Realizam

Bosna i Hercegovina do 1878. godine ne baštini evropske kulturne pa ni književne tekovine.

Zakašnjela integracija u evropski kulturni prostor posljeduje ubrzani retroaktivni prohod kroz sve
epohe i fromacije da bi se sustigla aktuelna književno-stilska paradigma. (Paradigma je skup osnovnih
pretpostavki ili pravila koje uzmimamo "zdravo za gotovo" u cilju poimanja stvarnosti i njenih
fenomena.) To nadalje rezultira nedovoljnom stilsko-formacijskom izdiferenciranošću i naporednim
prisustvom stilskih odlika dviju ili više formacija u jednom istom djelu.

Realizam se na prostorima južnoslavenskih zemalja javlja 60-tih i 70-tih godina i traje do XIX stoljeća.
Radi se o književnostima sa nedovršenim procesima nacionalnog oslobođenja i nacionalne
identifikacije. To dovodi do toga da u najznačajnijim realističkim djelima imamo prisustvo elemenata
romantizma u sadejstvu sa prosvjetiteljskom didaktikom. Ono što je bilo stilsko-formacijska odlika
samo prve faze evropskog realizma, "čuvanje odlika romantizma“, manifestira se kao dominantna
krakteristika južnoslavenskih realizama.

Salman Iman

Nastavlja sa objavljivanjem pripovjedne proze sa temama iz savremenog života.

To je uglavnom kritičko-realistička proza sa uvijek potcrtanom osudom negativnih etičkih i

ekonomskih pojava kod Bošnjaka.

"Gajret" 1907.-1914.

Edhem Mulabdić

"Behar" 1900.-1911.

Mulabdić svoj doprinos daje pripovjedačko-romansijerskim opisom u kome se bavi

aktuelnim pitanjima Bošnjaka i Bosne.

U romanu Zeleno busenje dao je slikupromjena nastalih okupacijom BiH,ali i kritiku zatvorenosti i
neprihvatanja tih promjena kao neminovnosti društvenih kretanja.

U svojim pripovijetkama se također bavi temama "iz života",temama društvenih i ekonomskih

promjena.

Njegovi urednici su zagovarali modernizaciju književnog života što je praktično trebalo da znači
zaokret od nacionalno-orijentalne romantike ka stvarnim i društvenim problemima Bošnjaka. Osman
Nuri Hadžić je išao najdalje u zahtjevima za "istinom u književnosti" ,tako da se njegova borba za ideje
realizma pretvorila u radikalni antiromantizam. Bespoštednu kritiku duhovnog mrtvila Bošnjaka
nastavio je i u svojim prozama pisanim zajedno sa Ivanom Milićevićem.

Najdalje je u razradi i primjeni ideja realizma otišao Petar Kočić.

On se bavio temom bosansko-krajiškog sela i psihologijom sprskog seljaka,suprotstavljenog

pogubnom utjecaju grada i mrskom okupatoru.

Svoja je djela pripovjedački sažeo i stilski izbrusio do alegorije i simbola,čime je duboko zakoračio u
novu modernističku paradigmu.

Uspio je postići rijetko jedinstvo nacionalnog i socijalnog osjećanja uže sredine.

Nacionalna društva i časopisi

Realizam u BiH

Realizam kao ahistorijska tipološka odrednica za svako djelo koje teži vjerodostojnom prikazivanju
zbilje ili realnosti: nekad je to „realnost“ društvene svakodnevnice (kao u realizmu, nekad „realnost“
socijalističkog uređenja).

Realizam kao književnohistorijska pojava, kao književni pokret ili kao stilska formacija, vezuje se za
period između 1830.-e i 1870.-e godine. Osnovno obilježje pokreta jeste tematski zaokret od
individue ka društvu.

Petar Kočić

Osman Nuri Hadžić

Bosanska vila i Zora

U koautorstvu sa Ivanom Milićevićem pisao je društveno angažirane i didaktičke romane i

pripovjetke.

U prvom bošnjačkom romanu Bez nade (1895.) bavio se društvenim i psihološkim posljedicama
okupacije BiH .

U pripovijetkama obrađuje i temu iseljavanja Bošnjaka u Tursku.

"Zora" 1896.-1901.

Mostarsku "Zoru" pokreću i uređuju značajni pisci: Šantić, Ćorović i Dučić. Oni su ujedno i najprisutniji
autori u "Zori".

Svetozar Ćorović se u svojim pripovijetkama bavi društvenim fenomenima komšiluka i čaršije. Aleksa
Šantić ima ciklus pjesama sa socijalnom tematikom, u kojima pjeva o mučnom životu seljaka i
njegovoj sudbinskoj vezanosti za zemlju.

"Nada" 1895.-1903.

U "Vili" su započeli i razvili svoju pripovjedačku prozu Simo Eraković, Božidar Nikašinović, Nikola
Kašiković i posebno Svetozar Ćorović i Petar Kočić. "Vilini" kritičari Đuro Dimović i Jaša Prodanović
pod jakim su uticajem realističkih ideja Svetozara Markovića. U prvi plan ističu poznato realističko
geslo: "Glavni junak u pripovijetkama treba da je - istina." Pripovijetka i roman moraju pratiti razvitak
društva i na neki način "biti dnevnik tog razvitka".

Silvije Strahimir Kranjčević je kao urednik časopis digao na visok nivo,učinivši ga tako jednim od
najznačajnijih književnih časopisa na južnoslavenskim prostorima. Časopis nije bio samo otvoren za
južnoslavenske,već su u njemu objavljivana i djela velikih evropskih pisaca. Pored modernističkih
stremljenja "Nadini" kritičari često zastupaju i realistička načela,daju prikaze djela poznatih realista iz
hrvatske,srpske,ruske i francuske književnosti.

Sam Kranjčević u jednom tekstu analizira socijalno angažiranu poeziju slovenačkog pjesnika Antona
Aškerca.

Početkom XX stoljeća osnivaju se nacionalna društva kao središta društvenog okupljanja i

organizovanja kulturnog i prosvjetnog života:

"Prosvjeta" 1902. srpsko društvo,

"Gajret" 1903. bošnjačko društvo,

"Napredak" 1904. jevrejsko društvo

Nacionalna društva pokreću časopise kao središta književnog života:

"Bosanska vila" 1885.-1914.,

"Zora" 1896.-1901.,

"Behar" 1900.-1911.,

"Gajret" 1907.-1914.,

"Nada" 1895.-1903.,
U časopisima svoja djela objavljuju najznačajnijij realistički pisci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Srbije.

Ivan Miličević

Baveći se uređivačkim poslom često traži od pisaca da realistički motiviraju radnju i postupke
junaka,da kompoziciju djela zasnivaju na kauzalnosti i logičkog slijedu događaja,da psihološki
motiviraju svoje junake itd.

Često je pisao prikaze vodećih srpskih,bošnjačkih i hrvatskih realista:

Sremca,Matavulja,Ignjatovića,Tomića,Novaka, Osmana-Aziza,Mulabdića itd.

Najveći dio društveno angažiranih djela piše u tandemu sa Osmanom Nurijem Hdžićem. Roman Djeca
nevolje po sopstvenom priznanju piše sam. To je roman o suprotstavljanju između pojedinca i
sredine,sa nizom socijalnih elemenata,bijede i sirotinje i sa oštrom kritikom upućenom društvu:
"Društvo je najviši zločinac."

"Nadini" pisci

Kao "Nadini" kritičari,koji nastupaju sa pozicija realizma,javljaju se : Ivan Krnic, Tugomir

Alaupović,Jakov Čuka,Andrija Milčinović i dr.

"Nadini" pjesnici realizma su : Adalbert Kuzmanović,Ivan Miličević,Josip Milaković,Tugomir Alaupović.

"Nadini"prozaisti su : Ivan Klarić,Tugomir Alaupović,Ivan Miličević,Mirko Jurkić,Eugen Matić i dr.