem gradu u prisutnosti valpovačkog župnika. Nije
poznato kako je u vrijeme pisanja teksta za novine došlo do krivih navoda i kako oni
nisu ispravljeni pri ponovnom tisku u spomenutoj knjizi.
O Ivanu Padovcu (1800. – 1873.) pisao je Kuhač22 i naglasio da ga je posjetio dva
puta 1863. i 1869. godine. Sjećanje na zajedničko sviranje i dijelove razgovora Kuhač
je objavio u Padovčevoj biografiji. Njoj je pridružio i popis skladbi.
Do Kuhačevog otisnutog životopisa 1893. godine, po prvi puta 1862. godine
objavljen je biografski prikaz Padovčeva života 23 i drugi osam mjeseci poslije smrti.
Napisao ga je Ferdinand Plohl-Herdvigov24 1874. godine. Kuhačeva biografija Padovca,
u slijedu treća, nastala je u osnovi pod utjecajem načina prikupljanja podataka kroz

17
Stanislav Tuksar, Franz Xaver Koch vs. Franjo Ksaver Kuhač. Kuhačevi glazbeni i drugi identiteti: skica za
psihogram, Arti musices 43/2, Zagreb, 2012., 205-211.
18
Fr. Š. Kuhač, Ilirski glazbenici. Prilozi za poviest hrvatskog preporoda, Zagreb 1893., obradio je 18 osoba, 12
skladatelja, 3 ishitritelja, 2 melografa i pjevačicu.
19
Fr. Š. Kuhač, Ilirski glazbenici…, n. dj., 120-148.
20
Fr. Ž. Koch, „Karlo barun Prandau, glasbenik“, Vijenac VIII, Zagreb, 1876., 27, 28, 29, 30.
21
HR-DAOS, Zbirka matica 500, 556. Karlo je na krštenju dobio ime Carolus Petrus Sigismundus Hilleprand
a Prandau.
22
Franjo Ks. Kuhač, Ivan Padovec, u Ilirski glazbenici, Matica hrvatska, Zagreb 1893., 94-119.
23
Stj. M., Kolendar „Dragoljub“ za 1862. godinu, 106-110.
24
„Vijenac“ br. 25, god. VI, 20.VI.1874., str.397-399.

173
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

razgovor25. Krešimir Filić je 1972. objavio Padovčev životopis i popis djela s više
napomena o ispravljanju krivih navoda26.
Filić je donio neke ispravke prema zapisima iz matica župne crkve sv. Nikole. On
se koristio arhivskom građom u velikom fondu Poglavarstva Grada Varaždina tek u
pojedinim slučajevima. Tako je dokraja 20. stoljeća ostala priča da je mladi Padovec s
18 godina otišao u Beč u posjet ujaku i čuo Mavra Giulianija27. Oduševljen njegovim
sviranjem kupio je gitaru i školu za sviranje. Po povratku u Varaždin počeo je s učenjem
sviranja gitare.
Sustavno istraživanje arhivskog fonda Poglavarstvo Grada Varaždina donijelo je na
svjetlo dana za našu temu važne činjenice. Padovčev ujak Jakob Moor (20. 7. 1777. – 28.
2. 1806.) preminuo je u vrijeme kada je Padovec imao 5 godina i 7 mjeseci. Njegova
baka Rosina Hattenpochen (1. 6. 1735. – 8. 5. 1782.), udovica Czuzekovich, udovica
Padovec udala se po treći puta u srpnju 1776. godine za voskara Andriju Hoeffera. U
rujnu 1777. godine rodio se Andrija Ignac polubrat Padovčevom ocu sedlaru Ivanu
Krstitelju (8. 12. 1773. – 16. 8. 1847.)28. Prema istraživanjima u Beču isti polubrat
je zabilježen među članovima akademskog kolegija. Zapisan je u matrikulu iz 1791.
godine kao principist29 iz Varaždina.
Dok čitamo Kuhačev životopis Ivana Padovca u dva navrata nailazimo na zapise
o njihovom sviranju i razgovoru 1863. godine, i drugi zapis o sviranju 1869. godine30.
Kuhač iznosi svoja sjećanja, opažanja, geste, izričaje i stavove. Poslužio se opisima,
citirao je Padovčeve rečenice31 kako bi se potkrijepio dojam o susretima s ostarjelim i
slijepim Padovcem.
Zahvaljujući zapisima sadržaja Kuhačevih pisama iz 1863. godine s pravom se
može pitati da li je to u zbilji bilo upravo tako. Dva pisma 38. i 39. oba pisana u Veneciji,

25
Više o tim postupcima vidi Zdravko Blažeković. Franjo Ksaver Kuhač: utemeljitelj hrvatske glazbene
historiografije, u Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb
2009., 34-99.
26
Krešimir Filić, Glazbeni život Varaždina, Varaždin 1972., Ivan Padovec, 357-376, više 357.
27
Više o koncertima Mavra Giulianija u Beču, u prvoj polovici 1818. godine, bilo ih je 6., vidi Ljerka Perči,
Prilog poznavanju života Ivana Padovca 1800.-1873., Varaždin, 2000.
28
Lj. Perči, „Prilog poznavanju obitelji glazbenika Ivana Padovca u svjetlu arhivskog fonda Poglavarstvo grada
Varaždina“, Ivan Padovec 1800-1873 i njegovo doba, uredile Vjera Katalinić i Sanja Majer-Bobetko, Zagreb,
2006., 49-68.
29
Univerzitetski arhiv Beč, mikrofilm 63 H/1791. Više o ostalim brojnim članovima obitelji vidi Perči Ljerka,
Prilog poznavanju obitelji glazbenika Ivana Padovcau svjetlu arhivskog fonda Poglavarstvo grada Varaždina,
u Ivan Padovec 1800 -1873 i njegovo doba, uredile Vjera Katalinić, Sanja Majer-Bobetko, Zagreb, 2006.,
49-68.
30
F. Kuhač, Ilirski glazbenici…, n. dj., 94-110 biografski podaci o Ivanu Padovcu, dalje slijedi popis djela do 119
stranice. O susretu u 1863. godini piše dva puta, na stranicama 99 do 100 i 104. O susretu u 1869. godini piše
na stranici 105.
31
Teško je povjerovati da je Kuhač zapisivao razgovor i da su to Padovčeve riječi. On piše da je biografiju pisao
prema njegovom pripovijedanju i već spomenutim otisnutim radovima iz 1862. i 1874. godine.

174
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

sredinom lipnja iste godine, izravno govore o tijeku Kuhačeva putovanja od Osijeka,
preko Pešte, Füreda (mjesto na jezeru Balaton), Celja, Zagreba, do Trsta i Venecije.
U prvome pismu upućeno prijatelju Uhlu u Osijek, poslije uvoda i opisa
venecijanskih građevina, Kuhač svojih 7 etapa putovanja do čudesnog grada na moru
potkrepljuje pričom o skidanju brade u spomenutim mjestima. U šali nastavlja da
još ne zna gdje će se sve brijati u povratku. Trudit će se da ponovo dođe u ruke gosp.
Liedera, osječkog brijača32.
U drugome pismu upućenom učitelju Josefu Czuryu u Berement, također još za
boravka u Veneciji, opisuje isti tijek putovanja od Osijeka do Pešte parobrodom, pa
željeznicom za Füred. Tu je boravio jedan dan, a u Celju pola dana. Preko Zidanog
mosta otputovao je u Zagreb, nastavio željeznicom do Trsta i Lloydovim brodom preko
Jadranskog mora plovio do Venecije. Izostavljajući primjedbu o brijanju Kuhač ponovo
opisuje istih 7 etapa na putu od Osijeka do Venecije.
Pišući o Padovcu u Varaždinu, Kuhač je spojio svoje osjećaje i misli o ostarjelom
slijepom glazbeniku s kojim se susreo 1869. godine na svom dugom putovanju po
hrvatskim krajevima.
Kuhačev prikaz Padovca jest zamišljen kao opis riječima onima koji ga nisu ni
vidjeli niti čuli. Postupajući tako Kuhač suosjeća i piše o osobi na kraju životnog puta.
Dojam što ga želi postići jest da čitatelji prihvate zbiljske opise dva njegova susreta
s Padovcem. Reklo bi se biograf je u detaljima iz vlastitog života, ali i mašte, kroz
razgovorni ton razradio svoj doživljaj života ostarjelog glazbenika, svirača i skladatelja
za gitaru.
S pravom se pitamo koji su dijelovi izmišljeni a koji stvarni. Pitanje je u potpunosti
opravdano. Znamo da je Kuhač napisao da je dva puta bio s Ivanom Padovcem. Istina
jest da je Kuhač putovao 1863. i 1869. godine. Iz pisama 38. i 39. poznato je kako je
izgledalo putovanje. Iz 41. pisma koje je pisao profesoru Carlu Thernu iz Osijeka 12.
srpnja 1863. godine, tek nekoliko tjedana od putovanja u Zagreb i Veneciju, po treći
puta Kuhač spominje rutu kretanja Budim, Füred, Celje, Zidani Most i Zagreb.
Ni jednom riječi ne spominje se silazak s vlaka u Čakovcu, putovanje konjskom
zapregom preko Drave do Varaždina. Nema spomena o povratku. Trebao je uslijediti
na isti način do Čakovca da bi željeznicom nastavio opisano putovanje 33.

32
F. K. Kuhač, Korespodencija I/2, 68.
33
Od 42. pisma upućenog iz Osijeka u Peštu 20.7.1863., do 59. pisma u prosincu također upućenog u Peštu,
redali su se važni događaji u glazbenom životu Osijeka koji su okupirali Kuhača. Mala je vjerojatnost da je u
jesen poduzeo putovanje do Varaždina i natrag. Blatnjavi putovi i ceste su oduvijek bili problem za putovanja.
Mala je mogućnost da o takovom poduhvatu ne ostane pokoja Kuhačeva pismena bilješka, jer je marno vodio
korespodenciju. Stoga treba poći od pretpostavke da je ostalo vrijeme do kraja kalendarske godine Kuhač proveo
u Osijeku i njegovoj okolici. U drugom svesku Kuhačeve korespondencije su vrlo različita pisma u rasponu
od 5 godina, od 1.1.1864. do kraja 1869. godine. U toj je godini Kuhač pet mjeseci putovao po kontinentu i
Jadranskoj obali. Od početka putovanja u lipnju do povratka u Osijek 1. studenog bilježio je sadržaje pisma
koja je pisao različitim osobama.

175
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

Drugog načina nije bilo. U opisano vrijeme 1863. godine nije postojala pruga
između Čakovca i Varaždina. Kretalo se pješke, kolima ili na konju. Iako su ta dva
grada udaljena 15 kilometara, putovanje se računalo u satima. Za odlazak i povratak
iz Varaždina po bijeloj cesti trebao je dio dana.
Nemoguće je ne vidjeti vezu između navedenih činjenica o putovanju između
Čakovca i Varaždina 1863. godine i Kuhačeve slobode oko broja opisa njegovih susreta
s Ivanom Padovcem. Za Kuhača u osnovi ovo opisivanje, ne mareći koliko je puta bio s
Padovcem, a možda mu se činilo ili je svjesno promijenio broj susreta, da ga je posjetio
na oba putovanja, bio način omogućiti čitatelju da nasluti društveni status ostarjelog
glazbenika. Moguće je zaključiti Padovčev opis jest izraz Kuhačeva suosjećanja uz
upotrebu netočno interpretiranih vlastitih biografskih podataka.
Svjesni smo da je neposredni zadatak istraživanja Kuhačeve pisane ostavštine
razjasniti i prizvati u um mentalne slike koje je ostavio. Moramo razumjeti stvarne
događaje, pratiti njihovu strukturu i ocijeniti vjerodostojnost Kuhačeva opisa. U svome
umu trebamo naći ravnotežu između stvarnosti i Kuhačeve mašte.
Susrećemo se s prijevarom i laži u opisu susreta s Padovcem. Rekli bi, Kuhač si je
svjesno ili ipak možda i nesvjesno uzeo za pravo lagati. Da li je to trebalo ići na korist
doživljaju glazbenika Padovca ili njemu, koji se eto umjesto jednom s Padovcem susreo
dva puta u razmaku od 6 godina, teško je suditi. Susrećemo se s laži kojoj nije mjesto
u biografiji glazbenika.

176
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

Sažetak
Franz Xaver Koch kasnije Franjo Ksaver Kuhač (1834. – 1911.) je mnogostrana i
zanimljiva osoba na nekoliko područja glazbene kulture. Među njima su neosporno značajne
etnomuzikologija, glazbene kritike, estetika, historiografija, povijesna građa i leksikografija.
Sakupljanje glazbenih rukopisa, tiskovina i prijepisa slavenskih skladatelja jednako je važno za
stvaranje bogate Kuhačeve ostavštine. Njoj treba pridružiti i 13 velikih svezaka, oko 3000 zapisa
pisama koje je slao od 1860. do lipnja 1911. godine. Pišući biografiju Ivana Padovca (1800. –
1873.) u knjizi Ilirski glazbenici iz 1893. godine Kuhač opisuje svoje susrete s glazbenikom
u Varaždinu 1863. i 1869. godine. Donosi i citira razgovore, osvrće se na njihovo zajedničko
sviranje na gitarama. Posebno opisuje Padovčevu umješnost muziciranja iako je bio potpuno
slijep. U Kuhačevoj korespodenciji iz sredine lipnja 1863. godine postoje dva pisma u kojima
iz Venecije opisuje svojim znancima kako je putovao od Osijeka do grada na kanalima. U oba
pisma citira 7 postaja, gdje prekida putovanja i u kojim se gradovima brijao. Dio željezničke
pruge iz Ugarske vodio je kroz Međimurje, Čakovec, i nastavio prema Pragerskom i Zidanom
Mostu. U vrijeme na koje se Kuhač poziva, to je 1863. godina, do Varaždina se putovalo pješke,
na kolima ili konju. Za odlazak i povratak do vlaka u Čakovcu trebalo je nekoliko sati, dobar
dio dana. O Kuhačevom prekidu, silasku i povratku na vlak nema ni spomena. Iz opisa drugog
putovanja, od lipnja do početka studenog 1869. godine, vidi se prema pismima koje je slao,
kako se kretao i gdje se zadržavao na kontinentu u Zagorju, okolici Varaždina i kako je nastavio
prema Jadranskoj obali.

177
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 169-178
Perči Ljerka: Dva pisma Franje Kuhača iz ljeta 1863. godine

Zwei Briefe von Franjo Kuhač aus dem Sommer 1863

Zusammenfassung
Franz Xaver Koch, später Franjo Ksaver Kuhač (1834 – 1911), ist eine vielseitige und
interessante Person auf einigen Gebieten der Musikkultur. Darunter sind unzweifelhaft
bedeutend die Ethnomusikologie, Musikkritik, Ästhetik, Historiographie, geschichtlicher
Stoff und Lexikographie. Das Sammeln der musikalischen Manuskripte, Drucksachen und
Abschriften slawischer Komponisten ist gleich wichtig für das Erschaffen des reichhaltigen
Erbens von Kuhač. Dazugeben muss man auch noch 13 große Bände, ungefähr 3000
Abschriften der Briefe, die er von 1860 bis Juni 1911 verschickte. Den Lebenslauf Ivan
Padovac (1800 – 1873) im Buch Illyrische Musiker aus dem Jahr 1893 schreibend, beschreibt
Kuhač seine Begegnungen mit dem Musiker in Varaždin in den Jahren 1863 und 1869. Er
bringt und zitiert Gespräche, blickt auf ihr gemeinsames Musizieren auf Gitarren zurück.
Besonders beschreibt er die Fertigkeit von Padovac beim Musizieren, obwohl er vollkommen
blind war. In Kuhačs Korrespondenz aus Mitte Juni 1863 gibt es zwei Briefe, in denen er aus
Venedig seinen Bekannten beschreibt, wie er von Osijek bis zur Kanalstadt reiste. In beiden
Briefen zitierte er 7 Stationen, an denen er die Reisen unterbricht und in welchen Städten
er sich rasiert. Ein Teil der Bahnstrecke aus Ungarn führte durch Međimurje, Čakovec, und
ging in Richtung Pragerski und Zidani Most weiter. Zur zeit auf die sich Kuhač bezieht, und
zwar im Jahr 1863, reiste man nach Varaždin zu Fuß, mit Wagen oder zu Pferd. Zur Hin-und
Herreise bis zum Zug in Čakovec brauchte man einige Stunden, einen guten Teil des Tages.
Kuhačs Unterbrechung, Aussteigen und Einsteigen in den Zug wird nicht erwähnt. Aus der
Beschreibung der zweiten Reise, von Juni bis Anfang November 1869, ist aus den von ihm
geschickten Briefen ersichtlich, wie er sich bewegte und wo er sich auf dem Kontinent in
Zagorje, der Umgebung von Varaždin aufhielt und wie er zur Adriaischen Küste weiterreiste.

178
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

doc. dr. sc. Dubravka Božić Bogović UDK 323.15(497.5 Baranja=112.2)(091)

Sveučilište J. J. Strossmayera 929.532(497.5-3 Baranja)
u Osijeku Izvorni znanstveni rad
Filozofski fakultet Osijek Primljeno: 16.10.2015.
Prihvaćeno: 16.10.2015.

Demografski pokazatelji
u matičnim knjigama umrlih
za njemačko stanovništvo u
južnoj Baranji u 18. Stoljeću
U radu se primjenom kvantitativne, analitičke i
deskriptivne metode na podacima iz matičnih knjiga
umrlih za naselja s njemačkim stanovništvom u
južnoj Baranji u 18. stoljeću utvrđuju godišnja i
mjesečna raspodjela umrlih, spolna i dobna struktura
umrlih te se iznose podaci o uzrocima bolesti.
Ukazuje se na različite čimbenike koji su utjecali na
pojedina demografska obilježja sadržana u matičnim
knjigama umrlih. Analizom je utvrđeno da njemačko
stanovništvo u južnoj Baranji u 18. stoljeću, premda
pokazuje određene specifičnosti, pretežno slijedi
uobičajene hrvatske i europske demografske trendove
karakteristične za ranomoderna predtranzicijska
društva.

KLJUČNE RIJEČI: južna Baranja, 18.

stoljeće, Nijemci, matične knjige umrlih, povijesna
demografija
179
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

UVOD
U 18. stoljeću u južnoj je Baranji bilo pet naselja s isključivo njemačkim
stanovništvom: Petlovac, Čeminac, Kozarac, Tvrđavica i Podravlje. U Popovcu i
Belom Manastiru, konfesionalno miješanim naseljima u kojima su živjeli katolici i
pravoslavni, katoličko stanovništvo činili su isključivo Nijemci. Matične knjige umrlih
za južnobaranjske katolike župe u 18. stoljeću čuvaju se u Državnom arhivu u Osijeku,
u Zbirci matičnih knjiga,1 osim zmajevačke matične knjige koja se nalazi u župnom
arhivu.2 Sve su matične knjige u dobrom stanju, a zapisi su uglavnom čitki. Analiza i
interpretacija temelje se na podacima koji su sadržani u matičnim knjigama umrlih za
katoličke župe Luč, Darda, Branjin Vrh, Čeminac, Popovac, Batina, Draž i Zmajevac
u kojima su zapisi koji se odnose na stanovnike spomenutih njemačkih naselja. U 18.
stoljeću je i Podravlje bilo njemačko naselje, ali s obzirom da je pripadalo župi Bilje
za koju su matične knjige sačuvane tek od 1814. godine, nije uključeno u analizu,
osim jednog zapisa u matičnoj knjizi umrlih župe Branjin Vrh iz 1800. godine gdje
su zabilježeni podaci o smrti Catharine Vagner iz Podravlja.3 Budući da su Nijemci u
južnoj Baranji u 18. stoljeću uglavnom pripadali katoličkoj vjerskoj zajednici, ovom
je analizom obuhvaćena većina njemačkog stanovništva. U istraživanju su korištene
kvantitativne, analitičke i deskriptivne metode.
Navedene matične knjige umrlih uglavnom su vođene redovito, bez značajnijih
prekida, a nešto su duži prekidi bili u matičnoj knjizi Luč 1732.-1738., 1753. i 1767.-
1773. te Darda 1764.-1776. godine. Podaci o umrlima bilježeni su savjesno te je udio
zapisa u kojima nedostaju ime i/ili prezime umrlo, mjestu podrijetla, datumu smrti i
dobi umrloga vrlo mali, a redovito su upisivani i drugi obvezni elementi kao što su ime
svećenika koji je obavio pokop te je li pokojnik primio propisane sakramente. Međutim,
podaci o uzroku smrti su bilježeni rijetko (u svega 3,00% zapisa) kao i podaci o mjestu
ukopa (u 8,34% zapisa). Ime oca umrloga bilježeno je razmjerno redovito (u 57,56%
svih zapisa) i to u slučaju smrti djece ili neudanih djevojaka, ali je ime majke umrloga
upisivano vrlo rijetko (u samo 4,24% zapisa). Također je razmjerno rijetko upisivano je
li otac pokojnika mrtav, a vrlo rijetko i sporadično bilježeni su i kućni brojevi umrlih.
Nešto češće, ali ipak neredovito upisivani su podaci o tome je li umrli bio udovac,
momak ili oženjen, odnosno je li umrla bila djevica, supruga ili udovica, pri čemu
gotovo četvrtina zapisa uz imena pokojnica ima zabilježeno i ime pokojničinoga muža.
Svećenici su ponekad, rijetko i neredovito, upisivali i druge podatke o pokojnicima,
bilježeći zanimanje pokojega od njih te je li neki od njih blizanac, siroče, nezakonito
ili posvojeno dijete, pastorak, prosjak, skitnica ili Rom.

1
Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAOs), Zbirka matičnih knjiga (dalje: HR-DAOS-500).
2
Zmajevac-ŽU-RVM (1755.-1832.).
3
DAOs, HR-DAOS-500, 98VM.

180