UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

NEJRA HASEČIĆ

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

DIPLOMSKI RAD

SARAJEVO, SEPTEMBAR 2019.

 UNIVERZITET U SARAJEVU
EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Mentor: prof. dr. Željko Šain
Student: Nejra Hasečić
Index br. 74270
Studij: Visoka poslovna škola
Smjer: Industrija bankarstva i osiguranja

Sarajevo, septembar 2019.

2
 SADRŽAJ

1 UVOD.............................................................................................................5
2 DEFINISANJE ZDRAVLJA I ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA......................................................................................................6
3 HISTORIJSKI RAZVOJ ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA...................12
3.1 Reforma zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini...............................12
4 PODJELA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA PREMA
KRITERIJU OBAVEZNOSTI............................................................................14
4.1 Obavezno zdravstveno osiguranje..........................................................14
4.1.1 Izvori sredstava fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja........15
4.1.2 Načini plaćanja zdravstvenih usluga kod obaveznog zdravstvenog
osiguranja......................................................................................................16
4.2 Dobrovoljno zdravstveno osiguranje......................................................17
5 MODELI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA..............19
5.1 Bizmarkov model finansiranja zdravstvenog osiguranja........................19
5.2 Beveridžov model finansiranja zdravstvenog osiguranja.......................21
5.3 Semaškov model finansiranja zdravstvenog osiguranja.........................22
5.4 Najnovija klasifikacija modela finansiranja zdravstvenog osiguranja. . .23
5.5 Modeli finansiranja zdravstvenog osiguranja u svjetskom zdravstvenom
osiguranju.........................................................................................................24
6 FORMIRANJE TARIFA U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU..............25
6.1 Određivanje ukupne vrijednosti zdravstvenih usluga.............................25
6.1.1 Zakon velikih brojeva u zdravstvenom osiguranju..........................25
6.1.2 Teorija vjerovatnoće u zdravstvenom osiguranju.............................26
6.2 Načini obračuna cijena zdravstvenih usluga...........................................27
6.3 Odnos troškova i koristi..........................................................................27
7 ULOGA AKTUARA U PROCESU FORMIRANJA TARIFA (PREMIJA)
U ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU..............................................................29
8 ZNAČAJ SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE ZA RAZVOJ
SISTEMA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA................................................32
8.1 Formiranje Svjetske zdravstvene organizacije (World Health
Organization)....................................................................................................32

3
 8.2 Osnovni ciljevi rada Svjetske zdravstvene organizacije.........................33
8.3 Sadržaji Deklaracija i Povelja usvojenih na međunarodnim
konferencijama pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije......33
8.4 Povelja o unaprjeđenju zdravlja..............................................................34
8.5 Ljubljanska Povelja.................................................................................35
9 ZAKLJUČAK...............................................................................................36
10 LITERATURA..........................................................................................38
10.1 Popis tabela.............................................................................................39
10.2 Popis slika...............................................................................................40
10.3 Popis shema............................................................................................40

4
 1 UVOD

Ovim diplomskim radom u svom prvom dijelu, uz pomoć dostupne literature, opisat ću
zdravlje, zdravstvenu zaštitu te srž ovog diplomskog rada, zapravo, pojam zdravstvenog
osiguranja. Potom ću objasniti historijski razvoj zdravstvenog osiguranja, od njegovog prvog
pojavljivanja te obuhvatit ću dio reforme zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini. U
najširem smislu, osiguranje je vid organizovanja pojedinaca ili organizacija koji se nalaze u
sličnoj situaciji kako bi smanjili rizik od teških materijalnih gubitaka. Sa prvim oblicima
osiguranja susrećemo se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici u okviru, tzv. prirodnih zajednica
rizika kao što je pleme, a kasnije i porodica. Ovaj rad, također, obuhvata i osnovnu podjelu
zdravstvenog osiguranja na obavezno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Nakon toga,
objašnjeni su modeli finansiranja zdravstvenog osiguranja, a osnovni modeli su: Bizmarkov
model finansiranja, Beveridžov model te Semaškov model. U sklopu modela, objasnila sam i
najnoviju klasifikaciju modela te modele u svjetskom zdravstvenom osiguranju. Važno je i
pomenuti određivanje tarifa, odnosno ukupne vrijednosti zdravstvene zaštite ili usluga
pomoću zakona velikih brojeva i zakona vjerovatnoće te određivanje cijena pojedinih
zdravstvenih usluga koje se pružaju pacijentima. Za određivanje ukupne vrijednosti
zdravstvenih usluga brinu se aktuari, koji pomoću raznih formula dolaze do te konačne
vrijednosti. Osim toga, obuhvaćen je i dio Svjetske zdravstvene organizacije, kojom je i
započeo snažan razvoj zdravstvenog osiguranja. U posljednjem dijelu, navedeni su i glavni
ciljevi organizacije koji se provode te Povelje kojim je osiguranje doživjelo razne reforme.

5
 2 DEFINISANJE ZDRAVLJA I ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA

„ Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo

odsustvo bolesti i iznemoglosti.“1 Element prethodno prezentovane definicije, fizičko
blagostanje, podrazumijeva stanje organizma te njegovo cjelokupno djelovanje. Psihičko
zdravlje je složeno te osim neimanja bolesti psihe može uključiti : emotivni status osobe,
reakciju na određeni stres, depresiju i sl. Socijalno blagostanje može podrazumijevati:

1. pozicioniranje u društvu (obrazovanje, zaposlenje);

2. društveni život (druželjubivost..)

Ukoliko su ovi aspekti kod stanovnika pozitivni, i sam ishod bit će pozitivan i pozitivno će
utjecati na zdravlje istih. Zdravlje je osnovno ljudsko pravo i predstavlja jedno od
najznačajnijih pretpostavki za ekonomski razvoj te kvalitetan život stanovnika jedne zemlje.
U tom pogledu, odgovornost samih pojedinaca i društvenih zajednica je velika u sprječavanju
nastanka raznih bolesti, čuvanja i unaprjeđenja zdravlja. Zdravstveni sistem jedne zemlje igra
važnu ulogu u funkcionisanju zdravstvenog stanja populacije, što se odražava na ekonomski
sistem. Država određuje zdravstvenu politiku, ciljeve i mjere, dok ih zdravstvena ustanova i
zdravstveni radnici sprovode. Ciljevi zdravstvene politike kod većine zemalja su:

1. produženje trajanja života stanovnika

2. jačanje zdravlja stanovnika, kao dijela poboljšanja kvalitete življenja
3. smanjenje razlika u zdravstvenom stanju stanovnika
4. osiguranje od finansijskog rizika

Na zdravstveno stanje stanovnika, pored nivoa razvoja zdravstvenog sistema, utječe velik broj
faktora, kao što su:

1. unutrašnji ( genetika, stil života, način ishrane..)

2. vanjski (razvijenost ekonomije, nivo kulture, jezik...)

Zavisno od toga da li pojedinac može utjecati na navedene faktore, postoje i sljedeći faktori:

1. faktori na koje pojedinac ne može utjecati, kao što su: genetika, spol, starost...

1
www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/svjetski-dan-mentalnog-zdravlja/ (Andrija Štampar, 1926.),
(pristupljeno: juli, 2019.)

6
 2. faktori na koje pojedinac može utjecati: fizička aktivnost, ishrana, način organizacije
vremena...
3. faktori na koje je relativno teško utjecati, a to su socijalno ekonomski faktori: voda,
zrak...

Budući da je zdravlje osnova kvalitetnog života stanovnika, u većini zemalja, ulažu se veliki
napori za definisanje i sprovođenje strategije unaprjeđenja njihovog zdravlja, koji
podrazumijevaju jačanje faktora koji pozitivno djeluju na zdravlje, a eliminisanje faktora koji
negativno utječu na zdravlje.

Statistike od neovisnih prikupljača podataka pokazuju da je pobačaj glavni uzrok smrtnosti u

2018. godini, a daleko je od „drugih“ ubojica, kao što su: rak, AIDS, prometne nesreće i
samoubistvo. Worldometer prikuplja informacije koristeći podatke iz raznih vlada diljem
svijeta i prominentnih globalnih organizacija. I, iako Worldometer ne ubraja pobačaje u
ukupan broj umrlih u prošloj godini – 59 miliona – Breitbart analiza stavlja brojeve o
pobačaju u perspektivu. „Do 31.12. je izvedeno 41,9 miliona pobačaja tijekom godine, otkriva
Worldometer“, napisao je Thomas D. Williams, „U usporedbi, 8,2 miliona ljudi je umrlo od
raka protekle godine, 5 miliona od pušenja i još je 1,7 miliona ljudi umrlo od HIV/AIDS-a.“2

Postavlja se pitanje „Da li i na koji način će stanovništvo uložiti napor za vođenje brige o
zdravlju?“ Jedan od načina je zaključenje ugovora o zdravstvenom osiguranju. Troškovi
liječenja osobe koja ima zdravstvenih problema, na početku, se ne mogu lako procijeniti. Za
svako liječenje potrebna su određena finansijska sredstva, koja možda, oboljeli ne može
obezbijediti. Zbog toga je važno zdravstveno osiguranje koje će na osnovu uplate sredstava
doprinosa, najčešće i zaposlenih i poslodavaca, ili poreza, omogućiti osiguraniku kvalitetniji
život ispoljen kroz zadovoljavajuće zdravstveno stanje.

Zdravstveno osiguranje predstavlja oblik zaštite stanovništva od finansijskih gubitaka koji su

prouzrokovani troškovima liječenja nastalih bolesti.3 Sistem zdravstvenog osiguranja možemo
svrstati u obavezno (državno) i dobrovoljno (privatno). Sa socijalnog aspekta, zdravstveno
osiguranje ima ulogu obezbijediti socijalnu i ekonomsku sigurnost zaposlenima, kao i
njihovim članovima porodice u slučaju bolesti, povreda na radu... Jedno od najčešće
korištenih prava po osnovu zdravstvenog osiguranja jeste pravo na zdravstvenu zaštitu.

2
https://www.novizivot.net/vodeci-uzrok-smrti-2018/ (pristupljeno: juli, 2019.)
3
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 173.

7
 „Zdravstvena zaštita obuhvata sistem društvenih, grupnih i individualnih mjera, usluga i
aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprečavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti,
blagovremeno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, kao i primjenu zdravstvenih
tehnologija. Zdravstvenu zaštitu iz stava 1. ovog člana u okviru zdravstvenih ustanova i
privatnih praksi pružaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici primjenom savremenih
medicinskih postupaka i tehnologija te praćenjem dostignuća u razvoju medicinske nauke.“4

Tri osnovna učesnika u sistemu zdravstvene zaštite:

1. pacijenti ili korisnici zdravstvenih usluga

2. pružaoci zdravstvenih usluga
3. posrednici (osiguravajuće kuće ili kompanije)

Shema 1: Učesnici u sistemu zdravstvene zaštite

Posrednici

Pružaoci
zdravstvenih usluga

Pacijenti ili korisnici

Izvor: www.who.com (pristupljeno: juli, 2019.)

Između navedenih učesnika u sistemu zdravstvene zaštite odvijaju se sljedeći procesi:

1. Proces finansiranja, koji se odvija između korisnika zdravstvenih usluga i posrednika.

Korisnici uplaćuju novčana sredstva kroz poreze ili doprinose posredniku, koji njima
obezbjeđuje osiguranje.

4
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-zdravstvenoj-zastiti-FBiH.pdf (pristupljeno: juli, 2019.)

8
 2. Proces između tražioca zdravstvenih usluga i pružaoca tih usluga. Taj proces se još
naziva i proces proizvodnje, jer pružaoci prodaju svoje usluge korisnicima i time
korisnici ili pacijenti imaju određeni oblik participacije.
3. Proces nadoknade odvija se između pružaoca zdravstvenih usluga i posrednika.
Pružaoci zdravstvenih usluga imaju određene zahtjeve prema posrednicima, kao npr.
novčane naknade za izvršene usluge, prema posrednicima. Posrednici, pružaocima
zdravstvenih usluga, uplaćuju fiksnu ili varijabilnu nadoknadu.

Sistem jednog zdravstvenog osiguranja ovisi o načinu obezbjeđenja finansijskih sredstava

(porezi, doprinosi..), raspoloživog kadra (medicinske sestre, ljekari), zdravstvenog kapaciteta
(domovi zdravlja, ambulante, apoteke), mogućnost i brzine nabavke lijekova, pomagala,
organizacije rada, načina plaćanja zdravstvenih usluga... Sistemi zdravstvenog osiguranja su
skoro u svim zemljama u krizi. Razlog tome je, što u zadnje vrijeme, rastu troškovi
zdravstvene zaštite zemalja. Uzroci porasta troškova zdravstvene zaštite su: razvoj nauke,
tehnologije, na osnovu čega se pojavljuju i novi načini liječenja, pojačano starenje
stanovništva, pojavljivanje novih bolesti, što je uslovilo potrebu za većim ulaganjima, kako bi
se stanovništvo što prije izliječilo.

Efikasno sprovođenje programa obavljanja zdravstvenih usluga realizuje se u okviru sljedećih

faza:

1. promovisanje zdravlja
2. preventivno djelovanje
3. pravovremena dijagnostika bolesti, tj. rano otkrivanje bolesti
4. proces liječenja oboljelih i povrijeđenih osoba
5. zdravstvena rehabilitacija osoba5

5
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 175.

9
Tabela 1: Zdravstvena radna snaga u Americi i Africi iz 2006.

AMERIKA AFRIKA
14% svjetske populacije 11% svjetske populacije
10% bolesti 25% bolesti
42% svjetskih zdravstvenih radnika 3% svjetskih zdravstvenih radnika
>50% globalnih zdravstvenih izdataka <1% globalnih zdravstvenih izdataka
Izvor: www.globalhealthlearning.org; www.who.com (pristupljeno: juli, 2019.)

Tabela 2: Zdravstveni radnici u svijetu iz 2018.

Zdravstveni radnici u svijetu 59 mil.
Broj medicinskih sestara 19.3 mil.
Procenat medicinskih sestara u
88,00%
zdravstvenim radnicima
Država sa najviše medicinskih sestara Amerika
Najzastupljenija profesija Doktori
Izvor: www.ncbi.nlm.nih.gov (pristupljeno: juli, 2019.)

Tabela 3: Nejednakost u distribuciji zdravstvenih radnika u svijetu (broj zdravstvenih radnika

na 1000 stanovnika) iz 2006.

Region Broj zdravstvenih radnika na 1000

stanovnika
Sjeverna Amerika 41,70
Australija 29,02
Evropa 19,32
Svjetski prosjek 9,30
Južna Amerika 8,85
Srednji Istok 4,56
Azija 4,53
Afrika 2,17
Izvor: www.who.com (pristupljeno: juli, 2019.)

Na prikazanoj tabeli vidimo da su najkritičnija područja Afrike sa 2,17 zdravstvenih radnika

na 1000 stanovnika, zatim Azija sa 4,53 zdravstvenih radnika na 1000 stanovnika i Srednji
Istok sa 4,56 zdravstvenih radnika na 1000 stanovnika. Najbolje i najrazvijenije područje je
Sjeverna Amerika sa 41,70 zdravstvenih radnika na 1000 stanovnika.

10
 3 HISTORIJSKI RAZVOJ ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA

Temelji zdravstvenog osiguranja postavljeni su u 19. st., iako je već prisutno stoljećima.
Razvojem nauke, tehnologije, a posebice mašina, povećan je broj povreda radnika te njihovog
odsustva s posla. Prethodne situacije bile su okidač za postavljanje sistema zdravstvene
zaštite. Njemačka je prva zemlja koja je ovom problemu pristupila studiozno, jer je kancelar
Otto von Bismarck, 1883. godine, precizinije definisao socijalno osiguranje, a s njim i
zdravstveno osiguranje. Godinu dana, nakon što je uveo zakon o zdravstvenom osiguranju,
uveo je zakon i o osiguranju od nesreće. Radnik koji bi doživio nesreću na poslu i povrijedio
se, bio je dužan dokazati da njegov poslodavac snosi krivnju za tu nesreću. U slučaju da je
radnik uspio dokazati krivnju poslodavca, poslodavac bi isplaćivao odštetu iz osiguranja od
odgovornosti. Budući da je Vlada sagledala ovaj zakon, uvedeno je da ukoliko bi došlo do
nesreće prilikom rada , iz osiguranja bi se podmirili troškovi medicinskih postupaka u visini
od dvije trećine radnikove plate, pod uvjetom da do kraja života nije u stanju raditi. U slučaju
smrti povrijeđenog, njegova supruga bi dobivala 20% godišnje plaće od unesrećenog. Na
početku, ovaj zakon odnosio se samo na radnike u rudnicima, tvornicama i kamenolomima, a
sada se odnosi za mnoge industrije, kao i za poljoprivredu i šumarstvo. Ovim zakonom
definisane su obavezne uplate doprinosa poslodavaca ( iznos od jedne trećine od ukupnih
doprinosa) i radnika ( dvije trećine od ukupnih doprinosa). Drugi zakon koji je donesen u
Njemačkoj je obavezno osiguranje za slučaj bolesti na poslu, tj. pokriće medicinskih troškova,
dok je 1889. godine donešen zakon o obaveznom osiguranju za slučaj iznemoglosti, starosti i
smrti.

Prethodno navedeni zakoni utjecali su i na donošenje obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao

npr. Austrija je donijela taj zakon 1887. godine, Norveška 1902. godine, a Velika Britanija
1910. godine. Sve dobro razvijene industrijske zemlje, ovaj zakon, donijele su do 1930.
godine.

3.1 Reforma zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini

11
U slučaju zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini, reforma se desila 2016. godine.
Posljednji izvještaj Evropske Komisije navodi činjenicu da je u sferi zdravstvene zaštite po
pitanju Bosne i Hercegovine neophodan razvoj savremenijih zakona o zdravstvu.

Također, svjesni smo činjenice da su u 2017. godini bile poražavajuće situacije gdje je
pružanje pomoći ugroženom pacijentu stavljeno na čekanje da bi se hitnim transportom osoba
vratila nadležnim matičnim institucijama zdravstvene zaštite, u mjesto gdje živi. Zbog ovoga,
mnogi pacijenti primorani su da svoju zdravstvenu zaštitu plaćaju privatnim zdravstvenim
ustanovama da ne bi rizikovali komplikacije uslijed administrativnih opstrukcija, bez obzira
na njihove trenutne finansijske mogućnosti liječenja. Budući da je niska stopa zaposlenosti u
Bosni i Hercegovini, broj i ovih slučajeva je sve manji. Većina stanovništva ne poznaje svoja
prava za ostvarivanje zdravstvene zaštite. Mnogo mladih osoba bude vraćeno sa šaltera u
zavodu za zapošljavanje bez ostvarenog prava na zdravstvenu zaštitu jer nisu na vrijeme bili
informisani da imaju trideset dana po završetku školovanja za prijavu na biro, a samim tim i
ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.6

6
eu-monitoring.ba/zdravstvena-zastita-u-bih-problemi-decentraliziranog-sistema-medunarodne-politike-i-
neophodnost-reforme-zdravstva/ (pristupljeno: august, 2019.)

12
 4 PODJELA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA PREMA
KRITERIJU OBAVEZNOSTI

Postoji nekoliko podjela zdravstvenog osiguranja, ali je najprostranjenija podjela prema

kriteriju obaveznosti na: obavezno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno
osiguranje.

4.1 Obavezno zdravstveno osiguranje

Obavezno zdravstveno osiguranje je zdravstveno osiguranje kojim se, osiguranicima i

članovima porodice osiguranika obezbjeđuje pravo na korištenje zdravstvene zaštite i pravo
na novčane naknade i pomoći po ovom zakonu. Obim prava iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja određen je odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog
zakona.7

Sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja može se finansirati na dva načina, i to na osnovu

uplaćenih doprinosa, tzv. socijalno osiguranje ili uplaćenim sredstvima poreza iz kojih se
izdvaja dio za zdravstveno osiguranje, tzv. nacionalno osiguranje. Ukoliko se zdravstveno
osiguranje finansira porezom, postoji olakšica, kao što je povoljnost koja se odnosi na
automatsko obuhvatanje u sistem zdravstvenog osiguranja svih poreskih obveznika. Također,
može se javiti problem, gdje poreski obveznik nema uvid u namjenu i korištenje njegovih
sredstava. Ukoliko se finansiranje zdravstvenog osiguranja vrši doprinosima, onda su i
članovi porodice pokriveni zdravstvenom zaštitom. Osnovni problem kod ovog načina
finasiranja je ubrzano starenje stanovništva, dok je stopa zaposlenosti niska, koja predstavlja
okosnicu uplate sredstava doprinosa u ovaj sistem osiguranja. Sredstva za obavezno
zdravstveno osiguranje obezbjeđuju se, uglavnom, iz finansijske mogućnosti samog
osiguranika. Na primjer, ukoliko definisana stopa doprinosa koju će osiguranik uplaćivati iz
svoje bruto plate, iznosi 6% i 6% stopa doprinosa koju će uplaćivati njegov poslodavac, više
će uplaćivati osoba koja ima višu zaradu, a opet će imati jednaka prava po osnovu obaveznog
zdravstvenog osiguranja.

Osiguranik obaveznog zdravstvenog osiguranja postaje se:8

7
Zakon o zdravstvenom osiguranju u FBiH, član 5.
8
http://www.kzzosa.ba/Content/Read/mandatory-insurance (pristupljeno: august, 2019.)

13
  po osnovu rada ( u preduzećima, javnim ustanovama, poljoprivrednici, međunarodnim
organizacijama)
 po osnovu penzije
 nezaposlena lica pod uslovima iz Zakona
 licima kojima je priznato svojstvo ratnog, mirnodopskog i civilnog invalida rata
 lica koja u skladu sa članom 27. Zakona sami plaćaju obavezno zdravstveno
osiguranje

Osigurana lica su članovi porodice osiguranika, i to:9

 supružnik ( bračni i vanbračni saglasno propisima o braku i porodici)

 djeca ( rođena u braku, van braka, usvojena ili pastorčad te druga djeca bez roditelja,
ako ih osiguranik održava)
 roditelj ( otac, majka, očuh, maćeha, usvojitelji osiguranika)
 unuci, braća, sestre, djed i baka ako su nesposobni za samostalan život i rad te ako
nemaju sredstava za izdržavanje, pa ih osiguranik izdržava

Osigurana lica imaju sljedeća prava:10

 pravo na zdravstvenu zaštitu

 pravo na naknadu plaća
 pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite

Članovi porodice osiguranika imaju sljedeća prava:11

 pravo na zdravstvenu zaštitu

 pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite

4.1.1 Izvori sredstava fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja

Pored doprinosa koje uplaćuju i zaposleni i poslodavci, u osnovne izvore sredstava fondova
obaveznog zdravstvenog osiguranja svrstavaju se: dotiranja iz budžeta, lično učešće
osiguranika u pokriću troškova (participacija), poreske i carinske olakšice (za kupovinu
medicinskih uređaja i opreme), posebni porezi (na neka luksuzna dobra).

9
http://www.kzzosa.ba/Content/Read/mandatory-insurance (pristupljeno: august, 2019.)
10
zzotk.ba (pristupljeno: august, 2019.)
11
zzotk.ba (pristupljeno: august 2019.)

14
Vrste doprinosa:

a) doprinosi koji se uplaćuju kao određeni procenat od zarađene bruto plate

Ukoliko želimo izračunati stopu doprinosa, a pretpostavimo da su ukupni troškovi

zdravstvenog osiguranja 6.000.000 n.j.12, a i, iznos sredstava rezervi 200.000 n.j. te ukupna
suma zarada zaposlenih 80.000.000 n.j., stopa doprinosa iznosit će:

s.d.= (6.000.000+200.000)/80.000.000 x 100= 7.75

b) doprinosi koji se uplaćuju za sve učesnike u apsolutnom iznosu, što je na početku

razvoja zdravstvenog osiguranja bio čest slučaj
c) doprinosi kod osoba koje samostalno obavljaju neku djelatnost, doprinosi se uplaćuju
na osnovu ostvarenih prihoda
d) određivanje različite stope doprinosa, zavisno od razvijenih i nerazvijenih zemalja

Dotacija iz budžeta koristi se za unaprijed definisane aktivnosti u okviru funkcionisanja

zdravstene zaštite za čiju realizaciju nedostaju sredstva u fondu obaveznog zdravstvenog
osiguranja. Sredstva iz budžeta koriste za pokriće zdravstvene zaštite za lica, kao što su:
invalidi, lica kojima je ugrožena egzistencija. Ukoliko sredstva dotacija iz budžeta prevaziđu
50% od ukupnih sredstava neophodnih za funkcionisanje zdravstvenog osiguranja,
finansiranje treba preusmjeriti putem dotacija iz budžeta.

U izvore finansiranja obaveznog zdravstvenog osiguranja ubraja se i participacija, koja

predstavlja učešće osiguranika u pokriću troškova zdravstvene zaštite.

4.1.2 Načini plaćanja zdravstvenih usluga kod obaveznog zdravstvenog

osiguranja

Način plaćanja zdravstvenih usluga kod obaveznog zdravstvenog osiguranja zavisi od same
finansijske mogućnosti osobe. Svaka zemlja posjeduje svoj način plaćanja zdravstvenih
usluga, a najzastupljeniji su:

1. plaćanje po zdravstvenoj usluzi

2. plaćanje po opredjeljenom pacijentu
3. plaćanje po pacijentu
4. plaćanje po bolesničkom danu
12
n.j. – novčana jedinica

15
 5. plaćanje po slučaju koji je najčešće u vezi sa dijagnozom bolesti
6. plaćanje putem obezbjeđenja zarada zdravstvenim radnicima
7. budžetski način plaćanja

Plaćanje po zdravstvenoj usluzi podrazumijeva direktno plaćanje primaocu zdravstvene

usluge ili se plaćanje može izvršiti preko posrednika. Ovaj način plaćanja znači da je za svaku
zdravstvenu uslugu određena cijena, što znači da postoji cjenovnik usluga. Prisutan je u
ambulantnom i u bolničkom dijelu liječenja pacijenata.

Plaćanje po opredjeljenom pacijentu podrazumijeva plaćanje zdravstvene zaštite za samo

jednu osobu u određenom periodu. Taj period je najčešće period od godinu dana. Ovaj način
plaćanja nije moguć bez registracije pacijenta u pogledu izbora svog ljekara.

Kapitacija ili plaćanje po opredjeljenom pacijentu predstavalja metod plaćanja zdravstvene

zaštite u kome je ljekaru ili instituciji plaćena fiksna količina novca za svakog korisnika, bez
obzira na broj ili prirodu usluga koje su toj osobi pružene u određenom vremenskom roku ili
je korigovana odnosno povećana u odnosu na pol, godine, hronične bolesti i socijalni status.13

Plaćanje po pacijentu podrazumijeva da zdravstvena služba dobiva evidenciju o pruženim

uslugama pacijentima, broju primljenih pacijenata za ambulantno ili bolničko liječenje.

Plaćanje po bolesničkom danu uključuje liječenje za jedan dan te troškove medicinskog rada,
smještaja i hrane.

Plaćanje po slučaju koji je najčešće u vezi sa dijagnozom bolesti podrazumijeva da se po

unaprijed definisanoj cijeni izvrši analiza koje su u vezi sa dijagnozom bolesti te sprovede
proces liječenja pacijenta.

Plaćanje putem obezbjeđenja zarada zdravstvenim radnicima čime se postiže maksimalan

stepen kontrole troškova. Ovaj način plaćanja stimuliše zaposlene da dodatno zarađuju.

4.2 Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Kao što samo ime kaže, dobrovoljno zdravstveno osiguranje predstavlja mogućnost izbora.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je dopuna paketu usluga obaveznog zdravstvenog

osiguranja, kojim se omogućava brža usluga, kao i viši standard usluge, bez dugotrajnog

13
Sindikatzdravstva.org.rs (pristupljeno: august, 2019.)

16
čekanja pri čemu osiguranik sam bira obim zdravstvene zaštite i usluga prema svojim
potrebama i mogućnostima.14

Kod zaključivanja dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja premija je viša. Dobrovoljno

zdravstveno osiguranje zavisi od visine nacionalnog dohotka, razvijenosti zdravstvenog
sistema, edukacije stanovništva i životnog standarda. Ovu vrstu osiguranja zaključuju osobe
od 0 do 65 godina života. Za osiguranike od 0 do 17 godina ne može se ugovoriti pokriće
preventivnih pregleda.

Prednosti dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja:

1. liječenje u najboljim privatnim i državnim zdravstvenim institucijama

2. potpuna sloboda oko izbora ljekara
3. posebni medicinski tretmani
4. ušteda vremena, (termin se dogovara po volji)
5. ljubazno osoblje
6. mogućnost pokrića svih troškova liječenja u zavisnosti što je izabrano

Način zaključivanja ugovora dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja:

1. Individualno osiguranje je osiguranje koje se ugovara za pojedinca. Za osobe mlađe od

18 godina, potrebna je samo saglasnost roditelja.
2. Porodično osiguranje je osiguranje koje se ugovara za jednu porodicu. Pod porodičnim
podrazumijevamo supružnike i djecu do navršenih 18 godina, odnosno do obaveznog
završenog školovanja.
3. Grupno osiguranje podrazumijeva ugovor između najmanje 6 osoba. To mogu biti
neka udruženja, preduzeća, organizacije.

14
https://asa-osiguranje.ba/dobrovoljno-zdravstveno-osiguranje/#1514166606371-4c19c429-4a94
(pristupljeno: august, 2019.)

17
 5 MODELI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA

Funkcija finansiranja sistema zdravstvene zaštite utječe na oblik organizovanja zdravstvenog

sistema, odnosno način plaćanja zdravstvenog osiguranja kao jednog od dijelova izvora
prihoda.

Karakteristike koje se uzimaju pri definisanju opštih modela finansiranja zdravstvenog

osiguranja:

 način mobilisanja finansijskih sredstava

 metod plaćanja zdravstvenih usluga
 sistem sprovođenja zdravstvene zaštite

Svjetska zdravstvena organizacija ističe sljedeću podjelu modela:

1. Bizmarkov model (1883. godina) koji se naziva „klasičnim“ obaveznim zdravstvenim

osiguranjem ili „socijalnim“ zdravstvenim osiguranjem
2. Beveridžov model (1948. godina) poznat kao model „budžetskog“ zdravstvenog
osiguranja ili „nacionalne zdravstvene službe“
3. Semaškov model (1920. godina) ili model „državno vođene zdravstvene zaštite“15

5.1 Bizmarkov model finansiranja zdravstvenog osiguranja

Bizmarkov model finansiranja zdravstvenog osiguranja zasniva se na obaveznom

zdravstvenom osiguranju koje se vezuje za rad njemačkog kancelara Bizmarka na razvoju
cjelokupnog socijalnog osiguranja.

Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen (rođen 01.04.1815. godine, a umro

30.07.1898. godine) bio je jedan od najvećih državnika u Njemačkoj. Sedamdesetih godina
postao je prvi kancelar Njemačke i na tom položaju ostao je sve do 1890. godine. Pored
državničkih zasluga, najveće zasluge mu se pripisuju za razvoj socijalnog osiguranja.

15
cefi.edu.rs (modeli finansiranja zdravstvenog osiguranja), (pristupljeno: august, 2019.)

18
U Bizmarkovom modelu finansiranja zdravstvene zaštite, preovladava finansiranje sistema
zdravstvene zaštite iz fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja korištenjem doprinosa koje
jednako uplaćuju i zaposleni i poslodavci.

Bizmarkov model finansiranja zdravstvenog osiguranja bazira se na uplatama sredstava

doprinosa po osnovu rada, poslodavaca (1/3 od ukupnih doprinosa) i zaposlenih (2/3 od
ukupnih doprinosa), neprofitnim fondovima osiguranja. Bruto zarada ili plata predstavlja
osnovicu za obračun sredstva doprinosa. Zdravstvene usluge najčešće se plaćaju paušalno ili
po usluzi.

Ovaj sistem funkcioniše na principima:

 neprofitabilnosti
 solidarnosti između svih osiguranika koji su udruženi u određene organizacije
 sigurnosti iz univerzalnog obezbjeđenja sistema zdravstvene zaštite
 odgovornosti za zdravlje stanovništva

Ono što je važno za ovaj model finansiranja je to da je u njemu zaposleno više nemedicinskih
kadrova te je pod slabom kontrolom države. Sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja može
dobro da funkcioniše samo u situaciji kada troškovi ne prelaze doprinose osiguranika.

Njemačka je u drugoj polovini devetnaestog vijeka bila industrijski razvijena zemlja te je

imala 36% gradskog stanovništva, a početkom devetnaestog vijeka ovaj procenat se povećao.
Konkretno 1910. godine gradsko stanovništvo činilo je oko 60% ukupnog stanovništva, što je
predstavljalo plodno tlo za razvoj radničkog pokreta. Samim tim, počeo je i razvoj obaveznog
zdravstvenog osiguranja u raznim strukturama: industrijama, željeznici, rudarstvu. Obuhvatio
je zemljoradnike, službenike, penzionere i nezaposlene osobe.

Bizmarkov model finansiranja zdravstvenog osiguranja pogodniji je za zemlje koje su u

razvoju, koje imaju veću stopu zaposlenosti te osobe koje imaju zarade na visokom nivou.
Ovaj model finansiranja usvojile su mnoge zemlje: Njemačka (u kojoj je prvo i primijenjen
ovaj model finansiranja), Austrija, Belgija, Francuska, Luksemburg, Holandija, Švicarska...16

16
Volker Thomas, Goethe Institute; Dossier: The “European Soacial Model”, Berlin/Bon, 2005.

19
 5.2 Beveridžov model finansiranja zdravstvenog osiguranja

Beveridžov model (Lord William Henry Beveridge; rođen 05.02.1879. godine, a umro
16.03.1963. godine) finansiranja zdravstvenog osiguranja prihvaćen je u Velikoj Britaniji (u
kojoj je prvi put i primijenjen), Irskoj, Islandu, Danskoj, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj...17

1942. godine, Lord Beveridž, koji je bio jedan od najznačajnijih britanskih ekonomista i
reformatora socijalnog osiguranja, prezentirao je britanskom parlamentu svoj rad pod
nazivom „Socijalno osiguranje u srodne usluge“, koji je poznatiji kao historijski važan
dokument, tzv. Beveridžov izvještaj. U ovom izvještaju bio je prijedlog tada novog sistema
zdravstvenog osiguranja, u okviru kojeg je predloženo i funkcionisanje sistema zdravstvenog
osiguranja. Lord Beveridž definisao je sistem socijalnog osiguranja čiji bi glavni nosilac bila
država. To znači da bi država vodila sistem zdravstvenog osiguranja, zdravstvene kapacitete,
finansirala bi pružanje zdravstvenih usluga.

Njegov izvještaj sadrži i tri osvnovna principa na kojima trebaju da počivaju novodefinisani
oblici socijalnog osiguranja:

 korištenje iskustva iz prošlosti u borbi sa socijalnim problemima

 socijalnim problemom moraju se prevazići problemi: siromaštva, bolesti, neznanja,
zapuštenosti i nezaposlenosti
 socijalna sigurnost može biti uspostavljena samo ukoliko postoji saradnja između
pojedinca i države

Sistem finansiranja u ovom modelu bazira se na porezima koje uplaćuju obveznici, tj.
finansiranje se vrši iz opšteg državnog budžeta. Zdravstvene ustanove se nalaze u vlasništvu
države, ljekari primaju mjesečne zarade ili su plaćeni po učinku. Kao i Bizmarkov model i
Beveridžov model zasniva se na solidarnosti, ali u proces upravljanja sistemom zdravstvenog
osiguranja nisu uključeni osiguranici i poslodavci.

Beveridžov model finansiranja posjeduje sljedeće karakteristike: upotreba zdravstvene zaštite

odobrena je za sve stanovnike uz slobodu izbora ljekara, poseban značaj daje se ljekaru opšte
prakse, zdravstvene službe koje rade za unaprijed utvrđenu zaradu pružaju zdravstvenu
zaštitu, zdravstvena zaštita dostupna je cjelokupnom stanovništvu, prisutna je efikasna
kontrola svih izdataka za zdravstvenu zaštitu na makro nivou... Također, u ovom modelu
finansiranja, može se javiti i veliki problem. Budući da su zaposleni plaćeni na mjesečnom
17
Volker Thomas, Goethe Institute; Dossier: The “European Soacial Model”, Berlin/Bon, 2005.

20
nivou, to može prouzrokovati veliku nezainteresovanost u pogledu pružanja zdravstvenih
usluga stanovništvu. Tim dolazi do formiranja liste čekanja pacijenata za intervencije koje
nisu hitne, sporije se vrši zamjena dotrajale opreme.

Lord Beveridž smatrao je da britanska vlada mora da pronađe načine da prevaziđe pet velikih
problema koji su opterećivali stanovništvo: siromaštvo, bolest, neznanje, zapuštenost i
nezaposlenost.

Nacionalno zdravstveno osiguranje sadržalo je tri oblasti zdravstvene zaštite:

1. bolničke usluge koje se pružaju u okviru četrnaest regionalnih bolničkih odbora za

pružanje velikog broja bolničkih usluga u Engleskoj i Velsu
2. pregledi kod ljekara opšte prakse
3. opšte zdravstvene službe na nivou opština bile su u nadležnosti lokalnih vlasti

Na osnovu Beveridžovog izvještaja. 1948. godine oformljena je Nacionalna zdravstvena

služba, kao okosnica za javno finansiranje sistema zdravstvenog osiguranja. U okviru
Nacionalne zdravstvene službe, stanovništvo je podijeljeno u šest klasa:

1. zaposleni
2. zaposleni u samostalnoj djelatnosti
3. domaćice
4. radno sposobno stanovništvo koje nije zainteresovano za rad
5. mlado stanovništvo koje još nije radno sposobno
6. penzionisane osobe

5.3 Semaškov model finansiranja zdravstvenog osiguranja

Ovaj model finansiranja zdravstvenog osiguranja primjenjivan je u socijalističkom

Sovjetskom Savezu, dvadesetih godina prošlog vijeka i sličan je Beveridžovom modelu
finansiranja zdravstvenog osiguranja. I, prema ovom modelu, država je odgovorna za
zdravstvenu zaštitu cjelokupnog stanovništva. Prema ovom modelu, država je nosilac fonda
za zdravstveno osiguranje.

21
Tabela 4: Osnovne karakteristike Bizmarkovog, Beveridžovog i Semaškovog modela
finansiranja zdravstvenog osiguranja

Modeli/karakteristik Bizmarkov Beveridžov Semaškov Tržišni model

e model model model (priv. z.o.)
Sistem finansiranja iz budžeta, na
doprinosi osnovu centralni sredstva
osiguranika i uplaćenih državni budžet osiguranika
poslodavaca poreza
Upravljanje centralna
sistemom predstavnici vlada uz privatne
osiguranika i državni organi pomoć organizacije
poslodavaca ministarstva
zdravlja
Obuhvatnost stanovništvo
stanovništva cjelokupno cjelokupno cjelokupno koje se
stanovništvo stanovništvo stanovništvo dobrovoljno
opredijeli
Stepen solidarnosti apsolutna apsolutna apsolutna nije prisutna
Izvor: iz prethodno napisanog teksta

5.4 Najnovija klasifikacija modela finansiranja zdravstvenog

osiguranja

Najnovija klasifikacija modela finansiranja zdravstvenog osiguranja je sljedeća:

1. Model obaveznog zdravstvenog osiguranja

2. Model nacionalne zdravstvene službe
3. Model privatnog zdravstvenog osiguranja

Model obaveznog zdravstvenog osiguranja (Bizmarkov model) i model nacionalne

zdravstvene službe (Beveridžov model) već su analizirani u prethodnom tekstu. Model
privatnog zdravstvenog osiguranja je jedan vid dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.
Podrazumijeva zaključivanje ugovora o osiguranju sa osiguravajućom kompanijom. Ovo
osiguranje je kao dopuna obaveznom zdravstvenom osiguranju, jer pored prava koje nosi,
može sadržavati i neke dopune koje ne postoje u navedenom. Osiguravanjem privatnim
zdravstvenim osiguranjem, pojedinac se osigurava za slučaj stvaranja troškova koji mogu biti

22
prouzrokovani procesom liječenja od određenih bolesti. Prednosti privatnog zdravstvenog
osiguranja su: pojedinci samostalno procjenjuju i određuju iznose sredstava koje žele da
potroše na zdravstvenu zaštitu, prisutna je racionalizacija, raznolikost sistema zdravstvenog
osiguranja, sprječava se bespotrebno korištenje zdravstvenih usluga, stvara se konkurencija
koja navodi poboljšanje pružanja usluga. Najveći problem kod ove vrste osiguranja je viša
premija koju osiguranik mora uplatiti osiguravajućem društvu.

5.5 Modeli finansiranja zdravstvenog osiguranja u svjetskom

zdravstvenom osiguranju

Tijekom dvadesetog vijeka razvilo se više modela zdravstvenog osiguranja:

1. Potpun ili čist državni/javni model ili državno-etatistički model finansiranja

zdravstvenog osiguranja. Prisutan je kod malog broja zemalja: na Kubi, u Sjevernoj
Koreji... Kod ovog modela država finansira i reguliše pružanje zdravstvenih usluga
korisnicima zdravstvenog osiguranja.
2. Preovladavajuće javni model je model u kojem se zdravstvo finansira iz javnih izvora,
a sprovođenje zdravstvene zaštite preovladavajuće je u nadležnosti javnih
zdravstvenih službi.
3. Mješoviti model finansiranja predstavlja kombinaciju javnog i privatnog modela
finansiranja zdravstvenog osiguranja.
4. Preovladavajuće privatni model bazira se dijelom na privatno finansiranje
zdravstvenog osiguranja i privatno pružanje zdravstvenih usluga. Najviše je prisutan u
SAD-u.
5. Potpun ili čist privatni model je model koji se primjenjuje u Singapuru, gdje se oko
90% zdravstvene zaštite finansira direktno od strane korisnika osiguranja.18

18
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 202.

23
 6 FORMIRANJE TARIFA U ZDRAVSTVENOM
OSIGURANJU

6.1 Određivanje ukupne vrijednosti zdravstvenih usluga

Većina stanovništva nije upoznata sa cjelokupnom vrijednošću pruženih zdravstvenih usluga.

Korisnik osiguranja ne zna unaprijed oblik zdravstvene zaštite koji mu je neophodan zato što
to određuje ljekar na osnovu dijagnoze, koji sa druge strane ne zna koliko će taj oblik
zdravstvene zaštite koštati. Na primjer, unaprijed se ne zna kutija lijekova koje će korisnik
osiguranja iskroristiti, jer taj broj određuje ljekar na osnovu dijagnoze te zavisi od vrste
bolesti i dužine trajanja iste. Osiguravajuća kompanija na osnovu uplaćenih premija
osiguranika uplaćuje određene pružene zdravstvene usluge. Prilikom složenih obračuna
doprinosa (premija) zdravstvenog osiguranja primjenjuje se teorija vjerovatnoće i zakon
velikih brojeva. Ukoliko se primjenjuje sistem naknadnog plaćanja jedno od rješenja je
mjerenje troškova svih elemenata koji su uključeni u zdravstveni proces, a osiguranici će
imati kao rezultat zbir troškova pojedinih elemenata zdravstvenog procesa.19

Sistem zdravstvenog osiguranja funkcioniše na principu uplate doprinosa ili premija

osiguranika te će kao rezultat imati pokriće troškova zdravstvene zaštite. Ukoliko osiguranici
imaju manju sklonost prema riziku, i potražnja za uslugama zdravstvenog osiguranja bit će
manja. Isto važi i za vjerovatnoću nastanka neželjenog događaja. Ukoliko je ta vjerovatnoća
manja bit će manja i tražnja za zdravstvenim uslugama, a ukoliko je vjerovatnoća nastanka
neželjenog događaja veća, veća je i tražnja za zdravstvenim uslugama.

6.1.1 Zakon velikih brojeva u zdravstvenom osiguranju

Jedan od važnih zakona u obračunu ukupne vrijednosti zdravstvenih usluga je zakon velikih
brojeva. Postoji više teorema u ovom zakonu, ali svaka tvrdi da empirijske prosječne
vrijednosti konvergiraju ka očekivanoj vrijednosti. Ove teoreme često se nazivaju zakoni
prosjeka.

Prvi dokaz dao je švicarski matematičar Jakob Bernoulli 1713. godine.

19
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 212.

24
 Neka je { Xn}nϵN niz nezavisnih slučajnih promjenljivih sa jednakim raspodjelama i

1 n
konačnim očekivanjem E[X] i neka je Xn= ∑ Xi empirijska srednja vrijednost niza.20
n i=1

6.1.2 Teorija vjerovatnoće u zdravstvenom osiguranju

Vjerovatnoća je numerička mjera mogućnosti nastupa nekog događaja. Vjerovatnoća nastupa

događaja kreće se, uvijek, između 0 i 1.

Razlikujemo:

1. statičku (vjerovatnoća a posteriori)

2. klasičnu (vjerovatnoća a priori)
3. subjektivnu definiciju vjerovatnoće21

Statička vjerovatnoća ili vjerovatnoća a posteriori nije unaprijed poznata već se određuje
eksperimentalnim putem ponavljanjem fokusa u istim uslovima ili statičkim posmatranjem na
temelju prikupljenih podataka.

U klasičnoj definiciji vjerovatnoće đa priori predpostavlja se da imamo slučajan fokus sa

konačnim brojem mogućih ishoda fokusa i da su svi ishodi jednako mogući.

Subjektivna vjerovatnoća izražava stepen uvjerenja osobe ili skupine osoba o nastupu nekog
događaja. Značajna je u modelima poslovnog odlučivanja kada ne postoji mogućnost
određivanja vjerovatnosti a priori i kada nema raspoloživih podataka za utvrđivanje statičke
vjerovatnosti teorija vjerovatnosti.

20
http://www.dmi.uns.ac.rs/site/dmi/download/master/primenjena_matematika/TijanaRadivojevic.pdf
(pristupljeno: august, 2019.)
21
Svi pojmovi I njihovo značenje preuzeti su iz Rječnika osiguranja (redakcija: dr. Sanja Andrijašević i Tatjana
Račić-Žlibar, Masmedia, Zagreb, 1997.)

25
 6.2 Načini obračuna cijena zdravstvenih usluga

Najzastupljeniji način plaćanja zdravstvenih usluga u zdravstvenom osiguranju je metodom

„kapitacije“ ili glavarine. Za definisanje cijene usluga po osiguranom licu, neophodno je
izvršiti analizu očekivanih troškova zdravstvene zaštite i broja opredjeljenih osiguranika.

Iz ovoga slijedi jednakost:

glavarina = sredstva kojima raspolaže zdravstvena ustanova / broj opredjeljenih lica22

U okviru bolesničkog liječenja definiše se cijena bolesničkog dana koja najčešće uključuje:
troškove liječenja, smještaja i hrane.

Prisutna je razlika određivanja visine doprinosa za javni sistem zdravstvenog osiguranja i

visine premija za privatni sistem zdravstvenog osiguranja. U javnim sistemima zdravstvenog
osiguranja visina doprinosa određuje se u odnosu na rizik populacije. To znači da visina
doprinosa ne zavisi od zdravstvenog osiguranja, starosti, njihovog zanimanja... Doprinosi se
određuju na osnovu bruto zarade osiguranika. Osiguranici koji imaju više zarade uplaćivat će
i više premije za razliku od onih koji imaju niže zarade, a pri tome će svi koristiti
neograničeno zdravstvene usluge.

6.3 Odnos troškova i koristi

Korisnik osiguranja stvara dvije vrste troškova:23

1. mjerljive troškove
a) direktne troškove (medicinski rad, lijekovi...)
b) indirektni troškovi (gubitak sredstava uslijed odlaska na bolovanje)
2. teško mjerljivi troškovi (duševna bol, patnja..)

Korisnici osiguranja teže da ostvare određene rezultate:24

1. mjerljive koristi
a) direktnu korist, zdravstveni rezultat (ozdravljenje)
b) indirektnu korist (ponovni odlazak na posao i obezbjeđenje zarade...)
22
Uplate sredstava u sistem javnog zdravstvenog osiguranja uglavnom se nazivaju doprinosima, a u sistemu
privatnog zdravstvenog osiguranja premijama.
23
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 214.
24
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 214.

26
2. teško mjerljive koristi (smanjenje patnje, duševnog bola...)

27
 7 ULOGA AKTUARA U PROCESU FORMIRANJA
TARIFA (PREMIJA) U ZDRAVSTVENOM
OSIGURANJU

Za aktuare se može reći da su finansijski matematičari koji koriste matematičke modele

kojima određuju premije, izračunavaju potrebne pričuve i procjenjuju profitabilnost. Stručno
rečeno, aktuar se bavi problemima finansijske neizvjesnosti koristeći metode teorije
vjerovatnosti, statistike i finansijske matematike.25

Zadatak aktuara je, također, određivanje tarifne stope za svaku vrstu bolesti. Tarifna stopa je
gotovinsko plaćanje zaposleniku za obavljanje zadataka određene složenosti na vrijeme. Taj
je iznos fiksan na ugovor o radu ili je minimalna zajamčena plaća, ispod koje zaposlenik ne
može primati, ovisno o izvršavanju svih dužnosti. 26 Da bi izračunali premiju, aktuari moraju
odrediti tarifnu stopu, a taj posao mogu obaviti na osnovu zakona velikih brojeva i teorije
vjerovatnoće.

Klasična definicija dobiva se na sljedeći način: Ukoliko se pri eksperimentu događaj D

ostvario m puta, i ako je n broj svih jednako mogućih ishoda datog eksperimenta,
vjerovatnoća događaja D izračunava se po sljedećoj formuli:27

P(D)= m/n

gdje je:

m- broj povoljnih slučajnih događaja D

n- broj svih mogućih ishoda

Na osnovu prethodne jednakosti možemo utvrditi i vjerovatnoću nastupanja suprotnog

događaja D1,28 tj.

P( D1)= 1-P(D)

25
https://www.moj-posao.net/Press-centar/Details/66507/Aktuari-eksperti-za-rizike-i-trendove/6/
(pristupljeno: august, 2019.)
26
https://hr.puntomarinero.com/tariff-rate-of-the-employee/ (pristupljeno: august, 2019.)
27
http://www.ef.uns.ac.rs/Download/osiguranje_i_aktuarska_matematika/20-05-08%20osnovni%20koncept
%20za%20nastavu.pdf (pristupljeno: august, 2019.)
28
http://www.ef.uns.ac.rs/Download/osiguranje_i_aktuarska_matematika/20-05-08%20osnovni%20koncept
%20za%20nastavu.pdf (pristupljeno: august, 2019.)

28
29
Primjer br. 1.

Pretpostavimo da osiguravajuće društvo „A“ ima 452 osiguranika starosti do 30 godina i

jednoj vrsti operacija, koja košta 14 000 n.j. 29, treba da pristupi 6 osiguranika (koji će imati
operaciju).

a) na osnovu vjerovatnoće dešavanja osiguranog slučaja (operacija) neto premija se

izračunava na sljedeći način:

P(D) =m/n= 6/452= 0,01327, odnosno 0,01327*100= 1,327%

NP= P(D)*OS= 0,01327*14 000= 185,78 n.j.

Osiguranik bi u ratama za unaprijed utvrđen period izdvajao po 185,78 n.j. čime bi izvršio
pokriće rizika pristupanja određenoj operaciji.

b) obračun neto premije na osnovu ukupnih troškova se izvodi prema sljedećem

postupku:

UT- ukupni troškovi osiguranja

TPO- troškovi pojedinačne operacije

BOO- broj osiguranika koji moraju pristupiti operaciji

BO- broj osiguranika

UT= TPO*BOO= 14 000*6= 84 000

NP= UT/BO= 84 000/45= 185,84

Dobila sam isti rezultat, samo je mala razlika u decimalnom zapisu. Ukoliko se
vjerovatnoća realizacije rizika, tj. nastupanja osiguranog slučaja poveća, povećat će se i
visina doprinosa (premije) i obratno.

Primjer br. 2.

Pretpostavimo da osiguravajuće društvo „A“ ima 452 osiguranika starosti do 30 godina i

jednoj vrsti operacija, koja košta 14 000 n.j.30, treba da pristupi 24 osiguranika.31

29
Osigurana suma (OS)
30
Osigurana suma (OS)
31
Vlasititi primjer, prikaz više neto premije u odnosu na neto premiju u primjeru br. 1.

30
 a) na osnovu vjerovatnoće dešavanja osiguranog slučaja (operacija) neto premija se
izračunava na sljedeći način:
P(D)= m/n= 24/452= 0,05309, odnosno 0,05309*100= 5,309%
NP= P(D)*OS= 0,05309*14 000= 743,26 n.j.
b) neto premija na osnovu ukupnih troškova obračunava se na sljedeći način:
UT= TPO*BOO= 14 000*24= 336 000
NP= UT/BO= 336 000/452= 743,36

U primjeru br. 2. u odnosu na primjer br. 1. povećao se broj osiguranika koji će pristupiti
operaciji, što je prouzrokovalo i viši iznos neto premije po osiguraniku.

31
 8 ZNAČAJ SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE
ZA RAZVOJ SISTEMA ZDRAVSTVENOG
OSIGURANJA

8.1 Formiranje Svjetske zdravstvene organizacije (World Health

Organization)

Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization), sa sjedištem u Genevi,

koordinacijsko je tijelo Ujedinjenih naroda nadležno za zdravlje. Odgovorna je za formiranje
zdravstva, bavi se zdravstvenim pitanjima, programima, postavljanje standarda, definisanje
strateških dokumenata temeljenih na znanstvenim dokazima, pružanje tehničke potpore
državama te nadzor i procjenu trendova u zdravstvu.32Osnovana je 07.04.1948. godine.33

Vizija WHO o globalnom zdravlju, na temelju jednakosti i solidarnosti, poziva na izgradnju

novih partnerstava s međunarodnim agencijama, donatorima, ministarstvima, nevladinim
organizacijama, akademskim institucijama, te privatnim inicijativama u okviru različitih
sektora, kao što su putovanja i komunikacije, zajednice i građanstvo.34

Pored glavnog odjeljenja koje se nalazi u Genevi, Svjetska zdravstvena organizacija ima i šest
regionalnih odjeljenja, i to za: Afriku35, Evropu36, Jugoistočnu Aziju37, Ameriku38, Istočno
mediteranske zemlje39, Zapadni pacifik40. Pedeset sedmo zasjedanje za Evropu održano je u
septembru 2007. godine u Srbiji (u Beogradu) koja je aktivna članica Svjetske zdravstvene
organizacije od njenog osnivanja.41

Slika 1: Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization)

32
http://treci.ba/node/9263 (pristupljeno: august, 2019.)
33
www.who.int (pristupljeno: august, 2019.)
34
http://ba.one.un.org/content/unct/bosnia_and_herzegovina/bs/home/un-agencies/who.html (pristupljeno:
august, 2019.)
35
Brazavil (Republika Kongo)
36
Kopenhagen (Danska)
37
Nju Delhi (Indija)
38
Vašington (SAD)
39
Kairo (Egipat)
40
Manila (Filipini)
41
www.who.int (pristupljeno: august, 2019.)

32
 Izvor: https://hr.wikipedia.org (pristupljeno:august, 2019.)

8.2 Osnovni ciljevi rada Svjetske zdravstvene organizacije

Osnovni cilj Svjetske zdravstvene organizacije definisan je u Statutu i predstavlja postizanje

najvišeg nivoa zdravlja za sve ljude na svijetu, i u tom pogledu usmjerava svoj rad na:
redukciju mortaliteta i promovisanju aktivnosti na unapređenju zdravlja, podsticanju
razvijanja sistema zdravstvenog osiguranja.42

Svjetska zdravstvena organizacija ima 4 cilja:

1. smanjiti faktore rizika hroničnih bolesti koji proizilaze iz nezdrave prehrane i tjelesne
neaktivnosti
2. povećati svijest i razumijevanje utjecaja preventivnih intervencija
3. razviti, poboljšati, ojačati i provesti globalne, regionalne, nacionalne politike i akcijske
planove za poboljšanje prehrane i povećanje tjelesne aktivnosti stanovništva
4. pratiti znanost i promovisati zdravu prehranu i promovisanje tjelesne aktivnosti43

8.3 Sadržaji Deklaracija i Povelja usvojenih na međunarodnim

konferencijama pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene
organizacije

Međunarodna konferencija o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, održana je 1978. godine u Alma

Ati. „Zdravlje za sve do 2000. godine“ naziv je strategije deklarisane na ovoj međunarodnoj
konferenciji koju je verifikovala skupština Svjetske zdravstvene organizacije. Deklaracija
sadrži sljedeće elemente:44

1. „Zdravlje, kao stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja (a ne samo

odsustvo bolesti) predstavlja osnovno ljudsko pravo“

42
Official Records of the World Health Organization, www.who.int (pristupljeno: august, 2019.)
43
https://www.who.int/dietphysicalactivity/goals/en/ (pristupljeno: august, 2019.)
44
Dr. Tatjana Rakonjac-Antić. Penzijsko i zdravstveno osiguranje, Beograd, prvo izdanje, 2008. p. 229.-230.

33
 2. izražena nejednakost u nivou zdravstvenog stanja stanovništva, posebno između
razvijenih i nerazvijenih zemalja
3. zaštita zdravlja stanovništva kao i unaprjeđenje zdravlja ljudi predstavljaju važne
faktore koji doprinose boljoj kvaliteti života
4. stanovništvo ima pravo da učestvuje u planiranju i implementaciji sopstvene
zdravstvene zaštite
5. odgovornost za zdravlje stanovništva preuzima država
6. primarna zdravstvena zaštita, koja predstavlja važan segment ukupne zdravstvene
zaštite, mora biti dostupna svim pojedincima
7. ekonomska razvijenost jedne zemlje, socijalne, kulturološke i druge karakteristike
predstavljaju faktore koji opredjeljuju sistem primarne zdravstvene zaštite
8. države koje su primjenile ovu Deklaraciju, moraju imati i strategiju primjene i razvoja
primarne zdravstvene zaštite koja mora biti u koordinaciji sa strategijama
9. sve zemlje koje su primjenile Deklaraciju trebaju sarađivati i širiti znanja kao i
tehnologiju sprovođenja primarne zdravstvene zaštite
10. neophodno je bolje iskoristiti svjetske izvore sredstava za realizaciju postizanja
ciljeva: mira, ekonomskog i socijalnog razvoja zemalja u okviru kojeg treba posebno
razvijati primarnu zdravstvenu zaštitu

8.4 Povelja o unaprjeđenju zdravlja

U Otavi45 je 1986. godine usvojena Povelja o unaprjeđenju zdravlja, koja je proširila stavove
iz Deklaracije prezentirane u Alma Ati.

Na ovoj konferenciji određeno je pet prioriteta u vezi sa javnim zdravstvenim osiguranjem46:

1. jačanje procesa izgradnje zdravstvene politike koja je usmjerena na zdravlje i

razvijanje javnog zdravstvenog osiguranja
2. obezbjeđivanje boljih uslova u okruženju koji će utjecati na jačanje nivoa zdravlja
stanovništva
3. povećanje ukupnih aktivnosti na nivou nacionalne ekonomije
4. utjecanje na unaprjeđenje ličnih znanja i vještina u oblasti javnog zdravstva

45
Kanada
46
World Health Organization; “European health care reform”, Regional Publication, European Series, 1997.

34
 5. podržavanje procesa preusmjeravanja rada zdravstvenih službi i usluga

8.5 Ljubljanska Povelja

Ministarska konferencija zdravstvenog osiguranja evropskih zemalja održana je u Ljubljani

1996. godine sa glavnom temom: „Reforma zdravstvene zaštite“, koja je rezultirala
izdavanjem tzv. „Ljubljanske Povelje“.

Ljubljanska Povelja ima dva glavna cilja:47

1. svakoj zdravstvenoj reformi cilj mora biti poboljšanje zdravlja stanovništva

2. čuvanje i unaprjeđenje zdravlja treba biti primarna briga cjelokupnog stanovništva

Svrha ove povelje je da artikuliše skup principa koji su integralni dio sadašnjih sistema
zdravstvene zaštite ili koji mogu da poboljšaju zdravstvenu zaštitu u svim zemljama
članicama SZO48 evropskog regiona. Ti principi izviru iz iskustava zemalja koje su već
implementirale reforme zdravstvene zaštite i iz ciljeva evropskog programa "Zdravlje za sve
do 2000.", posebno onih ciljeva koji se odnose na sisteme zdravstvene zaštite.49

47
https://www.pravapacijenata.ba/povelja-o-reformi-zdravstvene-zastite-u-europi/ (pristupljeno: august,
2019.)
48
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)
49
http://www.izjzv.org.rs/app/soc.katedra/Kat_socMed_Ljubljanska_Povelja.pdf (pristupljeno: august, 2019.)

35
 9 ZAKLJUČAK

Zdravlje predstavlja osnovno ljudsko pravo i jednu od najznačajnijih pretpostavki za

ekonomski razvoj i kvalitetan život stanovnika jedne zemlje. Na zdravstveno stanje
stanovništva utječu unutrašnji i vanjski faktori (genetika, stil života, ishrana, jezik, kultura...).
Zdravstveno osiguranje predstavlja zaštitu stanovništva od finansijskog gubitka koji su
prouzrokovani troškovima liječenja nastanka bolesti. Zdravstveno osiguranje možemo
podijeliti na obavezno (državno) i dobrovoljno (privatno). Da bi postojao sistem zdravstvene
zaštite potrebno je da ga čine: pacijenti, pružaoci zdravstvenih usluga i posrednici. Sistem
jednog zdravstvemog osiguranja ovisi o načinu obezbjeđenja finansijskih sredstava (porezi,
doprinosi), raspoloživog kadra (medicinske sestre, ljekari), zdravstvenih kapaciteta (domovi
zdravlja, ambulante, apoteke), mogućnosti i brzine nabavke lijekova, pomagala, organizacije
rada...

Temelji zdravstvenog osiguranja postavljeni su u 19. st., iako je ono prisutno već stoljećima.
Okidač za postavljanje sistema zdravstveme zaštite bile su povrede radnika. Razvojem
zdravstvenog osiguranja, najviše je pridonio njemački kancelar Otto von Bismarck 1883.
godine uveo je zakon, gdje bi u slučaju smrti povrijeđenog njegova supruga dobivala 20%
godišnje plaće od unesrećenog. Drugi zakon je obavezno zdravstveno osiguranje za slučaj
bolesti na poslu, tj. pokriće medicinskih troškova, dok je 1889. godine donesen zakon o
obaveznom osiguranju za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti. U slučaju Bosne i Hercegovine,
reforma zdravstvenog osiguranja desila se 2016. godine.

Zdravstveno osiguranje prema kriteriju obaveznosti dijelimo na obavezno zdravstveno

osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Obavezno zdravstveno osiguranje je
zdravstveno osiguranje kojim se osiguravaju i članovi porodice osiguranika. Obezbjeđuje
pravo na korištenje zdravstvene zaštite i pravo na novčanu naknadu i pomoći po ovom
zakonu. Finansira se na dva načina: na osnovu uplaćenih doprinosa ili uplaćenim sredstvima
poreza iz kojih se dio izdvaja za zdravstveno osiguranje. Pored doprinosa i poreza, u osnovne
izvore sredstava fondova ubrajaju se i: dotiranja iz budžeta, lično učešće osiguranika u
pokriću troškova, poreske i carinske olakšice, posebni porezi (porezi na luksuzna dobra).
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je dopuna obaveznom, pri čemu osiguranik sam bira
obim zdravstvene zaštite i usluga prema svojim potrebama i mogućnostima.

36
Svjetska zdravstvena organizacija ističe sljedeću podjelu modela finansiranja zdravstvenog
osiguranja: Bizmarkov model, Beveridžov model i Semaškov model finansiranja. U
Bizmarkovom modelu preovladava finansiranje sistema zdravstvene zaštite iz fondova
obaveznog osiguranja, korištenjem doprinosa. U Beveridžovom modelu, država ima glavnu
riječ, što znači da bi država finansirala pružanje zdravstvenih usluga, dok Semaškov model
finansiranja zdravstvenog osiguranja je sličan prethodnom te je primjenjivan u socijalističkom
Sovjetskom Savezu i, također, država vodi glavnu riječ.

Tijekom dvadesetog vijeka , razvilo se više modela zdravstvenog osiguranja: potpuni ili čisti
(državni) model, gdje država finansira i reguliše pružanje zdravstvenih usluga; javni model,
gdje se zdravstvo finansira iz javnih izvora; mješoviti koji predstavlja kombinaciju prethodna
dva; privatni model koji se bazira na privatnom finansiranju zdravstvenog osiguranja i
privatno pružanje zdravstvenih usluga i porpuni čisti privatni model , gdje se oko 90%
zdravstvene zaštite finansira od strane korisnika osiguranja.

Ukupna vrijednost pruženih zdravstvenih usluga pacijentima određuje se putem zakona

velikih brojeva i zakona vjerovatnoće. Također, može se koristiti metoda mjerenja troškova
svih elemenata koji su uključeni u zdravstveni proces. Najzastupljeniji način plaćanja
zdravstvenih usluga u zdravstvenom osiguranju je metodom „kapitacije“ ili glavarine.

Glavarina= sredstva kojima raspolaže zdravstvena ustanova/ broj opredjeljenih lica

Ljudi koji se bave određivanjem ukupne vrijednosti pruženih zdravstvenih usluga nazivaju se
aktuari te oni pomoću raznih finansijskih modela i formula dolaze do te konačne vrijednosti.

Za razvoj sistema zdravstvenog osiguranja značajna je Svjetska zdravstvena organizacija, sa

sjedištem u Genevi. Glavni ciljevi su: formiranje zdravstva, postavljaje standarda, definisanje
strateških dokumenata, pružanje tehničke potpore državama te nadzor i procjena trendova u
zdravstvu. Osnovana je 07.04.1948. godine. 1986. godine, u Otavi, usvojena je Povelja o
unaprijeđenju zdravlja. 1996. godine održana je ministarska konferencija zdravstvenog
osiguranja evropskih zemalja u Ljubljani, gdje su glavni ciljevi da svaka reforma utječe na
poboljšanje zdravstva stanovništva te očuvanje i unaprjeđenje zdravlja.

37
 10 LITERATURA

1. Brinar Prim. Mr. sc. Petar, „Osiguravajuća društva i sustav zravstva“, časopis Svijet
osiguranja, 2004. godina
2. Službene novine Federacije BiH, br. 46/10 i Službeni glasnik Republike Srpske br.
106/09
3. Svi pojmovi i njihovo značenje preuzeti su iz Rječnika osiguranja (redakcija: dr. Sanja
Andrijašević i Tatjana Račić-Žlibar, Masmedia, Zagreb, 1997.)
4. Safet Kozarević i Radivoj Kovač, „Ekonomika osiguranja“, 2013. godina
5. Tatjana Rakonjac-Antić, „Penzijsko i zdravstveno osiguranje“, prvo izdanje, 2008.
godina
6. Vaughan Emmett, Vaughan Theresa, „Osnove osiguranja- Upravljanje rizicima“,
1995. godina
7. Volker Thomas, Goethe Institute; Dossier, „The European Soacial Model“,
Berlin/Bon, 2005. godina
8. www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/svjetski-dan-mentalnog-zdravlja/ (Andrija
Štampar, 1926. godina), (pristupljeno 26.07.2019.)
9. www.novizivot.net/vodeci-uzrok-smrti-2018/ (pristupljeno 26.07.2019.)
10. https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon-o-zdravstvenoj-zastiti-FBiH.pdf
(pristupljeno 26.07.2019.)
11. www.globalhealthlearning.org (pristupljeno 01.08.2019.)
12. www.ncbi.nlm.nih.gov (pristupljeno 01.08.2019.)
13. www.povijest.hr/drustvo/politika/tko-je-uveo-prvo-zdravstveno-osiguranje/
(pristupljeno 01.08.2019.)
14. www.fbihvlada.gov.ba (pristupljeno 01.08.2019.)
15. eu-monitoring.ba/zdravstvena-zastita-u-bih-problemi-decentralziranog-sistema-
medunarodne-politike-i-neophodnost-reforme-zdravstva/ (pristupljeno 16.08.2019.)
16. gov.hr/moja-uprava/zdravlje/zdravstveno-osiguranje/obavezno-zdravstveno-
osiguranje/457 (pristupljeno 20.08.2019.)
17. kzzosa.ba/Content/Read/mandatory-insurance (pristupljeno 21.08.2019.)
18. zzotk.ba (pristupljeno 21.08.2019.)
19. sindkatzravstva.org.rs (pristupljeno 21.08.2019.)
20. asa-osiguranje.ba/dobrovoljno-zdravstveno-osiguranje (pristupljeno 21.08.2019.)

38
 21. https://hr.wikipedia.org (pristupljeno 22.08.2019.)
22. eefi.edu.rs (modeli finansiranja zdavstvenog osiguranja), (pristupljeno 22.08.2019.)
23. https://kompare.hr/savjetnik/dopunsko-ili-dodatno-zdravstveno-osiguranje/
(pristupljeno 26.08.2019.)
24. dmi.uns.ac.rs/sitedownload/master/primjenjena_matematika/TijanaRadivojevic.pdf
(pristupljeno 26.08.2019.)
25. moj-posao.net/Press-centar/Details/66507/Aktuari-eksperti-za-rizike-i-trendove/6/
(pristupljeno 26.08.2019.)
26. hr.puntomarinero.com/tariff-rate-of-the-employee/ (pristupljeno 26.08.2019.)
27. ef.uns.ac.rs/osiguranje_i_aktuarska_matematika (pristupljeno 26.08.2019.)
28. treci.ba/node/9263 (pristupljeno 27.08.2019.)
29. http://ba.one.un.org/content/unct/bosnia_and_herzegovina/bs/home/un-
agencies/who.html (pristupljeno 27.08.2019.)
30. Official Records of the World Health Organization, www.who.int (pristupljeno
27.08.2019.)
31. https://www.who.int/dietphysicalactivity/goals (pristupljeno 27.08.2019.)
32. https://www.pavapacijenata.ba/povelja-o-reformi-zdravstvene-zastite-u-europi/
(pristupljeno 28.08.2019.)
33. http://www.izjzv.org.rs/app/soc.katedra/Kat_socMed_Ljubljanska_Povelja.pdf
(pristupljeno 28.08.2019.)

10.1 Popis tabela

Broj tabele Naziv tabele Broj stranice

1. Zdravstvena radna snaga u Americi 10.
i Africi iz 2006.
2. Zdravstveni radnici u svijetu iz 2018. 10.
3. Nejednakost u distribuciji zdravstvenih
radnika u svijetu 10.
4. Osnovne karakteristike Bizmarkovog,
Beveridžovog i Semaškovog modela
finansiranja zdravstvenog osiguranja 23.

39
40
 10.2 Popis slika

Broj slike Naziv slike Broj stranice

1. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 33.

10.3 Popis shema

Broj sheme Naziv sheme Broj stranice

1. Učesnici u sistemu zdavstvene zaštite 8.

41