You are on page 1of 21

bogdan

bogdanović
/ukleti neimar
the doomed
architect

gliptoteka hazu
medvedgradska 2 • zagreb
1
‘ovu knjigu sam
morao da napišem ...
zar sam mogao
da je ne napišem?’ /
I  had to write this
book ... did I have any
other choice?’
— mrtvouzice. mentalne zamke staljinizma.
zagreb: august cesarec, 1988.

2 3
arhitektura P
oziv Austrijskog kulturnog 01
foruma u Zagrebu da za Ponovo sam
izložbu u Zagrebu priredim se povezala s
postojeći materijal iz bečkog Bogdanovićevim

kao primijenjena
Arhitektonskog centra kojeg memorijalnim
je pripremio Ivan Ristić, veliki poznavatelj kompleksima
nasljeđa Bogdana Bodanovića, prihvatila započimajući
sam s velikim oduševljenjem i dubokim projekt Mnemosyne

antropologija/sonja
uzbuđenjem. Naslov izložbe je preuzet – Kazalište sjećanja
iz Bogdanovićevog vlastitog prihvaćanja u 2009. godini.
Ledouxovog epiteta maudit, kojeg je usvojio Radi se o projektu
1990ih. Prihvaćanje da bude architecte koji je proizašao
maudit formuliralo je sintagmu šireg opsega iz ideiranja

leboš značenja – ‘ukleti neimar’, koja je opet


prevedena kao the doomed architect.
Dok pripremam izložbu i pišem ovaj tekst
pojmova teatra
i teorije na način
na koji počivaju
moj cilj nije ni u potpunosti rasvijetliti, kako u starogrčkim
je to Friedrich Achleitner napisao, ‘fenomen korijenima theā i
Bogdan Bogdanović’, niti pokazati njegov oros, sa značenjem
rad u njegovom neizmjernom opsegu. Moja gledati i vidjeti.
ambicija sadržana je u tome da rad Bogdana http://www.
Bogdanovića prije svega približim mlađim theatreofmemories.
generacijama i ukažem na njegovu uočljivu org/
povijesnost, a time i politički značaj. BB je
bio izvanredan arhitekt, pejzažni arhitekt,
umjetnik, pisac, sveučilišni profesor,
urbanolog i političar. Moja zahvalnost
je velika – BB je bio jedan od prvih koji je
označio gabarite polja rada na koje mnogi
od nas danas referiraju kao na polje vlastite
suvremene prakse: polje urbanologije.
Rad Bogdana Bogdanovića upoznala sam
1988,01 nakon što je njegova knjiga Mrtvouzice
bila objavljena u Zagrebu. Bilo je to čudno
razoblje, interregnum – nakon što se ugasila

4 5
karizmatična dominacija koja je desetljećima 02 Već tada, 1988. godine,03 bilo je jasno da 05 Svojom je knjigom Mrtvouzice BB jasno Dok je uspoređivao državu u kojoj je živio
bila uvodila ugodu utopijske bezbrižnosti, Bogdanović, 2009. BB zauzima poziciju intelektualca,04 iako Namjerno kažem pokazao društvu u kojem je živio, a bio je s Lévy-Bruhlovim opisima tzv. primitivnih
dok su feudalni ratni vladari još uvijek čekali nitko osim onih koji su isti planirali nije znakovlje, a ne jedan od prvh koji je to učinio, da su jezik društava, BB je verificirao činjenicu da je
03
u zasjedi i izdavali naredbe svojim vazalima, mogao predvidjeti nadolazeći užas, što je simboli, poštujući i lingvistika esencijalna oruđa političke dobrohotna moć, ona koja čini dobro većini,
Danas kada se
prije nego što će te naredbe postati zapovjedi tada postala rijetka pozicija za ljude njegove razliku koju je učinio antropologije. Kao što je to sâm objasnio, obično u srži društva, dok prijeteća moć
vraćam mislima
da se ubija, siluje i pali kako bi se formirala generacije u regiji koja je danas poznata Cassirer, baš kao BB je poznavao rad Lévy-Bruhla još od ostaje razasuta, djelujući poput vještičarenja.
unazad, razmišljam
fiktivna srodstva utemeljena na bezbrojnim kao bivša Jugoslavija ili Jugoistočna Evropa. što je to poštivao i vremena prije Drugog svjetskog rata, a Brisanje političkih funkcija koje su bile
kako je čudno da
krvavim paktovima. Prije no što su došla Upravo zbog toga, nakon gotovo četvrt stoljeća, Bogdanović. pišući Mrtvouzice osjetio se ponukanim da postojale u prethodnim desetljećima sa
nitko nije našao za
vremena koja BB opisuje kao užasna, kada želim započeti ovu malu, izložbi pripadajuću preispita pojam ‘primitivnog’. Bogdanović lica zemlje, kao i brisanje društvenih
shodno da mojoj 06
su ‘snovi (bili) legitimna, a možda i jedina publikaciju s Bogdanom Bogdanovićem je također demonstrirao ono što je kasnije uloga koje su se pojavile s modernizacijom,
generaciji govori Izraz koji je Bogdan
samoodbrana’.02 kao intelektualcem koji je zauzeo politički tijekom stravičnog rata u 1990ima postalo omogućilo je centraliziranom državnom
o radu Bogdana Bogdanović
stav kada je to učinila tek nekolicina, u još prisutnije, a to je da javne i privatne sistemu (ili, preciznije, i djelomično
Bogdanovića – a upotrijebio u
vremenima kada su mladi ljudi to očajnički (pri)povijesti koegzistiraju (ali često ne centraliziranim republičkim sistemima)
bila sam učenica intervjuu datom
trebali, neki mladi ljudi koji su potom bili miroljubivo) u svakom društvu. Upozoravao da se udruže sa segmentiranim sistemima
Odjela za dizajn Zoranu Miloviću,
lukavo zavedeni znakovljem05 mržnje. Naslov je na neizbježnu opasnost: trenutak u kojem klanova. Država je bila spremna za raspad,
i unutrašnju objavljenom u
ovog teksta06 ukazuje na smjernice koje je politička moć postala tako centralizirana odnosno – za kasapljenje. Naknadni efekt je
arhitekturu Škole magazinu Start 1988.
slijedim dok čitam njegovo djelo, pokušavajući da se povijesna svijest većine građanstva bio sličan onome koji se dogodio u većini
primijenjenih godine
držati na umu njegova čitanja Loosa sažeta jednostavno raspala. Erozija relativno post-kolonijalnih i post-konfliktnih zemalja
umjetnosti u
u izrazu kako arhitektura uvijek može biti 07 progresivne i moderne socijalističke države širom svijeta – Jugoistočna regija Evrope
Zagrebu, 1981 – 85, a
ispričana, a koncentrirajući se na intenzitet Bogdanović bila je u svojoj posljednjoj fazi, a i danas je je uskoro svjedočila raznim oblicima
kasnije i studentica
komunikacije koji je BB stvorio između upotrebljava teško vjerovati da je bio jedini koji je to sve pseudo-tradicionalizma, u formama daleko
arhitekture na
naizgled vrlo različitih disciplina – arhitekture pojam politija (eng. vidio i rijetko dovoljno hrabar da to isto stavi zajedljivijim no što je to Hobsbawm ikad
zagrebačkom
i antropologije – intenzitet koji je konstruiran polity, njem. das na papir. mogao pretpostaviti.
Sveučilištu, 1985 – 88.
na kapacitetu obje da djeluju koristeći snagu Gemeinwesen), Kao čovjek sensu lato dobro upoznat s Nakon perioda ratne destrukcije kakvu
04
deskriptivnog. iako je to van drevnim kulturama i društvima, a i kao Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata
Kao što sam
Činim to zbog Mnemosyne, zbog budućih uobičajenog leksika, pedantan etimolog, BB je bio svjestan da je i počinjenih neizrecivih surovosti koje se do
naučila od dragog
‘pretraga u njeno ime’, kao što je to BB stavio na a umjesto riječi riječ polis u korijenu riječi politija i politika.07 danas nisu kaznile, pseudo-tradicionalizam je
prijatelja i kolege
početku svoje knjige Mrtvouzice. policy koja također Ukazao je na činjenicu da je analiza političke poprimio novu formu prostornih osvajanja – u
iz Južne Amerike,
Svojim političkim stavom BB se dotaknuo vuče korijen iz istog funkcije jednako neophodna kao i analiza poslijeratnom periodu nedostatak urbanog
intelektualci su
ogromnog ponora koji je postojao i postoji izvora, najčešće političke akcije. Iscrtao je liniju i secirao planiranja donio je drugu civilizacijsku
ljudi koji se osjećaju
između teorija i diskursa proizvedenih od se, opet, koristi asimetriju društvenih odnosa u državi koje je cezuru, kojoj i danas padamo kao šutljive žrtve.
odgovornim za
Seoska škola za filozofiju arhitekture u Malom društva i o društvu i ekstremno lako osvojive riječ politika (eng. bio građanin. Nije mogao znati, ali je osjećao, Problem prešutnog prihvaćanja, suglasja
društvo u kojem žive
Popoviću, večernja sesija / Village school for the društvene i političke stvarnosti koja proizlazi politics) ili ponekad da moć koja će uskoro biti uvedena biti pod svaku cijenu, jednostavno uporno
te djeluju prema
philosophy of architecture in Mali Popović, evening iz ljudskih akcija. Ili nedostatka tih akcija – što odredba, pravilnik ili pretežno ona koja se temelji na prisili, koja ostavlja svoj trag. Društvene uloge koje su
tom osjećaju.
session, 1979. jednačim s problemom prešutnog prihvaćanja. slično. traži suglasnost pod svaku cijenu. svoju pojavnost mogle zahvaliti periodu

6 7
‘Tek dovršeni tumuli
(veštački brežuljci) Spomen-
groblja u Sremskoj
Mitrovici, a odmah
zatim i grupa kenotafa
u makedonskom gradu
Prilepu, otvarali su put
jednoj novoj antropologiji
sećanja’/ ‘Just finished
tumuli (artificial hummocks)
of Memorial cemetery in
Sremska Mitrovica, and
right afterwards the
group of cenotaphs in the
Macedonian town Prilep,
opened up a path towards
a new anthropology of
remembrance.’
Spomen-groblje u Kenotafi za pale
Sremskoj Mitrovici / borce protiv fašizma
Memorial Cemetery in u Prilepu / Cenotaphs
Sremska Mitrovica • for the fallen
1959–1960. members of the
resistance against
fascism in Prilep • 1961.

8 9
socijalističke modernizacije nisu se ponovno
ukazale u formi u kojoj su bile izgubljene, već
do tada nepoznate kvalitete koja sadrži
longue durée multidimenzionalnost. Kao što
08
Kolega Ivan
bibliografija / bibliography:
pervertirane. Baš kao i u zapadnoj Njemačkoj je Ivan Ristić istaknuo u svojoj doktorskoj Ristić i moja Achleitner, F., Ristić I., Komac, U.,Guillén, P., Karge,
nakon Drugog svjetskog rata, preplavljujuća dizertaciji, Bogdanović ‘se izuzetno isticao u malenkost došli H., Milovanović,D., Vuković, V.: Bogdan Bogdanović.
ideologija ekonomskog progresa odzvanja u nadrealističkoj egzegezi klasičnog curriculī.’ smo do poredbe Memoria und Utopie in Tito – Jugoslawien.
svakom uhu. Upoznati se s fenomenom Bogdan Bogdanović- Wien: Wieser & AzW, 2009.
BB je postavio svoje epohalno pitanje Bogdanović životni je zadatak kojeg Smithson nezavisno
Balandier, Georges: Anthropologie Politique.
o razvoju grada i njegovog okružja još u pruzimam sa zahvalnošću u svojim daljnjim jedno od drugog.
Presses Universitaires de France, 1967.
ranim 1970im: da li je moguće da još uvijek istraživanjima u područjima urbanologije, Ipak je važno reći
imamo to jedno jedino ime – grad – za politike pamćenja i umjetnosti komemoracija. da je ono što je kod Bogdanović, Bogdan: Urbs&Logos.
potpuno izdiferencirane entitete poput Ne mogu drugačije nego privesti kraju mene još uvijek Niš: Gradina, 1976.
suvremenog Tokija i drevne Smirne? Nakon ovaj mali uvodni tekst riječima Friedricha tek naznačena
Bogdanović, Bogdan: Mrtvouzice.
što je bio izgubio bitku za Novu školu na Achleitnera, koji je neizmjerno kompetentniji poredba, Ivan je
Zagreb: August Cesarec, 1988.
Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, borio od mene u bavljenju nazvanim fenomenom: pomnije elaborirao
se protiv mogućih scenarija dezintegracije ‘memorijalna područja Bogdana u svojoj doktorskoj Bogdanović, Bogdan: Zelena kutija.
grada svojom školom u Malom Popoviću. Bogdanovića su loci jedne urbane kulture, dizertaciji, str. Novi Sad: Mediterran Publishing, 2009.
Šansa koju su mladi ljudi na taj način dobili, ...ona su uvijek bila izvedena iz topografije i 86 – 89.
Bogdanović, Bogdan: Ukleti neimar.
šansa da re-imaginiraju grad, bila je jedna krajolika da bi bila tranformirana u mjesta
09 Novi Sad: Mediterran Publishing, 2011.
vrsta iznimnog pedagoškog pothvata, baš kao promišljanja, prisjećanja i kontemplacije’.10
Bogdanović, 1976.
što su brojne transformacije raznih krajolika Braudel, Fernand & Matthews, Sarah: On History,
oblikovale neusporediva memorijalna Generirajući pejzaže kao aktere urbane 10 The University of Chicago Press, 1982.
područja, sijući sjeme umjetnosti pejzažnog civilizacije, Bogdanović nam je ostavljao Achleitner, 2009.
Cassiser, Ernst: Philosophie der Symbolischen
oblikovanja čak i prije no što je Robert ogromno transnacionalno nasljeđe širom S njemačkog
Formen. Darmstadt: 1959.
Smithson iskovao sintagmu land-art.08 Kada tadašnjeg suverenog političkog entiteta, prevedeno od strane
samo i zavirimo u Bogdanovićeve temeljite danas regije Jugoistočne Evrope. Nasljeđe autorice. Hobsbawm, Eric: The Invention of Tradition.
elaborate etruščanske kulture,09 lako ćemo koje evropska društva tek trebaju naučiti Cambridge University Press, 1983.
shvatiti da je njegov environmentalism od poznavati i cijeniti. ¶
Plessner, Helmut: Zakašnjela nacija,
Zagreb: Naprijed, 1997.

Ristić, Ivan: Bogdan Bogdanović. Baumester und


Zeichner, University of Vienna, 2009.
http://othes.univie.ac.at/9957
Spomen-područje Jasenovac

polis / metropolis / megalopolis / nekropolis / Jasenovac Memorial Site •


1959–1966.

10 11
architecture T
he invitation that came from the
Austrian Cultural Forum in Zagreb
to adapt the existing material
01
I reconnected
to Bogdanović’s

as applied
from the Architekturzentrum memorial sites
Wien as chosen and prepared when starting the
by the great connoisseur of Bogdan project Mnemosyne
Bogdanović’s legacy Ivan Ristić for an – Theatre of
exhibition in Zagreb, was an opportunity that Memories in 2009,

anthropology
I took with the greatest joy and profound a project emerging
excitement. The title of the exhibition is from the ideation
taken from Bogdanović’s own acceptance of both theatre and
of Ledoux’s epithet maudit, that he adopted theory as resting

/ lebosch
in the 1990s. So the acceptance of being in Greek roots theā

sonja l’architecte maudit formulated the translation


with a broader scope of meanings – ukleti
neimar, which was then transcribed as the
and oros meaning
viewing and seeing.
http://www.
doomed architect. theatreofmemories.
My aim while preparing the exhibition as org/
well writing this text is neither to elucidate
02
completely, as Friedrich Achleitner wrote,
Could be loosely
the ‘Bogdanović phenomenon’, nor to
translated as
show his work in its immense entirety. My
Deathtraps.
ambition is to give an opportunity primarily
to the younger generations to get acquainted
with Bogdanović’s work and to point to his
conspicuously historical, and therefore
political, relevance. BB was an outstanding
architect, landscape architect, artist, writer,
educationist, urbanologist and politician. My
gratitude to him is boundless – he was one of
the first to designate the field of work that
many of us today refer to as to the field of our
own contemporary practice: urbanology.
I got acquainted with Bogdanović’s
work in 1988,01 after his book Mrtvouzice02

12 13
03 had been published in Zagreb. It was the inbetween these two disciplines – architecture and they act upon
Bogdanović, 2009. time of interregnum – after the charismatic and anthropology – intensity construed on that feeling.
Translated from domination that for decades had been the capacity of both to work with the power of
06
Bosnian-Croatian- introducing utopian fervour ceased, while descriptive.
I deliberately say
Serbian language by feudal warlords were still waiting in the For the sake of Mnemosyne, and for the
signage, and not
the author. ambush, giving silent orders to their vassals, future remembrance, as BB put it at the
symbols, while
before those orders became commands to beginning of Mrtvouzice.
04 respecting the
kill, rape or burn and fictitious kinships With his political stand, Bogdanović
When I think back, distinction that
established by innumerable blood pacts. tackled that immense hiatus that existed and
I find it strange Cassirer made, just
Before the times that BB describes as horrible exists between the theories and discourses
that nobody had like Bogdanović
came, when ‘dreams (were) the legitimate, if produced by and about the society and an
ever mentioned respected it as well.
not the only self-defense’.03 extremely conquerable social and political
his work to my
Already then, in 1988,04 it was clear that reality that comes as a result of people’s 07
generation in the
Bogdanović was taking a position of an actions. Or lack of them – tantamount to the Bogdan Bogdanović
school curriculum
intellectual,05 though nobody but those who problem of acquiescence. used that
– and I was a pupil
planned it could have foreseen the upcoming With his book Mrtvouzice, BB showed expression in an
of Zagreb School
horror, which became a rare position for clearly to the society that he lived in, and he interview conducted
of Applied Arts,
the people of his generation in the region was one of the first to do so, that language by Zoran Milović,
Department for
that is now known as former Yugoslavia, and linguistics were and are essential tools of published in Start
Architecture and
or South Eastern Europe (SEE). Therefore political anthropology. As he explained, he magazine in 1988.
Design,1981 – 1985,
I would like to start this small publication knew the work of Lévy-Bruhl from the times Translated from
and later also
that accompanies the exhibition in Zagreb before WWII, and while writing Mrtvouzice he Croatian-Bosnian-
a student of
in 2012, almost a quarter of a century later, felt drawn to the reexamination of the notion Serbian language by
architecture at the
with Bogdan Bogdanović as an intellectual of ‘primitive’. Bogdanović also demonstrated, the author.
University of Zagreb,
who took a political stand when just few what later would become even more horridly
1985 – 1988. 08
people did, in the times when that stand was Spomen-područje Jasenovac / present in the 1990s Balkan wars, that public
Bogdanović, 2011.
05 desperately needed by many young people Jasenovac Memorial Site • 1959–1966. and private (hi)stories coexisted and coexist
Translated from
As I learned from who soon were cunningly seduced by the in every society. He was warning against the
a dear colleague signage06 of hatred. The title of this text07 ‘Vodeni čvor u koji se, na ‘Water facility in which, in a imminent danger: the moment when the
Bosnian-Croatian-
Serbian by the
and friend from
South America,
refers to the path that I am taking up in my
readings of his work, while trying to keep in
relativno malom prostoru, relatively small area, these political power became so centralized that
the historical conscioussnes of most of the
author.

intellectuals are the mind his readings of Loos encapsulated in the upliću tri reke – Sava, Una, three rivers interfere – Sava, citizenry fell apart. The erosion of a relatively
people who feel
responsible for the
expression that ‘architecture can be always
retold in words’,08 concentrating myself on
Strug – podseća na zmijsko Una, Strug – are reminiscent progressive and modern socialist state was
in its latest phase, and even now it is difficult
society they live in the intensity of communication that BB built gnezdo ...’/ of the snake’s nest ...’ to believe that he was the only one to see it

14 15
coming and brave enough to put it down on cantankerous than Hobsbawm could ever even before the syntagm land-art was coined 09
paper the way he did. assume. by Robert Smithson.09 When one only peeks Ivan Ristić and
As a man sensu lato knowledgeable After the period of war destruction of a into his thoroughgoing elaborations of the myself came to the
about ancient cultures and societies, and kind that Europe had not seen since WWII Etruscan culture,10 it is easy to comprehend point of comparison
as a meticulous etymologist, BB was aware and unspeakable atrocities which have that Bogdanović’s environmentalism is of an Bogdanović-
that the word polis gave root to the words mostly been granted impunity, that pseudo- unprecedented quality that contains the Smithson
polity, policy and politics. He pointed out that traditionalism took over the form of spatial longue durée multidimensionality. As Ivan independently. It
the analysis of the political function is as conquest of another kind – in the aftermath Ristić pointed out in his doctoral thesis, is important to
indispensable as the analysis of the political of the war the lack of urban planning brought Bogdanović ‘excelled as a surrealist exegete of note, though, that
action. He drew a datum and dissected the up another civilisational caesura, the one that the classical curriculum’. Ivan elaborated
dissymmetry of the social relations in the we are still the silent victims of. The problem Getting to know the ‘Bogdanović it thoroughly in
state he was a citizen of. He could not know, of acquiescence just keeps on lingering. The phenomenon’ is a life time task that I am his PhD thesis,
but he felt, that the power soon to be ushered social roles that emerged in the period of thankfully accepting while investigating p. 86 – 89.
would be predominantly one of coercion, one socialist modernization did not reappear further in urbanology, politics of
10
that would require consent no matter what. in the shape they had when they were lost, remembrance and arts of commemoration.
Bogdanović, 1976.
While comparing what was going on in but perverted, and just like in the postwar I cannot but bring to an end this small
Translated from
the state he lived in with the descriptions of Germany, the overwhelming ideology of the introductory text with the words of Friedrich
Bosnian-Croatian-
Lévy-Bruhl’s primitive societies, Bogdanović economic progress was in everybody’s ear. Achleitner, who is immeasurably more
Serbian by the
verified the fact that beneficent power BB posed his epochal question about the competent than me to tackle the named
author.
usually sits at the core of the society, while development of the city and its environment phenomenon:
the threating power remains dispersed, already in the early 1970s: is it possible that we ‘Bogdan Bogdanović’s memorial sites are 11
acting like witchcraft. The effacement of the still have one name – the city – for extremely loci of an urban culture, ...they had always Achleitner, 2009.
political functions as had been known in the differentiated entities like contemporary been developed out of the topography and Translated from
previous decades, as well as the effacement Tokyo and ancient Smyrna? He fought against landscape that then were transformed German by the
of the most social roles that emerged with the plausible scenarios of disintegration into the sites of thinking, recalling and author.
modernization, enabled the centralized state of the city with his school in Mali Popović, contemplation’.11
system (and semi-centralized systems of some after the struggle for the New School at the
republics) to merge with the segmentary Faculty of Architecture in Belgrade had been With generating landscapes as agents of urban
Spomen-područje ‘Meni su se riječi clan system. The state was ready to be lost. The chance that was given to the young civilizations, Bogdanović left en enormous
Jasenovac
/ Jasenovac
i forme … uvijek dismembered, or rather – butchered. The
after effect was similar to those exorcised in
people to re-imagine the idea of the city was
a unique pedagogical undertaking, just like
transnational legacy all over the SEE region.
Legacy that the European societies still have
Str. / pg. 18–19
Spomen-područje
Memorial Site • isprepletale.’ / ‘For me, the most of the post-colonial and post-conflict his numerous transformations of various to learn to know and respect. ¶ Jasenovac
1959–1966.
Diagram, oko /
words & forms … have countries around the world – the SEE region
was soon to be witnessing diverse forms of
landscapes across the country had been
forming unequaled memorial sites while Translation: Sonja Leboš
/ Jasenovac
Memorial Site •
about 1980 always intertwined.’ pseudo-traditionalism, in forms much more seeding the art of landscaping of a new kind Revision: Aleksandar Kono Hut 1959–1966.

16 17
‘Arhitekture
(unutrašnje i vanjske)...’ /
‘Architectures
(from the inside & from the outside)...’

‘Sve što sam umeo bilo je da posegnem za vrlo arhaičnim formulama,


jer sam smatrao da ukoliko skrivena reč oblika dalje seže u
metaistorijske slojeve ljudske fantazije, utoliko će biti veća mogućnost
solidarnog čitanja simbola.’ / ‘What I was capable of, was recoursing
to very archaic forms. I was convinced that the deeper the semantics
of form went into the meta-historical layers of the human imagination,
the more readily understood the symbols would be.’
18 19
umjesto
Grimmer: Kad bi vas, gospodine Bogdanoviću, htjeli
predstaviti, došli bismo u priličnu dilemu jer vi imate
četiri biografije – arhitekt, likovni umjetnik, književnik,

biografije političar. Postoji li za vas određena hijerarhija u tome


pogledu?
Bogdanović: Ja sam to uvijek osjećao kao
cjelinu. Moja je ličnost bila kompozitna, pa se
to sve moglo uskladiti. Često sam razmišljao
o hijerarhiji. Kao prvo sam arhitekt, pomalo
i pisac, pomalo i crtač i vrlo malo političar.
Ali to malo bilo je žestoko. No, politika mi
se nije sviđala, bio sam političar jer je u ono
vrijeme bila takva situacija da sam smatrao
da to moram biti. Reagirao sam prema svom
temperamentu, a prema tome su onda došle i
kontrareakcije.

Već u djetinjstvu Bogdan Bogdanović Grimmer: Kao profesor urbanizma zauzimali ste
ušao je u svijet umjetnosti u kući se za druge kvalitete, a ne za pragmatični, “korisni”
svoga oca, čuvenog književnog urbanizam. Suprotstavili ste se urbanizmu kvantitete.
kritičara i kazališnog ravnatelja Međutim, faktori koji su odredili vaš profesionalni put
Milana Bogdanovića. Tu je već sigurno su ponešto složeniji.
kao sedmogodišnjak upoznao Bogdanović: Dao sam se birati za asistenta
Miroslava Krležu. Pripadnost na Katedri za urbanizam jer je u trenutku kad

bogdan bogdanović/
krugu beogradskih nadrealista oko sam diplomirao arhitektura u Jugoslaviji bila
Marka Ristića zauvijek je odredila jadna, radilo se samo sa dva tipa prozora, tako
Kenotafi njegovu osobnu poetiku u sva tri da se u tu siromašnu, tobože funkcionalističku
žrtvama fašizma paralelna medija kojima se iskazuje arhitekturu nisu mogle uklopiti moje

gradovi su bića
u Travniku / – spomeničkoj arhitekturi, crtežu i prethodne fantazije. Počeo sam studirati prije
Cenotaphs for literaturi. U svom životu Bogdanović rata, a na arhitekturu sam otišao iz jednog
the victims of ni u umjetnosti ni u politici nije nadrealističkog miljea. Napravio sam čak i
fascism in Travnik tražio lagan put, već se uvijek kretao neki program i naslovio ga, parafrazirajući
• 1971–1975. protiv struje. Corbusiera: “Vers une architecture surealiste”.
Razgovarala u Beču Vera Grimmer, Htio sam praviti nadrealističku arhitekturu,
29. svibnja 2006. godine ali to je podrazumijevalo klijente koji bi to

20 21
htjeli, kao što je to, na primjer, bio slučaj Grimmer: Nadrealizam je subverzivno prisutan već Grimmer: Možda bi bilo zanimljivo nešto saznati iz
s kućom za Tristana Tzaru. Za vrijeme stoljećima – od Hieronimusa Boscha ili čudesnih komora vašega iskustva s nadrealističkim krugom.
rata zabavljao sam se s Markom Ristićem manirizma, pa do Bretonovog pokreta. On je malo Bogdanović: O onom trenutku kad me
tako da sam tobože za njega projektirao potisnut, ali možda je danas vrijeme kada on opet dolazi primaju u nadrealističko društvo ne može se
jednu sumanutu kuću, gdje se iz gornjeg na površinu, kada ponovo ljude zanima jer u totalno govoriti bez presjeka kroz ondašnju moralno-
kata moglo klizati u donji, prepunu nekih reguliranom vremenu globalizacije, profita opet postoji literarnu situaciju u Jugoslaviji. Nadrealizam
iznenađenja. Da je bilo moguće, ja bih tako potreba za nekom anarhijom. je bio beogradski, ali je bio neodvojiv od Krleže.
radio arhitekturu. U mome krugu svi smo Bogdanović: Ja bih volio da se to vaše Krleža nije volio nadrealizam, ali nije smio to
bili nadrealisti i ljevičari, ali kad je došlo predviđanje ostvari. Doduše, sad je već priznati. Nadrealisti su ga obožavali, a i on se
naše lijevo društvo, vidjeli smo da od takvih manje-više svejedno, ali i nije. Ja sam uvijek jako dobro slagao s njima. Zbog te svoje faze
nadrealističkih egzibicija nema ništa. U smatrao da nadrealizam vuče duboke korijene i druženja s nadrealistima došao je na crni
očajanju sam se odlučio za urbanizam jer je to iz povijesti, povijesti umjetnosti, povijesti spisak Partije; mislim da mu to nikad poslije
donekle ipak i neka znanstvena disciplina. civilizacije. Pretpostavljam da se pravi nije bilo oprošteno, to je uvijek prešućivano.
Ali preokret u mom životu bio je kad ondašnji nadrealisti ne bi ljutili. Nadrealizam To je bio jedan krug – to vrijedi za onu grupu
sam dobio natječaj za Spomenik židovskim je nastavak romantizma. nadrealista koji su bili bretonovci, a to su bili
žrtvama u Beogradu. Najedanput mi se Marko Ristić, Dušan Matić, Aleksandar Vučo.
otvorio čitav novi svijet simbola, usporednih Grimmer: Bretonovski nadrealizam bio je još obogaćen i Ali bila je i druga nadrealistička grupa – oni
značenja. Tada počinje taj moj način mišljenja kontekstom razvoja psihoanalize. nisu bili bretonovci, nego su, bogami, bili
“na katove”. Ja sam moderni arhitekt, ali Bogdanović: Primite to kao sasvim aragonovci, a aragonovci su bili staljinisti.
mogu misliti i na nemoderan način. Moje arbitrarnu igru riječi – ali i psihoanaliza je I sad, iz ove beogradske nadrealističke
prve kuće na Avali kraj Beograda s početka vukla svoje korijene iz romantizma. Možda je grupe su poslije izašli i vrlo dobri generali
50-ih godina bile su pune reminiscencija. Moj apsurdno to što sam rekao, ali čini mi se tako. revolucije – Koča Popović i drugi.
prijatelj je bio inženjer na Hidro-tehničkom Točno rečeno, mislim da je Popović bio
institutu, pa su te kuće bile namijenjene Grimmer: Za to sigurno imate argumente. potajni bretonovac. Takva stajališta Partija
njihovim zaposlenicima. Te bi kuće mogle Bogdanović: Prodirati u donje slojeve, je tek tolerirala. Ali on je apsolutno ostao
biti i na Mediteranu, no kad sam ih gradio, duboko, uzmite samo romantičarsku nadrealist, do posljednjeg daha. Kad sam bio
nisam mislio da će izgledati mediteranski. literaturu, pa nadrealizam – frojdizam je gradonačelnik, sreo sam ga u jednoj situaciji
Građene su na starinski način, potpuno od nastao iz toga stanja duha … kad je bio proskribiran. Uputio sam mu poziv
kamena. Te su kuće bile nadrealističke i nisu da dođe na dodjelu nekih plaketa i on se
naišle na odobravanje struke, budući da su Grimmer: Možda je nastao iz bolesti vremena. pojavio sav preplašen. Morate znati da sam
svi bili moderni da ne može modernije. Oni Bogdanović: Da, iz bolesti vremena je Freud ja kao gradonačelnik pravio razne egzibicije
su se tada jedva odlijepili od socijalističkog izvlačio tu svoju spekulaciju koja je divna jer sam imao iza sebe Ivana Stambolića. Vidio
realizma, a onda dolazi netko tko opet radi spekulacija; koliko je pomogla nesretnicima, sam da je čovjek došao, pa nikako da sjedne, pa
takvo nešto. No nisu shvatili nadrealističku to je sad drugo pitanje. Ali kao spekulacija je hoće u prvi red, pa neće ... A onda ja ustanem,
podlogu. bila divna. cijela sala zašuti, onda ja dođem do njega:

22 23
“Kočo, dođite, sjednite sa mnom”. “O, pa vrlo političkih klopki da se saplećete o podzemne generacije koje su dolazile izvana. To E sad, kako su se uopće ti spomenici mogli
rado.” Ja ga dovedem i sjednem s njim, a onda interese. Gledao sam da budem što dalje od zavlačenje u podrume, penjanje na tavane, raditi i zašto su se radili, zašto sam ja dobivao
nastane jedna duboka tišina i zatim pljesak svega toga, tako da sam poslije, kako sam razgovori sa raznim “oriđinalima” po bifeima. narudžbe? U jednom vremenu, kad smo već
Koči Popoviću. vodio taj urbanizam, došao u situaciju da me O svemu i svačemu se pričalo, samo se pazilo sasvim raščistili sa Rusima, u spomeničkoj
biraju za docenta. Onda sam preokrenuo naziv da ne bude politike. arhitekturi je još uvijek sovjetski model bio
Grimmer: Vaši crteži tih fantazijskih bića koja su predmeta – ne Urbanizam nego Urbanologija. pesnica, energija, budućnost, itd. I onda
katkada bića i kuće istodobno na neki način podsjećaju Tu sam bio slobodan, slobodno razmišljanje o Grimmer: U knjizi Zaludna mistrija – knjizi o bratstvu dolazi jedan zamračeni “matoriji” momak,
na onirička bića Maxa Ernsta. gradu, bez praktičnog urbanizma. A praktični uzaludnih i tragičnih graditelja Paladija, Borrominija, počinje raditi nešto sasvim drugačije, neku
Bogdanović: Pa, pogodili ste, Max Ernst je urbanizam je, htjeli, ne htjeli, mračan Piranesija, Gaudija – govorite o pojmu unutarnje koreografiju, neki balet. A partijski vrh je
moj svetac. Ne Picasso, Picasso je moćan, ali posao, to je politika, to se itekako osjećalo i u arhitekture. pristajao na sve što ja radim samo da se
ovaj mi je bio bliži. socijalizmu. Bogdanović: Zaludna mistrija, to je kapitalna pobjegne od sovjetskog modela. A nije se bilo
knjiga, a dovela je i do komplikacija. Govorilo lako odlijepiti, nije bilo lako. Veliki majstori se
Grimmer: Ako krenemo na područje vaših spomenika, Grimmer: Kako ste za vrijeme pedagoške djelatnosti se: “Što on to piše, on treba predavati kako nisu od toga mogli odlijepiti. A onda je tu bilo
recimo i kod Ernsta postoje te skulpture, na primjer tretirali studente – kao sudionike u jednoj ravnopravnoj se grade gradovi, kako se grade socijalistički još nešto – sad ne vjerujem da je to utjecalo na
skulptura “Capricorn”, koje su od betona i imaju neke diskusiji ili je to bilo ex catedra. gradovi”. Pojam unutarnje arhitekture mišljen narudžbe – ja nisam te spomenike naplaćivao.
metalne aplikacije. Bogdanović: Katedra nikada nije bila. U je ironično. Ja se podsmjehujem malo rječniku Ja sam striktno pokrivao svoje troškove koje
Bogdanović: Mislim da je u onome što sam životu dvaput isto predavanje nisam održao, svoje struke u tom pojmovnom ciklusu, pa sam imao. Morao sam imati svoj automobil,
ja radio kao graditelj, u tim spomeničkim a profesori nose sa sobom skripte, čitaju iz kažem što je unutarnja arhitektura. Unutarnja morao sam na silna putovanja, ponešto
objektima koje sam radio moralo biti Ernsta. njih. Ja sam improvizirao. Moja predavanja arhitektura je u meni, koliko sam ja sebe sam trebao da pomognem studentima koji
Čak da ja i ne primijetim. Ja sam uvijek su izgledala kao i ovaj razgovor. Vrlo brzo sam napravio i koliko sam nekome uspio pomoći su mi pomagali, materijal, to sam točno
smatrao legitimnim da ono što razumijem i na užas svojih kolega prestao i davati ocjene. da napravi sebe, itd. U tom pojmovnom zaračunavao. Inače pravog honorara zapravo
osjećam u svojoj preradi, obradi i iskoristim. Tko je nešto čuo od mene, čuo je, da li će moći ciklusu riječ unutarnja arhitektura dobiva nije bilo. Ja bih njima plaćao da mogu raditi
nešto od mene iskoristiti ja ne znam, ali da ja ezoterično značenje. to što sam radio … Jednom mi je u Beču prišla
Grimmer: Važna tema kod vas je grad kao takav, urbs koji dajem recepte što raditi i misliti – neću. Osim jedna ne baš sasvim mlada osoba i kaže: “Ja
vrlo sveobuhvatno vidite, za koji smatrate da ga treba toga, urbanologija – to je poslastica, tko hoće Grimmer: Dotakli smo već vaše veliko sam iz Mostara, ne znam kako da vam kažem,
spoznati svim osjetilima. Sjećam se onoga lijepog teksta nešto vidjeti i čuti, može shvatiti. Možda neće područje – spomeničku gradnju. Ako se uzme u obzir mene su mama i tata napravili na vašem
u kojem pišete o Bologni kao gradu iz čijih dubokih moći primijeniti, tj. sigurno neće moći. Uvijek vrijeme u kojemu ste to radili i ako se prisjetimo tih spomeniku”. Ja sam to shvatio kao veliki
dvorišta dopire svježina, o Veneciji kao o već pomalo sam bio epicentar nediscipline, trudio sam se raznoraznih spomeničkih kompleksa i skulptura iz kompliment. Onda sam se sjetio da su to
ocvaloj dami, sa karminom na usnama. To je opet da budem zanimljiv. tog vremena, onda je vaš rad nešto što je dijametralno radili i po Grčkoj i da je to antički događaj.
asocijativna strana stvari. suprotno. Vi niste stvarali djela koja izazivaju respekt,
Bogdanović: Pa hipostazirao sam gradove, Grimmer: U tom smislu spominjete i “filozofske” šetnje možda čak i strah, nego su to uvijek neka kraljevstva Grimmer: Imate poseban odnos prema antici. U vašim
bili su za mene bića; kao takvi su me i sa studentima po raznim zakucima grada. u koja se ulazi, kroz koja se prolazi, u kojima se može varijantama kapitela susreću se antika i nadrealizam,
privlačili. Pričati takve priče – uvijek su me Bogdanović: To je bilo veliko zadovoljstvo provesti i čitav dan. ako se tako može reći.
smatrali malo ćaknutim. Vrlo brzo sam meni, koji sam Beograđanin, to otkrivanje Bogdanović: Da, to je to. Ali to ne mogu ne Bogdanović: Cijela ta serija kapitela je nastala
shvatio da je urbanizam pun mafijaških, grada, a studentima pogotovo. To su bile povezati sa nadrealizmom, na kraju krajeva. tako što sam ja samo obrnuo volute naopako

24 25
i onda je krenuo jedan sasvim nov sistem, Grimmer: U čemu je za njega bila ta bizarnost? što je kabala, što je židovska mistika i tu sam gradove...”. A ja sam pisao o svemu i svačemu,
jedna nova estetika. Njih ima jako mnogo. U Bogdanović: On je bio bizaran. Meni je bilo već shvatio da postoji jedan čudesan svijet koji pisao sam o fasadama, bog zna kakve
knjizi Knjiga kapitela ih ima stotinu. dovoljno što sam vidio da ga nije ostavilo još nisam dodirnuo. Od tog trenutka kad se ta sam poeme pravio na trulim fasadama, o
ravnodušnim. U onom jadnom i bijednom perspektiva i antiperspektiva rodila iz jedne krovovima, o podrumima, o pticama.
Grimmer: Antika vam je filozofski i po cijelom svom Beogradu, u socrealističkoj arhitekturi, u igre riječi, krenuo sam i vrlo brzo napravio
kulturološkom kompleksu vrlo bliska. praznini i nevolji, kako je sve to izgledalo, projekt. Grimmer: Da li biste mogli nešto reći o dijelu vašeg
Bogdanović: Sve mi je blisko – vidite da se ne čak mi je i riječ “bizarno” zvučala kao čitava života poslije Beograda. Što u vašem profesionalnom i
ustručavam pokrasti Dalmaciju i prenijeti je simfonija. Grimmer: Da li bogatstvo riječi može generirati i umjetničkom životu znači period od 90-ih godina kada
usred Beograda [kuće na Avali iz 1952., op. a.]. bogatstvo forme? ste došli u Beč?
Grimmer: Do toga spomenika ste došli natječajem. Bogdanović: Apsolutno, apsolutno. Meni Bogdanović: Tu negdje pred 90-te i 90-ih
Grimmer: Ipak, postoje li neka imena, Bogdanović: Dobio sam poziv za taj natječaj. su se riječi i forme u arhitekturi uvijek živjeli smo u velikom strahu. Stambolićeva
periodi koji su vas osobito odredili. To je dugačka priča. Vratio sam se iz rata; isprepletale. Ja sam vrlo često na crtežima kćerka je bila ubijena, a i Stambolić je bio
Bogdanović: Kad se u ranoj mladosti ratovao sam kratko, ali sam uspio biti ispisivao nešto, nepoznatim jezikom, predviđen za ubojstvo, što se na kraju i
inficirate nadrealizmom, onda to mora ići prostrijeljen ovdje, kroz lijevi kuk. Ratovao nepoznatim znacima. dogodilo. Premda je on bio veliki optimist,
ovako kako je išlo, nema onda više vraćanja na sam istinski, istinski sam i dobio što mi treba. bio je ovdje i uvjeravao me: “Ajde, vrati se u
klasično stupnjevanje ideja. Bio sam pozvan na natječaj i nije me to tko zna Grimmer: Odakle su dolazili? Iz podsvijesti? Beograd, nemoj se bojati”. Totalno nije bio
kako oduševilo. Jer sam još uvijek mislio da Bogdanović: Potpuno makinalno, ali da li svjestan; to je velika tragedija i strašna priča.
Grimmer: U tom vašem sveobuhvatnom pristupu ću ipak raditi pravu arhitekturu, nikad nisam mi je u tom trenutku nešto značilo, ne znam. To je kruna ludila i užasa. Mislim, cijela ta
gradu, nehijerarhijskom pristupu gradu i pojedinim ni pomišljao da ću napraviti neki spomenik. Vjerojatno. priča, kako je sve to izvedeno, prosto, ne volim
arhitektonskim elementima koji ga čine vi možete i u Vrijeme je prolazilo i baš mi ništa nije padalo pričati o tome, ne volim se prisjećati. Život u
jednome objektu, u jednoj arhitekturi iščitati i grad kao na pamet. I sretnem jednoga nadobudnog Grimmer: Može se reći da ste se u posljednje vrijeme Beču mi je korigirao jednu veliku zabludu, a
takav, kao na primjeru Karlove crkve u Beču. kolegu koji me preporučio za natječaj, pa mi više orijentirali na pisanje. to je da ja bez Beograda ne postojim. To je tako
Bogdanović: Da, to me jako obuzimalo; on kaže: “Čujem da ti radiš”, a ja neću priznati Bogdanović: Zapravo nikad nisam prestajao lijepo demantirano, znate. Poslije sam često
Karlova crkva mi je jedan od repera, a znate da ne radim. “U čemu je ideja?” Ja počinjem pisati. Stvar je u ovome – moj otac je bio razmišljao što bi bilo da sam se otkačio ranije;
tko je mene upoznao s tom crkvom – Krleža. lagati: “Znaš, židovsko groblje, pa ona aleja književni kritičar, majka je isto bila profesor ne znam što bi bilo. Po Europi spomenike
On mi je rekao da je to genijalno i da to koja ide, pa se stvara jedna vrsta perspektive. A književnosti. Oni su bili u takvoj panici da ja sigurno ne bih radio. Biroi su biroi, naš posao
moram vidjeti. Mislim da mi je dao tu onda odjednom”, ja sad samo da bih ipak nešto na krenem među pisce, jer su pisce poznavali. ima i lijepe strane, ali i teške, mučne i tragične
početnu ideju, da ja tu nešto tražim, da rekao kažem “ide antiperspektiva” i odmah Plašili su se da me to ne povuče da ne ostanem strane... ¶
cijelu zgradu shvatim kao metaforu. Sabire mu kažem: “Zdravo, moram ići”. “Što ti je”, veli bez profesije. Moj ulazak u arhitektonsko
čitavo ljudsko poimanje arhitekture. Znate, u on. A ja odem to nacrtati. I to mi je bila najveća pisanje je bilo jedna rubrika u Borbi koja se
životu je tako da vam ponekad netko nešto pouka u životu – da su u arhitekturi prave zvala “Mali urbanizam”. Pisana je ironično, za
kaže usput, a poslije to ispadne jako važno. Ja ideje često verbalne; mislim da je Loos govorio inat velikim urbanizmima, to je bio podtekst.
sam Krležu vodio da vidi židovski spomenik. da se dobra arhitektura može ispričati. Onda Veliki urbanisti su pisali redakciji da to stvara
Mislim da je bio malo začuđen jer je stalno za mene počinje novi svijet. Odjedanput, kad zabunu kod ljudi: “Bogdanović, to su neke Izvorno objavljeno u časopisu za arhitekturu i
govorio: “Čudno, bizarno, bizarno, bizarno...” sam shvatio da to može tako, počeo sam tražiti njegove ideje, mi moramo graditi socijalističke kulturu »ORIS« VIII – 41 – 06

26 27
instead a Grimmer: If we were to introduce you, we would find
ourselves in quite a quandary because you have four

biography biographies – you are an architect, visual artist, writer,


politician. Do you have a hierarchy in that sense?
Bogdanović: I have always thought of it as
a whole. My personality was composite so
everything could be harmonized. I have often
thought about hierarchy. First of all, I am
an architect, somewhat a writer, somewhat
an artist and very little a politician. But that
very little was intense. However, I did not like
the politics, I was a politician because of the
situation at that time, I simply felt I should be
one. I reacted according to my temperament,
the counter reactions soon followed.

From the earliest age, Bogdan Grimmer: As a professor of urbanism you stood up for
Bogdanović entered the world of other qualities, not pragmatic, “useful” urbanism. You
art in the house of his father, the stood up against the urbanism of quantity. However,
famous literary critic and theatre the factors that determined your professional path are
director Milan Bogdanović, where certainly much more complex.
he met Miroslav Krleža at the age Bogdanović: I applied to be an assistant
of seven. The circle of Belgrade lecturer at the Chair of Urbanism because
surrealist around Marko Ristić at the time when I graduated, architecture

bogdan bogdanović/
Stambene kuće decisively determined his personal in Yugoslavia was poor, with only two types
Instituta za style in three media – monument of windows, so my previous fantasies could
hidrotehniku architecture, drawing and not have fitted into this poor, ostensibly
‘Jaroslav Černi’, Avala, literature. In his artistic as well functional architecture. My studies began

cities are beings


Beograd / Apartment political life, Bogdanović never before the war, I went to study architecture
houses for the went the easy way, but always from a surrealist milieu. I even made a
Hydrotechnical swam against the current... program and titled it Vers une architecture
Institute ‘Jaroslav surealiste, paraphrasing Corbusier. I wanted
Černi’, Avala, to create surrealist architecture, and that had
Belgrade • 1952–1954. Interviewed by Vera Grimmer to involve willing clients, such as the case
in Vienna, May 29, 2006 with the house for Tristan Tzara. During the

28 29
war, I had fun with Marko Ristić by ostensibly Grimmer: Surrealism has been subversively present helped the unfortunate. But it was great as a to watch my back. I saw that he showed up,
designing a silly house for him, where you for many centuries now – from Hieronimus Bosch or speculation. was reluctant to sit down, looking to sit in the
could slide from the upper floor to the lower the amazing chambers of Mannerism, all the way to front row, then giving up … I stood up and the
one, full of surprises. If it were possible, that Breton’s movement. It is a little bit suppressed, but today Grimmer: Perhaps it would be interesting whole conference hall went silent. I came to
is how I would have made architecture. In is perhaps the time when it is resurfacing again, when to find out something from your him and asked him to sit by me. “I’d love that,”
my circle, we were all surrealists and left- people are again interested in it, because in the totally experience with the surrealist circle. he said. We sat down, the silence grew deeper,
oriented, and when our leftist society arrived, regulated time of globalization and profit, there is again Bogdanović: You cannot speak of the and then there was a round of applause for
we saw that surrealist exhibitions were not a need for certain anarchy. moment I was accepted into the surrealist Koča Popović.
going to happen. In despair, I decided to go for Bogdanović: I would like to see your society without giving an overview of the
urbanism because it was in a way a scientific prediction come true. However, it does not moral and literary situation in Yugoslavia Grimmer: Your drawings of these fantastic
discipline. matter now, but then again it does. I have at that time. Surrealism was from Belgrade, creatures – creatures and houses at the same time, in a
But the radical change in my life always thought that surrealism draws deep but inseparable from Krleža. Krleža did not way they remind me of oneiric creatures of Max Ernst.
occurred when I won the competition for roots from history, history of art, history of like surrealism, but wasn’t allowed to admit Bogdanović: You guessed it right, Max Ernst
the monument to Jewish victims in Belgrade. civilization. I suppose that the true surrealists it. They adored him, and he had a very good is my idol. Not Picasso, Picasso is powerful,
All of a sudden, a new world of symbols and of that time would not mind. Surrealism is a relationship with them. Due to this phase bur Ernst was much closer to me.
comparative meanings opened. That is when I continuation of romanticism. and his associating with the surrealists, he
started to think in strata terms. I am a modern made it onto the Communist Party’s black Grimmer: If we look at your monuments, for
architect, but I can also think in a non- Grimmer: Bretonian surrealism was also enriched in the list, I think he was never forgiven for this, example, Ernst also has such sculptures, for
contemporary way. My first houses on Avala context of the development of psychoanalysis. but this was always suppressed. There was example the sculpture Capricorn, made
near Belgrade from the early 50s were full Bogdanović: You should accept this as an a circle of Bretonian surrealists around of concrete with metal applications.
of reminiscence. My friend was an engineer arbitrary play of words, but psychoanalysis Marko Ristić, Dušan Matić and Aleksandar Bogdanović: I think there was something
at the Hydro-technical Institute, so these draws its roots from romanticism. Perhaps Vučo, and there was another surrealist group Ernst-like in the things I made as a
houses were intended for their employees. it is absurd for me to say that, but it seems to that was not Bretonian, but Aragonian, who constructor, in those monumental structures,
They could have easily been somewhere in be so. were Stalinist. From the Belgrade surrealist without me even noticing it. I always thought
the Mediterranean, but I did not think they group later emerged excellent generals in the it legitimate to use the things I understand
would look Mediterranean when I built Grimmer: Surely you can argue this. revolution – Koča Popović and others. and feel in my processing.
them. They were built in the old fashioned Bogdanović: To penetrate the lower layers, To be precise, I think Popović was a
way, completely made of stone. The houses deep down, just take romanticist literature secret Bretonian. The Party merely tolerated Grimmer: One of the topics important to
were surreal, but were not widely approved and surrealism – Freudianism came out of this such views. But he remained a surrealist you is the city as such, the urbs you see very
of in my profession, since everybody was so spiritual state. to the bone, to the last breath. When I was comprehensively, that you think should be
modern, modern to the bone. They barely mayor, I met him in a situation when he was comprehended with all senses. I remember the
managed to detach from social realism, and Grimmer: Perhaps it came to be from the illness of time. proscribed. I invited him to a medal awards nice text in which you write about Bologna as a
then somebody comes along to do the same Bogdanović: Yes, from the illness of time ceremony, and he showed up all panicking. city from whose deep backyards comes freshness,
thing again. But they did not understand the Freud drew his great speculation. It is a You have to know that I as mayor pulled about Venice as a lady past its prime with lipstick
surrealist basis. completely different matter how much it various stunts because I had Ivan Stambolić on. That again is the associative side of things.

30 31
Bogdanović: Well, I hypostasized cities, they walks with your students through different hidden
were beings for me, and as such they attracted corners of the city.
me. Everybody thought I was a little bit wacky Bogdanović: That was a great pleasure for
for telling such stories. Very soon I realized me, as a citizen of Belgrade, and especially for
that urbanism is full of mafia and political the students, this discovery of the city. Those
traps, that you stumble over the interests of were the generations that came from outside.
the underground. I always tried to distance This crawling into cellars, climbing onto attics,
myself from all that in running this urbanism, discussions with various “original types” in
I was in the situation where I was elected as bars. Many topics were discussed, we just took
assistant professor. I then changed the title care not to discuss politics.
of the course – not Urbanism but Urbanology.
I was free to think about the city without Grimmer: In the book Zaludna mistrija – the book on the
practical urbanism. And practical urbanism brotherhood of futile and tragic constructors – Palladio,
is a dark affair, whether you like it or not, it is Borromini, Piranesi, Gaudi, you speak about the notion
politics. It was greatly felt in socialism as well. of internal architecture.
Bogdanović: Zaludna mistrija, it is a capital
Grimmer: How did you treat your students during book, and it brought too many complications.
your pedagogical years? Did you treat them as equals in They said, “What is he writing, he should be
discussion, or was it all ex catedra? teaching how to build cities, how to build
Bogdanović: It was never ex catedra. I never socialist towns.” The notion of internal
held the same lecture twice. Professors always architecture was thought of ironically. I am
carry scripts around with them, read from mocking a little the vocabulary of my trade
them. I improvised. My lectures were just like in that definition cycle so let me say what
this interview. Very soon I stopped grading internal architecture is. Internal architecture
my students, to the horror of my colleagues. is in me, how much I made myself and how
Whoever heard something from me, heard much I helped someone to make themselves
it. Now, were they able to use something etc. In that notional cycle, the word internal
from me, I don’t know, but I did not want to architecture has an esoteric meaning.
give recipes what to do and think. Besides, Partizanska akro-nekropola u Mostaru /
urbanology is a treat. Anyone who wants Partisan acro-necropolis in Mostar • 1959–1965. Grimmer: We have already discussed another great
to see and hear something, can. Perhaps field of yours, monument construction. If we take into
they will not be able to apply it, that is, they ‘Partizanska nekropola je bila ‘Partisan necropolis was a model account the time you made it in, and if we recall the
certainly will not. I was always the epicentre
of indiscipline, I always tried to be interesting.
Mostar u malom, replika grada na of Mostar, the city on the river various monumental complexes and sculpture of that
time, then your work is something that is diametrically
Grimmer: In that sense you mention “philosophical” Neretvi, njegov idealni dijagram.’ / Neretva, its ideal diagram.’ opposite. You did not create works that command

32 33
respect or even fear, these were always kingdoms you ancient times. Your capitals combine antiquity entire human notion of architecture. You
enter, you go through, and spend the entire day in. with surrealism, if I can put it that way. know, it is very important that once in a while
Bogdanović: Yes, that is it. In the end, they Bogdanović: This whole series of capitals somebody tells you something incidentally
cannot but to connect it to surrealism. How was created by me turning the volutes upside that later turns out to be quite important. I
was it even possible for these monuments down, creating a completely new system, a took Krleža to see a Jewish monument. I think
to be made, why were these monuments new aesthetics. There are a lot of them. The he was a little bit amazed, because he kept
even being made, why did I receive Book of Capitals has hundreds of them. saying, “Weird, bizarre, bizarre, bizarre…”.
orders? At a certain moment, when we had
already been completely through with the Grimmer: Antiquity seems very close to you, in Grimmer: Why was it bizarre to him?
Russians, monumental architecture was still philosophical terms and in its entire cultural complex. Bogdanović: He was bizarre. I was pleased
dominated by the Soviet model – fist, energy, Bogdanović: Everything was close to that he was not left indifferent by it. In the
the future etc. And then comes a darker me – you saw that I did not hesitate to steal poor and miserable socialist architecture of
older guy who starts to do things differently, from Dalmatia and transfer it to the center of Belgrade, in the emptiness and trouble, as it
with choreography, ballet. And the head of Belgrade (houses on Avala, 1952). seemed to me then, even the word “bizarre”
the Party agreed to everything I did, just to sounded like a symphony.
break loose from the Soviet model. It was Grimmer: Are there any names or periods
not easy. The grand masters could not break that defined you specifically? Grimmer: You won the competition for that monument.
loose from it. And then there was something Bogdanović: When you are bitten by the Bogdanović: I was invited to that
else … I do not believe now that it affected surrealism bug early in your youth, then it competition. It is a long story. I came back
orders, I did not charge any money for the had to go like it went with me, there was no from the war. I was in combat very briefly
monuments. I strictly covered my costs. I had return to the classic grading of ideas. but I managed to get myself shot through the
to have a car because of all the travelling, I left hip. I was really in combat, and I truly got
needed something to support the students Grimmer: In your comprehensive and non- what I needed. I was invited, but I was not
who were helping me, to buy the material, I hierarchical approach to the city and certain very much pleased by it because I thought
charged correctly. There were no real fees. architectural elements that make it, you can read I was going to do some real architecture, I
I would have paid them to do what I was an entire city from only one building, like for never thought I would be doing a monument.
doing … Once I was approached in Vienna by example from the St. Charles Church in Vienna. Time went by and not a single idea crossed
a not so young person who told me, “I come Bogdanović: Yes, I was completely my mind. I met the eager colleague who
from Mostar. I don’t know how to tell you, but overwhelmed by it, the St. Charles Church recommended me for the competition. He
I was conceived on one of your monuments.” I is one of my landmarks, and you know who said, “I hear you are working,” and I was
received that as a great compliment. I recalled introduced me to that church – Krleža. He reluctant to admit I was not. When he asked
that similar things were done in Greece, told me it was brilliant and that I should see what my idea was, I started lying, “You know,
making it an ancient event. it. I think it was him who gave me this initial the Jewish cemetery and the tree-lined
idea to start exploring, to consider the entire Memorijalni park za žrtve fašizma u Vukovaru / Memorial Park boulevard creates a certain perspective as
Grimmer: You have a special relation with building as a metaphor. It epitomizes the for the victims of fascism in Vukovar • 1978–1980. it goes along,” and then I said, “followed by

34 35
anti-perspective”. At that moment I just said, Bogdanović: Basically, I never stopped Bogdanović: We were living in great fear
“Bye, I have to leave now”. He was puzzled. And writing. The thing is that my father was a around the 1990s. Stambolić’s daughter was
I went home and put it to paper. And I think literary critic and my mother a professor of murdered, and Stambolić’s murder was also
this was the greatest moral in my life that literature. They were in such a panic, they plotted, and eventually it happened. He was a
in architecture actual ideas are often very were concerned that I could become a writer great optimist though, he used to come here
much verbal, I think that Loos said that good because they knew a lot of them. They were trying to persuade me to return to Belgrade,
architecture can be explained with words. A concerned that I would get drawn into it without fear. He was totally unaware of the
whole new world opened to me after that. and lose my job. My entry into architectural situation, it is a great tragedy and a horrific
All of a sudden, when I realized that it can writing was in a section of Borba called story.
be done, I began exploring Kabbalah, Jewish “Little urbanism”. It was written ironically, to That is the height of madness and horror.
mysticism, and then I realized that there is spite big urbanism, that was its subtext. Big I mean, the way this entire story turned out,
another amazing world I have not touched urbanists wrote letters to the editors that it how simple, I really do not like talking about
yet. From the moment when this perspective greatly confused people. “Bogdanović has his it and recalling it. Living in Vienna corrected
and anti-perspective was born from a play of ideas, but we have to build socialist towns …” a great delusion in my life, and that is that I
words, I started and very quickly completed And I wrote about many things, I wrote cannot exist without Belgrade. That idea was
the project. about façades, wrote God knows what kinds so nicely rejected, you know. Later I often
of poems about deteriorating façades, roofs, thought what would have happened if I had
Grimmer: Can richness of words generate basements, birds… gone crazy earlier. I cannot tell. I surely would
richness of form? not have been building monuments around
Bogdanović: Absolutely. I would be lying Grimmer: Can you say something about your life after Europe. Offices are offices, our job has its
if I said that I always whisper something to Belgrade? What did your coming to Vienna in the 1990s nice sides, but also darker, painful and tragic
myself when I am drawing. But perhaps I am mean in a professional and artistic sense? sides. ¶
not lying. For me, words and forms always
overlap in architecture. Very often I wrote
things on my drawings in unknown languages,
unknown symbols.

Grimmer: Where did this come from? The


subconscious?
Spomenik palim borcima – Čuvarima Bogdanović: Completely automatically, but I
slobode na Klisu kraj Splita / Monument do not know whether it meant something to
for the fallen members of antifascist me at that moment, probably it did.
resistance, Guardians of Freedom, on Klis
near Split • 1982–1987. • Razmontiran Grimmer: Lately you have been much Originally published in the magazine for
1996. godine / Dismantled in 1996. more oriented to writing. architecture and culture »ORIS« VIII – 41 – 06

36 37
Popina kod Trstenika
Ratnički mauzolej / Warrior‘s
Mausoleum • 1979–1981.

Seoska škola filozofije


arhitekture u Malom Popoviću
/ Village School for Philosophy
of Architecture in Mali Popović

38 39
bogdan bogdanović Korišteni citati iz / Quotations from Izložba je dio dugoročnih UIII
ukleti neimar/  the doomed architect Bogdanović, Bogdan: Ukleti neimar / The projekata / Exhibition is a part
Gliptoteka HAZU • Medvedgradska 2 Doomed Architect. Novi Sad: Mediterran of AIIR long term projects
9 – 31. listopada / October 9 – 31, 2012 Publishing, 2011, str./p. 142, 143, 237, 248 Mnemosyne – Kazalište sjećanja /
Mnemosyne – Theatre of Memories
Curators / Kustosi  Iveković, Rada, Bogdanović, Bogdan:
http://www.theatreofmemories.org
Ivan Ristić • Sonja Leboš Eseji, Beograd: Prosveta, 1986. str./p. 7 1
aRs PUBLICAe /1%zaumjetnost
U suradnji sa / In cooperation with
Fotografije / Photos courtesy of http://1postozaumjetnost.wordpress.com
Maja Kućan, kustosica zbirke Donacija
Architekturzentrum Wien
BB, JUSP Jasenovac / Curator of the Zahvaljujemo / We thank to
Collection Donation by BB, Memorial Fotografija na stranicama / Photo pages Friedrich Achleitner • Dušan Bogdanović
Site Jasenovac 12–13  © Andrija Zelmanović • Robert Janovsky • Petar Milat • Dean
a01, 14–15  © Damil Kalogjera Mileta • Aneta Mudronja Pletenac •
Oblikovanje postava / Exhibition design
39  Jadranka Vinterhalter arhiv Ronald Panza • Vjeran Pavlaković •
Sonja Leboš
Monika Platzer • Manja Ristić • Andrija
Medijska instalacija / Media Installation Izložba je inicirana od strane
Rusan • Dietmar Steiner • Saša Šimpraga •
Ivan Marušić Klif Austrijskog kulturnog foruma u
Aleš Vodopivec • Nikola Zelmanović
Zagrebu i organizirana u suradnji s /
Autori tekstova u katalogu /
Exhibition is initated by the Austrian Naročita zahvala / Special thanks
Authors of the texts in the catalogue
Cultural Forum in Zagreb and Ksenija Anastasijević Bogdanović • Vera
Vera Grimmer • Sonja Leboš
organized in cooperation with Grimmer • Damil Kalogjera • Ariana Kralj
Grafičko oblikovanje projekta /
Architekturzentrum Wien • Sarita Matijević • Milorad Mladenović •
Graphic design  Dejan Kršić
Ksenija Anastasijević Bogdanović Josip Ušaj • Jadranka Vinterhalter • Andrija
pisma / typography  Marlene • Typonine
Udruga za interdisciplinarna i Zelmanović • Želimir Žilnik
[Nikola Djurek • Typonine] • ITC Fat Face
interkulturalna istraživanja (UIII) /
Podrška / Support
Nakladnik / Publisher  UIII / AIIR Association for Interdisciplinary &
Austrijski kulturni forum
Za nakladnika / For the publisher Intercultural Research (AIIR)
Ministarstvo kulture RH
Sonja Leboš Gliptoteka HAZU / Glyptotheque –
Tisak / Print  Tiskara Zelina Croatian Academy of Sciences & Art
Naklada / Edition  200 Vera Grimmer
Cijena / Price  50 kn Spomen-područje Jasenovac /
ISBN  978-953-55557-5-9 Jasenovac Memorial Site

Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti
Gliptoteka

You might also like