METODIKA GLAZBENE KULTURE 1

Osnove MGK u dječjim vrtićima

Metodika – samostalna znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti nastave pojedinog
predmeta ili nastavnog područja

Grč. Methodos – istraživanje pojava ili pristupanje pojavama koja se istražuju

4 pitanja:

1. Kako? – pokazati kako nešto obraditi ili kako ponuditi ili približiti djeci glazbene
sadržaje
2. Što? – što radimo s djecom
3. Koliko? – koliko različitih sadržaja i načina rada primijeniti u aktivnosti
4. Zašto? – zašto baš taj sadržaj, koji je cilj

Cilj MGK – odgajatelj nauči kako oplemeniti djecu glazbom

- Odgajatelj prati i proučava antropološka i psihološka obilježja svih dobnih skupina

predškolske dobi (mlađa 4 tona, srednja 6)

Osnovna načela metodike

1. Poduka – koliko treba podučavati djecu u ranom djetinjstvu  onoliko koliko oni žele
naučiti/prihvatiti
- U djetinjstvu se uči igrajući se i zato optimalno učenje znači slobodu igre
- Djeca razlikuju igru od podučavanja i nema potrebe da ih se tjera da čine nešto što ne
žele
- Sve što rade oni _______
2. Djeca pojedinačno i grupa
- Odgajatelju sva djeca trebaju biti jednako važna; svako dijete treba biti prihvaćeno
- Biti prihvaćen znači biti cijenjen, bez obzira na sposobnosti, izgled, porijeklo i ponašanje
- Individualna primjerenost je važna jer djeca koja su suočena s očekivanjima koji su iznad
ili ispod njihovog razvojnog stupnja, mogu izgubiti interes
- Uz gore navedeno odgajatelj mora razumjeti i dinamiku grupe npr. kako se djeca druže i
reagiraju jedno na drugo unutar grupe
- Prednost grupnog rada su više dječjeg znanja i iskustva, mogućnost učenja kooperacije i
odgovornosti, više emocija i raznolikog ponašanja
- Rad u grupi bit će uspješan ako prevladava suradnja, a ne natjecanje
3. Pohvala i kazna
- Svi mi radije radimo da bi dobili pohvalu, a temeljem nagrade kojem svi težimo je jačanje
samopouzdanja
- Dijete ponekad, kad želi biti u centru pažnje, radije doživljava prijekore, ljutnju, čak želi
biti kažnjen ako je to jednino što može dobiti
- Kada bude zao da je puni iznos snage veći nego što mu treba, mijenjat će svoje
ponašanje da bi dobio više pohvala, a manje prijekora
- Ako učini nešto loše, treba ispraviti postupak, a ne karakter
4. Suvišne riječi
- U radu s djecom, u vrtiću, treba izbjegavati suvišne riječi koje djeca ne razumiju ili kojima
možemo izabrati suprotne učinke (učenje)
- Cilj nije naučiti pjesmu nego pjevati što više puta kako bi djeca bila što dulje okružena
glazbom, a da se ne umaraju
- Riječ 3,4 sad – djeca ne znaju i ne trebaju znati u kojoj mjeri pjevaju, bolje je reći I ili SAD
ili dati znak rukom
- Riječ Hoćete li/ Može? – ako tako postavimo moramo biti spremni na negativan
odgovor, a i tada na prekid pjesme
- Riječ Tko hoće/ Sviđa vam se – takva pitanja je bolje izbjegavati jer mogu izazvati
temperamentnu diskusiju
- Riječ Pokušajte/ Probajte – pokušaj uvijek rezultira činom
- Riječ Ne mogu – taj izraz koristi odgajatelj ako se žali djeci, ako nešto ne može napraviti
(npr. tako pjevati)
- Rečenica Stanite, nisam dala intonaciju – nema potrebe davati intonaciju ako su djeca
već počela pjevati
- Negativne izjave djeci bolje je zamijeniti pozitivnim pravilima npr. Nemojte zaboraviti
svoje rukavice nego…

PRIPREMA ODGAJATELJA ZA AKTIVNOST

- Biranje teme može biti: obrada pjesme, igre s pjevanjem, brojalica…

- Treba odabrati kvalitetan, vrijedan sadržaj, voditi računa o dobi djece odnosno opseg
dječjeg glasa za pojedinu skupinu

2. Analiza – dobro proučiti notni i tekstualni zapis pjesme

- uvježbavanje metra, ritma, sviranja, pjevanja

- uvježbavanje intonacije i početak pjesme

- uvježbavanje tempa

3. Planiranje metodičkog postupka

- nakon što je odgajatelj uvježbao sve treba isplanirati metodički postupak

- treba uvježbati sve detalje koji će se pojaviti u aktivnosti, pripremiti rekvizite (aplikacije,
udaraljke, kostime)

- ako se aktivnost sastoji od igara s pjevanjem ne treba planirati metodički postupak nego
treba uvježbavati radnje koje se spominju u pravilima igara, najčešće hodanje metra

METODIČKI POSTUPCI

- Pod time podrazumijevamo način na koji odgajatelj ponavlja pjesmu, brojalicu ili
slušanje glazbe u sklopu aktivnosti od početka do kraja
- Razlike između aktivnosti i metodičkog postupka u glazbenoj kulturi je u tome što je
metodički postupak dio aktivnosti – on počinje kada počinje pjevanje pjesme, govorenje
brojalice ili slušanje glazbe
- Zadatak odgajatelja: treba prethodno i vrlo pažljivo osmisliti mnoštvo ideja, tj. osmisliti
takav metodički postupak u kojem će se aktivnost ponoviti što više puta, a da djeca ne
dobiju dojam da je učenje
- Aktivnost je najbolje odmah početi pokretom, sviranjem ili uz aplikaciju
- Metodički postupak slijedi nakon 1. ili 2. našeg pjevanja jer dječja zainteresiranost
najčešće prestaje na 3. ponavljanja pjesme
- Najbolji metodički postupci su oni kojima se djeca izmjenjuju i čekaju da dođu na red –
time se produžava dječja pažnja, a sadržaj se ponavlja više puta
VRSTA GLAZBENE AKTIVNOSTI (min. 15 min)

- Ne razmatramo slobodnu igru djeteta vođeni sadržaj u kojem odgovor nudi mnogo
načina kao sredstvo ostvarivanja cilja, a sredstvo je realizacija teme aktivnosti (psiholozi
savjetuju suradnički, a ne natjecateljski način rada)
- Važno je da aktivnosti budu zabavne tako da mogu uživati, a da im nije neugodno
sudjelovati
- Treba izbjegavati igre u kojima ima pobjednika i gubitnika
- Djeca koja gube često sumnjaju u vlastitu sposobnost
- Odgajateljeva sposobnost najviše ovisi o dječjoj pažnji
- Cilj i zadatak glazbene aktivnosti nisu uvježbavanje izgovora ili senzibiliteta za ritam,
metar, melodiju, glazbeni oblik, uglavnom razvoj glazbenog sluha

Vrste glazbene aktivnosti

1. Igre s pjevanjem
2. Obrada pjesme i ponavljanje pjesme – u pravilu jedna kitica
3. Obrada brojalice i ponavljane brojalice
4. Aktivno slušanje glazbe – slušanje sa zadatkom
5. Sviranje na udaraljkama – kroz onomatopeju
6. Poticanje dječjeg stvaralaštva

( 5. i 6. posebna poglavlja)

1. Za igre s pjevanjem ne treba koristit metodičke postupke (308. str.), a 2., 3., 4. mogu se
u vrtiću koncipirati na sličan način jednakim načinima rada

NAČINI RADA U GLAZBENIM AKTIVNOSTIMA

1. Pokret (neodvojiv od glazbe)

2. Aplikacije (slike, lutke)
3. Udaraljke (instrumenti na koje sviraju djeca)
4. Dramatizacija – podjela uloga među djecom, a ona u sebi može, ali ne mora sadržavati
ostale načine rada
- Može se primijeniti i prije nego što djeca nauče pjesmu – u tom se slučaju djeca kreću,
pokreću aplikacije ili sviraju dok slušaju odgajatelja – ako se pojavi više likova djecu
raspoređujemo na 2 ili više skupina, zavisno o radnji
- Kod slušanja glazbe također se može provest dramatizacija osobito ako skladba ima više
tempa – odgajatelj daje znak djeci koja glume kojim redom dolaze plesati ili pokretati
aplikaciju – znakovi se daju bez riječi kako se ne bi ometalo slušanje – najvažnije je
uvidjeti da u dramatizaciji djeca ne uče uloge nego se spontano igraju na način koji često
koriste i izvan vrtića
5. Skladba uklopljena u priču – kod tog načina nema potrebe uklapati i ostale spomenute
načine jer dobra priča samim svojim sadržajem zahtjeva da se pjesma ponovi više pjeva

Pjesma Brojalica Slušanje glazbe

Pokret Da Da Da
Aplikacije Da Da Da
Udaraljke Da Da Ne

E – dur MAK Vera Makjanić

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

SLUŠANJE GLAZBE

- Najčešća aktivnost ljudi koju provode u svoje slobodno vrijeme – ako se želi
zainteresirati djecu da prate određenu skladbu, javljanje skladbe bi se uvijek trebalo
smjenjivati
1. FASIVNO – slušanje glazbe kao kulise bez svjesno upravljane pažnje – nije manje važno
od aktivnog, pa stoga u vrtiću trebamo odabrati kvalitetnu glazbu – pasivnim odgajamo
ukus djece
- Treba izbjegavati da djeca neprekidno slušaju glazbu jer neće imati prilike za spontano
pjevanje
- Ako djeci odlučimo prikazati dulja simfonijska djela onda 1. i zadnji stavak koji su obično
brzi imitiramo u jutarnjem okupljanju, a polagani prije spavanja
- Slušanje je glazbe koja je kulisa uz priču kazalište lutaka, a koristi se i kao kulisa u TZK
kao i scenskoj kulturi
2. AKTIVNO – da bi djeca mogla koncentrirano i aktivno slušati neku skladbu, ona ne smije
biti preduga – u pravilu slušaju minijature - do 3 min koje moraju biti kvalitetne, a
svejedno je jesu li vokalne ili vokalno-instrumentalne
- Prednost možemo dati življoj i plesnoj glazbi, ali ne isključiti i ostale
- Dok slušaju glazbu djeca se mogu kretati, možemo im pokazati aplikacije, likovno se
izražavati, ali ne koristimo udaraljke
- Već kod prvog slušanja djeca mogu prepoznati karakter, tempo, izvođače
- UPUTE! Pusti neka te glazba nosi! Čuti ćete prekrasnu glazbu uz koju se može plesati ako
to želite! Neka glazba uđe u vaše ruke… glazba svakome priča drugu priču, neka svatko
pleše na svoj način! Slušat ćemo nešto što sam ja
- Glazba se ne smije prekidati, a ako se mora, postepeno stišati, ne naglo
- Odgajatelju je pouzda znak da je dijete ostvarilo potpun estetski doživljaj kada zatraži
slušanje poznate glazbe
- Struktura aktivnog slušanja glazbe: A) motivacija – do 5 min – kako ispričamo takav je i
ugođaj
B) glavni dio – postavljamo pitanja – 2x slušamo – pokazujemo pr. Instrument
C) završni dio – može biti igra nevezana uz glazbu ili neki pokret koji smo osmislili