Recenzija knjige dr. sc.

Nevena Šerića:

"PODVODNI RIBOLOV NA JADRANU"

Otkrivanje nepoznatog oduvijek je privlačilo ljude. Istraživački duh odvodio je čovjeka do neslućenih
razmjera upoznavanja svijeta koji ga je okruživao i stalno pomicao granice između poznatog i nepoznatog. Na
tom je putu čudesni svijet podmorja bio veliki izazov. Želeći proniknuti u srž ove tajne čovjek je otkrio ronjenje. S
ciljem da se u tom neprirodnom okruženju svoga prapočela osjeća što prirodnije stalno je razvijao nove tehnike
i tehnologije. I dok su Vernove vizije postajale stvarnost, u istraživaču podmorja javljao se je iskonski lovački
duh. Nije stoga iznenađujuće da se upravo u podvodnom ribolovu suptilno isprepliću težnja za istraživanjem i
želja za lovom. Realizirajući svoju aktivnost, podvodni ribolovac ulazi u avanturu viteški poštujući sva pravila
fair-playa. Lovinu naime, pokušava nadmudriti i uloviti u okruženju koje mu ne dopušta disanje služeći se pri
tome samo pogonskom snagom svojih pluća pokretanom njegovim umom. Oprema kojom raspolaže isključivo je
u funkciji realizacije učinkovitoga ulova. No, podvodni ribolov ipak ostaje avantura. Svako precjenjivanje svojih
fizičkih sposobnosti koje u pravilu nastaje kao rezultat nadvladavanja emocionalnog nad racionalnim može
imati kobni završetak.
Kako avanturu podvodnog ribolova minimizirati, a podvodni ribolov učiniti što učinkovitijim?
Odgovore na ova kao i brojna druga pitanja u svezi sa podvodnim ribolovom daje nam knjiga gosp. mr.sc.
Nevena Šerića: "Podvodni ribolov na Jadranu". Nije pretenciozno kazati za ovu knjigu da se radi o svojevrsnoj
bibliji podvodnoga ribolova. Autor je napravio ogroman napor da na jednom mjestu cjelovito obradi
kompleksnu tematiku podvodnoga ribolova. Opisu opreme i sredstava potrebnih podvodnom ribolovcu posvećen
je prvi dio knjige. U drugom dijelu knjige detaljno se opisuju tipične lovine u podvodnome ribolovu kao i načini
njihovog lova. U trećem dijelu autor opisuje tehnike i taktike podvodnog ribolova sa posebnim osvrtom na
tehnike i taktike ribolova na Jadranu. Četvrti i peti dio posvećeni su osobi podvodnog ribolovca - njegovoj
prehrani i fizičkoj pripremi, te osnovnim stvarima iz medicine koje bi svaki podvodni ribolovac trebao znati.
Šesti i završni dio knjige je posebno interesantan, jer u njemu autor daje opisni pregled najatraktivnijih zona
podvodnoga ribolova na Jadranu.
Značajno je naglasiti da je knjiga napisana jasnim i jednostavnim stilom što svjedoči da je autor veliki
poznavatelj materije o kojoj piše. To istodobno knjigu čini prihvatljivom širokoj čitalačkoj javnosti. Uistinu će
svatko u njoj naći nešto za sebe. Za one zaljubljenike podmorja koji se još nisu okušali u podvodnom ribolovu,
ova će knjiga biti veliki poticaj za realizaciju te aktivnosti. Svi ostali koji su se već zarazili "virusom" ronjenja
bilo da se radi o početnicima ili profesionalcima u ovoj će knjizi pronaći korisno i nadasve zanimljivo štivo. Ovo
tim više ima li se u vidu da je knjiga bogato ilustrirana fotografijama velike kvalitete.
Na kraju zaključimo. Autor, gosp. mr.sc. Neven Šerić, ovom je knjigom dao veliki doprinos
popularizaciji podvodnog ribolova u Hrvatskoj i vjerojatno će biti zaslužan što će se upravo zahvaljujući njoj
veliki broj mladih ljudi u skoroj budućnosti okušati u ovome osebujnome sportu.

U Splitu, 20.2.2004. Prof.dr.sc. Nikša Nikolić

1. OPREMA I SREDSTVA ZA PODVODNI RIBOLOV, PROIZVOĐAČI I ODABIR

Pravilan i primjeren odabir opreme za podvodni ribolov umnogome će pojednostavniti

aktivnost podvodnog ribolova, i ovladavanje početničkim i naprednim tehnikama podvodnog
ribolova, te direktno utjecati na količinu i kvalitetu ostvarenog ulova. O opremi treba
određene stvari naučiti, kako bi se jednostavnije odabralo uz što niži trošak. Nije
preporučljivo oslanjati se samo na trgovce. Trgovci su produžena ruka proizvođača ronilačke
opreme, a oni često marketinškim trikovima pokušavaju uvjeriti kupce da su upravo njihovi
proizvodi najbolji.

Činjenica je da je trajnost opreme za podvodni ribolov danas kraća nego nekada. Istina,
oprema je više prilagođena potrebama modernog podvodnog lovca, no njezina trajnost ni
približno neće biti onakva kakvom je prezentiraju prodavači. Nije preporučljivo uvijek ni
oslanjanje na maksimu – skuplja oprema - trajnija oprema. No korisno je znati da u klasi
proizvođača kvalitetne opreme za podvodni ribolov postoje proizvođači koji više, i
proizvođači koji manje naplaćuju trgovačku marku u cijeni proizvoda. Nadalje, postoje i
proizvodi izrađeni od neprimjerenih materijala, koji u dodiru sa osjetljivijom kožom (ovdje
prvenstveno mislimo na obrazine maske, usnik disalice i materijale od kojih se izrađuju
unutrašnji dijelovi ronilačkog odijela) mogu uzrokovati određene kožne nadražaje.

Prihvatljive cijene standardnih, serijskih, proizvoda za podvodni ribolov danas omogućuju da

se podvodni ribolovac u potpunosti opremi za vrlo prihvatljiv novčani iznos. Nekada su
odijela za podvodni ribolov predstavljala luksuz. Danas to više nije slučaj, pa svaki početnik s
puškom za podvodni ribolov često kupuje i ronilačko odijelo. Čak i kada se planira podvodni
ribolov prakticirati isključivo tijekom ljetnih mjeseci, ugodnije je u ronilačkom odijelu nego
bez njega. Nije stvar samo u termo zaštiti tijela, već i u zaštiti od ogrebotina i razderotina koje
se lako događaju prilikom kontakta tijela s morskim dnom i hridima.

I peraje su važan dio opreme za podvodni ribolov. Prema odabranom tipu ronilačkog odijela
i predviđenim tehnikama lova koje će se primjenjivati treba odabrati i peraje, obzirom na
materijal izrade, duljinu i širinu listova peraje, boju listova i drugo. I ovdje često ne vrijedi
pravilo skuplja peraja – trajnija peraja. Zbog toga budite posebno oprezni kada prodavači
nude skupe peraje od posebnih materijala. Poznata su nam mnoga iskustva ronilaca kada su i
peraje četiri puta skuplje od standardnih pucale nakon jedne do dviju sezona korištenja.

Obrazine maski za podvodni ribolov se danas najčešće proizvode od kvalitetnih silikonskih

smjesa koje dobro prianjaju na lice i ne iritiraju kožu. Ono o čemu je potrebno posebno voditi
računa prilikom odabira maske za podvodni ribolov je prilagođenost obrazina formi lica,
unutarnjoj zapremnini maske, i širini kuta vidljivosti .

Disalice se izrađuju od različitih materijala. Posebno je važna kvaliteta silikonskog usnika,

koji je u stalnom dodiru s usnom šupljinom, zubima i zubnim mesom. Poznati su slučajevi
kod kojih je nekvalitetan materijal izrade usnika disalice kod učestalog korištenja rezultirao
upalama zubnog mesa i krvarenjem desni.

Podvodna svjetiljka će također koristiti kod pretraživanja rupa u kojima se zavukla kakva
hobotnica, kavala, vrana, ugor, ili neka druga riba. Ukoliko se planira ronjenje po rupama na
dubinama iznad desetak metara podvodna svjetiljka je potrebna i kada se roni sredinom
dana. Nisu primarno potrebne skupe podvodne svjetiljke sa snažnim svjetlosnim snopovima.
Za početak je dovoljna mala, praktična i jeftina, podvodna svjetiljka sa uskim snopom svjetla
koja troši minimalno energije, i radi na jeftinije baterijske uloške.

Ronilački nož koristi se kod usmrćivanja i čišćenja lovine, a u nezgodnim situacijama, ako se
zapne za ribarsku mrežu, ili kakve konope, dobar i oštar ronilački nož može predstavljati
tanku nit između života i smrti. Kvaliteta čelika oštrice je važna, no većina ronilačkih noževa
će s vremenom dobiti ružne smeđe mrlje. Zbog toga nije potrebno ulagati značajniji novac u
nož za koji prodavač uvjerava da je otporan na rđu. Smislena je kupnja takvog, skupljeg,
noža tek ukoliko je u deklaraciji garancija na 3 - 5 godina bez rđanja. Noževi doista otporni na
rđanje izrađuju se od posebnih materijala. Tako su u ponudi npr. keramički noževi.

Pušku za podvodni ribolov definitivno treba odabrati prema području lova i tehnikama koje
će se primjenjivati, ali i očekivanim vrstama lovine. Podvodna puška s elastičnim oprugama
ili podvodna puška na komprimirani zrak? Najčešća je konstatacija da je primjerenija
podvodna puška s elastičnim oprugama jer je brža i tiša. No, postoje i argumenti za podvodnu
pušku na komprimirani zrak. Duljina tijela podvodne puške, duljina i promjer, te težina
strijele, izbor ostiju i slično, također su varijable o kojima se ne smije razmišljati parcijalno.
Trebati će i dodatni dijelovi opreme za podvodni lov: remen za olova ( gumeni, tekstilni ili od
sintetičkih materijala), olova ( da li veća ili manja, kakav oblik i dr.), signalna ronilačka bova
i konop, portapeš (nizac za lovinu) i neke druge sitnice o kojima će biti riječi kasnije.

Pravilan i primjeren odabir opreme za podvodni ribolov umnogome će olakšati samu

aktivnost obavljanja podvodnog ribolova, pojednostavniti ovladavanje početničkim i
naprednijim tehnikama i taktikama podvodnog ribolova, te direktno utjecati na kvalitetu
ostvarenog ulova. O opremi treba znati određene stvari, kako bi se jednostavnije za predviđen
novac odabralo upravo ono što će najbolje odgovarati potrebama.

Tradicija podvodnog ribolova vezana je za Polineziju. Na tim prostorima odavno su se

koristili drveni okviri u koje su se postavljale izbrušene ljušture školjaka. S ovakvim
primitivnim maskama za ronjenje i još primitivnijim drvenim puškama sa oprugama od
sirovog kaučuka lovili su domoroci po lagunama s unutrašnje strane koraljnih grebena.
Oprema je od tada značajno napredovala, te je danas nezamislivo kakvim primitivnim
sredstvima se nekada obavljao podvodni ribolov.

Često se u praksi podvodni lovci opredjeljuju za ronilačka odijela nešto manjeg

konfekcijskog broja. Tada je, doduše, potrebna manja količina olovnica, ali tijesno ronilačko
odijelo usporava normalnu cirkulaciju krvi što rezultira pothlađivanjem tijela. Niti korištenje
preširokih ronilačkih odijela nije rješenje, jer tada pod odijelo prodire veća količina mora
koju organizam teško zagrijava. Svi ekstremi stvaraju osjećaj nelagode, koncentracija lovca se
smanjuje, te je više pogrešaka tijekom podvodnog ribolova. Zbog svega toga odabiru
ronilačkog odijela treba posvetiti posebnu pažnju, a veličinu optimalno prilagoditi tjelesnim
proporcijama.

Korištenje različitih dijelova ronilačke opreme stvara u početku osjećaj nelagode i

sputanosti. Zbog toga je izuzetno važno svu opremu maksimalno prilagoditi osobnim
prohtjevima. Početnici se trebaju i psihološki pripremiti na ograničenu količinu zraka i ritam
njegovog trošenja prilikom zarona, suženje vidnog polja i smanjen stupanj osvjetljenja u
okruženju, kao i na osjećaj ograničenosti pokreta u ronilačkom odijelu. Kada tome pridodamo
i olovnice na pojasu, imamo sve elemente da se početnik koji se otisnuo preduboko nađe u
nelagodnoj situaciji. Privikavanje na opremu i podvodni ribolov treba teći postepeno.

Podvodni ribolov zahtijeva dobru fizičku kondiciju i psihičku stabilnost. Podrazumijeva se da

je podvodni lovac prvoklasan plivač s kondicijom izdržljivosti višesatnog plivanja. Na nekim
područjima i morske struje su neugodne i snažne. Kako su te pozicije redovito otvorene vjetru
i valovima, to su za početke prakticiranja podvodnog ribolova dosta zahtjevne, čak i rizične.
Takvi uvjeti, kada se još poklope i sa lošim vremenom, traže fizičku snagu, izdržljivost i
psihičku stabilnost. Poznavanje granica vlastitih mogućnosti je zbog svega toga pretpostavka
sretnom dugogodišnjem prakticiranju podvodnog ribolova. Podvodni ribolov je u svojoj
suštini sport individualaca. Bez obzira na sugestije i upozorenja o riziku samostalnog
ronjenja, kako osoba napreduje u ovome sportu tako se sve češće zatiče sama u podvodnom
ribolovu. Razloga je tome mnogo. Najvažniji je da se kvalitetni podvodni ribolovci teško
usklađuju u izboru i podjeli lovne zone, a postoje i brojni drugi razlozi koje ćete spoznati kako
budete napredovali u podvodnom ribolovu. U svakom slučaju, preporučljivo je uvijek ići u
podvodni ribolov s partnerom, makar bio samo u čamcu.

Kada govorimo o kvaliteti opreme za podvodni ribolov preporučljivo je birati proizvode

potvrđenih proizvođača. I u njihovim paletama ponude pronađu se pojedini artikli koji
kvalitetom ne opravdavaju cijenu i marku proizvođača, ali je takva kupnja ipak sigurnija.
Početnicima se zbog toga preporučuje da pažljivo saslušaju savjete iskusnijih podvodnih
ribolovaca, te kao prve dijelove opreme nabave već provjerene proizvode, potvrđenih
proizvođača. Kako podvodni ribolovac bude proširivao praktična iskustva lakše će se snalaziti
u širokoj ponudi opreme za podvodni ribolov.

Radi informacije, navodimo dio eminentnih proizvođača opreme za podvodni ribolov čije je
proizvode moguće pronaći na tržištu Republike Hrvatske. U principu sve marke koje se
susreću u maloprodajnoj ponudi specijaliziranih trgovina ronilačkom opremom u Hrvatskoj,
zadovoljavaju visoke standarde, a izbor se prepušta osobnim željama.

Aqualung je francuski proizvođački gigant kojega je utemeljio Jacques Cousteau i proizvodi

široku gamu opreme za ronjenje, posebno i za vojne potrebe.
Beuchat je francuski proizvođač koji se na hrvatskom tržištu probio prvenstveno podvodnim
puškama laštikačama. Ove laštikače karakterizira visoka kvaliteta izrade, no nešto teža
konstrukcija i specifičan trzaj zahtijevaju period privikavanja. Koloturnici koji se serijski
isporučuju s dužim modelima izuzetne su kvalitete.

C 4 je talijanski proizvođač listova za peraje od posebno kvalitetnih kompozitnih karbonskih

materijala. Cijena je primjerena kvaliteti. U ponudi su i izvanredne laštikače Monoscocca
koje se izrađuju iz jednog komada karbona.www.c4carbon.com

Cressi sub je talijanski proizvođač kojega godinama odlikuje karakteristika da za uložen

novac sa aspekta trajnosti proizvoda pruža mnogo. Tehnička rješenja su im malo zastarjela, ali
provjerena u praksi. Posebno su zanimljive njihove peraje za podvodni ribolov, serija koja je
prije petnaestak godina započeta sa čuvenim modelom Rondine gara, a prije par godina
zamijenjena modelom Rondine 2000. www.cressi-sub.it

Demka je grčki proizvođač opreme za podvodni ribolov, među kojom se posebno ističu
izvanredni modeli laštikača, na kojima je primijenjeno mnoštvo inovativnih rješenja.

Devoto sub je proizvođač vrhunskih strijela za laštikače, a u ponudi ima i harpune, osti i
ostali pribor. Odnedavno proizvodi i puške za podvodni ribolov od aluminija i plemenitog
drveta.www.devotosub.com

Elios sub je tvrtka proizišla iz obiteljske manufakture koja je po narudžbi šivala neoprenska
odijela za podvodni ribolov. Tada, početkom osamdesetih godina, Elios je po kvaliteti
materijala i izrade bio broj jedan u Europi. Danas im je kvaliteta standardizirana, kao i kod
ostalih proizvođača ronilačkih odijela, a proizvode i serijske veličine. www.eliossub.com

4 Dive je hrvatski proizvođač neoprenskih proizvoda za ronjenje i podvodni ribolov. Koncept

je rezultat dvadesetogodišnjeg ronilačkog iskustva hrvatskog reprezentativca Daria Marinova.
Odijela se danas izrađuju i po mjeri. www.4dive.us

Granda je vrhunska laštikača made in Croatia. Proizvodi je Edi Šuran iz Pazina, uz širu
paletu drugih pušaka za podvodni ribolov. Indikativno je da je čitava godišnja proizvodnja
ovih unikatnih pušaka za podvodni ribolov unaprijed prodana.
Imersion – J.B. Esclapez je francuski proizvođač s prihvatljivim cijenama, ali relativno užim
asortimanom. Posebno su zanimljive izvanredne puške (Triax puške, delta point strijela sa
trokutastim vrhom i dr.).

Legolas je proizvođač kvalitetnih laštikača koje se proizvode ručno u malim serijama od

lameliranog i posebno obrađenog drveta.

Maori sub je proizvođač vrlo snažnih komprimirki, koje zahvaljujući inovativnim rješenjima
(hermetički zatvorena cijev) ostvaruju domet blizak suvremenim laštikačama. www.maori-
sub.com

Marea je specijalizirani proizvođač vrhunskih odijela za podvodni ribolov. www.marea-sub.it

Mares je stari talijanski proizvođač ronilačke opreme. U proizvodnoj paleti posebno su

zanimljiva brojna provjerena inovativna rješenja koja primjenjuje kod svojih proizvoda.

Merou je talijanski proizvođač zadovoljavajuće kvalitete.www.merou.it

Nautilus je proizvođač maloserijskih laštikača od lameliranog drveta.

Neos je proizvođač ronilačkih odijela, neoprenskog pribora i specifičnih signalnih plutača za

ronioce, s mnoštvom suhih pregrada i mogućnošću pričvršćivanja različitih dijelova rezervne
opreme. www.neossub.it

Omer je talijanski proizvođač nastao otkupom prava izvornoga francuskog Sporasuba. Danas
je ova tvrtka izrasla u respektabilnog proizvođača opreme za podvodni ribolov i autonomno
ronjenje, uz stalno praćenje tržišnih trendova. www.omersub.com

Picasso je španjolski proizvođač sa širokom gamom proizvoda za podvodni ribolov,

proizvodi su maloserijski, i svi su prilagođeni isključivo potrebama podvodnih ribolovaca na
Mediteranu. Svi proizvodi se izrađuju u Europi.
PoloSub je talijanski proizvođač, primarno ronilačkih odijela, prihvatljive cijene i visoke
kvalitete. www.polosub.com

Scubapro je američki proizvođač profesionalne opreme za ronjenje i podvodni ribolov.

www.scubapro.com

Sea Arrow je potvrđeni hrvatski proizvođač ronilačkih odijela inovativnih dezena, izrađenih
od vrhunskih materijala. Kvalitetom konkuriraju ponajboljim svjetskim proizvođačima, od
kojih su značajno jeftiniji. www.sea-arrow.com

Seatec je talijanska tvrtka koju je osnovao Valerio Grassi, entuzijasta koji je stvorio i Omer.
www.seatec.it

Seac sub je talijanski proizvođač koji svojim rješenjima uglavnom dorađuje potvrđena tržišna
rješenja proizvođača lidera otkupom prava patenata, te nudi poboljšani proizvod za
prihvatljivu cijenu. www.seac-sub.com

Sepa je talijanski proizvođač s tradicijom s vrlo prihvatljivim cijenama i potvrđenom

kvalitetom, prvenstveno u domeni odijela za podvodni ribolov i prateće opreme. Njihovi
modeli zimskih ronilačkih odijela s maskirnom šarom su zbog odnosa cijene i kvalitete vrlo
traženi na tržištu. Izrađuju se konfekcijski i po mjerama.

Sporasub je francuski proizvođač ronilačke opreme koji je nakon dužeg vremena obnovio
proizvodnju. Tvrtka koja je sedamdesetih godina XX stoljeća bila sinonim kvalitete i
inovativnosti u proizvodnji opreme za podvodni ribolov danas ponovno u ponudi ima neke od
ponajboljih artikala za podvodni ribolov. www.sporasub.com

Technisub je talijanski proizvođač opreme za ronjenje i podvodni ribolov, s dugogodišnjom

tradicijom. Njihovi su kultni proizvodi maska look i podvodna svjetiljka Vega 2.
www.technisub.com

TopSub je talijanski proizvođač odijela za podvodni ribolov, cijena adekvatna kvaliteti.

www.topsub.it
Totemsub je proizvođač laštikača od lameliranog drva. www.totemsub.it

Glavnina proizvoda navedenih tvrtki ispunjava visoke standarde kvalitete, premda, ponovno
napominjemo, izbor je stvar osobnog ukusa, i iznosa koji je na raspolaganju. Proizvodi s
inovativnim rješenjima redovito su tijekom uvođenja na tržište skuplji, nakon čega se cijene
spuste na primjereniju razinu.

1.1.1. Ronilačko odijelo

Na tržištu RH je mnoštvo ronilačkih odijela za podvodni ribolov. Za razliku od ronilačkih

odijela predviđenih za autonomno ronjenje, ova odijela karakterizira jednostavnost, bez
mnoštva patentnih zatvarača, jarkih boja i znakovlja. Postoje ronilačka odijela koja se po
narudžbi proizvode prema osnovnih dvadesetak, ili čak pedesetak, i više pojedinačnih
tjelesnih mjera. Što je ronilačko odijelo preciznije izrađeno prema točnim mjerama korisnika,
to će ronjenje biti ugodnije, za optimalnu ravnotežu trebati će manje olovnica, a i trajnost
odijela će najčešće biti dulja, jer se ova odijela zbog više cijene izrađuju od najkvalitetnijih
materijala. No ne znači da je svako odijelo šivano po osnovnih desetak mjera kvalitetnije od
svih serijskih koja se prodaju prema osnovnim veličinama. Kod odijela šivanih po mjeri u
svakom slučaju važan je renome proizvođača i kvaliteta neoprena. Obzirom na odnos cijene i
kvalitete prije dvadesetak godina je mala obiteljska tvrtka Elios iz Cattolice na jugu Italije
bila neprikosnovena na ovim prostorima. Problem je bio što je od narudžbe do isporuke
odijela trebalo čekati mjesec i više dana, ovisno o periodu godine. Elios ronilačka odijela iz
tog vremena bila su poznata po trajnosti. Tijekom više od dvadeset godina, koliko se bavim
ovim sportom, posjedovao sam dva njihova ronilačka odijela koja su izdržala po 6 sezona i
na kraju sam ih poklonio prijateljima - početnicima.

Izvanredna ronilačka odijela po mjeri izrađuje i SEPA Sub iz Trsta. Odnos cijene i kvalitete
Sepinih ronilačkih odijela oduvijek je bio više nego primjeren. Otkako su se na hrvatskom
tržištu pojavili domaći proizvođač 4 Dive i Sea Arrow, podvodni ribolovci danas u Hrvatskoj
mogu naručiti i brzo dobiti ronilačko odijelo izrađeno po mjeri.

Naravno, svako ronilačko odijelo bez obzira na kvalitetu materijala i redovito ispiranje u
slatkoj vodi, korištenjem smanjuje elastičnost, teže se oblači, otvrdne na vanjskoj i
unutrašnjoj strani itd. Ljetnim vikend roniocima to toliko i nije važno. Dakle, ukoliko
pripadate ovoj kategoriji ronilaca, a planirate tjelesnu i mišićnu masu držati pod kontrolom
savjetujemo odabir ronilačkog odijela izrađenog po mjeri.

Nadalje, da li odabrati donji dio odijela (hlače) do pojasa, ili one s naramenicama? Za ljetni
period dovoljne su one do pojasa, koje se, uostalom, po potrebi lakše i svlače. No postoje i
međurješenja. Uvažavajući želje i iskustva svojih kupaca Sea Arrow tako proizvodi hlače koje
su bez naramenica, ali gotovo do prsišta.

Da li sa dvostrukom ili jednostrukom postavom, glatko ili klasično ronilačko odijelo?

Ukoliko planirate podvodni ribolov obavljati tijekom većeg dijela godine preporučljivo je
pored donjeg dijela s naramenicama (ili visokim strukom) odabrati odijelo s dvostrukom
postavom, tzv. Bifoderato. Ovakvo odijelo navlači se lakše i jednostavnije, te pruža
kvalitetniju termičku zaštitu. No osjećaj sputanosti u ovome odijelu izraženiji je nego kod
odijela s donjim dijelom do pojasa i jednostrukom postavom, a pozitivna plovnost s ovakvim
tipom ronilačkog odijela je veća, te isto zahtijeva veću količinu olovnica na pojasu što
otežava kretanje i rezultira bržim zamaranjem ronioca tijekom podvodnog ribolova.

Ronilačka odijela s glatkom (jednostrukom) postavom s unutrašnje strane kvalitetnije se

pripijaju uz tijelo, termička zaštita je time kvalitetnija i u ljetnim mjesecima se lakše oblače.
Ona se proizvode slojevitim rezanjem neoprena čime se mjehurići zraka u neoprenu sijeku.
Kod ovakvih ronilačkih odijela cirkulacija vode između odijela i tijela svedena je na
minimum. Ova odijela nije moguće navlačiti suha. Potrebno ih je smočiti razrijeđenim
šamponom, namazati dječjim uljem ili talkom. U protivnom oblačenje će biti vrlo neugodno,
ponekad nemoguće, i vrlo lako će doći do kidanja ronilačkog odijela po šavovima. Postoje i
ronilačka odijela kod kojih je s unutrašnje, glatke strane, postavljen biotermički sloj (titanij i
sl.). Ovakvo odijelo predstavlja prihvatljiv kompromis.

Ronilačka odijela s glatkom unutrašnjom stranom, s premazom ili bez, debljine 6,5
milimetara dostatne su termičke zaštite i za hladnije mjesece ronjenja u akvatoriju istočnog
dijela Jadrana.
Ronilačka odijela sa glatkom vanjskom površinom omogućavaju brže i lakše uronjavanje,
zahtijevaju minimalnu količinu olovnica na pojasu, ali se vrlo lako kidaju prilikom svakog
dodira sa podmorskim stijenama.

Postoje i ronilačka odijela za podvodni ribolov na kojima se kombiniraju i neki posebni

materijali (lycra i slično), no ona su po pravilu znatno skuplja, tako da je teško naći opravdane
razloge za njihovu kupnju.

Materijal od koga se danas proizvodi najveći broj ronilačkih odijela je neopren ( unutar čega
opet postoje različite kategorije kvalitete, među kojima je na europskom tržištu poznat
Yamamoto i Heiwa). Neopren je sličan spužvastoj gumi, a proizvodi se derivacijom iz
petroleja uz dodavanje plinskih mjehurića zraka. Obzirom na veličinu dodanih mjehurića
proizvodi se mikrocelularni i makrocelularni neopren. Mikrocelularni je otporniji na
djelovanje hidrostatskog tlaka, ali je slabije termičke izolacije i zbog toga se više koristi u
proizvodnji ronilačkih odijela za autonomne ronioce. Makrocelularni neopren je osjetljiviji
na vanjski tlak, ali je ugodniji, rastezljiviji i pruža savršenu termičku izolaciju. Ronilačka
odijela izrađena od ovakvog neoprena primjerenija su za podvodni ribolov. U njima se tijelo
osjeća daleko slobodnije pri pokretima.

U svako ronilačko odijelo ove kategorije, koja se nazivaju mokrim odijelima, prodre manja
količina vode koju tijelo zagrije pa i ona služi toplinskoj zaštiti tijela.

Ne postoji najbolje ronilačko odijelo. Svatko treba sam odabrati prema svojim potrebama,
željama, vrsti lova koji će najčešće prakticirati, terenu na kojem će najčešće loviti i periodu
godine u kojem će upražnjavati podvodni ribolov. Korisno je voditi računa i o vanjskom sloju,
pokrivaču, ronilačkog odijela. To može biti obični neopren prekriven slojem najlonske
tkanine, a može biti gladak ili postavljen. Prva opcija je preporučljiva zimi jer ne zadržava
vodu, pa se brzo suši. Ovo je korisno kada se ronilac prebacuje po zoni ronjenja na plovilu
izložen vjetru. No ovakav gornji sloj ronilačkog odijela slabije je otpornosti na habanje po
stijenama.

Konačno, treba povesti računa i o šari ronilačkog odijela koja se definitivno pokazala
korisnom u približavanju ribi. Postoje različite šare od smeđih, preko crvenkastih, zelenkastih
sve do plavih i crnih nijansi maskirnih šara. Šaru je potrebno odabrati prema prevladavajućoj
boji terena na kome se najčešće lovi. No treba znati da su materijali sofisticiranijih šara
skuplji, što u konačnici pridonosi i konačnoj cijeni ronilačkog odijela.

Ako bismo pokušali objasniti koje je to ronilačko odijelo kakvo bi početnik trebao odabrati,
njegove karakteristike bi trebale biti slijedeće:

 Ronilačko odijelo treba biti prilagođeno veličinom radi zadovoljavajućih termo

karakteristika;
 Preporučljiva je debljina odijela 5 milimetara, jer se s takvim ronilačkim odijelom u
Jadranu može roniti veći dio godine;
 Neopren od kojeg je napravljeno treba biti visoke kvalitete, mekan i elastičan;
 Šavovi trebaju biti kvalitetno izvedeni lijepljenjem i šivanjem;
 Preporučljivo je da su šavovi izvedeni van pozicija zgibova ekstremiteta i vrata;
 Preporučljivo je da su hlače s naramenicama, ali stanjene u gornjem dijelu radi
slobodnijeg širenja prsnog koša tijekom udaha;
 Postojanje dodatnih manžetni od glatkog neoprena na zapešćima, iznad stopala i oko
ruba kapuljače, kao i dodatna ojačanja na koljenima i laktovima, te posebno ojačani
šavovi sa vanjske strane.

Ribolovci koji će prakticirati i zimski podvodni ribolov vjerojatno će kao rješenje odabrati
jedno jeftinije odijelo s jednostrukom postavom, ili kako se još naziva, spaccato s unutarnje
strane, debljine 3 milimetra za ljetni period, te jedno kvalitetno 7 milimetarsko odijelo
gornjeg dijela, te 5 mm hlače, renomiranog proizvođača za hladnije mjesece. Dugotrajniji
boravak u moru tijekom zimskih mjeseci obično zahtjeva 8 – 10 milimetarska ronilačka
odijela. U protivnome posljedice po zdravlje u kasnijoj životnoj dobi su vrlo izgledne.

1.1.1.1.Kako odabrati kvalitetno ronilačko odijelo?

Ponuda ronilačkih odijela na tržištu vrlo je široka. Mnogi proizvođači ronilačka odijela
ukrašavaju atraktivnim detaljima uvjeravajući prosječne kupce da je upravo odijelo koje nude
za njih najbolje. Atraktivna dizajnerska rješenja lako privuku početnike prilikom odabira
njihovog prvog ronilačkog odijela. Prije donošenja odluke najvažnije je znati koliko će se sati
dnevno provoditi pod morem. Ukoliko će to biti veći dio dana, dakle 8, 10, 12 ili više sati
dnevno, potrebno je voditi računa o mnoštvu detalja prilikom izbora ronilačkog odijela.
Veličina odabranog odijela trebala bi biti optimalna, dakle da nema zračnih džepova, ali i da
nigdje po tijelu odijelo ne steže.

Debljina neoprena nije jedini važan detalj kojim se treba rukovoditi prilikom izbora. Loše
krojeno odijelo po šavovima, a takvih je danas na tržištu mnogo, pogotovo među onima koja
se izrađuju na dalekom istoku, rezultirati će povredama kože i prodiranjem mora u odijelo
dok ronite. Kvaliteta neoprena od kojeg je ronilačko odijelo izrađeno je važna, ali ne
zaboravite na kvalitetu kroja, kvalitetu šavova i pojačanja, korisne dodatke na ronilačkom
odijelu i drugo.

Kvaliteta neoprena se provjerava elasticitetom odijela prilikom kupovine. Kvalitetan i

elastičan neopren postepeno gubi zrak iz svojih ćelija tijekom 3 – 5 godina, neovisno o
učestalosti korištenja odijela. Jeftiniji neoprenski materijali istu transformaciju doživljavaju
već tijekom prve godine korištenja. Zbog ovih činjenica treba svakako izbjegavati kupnju
rabljenog ronilačkog odijela, osim ako mu je cijena simbolična.

Važno je i to da najlonska tkanina kojom je neopren prekriven posjeduje sličan elasticitet kao
i neopren. To ćemo provjeriti tako da rastežemo prstima oba materijala i utvrdimo da li se
istežu proporcionalno. Ovu rastezljivost treba provjeravati na rukavima, nogavicama i
kapuljači. Na drugim dijelovima odijela biti će teško provjeriti usklađenost rastezljivosti ova
dva materijala, no ako je u redu na navedenim mjestima ne treba brinuti.

Kod debljih ronilačkih odijela treba provjeriti i stupanj nabiranja tkanine na laktovima,
koljenima i vratu. Veća nabiranja otežavaju ronjenje, više umaraju ronioca i rezultiraju
razderotinama na koži, jer je težinski pritisak tkanine na tijelo veći.

Kada se ronilačko odijelo oblači na suhom, redovito stvara osjećaj stezanja, ali kada se s
njime uđe u more taj osjećaj se smanjuje, jer ono u vodi omekša, i rastegne se.

Obzirom na vrstu ronilačkog odijela i šivanje, treba izbjegavati odijela bez tekstilnog sloja
(tzv. liša odijela) koja su šivana. Neopren koji se probija iglom radi šivanja izgubio je zrak iz
svojih pora, pa je na tim mjestima osjetljiv na rastezanje i lako se kida prilikom oblačenja i
svlačenja. Kvaliteta šavova se provjerava tako da pokušate prstima uhvatiti konac. Ukoliko to
nije moguće, radi se o kvalitetnom odijelu i možete se odlučiti za njegovu kupnju.

U proizvođačkoj praksi ronilačkih odijela neopren se spaja na nekoliko različitih načina.

Kombinacije se izvode lijepljenjem i šivanjem sa jednim ili dva konca koji formiraju,
obavezno, elastičan šav. Kod jednostrukog šivanja kada popusti konac na nekom mjestu
odijelo se može kompletno rašiti. Kod prošivanja sa dvije igle šivanje se radi na stroju sa
dva konca. Čvorovi su čvršći, a i kada konac pukne rijetko dolazi do kidanja materijala.

Pojačanja na ronilačkom odijelu najčešće se postavljaju na laktovima, podlakticama,

koljenima, potkoljenicama, grudima, ramenima, stražnjem donjem dijelu leđa i drugdje. Treba
provjeriti da li su ova pojačanja elastična kao i neopren na kome su postavljena. Ukoliko to
nije slučaj na njihovim spojevima će vrlo skoro doći do pucanja. Problem je što većina
materijala koji služe za izradu ovih pojačanja nisu pretjerano elastična radi zaštitne svrhe.
Optimalno rješenje je sintetska masa (tekuća guma koja se veže sa vlagom i zrakom). Ova
masa se nanosi četkom na odijelo u više slojeva na mjestima gdje se želi odijelo pojačati.
Kada se osuši, masa je elastična kao i materijal na koji je nanesena. S ovim materijalima je
prvi počeo eksperimentirati francuski Sporasub. Ubrzo su to prihvatili i ostali francuski
proizvođači ronilačkih odijela, a isti patent primjenjuju i hrvatski proizvođači, 4 Dive i Sea
Arrow.

Ukoliko odabrano odijelo posjeduje manžetne na rukavima i nogavicama, da bi ih se

iskoristilo kao barijeru za ulazak mora u odijelo, potrebno ih je pri oblačenju, postaviti
direktno na kožu, a ne preko rukavica i čarapica. Važno je da su ove manžetne od glatkog
neoprena. U protivnom radi se samo o dizajnerskom triku, koji je sigurno zaračunat u cijenu
ronilačkog odijela. Što su manžetne dulje, to predstavljaju bolju zaštitu od ulaska mora u
odijelo. Standard je da manžetna bude minimalno 4 centimetra, a optimalna duljina je 5
centimetara. Preduge manžetne smetaju prilikom oblačenja ronilačkog odijela, pa se
preporučuje da ih se okrene naopako kada se odijelo oblači, slično kao i kapuljaču.
Test: Odijelo za podvodni ribolov Sea Arrow Predator

Splitska tvrtka Sea Arrow d.o.o. posljednjih se godina visoko pozicionirala na domaćem
tržištu. Njihova godišnja proizvodnja je trenutno niža od potražnje, tako da se ista svake
godine povećava. Brand je brzo pronašao svoje tržišno mjesto zahvaljujući vrhunskom
Yamamoto neoprenu i kvaliteti izrade. Provjereni krojevi modificirani su prema idejama i
praktičnim iskustvima iskusnih podvodnih ribolovaca. Pored konfekcijskih veličina i
standardnih debljina materijala izrade, prema željama kupaca se odijela izrađuju i po mjeri
u željenoj debljini. U segmentu koji se bavi istraživanjem, poseban naglasak je na odabiru
novih šara koje osiguravaju bolju prilagođenost podmorju. Neke od karakteristika Sea Arrow
ronilačkih odijela su: potpuno vodonepropusni šavovi, ojačanja na mjestima izloženim
povećanom habanju, anatomski kroj i poseban sigurnosni štep. Za napomenuti je da svi
materijali korišteni tijekom proizvodnog procesa zadovoljavaju najstrože zdravstvene i
ekološke euro standarde.

Iz široke palete modela koji se proizvode pod markom Sea Arrow, za test smo odabrali model
Predator debljine 5 mm. Neobična, šara, u svakome podmorju je fantastično prilagođena
okruženju, te se stvara optička varka parcijalizacije siluete ronioca. Ugodno iznenađenje je i
vrlo pristupačna cijena, koja podrazumijeva iznad standardnu kvalitetu izrade i ojačanja na
osjetljivim mjestima.

Ronilačko odijelo privlači pažnju neobično dizajniranom šarom na tamno zelenoj podlozi.
Igra boja rezultat je praktičnih iskustava vezanih za reakciju riba u susretu s podvodnim
ribolovcem. Obzirom da je riba u stalnom kretanju siluetu ribolovca može promatrati iz
različitih kutova. Zahvaljujući neobičnoj kombinaciji isprekidanih šara prepoznatljiva silueta
podvodnog ribolovca se optički smanjuje. Riba se primjetno drugačije ponaša u susretu s
podvodnim ribolovcem, dopuštajući mu bliži prilaz. Ovo se potvrđuje u praksi, pogotovo
prilikom kombiniranja plitke čeke sa prikradanjem. U konkretnim situacijama stječe se dojam
da riba na vrijeme ne uočava opasnost, te se sa zakašnjenjem odlučuje za bijeg. Obzirom na
ovu spoznaju, Predator šara je primjeren izbor za sve podvodne ribolovce koji prakticiraju
lov prikradanjem i čekom.
Nepropusnost šavova i dobre termičke karakteristike omogućuju ronjenje u ovome odijelu
veći dio godine. Yamamoto neopren od kojeg je izrađeno vrlo je mekan i elastičan, te se
podvodni ribolovac ugodno osjeća i nakon višesatnog ronjenja. Ovo je pretpostavka
otpornosti odijela i kada ga se koristi učestalo tijekom više dana bez ispiranja slatkom
vodom. Zahvaljujući kroju koji idealno prati anatomiju tijela, nabiranja neoprena na
laktovima, koljenima i vratu nema, što je garancija da odijelo neće iritirati kožu ni tijekom
cjelodnevnih ronjenja. Šavovi od kvalitetnog konca su dvostruko čvrsto proštepani kroz
neopren. Uvažavajući prihvatljivu cijenu, te prilagođenost šare različito konfiguriranom
podmorju, ne čudi što je Sea Arrow Predator među najprodavanijim ronilačkim odijelima u
Dalmaciji.

1.1.2.1. Peraje

Dubina zarona podvodnog ribolovca, vrijeme koje će tijekom dana provesti u podvodnom
ribolovu, brzina približavanja lovini, vibracije i buka koju stvara prilikom zarona samo su
neke varijable koje značajno ovise o perajama koje se koriste u podvodnom ribolovu. Peraje
za podvodni ribolov inače su dio opreme koji se stalno usavršava i još uvijek ne postoje neke
koje bi mogli nazvati idealnima.

Ovdje ćemo spomenuti samo duge peraje, za podvodni ribolov, jer su sve kratke gumene, ili
plastične, peraje proizvod s kojim podvodni ribolovac nema posebne šanse za ulov ribe, a
ronjenje na dah, dublje od desetak metara s njima, početnicima može biti čak i opasno, zbog
sporog izrona.

Peraje za podvodni ribolov sastoje se od gumenog stopala i izmjenjivog lista koji se vijcima,
ili odgovarajućim mehanizmima, pričvršćuje za gumeno stopalo. Listovi peraja se izrađuju u
različitim debljinama, i od različitih materijala, o čemu ovisi i konačna cijena peraja. Cijene
peraja za podvodni ribolov se kreću od par stotina do par tisuća kuna. Svojom cijenom
obično opravdavaju i svoje performanse, ali nije preporučljivo kupovati skupe, u praksi
nedovoljno provjerene peraje, jer se može desiti da skupa i neprovjerena investicija pukne
uslijed redovitog korištenja nakon godinu do dvije korištenja. Ovi slučajevi su poznati iz
prvih serija karbonskih peraja, kod kojih su listovi pucali na mjestu spajanja s gumenim
vodilicama. Sličan problem javljao se i sa perajama od posebnih pvc legura, a identičnih
slučajeva je bilo i sa prvim serijama većine proizvođača peraja za podvodni ribolov s
listovima od standardnih pvc materijala. S druge strane, postoje i proizvođači peraja koji su
na tržište izlazili sa prethodno adekvatno testiranim perajama koje su trajale po desetak i više
godina.

U svakom slučaju, prilikom kupnje prvih peraja, odaberite neke s plastičnim listovima.
Karbonske peraje su za iskusne podvodne ribolovce, za veće dubine, a na manjim dubinama s
njima treba oprezno roniti jer se oštećuju prilikom udara po stijenama. Tvrdoću lista peraje
prilagodite snazi vaših listova, butina i kvadricepsa. Čvršća peraja osigurava brži i sigurniji
izron i zaron, ali traži snažnije mišiće nogu. U suprotnom će rezultati biti lošiji nego s
perajom mekšeg lista.

Vodite računa i da vam stopalo peraje bude prilagođeno nozi. Ne smije žuljati, ali ne smije biti
ni preširoko.

Duboki lov podrazumijeva prvenstveno peraje s listovima od posebnih sintetičkih vlakana.

Prilikom izbora prednost treba dati modelima koji su konzistentnijeg kemijskog sastava, i
potpuno zaštićeni gumenim obrubnicama. Naravno, važno je i da stopalo bude mekano.
Prema američkim testovima peraje iste duljine s karbonskim listovima u odnosu na one s
listovima od plastičnih polimera rezultiraju od 25 – 35 % većim potiskom, ovisno o vrsti
karbona i polimera koji se na testu uspoređuju. Peraje nije preporučljivo navlačiti na bosu
nogu. More omekšava kožu nogu, tako da se već nakon sat vremena ronjenja stvaraju žuljevi.
Zbog toga se prilikom odabira veličine stopala uzima jedan broj veće peraje u odnosu na
veličinu stopala. Primjerenije je koristiti neoprenske čarapice od 3 milimetra, jer 5
milimetarske zahtijevaju značajniji utrošak energije da bi se peraje u plivanju održavale
ispod površine mora. Peraje još uvijek predstavljaju dio opreme najmanje prilagođen
podvodnom ribolovcu. Upravo peraje stvaraju najviše vibracija i udara, te najčešće plaše
ribu, posebno prilikom lova na čeku. Boja peraja nije presudna, osim ako se lovi tehnikom
plitkog šuljanja. Za tu i slične tehnike trebalo bi izbjegavati peraje sa jarkom bojom listova i
obavezno ih premazati odgovarajućim mat premazom radi smanjenja odbljeska sunca. Ovo
treba primijeniti i kod peraja koje se koriste u tehnikama čeke i podrona. Ukoliko
posjedujete peraje s listovima od polimera adekvatne debljine korisno ih je istrugati s obje
strane, i također premazati mat premazom. Skupa, i u praksi neprovjerena rješenja, koja se
mogu naći na tržištu treba izbjegavati.
Test: Omer Pegaso peraje za podvodni ribolov
Težnja stvaranju izdržljivih, i na habanje otpornih peraja, oduvijek je bila izazov Omerovom dizajnerskom timu.
Bilo je tu promašenih modela, ali i modela koji su zauvijek ostali zabilježeni na tržištu. Novi model Omer –
Pegaso peraje za podvodni ribolov predstavljaju odgovor na traženje svim onim podvodnim ribolovcima koji
žele trajnu i čvrstu peraju, te ne žele posebno voditi brigu da li s perajama udare u kamen i gdje ih po brodu
ostavljaju. Zbog takvih zahtjeva Pegaso listovi su izrađeni od čvrste stakloplastike. Usprkos korištenju tog
materijala performanse u praksi, u odnosu na karbonska vlakna, su tek neznatno inferiorne po snazi potiska. S
druge strane u odnosu na većinu ostalih materijala od kojih se listovi peraja izrađuju Pegaso je efikasniji.
Listovi od stakloplastike neuporedivo su otporniji na habanje i udarce u odnosu na sve poznate materijale
izrade. Obzirom na konkretnu namjenu u ponudi su tri različite tvrdoće listova, soft, medium i hard. Sve opcije
su izrađene u brown mimetic dizajnu. Na listovima su bočne zaštitne gume, koje imaju i funkciju usmjerivača,
čime se minimalizira neželjeno pomicanje peraja lijevo - desna prilikom zarona i izrona. Na listove se
postavljaju već potvrđene Millenium Omer stope koje se nude od broja 38 do broja 48. U cilju poboljšanja
udobnosti i korisničkih performansi, prema željama korisnika i stope se nude u tri različite tvrdoće gume, što je
novost po pitanju standarda ponude kod Omer peraja.
1.1.2.2. Ronilačka maska

Nekada je izbor ronilačke maske bio jednostavan. Postojalo je nekoliko provjerenih, i skupih
modela, uz jeftine maske koje su žuljale, imale usko vidno polje, i u koje je prodiralo more
uz obrazine. Okviri tih jeftinih maski su bili nekvalitetno izvedeni, te su njihovi spojevi sa
staklom također loše brtvili.

Danas se na tržištu nudi mnoštvo različitih ronilačkih maski vrhunskih karakteristika.

Načelno se mogu podijeliti na ronilačke maske za podvodni ribolov i ostale. Maska za
podvodni ribolov obavezno ima tamne obrazine, kako bi se izbjegao veći prodor svjetla u
unutrašnjost, što smanjuje koncentraciju promatranja na morskom dnu, ali i više izlaže
bjeloočnice podvodnog ribolovca pogledima riba, koje su na njihovo pomicanje vrlo
osjetljive. Kvalitetna maska za podvodni ribolov treba pomiriti i dvije suprotnosti, što šire
vidno polje, i što manju ukupnu zapremninu. Što šire vidno polje ronilačke maske je važno iz
razloga da se bez pomicanja glave može pratiti kretanje ribe u što širem prostoru. Svaki
pokret tijela, ili nekog dijela tijela, uznemiruje ribu. S druge strane, šire vidno polje zahtijeva
masku većeg volumena.

Pokušavalo se i s kombinacijama ronilačke maske manje zapremnine sa zakrivljenim,

sfernim, staklom od posebnih materijala. Ovakvim staklom nastojalo se proširiti vidno polje
uz prihvatljivu, manju, zapremninu. Rezultat je bio razočaravajući. Vidno polje je doista šire,
zapremnina je prihvatljiva, ali donekle iskrivljena slika smanjuje preciznost prilikom
nišanjenja i gađanja ribe.

Ukoliko se prakticira podvodni ribolov na većim dubinama prednost treba dati ronilačkoj
masci manje zapremnine. S njome se lakše izjednačava tlak, a stvara se i manji otpor u
poniranju, te je i manji pritisak na lice podvodnog ribolovca.

Ukoliko se prakticira podvodni ribolov na manjim dubinama prednost treba dati ronilačkoj
masci šireg vidnog polja, koja ima i veću zapremninu.

U slučaju lova na čeku na većim dubinama izbor ronilačke maske je sužen. Za tu namjenu se
nude najbolje, ali i najskuplje ronilačke maske. Njihova cijena može biti i dvostruka u odnosu
na prosječno dobru masku za podvodni ribolov. No opravdana je zbog svojih karakteristika i
teških uvjeta lova na većim dubinama.

Obrazine suvremenih maski za ronjenje su od silikona, a ranije su bile od gume, koja se teže
prilagođavala formi lica ribolovca, i žuljala je. Prilikom zaranjanja silikonske obrazine se
deformiraju, smanjujući unutrašnji volumen maske. Kako obrazine imaju intenciju
samoispravljanja to se unutar maske stvara podtlak koji djeluje na lice. Iskrivljava se slika
koju vidimo kroz stakla, a moguće je da u masku prodre i nešto mora. Da bi se ovi negativni
efekti smanjili treba odabrati kvalitetniju masku kod koje ćemo tijekom zarona primijeniti
protumjeru ubacivanja malo zraka iz nosa u zapremninu maske. Ovim postupkom izjednačava
se tlak u unutrašnjosti maske s onim u okruženju, te maska ponovno poprima prvotni oblik.
Kako se zaranjanje nastavlja, svakih nekoliko metara postupak se ponavlja. Upravo zbog toga
su maske manjeg volumena i praktične, jer je potrebno unutra upuhati manju količinu zraka,
da bi se izjednačio unutrašnji i vanjski tlak. Prilikom te radnje u neadekvatnu ronilačku
masku lakše prodire more, te trošimo i veću količinu zraka.

Prilikom izrona upuhani zrak u masci predstavlja dragocjenu rezervu koju treba udisati.
Ukoliko se to ne radi zrak će spontano izlaziti po rubovima maske. No ovo je već područje
koje zahtijeva obuku na tečajevima ovlaštenih instruktora ronjenja na dan (AIDA), koji su, uz
instruktore Apnea Academy, jedini kompetenti pisati o tome.

Dekompresija tlaka u masci se najjednostavnije radi na način da se prstima stisnu nosnice.

Zbog toga je važno da odabrana maska pruža slobodan pristup prstima do nosnica, jer samo
rijetki pojedinci uspijevaju gutanjem izjednačavati tlak.

Ako bismo nabrojili karakteristike koje treba imati kvalitetna maska za podvodni ribolov,
one bi bile slijedeće:

 Antialergijske, silikonske obrazine tamne boje kod kojih je kaiš spojen direktno na
čvrsti okvir stakala, a ne na mekane silikonske obrazine;
 Temperirana i zatamnjena stakla koja onemogućuju ribama da uoče pomicanje
bjeloočnica ronioca, otporna na pritisak, magljenje i ogrebotine;
 Korištenje UV zaštićenih materijala u izradi ronilačke maske, što joj i značajno
produljuje vijek trajanja;
  Maskirni ili matirani okvir stakala koji smanjuje refleksiju sunčeve svjetlosti;
 Sposobnost maske kada je isprobavate u dućanu da je snagom udaha na nos zadržite
na licu bez stavljanja remena oko glave.

Ukoliko imate oštećen vid sugerira se da odaberete ronilačku masku koja omogućava
postavljanje stakala sa potrebnom dioptrijom, što je daleko praktičnije nego nošenje leća
tijekom podvodnog ribolova.

Stakla tek kupljene ronilačke maske po pravilu se magle. Uzrok tome su slojevi masnoće koji
se talože na staklima tijekom proizvodnje maske. Pored različitih specijalnih tekućina protiv
magljenja maske, pomaže i pranje stakala pastom za zube ili trljanje morskom travom prije
upotrebe. Problem se može riješiti još jednim praktičnim načinom, tako da plamenom
upaljača zagrijete centar stakla sa unutrašnje strane ronilačke maske koja posjeduje
temperirana, klasična stakla. Ovaj postupak treba vrlo oprezno izvesti da na oštetite i
deformirate obrazine. Najbolje je sugerirati prodavaču da to napravi u trgovini, prilikom
kupnje.

Prilikom postavljanja ronilačke maske na lice postupak treba obaviti polako i smireno, te
voditi računa da iz maske izvučete pramenove kose i rubove kapuljače ronilačkog odijela. U
protivnom će na tim mjestima u masku prodirati more. Remen ne treba biti jako zategnut jer
snažniji pritisak maske na lice deformira obrazine, pa se ponovno može javiti problem
prodora vode u masku, a višesatno ronjenje sa stegnutom glavom može uzrokovati i
glavobolju. Važno je remen precizno postaviti na tjemenu, a sama njegova zategnutost je
manje važna.

1.1.2.3.Disalica

Disalica je dio opreme podvodnog ribolovca koji je doživio najmanje transformacija

proteklih dvadesetak godina. Nekadašnji gumeni usnici zamijenjeni su ugodnijim silikonskim,
a na tržištu su se pojavile i disalice različitih promjera.

Disalicu odabiremo ovisno o načinu na koji je mislimo koristiti. Nekoliko je praktičnih načina
držanja disalice tijekom podvodnog ribolova. Klasični način je da se plastična zakačka
postavi na remen maske. Kod ovakvog postavljanja disalice nužno je da ona svojim
anatomskim zakrivljenjem prati liniju glave, jer u protivnom uzrokuje natezanje remena
ronilačke maske, čime se povećava pritisak na glavu ronioca, što može uzrokovati migrenu.

Francuska škola podvodnog ribolova primjenjuje način kod koga se disalica uvlači kroz
sredinu remena ronilačke maske na stražnjem dijelu glave.9 Ovakvo postavljanje disalice vrlo
je praktično pri ronjenju u uvjetima izrazito valovitog mora jer je vrh disalice uvijek iznad
valova. No ovakvo postavljanje podrazumijeva nešto dulje disalice, sa drugačijim
anatomskim zakrivljenjem i posebnom elastičnošću anatomskog usnika. U suprotnom, kod
višesatnih ronjenja moguće je usnikom iziritirati usnu šupljinu.

Praktičan način postavljanja disalice koji se susreće u Dalmaciji je poseban, tanki gumeni
remen, na kome je disalica slobodno postavljena. Ovaj remen postavlja se prije nego se
postavi ronilačka maska sa svojim remenom. Praktičnost ovog modela se ogledava u
slučajevima magljenja maske u uvjetima jače valovitog mora. Skidanje maske s glave tada je
pojednostavljeno jer disalica ostaje fiksirana u ustima, te valovi ne ometaju ritam disanja.

Konačno, postoji i jedna talijanska škola podvodnog ribolova koja podrazumijeva slobodan
položaj disalice uz ronilačku masku, dok se pliva na površini. Prilikom zarona disalica se
slobodnom rukom postavlja pod gumeni pojas s olovima i ponovno stavlja u usta tek nakon
izrodna i prvog udaha na površini. Ovaj način korištenja disalice ima prednosti kod tehnika
podvodnog ribolova pretraživanjem i zavlačenjem u rupe, čeke i dubokog poniranja, ali
nedovoljno iskusnim podvodnim ribolovcima nije preporučljiv jer se disalica lako izgubi.

Standardno se disalica pomoću pripadajuće kopče postavlja na remen maske. Ukoliko se

odlučite za ovaj, najčešći način, treba voditi računa jedino o tome gdje su kopče remena
ronilačke maske. Ukoliko su one postavljene na mekim obrazinama maske, ovim dodatnim
naprezanjem ubrzati ćete kidanje obrazina maske na mjestu gdje su zavarene kopče remena.
Ukoliko su kopče postavljene na čvrstom okviru maske problema neće biti.

Dakle, prije nego pristupite odabiru disalice odlučite se na koji način ćete je koristiti. Potom
odaberite tip disalice koji je primjeren takvoj upotrebi. Prilikom kupnje treba voditi računa o
još nekim detaljima: usnik anatomski treba odgovarati veličini vaših usta i obliku vilice. Cijev
9
Boissin, E., ABC de la Chasse sous - marine, Editions Bornemann Paris, Bornemann 1984. str.19
disalice svojim promjerom i duljinom treba biti primjerena vašoj kondiciji, u protivnom ćete
se brže zamarati tijekom ronjenja. Veća kondicija i snažnija pluća pretpostavka su za disalice
šireg promjera, no kod njih ritam disanja treba biti sporiji i ravnomjerniji, a izbacivanje vode
treba provoditi kraćim i snažnijim puhanjem, jer će inače opet biti problema sa zamaranjem.
Uže i dulje disalice podrazumijevaju kraće udisanje sa stankama, te sporiji ulaz zraka u pluća
prilikom izrona itd.

Optimalan promjer disalice je od 22 do 26 milimetara. Što se tiče materijala izrade gornjeg

dijela disalice preporučljivo je izbjegavati one od tvrde plastike jer njihov dodir s kamenjem
u podmorju stvara čujan zvuk koji plaši osjetljiviju ribu. Osim toga tvrde disalice na poseban
način vibriraju prilikom zarona što također ribama signalizira dolazak podvodnog lovca.

I na kraju, još jedan važan detalj. Izbjegavajte kupovinu no name disalica, i općenito kupnju
disalica po shopping centrima i supermarketima. Samo kod disalica eminentnih proizvođača
ronilačke opreme možete biti sigurni da su silikonski usnici izrađeni od neškodljivih
materijala. Slučajnost ili nešto drugo, ali poznata su nam dva primjera kod kojih je upravo
korištenjem no name disalica došlo do kvarenja zubi koji su bili u direktnom dodiru s
usnikom tijekom ljeta. Možda bi se proizvođači tih disalica branili argumentom da se radilo o
disalicama za rekreativno ronjenje, a ne za višesatno držanje u ustima. Preporučujemo da
disalicu i kupujete kao podvodni ribolovac, i zbog toga potrošite dodatnih pedesetak kuna
više.

Fluorescentna naljepnica na vrhu disalice nije tu slučajno postavljena. Jedno statističko

istraživanje provedeno na Azurnoj Obali u Francuskoj ukazalo je da je u periodu 4 godine 85
% nalijetanja čamaca na ronioce bilo upravo u slučajevima kada je disalica bila crne boje,
bez signalne naljepnice na vrhu. Ribu naljepnica ne plaši, kao što je plaše nepoznati zvukovi i
vibracije koje nastaju prilikom zarona. Pogotovo šumovi brodskih motora u širem akvatoriju
ronjenja. Zbog toga, i sigurnosti savjetujemo da tu malenu naljepnicu, koja ponekad može biti
posljednji signal brodu koji plovi prema roniocu, i ostavite na disalici.
1.1.2.4. Podvodna svjetiljka

Podvodna svjetiljka je obavezni dio opreme podvodnog ribolovca kada lovi na dubinama
iznad desetak metara dubine. Rupe, procjepi i podvodne pećine uvijek kriju neko
iznenađenje koje je izuzetno teško uočiti bez podvodne svjetiljke. Kako odabrati podvodnu
svjetiljku? Prema akvatoriju u kome ćete je pretežno koristiti. Ukoliko su na tome području
pretežno uske i duge rupe i procjepi bolje je odabrati manju svjetiljku s koncentriranim uskim
svjetlosnim snopom. Ako je konfiguracija dna drugačija trebati će vam podvodna svjetiljka s
većim promjerom i snagom svjetla.

Ukoliko ste voljni više novca uložiti u podvodnu svjetiljku odaberite neku s akumulatorima i
izvedenim priključkom kojim se akumulator spaja na vanjsko napajanje. Problem koji se
redovito javlja kod podvodnih svjetiljki vezan je za oksidaciju električnih kontakata kod onih
svjetiljki koje se često odvrću radi zamjene baterijskih uložaka, ili punjenja akumulatorskih
uložaka. Tako se vremenom pojavljuju problemi s uključivanjem svjetiljke, te se obično desi
da svjetiljka otkaže kada je najpotrebnija.

Primarno je kod podvodne svjetiljke važna snaga svjetla i veličina vanjskog kućišta.
Vremenski kapacitet svjetiljke manje je važan, jer se ona ipak uključuje sporadično.

Na podvodnoj svjetiljci važno je redovito kontrolirati gumene brtve i jednom godišnje ih

premazati posebnim sredstvom koje možete nabaviti u većini specijaliziranih dućana
ronilačke opreme. Vodite računa prilikom odabira podvodne svjetiljke i da ista koristi
standardnu žaruljicu koju možete i posebno kupiti. Preporučljivo je i kombinirati žaruljice
prema preporuci proizvođača. Optimalan je onaj izbor žaruljice koji će autonomiju baterijskih
uložaka svesti na dovoljno trajanje, a osigurati zadovoljavajuću snagu svjetlosnog snopa.

Na kraju ono najvažnije: Kako koristiti podvodnu svjetiljku u podvodnom ribolovu?

Svjetlosni snop kod ribe izaziva šok. U uvjetima kada je i dnevno svjetlo izraženo izvan rupe,
procjepa ili podmorske špilje, teško je predvidjeti strelovite kretnje ribe i smjer u kome će
riba pokušati bijeg. Zbog toga se preporučuje da se prilikom približavanja procjepu ili rupi ne
pali podvodna svjetiljka. Na par sekundi pred rupom zatvorite oči, te ih po tom žmireći
otvorite. Kako se približavate procjepu polako se zaustavljajte, te napravite kraću stanku na
udaljenosti od jednog metra. Sačekajte par trenutaka i promatrajte otvor. Često će se radoznali
šarag ili ugor pojaviti na izlazu otvora. Ukoliko se nikakva riba ne pojavljuje približite se
otvoru i počnite oprezno zavirivati unutra uz postepeno potpuno otvaranje očiju. Ova
tehnika će Vam omogućiti da i bez pomoći svjetiljke uočite eventualnu siluetu ribe u rupi.
Nanišanite i pucajte, riba vrlo vjerojatno neće pokušati bježati. Ukoliko prvim pregledom,
bez svjetiljke, niste uočili ribu upalite svjetiljku te polako i oprezno započnite pregled rupe od
njenog plićeg dijela prema dubljem. Snop pomičite vrlo lagano i to uz donji dio rupe prema
gornjem. Kada uočite ribu pucajte na mah jer sa trajanjem osvjetljenja kretnje ribe postaju
nemirnije.

Upamtite, podvodna svjetiljka je obavezan dio opreme podvodnog ribolovca i nekad će

upravo ona predstavljati razliku zahvaljujući kojoj se iz podvodnog ribolova nećete kući
vratiti praznih ruku. U kasnijim poslijepodnevnim satima, kako se smanjuje intenzitet
dnevnog svjetla, upotreba svjetiljke biti će nužnija. Ponekad se može desiti da se u kasnim
poslijepodnevnim satima dio jata šargi privremeno skloni u određenu šargeru. Usprkos
podvodnoj svjetiljci neće pokazivati želju da pobjegnu iz šargere. Vama tada ostaje da se
oboružate strpljenjem i precizno ciljate, pogotovo kada vam se poklope dvije ribe na nišanu.
Među podvodnim ribolovcima u Hrvatskoj u nalaženju ovakvih pozicija na većim dubinama
posebni eksperti su Boris Reinić iz Rijeke i Mislav Čalo iz Splita. Na dubinama tridesetak i
više metara takvih pozicija još uvijek ima po Jadranu, a spomenuti dvojac to redovito
dokazuje ulovima i na državnim prvenstvima Hrvatske.

Postoji mogućnost nalaženja plitke šargere koja je inače prazna, a samo trenutno su se u njoj
sklonili šargi. Jednom prilikom sam to doživio na otoku Svecu 1999. godine, a drugom na
sjevernoj obali Visa 2004. godine. U potpuno mračnom okomitom procjepu u obali za
petnaestak minuta sam ulovio 5 šaraga težine od 0,60 kg do 1,50 kg, na Svecu, te 4 šarga i
jednog velikog pica na Visu. 2000. godine na, inače izlovljenoj, poziciji kod Zavalatice na
Korčuli u kasnim poslijepodnevnim satima u šargeri na 7 metara dubine skrilo se čitavo jato
šaraga. Partner u ronjenju, Miljenko Galić i ja smo za pola sata ulovili 12 velikih šaraga. U
oba slučaja podvodna svjetiljka je bila presudni dio opreme. Bez nje bismo teško išta
primijetili u mračnim i dubokim procjepima.
1.1.2.5. Nož

Nož je obavezan dio ronilačke opreme, koji se nosi iz potrebe i sigurnosnih razloga. Rizik da
se zapletete u ostatke pokidane ribarske mreže ili neku neoznačenu suvremenu, gotovo
nevidljivu, ribarsku mrežu, raste s povećanjem ovih ribolovnih alata u moru. U takvim
situacijama nož može biti ona tanka slamka spasa. Osim toga uvijek je rizik i da se konop ili
najlon od ronilačke bove podvuče pod neke kamene izbočine i u izronu vas zaustavi na par
metara od površine i spasonosnog udisaja. Ukoliko niste na rezervi zraka odbaciti ćete olova,
ili se spustiti natrag da otpustite konop koji je zapeo. U situacijama panike nož često spašava
život.

Pored toga nož služi i za usmrćivanje lovine. Podvodni ribolov je sport, tako da je primjereno
nakon pogotka ribe istu momentalno usmrtiti brzim i preciznim ubodom noža u mozak.

Nadalje, postoje ronilački noževi koji su i praktičan alat kojim se može tijekom lova u moru
otklanjati manje probleme na opremi, poravnavati strijelu i sl. Veliki i teški ronilački noževi
opravdani su prvenstveno u slučajevima kada se lovi na otvorenome, po pučinskim otocima i
drugdje gdje se može očekivati ulov kakvog velikog morskog predatora usmrćivanje kojega je
jednostavnije s masivnijim nožem dulje oštrice. U protivnom, odaberite manje, elegantne
ronilačke noževe koji se mogu po potrebi koristiti i kao pomoćni alat. Potrebno je da
ronilački nož usprkos svemu ima odgovarajuću masu, te da je dobro učvršćen u koricama, da
se ne desi da ga izgubite. Postoje različiti modeli učvršćivanja noža u koricama. Izbjegavajte
u praksi neprovjerene načine i uvijek provjeravajte stanje gumenih držača na koricama noža.
Noževe manjih dimenzija praktično je držati na pojasu sa olovnim utezima. Ukoliko je nož
većih dimenzija postavlja se na nogu, praktičnije s unutrašnje strane lista noge, kako bi se
smanjila mogućnost zaplitanja konopca od ronilačke bove preko korica noža. Postoje i
praktični mali noževi koji se postavljaju na podlaktici ruke. Izbor napravite prema svojim
potrebama. Obzirom da ronilački nož nije skup mišljenja smo da bi u čamcu uvijek trebalo
imati dva, jedan manji, praktičan i za čišćenje ribe, a drugi masivan, veliki, kada ronite na
brakovima u otvorenom moru i po pučinskim otocima.
1.1.3. Podvodne puške, temeljne koncepcije, prednosti i nedostaci

Bez obzira na opremljenost podvodnog ribolovca drugim dijelovima opreme i kvaliteti te

opreme, rezultati u podvodnom ribolovu ovisit će prvenstveno o primjerenosti odabranog
modela podvodne puške tehnici i taktikama podvodnog ribolova koje se primjenjuju, te
ponašanju ribe na području ribolova.

Prije više desetaka godina, kada se puška za podvodni ribolov počela profilirati kao sredstvo
za ozbiljan podvodni ribolov, pogotovo onaj takmičarski, improvizacijama više nije bilo
mjesta. Tako se u stranoj literaturi spominju četiri temeljne koncepcije pušaka za podvodni
ribolov:
 Podvodne puške s tlačnim oprugama;
 Podvodne puške s elastičnim oprugama;
 Podvodne puške na komprimirani zrak;
 Podvodne puške ostalih koncepcija.

1.1.3.1. Podvodne puške sa tlačnim oprugama

Podvodne puške s tlačnim oprugama osmišljene su na jednostavnoj koncepciji. U cilindričnoj

cijevi bi se postavila tlačna opruga koja bi se umetanjem strijele sabijala u dijelu cijevi, gdje
bi sigurnosni držač sabijenu oprugu držao dok pritiskom na okidač mehanizam ne bi
oslobodio osigurač koji je oprugu držao sabijenu. Svojim otpuštanjem tlačna opruga je
izbacivala strijelu iz cijevi puške.

Standardne podvodne puške proizvedene prema ovoj koncepciji cjenovno su bile prihvatljive,
i relativno jednostavne za korištenje. Rijetki pojedinci koji su se prije četrdesetak i više
godina bavili podvodnim ribolovom uvijek su u plovilu posjedovali jednu ovakvu pušku. Tada
je podvodna puška bila velika nepoznanica i samo na rijetkim područjima Jadrana bilo je
zakonski regulirano njezino korištenje u ribolovu. Federače, kako su ubrzo nakon
pojavljivanja nazvane, imale su veliku manu. Podvodne puške izrađene prema ovoj
koncepciji, standardnih dimenzija od 80 do 120 cm bile su preslabe za ulov većih riba, kojih
je tada bilo u izobilju. Pored toga domet im je bio vrlo ograničen, tako da je strijela već na
maloj udaljenosti imala vrlo skromnu prodornu moć. I preciznost ovih pušaka bila je slaba.
Oslobađanjem tlačne opruge ista je udarala u usta cijevi što je izazivalo trzaj s pomicanjem
linije gađanja. Osim toga bile su iznimno bučne, što je plašilo ribu u blizini podvodnog
ribolovca. Intenzitet udara tlačne opruge u cijevi s jedne strane i relativno sporo izlijetanje
strijele iz cijevi često je rezultiralo promašajima uslijed pomicanja ribe čak i na malim
udaljenostima. Problem ovih pušaka bio je i u trajnosti tlačne opruge. Držanje opruge u
sabijenom stanju tijekom ronjenja i sama upotreba puške, već nakon par mjeseci rezultirali bi
znatno smanjenim performansama snage izbačaja, a samim tim i krajnjim dometom strijele.
Proizvodili su se tada i rijetki modeli federača većih dimenzija od 200 cm i duži. No ovi
ekstremni modeli bili su izuzetno komplicirani u postupku tlačenja opruge. Najčešće se to
trebalo raditi uz pomoć druge osobe izvan mora. Federače su pojavom podvodnih pušaka
drugih koncepcija vrlo brzo postale povijest, a današnje veterane podvodnog ribolova u
Hrvatskoj uz ove puške vezuju uspomene kada ni iz blizine nisu uspijevali s njima usmrtiti
kakvu prosječnu kirnju na koju bi naišli.

1.1.3.2. Podvodne puške s elastičnim oprugama starije koncepcije

Podvodne puške s elastičnim oprugama pojavile su se na tržištu u periodu dok su još federače
imale primat. Radilo se o jednostavnim koncepcijama, na koje su se postavljale primitivne
gumene opruge. Za razliku od prve grupe podvodnih pušaka, vrlo jednostavnih koncepcija,
ove puške su u praksi dokazivale svoje prednosti. Daleko brže u izbacivanju strijele, tihe u
korištenju i s daljim dometom vrlo brzo su kod ozbiljnijih podvodnih ribolovaca zamijenile
federače.

Mada su i njihove početne koncepcije imale više manjkavosti, temeljna je bila vezana za
relativno nisku prodornu moć strijele uslijed primitivnih gumenih opruga koje su odapinjale
strijelu. Da bi se ta slabost dijelom otklonila koristile su se strijele manjih promjera, 4,5 i 5
milimetara. Ovo je rezultiralo problemom pucanja strijela kada bi se pogodila nešto veća riba.
Obzirom na mali promjer strijele one su se izrađivale od građevinskog feder čelika koji je
elastičan ali krt i lako puca. No usprkos svemu značajne prednosti laštikača, čak i tih prvih –
primitivnih, u odnosu na federače rezultirale su vrlo sporim uvođenjem inovacija u ovoj
kategoriji pušaka sve do druge polovine osamdesetih godina. Ribe je nekada bilo dovoljno,
zadržavala se po plićacima, a podvodnih ribolovaca također je bilo malo, da bi se isplatilo
ulaganje značajnijih sredstava u istraživanje i razvoj.

1.1.3.3. Podvodne puške na komprimirani zrak

Upravo indiferentan tržišni pristup proizvođača prvih laštikača predstavljao je adekvatan

moment da se tržištu ponudi neka nova koncepcija, i prezentira kao savršenije tehnološko
rješenje, uz adekvatnu cijenu. Tako se na tržištu pojavljuju podvodne puške na komprimirani
zrak. Njihova koncepcija temelji se na zračnoj komori koju u cijevi zatvara klip u koji se
postavlja strijela. Guranjem strijele u cijev zrak u cilindru se tlači i sabija na uskom prostoru.
U zadnjoj poziciji klip se okači na osigurač odakle ga oslobađa mehanizam okidanja pri
pritisku na okidač. Ove podvodne puške, ubrzo nazvane komprimirke već u prvoj razvojnoj
fazi bile su dosta ozbiljno koncipirane. Tržištu su ponuđene u širokoj paleti dimenzija od
podvodnih pištolja duljine tridesetak cm do najvećih modela, duljih od 100 cm s kojima se
moglo bez problema krenuti u podvodni ribolov i na velike primjerke riba, koje se postojećim
modelima laštikača i federača moglo samo prestrašiti, u najboljem slučaju lakše raniti.

Pojava jedne nadasve jednostavne koncepcije podvodnih pušaka rezultirala je i

omasovljenjem podvodnog ribolova kao rekreacije i sporta, što je vrlo brzo ponukalo sve
veće proizvođače podvodnih pušaka da tržištu ponude paletu vlastitih modela komprimirki.
Snaga i domet ovih pušaka, u odnosu na modele druge dvije koncepcije koji su tada bili
dostupni na tržištu, predstavljali su najznačajnije prednosti. Čak i preciznost je bila
zadovoljavajuća, kada bi se podvodni ribolovci na njih priviknuli.

Podvodne puške ove koncepcije početno komprimiranje zraka postižu pomoću pumpe koja se
dobiva u kompletu s puškom. Prema priloženoj uputi nabija ih se na željeni pritisak, u
granicama koji dopušta proizvođač (i do 30 atmosfera). Cijevi su cilindričnog oblika od
aluminijskih legura. Kundak na ovim puškama anatomski je oblikovan prema ruci, a izrađen
od tvrde plastike. Na tijelu kundaka, najčešće na stražnjem dijelu nalazi se ventil u koji se
postavlja pumpa kada se podvodnu pušku tlači zrakom. Cijev puške spojena je sa kundakom i
ventilom u jedinstvenu cjelinu. U unutrašnjosti cirkulira specijalno ulje, a svi spojevi su
osigurani i specijalnim gumenim brtvama kako se stlačeni zrak ne bi gubio. Mehanizam za
okidanje sastoji se od otponca, osovine, opruge i spojnice s okidačem. Otponac se izrađuje od
metala visoke čvrstoće i postavljen je uzdužno te se pomiče oko osovine koja je poprečno
fiksirana kroz cijev. U stijenki tijela kundaka poluga za okidanje prolazi kroz brtvu do zuba na
koji se zakači klip u poziciji kada je puška nabijena. Mehanički princip funkcioniranja smo
opisali kako bismo upozorili o čemu je potrebno posebno voditi računa kod komprimirki.

Zbog utjecaja vremena, nepravilne upotrebe i neodržavanja mogu se pojaviti simptomi

neispravnosti podvodne puške na komprimirani zrak. Klip kojim strijela tlači zrak u cijevi je
izrađen od teflona. U početku proizvodnje komprimirki klip se izrađivao od metala. No
struganjem je oštećivao cijev, a po rubovima bi se vremenom pojavila oštećenja uslijed
djelovanja soli koja se taložila. Tako više klip ne bi adekvatno brtvio i puška bi gubila zrak.
Zamjenom klipa često bi se utvrdilo da je struganjem narušena ravnomjernost stijenke cijevi,
tako da su iz puške i s promijenjenim klipom izlazili mjehurići zraka. Teflonski klip je sve
promijenio, ali je nametnuo potrebu pažljivijeg rukovanja s puškom na komprimirani zrak
prilikom nabijanja strijele. Ovaj postupak potrebno je izvoditi u kontinuitetu bez naglog
udaranja stražnjim dijelom strijele u teflonski klip, te umjerenim pritiskom klipa na zub u dnu
cijevi koji će ga blokirati u stražnjem položaju. Prilikom napinjanja treba obratiti pažnju da
klizeća vodilica na strijeli precizno nasjedne na usta cijevi. Tako se strijelu prilikom
nabijanja puške drži u centru, a teflonski klip se jednakomjerno pomiče u cijevi puške. U
suprotnom moguća su oštećenja cijevi, kroz koja se vremenom počne gubiti zrak. Teflon je
osjetljiv, te zbog toga treba izbjegavati okidanje podvodnom puškom izvan vode. Obzirom
da tada u cijevi nema mora klip ostvaruje daleko veću brzinu udarca nego što je to
predviđeno. U takvim uvjetima oštećuje se klip i plastični ublaživač udara s unutrašnje strane
usta cijevi podvodne puške.
Sedamdesetih godina XX st. pravu revoluciju u proizvodnji podvodnih pušaka na
komprimirani zrak predstavljalo je uvođenje patenta podjele zračne komore na dva dijela.
Sada se podvodnu pušku na komprimirani zrak moglo bez straha natlačiti na njezin
maksimum. Strijelom se sabijao zrak do predviđenog maksimuma, ali je postojala
mogućnost korištenja samo dijela sabijenog zraka prilikom okidanja, jednostavnim
pomicanjem poluge kojom se glavna zračna komora dijelila na dvije manje. Praktičnost ovog
patenta omogućila je da se bez straha od lomljenja ostiju ili oštećenja harpuna gađa i na
manjim udaljenostima, kada je riba položena uz kamen. No potrebno je upamtiti da se kod
ovakvih modela podvodnih pušaka na komprimirani zrak nabijanje strijele uvijek izvodi u
poziciji kada su zračne komore spojene, dakle na jačoj snazi.

Tijekom devedesetih godina uvedene su i druge inovacije koje su rezultirale povećanom

brzinom strijele, prigušivanjem bučnog udara klipa u amortizer na izlazu iz cijevi i drugo. Te
inovacije pojavile su se u periodu dosta osjetljivom za opstanak komprimirki, jer se u
međuvremenu brojnim tehnološkim inovacijama i novim materijalima izrade podvodna puška
na elastične opruge dovela do neslućenih granica. Bez obzira kako će se tržišni sukob ove
dvije koncepcije dalje odvijati podvodna puška na komprimirani zrak dimenzija 50 do 70 cm
ostat će dijelom povijesti podvodnog ribolova i uvijek će se susretati, kako kod iskusnih
podvodnih ribolovaca kao oružje za posebne situacije ( lov određenih riba u grotama i pod
kamenjem ), tako i kod početnika koji upravo sa ovakvom puškom otvaraju vrata
čarobnoga svijeta podvodnog ribolova.

Važno je napomenuti da kod podvodnih pušaka na komprimirani zrak posebno treba voditi
računa o njihovom urednom održavanju i redovito mijenjati ulje u cijevi svake dvije,
maksimalno tri godine. Zbog djelovanja morske vode ove puške treba nakon podvodnog
ribolova ispirati slatkom vodom kako bi se usporio utjecaj morske vode na metalne dijelove.
U protivnom mogu se pojaviti različite posljedice, od već spomenutog gubljenja sabijenog
zraka, do nekontroliranog okidanja puške. Ovo je izuzetno opasno, a samo na širem području
Splita bilo je tijekom posljednjih dvadesetak godina više slučajeva samoozljeđivanja ili
ozljeđivanja druge osobe iz neodržavanih podvodnih pušaka na komprimirani zrak, koje su
nekontrolirano okidale.

Puške na komprimirani zrak danas se proizvode u različitim dimenzijama. Najmanji modeli su

dugi svega tridesetak do četrdesetak centimetara i koriste se u lovu na hobotnice, sipe i manje
primjerke riba po rupama, opremljene prvenstveno ostima. Modeli srednjih dimenzija od 60
do 80 cm praktični su zbog opcije podijeljenosti komore za zrak, što ih čini primjerenima i za
ulov manje ribe, a po potrebi i ubojitim oružjem za veće primjerke. Koriste se prvenstveno u
podvodnom ribolovu po rupama. Veći modeli komprimirki od 100, 115, 120, 130 i više cm
nešto su kompleksniji za korištenje. Usprkos činjenici da i oni posjeduju dvije brzine,
nespretniji su i uglavnom se koriste u podvodnom ribolovu na veće morske predatore
( morska divljač, palamida, gof, lica, kirnja i dr.) Nezamjenjivi su, opremljeni ostima u
podvodnom ribolovu na velike primjerke murine. Postoje čak i posebni modeli komprimirki
sa tri brzine. Na našem tržištu mogao se nabaviti Maresov model Mirage. No takve podvodne
puške presnažne su za standardni podvodni ribolov u Jadranu, osim za tehnike lova na čeku,
posebno za čeku u modro.

Prednost podvodnih pušaka na komprimirani zrak je u njihovoj snazi, tako da pored

probijajućeg efekta djeluju i udarno. Što to znači u praksi ilustrirati ću događajem kada sam
komprimirkom od 105 cm na udaljenosti od tri metra ostima (!) pogodio gofa od 12
kilograma koji se iznenada pojavio. Usprkos činjenici da je pogođen ostima iza glave (koje su
se uslijed snage izbačaja zabile do plastike, ukupnom duljinom zubi ostiju), a ne strijelom s
harpunom, snaga udarca je bila takva da sam ga bez problema privukao sebi i iznio na
površinu. To je udarni efekt komprimirke.

1.1.3.4. Suvremene podvodne puške s elastičnim oprugama

Podvodne puške s elastičnim oprugama naglo su nastavile svoj tržišni prodor u drugoj
polovici osamdesetih godina XX st. Nakon što su komprimirke značajno povećale broj
podvodnih ribolovaca otvorile su se mogućnosti značajnijih komercijalnih profita. Počelo se
testirati nove materijale, a elastične opruge su se počele proizvoditi od materijala koji su s
jedne strane omogućavali brz i snažan hitac, dok s druge bez obzira na svoj profil nisu bili
previše čvrsti u fazi njihovog rastezanja i kvačenja na strijelu. Bilo je i pokušaja nekih
inovacija. Primjer je proizvođač Technisub čiji model Superblitz je omogućavao da se
elastične opruge postave na strijelu, a potom pritiskom nogu potisne nosač sa oprugama do
željene pozicije na cijevi. No vremenom je kvaliteta materijala izrade i njegova prilagođenost
namjeni ovu i slične inovacije učinila nekorisnim.
Posljednjih godina su laštikače definitivno preuzele primat u podvodnom ribolovu u odnosu
na ostale koncepcije. Osnovna prednost suvremene laštikače je iznimna preciznost i niska
razina buke prilikom okidanja. Jednostavne su izvedbe, što ih čini jeftinim za održavanje te je
moguće da je svatko prilagodi svojim potrebama. Jednostavna je za rukovanje u svim
uvjetima, domet joj je gotovo dvostruko veći u odnosu na klasičnu komprimirku istih
dimenzija, a cijena je više nego prihvatljiva. Danas se u izradi koriste različiti materijali od
aluminijskih legura, karbonskih i kevlarskih vlakana, keramičkih slitina, te posljednjih godina
i plemenito drvo. Cijev laštikače predstavlja vodilicu za strijelu. Proizvedene od navedenih
materijala, cijevi se oblažu plastičnim smjesama. Koncepcije u proizvodnji laštikača su
različite. Tako se proizvode modeli s jednom ili više vodilica, modeli bez vodilica strijele na
cijevi, s mehanizmima s različitim sistemima okidanja, s glavama u koje se postavljaju
laštici, te bez glava kod kojih se laštici postavljaju na tijelu cijevi puške i drugo.

Važno je da odabrana laštikača može koristiti više profila laštika i strijela, da je ručka
anatomski oblikovana, da nije preteška, da je cijev elegantna, a dovoljne čvrstoće. Postoje i
posebni modeli koji omogućavaju postavljanje 3,4, 5 i više kompleta laštika, čime se
povećava domet i snaga udarca strijele u cilj. Za takve modele vrijedi pravilo kao i za
spomenute velike komprimirke – samo za posebne tehnike i taktike podvodnog ribolova.

Postoje i modeli koji omogućavaju postavljanje i ispaljivanje dvije strijele, odjednom, ili
jednu, neposredno za drugom. I takva podvodna puška može biti korisna kada se susretnemo
sa grupom lubina, jatom salpi ili cipli, ili kada se radi o nekom kapitalnom primjerku ribe.

Većina laštika ima relativno kratak vijek trajanja. On ovisi o učestalosti njihovog korištenja i
njihovom izlaganju suncu, učestalosti ispiranja soli s njih i dr. Prilikom kupnje novih laštika
treba voditi računa gdje se kupuju. Nerijetko se na tržištu nalaze i laštici sa tzv. B –stocka.
Radi se o lašticima koji su stari godinu i više dana. Oni se u većoj količini nabavljaju od
proizvođača s visokim popustom, a prodaju se kao da su novi. Kako se zaštiti da za normalnu
cijenu ne kupite ovakve laštike? Uzgred budi rečeno takvi laštici neće izdržati dulje od
mjesec-dva, a trgovac kod koga su kupljeni imati će brojna obrazloženja zašto su puknuli.
Preporučljivo je kupovati transparentne laštike svijetlih boja. Ukoliko su oni tek proizvedeni
biti će transparentni – prozirni i jasno ćete uočiti tanku nit u njihovoj sredini. Ukoliko se radi
o lašticima koji su dulje na skladištu neće biti transparentni i biti će mutne boje. Ukoliko su
laštici tamnih nijansi i netransparentni teško je utvrditi njihovu starost. Postoji i tu jedan mali
trik, njihove rubove pregledati pod povećalom. Ukoliko se radi o starim lašticima na
rubovima će se primijetiti sitna napuknuća, točkice i plikovi. Savjetujemo Vam da se
opredijelite za svoga trgovca, specijaliziranu trgovinu podvodne opreme u koju se možete
pouzdati i imati puno povjerenje. Kvalitetni laštici koji nisu dugo stajali na lageru i takvi se
počnu koristiti nakon 1- 2 sezone korištenja izgubiti će na snazi ali će rijetko pucati, osim
ako ih ne oštetite i struganjem po hridima. U svakom slučaju laštike treba ispirati u slatkoj
vodi nakon podvodnog ribolova, a treba izbjegavati i njihovo nepotrebno izlaganje jakom
suncu.

U praksi se najčešće susreću dva standardna profila laštika, promjera 16 i 20 milimetara.

Pored klasičnih, koji se koriste u paru, sve se češće koriste cirkularni laštici. Prednost
cirkularnih laštika je proporcionalno istezanje laštika što osigurava veću preciznost, a njihovo
adekvatno postavljanje ispod nivoa cijevi na kojoj je strijela osigurava brži start, ukupno veću
dostignutu brzinu, manji trzaj puške i dalji domet jer je radna površina laštika veća.

Test: laštici ANEMOS

Promjena ponašanja ribe u susretu s podvodnim ribolovcem postavlja nove standarde

proizvođačima opreme . Tako ni standardni laštici za laštikače više nisu dovoljno dobri za sve
situacije i za sve tehnike i taktike lova. ANEMOS laštici su nešto sasvim novo po svojoj
koncepciji i funkcionalnosti. Ovi laštici primarno su predviđeni korištenju na svim
laštikačama, radi unapređenja njihovih tehničkih i lovnih performansi. Spadaju u kategoriju
tzv. progresivnih laštika izrađenih od prirodnog kaučuka. Na kraju laštika integrirano je
posebno izrađeno sidro koje u produžetku ima navoj promjera 3 mm, na koji se postavlja
potkova. Sve to zajedno je stegnuto specijalnim inox obručem koji sprječava da sidro sa
navojem izleti van uslijed natezanja laštika. Treba naglasiti da je promjer stegnutog obruča
identičan promjeru laštika u istegnutom stanju. Taj patent onemogućuje krivudavu putanju
laštika i smanjuje otpor prilikom opružanja laštika (aquadinamic). Kod standardnih laštika,
kada su zategnuti, plastični navoji su deblji od profila laštika, te prilikom opružanja laštika
stvaraju veliki otpor i rezultiraju krivudavom linijom opružanja. Krajevi laštika iz kojih vire
navoji za potkovu specijalno su brušeni i konusno oblikovani zbog manjeg otpora. Savršena i
suvremeno izvedena minimalizirana ANEMOS potkova zamijenila je klasičnu potkovu koja
na standardnim lašticima ostalih proizvođača uzrokuje suprotni trzaj, udar, i u konačnici,
česte promašaje. Kod ANEMOS-a je onemogućeno da prilikom istezanja laštika u
unutrašnjost spoja potkove s laštikom uđe more. Ovo povećanje težine klasičnih potkova i
prisutan vektor sile kod standardnih laštika često rezultira promašajem. Važno je napomenuti
da u laštiku nije postavljena klasična kuglica, već zakačka u obliku sidra, kako smo
spomenuli, što je daleko sigurnija izvedba spoja od svih do danas poznatih rješenja na tržištu.
U proizvodnji se ANEMOS sklop postavlja pomoću posebnog stroja koji je proizvođač
konstruirao i patentirao. Laštici su pakovani u posebnoj ambalaži koja ih štiti od uv zraka.
Proizvode se u debljinama od 16 i 17,5 mm cirkularnoj, parnoj i ALS izvedbi u crnoj i žutoj
boji.

Potkova ANEMOS koja se na njih postavlja je minimalistički izvedena, čvrsta i sigurna.

Dodatno osiguranje prilikom korištenja predstavlja poseban patent zaključavanja spoja
laštika i potkove. Minimalni navojni zvončić(4mm) potkove slijedi ravan i okrugao profil
koji je na završetku zglobno spojen sa specijalnom žicom koja se kači na strijeli. U ponudi su
različiti promjeri, ovisno da li je strijela sa kukicama ili sa klasičnim zarezima. Zglobni spoj
je bez zakivnih glavica koje kod tradicionalnih potkova oštećuju tijelo puške i laštike. Žica je
anatomski prilagođena da što jednostavnije, brže i sigurnije kači strijelu..

Posljednjih godina sve se češće susreću i laštikače izrađene od drva. Ukoliko se radi o
plemenitim vrstama drva koje je adekvatno obrađeno i zaštićeno od upijanja vlage proizvod je
najčešće jedinstvenih performansi. Doduše, zbog svojevrsne ekskluzivnosti i trajnosti
proizvoda cijene ovih pušaka su nešto više. Drvene puške na laštik koje se trenutno mogu
nabaviti na tržištu imaju nesumnjive prednosti, ali se plaćaju višom cijenom. Pokušaji
ribolovaca pojedinaca da na postojećim laštikačama tijelo puške sami zamijene drvenim,
najčešće su neuspješni. Podvodna puška se koristi u ekstremnim uvjetima za drvo, tako da se
ovime ne mogu baviti amateri – laici. Za tako nešto potrebna su majstorska znanja o obradi i
zaštiti drveta, te poznavanje osjetljivosti strukture pojedinih vrsta plemenitog drva na morsku
vodu. Drveno tijelo puške ima nesumnjive prednosti. Kada tako prerađenu podvodnu pušku
počnete koristiti odmah ćete primijetiti da je preciznija, a njezin trzaj prilikom okidanja
značajno smanjen.
Granda – prva hrvatska velikoserijska podvodna puška s drvenim monolitnim tijelom

U Hrvatskoj monolitne drvene puške proizvodi tvrtka Edija Šurana iz Pazina u Istri. U širokoj
paleti proizvoda posebno su interesantni modeli Granda, 90 - 100 – 110 cm. Ove puške za
podvodni ribolov izrađene su od laminirane irokovine i mahagonija, monolitne izvedbe, tj. i
tijelo i drška izrađene su od drva. Osnovna nakana proizvođača bila je stvoriti iznimno
preciznu pušku optimalnim odnosom težine puške i kompromisom po pitanju njezine plovnosti
i pokretljivosti pri naglim kretnjama pod morem. Pozitivna iskustva podvodnih pušaka s
cijevima od karbonskih vlakana za posljedicu su imala trend izrade lako pokretljivih pušaka
pod morem. No najčešće se gubilo na preciznosti zbog premale mase tijela puške. Kod
laštikače je definitivno sve podređeno krajnjem dometu strijele. Što je taj domet veći,
potreban je širi dijametar laštika koji se koriste, te dulje tijelo puške radi veće strijele.

Povećavanjem duljine tijela puške treba proporcionalno povećavati i težinu tijela puške da
bi se izbjegli nekontrolirani trzaji prilikom okidanja. Trzaj nije moguće potpuno amortizirati,
a vrijedi pravilo veća trzajuća masa = veća preciznost. Ovaj zakon fizike dokazan je na svim
suvremenim oružjima koja se koriste izvan vode, pa nema razloga u njega sumnjati ni pod
vodom. Obzirom na Arhimedov zakon težina podvodne puške koja može izgledati
neprimjerena kada je držimo u dućanu, često je sasvim u redu kada se puška koristi pod
morem. Bez obzira na masu i dimenzije tijelo proizvedene drvene puške mora biti
hidrodinamično u smjeru okidanja strijele.

Uvažavajući sve te elemente Edi Šuran je konstruirao svoju Grandu. U trenutku okidanja kod
ove puške je eliminirano podizanje prednjeg dijela puške, što je karakteristično za većinu
laštikača. Laštik je provučen kroz tijelo puške čime se postiže da prilikom okidanja, dok
laštik izbacuje strijelu naprijed, proporcionalno potiskuje tijelo puške prema natrag, ali u
horizontalnoj pravocrtnoj liniji. Ovakav trzaj puške ne remeti početnu putanju strijele, a
važno je istaći da kretanje strijele po centralnoj vodilici biva značajno poremećeno i
najmanjim vertikalnim pomakom ukoliko trzaj njime rezultira. Kod Grande je to
eliminirano. Oblik tijela daje pušci veliku stabilnost kod plovnosti i reakcije na povratni trzaj
u trenutku okidanja. Izrada tijela puške se provodi na automatskim strojevima koji u radu
koriste veći broj specijalnih reznih alata za postizavanje željenog oblika na koji se urezuje
vodilica. Nakon precizne kontrole geometrije i težine, grubo tijelo puške se ručno obrađuje i
dodaju mu se ostali mehanički dijelovi. Konačno se obrađuje posebnim zaštitnim smolama,
te se konačno plovnost puške testira u morskoj vodi, a balansiranje provodi dodavanjem
olova u laboratoriju. U završnoj fazi se puška lakira i na nju postavljaju dodaci (koloturnik,
laštici itd.)

Drška Grande je anatomski oblikovana, specijalno konstruirana, tako da odgovara i

ljevacima i dešnjacima. Tako oblikovana, ova drška pruža maksimalnu površinu za hvatanje,
smanjuje pritisak na dlan i optimizira kontrolu povratnog trzaja. Ovo je postignuto na način
da je udubljenje na dršci Grande, gdje se postavljaju palac i kažiprst, blizu osi težišta tijela
puške, a opet kompatibilno s potrebom držanja kažiprsta na okidaču. Osovina kundaka
optimalno je zakošena unatrag u odnosu na vertikalu, a ploha središnjice kundaka primjereno
je zarotirana. Ovim rješenjem je pritisak trzaja prilikom okidanja na ligamente zapešća
smanjen. Površina drške je hrapava radi pojačanog trenja ruke i kundaka puške. I drška je
uravnotežena testiranjem u morskoj vodi dodavanjem olovnih pločica dok se ne postigne
potpuno vodoravni položaj puške.

Sve ovo rezultira u praksi gotovo nepostojećim pravolinijskim trzajem u trenutku okidanja.
Zbog svih tih tehničkih perfekcija Granda je u kategoriji tzv. vječnih pušaka za podvodni
ribolov, koje će se nasljeđivati sa oca na sina.

Od uvoznih pušaka za podvodni ribolov proizvedenih od plemenitog drva treba spomenuti

model Totem. I ova monolitna puška za podvodni ribolov proizvedena je od plemenitog drva,
te predstavlja savršeno oružje u podvodnom ribolovu.

Zamjenska drvena tijela za laštikače je moguće naručiti i kod majstora koji se, inače, bave
malom brodogradnjom. Tijelo gotovo svake laštikače napravljeno od sintetičkih materijala,
korisno je nakon par godina zamijeniti kvalitetno obrađenim tijelom od plemenitog drva.
Odabir, obrada i završna zaštita drva koje će biti godinama korišteno pod morem složen je
postupak. U Splitu je jedan od potvrđenih majstora Miroslav Meštrović, brodograditelj i
stakloplastičar. Koristeći posebne vrste visokokvalitetnog tropskog drva koje obrađuje
specijalnim višeslojnim lak premazima, ovaj zanesenjak svoje struke, po narudžbi izrađuje
zamjenska drvena tijela za serijske puške. Zamjenom serijskih tijela pušaka drvenima
uravnotežuje se plovnost puške, povećava preciznost i smanjuje negativan efekt trzaja po
preciznost puške prilikom povratnog udara laštika.

Bez obzira na konkretan model, laštikača je danas preuzela primat zahvaljujući svim
navedenim prednostima. Proizvodi se u svim dimenzijama, od kratkih modela dugih
pedesetak cm za lov po rupama, do modela duljih i od 120 cm.

Test: Puška za podvodni ribolov ALS

U širokoj paleti ponude pušaka za podvodni ribolov za praktičan test smo odabrali i model
ALS. Već na prvi pogled je jasno da se radi o ozbiljno koncipiranoj pušci namijenjenoj za
ribolov na odabranu bijelu ribu. Iznimno precizno izrađen okidački mehanizam i savršeno
anatomski prilagođena ručka pretpostavke su za preciznost ALS puške za podvodni ribolov.
Gumirana ručka se lijepi za neoprensku rukavicu, a površinska umrtvljenost onemogućava
stvaranje šumova uslijed trenja dlana. Prihvatnica s donje strane ručke omogućava
postavljanje gambeta u situacijama kada pušku odlažemo na ronilačku bovu ili je vezujemo
za rezervni koloturnik na pojasu, radi umaranja veće, pogođene, ribe. Mehanizam za
okidanje ima tri nivoa, tako da svatko brzinu okidanja može prilagoditi vlastitim željama.
Kočnica puške aktivira se prema želji, no posebno je važno da je posebnim mehaničkim
sklopom onemogućeno da se puška sama zakoči. Oslonac na stražnjem dijelu rukohvata
proširen je i spušten u odnosu na os puške, tako da ne ometa nišanjenje. Izrađen je od gume,
ne žulja i ne klizi prilikom njegovog oslanjanja radi napinjanja na ronilačko odijelo. Jezičac
na koji se povezuje konopac postavljen na strijeli je od kvalitetnog inoxa, a postavljen je više
otraga, čime je omogućen duži namotaj. Osim toga, bočno postavljen držač špaga, prilikom
oslobađanja strijele gotovo uopće ne stvara vibraciju, koja inače plaši ribu. Rukohvat sa
mehanizmom je usađen u tijelo puške, a spoj aluminija ili karbona dodatno je ojačan
vanjskim obručem ili koloturnikom. Na tijelu puške izvedene su dvije sukcesivne vodilice uz
koje su postrance izvedena krilca koja precizno vode konop (ili najlon) kojim je strijela
vezana, prilikom okidanja. Na ovaj način je onemogućeno nekontrolirano otpuštanje konopa
iz koloturnika i vibracije prilikom pomicanja puške koja najviše plaši ribu. Krilca imaju i
značajan učinak i na optimalan balans puške u moru. Zanimljiva je i izvedba glave ALS
koncepta. Ova glava je potpuno otvorena, tako da nije moguće da strijela zapne prilikom
okidanja. Konopac kojim je strijela vezana ujedno služi i fiksiranju strijele na glavi puške.
Na vrhu glave nalaze se dva utora, međusobno pomaknuta na dva nivoa, gdje se postavljaju
dva cirkularna ANEMOS laštika. U hvatištima su izvedeni rotirajući zglobovi koji su
centralno fiksirani da se izbjegnu bočni pomaci guma. Preciznost postavljanja ovih zglobova
štiti laštike od međusobnog trenja prilikom njihovog otpuštanja i anuliranja trzaja u trenutku
okidanja. Ništa kod ALS-a nije prepušteno slučaju. Od savršeno riješenih vodilica strijele i
konopca, do mogućnosti podešavanja debljine utora za prihvat najlona na vrhu glave kojim
se vezuje strijela. Od koloturnika se konop vodi kroz mali inox gambet koji se nalazi sa donje
strane glave. Izvanredni dvostruki ANEMOS progresivni cirkularni laštici od 16 mm s
originalno riješenim zglobnim spojem potkove (novi patent DEMKA) osiguravaju izvanredne
performanse ovoj pušci za podvodni ribolov, kako po pitanju dometa, tako i po preciznosti i
snazi hica. Spoj anemos potkove s anemos lašticima izveden je posebnim osiguračem (novi
patent DEMKA). Potkova ANEMOS je potpuno glatka, bez ispupčenja na zglobnim
spojevima, zbog čega ne oštećuje ni laštike ni tijelo puške, a i otpor je smanjen. Strijela koja
se serijski isporučuje s puškom brunirana je i izvanredne čvrstoće. Između vrha strijele i
krilaca integriran je konusni umetak koji pospješuje prodor strijele kroz tkivo ribe i vodu, te
štiti nasadni dio krilaca pri udaru u kamen. Kada se pogođena veća riba pokušava osloboditi
ovaj umetak je i svojevrsno osiguranje od izvrtanja krilaca uslijed velike sile istezanja.
Dvostruka krilca su kvalitetno izbrušena, nisu oštra tako da dodatno ne paraju pogođenu
ribu. Umjesto uobičajenih utora na strijeli u koje se postavlja potkova laštika, na ovoj strijeli
izvedene su tri kukice na različitim pozicijama. Na ovaj način je omogućen širi izbor snage
izbačaja strijele, te je eliminiran rizik loma strijele prilikom pogotka veće ribe. S puškom se
isporučuje i specijalan elastičan konopac, u slučajevima kada se ne koristi koloturnik.
Izvrstan balans, nepostojanje trzaja prilikom okidanja, brzi bočni pomaci, snažan izbačaj,
visoka probojnost i izvanredan domet odlike su ove podvodne puške. Kada se cilja ribu u
rupi, preporučljivo je koristiti samo jedan laštik. Koloturnik je postavljen u vertikalnom
položaju, sa 75 metara konopca. Kočnica koloturnika je besprijekorna i njena tvrdoća se
može regulirati prema vlastitim željama Otpušta se trenutno ili postepeno. Drugi
mehanizam, koji služi kao dodatna kočnica, je postavljen sa zadnje strane koloturnika, a
ujedno služi i za čvrsto i uredno namatanje konopca. Zahvaljujući ovom sklopu moguće je na
koloturnik namotati više konopca, te je otklonjena mogućnost blokiranja koloturnika uslijed
neuredno namotanog konopca. Praktična ručka za namatanje inkorporirana je u koloturnik
tako da ne smeta pri lovu. Prilikom istezanja konopca u slučaju kada je pogođena veća riba
sila se prenosi na postavljenu šipku koja stvara suprotnu polugu rotoru. Zbog ovog
originalnog rješenja nije moguće da se prilikom brzog odmotavanja koloturnika konop
zamrsi ili da konop uđe u osovinu koloturnika te ga tako blokira. Ova šipkica je i sigurnosna
kočnica namotanog konopca. Koloturnik je čvrsto postavljen na tijelo puške i tehnički nije
moguće njegovo ispadanje ili lom. ISO 9001 pokriva sva patentirana i iskorištena tehnička
rješenja ALS puške za podvodni ribolov. Proizvodi se u dimenzijama 90, 100 i 110 cm u
aluminijskoj izvedbi, te 100,110 i 120 cm u karbonskoj verziji. Karbonske verzije su serijski
opremljene koloturnikom. Debljina stjenke karbonskog tijela je 2,8 milimetara. Sve površine
puške, strijele i koloturnika su tamnih boja i matiranih površina da odbljeskom ne bi plašile
ribu.

1.1.3.5. Ostale koncepcije

Spomenimo na koncu da se na svjetskom tržištu može sporadično naići i na podvodne puške

posebnih koncepcija. Pored onih sa eksplozivnim punjenjem, koje su u većini država
zabranjene u podvodnom ribolovu susreću se i neka posebna tehnološka rješenja. Tako su se
u nekim zemljama istočne Europe proizvodile podvodne puške koje su koristile potisak vode
kombiniran sa stlačenim zrakom. Ove koncepcijski neobične puške iznenađujućeg su dometa,
ali se na tržištu nisu održale zbog nepraktičnosti korištenja.

Jedna od najnovijih koncepcija je i podvodna puška Maori Mamba, koju u Hrvatskoj

distribuira tvrtka Posidonija – Subfanatik. Radi se o pušci za podvodni ribolov na
komprimirani zrak sa hermetički zatvorenom cijevi. Kod takve koncepcije more ne cirkulira u
cijevi puške, tako da je otpor strijeli prilikom njenog izlaska iz cijevi puške znatno smanjen.
To rezultira većom startnom brzinom strijele, i u konačnici daljim dometom. Postoje i
posebno modificirane glave za standardne pneumatske puške, čijom se montažom hermetički
zatvara cijev od ulaska mora, te se značajno pojačava brzina izbačaja strijele, udarna snaga i
konačni domet.

Podvodne puške sa eksplozivnim punjenjem zabranjene su u sportskom podvodnom ribolovu.

Koriste eksplozivnu patronu koja lansira klip sa strijelom. Ovakve puške su nešto glomaznije,
drastično skuplje, a najveća prednost im je veliki domet i snažna probojna moć. No ne
smatraju se sredstvom sportskog podvodnog ribolova pa ih nećemo posebno predstavljati. Za
one koji njihovu primjenu nalaze opravdanom u nekim vrstama ekstremnog podvodnog
ribolova, npr. na morske pse, kažimo da postoji praktičnije, i kod takvog lova, sigurnije
rješenje. Naziva se lupara, a radi se o posebnoj vrsti harpuna sa eksplozivnim punjenjem.
Lupara se postavlja na strijelu snažnih i velikih pušaka na komprimirani zrak, te se oslobađa
sigurnosni osigurač. U točki pogotka dolazi do eksplozije barutnog punjenja lupare, što
izaziva teške povrede pogođenog morskog predatora. No ni lupara nije svemoćna. O iskustvu
gađanja ovim sredstvom velikog primjerka morskog psa lisice može posvjedočiti jedan od
veterana podvodnog ribolova u Splitu. Njihov bliski susret odigrao se u Tihom oceanu.
Pogođeni morski pas je otplivao, ostavljajući tek tanki krvavi trag iza sebe. No, odustao je od
napada na podvodnog ribolovca.

1.1.3.6. Kako odabrati i kupiti kvalitetnu podvodnu pušku?

Donošenje odluke o kupnji prve i svake slijedeće podvodne puške nije jednostavno. Ponuda i
broj modela na tržištu je toliko širok da se podvodni ribolovac početnik dosta teško snalazi u
svemu tome. Iskusan podvodni ribolovac sa dužim stažem u ovome sportu kupnju nove
podvodne puške promatra kroz prizmu izgubljenih nekoliko sati podvodnog ribolova dok ne
spozna sve finese novoga modela. Svaka podvodna puška priča je za sebe. Čak i u istoj seriji
modeli različitih duljina se u moru ne ponašaju jednako. Najsretnije rješenje je kada ste s
prijateljem u podvodnom ribolovu da iskušate puške s kojima on lovi, te se raspitate za
njegova osobna iskustva vezana za različite modele pušaka za podvodni ribolov. Imajte na
umu da su osobna iskustva i relativna stvar. Podvodnom ribolovcu krupnije konstitucije će
jedna puška u potpunosti odgovarati, drugome, slabije konstitucije, će ista takva biti
komplicirana za korištenje. S druge strane podvodni ribolovac koji je navikao na određeni
trzaj podvodne puške vremenom se nauči isti kompenzirati pokretom ruke. Za pušku koja
nema sličan trzaj potreban je period privikavanja, i sl.

Krenimo od početka. Koju pušku će koji početnik nabaviti kao svoje prvo lovno sredstvo
ovisi prvenstveno o specifičnosti akvatorija gdje će pretežno upražnjavati podvodni ribolov.

Ukoliko će vaši prvi koraci u podmorju biti na tipičnim plitkim i kamenim dnima najbolje je
da za početak nabavite podvodnu pušku na komprimirani zrak duljine 70 – 80 cm sa
regulatorom snage (dvije brzine). Ova puška je primjerena za prve korake na većini terena.
Pušku opremite kvalitetnim ostima s pet zubaca, a strijelu povežite konopcem koji se
isporučuje s puškom, u duljini dvije dužine puške.

Ukoliko će vaša prva ronjenja biti na pjeskovito muljevitim terenima kao prvu pušku bi bilo
korisnije nabaviti laštikaču duljine devedesetak centimetara. Preporučljivo je da odaberete
model za koji je predviđena mogućnost korištenja tanjih i debljih laštika. Za početak koristite
tanje laštike, a strijelu koju dobijete s puškom, ukoliko je šireg promjera od 6 milimetara,
zamijenite sa šestmilimetarskom. Konopac koji dobijete sa strijelom zamijenite adekvatnim
najlonom. O debljini najlona se konzultirajte s prodavačem puške. Važno je da ne postavite
najlon koji će se sa strijelom teško uvlačiti u ležište strijele na ručki. Što se tiče duljine
najlona, orjentaciono za početak stavite tri dužine puške.

Oni koji imaju sreće, te će prva iskustva u podvodnom ribolovu prikupljati na nešto strmijim
kamenim južnim obalama isturenijih otoka trebaju se već u početku odlučiti koje će taktike i
tehnike pretežno koristiti. Ukoliko lovnu dubinu planirate postepeno povećavati za početak je
primjerena laštikača od 90 do 100 cm opremljena 20 mm lašticima i strijelom promjera 6,5
mm koju ćete povezati najlonom maksimalne debljine koji se sa strijelom može ugurati u
njezino ležište na pušci. Ne zaboravite ni obavezan koloturnik s minimalno tridesetak metara
konopa. Korisno bi bilo nabaviti i posebnu strijelu sa navojem koja omogućava postavljanje
manjih ostiju. Za one koji planiraju nešto brže raditi na podizanju lovne dubine primjerenija
je nabavka veće komprimirke dimenzija stotinjak centimetara opremljene snažnim ostima s 3
ili 5 zubaca, te obaveznim harpunom koji se drži u ručki puške ukoliko ista to omogućuje ( u
protivnom nabavite silikonsku navlaku za ručku koja je napravljena upravo na način da bi se u
njoj držao harpun ). Plastični dodatak za napinjanje strijele sa harpunom neće vam nužno
trebati. Nabijanje strijele s harpunom u cijev puške na komprimirani zrak moguće je vršiti i
tako da se na harpun postave osti uz pomoć kojih se strijela potiskuje u cijev. Komprimirke od
devedeset i više cm nabijaju se tako da se ručka postavi na gornji dio stopala. Isprobajte ovaj
položaj prije nego krenete u podvodni ribolov da ne biste tek tada zaključili da ste komoru
puške previše natlačili zrakom, pa da bude problema s nabijanjem strijele. Obavezan dodatak
je koloturnik sa minimalno tridesetak metara konopa.

Što se tiče marke, svi eminentni proizvođači za sličan novac nude sličnu kvalitetu. Obratite
pažnju na puške za podvodni ribolov proizvođača još nedovoljno poznatih na tržištu, a koje
usprkos konstrukcijskim detaljima i kvalitetom izrade imaju prihvatljiviju cijenu. Još jedno
pravilo, izbjegavajte kupnju najjeftinijih serija renomiranih proizvođača. Često se radi o
proizvodima koji svojim performansama ne opravdavaju cijenu.

Prilikom kupnje prve puške za podvodni ribolov nije potrebno uložiti veliki novac u
najnaprednije modele. Tek kada steknete adekvatnu kondiciju, i praktično usvojite različite
tehnike i taktike podvodnog ribolova, biti ćete u mogućnosti izvući maksimum iz podvodne
puške koju koristite.

Kada na red dođe druga puška na podvodni ribolov odaberite model koji omogućava neke
druge tehnike i taktike, u odnosu na onu koju već posjedujete. Držite se i dalje onog
temeljnog pravila, na dubljim terenima duže puške, na plićima kraće. Na primjer, besmislena
je kupnja podvodne puške na komprimirani zrak od četrdesetak cm za kopanje po rupama u
akvatoriju Lastova. Upravo takav model pokazati će se idealnim za istu tehniku na sjevernim
obalama Brača. Laštikača duljine sedamdesetak cm biti će optimalno rješenje za plitko
šuljanje na sjevernim dijelovima Šolte. Ista puška biti će prekratka za uzobalno šuljanje na
južnim obalama istog otoka itd.

Osnovni komplet pušaka za podvodni ribolov iskusnijeg podvodnog ribolovca trebao bi se

sastojati od:

 Pištolja na komprimirani zrak duljine 30-40 cm opremljenog ostima;

 Komprimirke od pedesetak cm opremljene robusnim harpunom i koloturnikom;
 Komprimirke od sedamdesetak cm s regulatorom snage;
 Laštikače od sedamdesetak cm opremljene strijelom promjera 6 mm;
 Laštikače od devedesetak cm opremljene strijelom promjera 6,5 mm i koloturnikom;
 Komprimirke od stotinjak cm opremljene strijelom od 8 mm i koloturnikom;
 Laštikače od 110 ili 120 cm s cirkularnim laštikom (lašticima) i koloturnikom;

Sa kolekcijom od ovih sedam pušaka biti ćete pripremljeni za većinu iznenađenja koja Vam
se mogu dogoditi u podvodnom ribolovu na Jadranu. Naravno, preporučljivo je posjedovati i
rezervne strijele za puške koje ćete najčešće koristiti. Čini vam se puno pušaka za jednog
podvodnog ribolovca? Jedan od mojih poznanika, inače prvokategornik, posjeduje više od
pedeset podvodnih pušaka. Svaka od njih je predviđena za točno određena područja na
Jadranu i za određene tehnike i taktike lova, neke čak za određene vrste riba. Broj podvodnih
pušaka u njegovoj kolekciji još uvijek nije konačan.

Test: Puška za podvodni ribolov OMER Cayman HF

Talijanska tvratka OMERSUB danas je jedan od najvećih proizvođača ronilačke opreme

namijenjene prvenstveno podvodnim ribolovcima. Tijekom godina svoga postojanja Omerov
dizajnerski tim na tržište je plasirao brojne proizvode i ronilačka pomagala koja su uvijek
bila prilagođena potrebama podvodnog ribolovca, bez obzira radi li se natjecateljskom, ili
rekreativnom ribolovu. Ipak većina ljubitelja podvodnog ribolova složit će se kako je u
bogatoj Omerovoj povijesti najznačajniji trag ostavila linija pušaka za podvodni ribolov
serije Master. To je puška koja je svojedobno predstavljala prekretnicu u filozofiji izrade
podvodnih pušaka, a mnoge su današnje puške brojnih proizvođača, u dizajnerskom smislu,
napravljene po uzoru na modele iz te serije. S obzirom da je proizvodnja Mastera bila tada
skupa i zahtjevna, nakon ostvarenog marketinškog tržišnog efekta spomenuta serija pušaka se
prestala proizvoditi. Dugi su niz godina podvodni ribolovci priželjkivali njihov povratak na
tržište, a pojedinci su poput unikata čuvali svog Mastera kao statusni simbol. Za to vrijeme
Omer je usavršavao koncepciju proizvodnje tražeći ekonomičniji put. Eksperimentiralo se s
novim proizvodnim linijama, i konačno, nedavno se Master vratio na tržište, sada pod novim
imenom – Cayman HF.

Cayman HF se na tržištu pojavio u vrijeme kada su mnogi proizvođači pušaka za podvodni

ribolov svoje modele doveli gotovo do savršenstva. Tako će tek vrijeme pokazati da li ovaj
redizajnirani model može ponovno potaknuti izniman tržišni interes. U svakom slučaju puška
je napravljena promišljeno, u skladu sa zahtjevima suvremenog podvodnog ribolovca.
Posebno treba pohvaliti balans i dizajn puške, a tehničke karakteristike Caymana HF daju
naslutiti da je iskorišteno sve dobro što se moglo kopirati od Master serije. Posebno je
interesantno što Omer s ovom puškom nudi i dodatnu opremu, uključenu u cijenu, što je do
danas nazabilježen tržišni standard.

Tijelo puške izrađeno je od aluminija i hidrodinamičnog je oblika sipine kosti s integriranom

vodilicom na središnjem dijelu cijevi. Ostvarivanje tog revolucionarnog oblika omogućeno je
posebnom hydroforming tehnologijom, koja je po prvi put upotrebljena u svrhu proizvodnje
opreme namijenjene podvodnom ribolovu. Zahvaljujući povećanom unutrašnjem volumenu
cijevi, i specifičnom obliku, povećana je stabilnost puške pod vodom, što bitno povećava i
njezinu preciznost. Otvorena glava puške potpuno je minimalizirana i prati trend upotrebe
cirkularnih guma, te omogućava postavljanje jednog, ili dva, cirkularna laštika. Također u
setu dodatne opreme nude se i posebno izrađena olova za balansiranje plovnosti u zavisnosti
od debljine strijele koja se koristi. Drška puške nudi potpuno nova rješenja i ergonomski je
prilagođena boljem hvatu koji je podignut u razinu strijele kako bi se omogućilo brže i
intuitivnije nišanjenje, te bolje amortiziranje trzaja. U cijeni puške je i rezervna ručka, koja je
drugačijeg tipa obuhvata. Mehanizam za okidanje je izrađen je od visokokvalitetnog
nehrđajućeg metala, a posebna pažnja posvećena je njegovoj izdržljivosti i otpornosti na
habanje. Da se radi o pouzdanom tehničkom rješenju garantira i sama činjenica da je
mehanizam izrađen u suradnji sa svjetski poznatom multinacionalnom grupacijom Beta Tools
iz Milana. Cayman HF se proizvodi u dužinama od 75, 90, 95, 100 i 110 cm, a opremljen je
s Match 50 koloturnikom s kvalitetnim konopom. U opremi je i rezervna peta za napinjanje, te
strijela s kukicama i dodatni cirkularni laštik Power 18.

Danas, kada se mnogo ljudi rekreativno bavi podvodnim ribolovom, razmjenjujte iskustva
prije nego donesete odluku o kupnji svoje prve, i svake slijedeće puške za podvodni ribolov.
Osim toga u većem broju specijaliziranih dućana za prodaju ronilačke opreme kao trgovci su
zaposleni i podvodni ribolovci. Oni nerijetko u dućanima izlažu fotografije sa svojim
ulovima. Za razliku od vrhunskih natjecatelja u podvodnom ribolovu, ovi momci će govoriti
razumljivim jezikom jer se svakodnevno susreću sa početnicima koji kupuju svoju prvu
podvodnu pušku. Nakon kupnje kupci često svraćaju i pričaju o svojim iskustvima.

Vrhunskom natjecatelju je teško dati konstruktivan savjet početniku jer on primjenjuje vrlo
sofisticirane tehnike i taktike, te je daleko od davnih, prvih koraka u podvodnom ribolovu.
Zato im ne zamjerite, oni se ne prave važni, nego vam jednostavno nisu u stanju pomoći
adekvatnim savjetom.

Nabavku rabljenih podvodnih pušaka ne savjetujemo ni u kojem slučaju, osim ukoliko

konačna cijena nije bliska maloprodajnoj vrijednosti nove strijele, koloturnika i npr. ručke
rabljene puške koja se kupuje. U slučaju komprimirki rizik je veći, jer možda u pušci nikada
nije zamijenjeno ulje, te su svi dijelovi zapekli. U slučaju laštikača najčešće se radi o potpuno
istrošenim lašticima, a pitanje je i da li tijelo puške prima vodu. Primjerena cijena za rabljenu
podvodnu pušku je tek trećina ili manje od redovite maloprodajne cijene slične nove puške.
Sve preko toga predstavlja rizičnu kupnju i ne preporučuje se. Argumenti tipa puška je bila
samo par puta u moru, također ne znače ništa. Laštici stare, a ulje nagriza gumene brtve bez
obzira da li se s podvodnom puškom lovi ili se ona samo drži pod krevetom. Ukoliko se drži u
garaži i podrumu, promjene temperature tijekom godine ostavile su još više traga na
osjetljivim dijelovima, posebno lašticima, koje samo rijetki mažu impregnirajućim sredstvima
koji usporavaju proces promjene njihove stanične strukture uslijed starenja.

U slučaju kupovine nove puške u trgovini, treba uzeti u obzir više varijabli. Kod laštikača
provjerite pojedinačnu cijenu koštanja strijele, laštika i glave koji su na konkretnoj pušci.
Ukoliko je zbroj njihovih maloprodajnih cijena blizak maloprodajnoj cijeni puške u kompletu
obračunata marža nije visoka. Ukoliko je puška znatno skuplja znajte da u ukupnoj cijeni
posebno plaćate marku i ekskluzivu koju je odredio proizvođač.

Gradovi Split i Zagreb su glavni centri maloprodaje i veleprodaje ronilačke opreme u

Hrvatskoj. Sve renomirane europske marke ovdje imaju svog zastupnika koji posjeduje i
vlastiti maloprodajni punkt ili više njih. Na tim adresama redovito ćete puške za podvodni
ribolov (i ostalu ronilačku opremu) za gotovinsko plaćanje dobiti po povoljnijoj cijeni nego u
inozemstvu ( ne računajući cijene na stokovima skladišta proizvođača ronilačke opreme). U
većini ovih dućana opremu prodaju potvrđeni podvodni ribolovci koji će na upit pokazati i
vlastite fotografije sa ulovom. Na njihovo iskustvo i poštenje se možete u potpunosti osloniti.
Potrebno je samo da im kažete koliko novaca planirate potrošiti i na kojim terenima ćete
pretežno loviti ribu.

Test: Puška za podvodni ribolov AMI II

AMI II je praktična i jednostavna puška za podvodni ribolov po rupama. Izuzetno mala glava
omogućava precizno nišanjenje u manje ciljeve (kada se u rupi vidi npr. samo dio hrbata
ribe). Na njoj je primijenjeno više standardiziranih rješenja ALS puške, a opremljena je
ANEMOS lašticima. Izuzetna preciznost, jednostavnost rukovanja i mala težina ovu pušku
čine idealnom rezervnom laštikačom koju je uvijek preporučljivo držati na bovi. Opremljena
je strijelom promjera 6,25 mm s klasičnim zarezima i jednim krilcem. Strijele sa zarezima su
fino obrađene, te sui pripremljene za laštike vezane po spectra konop sistemu. Proizvodi se u
dimenzijama 60, 75, 90 i 100 cm, a moguće je na nju postaviti koloturnik predviđen za ALS
puške. Na praktičnom testu potvrdila se očekivana preciznost obzirom na izvanredan balans i
vrhunske laštike kojima je opremljena. Snaga udarca je dostatna i za kirnju, a posebno je
model od 60 cm idealan za lov po kamenim korama.
Na našem praktičnom testu s ovom puškom pokazala se izuzetno praktičnom, brzom i
preciznom. Niti snage joj nije nedostajalo, što smo provjerili ulovom jednog većeg ugora.

1.1.3.7. Praktični prepravci serijskih podvodnih pušaka

Podvodni ribolovac pušku za podvodni ribolov koju koristi stalno nastoji poboljšati.
Obzirom da se radi o serijskim proizvodima manji prepravci su uvijek mogući i korisni, bez
obzira koliko skup model podvodne puške posjedujete. Suvremene puške za podvodni ribolov
obično zadovoljavaju osnovne kriterije podvodnih ribolovaca, ali uvijek je pojedini model
moguće više ili manje dodatno prilagoditi određenoj tehnici podvodnog ribolova i točno
određenoj vrsti ulova za koji tu pušku najčešće koristimo.

Prepravci na laštikačama jednostavniji su jer se često radi o manjim poboljšanjima pošto su

načelno te puške na višem stupnju usavršenosti nego što je to slučaj sa komprimirkama.
Osnovni problemi kod komprimirki još uvijek nisu riješeni, a vezani su za plovnost puške,
buku koju stvaraju u momentu ispaljivanja i inicijalnu brzinu strijele prilikom izlaska iz
cijevi.

1.1.3.7.1. Kako uravnotežiti plovnost komprimirke

Susrećući se sa podvodnim ribolovcima, zaljubljenicima u komprimirke nailazili smo na

različita uradi sam rješenja. Dio tih patenata rješava više ili manje problem negativne
plovnosti ovih pušaka. Kako riješiti taj problem pokazao je Mares, kada je početkom
devedesetih godina u promotivnom paketu sa novom Sten serijom podvodnih pušaka
poklanjao oblogu od 2 mm neoprena koja se izvana navlačila na cijev puške. Puška je s ovom
oblogom postajala plovnija, nije je tijekom ronjenja trebalo potiskivati stalno prema gore, te
se značajno smanjilo zamaranje ručnog zgloba za višesatnih ronjenja. Rješavajući problem
plovnosti komprimirke ukazala se i mogućnost rješenja drugog problema, buke koju
komprimirka stvara udarom klipa u unutrašnji dio usta cijevi puške. Ti udarci se čak
pojačavaju rezonancijom preko cijevi i plaše ribu koja se nalazi u blizini. Kombinacijom
različitih debljina i vrsta neoprenskih materijala moguće je istovremeno djelovati na dvije
varijable, buku i plovnost komprimirke. Optimalan profil i vrsta neoprena za izradu ove
obloge na žalost ne postoji jer je svaki model podvodne puške posebna priča. Još je jedna
korisna stvar vezana za ovakvu oblogu. Trajno štitimo cijev puške koja se vremenom oštećuje
po stijenama na dnu i vremenom nastaju rupice kroz koje se gubi zrak. Tada treba ili mijenjati
cijev puške za podvodni ribolov ili nabaviti novu pušku.

Prilikom odabira profila i vrste neoprenskog materijala za izradu ove obloge treba voditi
računa o stupnju negativne plovnosti puške, te o njenoj debljini i duljini. Za dulje puške treba
birati neopren tanjeg profila da se ne bi postigla prevelika plovnost. Osim toga materijal za
dulje puške trebao bi biti i nižeg stupnja apsorpcije vode.

1.1.3.7.2. Pojačanje startne brzine strijele komprimirke i zamjena ulja

Jedan drugi zahvat za posljedicu ima smanjenje otpora mora u cijevi prilikom ispaljivanja
strijele. Na glavi svake podvodne puške na komprimirani zrak postoji nekoliko okruglih
otvora. Svrha ovih otvora je omogućavanje brže propulzije mora iz cijevi koje stvara otpor
strijeli u njezinom pravocrtnom kretanju do izlaska iz puške. Prije nego odvijete glavu puške
potrebno je na ventilu ispustiti čitav zrak iz zračne komore. Da biste bili sigurni da je zračni
spremnik prazan potisnite strijelom klip prema stražnjem položaju do polovine cijevi. Ukoliko
klip nema tendenciju pomicanja s te točke zrak je ispušten, te možete laganim odvrtanjem
odviti glavu puške. To izvodite tako da kroz zračne otvore postavite odvijač čiju polugu
koristite. Izbjegavajte odvijanje vršiti pomoću kliješta jer nepotrebno oštećujete glavu puške.
Kada odvijete glavu puške gurnite ponovno strijelu u cijev do klipa. Klip ćete sa strijelom
jednostavnu izvući vani. Sada možete sami zamijeniti i ulje u pušci. Pušku postavite otvorom
cijevi prema dolje u neku plastičnu kantu. Iz cijevi će postepeno isteći uljna emulzija, gusta
tekućina žuto smeđe boje intenzivnog mirisa Ova emulzija nastaje vremenom jer kapljice
mora ipak prodiru u cijev i tu se miješaju s uljem. Kada je emulzija istekla ( nakon sat-dva
vremena cijeđenja puške) možete u cijev uliti neko blago sredstvo za odmašćivanje puške.
Bitno je da se radi o tzv. non abrasive sredstvima koja ne nagrizaju gumu i plastiku. Nakon
postupka odmašćivanja pušku iznutra dobro isperite vodom i ostavite da se cijedi i osuši
iznutra.

Dok se puška suši izvedite zahvat na rupama na glavi puške. Najpraktičnije je koristiti okrugle
turpije potrebnog promjera kojima ćete rupe proširiti, a dodatno ih povećajte i izduživanjem
rupa tako da dobiju izduženi oblik. Dobro isperite otvore da strugotine ne bi završile u cijevi
puške. Ulijte novo ulje u cijev puške (koristite deklarirana ulja ovlaštenih proizvođača da
budete sigurni kako u njima nema aditiva koji mogu nagrizati gumene brtve s kojima će ulje
biti u dodiru. Vratite potom klip u cijev i identičnim postupkom zavijete glavu puške na
prvobitnu poziciju. Nemojte odmah stezati do maksimuma. Započnite postupak nabijanja
puške zrakom. Kada zrak potisne klip u cijevi do usta cijevi možete još jednim okretajem
fiksirati glavu puške do kraja. Glavu puške uronite u kantu s vodom i provjerite da li se na
izlazu iz cijevi pojavljuju mjehurići. Ukoliko ih nema sve je napravljano kako treba. Ukoliko
se pojavljuju mjehurići, ponovno ispustite zrak na ventilu, odvijte glavu puške, izvadite klip
te gumene brtve na klipu i na ustima cijevi dodatno premažite specijalnim uljem. Ukoliko se i
nakon toga pojavljuju mjehurići zraka pušku treba odnijeti na detaljan servis. Vjerojatno u
njoj niste ulje mijenjali više godina, te su se istrošile neke gumene brtve. Problem se nije
pojavljivao ranije jer se na takvim mjestima koncentrirala gusta masna emulzija. No, nastavak
korištenja puške bez zamjene ulja vremenom bi doveo do zapeknuća sastavnih dijelova
mehanizma, otkazivanja funkcije okidanja, a popravak komprimirke u takvom stanju redovito
je skuplji od nabavke nove puške. Zbog toga preporučujemo da ulje u pušci redovito
mijenjate, a ukoliko vam to predstavlja gnjavažu prepustite to ovlaštenom serviseru. Cijena
zamjene ulja je simbolična, te uključuje i novo ulje.

1.1.3.7.3. Praktične prepravke na laštikačama

Laštikače su, kako smo napomenuli, na višem stupnju tehničkog savršenstva, no i kod njih se
može određenim praktičnim postupcima poboljšati performanse. Prvi takav postupak bio bi
vezan za uklanjanje kočnice okidača. Za razliku od komprimirki gdje su kočioni sistemi
savršeniji, kod laštikača je isti mehanizam često vrlo primitivno izveden. Tako se može desiti
da milimetarsko pomicanje kočnice prilikom zarona ili naglog pomicanja podvodne puške
rezultira aktivacijom blokade okidanja. U trenutku okidanja, koji je obično djelić sekunde
ovakav problem će vrlo vjerojatno rezultirati gubitkom mogućeg ulova. Ukoliko se radilo o
nekom zubacu, komarči, lubinu, kirnji i sl. ne treba niti spominjati kako ćete se osjećati. Da
bi se izbjegla takva situacija, a veliki broj podvodnih ribolovaca je barem jednom zbog
blokade okidanja propustio ulov, preporučljivo je kočnicu odmah ukloniti. Kod nekih modela
je to vrlo jednostavno i izvodi se pomicanjem osigurača u krajnjem položaju kočnice. Ukoliko
je zahvat složeniji obratite se ovlaštenom serviseru. Uvjetna sigurnost ovim zahvatom nije
smanjena. I kada je puška za podvodni ribolov zakočena mnogo je faktora koji mogu
rezultirati odapinjanjem strjelice. Zbog toga uvijek kada odlažemo pušku, a pogotovo kada se
penjemo u čamac, puška ne smije biti nategnuta. Ukoliko je zakočena, znajte da i takva može
opaliti.

Na laštikačama su korisna dodatna učvršćenja glave na kojoj su postavljeni laštici. Zbog

ekstremnog naprezanja ovog dijela puške i povratnog udara laštika dolazi do milimetarskih
pomicanja koja vremenom rezultiraju napuknućima i konačnim lomom glave puške. Da biste
ovo izbjegli preporučljivo je glavu stegnuti inox metalnom bragom. Ispod nje se postavi
gumena brtva kako metal ne bismo stezali direktno na plastiku. Ovim zahvatom glavu smo
dodatno učvrstili na cijevi puške, te će njena pomicanja u trenutku povratnog udara laštika biti
značajno smanjena. Ovim zahvatom trajnost glave laštikače može biti značajno produžena.
Pored toga primijetiti ćete da je i hitac precizniji. Isto se događa zbog toga što se prilikom
okidanja glava iz krajnje pozicije vraća u opuštenu. Svako, pa i najmanje, pomicanje glave
rezultira određenom nepreciznošću hica. Upravo zbog te činjenice se sve češće pribjegava
patentima kod kojih je glava integralni dio cijevi podvodne puške, a kod drvenih laštikača
serijske proizvodnje to je već postao standard.

Cijev laštikača je obično šuplja, te je na krajevima zabrtvljena na dva čepa od tvrde gume.
Ovo tvorničko spajanje je u određenom broju slučajeva traljavo izvedeno zbog milimetarskih
odstupanja čepova koji se postavljaju. Tako se dešava da se vremenom u cijevi puške nakupi
more koje poremeti plovnost puške, te rezultira smanjenom preciznošću. Ovaj problem
rješava se na način da se odmah nakon nabavke puške ista rastavi, usput se detaljno
pregledaju plastični dijelovi (da li ima nekih sitnih napuknuća) radi eventualne reklamacije, te
se ovi čepovi dodatno zabrtve silikonom ili sikaflexom.

Poboljšanje preciznosti laštikače rješava se povećanjem plovnosti glave puške. Ovaj zahvat
se najjednostavnije izvodi na način da u utor predviđen za postavljanje dodatnog, cirkularnog
laštika postavite čep od pluta. Ovaj mali dodatak pokazati će se vrlo korisnim za preciznost
kod većeg broja jeftinijih, serijski proizvedenih laštikača.

Ukoliko posjedujete laštikaču čija glava omogućava da se s donje strane postavi i cirkularni
laštik savjetujemo da takav i nabavite. Na gornjem dijelu glave puške odstranite (pilom)
navoje u koje se postavljaju standardni laštici koji se koriste u paru. Tako je nišanjenje
jednostavnije i lakše. Nakon što počnete koristiti cirkularni laštik više nećete ni poželjeti onaj
klasični. Što se tiče eventualnog korištenja dva para laštika, većina glava to ne može izdržati
bez posljedica, pa se lome. Ukoliko ste razmišljali o lašticima manjih profila, bolje je jedan
cirkularni snažniji i deblji nego tanji cirkularni i deblji klasični u paru. Laštici postavljeni
iznad glave puške uvijek uzrokuju mala pomicanja glave u trenutku povratnog udara laštika
što ima posljedicu na odstupanje od nišanjenog cilja.

Korisno je posebnim osiguračima učvrstiti i koloturnik koji dolazi kao sastavni dio
određenih modela laštikača. Način montaže koloturnika ( pravilo na jeftinijim modelima) je
često primitivno izveden, tako da kod natezanja s većom ribom može doći do odvaljivanja
koloturnika ili nekog njegovog dijela. Ovo se najsigurnije izvodi na način da inox stegama
dodatno fiksirate nasadni dio koloturnika na puške za podvodni ribolov. Isti zahvat
preporučljiv je za sve vrste pušaka za podvodni ribolov.

Postavite poseban klizač za najlon (konop) strijele na donjem dijelu glave laštikače.
Izbjegavajte njegovo provlačenje kroz tvornički utor. Tu dolazi do zarezivanja plastike koja u
pogrešnom trenutku može i puknuti. Ukoliko je na strijeli neka veća riba sila se tada prenosi
na koloturnik, koji ako nije dodatno fiksiran, kako smo pojasnili ranije, biva jednostavno
iščupan sa puške. U takvoj situaciji gubitak pogođene ribe, strijele i koloturnika vrlo je
vjerojatan. Što se tiče ovog klizača, najjednostavnije rješenje je manji inox prsten koji se
provuče kroz otvor u plastici predviđen za provlačenje konopa ili najlona strijele. Na
puškama za podvodni ribolov s drvenim tijelom može se u tijelo postaviti vida s nosećim o-
ringom. Važno je da ovi dodaci budu od inoxa, zbog hrđanja i određene elastičnosti inoxa kao
materijala.

Kod laštikača čije tijelo nije od drva korisno je cijev oviti posebnom folijom različitih nijansi
maskirnih boja ili tankim slojem neoprena. Takve gotove futrole se mogu kupiti kod Scuba
d.o.o., proizvođača i distributera 4 Dive. Ovim postupkom cijev (koja je šuplja) štitimo od
oštećenja po stijenama, a puška je teže prepoznatljiva kada je na čeki držimo postavljenu uz
dno. Važno je da je i plovnost poboljšana. Za podvodne ribolovce koji posjeduju više
laštikača preporučljivo je koristiti folije različitih nijansi, te sukladno prevladavajućim
bojama u podmorju gdje se lovi odabirati model koji se lakše kamuflira. Tako se za pridnene
čeke koriste folije s nijansama zelene, smeđe, žute i narančaste boje, a za čeku u modro
različite nijanse plave i modre maskirne boje.

Postoji još mnogo praktično iskoristivih rješenja, no o tome će biti više riječi u nekoj drugoj
knjizi. Navedeni patenti potvrdili su se u praksi, a indikativno je i to što se redovito viđaju na
puškama za podvodni ribolov na Državnom prvenstvu Hrvatske.

1.1.3.8. Praktični savjeti

Svaki podvodni ribolovac je barem jednom u svojoj karijeri izgubio pogođenu ribu zbog
nedostatka ili manjkavosti opreme kojom se koristio. U slučaju opreme najosjetljiviji je onaj
dio koji je u neposrednom kontaktu s pogođenom ribom. Prema redoslijedu: strijela, privez,
koloturnik s konopom i, konačno, podvodna puška.

1.1.3.8.1. Dodatna obrada strijela

Strijela svojim promjerom i čvrstoćom treba biti primjerena očekivanoj veličini lovine u
odabranoj taktici i tehnici podvodnog lova. Pero ( ili pera ) na njenom vrhu trebaju biti
adekvatne tvrdoće i maksimalnog kuta otvaranja, koji ni u kom slučaju ne smije biti veći od
90 stupnjeva. Što je očekivana riba veća, to bi pero trebalo biti udaljenije od vrha strijele.
Pera harpuna se mogu nabaviti i odvojeno, tako da se preporučuje na strijele koje se koriste u
podvodnom ribolovu gdje je moguć ulov veće ribe postaviti i dodatno pero. Za velike ribe
dvostruko pero bi trebalo biti standard.
Ukoliko je pero mijenjano, njegova zakrivljenja treba ručno obraditi kako bi precizno
nalijegalo na strijelu, a kut otvaranja bio adekvatan.

Na strijelama komprimirki serijski harpuni koji se postavljaju redovito su niže kvalitete

materijala, tako da brzo hrđaju. Harpun koji se inače prodaje u kompletu s komprimirkom
najbolje je zaboraviti za ozbiljan lov. Pera su mu prekratka, a hrđa prvo uništi osigurače koji
drži duplo pero, tako da u ključnom trenutku može doći do momentalnog ispadanja pera
harpuna pod pritiskom.

Na strijelama laštikača prvo se treba pozabaviti sa utorima kroz koje se provlači najlonska
uzica. U serijskoj proizvodnji strijela ovi utori su često oštrih rubova, koji oštećuju najlon koji
se koristi kao privez koji lako puca na tom mjestu. Zbog toga postojeće rupice treba obraditi
po rubovima sa svrdlom malo većeg promjera (4 mm) uz minimalno proširenje njenog
početka i kraja. Nakon toga se otvor rupice dodatno obradi okruglom turpijom.

Nakon što se riješi ovaj problem treba riješiti i problem osiguranja od loma strijele laštikače
na mjestu zareza gdje se okači potkova ili konop laštika. Na mjestima ovih zareza strijela je
oslabljena i prilikom naprezanja može doći do loma. Rijetke strijele (koje se ne proizvode
serijski) imaju ojačanja većeg profila od promjera strijele na mjestima zareza na strijeli.

Problem osiguranja od gubitka pogođene lovine uslijed loma strijele laštikače može se
praktično riješiti bušenjem dodatne rupe na strijeli, koja će se napraviti ispred prvog zareza.
Ovu dodatnu rupu preporučljivo je probušiti na udaljenosti 3 - 5 cm ispred prvog zareza.
Dodatna rupa se buši stupnom bušilicom zbog preciznosti centriranja. Rupa se buši po sredini
strijele, okomito na središnju os, u osi s druge dvije rupe. Preporučljivi promjer je 2
milimetra. Svrdlo koje se koristi zbog svog malog promjera treba u glavi bušilice postaviti na
način da samo vrhom viri. U protivnom lako će doći do loma svrdla. Tijekom bušenja svrdlo
treba stalno podmazivati, a po završetku bušenja rupicu površinski obraditi svrdlom većeg
promjera i turpijom, kako rubovi ne bi ostali oštri.
Nova rupa se sa onom koja se nalazi do nje može povezati komadićem tanke čelične sajle, s
laganim, manjim, osiguračem. Ovakvim rješenjem osigurali smo se u slučaju loma na poziciji
drugog zareza. No prvi zarez još uvijek nije riješen. S druge strane prva rupa služi za
povezivanje najlona s koloturnikom. Dakle ne možemo je blokirati sigurnosnom sajlom. Da
bi se riješio ovaj problem najpraktičnije je privez provući kroz sve tri postojeće rupe i
primijeniti standardizirano osiguranje najlonske uzice stopicom ili manjim čvorom na trećoj
(novo probušenoj rupici).
Još jedno moguće rješenje je privez najlona na srednjoj rupici, uz osiguranje sajlom prve i
treće rupice.
Kod svih ovih rješenja u slučaju loma strijele na mjestu gdje se nalaze zarezi riba ostaje na
konopcu.

1.1.3.8.2. Siguran privez strijele za tijelo podvodne puške

Kada se u trgovini kupuju serijske puške za podvodni ribolov čest je slučaj nestručnog i
amaterskog priveza strijele sa tijelom puške. Tako se kod komprimirki često stavlja više
slobodnih namotaja, nego što je efektivan domet puške, a kod laštikača se susreću različita
rješenja priveza strijele. Samo je jedan privez dobar i to je siguran privez. Sigurnim privezom
se smatra onaj koji ima slijedeće karakteristike:

 čvrstoću na istezanje,
 trajnost
 jednostavnost oslobađanja strijele u slučaju potrebe.

Kod komprimirki je siguran privez relativno jednostavno izvesti. Na strijeli postoji plastični
klizač sa dvije rupe kroz koje se provuče konop i poveže nekim od klasičnih čvrstih čvorova.
Na tijelu podvodne puške, s donje strane glave puške, postoji malena rupica sa bitvom.
Konop kojim je vezana strijela se na drugoj strani poveže u laso koje se provuče kroz rupicu i
stegne oko male bitve. Preporučljiva standardna duljina konopa su dva namotaj od bitve do
držača konopa na ručki podvodne puške. Ovaj standard se primjenjuje za sve komprimirke od
sedamdesetak i više centimetara. Kod kraćih komprimirki, a posebno kod tzv. pištolja koji se
koriste za lov morske divljači i drugih riba u procjepima i grotama ostavlja se dvostruka
duljina konopa, ukoliko na pušci nema koloturnika. Jedino opravdanje ne stavljanja
koloturnika na ovakve radne podvodne puške je ukoliko se iste koriste samo kao pomoćne
( za tzv. smrtonosni hitac u rupi). Spomenuti laso privez na tijelu puške koristan je kada je
strijela s lovinom ili bez nje prošla kroz procjep na drugu stranu. U takvoj situaciji biti će ju
teško vratiti natrag. Tada se laso otpusti , a strijela s konopcem izvuče sa druge strane. Nakon
toga se bez dodatnih komplikacija ponovno okači kroz rupu na malu bitvu pod glavom puške.

Plastificirani crni konop koji se redovito isporučuje sa komprimirkom zadovoljavajuće je

kvalitete i visokog stupnja naprezanja i istezanja. S vremena na vrijeme treba prekontrolirati
da na nekom mjestu nije oštećen uslijed istezanja po oštrim rubovima kamenih procjepa.
Kod laštikača je situacija bitno drugačija, a problem izraženiji. Kada se kupuje laštikača
opremljena koloturnikom redovito je uzica sa koloturnika provučena kroz jednu od rupa na
strijeli te je na kraju svezan mali čvor koji ne dopušta da se uzica izvuče iz rupe. Pošto je kod
laštikača važna debljina i težina uzice koja se koristi (otpor i brzina strijele prilikom okidanja)
najčešće se radi o vrlo osjetljivoj i tankoj uzici. Ukoliko je na strijeli vezana za posljednju
rupu oštećenja i kidanje uzice su neminovnost nakon par dana uzastopnog ribolova.

Problem su i nedovoljno obrađeni rubovi rupice na strijeli koji dodatno oštećuju konop. Zbog
tih problema, uz istovremeno zadržavanje najviših performansi brzine strijele preporučljivo
je za privez koristiti najlon odgovarajuće debljine. Debljina najlona se bira zavisno o vrsti
lovine kojoj je pojedina laštikača namijenjena, te zavisno o promjeru rupice na strijeli kroz
koji se najlon treba provući, i konačno o širini ležišta u koje se u ručici puške postavlja
strijela. Postoje i posebne vrste sintetičkih uzica izuzetne čvrstoće, a malog promjera i težine
koje su također preporučljive za privez strijela laštikača.

Prvi korak je uvijek prekontrolirati završnu obradu rubova rupica na strijeli. Često su ovi
rubovi oštri, te ih je potrebno čvrstim šilom i okruglom turpijicom malo obraditi. Nakon
obrade treba provjeriti njihovu glatkoću jabučicom prsta. Drugi korak je odabir priveza kojim
će se strijela vezati s tijelom laštikače. I na laštikačama na glavi postoji mala rupica
predviđena da se kroz nju provuče privez do koloturnika. Ukoliko je glava laštikače
napravljena od plastike, nakon par sezona, a možda i prije, rupica će biti raspilana trenjem
uzice. Zbog toga se preporučuje kod laštikača s plastičnim glavama (postoje i one s
aluminijskim i sl.) kroz postojeću rupicu provući inox obruč promjera malog prsta na ruci, te
uzicu postaviti da kliže kroz taj obruč. Ukoliko se privez izvodi na laštikači koja nije
opremljena koloturnikom, preporučljivo je također koristiti već spomenuto laso zbog
jednostavnog oslobađanja strijele od tijela puške kada je izvlačimo s druge strane procjepa ili
kamena.

Što se tiče kraja priveza na strijelu učestalo se koriste rješenja sa stopicama. Kod ovakvog
spajanja najlona ili uzice preporučljivo je voditi računa da se privez provuče kroz rupu na
strijeli gdje će najmanje smetati prilikom kačenja potkove laštika na utore strijele. Osim toga,
ove male potkove je potrebno redovito ispirati slatkom vodom poslije ribolova. U protivnom
dolazi do kemijske reakcije ljuštenja stopice i njenog pucanja. Ovo se redovito dogodi kada
je na strijeli veća riba! Strijela čiji je privez izveden stopicom trebala bi posjedovati i
regulirajući spoj najlona sa konopcem. Taj regulirajući spoj treba omogućiti jednostavno
oslobađanje strijele s pripadajućim privezom od tijela puške. Ovaj spoje se izvodi na način da
se konop (vezan za kraj puške ili koloturnik) zaveže u laso, te se pomoću stopice isto izvede i
s krajem najlona. Potom se jedno laso uvuče u drugo i to je siguran privez. U slučaju potrebe,
na isti način, samo obrnutim smjerom se strijela s najlonom oslobađa.
Postoji i drugo rješenje, bez stopica na strijeli koje se stežu kliještima ( nikad po rubovima
stopice jer se na taj način oštećuje privez!). Kroz rupu na strijeli se provuče najlon te se na
njegovom kraju napravi manji čvor. Čvor se dobro stegne i najlon sa strijelom snažno povuče
nekoliko puta, radi provjere da li je debljina čvora dovoljna da ne prokliže kroz rupu.
Preporučljivo je čvor malo zagrijati upaljačem prije stezanja. Prednost ovoga rješenja je što se
u slučaju značajnijeg oštećenja najlona vrlo jednostavno stavlja novi.

U specijaliziranim trgovinama opremom za podvodni ribolov mogu se naći i neki praktični

dodaci za privez strijele. Sve su to određena pionirska rješenja koja imaju određenog smisla.
No prije nego li se odlučite za korištenje i postavljanje nekog od njih konzultirajte se sa
podvodnim ribolovcima koji isto već koriste kako se to postavlja. Od tih dodataka svakako
treba spomenuti gumeni amortizer. Kroz njega se provlači najlon ili konop koji se zategne.
Postavljen gumeni amortizer u privezu povećava stupanj istegljivosti ukupnog priveza, što je
posebno korisno kada se strijela zaglavi u procjepu, a rukom ju se ne može dohvatiti, već je
treba potezati pomoću najlona ili uzice kojom je privez izveden. U ovakvim situacijama u
praksi gumeni amortizer u sklopu priveza nakon cimanja rezultira pomicanjem strijele u
suprotnom smjeru, te se povećava vjerojatnost njenog oslobađanja iz procjepa.

1.1.3.8.3. Odabir ostiju i harpuna za podvodne puške

Prije dvadesetak i više godina, kada su kod nas prevladavale komprimirke u praksi, osnovni
problem je bio nabaviti kvalitetne osti. Proizvodile su se tada u Jugoslaviji kaljene osti sa 3 i
5 zubaca. No i one najkvalitetnije ( i skupe) su već nakon par lovova zahtijevale pojačanje
napuklih varova, te redovita brušenja i oštrenja vrhova zubaca koji su se relativno brzo trošili.
Kada bi se vrh zuba približio zarezu, osti više nisu bile preporučljive za upotrebu, jer je
pogođena riba s njih redovito ispadala.
Rijetki sretnici su tada u inozemstvu kupovali nešto kvalitetnije osti zalivene u plastiku. No
te su osti bile znatno skuplje, te također nisu dugo trajale. I one su imale svoju slabu stranu,
najčešće u krtosti zubaca i neelastičnosti plastike u koju su zubi bili zaliveni. Uslijed te
neelastičnosti prijenosom sile udara u kamen (što nije rijetkost) dolazilo je do pucanja
plastike. Ništa čudno, industrija podvodnog ribolova oduvijek je osti smatrala potrošnim
materijalom i na njima dobro zarađivala.

Rijetki zanesenjaci sami su tada izrađivali osti od posebnih čvrstih građevinskih čelika, koje
su dodatno kalili i ojačavali. Problem kod ovako izrađenih ostiju je bio što su, doslovno,
komadale pogođenu ribu, koju se često na gradelama peklo u dva dijela. Čvrstoća ovakvih
ostiju bila je takva da bi prilikom direktnog udara u kamen na njemu ostajao trag, a osti se
uopće ne bi deformirale. No, osim komadanja ribe ovako izrađene osti bile su i neprimjerene
težine, tako da se njihovim korištenjem smanjivala preciznost, a strijela je najčešće
podbacivala cilj.

Ovaj problem se na našem tržištu riješio pokretanjem proizvodnje ostiju za podvodne puške
tvrtke D.T.D. iz Dugog Rata u blizini Splita. Strojarski inženjeri ove tvrtke odabrali su
primjerene čelike, te iste kombinirali sa elastičnom plastikom kojom spajaju zube ostiju. Tako
su nastale, na ovim prostorima već, čuvene DTD osti. Bilo da ih koriste početnici ili iskusni
podvodni ribolovci ove osti traju više sezona, elastična plastika iznimne je izdržljivosti, zubi
(izrađeni od posebnih opružnih vrsta čelika) se ne deformiraju, a kaljeni vrhovi ostiju gotovo
da se i ne troše. U svojoj ponudi D.T.D. danas ima high quality i profi seriju ostiju. U sklopu
svake od njih izrađuje se po jedan veći i manji peterozub, te po jedan trozub. Podvodnim
ribolovcima koji koriste komprimirke preporučljivo je posjedovati jedne high quality i jedne
profi D.T.D. veće osti sa pet zubaca, bez obzira na kojim terenima love. Vrhovi D.T.D. ostiju
profi serije posebno su obrađeni upravo zbog toga. Kaljene D.T.D. osti vrlo su elegantne i
neznatno oštećuju ribu. Zbog male težine posebno su preporučljive za laštikače i lov na
plosnatice u dubokim procjepima. Prilikom lova na velike ugore veći profi D.T.D. peterozubi
u kombinaciji sa laštikačom optimalno su rješenje. Kada se ovaj model ostiju koristi na
velikim komprimirkama preporučljivo je na mjestu gdje se zubi spajaju sa plastikom vezati
tanji komad gumene trake. Ona amortizira udarac plastike u tijelo ribe, u koje prodiru samo
metalni zubi ostiju.
U svojoj ponudi D.T.D. ima i harpune za komprimirke, a posebno treba spomenuti i inox
adaptere s navoja 6 mm na navoj 7 mm, koji omogućavaju da se svi modeli njihovih ostiju
koriste i na svim vrstama laštikača. Kakve su mogućnosti takve kombinacije moglo se vidjeti
na državnom prvenstvu Hrvatske u podvodnom ribolovu 2003. u akvatoriju otoka Raba. Na
tom području česti su veliki ugori. Kapitalne primjerke pogođene laštikačom opremljenom
D.T.D. ostima bez problema se izvlačilo iz dubokih procjepa. Laštikača ima udarac manje
snage koji je napravi veliku ranu na glavi ugora, što onemogućava njegovo oslobađanje
prilikom izvlačenja, što je češća pojava ukoliko se gađalo snažnom komprimirkom. Laštikača
opremljena ovim ostima zabije ih do samog ruba plastike, tako da su mnogi ugori sa ostima u
glavi dolazili na vaganje jer je njihovo izvlačenje zahtijevalo ozbiljne kirurške zahvate. Bolja
preporuka doista nije potrebna.

1.1.3.8.4. Suvremene tendencije u proizvodnji podvodnih pušaka

Posljednjih godina komprimirkama popularnost polako opada, a proizvodnja laštikača je ušla

u jednu novu eru. Stalno se uvode inovacije, a ponuda različitih modela nikada nije bila šira.
Nove trendove na tržištu uveli su Talijani kombinirajući nova dostignuća s novim
materijalima u proizvodnji. Novi dizajn, novi tipovi glava pušaka koje omogućavaju bolje
nišanjenje, brži mehanizmi za okidanje i mnoštvo aluminijskih legura od kojih se proizvode
tijela pušaka predstavljali su tek početak. Posljednjih godina tržište je bilo preplavljeno i
modelima podvodnih pušaka proizvedenih od karbonskih vlakana. Stalno težeći savršenijem
proizvodu vratilo se početcima po pitanju materijala izrade – drvu.

Boljka većine podvodnih pušaka na laštik je savijanje tijela uslijed naprezanja pod pritiskom
laštika koji se zakači na strijeli. Savijanje tijela povećava trzaj, a konačan rezultat je lošija
preciznost i slabija efikasnost laštika. Savijanje tijela puške nije riješio ni aluminij ni karbon.

Suvremene tendencije u proizvodnji ipak su se pozabavile uzrokom, a ne posljedicom.

Element koji uzrokuje savijanje tijela podvodne puške je primarno kut sile poluge koji nastaje
kada se laštici zakače za strijelu. Ranije su se držači laštika redovito postavljali iznad osi
tijela puške, što je rezultiralo pojačanim naprezanjem. Kod novih modela podvodnih pušaka
na laštik dizajn glava pušaka prilagođavaju na način da se laštici postavljaju točno u osi tijela
puške.
Neki proizvođači otišli su i korak naprijed, tako da njihovi modeli više nemaju glavu puške
već se koriste cirkularni laštici koji prolaze kroz tijelo puške. Ovakva rješenja smanjuju
naprezanje tijela puške, te omogućavaju bolje nišanjenje. Povećana je i pokretljivost
podvodne puške jer je smanjen otpor, a vibracije laštika koje inače plaše ribu su značajno
smanjene.

Prihvaćanjem ovih dizajnerskih rješenja ponovno se kombinira aluminij, koji je značajno

jeftiniji od karbona, a sve se češće koristi i plemenito drvo. Plemenito drvo, obrađeno na
adekvatan način smanjilo je trzaj prilikom okidanja na minimum, čime je povećana
preciznost.

Također se i vodilica za strijelu sve češće pojavljuje kao pravilo. Usprkos razmišljanjima da
kretanje strijele kroz za to predviđeni utor u tijelu puške usporava njeno kretanje u praksi se
ovo pokazalo korisnim. Vodilica također utječe na preciznost, a testovima se dokazalo i da
povećava iskoristivost energije laštika. Osim toga vodilica sprječava savijanje strijela manjih
promjera. Dakle, ukoliko preferirate za određene taktike lova strijele promjera 6 mm
obavezno ih koristite na laštikačama koje posjeduju vodilicu na tijelu. Vodilica eliminira i
vibraciju koja nastaje u trenutku kada se strijela odvaja od puške, a laštici ne gube dio energije
na savijanje, te potom na ispravljanje strijele.

U posljednje vrijeme pojavili su se i laštikače kod kojih su ručka, tijelo i glava izvedeni u
jednom komadu. Ovakva koncepcija ima prednosti zbog nepropusnosti mora u tijelo puške,
veći stupanj čvrstoće na istezanje, veća trajnost puške i jeftinije tekuće održavanje.

Konačno, proizvođači su se posebno pozabavili i oblikom tijela podvodne puške. Prisutna su

dva pristupa. Prema jednome idealan je cilindarski oblik tijela zbog manje težine i bržeg
pomicanja puške kada to zatreba. Druga koncepcija preferira oblik tijela sipe. Elipsasti
presjek omogućuje bolju hidrodinamičnost puške u situacijama njenog bočnog pomicanja,
osigurava veću čvrstoću, što je važno zbog preciznosti, a poboljšana su stabilnost i balans
puške pod morem. Neki novi modeli laštikača kombiniraju ove dvije koncepcije, a prvi
testovi ovih modela su se pokazali vrlo dobrima.
Inicijativu za uvođenje novih trendova u proizvodnji podvodnih pušaka najčešće pokreću
manje tvrtke kao što su to Seatec i C 4. Njihovi prototipovi su u početku bili relativno
skuplji (kažemo relativno, jer su takve podvodne puške vječne, jedino treba mijenjati laštike),
ali kako inovacije prihvaćaju i veliki proizvođači dolazi do snižavanja cijena. Zbog toga je
praktičan savjet da pratite nova tehnička rješenja, ali puške na kojima se ona primjenjuju
kupujte koju godinu kasnije. Do tada će ista biti usavršena, a podvodne puške na kojima su
primijenjena biti će jeftinije nego u trenutku njihova uvođenja na tržište.

1.1.4. Ostali praktični dijelovi opreme podvodnog ribolovca

Pored navedene opreme postoji još niz korisnih stvari čije korištenje tijekom podvodnog
ribolova rezultira uspješnijim rezultatima, aktivnosti koje provodimo pod morem čini
jednostavnijima i definitivno povećava sigurnost podvodnog ribolovca. U nastavku navodimo
samo neke od tih dodatnih praktičnih dijelova opreme i pomagala u podvodnom ribolovu.
Ima ih još mnogo te bi nam predstavljanje svega toga uzelo previše prostora. No savjetujemo
da uvijek kada se susretnete s drugim podvodnim ribolovcima razmjenjujete iskustva, te ih
promatrajte u podvodnom ribolovu i primijenite sve ono novo što vam se čini korisnim. Isto
važi i za opremu koju koriste u podvodnom ribolovu.

1.1.4.1. Signalna ronilačka plutača

Ronilačka plutača propisana je zakonom kao obavezna prilikom obavljanja podvodnog

ribolova. Propisana plutača treba biti svijetle boje i promjera ne manjeg od 30 cm i uzgonske
nosivosti od minimalno 8 kilograma. Pričvršćuje se odgovarajućom uzicom ili konopcem za
ronioca. Prekidna čvrstoća uzice treba iznositi najmanje 30 kilograma. Ronilačka plutača
obavezna je i na svim takmičenjima u podvodnom ribolovu, te se odvajanje od nje često
kažnjava diskvalifikacijom.

Definitivno, ronilačka plutača je nemjerljivog značaja za sigurnost podvodnog ribolovca. U

prilog toj tezi govori statistika koja navodi da u gotovo 95 % smrtnih slučajeva utapanja
tijekom podvodnog ribolova nastradali nisu posjedovali plutaču. Slučajnost?
Geneza nekorištenja ronilačke plutače u podvodnom ribolovu na Jadranu potječe iz nekih
vremena koja su, srećom, daleko za nama. U doba Jugoslavije sportski ribolov podvodnom
puškom bio je nepravedno drugačije tretiran od svih ostalih vrsta ribolova. Samo za ovu vrstu
sportskog ribolova izdavale su se tada skupe općinske dozvole koje su definirale gdje se isti
smije, a gdje ne smije obavljati. Jugoslavija je tada imala vrlo rigorozne propise vezane za
podvodni ribolov u odnosu na većinu ostalih mediteranskih zemalja. Čak i kada je podvodni
lovac posjedovao uredne papire i plutaču učestalo je bio maltretiran od ondašnje milicije,
koja je uvijek tražila još nešto. Zbog toga se izbjegavalo korištenje plutače koja je već iz
daljine signalizirala gdje se ronilac nalazi. Hrvatska je propise vezane za podvodni ribolov
prilagodila modernim propisima koji vrijede u ostalim europskim zemljama, tako da više
nema opravdanog razloga da se plutača ne koristi.

Oni koji smatraju da konopac i plutača plaše ribu kada se lovi na čeku, mogu primijeniti
rješenje da se kao uzica koristi deblji, nevidljivi najlon, a drugo je da se na poziciji gdje
izvodimo čeku plutača uzicom zakači za dno na udaljenosti na kojoj neće plašiti ribu. Sve
češće se kod suvremenih lovaca susreću čak i dvije plutače. Jedna je vezana kraćom uzicom
za pojas s olovima koji se odbacuje već na dubini od desetak metara, a drugom plutačom na
kojoj se drži ulov i rezervna puška sa drugom opremom se označi pozicija ronjenja. Ovo
podiže stupanj sigurnosti ronjenja, a ima i svoje praktično opravdanje. Neki drugi ribolovac
zaobići će Vas u velikom luku vjerujući da na toj poziciji već love dvojica podvodnih
ribolovaca.

Plutača je vrlo važna u situacijama kada smo na granici rezerve zraka. Tada je najsigurnije
rješenje odbacivanje pojasa sa olovima na koji je vezana uzica od plutače, nakon čega
bivamo katapultirani prema površini pozitivnim uzgonom. U protivnom spasonosno
odbacivanje pojasa sa olovima znači i siguran gubitak pojasa, te završetak podvodnog
ribolova za taj dan.

Koristeći se plutačom podvodni ribolovac smanjuje vjerojatnost nalijetanja glisera ili drugog
broda na njega, a pogotovo mu pruža određenu zaštitu od danas čestih skutera i jedriličara na
dasci.

Na tržištu se danas susreću dva modela ronilačkih plutača. Praktičnije su one cilindričnog
oblika jer pružaju manji otpor vjetru i valovima, te je lovcu olakšano kretanje. Ovisno o
modelu ronilačke plutače na njoj je moguće držati i dodatnu pušku, rezervne strijele,
podvodnu svjetiljku, rezervne osti, te u pretincu, ako ga ima, čak i fotokopirane dokumente
za slučaj kontrole.

Okrugle ronilačke plutače praktičnije su za podvodne ribolovce koji odbacuju pojas sa

olovima.

U svakom slučaju bilo kakva ronilačka plutača značajno smanjuje vjerojatnost da ćete nakon
nekog podvodnog ribolova završiti u crnoj kronici.

1.1.4.2. Ronilački pojas, olovna ploča za leđa i olovnice

Do prije desetak godina ronilački pojas se izrađivao prvenstveno od čvrste tekstilne pređe.
Postojala su tada čak i dva standarda kopče koja se na pojas postavljala, tzv. model umetanja i
danas prevladavajući quick model. Tekstilni materijal od koga se izrađivao ronilački pojas bio
je minimalne elastičnosti, tako da je ronjenje s takvim pojasom pretpostavljalo snažno
stezanje pojasa oko struka što sa svim onim olovima nije bilo niti malo ugodno. Tada se
satima prije odlaska u podvodni ribolov nije ništa jelo jer bi stezanjem želuca takvim
pojasom vrlo brzo ronjenje prelazilo u mučenje. Najveći problem takvog ronilačkog pojasa
nastajao je prilikom dubljeg zarona kada bi on polako klizio od struka u smjeru grudi. Što se
tiče kopče modela umetanja ona je preuzeta iz penjačkih sportova ne razmišljajući da su u
slučaju potrebe brzog oslobađanja od pojasa pod morem sekunde mnogo dragocjenije nego
što je to slučaj izvan mora. Tzv. quick kopče vrlo brzo su preuzele primat. Prednost je ove
kopče što je u slučaju potrebne hitnog oslobađanja od ronilačkog pojasa roniocu dovoljno
trgnuti kraj pojasa koji slobodno viri izvan kopče. Čim se oslobodimo težinskog balasta
pozitivni uzgon nas odnosi prema površini, a to u nekim situacijama spašava život
podvodnom ribolovcu koji je na samoj granici nesvjestice.

Koncem osamdesetih godina XX stoljeća kada ronilački sportovi prestaju biti privilegijom
malog broja praktikanata, a industrija proizvodnje ronilačke opreme počinje u svim
segmentima uvažavati marketinška istraživanja, nastoji se sve dijelove ronilačke opreme koji
su spadali u tzv. trajnu kategoriju, koja ne potiče nove nabavke, zamijeniti proizvodima koji
su potrošna roba. U tom kontekstu se pojavio i ronilački pojas izrađen od gume..
Kako se problem proklizavanja neelastičnog ronilačkog pojasa na tijelu ronioca nije uspio
riješiti, tako su postepeno svi ronioci prešli na suvremeni gumeni ronilački pojas. Osim
nemogućnosti proklizavanja ovog pojasa po tijelu njegova najveća prednost je što se s njim
lakše i jednostavnije diše. Umjereno stezanje abdomena ovim elastičnim pojasom dovoljno je
da pojas bude nepomičan i prilikom najstrmijih zarona. Potreban pritisak na struk i unutrašnje
organe je drastično manji nego što je to bio slučaj sa tekstilnim pojasom, čak i u uvjetima
kada isti ne bi maksimalno stegnuli.

Manje stezanje abdomena omogućava spremanje veće količine zraka prilikom udaha, a kod
ronilaca koji su ovladali dijafragmalnim disanjem, ovaj pojas je značio revoluciju u
produljenju apneje pod morem.

Gumeni pojas ima solidnu nosivost olovnica, koje se čak i kada to želimo vrlo teško pomiču
po njemu. Usprkos stavljanju i većih težina elastičnost nije upitna. Granica opterećenja koju
bi trebalo uvažavati je 8 kilograma u olovnicama od kilograma ili čak 10 kilograma u
olovnicama od 2 kilograma. Iskusni podvodni ribolovci smatraju da kada se roni isključivo na
dubinama iznad 10 metara na glavnom pojasu (koji se nikada ne odbacuje) je najsigurnije
nositi olovnica onoliko kilograma koliko je milimetara debelo ronilačko odijelo koje se
koristi. No ovo pravilo pretpostavlja da je ronilačko odijelo idealno prema mjerama
podvodnog ribolovca. Ukoliko je na nekim dijelovima tijela odijelo nešto šire (pa se stvaraju
zračni džepovi), u praksi se ovo pravilo neće pokazati optimalnim. Kada se, pak koriste veće
težine olovnica iz opravdanih razloga, primjereno je korištenje dva ronilačka pojasa ( od
kojih se jedan, vezan za ronilačku bovu standardno odbacuje tijekom zarona ). U uvjetima
zimskog lova, koji se obavlja isključivo po plićacima korisno je postavljanje olovne ploče na
leđa i oterećenja na peraje i noge. Plitka čeka i plitko šuljanje u uvjetima valovitog mora i
snažnih struja podrazumijevaju apsolutnu koordinaciju i minimum pokreta. Zimi se koriste
ronilačka odijela debljeg promjera i veće plovnosti, tako da je samo s većim opterećenjem
moguće uspješno obavljati podvodni ribolov, ali ponavljamo ovo se pravilo odnosi isključivo
za ribolov u plitkom moru. Korištenjem olovnih ploča za leđa i većih težina olovnica (bez
njihovog odbacivanja tijekom zarona) na dubinama već iznad 10 metara, podvodni ribolov
postaje igra sa smrću!

Kada se nose dva, ranije spomenuta, ronilačka pojasa, donji se postavlja na kukove i potrebno
ga je jače stegnuti da ne bi proklizavao prema koljenima. Zbog potrebe jačeg stezanja na ovaj
donji pojas se postavlja manja količina olova, a veća je na gornjem pojasu, oslonjena na
leđima, a ne na kukovima. S takvim rasporedom olovnica ronjenje je znatno udobnije.

Još je jedna značajna prednost gumenog pojasa. Svojom elastičnošću on je pripijen uz tijelo
tako da ima i funkciju dodatnog brtvljenja ronilačkog odijela uz tijelo. Ovo je korisno kada
na donjem dijelu odijela postoje oštećenja i razderotine kroz koje upravo na većim dubinama
pod odijelo ulazi more, a pogotovo kada se naglo spuštamo iz brodice u more.

Trajnost gumenog pojasa o kojoj je bilo riječi u najvećoj mjeri će ovisiti o vašoj brizi za
njega. Kada je pojas na brodici preporučljivo je da ga se nepotrebno ne ostavlja na suncu,
korisno je ispiranje soli slatkom vodom nakon ronjenja. Osim toga, kada po gumenom pojasu
treba premještati olovnice, nemojte zbog brzine to raditi pomoću noža, odvijača i sličnih
oštrih predmeta koji ga vrlo lako oštećuju. Tako nastali rezovi lako se šire. Budite pažljivi i
kada na gumeni pojas postavljate dodatnu opremu koja ime metalne dijelove. Vodeći računa o
svim tim detaljima kvalitetan gumeni ronilački pojas može potrajati i dulje od 5 godina. Što se
tiče proizvođača, kvalitete koje se susreću na tržištu su različite. Prije nego se odlučite čiji
ćete pojas kupiti preporučujemo da se raspitate kod ronioca koje poznajete kakva su njihova
iskustva s onima koje koriste.

Tijekom proteklih godina imao sam priliku susresti se i s uradi sam majstorima koji želeći
uštedjeti kupe gumene trake određenih profila, na koje postave inox kopču. Ukoliko je
kupljena gumena traka neadekvatne kvalitete postoji rizik da pojas iznenada pukne tijekom
zarona. Postoje i kvalitetnije gumene trake, no zbog kvalitete materijala one su skuplje, tako
da je razlika u cijeni izrađenog ili kupljenog tvorničkog gumenog pojasa minimalna.

Izrada gumenog pojasa u vlastitoj režiji od kupljenoga materijala opravdana je ipak u

slučajevima kada podvodni ribolovac na pojasu nosi više specifičnih dodatnih dijelova
opreme koji svojim metalnim nastavcima oštećuju gumeni pojas. Konfekcijski pojasevi koji
se prodaju u dućanima ronilačke opreme ipak nisu rađeni za no limits uvjete. U takvim
okolnostima preporučljivo je potražiti gumenu traku posebne izdržljivosti na oštećenja, a
koja usprkos svojoj konzistentnosti posjeduje visok stupanj elastičnosti.

Po pitanju odabira quick kopče na ronilačkom pojasu postavlja se dilema da li plastičnu ili
inox. Inox kopča je skuplja i trajnija, no lakše se otvara od plastične kopče. Ove kopče ne
mogu se same od sebe otvoriti, ali se može desiti neki nespretan pokret rukom pa da se
kundakom podvodne puške zapne za kopču. U tom slučaju je plastična kopča u prednosti jer
se teže otvara. Plastična kopča ima određen rok trajanja jer plastika stari, postaje krta i puca
na stezačima pojasa. Tada je bolje zamijeniti kopču nego da izgubite pojas s olovnicama i
jedan dan uživanja u podvodnom ribolovu.

Što se tiče olovnica koje se postavljaju na pojas postoje različiti modeli, težine, pa čak i
različite koncepcije. Od suvremenih koncepcija koje je ponudila ronilačka industrija treba
spomenuti tekstilne džepove u kojima se drže olovne kuglice. Ovaj proizvod nesumnjivo je
udobniji od olovnica na pojasu. Argument za i protiv može se tražiti jedino u tehnikama i
taktikama podvodnog ribolova koje se primjenjuju. Premda se pomicanja i međusobno trenje
kuglica u ovim spremnicima deklariraju kao potpuno nečujni to trebate sami provjeriti po
ponašanju riba, što pogotovo vrijedi za one koji prakticiraju plitko šuljanje s prikradanjem.

Oni koji se odluče za klasično rješenje, olovnice, mogu birati između različitih težina.
Sugestija je da radi jednostavnijeg zarona pri kojem nije potrebno raditi nikakve dodatne
pokrete, jer inercija tijela prema dubini obavlja što treba, opterećenje na ronilačkom pojasu
bude u ravnoteži. Dakle proporcionalne težine na istim međusobnim udaljenostima na
čitavom pojasu. Ukoliko ronite s tanjim odijelima kojima su dovoljna manja opterećenja
koristite laganije olovnice. Ukoliko vam treba više balasta preporučljive su veće olovnice. U
svakom slučaju izbjegavajte olovnice teže od 1,80 kg. Ovo su praktične sugestije da biste se
tijekom podvodnog ribolova što ugodnije osjećali.

Od ostalih opterećenja koja se koriste u podvodnom ribolovu spomenimo još ploču za leđa, te
opterećenja koja se postavljaju na zglavke nogu, te po jednu olovnicu na neke modele
ronilačkih peraja čiji listovi su izrađeni na način da je ovo postavljanje moguće.

Olovna ploča za leđa prvenstveno se koristi zbog zdravstvenih razloga. Veće opterećenje nije
preporučljivo držati na pojasu jer to kralježnicu stavlja u iznimno neprirodan položaj, a
moguća su i bolna istegnuća mišića u leđima pri naglim pokretima tijela pod morem.
Indikativan je podatak da u Dalmaciji gotovo 90 % podvodnih ribolovaca starije generacije
koji su ronili s velikim opterećenjima na pojasu danas ima zdravstvene probleme sa leđima.
Olovna ploča za leđa preporučljiva je u svim tehnikama podvodnog ribolova koje se
obavljaju na manjim dubinama, a zadržavanje pod površinom je kraće. Pritisak koji ploča
prenosi preko leđa na pluća rezultira kompleksnijim i težim smirivanjem ritma disanja što za
posljedicu ima bržu potrošnju zraka. Kombinacijom olovne ploče za leđa sa smanjenim
opterećenjem na pojasu postiže se ravnotežno opterećenje svih leđnih mišića i mišića torza,
što je posebno praktično kod prakticiranja višesatnog plitkog uzobalnog šuljanja,
kombiniranoga sa plitkom čekom.

U slučaju olovne ploče u praksi se koriste s različitim težinama, od 3 kilograma koje su

kompromis da bi se mogle koristiti i prilikom drugih ronilačkih tehnika pri kojima se ostatak
balasta na pojasu odbacuje prilikom zarona, do ekstremno teških ploča od 8, pa čak i 10
kilograma. Ove najteže su nešto većih dimenzija, tako da prekrivaju gotovo čitava leđa
podvodnog ribolovca. Dok ronilačka industrija ne ponudi i na našem tržištu čitavu paletu
olovnih ploča za leđa, različitih težina, oblika i dimenzija trebate se snaći na drugi način.
Nemojte se nepotrebno gnjaviti izradom drvenog kalupa (koji se inače izrađuje od šperploče
debljine 1,5 cm), već se raspitajte tko od ronilaca u vašem gradu već posjeduje kalup i
dogovorite se s njim da vam izradi ploču uz odgovarajuću (skromnu) naknadu i od vašeg
olova. Biti će zadovoljne obje strane, a vi ćete vrlo vjerojatno doći do kvalitetne i ugodne
olovne ploče za leđa. Za naramenice kojima ćete ovu ploču pričvrstiti za torzo dobro će
poslužiti gumene trake ili zračnice od bicikla. Širina ovih naramenica treba biti barem 5 cm
kako bi povećali stupanj amortizacije ploče na leđima. Drugim riječima, što je naramenica
šira, to će se olovna ploča teže pomicati na leđima prilikom naglih zarona.

Koristan proizvod su i prsluci za podvodni ribolov. Ovaj proizvod posebno je obrađen u testu
Omer komplet za podvodni ribolov prikradanjem, a na ovome mjestu kažimo samo toliko da
se radi o praktičnom, kvalitetnom i jeftinom neoprenskom prsluku koji posjeduje ojačane
džepove u koje se raspoređuju olovnice. Osnovne prednosti su ravnomjerniji raspored
opterećenja težine po tijelu, bolji balans tijekom zarona i izrona, nema osjećaja žuljanja i
sputanosti, a što je najvažnije, kvalitetno zamjenjuje ronilački pojas s olovnicama.

1.1.4.3. Nizac za ribu

Ne tako davno podvodni ribolovci su u podvodni ribolov nosili kolut žice na ronilačkom
pojasu na kome su nizali ulovljene ribe. Žica je na jednom kraju bila zakrivljena te se tako
kvačila i formirala kolut. Koncem sedamdesetih godina francuski proizvođač Sporasub je
plasirao na tržište sintetičku mrežicu koja se vezivala za ronilački pojas i u koju se također
odlagala ulovljena riba.

Niti jedno od ta dva rješenja tada nije zadovoljavalo potrebe malobrojnih podvodnih
ribolovaca. Tada je ribe bilo mnogo više, zadržavala se na plićim predjelima, te su i dnevni
ulovi bili značajni. Često odvrtanje žice sa pojasa i odvezivanje mrežice odnosilo je
dragocjeno vrijeme dok je postojala vjerojatnost da pronađenih desetak velikih šaraga ili jato
kavali koje su pronađene promijeni poziciju. Tražilo se praktičnije rješenje, i tako je upravo
Sporasub prvi i ponudio nizac za ribu, ili kako ga kod nas nazivaju, portapeš. Dvadesetak cm
dug komad inox šipke promjera 4 – 6 mm na sredini je probušen, te je kroz tu rupu najlon
promjera 1,5 – 2,5 mm. Na drugom kraju najlon je stopicom spojen u krug koji se postavlja
na ronilačkom pojasu. Vrlo praktično i jednostavno rješenje. Preporučljivo je u ozbiljnom
višesatnom podvodnom ribolovu posjedovati dva komada. Jedan za standardnu ribu, te
drugi za ribe tipa murine, ugora i eventualni kapitalni primjerak bilo koje vrste. Korištenje
duguljaste ronilačke bove omogućuje da ih se postavi na različitim stranama kako se ne bi
zamrsili, a ostavljanje ulovljene ribe biti će maksimalno pojednostavljeno i brzo. Ukoliko su
morske struje snažne, a ronite na većim dubinama pa je u moru stalno pušteno više od
dvadesetak metara uzice kojom ste vezani za ronilačku bovu praktično je jedan nizac držati na
pojasu kako se nakon izrona s ulovom ne biste nepotrebno zamarali plivajući do bove koju
morska struja stalno drži na maksimalnoj udaljenosti. Nakon par ulovljenih riba neće vam biti
teško zaplivati do bove i ribu prebaciti na drugi nizac.

Na tržištu se mogu naći i modeli na kojima je umjesto najlona nehrđajuća sajla. Isti su
preporučljivi u lovu na murine, ugore i morsku divljač koja je oštrim zubima u stanju oštetiti
i čak pregristi najlon. Pored toga murina koja nije usmrćena snažno se uvija oko najlona koji
se isteže, te u kasnijim ribolovima mrsi. Primjereno rješenje je imati pomoćni nizac s
najlonskom uzicom na ronilačkom pojasu, te jedan sa sajlom na ronilačkoj bovi. Nizac ne
smije biti okačen i pušten prema dolje. U takvom položaju na ronilačkoj bovi čitava težina
ulova je samo na jednoj točci, a tijekom plivanja i otpor je veći. Nizac na pojasu treba biti
zakačen blizu kopče na pojasu, a nizac s ulovom rastegnut sa stražnje strane, tako da se
mala inox šipka postavlja pod pojas sa druge strane kopče. Treba voditi računa da nizac na
pojasu ne visi jer je izgledna vjerojatnost zapinjanja inox igle za stijene na dnu, što može
biti pogibeljno.

Napomenimo na koncu i to da nije humano ranjenu ribu ostavljati živu na niscu. Preciznim
ubodom nožem iznad očiju riba se momentalno usmrćuje. Osim tog razloga živa riba na niscu
svojim neravnomjernim pokretima i vibracijama koje isti stvaraju u moru plaši ribu u okolini,
a kada se roni na otvorenim pučinskim brakovima ranjena riba koja krvari može privući i
morskog psa. Zbog toga je na takvim pozicijama primjereno ulovljenu ribu odlagati u plovilo,
ili nizac držati okačen na ronilačkoj bovi.

1.1.4.4. Plovak za označavanje pozicije u podvodnom ribolovu i rezervni koloturnik

Plovak od stiropora u obliku motovila s malim utegom i pedesetak metara konopa vrlo je
praktično pomagalo u podvodnom ribolovu kada se isti obavlja na većim dubinama i u
uvjetima smanjene prozirnosti mora. Traženje ribe po rupama i stijenama u takvim uvjetima
iziskuje velike napore. Kada se konačno pronađe riba, a zbog nedostatka zraka treba izroniti
nerijetko se dešava da u slijedećem zaronu trošimo dragocjeno vrijeme ponovno tražeći
kamen s ribom. U takvim okolnostima pomaže ovakav plovak. Malenim utegom na kraju
konopa, najčešće obična olovnica težine 350 – 600 gr ovisno o intenzitetu morske struje na
područjima gdje najčešće ronimo, jednostavno označimo poziciju i krenemo u izron. Kada
stignemo na površinu udahnemo zrak i prateći konop najbržim i najkraćim putem stižemo do
označene pozicije.

Ovakav plovak je jednostavno izraditi. Nabavi se klasičan plovak s utorom za namotaj

kakav se koristi na većim, profesionalnim ribarskim mrežama ili motovilo od samolovke. Na
ovo se namota tanji konop debljine 2 mm. Preporučljivo je da konop bude bijel ili neke druge
upadljive boje kako bi ga se jednostavno pratilo tijekom zarona.

Tijekom ronjenja ovaj plovak se sa namotanim konopom drži zakvačen za ronilačku bovu, te
ga skidamo kada smo došli na poziciju na kojoj ćemo pretraživati stijene na dnu.
Ovo pomagalo posebno je korisno kada se podvodni ribolov obavlja na područjima s rijetkim
kamenjem razbacanim u velikim livadama posidonije, ili kada se morsko dno uopće ne vidi
sa površine, posebno na natjecanjima kada se riba lovi na većim dubinama.

Pored nabrojene dodatne opreme korisno je na ronilačkom pojasu posjedovati rezervni

koloturnik, pogotovo kada se roni na pučinskim brakovima gdje je izgledna mogućnost
susreta sa nekom većom pelagijskom ribom. Na kraju namotanog konopa na ovome
koloturniku postavlja se karabin kuka. Ovakvim dodatkom moguće je brzo zakačiti pušku.
Ukoliko se blokira koloturnik na pušci , pa ovaj preuzima ulogu osnovnog koloturnika, a i
puška je sigurnija. Rezervni koloturnik se na pojasu postavlja na bok između dvije olovnice.
Na taj način je siguran od ispadanja ako pri nekom dubljem zaronu trebate odbaciti pojas s
olovnicama vezan za bovu.

Koloturnik na pojasu po potrebi može preuzeti i druge korisne funkcije – veze podvodnog
ribolovca sa ronilačkom bovom, korištenja bove kao plovka za označavanje određene
pozicije na dnu i drugo. Za ovakvo korištenje preporučljivo je da rezervni koloturnik bude
pričvršćen na inox gambetu koji se lako sa ronilačkog pojasa prebacuje na bovu.

1.1.4.5. Ronilački sat s dubinomjerom

Ronilački sat s dubinomjerom koristan je dodatak opremi svakog podvodnog ribolovca.

Njegovo posjedovanje tijekom obavljanja podvodnog ribolova, neovisno o radnim dubinama
na kojima podvodni ribolovac lovi, pruža dodatnu sigurnost i indirektno osigurava bolji ulov.
Svrha korištenja ronilačkog sata tijekom podvodnog ribolova nije samo praćenje dubine na
kojoj se roni, već i vremena provedenog pod morem. Proanalizirajmo zasebno ta dva
segmenta.

1.1.4.5.1. Na kojoj se dubini nalazimo?

Varijabla dubine vrlo je relativna u podvodnom ribolovu. Njezina relativnost ovisi o

prozirnosti mora, općem psihofizičkom stanju podvodnog ribolovca i periodu dana kada se
podvodni ribolov obavlja. Zavisno o svim tim elementima organizam neće uvijek reagirati na
isti način. Podražaj i psihološki efekt na događanje biti će značajno drugačiji. Uvažavajući
ovu, medicinski dokazanu, tezu važno je posjedovati precizno izmjerljivi parametar koji će
predstavljati korekciju psihološkog zaključka. Psihološki zaključak u konkretnom slučaju
rezultat je stanja svijesti, koje reagira prema podražajima. Kako intenzitet podražaja ovisi o
konkretnom trenutku stanja organizma, tako će se u jednoj situaciji steći osjećaj maksimalne
sigurne radne dubine na 25 metara, a nekog drugog dana, u drugo vrijeme i pri drugačijim
hidrometeorološkim uvjetima na 30 metara.

Bez sigurnog mjernog instrumenta, oslanjajući se samo na izmjerenu duljinu konopa na

signalnoj bovi, u svakom trenutku će biti prisutna dilema na kojoj se dubini podvodni
ribolovac doista nalazi, i shodno tome koliko zadržavanje ispod površine si smije dopustiti.
Smjer i snaga morske struje, valovitost mora i drugo onemogućavaju poziciju kod koje će
se podvodni ribolovac nalaziti u pravolinijskom okomitom položaju u odnosu na signalnu
bovu. To je primarni element vezan za varijablu dubine koju se prati na ronilačkom satu s
dubinomjerom. Sekundarni element proističe iz primarnoga i omogućava donošenje
racionalne odluke kada se podvodni ribolovac zateče na poziciji određene dubine, a uočena
lovina je naglo promijenila svoju poziciju nekoliko metara dublje. Uvažavajući iskustvo
prethodnih zarona toga ribolovnog dana bez rizika se može momentalno donijeti odluku o
daljnjim akcijama na konkretnoj lovnoj poziciji.

Osim toga dubinomjer se koristi radi memoriranja dubina na kojima se određenog dana
zadržavaju određene riblje vrste. Ronilački satovi s dubinomjerom najčešće su opremljeni i
termometrom koji automatski mjeri temperature mora u slojevima gdje se roni. Tako je
ronilački sat od presudnog značaja u donošenju ispravnih odluka vezanih za odabir taktika
učinkovite čeke na dubinama koje temperaturno signaliziraju da će riba raditi. Ovo je
potvrđeno pravilo posebno u praksi lova na čeku zubaca.

1.1.4.5.2. Koliko smo već dugo pod morem?

Segment praćenja trajanja vremena provedenog pod morem sa aspekta sigurnosti podvodnog
ribolovca čak je i važniji od praćenja dubine na kojoj se lovi. Većina profesionalnih modela
ronilačkih satova posjeduje poseban digitalni elektronski pokazivač na kome se uključuje
mjerač vremena čim senzor dubinomjera signalizira da se sat nalazi na dubini od 0,5 do 1
metra. Tako je omogućeno praćenje, dok traje zaron i kretanje po morskom dnu, trenutnog
stanja i prilagođavanje daljnjih akcija na dnu, vezano za određene nepredviđene situacije.

Nepredviđene situacije tijekom obavljanja podvodnog ribolova su učestale i moguće gotovo

u svakom zaronu. Zaroni se s jednom idejom, a razvoj situacije na dnu potakne na sasvim
druge akcije. Trajanje predviđenih akcija može se pretpostaviti s manjom ili većom
preciznošću, a u donošenju odluka ključan je podatak trenutnog stanja i procjene preostale
rezerve zraka.

Još jedan podatak koji posebno upozorava na nužnost posjedovanja ronilačkog sata s
dubinomjerom prilikom obavljanja podvodnog ribolova vezan je uz statistike udesa
podvodnih ribolovaca. Prema dostupnim podacima tijekom posljednjih deset godina (nisu
nam bili dostupni podaci za sve udese u podvodnom ribolovu) više od 70 % smrtno stradalih
podvodnih ribolovaca nije na ruci imalo ronilački sat, a od preostalih 30 % više od dvije
trećine imalo je sat bez dubinomjera. Ovo su podaci koji ozbiljno upozoravaju. Ronilački sat
sa senzorima dubine i vremena provedenog pod morem ( moguće je podešavanje i zvučnih
alarma ) ne samo da osigurava bolji ulov, već definitivno smanjuje vjerojatnost udesa
prilikom obavljanja podvodnog ribolova. Iz iskustava možemo konstatirati sljedeće: otkako
je ronilački sat postao dijelom obavezne ronilačke opreme, lovna dubina je povećana
zahvaljujući psihičkoj rasterećenosti, a situacija izronjavanja na rezervi zraka je rijetkost.

Ukoliko si ne možete priuštiti ronilački sat s dubinomjerom odmah na početku, nabavite

barem klasični ronilački sat koji je moguće koristiti kao štopericu, a i racionalnije ćete
rasporediti vrijeme provedeno u podmorju, što će u konačnici ponovno imati za rezultat bolji
ulov.

1.1.4.5.3. Kako odabrati i gdje kupiti kvalitetan ronilački sat za podvodni ribolov?

Kako odabrati kvalitetan i cjenovno prihvatljiv ronilački sat? Prvi savjet bi bio da ga se ne
kupuje u velikim trgovačkim centrima koji ronilačke satove prodaju kao i svu ostalu robu. U
trgovačkim centrima uglavnom ćete naći u ponudi nekoliko osnovnih modela koji se
reklamiraju posebnim reklamnim kampanjama. Izbor je tu sužen, a i cijene su redovito nešto
više.

Drugi razlog je u činjenici da trgovački centri nemaju vlastiti servis za ronilačke satove, što
rezultira duljim zadržavanjem sata na redovitim serijskim servisima ( zamjena baterije, brtve
i sl.) Konačno, teško ćete u trgovačkom centru dobiti adekvatan savjet koji ronilački sat da
odaberete, i redovito ćete za identičan ugrađeni mehanizam platiti višu cijenu jer će biti
upakovan u ekstravagantno kućište.

Zbog toga ronilačke satove za podvodni ribolov treba tražiti i odabirati isključivo u
specijaliziranim trgovinama ronilačke opreme i renomiranim specijaliziranim trgovinama za
satove koje su istovremeno i ovlašteni serviseri svih modela koje prodaju. Tijekom desetak
godina korištenja tamo kupljenog ronilačkog sata na cijeni redovnog servisiranja uštedjeti ćete
od 50 – 100 % vrijednosti po kojoj ste kupili sat. Servisi se tamo najčešće obavljaju
momentalno, u roku nekoliko sati, rjeđe tijekom 24 sata. Sat servisira stručna osoba, nužno je
posjedovanje posebnih ključeva za otvaranje stražnjeg poklopca, kao i aparat za testiranje
vodonepropusnosti, a potrošni rezervni dijelovi (gumene brtve) su standardizirane kvalitete.

Specijaliziranih trgovina satovima je danas mnoštvo i gotovo se u svakoj može pronaći po

neki ronilački sat. Kako odabrati pravu radnju ? Svoj ronilački sat odaberite kod onoga
trgovca gdje je u ponudi prisutan adekvatan broj različitih modela, te koji obavlja kvalitetan
servis i kontrolu ronilačkih satova. Kada upoznate ponudu u svome gradu lakše ćete donijeti
pravu odluku gdje kupiti svoj ronilački sat.

Na takvim mjestima je korisno dati informacije o uvjetima u kojima najčešće lovite ( plićaci,
kamene obale – preporučljivi modeli s jačim, titanskim kućištima; područja s pješčanim
oazama – preporučljivi modeli čiji su dijelovi kućišta sa senzorima kvalitetnije zabrtvljeni
zbog zrnaca pijeska; veća preciznost očitavanja dubinomjera – ako lovite na većim dubinama
itd.)

Ronilački sat s dubinomjerom preporučljivo je jednom godišnje servisirati i mijenjati bateriju

uz pregled i premaz gumene brtve specijalnim sredstvom. U spomenutim trgovinama ta je
usluga (uključujući i novu bateriju ) simbolične cijene, a neće se desiti da tijekom
višednevnog ribolova počne otkazivati dubinomjer.
Proizvođač ronilačkog sata manje je bitan ukoliko sat nabavljate u trgovinama
specijaliziranima za prodaju i servis satova. Ukoliko si možete priuštiti poznatu robnu marku
ronilačkog sata, takav dodatak opremi izgrađuje i vaš imidž, no i kod manje poznatih
proizvođača se u kvalitetne modele ugrađuju identični mehanizmi, ali je maloprodajna cijena
niža. Kada se spominju upravo ti renomirani proizvođači ronilačkih satova, njihovi modeli
namijenjeni nestandardiziranim tržištima zemalja u tranziciji često se ne proizvode u zemlji
gdje je proizvođač i registriran, već se sklapaju u zemljama dalekog istoka gdje je cijena rada
niža. Ovakvi modeli za tzv. B tržišta rijetko se nađu u ponudi specijaliziranih trgovina
ronilačkom opremom i satovima. Takvi proizvodi bivaju često preuzeti u distribucijske lance
velikih trgovačkih kuća i završavaju na tržištima koja nemaju regulirane određene trgovačke
standarde. Njihove manjkavosti su obično vezane za kvalitetu sastavnih dijelova mehanizma,
njihovu otpornost na vlagu, čvrstoću kućišta, kvalitetu brtvi, gumenih kaiševa i drugo.

SDW ronilački sat vodootporan do 12 000 metara, swiss made

Projekt SDW, švicarski NO LIMITS ronilački sat interesantan je zbog dva razloga. Prvi je
što se radi o ronilačkom satu temeljenom na patentiranom švicarskom sistemu
HYPERBAR. Zahvaljujući inkorporiranom rješenju SDW ronilački sat vodonepropusan je
do nevjerojatne dubine od 12 000 metara. Unutrašnjost sata je ispunjena specijalnim uljem,
osim malenog mjehura zraka. Taj koncept omogućava apsolutnu nestlačivost sata i na
ekstremnoj dubini od 12 000 metara. Drugi razlog zbog kojeg je ovaj sat posebno
interesantan je podatak da je u izradi prototipa i dizajnerskom rješenju SDW-a učestvovao
mr.sc. Miloš Glavurtić, podvodni ribolovac iz Hrvatske koji trenutno živi i radi u Švicarskoj.
Glavurtić je inače poznat i kao dizajner klasičnih ronilačkih satova Orada i Cro Army, swiss
made. SDW se proizvodi u ograničenim serijama i danas predstavlja svojevrstan statusni
simbol među zaljubljenicima u more i podmorje.

1.1.4.5. Ronilačka splav

Ronilačku splav su prvi počeli koristiti francuski podvodni ribolovci, a danas se susreće sve
češće i češće. Njezina funkcija je s jedne strane sigurnosna, kao i kod signalne ronilačke bove.
Zbog toga se na nju postavlja signalna zastavica. Prednost u odnosu na signalnu bovu je veća
iskoristivost za transport rezervnih pušaka, strijela, podvodne svjetiljke, rezervnih laštika i dr.
Ronilačka splav se izrađuje od posebnih, laganih šupljikavih polietilenskih masa, tako da
njezino povlačenje tijekom podvodnog ribolova manje umara od povlačenja standardne
signalne ronilačke bove. Koncept ronilačke splavi rezultat je kombiniranja testova cilindričnih
signalnih bova (koje su se u praksi pokazale jednostavnijima i lakšima za korištenje tijekom
podvodnog ribolova) i uvođenja stakloplastičnog dna na pneumatske čamce.

U ponudi se danas mogu naći veći i manji modeli ronilačkih splavi. Veći modeli predviđeni su
i za odmaranje podvodnog ribolovca tijekom višesatnog lova kada se preronjava šire
područje. U dijelovima zone gdje ribe nema torzo se osloni na takvu veću splav, a podvodni
ribolovac se odmara dok pliva.

1.2. Ostala sredstva koja se koriste u podvodnom ribolovu

Od pomoćnih sredstava kojima se služe podvodni ribolovci posebno mjesto imaju čamac
(najčešće pneumatski) i vanbrodski motor, te prateća oprema u koju se ubraja satelitska
navigacija i dubinomjer.

Pneumatski čamac je najpraktičnije plovilo za obavljanje podvodnog ribolova. Jednostavan za

održavanje, još jednostavniji za korištenje, praktičan za ulazak i izlazak iz mora, te iznimno
siguran i u težim hidrometoeorološkim uvjetima u odnosu na većinu drugih vrsta plovila istih,
pa i većih dimenzija.

Vanbrodski motor treba prilagoditi odabranom pneumatskom čamcu tako da brzina kretanja,
ekonomičnost potrošnje goriva i radijus kretanja odgovara potrebama konkretnog podvodnog
ribolovca. Kažimo da i kod vanbrodskog motora treba razumno odabrati uvažavajući troškove
rezervnih dijelova, održavanja i servisa, te ekonomičnosti, kako nabavke, tako i troškova
goriva.

Satelitski navigacijski uređaji koji se susreću kod podvodnih ribolovaca različitih su

dimenzija i mogućnosti. Svaki podvodni ribolovac koji želi biti uspješan, bilo u privatnom ili
takmičarskom lovu, trebao bi posjedovati barem džepni satelitski navigator. U njemu se
memoriraju pozicije i područja sa ribom, koja se tako jednostavnije ponovno pronalaze.

Postoje i druga pomoćna sredstva za podvodni ribolov, kojima se u ovoj knjizi ne bavimo.
Interesirajte se za tuđa iskustva i praktičnost, te ocijenite da li njihova korisnost u praksi
opravdava trošak nabavke. Podvodni ribolov može promatrano kroz opremu biti umjerenih
troškova, a uspješan. S druge strane ni najskuplja dodatna oprema neće značajno pomoći
ukoliko se ne usvoje temeljna potrebna znanja i ista adekvatno ne apliciraju u praksi.

1.2.1. Pneumatski čamac i njegov odabir

Novi trendovi u proizvodnji pneumatskih čamaca od konca osamdesetih godina prošlog

stoljeća navijestili su gumenjak više nikada neće biti ono što je bio – tek pomoćno plovilo na
većim brodicama. U prilog tome kazuje i sve veći broj podvodnih ribolovaca koji odabiru
upravo gumenjak za odlazak u podvodni ribolov. Prelazeći velike relacije pneumatskim
čamcima svakog ljeta, traže uvijek novu, još dalju destinaciju.

Atraktivnost hrvatskog dijela Jadrana uz izuzetne mikroklimatske uvjete čini ga idealnim

odredištem za korištenje gumenjaka. Mnoštvo zaklonjenih i relativno kratkih kanala pruža
sigurnost u plovidbi tijekom većeg dijela godine. Morske struje nisu nepoznanica, a vjetrovi i
promjene vremena se mogu kvalitetno procijeniti zahvaljujući preciznim meteorološkim
prognozama Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda.

Pneumatski čamac jednostavno je, sigurno i brzo plovilo kojim se u relativno kratkom
vremenu može proći široke rute, uz relativno ekonomičnu potrošnju goriva. Primjera radi,
čak i veći, luksuzno opremljeni, pneumatski čamci od cca 6 metara opremljeni
izvanbrodskim motorima nove generacije snage dvjestotinjak konjskih snaga u ekonomičnim
režimima vožnje mogu potrošnju goriva zadržati na nivou 1 litre po prijeđenoj morskoj milji.
U usporedbi s drugim glisirajućim brodicama uštede na gorivu tolike su da se za razliku
troška goriva može plaćati i pristojan smještaj i prehrana u zoni boravka. Sigurnost plovidbe
je na visokoj razini, a opuštenost tijekom navigacije je kudikamo veća, jer je pneumatski
čamac daleko jednostavniji za sigurno sidrenje, a kao zakloništa od iznenadnog lošeg vremena
mogu poslužiti i mjesta koja za druga plovila nisu primjerena za sidrenje.
Troškovi godišnjeg održavanja pneumatskih čamaca su u odnosu na sva ostala plovila su
minorni. Nije potrebna nikakva posebna briga, osim redovnog servisa izvanbrodskog motora i
prekrivanja pneumatskog čamca zimskom tendom.

U navigaciji po Jadranu rijetka su odredišta na koje se pneumatskim čamcem duljine cca 5

metara ne može zaputiti. Plitak gaz i mala težina uz solidno sidro s par metara lanca
omogućavaju sigurno sidrenje posvuda.

Dodatna oprema sve češće se isporučuje kao standardna, tako da suvremeni pneumatski
čamac danas svojim putnicima pruža visok stupanj komoditeta u plovidbi. Mekana
anatomska sjedišta, obložene prednje palube namijenjene sunčanju i roll bar tende za zaštitu
od sunca, čije konstrukcije dopuštaju brzine i od dvadesetak čvorova na sat, danas vožnju
pneumatskim čamcem čine izuzetno udobnim i ugodnim doživljajem.

Konačno ugradnja tuševa, preklopnih stolova za ručavanje, hladnjaka, cd radio jedinice sa

zvučnicima, i druge opreme učinila je korištenje gumenjaka posebno ugodnim. Povećavanjem
duljine pneumatskog čamca mogućnostima nema kraja.

Jurnjava pneumatskim čamcem danas je zabava ostvariva i čovjeku s prosječnim prihodima.

Ne treba posjedovati velike čamce, sa snažnim i skupim izvanbrodskim motorima. Danas
postoje pneumatski čamci kraći od 3 metra, koji sa motorima od desetak konjskih snaga
postaju prave male jurilice, naravno za uzobalnu vožnju. Uz skromnu potrošnju goriva, ovi
džepni bolidi ne zahtijevaju ni vez, jer se do plaže donose na krovu automobila, te ih jedna
osoba može sama donijeti i porinuti u more.

Što je to magično, i zbog čega je pneumatski čamac posebno prihvatljivo plovilo za

podvodne ribolovce? Podvodni ribolovac teži uvijek novim, još nedovoljno otkrivenim
odredištima, uz prihvatljivi trošak goriva do tamo. Klimatske promjene odražavaju se i na
sigurnost plovidbe, tako da nekadašnji prirodni znakovi promjene vremena više nisu
apsolutno sigurni kao nekada. Sve to je stvorilo potrebu za plovilom koje će svojim
maritimnim sposobnostima osigurati mogućnost dosega atraktivnih nautičkih lokacija u
relativno kratkom vremenu, uz prihvatljivi trošak goriva i mogućnost brzog bijega prema
sigurnoj luci pred naglom promjenom vremena.
Tako je pneumatski čamac, koji se u prvo vrijeme pojavio prvenstveno kao pomoćno plovilo
nautičarima na većim brodovima, ili kao radno plovilo za istraživačke i vojne svrhe, postao
posebno traženi proizvod među podvodnim ribolovcima.

Jednostavnost održavanja, spremanja van sezone i korištenja u sezoni argumenti su koji idu u
prilog konstataciji da pneumatski čamac nije skup bez obzira o kojem modelu govorimo.
Druga, komfornija, plovila zavisnim troškovima održavanja, troškovima smještaja i
troškovima korištenja u odnosu na prijeđene milje sa modernim pneumatskim čamcem
odavno su izgubila bitku. Takav razvoj događaja na tržištu doveo je do naglog širenja
proizvodnje pneumatskih čamaca u svijetu, tako da već danas govorimo o pedesetak tržišno
etabliranih svjetskih proizvođača pneumatskih čamaca.

Suvremeni pneumatski čamac plovilo je namijenjeno svakome podvodnom ribolovcu. Samo

je pitanje daljinskih relacija na koje ćete se uputiti, brzine kojom iste želite savladavati,
odnosom potrošnje po prijeđenoj milji i željenog komfora tijekom plovidbe.

Još tamo, osamdesetih godina na jadranskim koridorima moglo se susresti podvodne

ribolovce koji su pneumatskim čamcem maestral 18 (3,60 m duljine) opremljenim Tomos
motorom od 18 ks brazdali rutama od kopna sve do Kornatskog arhipelaga. Plovilo se tada
tijekom jednog dana od Brodarice /kod Šibenika/ prema Žirju, s vanjske strane Žirja prema
Blitvenici, do ruba Kornata, vraćajući se u smjeru Tribunja i natrag do Brodarice, čamac na
krov automobila, motor u automobil i uvečer natrag kući. Bile su to prve, i nezaboravne, rute
svih nas koji smo davno zavoljeli pneumatske čamce. Tada skromna mala plovila bila su
opremljena nejakim motorom, o čemu je trebalo voditi računa već pri umjerenom vjetru.
Pionirska rješenja učvršćivanja krmenog zrcala čeličnim šipkama za drvene podnice, te
drvenih podnica međusobno aluminijskim L profilima, uz obavezni rezervni Tomos 4, koji se
nosio u čamcu /jer na krmenom zrcalu maestrala 18 nije bilo dovoljno mjesta za dva motora/,
bili su tada jedini ulozi sigurnosti.

Slično je i danas, s razlikom što su pneumatski čamci veći, čvršći i sigurniji, a motori na
krmenim zrcalima daleko snažniji. Svi mogu zaploviti, i uglavnom zavole ove pneumatske
morske trkače. Globalizacija je postavila određene standarde koji su hrvatskim
proizvođačima olakšavajuća okolnost obzirom na dostignuti nivo kvalitete pneumatskih
čamaca koje proizvode.

Hrvatski proizvođači RIS Marine d.o.o. Zagreb, Dumi d.o.o. Rijeka, Diokom Novi d.o.o.
Split, AD Brodovi d.d. Split i Orada d.o.o. Split, profilirali su svoju ponudu primarno prema
podvodnim ribolovcima. Svaka se tvrtka specijalizirala za drugačije modele, i za druge
tržišne segmente.Uobičajen podcjenjivački stav domaće javnosti prema svemu što je rezultat
domaće proizvodnje u slučaju pneumatskih čamaca nije naškodio tržišnom plasmanu modela
ovih proizvođača, čiji se modeli prodaju i na zahtjevnom tržištu Europske Unije. Razlog tome
je činjenica prepoznavanja kvalitete hrvatskih pneumatskih čamaca od strane svih kategorija
korisnika, kako podvodnih ribolovaca, tako i jedriličara, autonomnih ronilaca i drugih.

U istoj cjenovnoj kategoriji teško je u paleti inozemnih proizvođača pronaći pravog

konkurenta konkretnom modelu hrvatskih proizvođača pneumatskih čamaca. Eminentni
inozemni proizvođači identičnu kvalitetu izrade i materijala nude po pravilu za višu cijenu
nego li je to slučaj na primjer kod RIS Marine, Diokom Novi, Dumi ili Orade. Nadalje,
većina modela hrvatskih proizvođača optimalno je prilagođena uvjetima plovidbe na Jadranu,
tako da kao jedini razlog kupnje pneumatskog čamca stranih proizvođača za plovidbu po
Jadranu ostaje eventualna dodatna oprema, ili, iznimno rijetko, također povoljna cijena, u
kojem kontekstu treba spomenuti i izvrsne pneumatske čamce WAV Marine iz Egipta.

Pneumatski čamac sa stakloplastičnim dnom predstavlja simbiozu čvrstog i gumenog čamca.

Spajanje ovih dviju koncepcija najčešće rezultira prevladavajućim pristupom jedne ili druge
strane. Taj prevladavajući pristup rezultira forsiranjem jednog na uštrb drugoga što u
konačnici, pragmatski gledano, često ne osigura mogući optimum sa aspekta maritimnih
karakteristika plovila. Tako u širokoj paleti pneumatskih čamaca najpoznatijih svjetskih
proizvođača možemo naići na mnoštvo modela čija je težina uslijed prevladavajuće
koncepcije proizvođača stakloplastičnog dna veća od optimalne, što zahtijeva snažniji motor,
a time i veću potrošnju goriva. Takav pneumatski čamac je većom površinom u moru tijekom
glisiranja, a pri većim brzinama i valovitom moru ponaša se slično plastičnim gliserima.
Modeli s prevladavajućom koncepcijom proizvođača tubusa obično rezultiraju laganijim
plovilima sa plićim v-dnom. Ovakvi gumenjaci vrlo su udobni za vožnju pri manjim
brzinama, za vožnju po valovima zahtijevaju adekvatno iskustvo, a pri većim valovima i
većim brzinama traže posebnu obučenost. Posebna je priča optimalno projektirati krmeno
zrcalo, v-dno i liniju tubusa čamca na način da se to međusobno prilagodi. Situacija se
dodatno komplicira ugradnjom motora na krmi čamca koji tim parametrima postavlja nove
balansne točke. Zbog svega toga projektiranje dobrog pneumatskog čamca nije jednostavan
zadatak. Rezultat svega toga je lista kriterija koje dobar pneumatski čamac treba ispuniti:

 Visoka maksimalno ostvariva brzina,

 Ekonomična potrošnja goriva i pri krstarećoj i pri maksimalnoj brzini,
 Zadovoljavajuća elevacija čamca tijekom plovidbe po valovima,
 Siguran ulazak u valove i izlazak iz njih,
 Minimalna uronjena površina čamca u more tijekom glisiranja,
 Dobro održavanje pravca tijekom vožnje i pri naglim manevrima,
 Sigurno ponašanje čamca u odnosu na krmeni val,
 Iskoristiv unutrašnji prostor čamca, i drugo.

Pravni prednik tvrtke Diokom Novi, Diokom iz Splita, još je početkom devedesetih godina
imao uspješnu premijeru svoje serije ANC pneumatskih čamaca koji se i danas dobro
prodaju.

RIS Marine d.o.o. Zagreb hrvatski je slijedbenik najstarijeg proizvođača pneumatskih čamaca
u ovome dijelu Europe, Maestrala iz Gradačca. Proizvodnja tubusa se i danas realizira u
pogonima u Gradačcu, dok se stakloplastika i finiširanje čamaca realizira u Zagrebu. Stroga
kontrola kvalitete, tradicija proizvodnje koja se prenosi generacijama obitelji koje čitav život
proizvode gumenjake stvorila je respektabilan svjetski brend. RIS Marine brzo u praksi
realizira inovacije, zahvaljujući kojima njihove čamce odlikuje brz start, manja težina, bolja
stabilnost i znatno više brzine s motorima istih snaga u odnosu na konkurenciju.

Prve gumenjake su u Gradačcu proizveli davne 1961. godine. Zlatnim slovima u povijesti
tvrtke ostala je zabilježena 1987. koje su prema međunarodnoj usporednoj analizi proizveli
najveći broj gumenjaka u kategoriji svih svjetskih registriranih proizvođača. Dio proizvodnje
danas se izvozi, a njihovi gumenjaci se susreću pod markama Leader, Koturić RM, i RIS.
Ranije se koristila i marka Maestral, koja je nedavno napuštena kako se ne bi stvarala zbrka s
gumenjacima drugog hrvatskog proizvođača, AD brodova, a koji su drugačije koncepcije.
Gumenjaci RIS Marine cjenovno su iznimno konkurentni, a po kvaliteti izrade visoko iznad
cjenovne klase kojoj pripadaju. Upravo to ima za posljedicu rastuće prodajne kvote. U svojoj
ponudi danas nude tridesetak serijskih modela, a proizvode i vojne čamce. I danas se
proizvode redizajnirani modeli čuvenog Maaestrala 35 F, Maestrala 50 F i Maestrala 80F,
pod markom leader. Svojim dimenzijama od 3.80, 4.20 i 4.95 metara duljine, promjerom
komora od 46 do 53 cm i težinama od 115 do 200 kilograma jednostavni su za transport, a
maritimnim karakteristikama iskoristivi i u teškim hidrometeorološkim prilikama na moru.
Nosivosti su 5, 6 i 8 odraslih osoba, predviđeni da se opremaju izvanbrodskim motorima od
35 - 75 ks. Izuzetna vršna brzina i izvanredan odnos potrošnje goriva po prijeđenoj milji čini
ih i danas konkurentnim u svjetskoj ponudi gumenjaka. Duboko v-dno, kod modela 80F
dodatno odsječeno u oštar v, mogućnost prilagodbe opreme koja se na njih postavlja i iznimna
kvaliteta hypalon-neoprena od koga se proizvode garancija su trajnosti i zadovoljstvu
korisnika. Njihovi RIB čamci nove linije 599 predstavljaju nešto sasvim novo. Projektni
zadatak je bio ponuditi maksimum maritimnih performansi, visoke brzine i sa motorima
slabije snage, te mogućnost modlularnog opremanja prema željama kupaca. Serijski se
proizvode u dimenzijama od 5 – 6 metara duljine s varijabilnim zračnim komorama, koje na
stražnjem dijelu mjere od od 52 – 56 cm, a u prednjem od 42 – 48 cm, ovisno o namjeni
čamca. Neki modeli namjenski se proizvode za ronilačke klubove. Razvijeni su na platformi
hidrodinamične izvedbe s dubokim i oštrim v-dnom koje osigurava izuzetno povoljan omjer
prijeđenog puta i potrošenog goriva sa desetak i više ukrcanih ljudi. Predviđeni su da se
koriste sa vanbrodskim motorima od 90 – 150 ks. Brzine koje ostvaruju su izvanredne. Kod
ovih čamaca primijenjena su određena patentom zaštićena rješenja kojima je odnos
stabilnosti, težine i brzine doveden na respektabilnu razinu. Povijest i tradicija izrade
gumenjaka na primjeru RIS Marine danas postavlja nove tržišne standarde. Rezultati njihove
godišnje prodaje najbolje to dokazuju. Svi čamci posjeduju certifikat Germanishe Lloyd.

Eltop – Orada u svojoj ponudi profilirala se na pneumatske čamce primarno manjih

dimenzija s mnoštvom inovativnih dimenzija i oblika. Njihovi modeli u dužinskoj klasi
između 2 i 3 metra svojom trajnošću višestruko nadmašuju uvozne male čamce inozemnih
proizvođača u ponudi na hrvatskom tržištu. Referentne inačice Orada za podvodne ribolovce
su Orada 27, Orada 35 i Orada 42. Orada svoju brzinsku perjanicu u modelu 27 P sa
poliesterskim dnom koji je na praktičnom testu s vanbrodskim motorom od 8 ks, dvoje
ukrcanih ljudi dostigao respektabilnih 17,5 čvorova brzine na sat. Posebna su priča i njihovi
modeli malih čamaca sa poliesterskim dnom Orada 21P i Orada25P koji su idealni podvodnim
ribolovcima kojima treba plovilo jednostavno za transport i za uzobalno prebacivanje.
Diokom Novi d.o.o. u svojoj ponudi ima uvijek zanimljivi ANC 350 i veći ANC 470. No
promjena cjenovne politike tvrtke ovim čamcima više ne ide u prilog. ANC 470 remodelirana
je inačica starijeg modela ANC 450, koji je dotjerivanjem poliesterskog dna, njegovim malim
produljenjem i podešavanjem visine tubusa u odnosu na dno postigao značajna poboljšanja u
brzinskim i sigurnosnim performansama plovidbe. Krmeno zrcalo predviđeno je za montažu
izvanbrodskih motora do 90 ks.

Izrada navedenih pneumatskih čamaca od kvalitetnog hipalon neoprena materijala

ograničava ukupnu godišnju proizvodnju jer se takvi čamci proizvode klasičnim, zanatskim
načinom, a lijepljenje se vrši ručno. Ovo zahtijeva stručnu radnu snagu. Upravo to otvara
mogućnosti navedenim hrvatskim proizvođačima za zahtjevno svjetsko tržište koje danas traži
primjerenu kvalitetu i prihvatljivu cijenu. Na domaćem tržištu ovi su proizvođači u svojim
dužinskim i cjenovnim klasama postavili iznimno visoke kriterije koje većina gumenjaka
inozemne proizvodnje ne može slijediti, ili po cijeni, ili po kvaliteti.

Svjetska proizvodnja pneumatskih čamaca može se danas podijeliti u tri kategorije. U prvoj se
nalaze ponajbolji modeli, dizajnerski dovedeni do savršenstva, kvalitetno izrađeni, ali skuplji
od hrvatskih modela iste kvalitete. U drugoj kategoriji se nalaze pneumatski čamci
velikoserijskih proizvodnji prihvatljive cijene, izrađeni od jeftinih materijala i slabije
otpornosti na sunčane zrake, sol i habanje. Kod ovih gumenjaka vrlo brzo se javlja površinska
poroznost materijala, koja se očituje potrebom svakodnevnog dopumpavanja. U trećoj
kategoriji su pneumatski čamci proizvedeni u zemljama bez tradicije proizvodnje ovih
brodica. Proizvode se od jeftinih, loših materijala, loše su kvalitete izrade, te je upitna
isplativost njihove kupovine.

No, vratimo se ponudi gumenjaka na globalnom tržištu. Primjetan je još jedan trend na koji
trebamo upozoriti sve vas koji se tek odlučujete na kupnju svog prvog gumenjaka. Nema
smisla da lutate, isprobavate, pa potom utvrdite da je izbor pogrešan. Sve češće se na tržištu
nude pneumatski čamci ispodprosječne kvalitete i upitne trajnosti pod tržišnom markom
respektabilnih proizvođača izvanbrodskih motora. Prateći iskustva poznanika koji su
privučeni cijenom kupili ova plovila treba istaknuti upozorenje da nema govora o
kvalitetnom gumenjaku za nisku cijenu. Kvalitetan gumenjak u potpunosti se izrađuje ručno,
no njegov vijek trajanja i kada ga se izlaže ekstremnim naporima premašuje deset godina.
Nakon desetak godina korištenja, obzirom na kvalitetu platna od kog je izrađen, moguće je
posebnim kemijskim sredstvima koja se ubacuju u zračne komore dodatno impregnirati
materijal, te vrijeme tijekom koga nećete promišljati na nabavku novoga produljiti za još
nekoliko godina. Gumenjak izrađen od jeftinog materijala postaje porozan po čitavoj svojoj
površini, kroz koju gubi pritisak, čak i na suncu.

Dalekoistočna, licencna, proizvodnja određenih marki gumenjaka karakteristična je po

nekvalitetnoj izradi. Ne vodi se računa o kutovima lijepljenja materijala, štedi se na materijalu
koji se lijepi u funkciji tzv. sigurnosnih faša, no najveći problem je što se konačna cijena
nastoji postići posebno prihvatljivom, izradom plovila od nekvalitetnih materijala. Da
problem bude još ozbiljniji, gumenjaci izrađeni od takvih materijala u trgovini izgledaju
atraktivno, površinski sjaj im je poseban, a lukavi prodavači vas često uvjeravaju kako su
materijali od kog su izrađeni posebnim premazima zaštićeni od UV zračenja. S druge strane
većinu, po kvaliteti, vrhunskih pneumatskih čamaca odlikuje tek prosječan sjaj materijala, pa
laik često postavlja pitanje zašto ti čamci toliko koštaju. O tome se može pitati ljude koji ih
posjeduju i godinama s njima plove po moru Kada te gumenjake laik pogleda izbliza, čak ih i
neće posebno zamijetiti u okruženju šarenih, gumenjaka jarkih nijansi, koji plijene svojim
dizajnerskim rješenjima i bogatstvom opreme. Ta plovila prodaje upravo to, prvi dojam i
bogata oprema. A ova druga ne treba posebno ni reklamirati, jer njih kupuju oni koji znaju što
žele, i koji su stekli određeno iskustvo.

Pogotovo posljednjih godina s porastom čarter floti u Jadranu nakupovao se veliki broj
jeftinih malih pneumatskih čamaca s puhanim dnom. Ne vodeći računa što kupuju, najčešće
se rukovodilo cijenom. Ovi pneumatski čamci djeluju besprijekorno samo u trgovini. Bilo
kakva površinska abrazija materijala rezultira ozbiljnim oštećenjima. Odljepljuju se faše i
čitave zračne komore, te pogoni domaćih proizvođača pneumatskih čamaca imaju i dodatnih
poslova, jer se oni redovito bave i popravcima svih vrsta pneumatskih čamaca. Cijene takvih
popravaka nisu male, tako da se često i ne isplate. Zbog toga ćete se često naći u situaciji da
kvalitetan pneumatski čamac ne možete momentalno naći u trgovini, već ga treba dogovoriti,
pa uplatiti avans, te po nekad čekati na isporuku i koji mjesec. Treba imati strpljenja, jer se u
konačnici isplati, jer se gumenjak ipak ne kupuje za jednu sezonu.

Spomenimo i dodatnu opremu gumenjaka, koja povećava nivo komoditeta i uživanja u

plovidbi. Upravljačke konzole, dnevne i noćne tende, najrazličitiji modeli sjedišta, roll – bar i
drugo, samo su dio onoga što zadovoljstvo u navigaciji čini potpunim. Uostalom, zašto biste
dopustili da vaš gumenjak u usporedbi sa sličnim talijanskog ronioca - turista izgleda kao da
ste tri društvene klase ispod njega? A vi upravo idete na poziciju od zubaci, na koju taj
talijanski ribolovac ne može ni zaroniti, da je čak i slučajno pronađe…..

Posebna priča u domeni dodatne opreme na gumenjaku (naravno, ne onima manjima) su

audio uređaji. Jeftina radio cd jedinica i 2 ugrađena zvučnika sate plovidbe do odabrane
lokacije će pretvoriti u uživanje, a zgodno je u svkaom trenutku saznati i meteorološku
prognozu. I tu već postoje sofisticirana i kvalitetna, cjenovno prihvatljiva rješenja tvrtke
Cobra Service d.o.o. iz Splita, (www.cobraservice.hr), koji u svojoj Marine ponudi nude
praktična i jeftina rješenja.

1.2.2. Odabir izvanbrodskog motora

Po pitanju odabira vanbrodskog motora kriteriji su različiti, a postavljaju se ovisno o snazi

motora koji se nabavlja. Za manje pneumatske čamce potrebni su slabiji motori, jednostavne
konstrukcije. Pretpostavka je da će ovi motori biti voženi gotovo na maksimumu, te će biti
korisni godišnji kontrolni servisi sa češćim zamjenama dotrajalih dijelova. Zbog toga prednost
treba dati motorima za koje postoje kvalitetni i obučeni serviseri sa lagerom rezervnih
dijelova. U takvim slučajevima servisi su jednostavni i jeftini. U Splitu je takav servis
Motonautika Katunarić, sa dugogodišnjom tradicijom. Obzirom na izuzetno iskustvo gosp.
Katunarića, koji sa svojim timom aktivno servisira većinu vanbrodskih motora podvodnih
ribolovaca sa splitskog područja, od njega se uvijek može dobiti koristan savjet, koji motor i
koje snage za koji čamac odabrati, obzirom na cijenu održavanja i cijene potrošnih rezervnih
dijelova.

Snagu motora treba prilagoditi težini pneumatskog čamca i očekivanim hidrometeorološkim

uvjetima po kojima se planira ploviti. Preporučljivo je, ukoliko financijska sredstva nisu
limitirana, nabaviti vanbrodski motor koji svojom težinom i snagom predstavlja maksimalno
dopuštene rješenje za krmeno zrcalo konkretnog pneumatskog čamca. Jači motor nego je to
potrebno vjerojatno će se rijetko voziti punom snagom što će rezultirati rjeđim kvarovima i
trajnošću veći broj godina. U slučaju nabavke i korištenja snažnijih motora koji se voze na
pola do ¾ snage treba voditi računa da se svaki put par minuta vozi i na maksimumu. To se,
naravno, radi tek nakon par sati vožnje kada je motor dobro zagrijan. Još jedan koristan savjet
vezan je za potpuno izgaranje goriva u karburatoru prije nego se motor definitivno ugasi za taj
dan. Ovo se najpraktičnije izvodi na način da se posljednjih 100 – 200 metara prije pristaništa
odspoji crijevo s gorivom, a motor ostavi da radi dok se sam ne ugasi zbog nedostatka goriva.
Po pitanju ulja koje se koristi trebalo bi dati prednost provjerenim kvalitetnim uljima
preporučljive gradacije. Ulja se ne troši mnogo, pa mala razlika u cijeni po litri ne bi trebala
biti razlogom za izbor ulja niže kvalitete. Kvaliteta ulja determinira i režim rada motora.
Svjećice je preporučljivo očistiti svakih desetak sati rada, a mijenjati svakih tridesetak sati.
To također nije veći izdatak, a značajno pridonosi radnim performansama vanbrodskog
motora.

U praksi, za pneumatske čamce duljine do 3 metra i težine do pedesetak kilograma

preporučljivi su vanbrodski motori od 8 – 15 ks, ovisno o preporukama proizvođača čamca.
Za čamce dimenzija od 330 do 380 cm minimum bi trebao biti 15 ks, a što se tiče
maksimuma, to bi bilo 20 ks u slučaju ručnog upravljanja motorom. Ukoliko se odluči za
postavljanje upravljačke konzole preporučljivo je odabrati vanbrodski motor maksimalne
snage koji dopušta proizvođač konkretnog pneumatskog čamca. Za pneumatske čamce veće
od 4 metra treba se držati preporuke proizvođača, ali uvijek imati na umu da je za rad i
trajnost motora bolje da bude nešto snažniji i veće kubikaže, te da ga se ne koristi stalno na
maksimumu.

Kada se konačno nabavi vanbrodski motor u konzultaciji sa prodavačem trebalo bi odabrati

najpodesniji vijak (propeler). Za većinu motora postoji više modela vijaka koji se međusobno
razlikuju po promjeru i nagibu lopatica vijka. Onaj koji se serijski isporučuje s motorom
obično je standard koji odgovara prosječnom plovilu kome je taj motor namijenjen.
Gumenjaci su u pravilu lakši od tih tipičnih plovila. Optimalan vijak za motor se odabire
prema varijablama duljine i širine čamca, njegove ukupne težine i predviđenom rasporedu
težine u njemu (gdje će sjediti podvodni ribolovci). Optimalan vijak osigurati će maksimalnu
brzinu uz ekonomičnu potrošnju. Ovaj parametar se izračunava stavljanjem u odnos
potrošenog goriva u odnosu na 1 nautičku milju prijeđenog puta. U slučaju pneumatskih
čamaca sa dvotaktnim motorima što je ovaj (uprosječen) pokazatelj bliži omjeru 1 litra po 1
nautičkoj milji puta, to je vijak dalje od optimalnog. Svi rezultati od 0,7 litara goriva po
prijeđenoj nautičkoj milji su dobri, a vijak na motoru je blizu optimalnog. Za četverotaknte
motore kriteriji su znatno strožiji.
Ne treba težiti ekstremnim brzinama. Brza vožnja pneumatskim čamcem, po vjetru za
posljedicu može vrlo vjerojatno kod podvodnih ribolovaca imati upalu ušiju, upalu očiju,
upalu sinusa i drugo. Krstareća brzina od dvadesetak čvorova na sat sasvim je
zadovoljavajuća. Ukoliko je pri takvoj brzini potrošnja u granicama 0,5 litre po 1 nautičkoj
milji prijeđenog puta rezultat je više nego zadovoljavajući.

Vratimo se sada odabiru konkretnog vanbrodskog motora. Kada ste konačno odabrali
pneumatski čamac koji odgovara vašim potrebama, treba odabrati i primjeren izvanbrodski
motor. Pristupi ovoj problematici su različiti. Postoji kategorija kupaca koja odabire
pneumatski čamac opremljen s izvanbrodskim motorom po preporuci prodavatelja čamca.
Ukoliko se prepoznajete u ovoj kategoriji odaberite trgovca koji u ponudi ima više brandova.
Postoje i trgovci s tradicijom, koji već dugi niz godina na tržištu nude vrlo prihvatljive i
optimalne kombinacije. U toj kategoriji u Splitu je Brodomerkur. Već dugi niz godina njihov
odjel nautike vodi ljubazni Toni Štambuk, zaljubljenik u more i podvodni ribolov. Zajedno sa
svojim suradnicima stalno analizira tržište i u ponudu uključuje različite brandove
gumenjaka i motora.

U kontekstu vanbrodskih motora predstaviti ćemo Tohatsu, čija nam je gama motora dobro
poznata, a višegodišnja pozitivna iskustva velikog broja podvodnih ribolovaca mogu biti i
preporuka. Otkako su se pojavili na zahtjevnom tržištu Europe, ovi vanbrodski motori brzo
su osvojili veliki tržišni segment. Priča o Tohatsu motorima ipak je puno kompleksnija, a
započela je davno. Brand Tohatsu se u svjetskim relacijama smatra proizvođačem pionirom
vanbrodskih motora. Daleke 1922. godine proizvedeni su prvi benzinski Tohatsu motori.
Nekada proizveden kao motor opće primjene, danas je Tohatsu motor prilagođen različitim
namjenama. Ugrađuju se na motocikle, skutere, pumpe, ali i proizvode kao vanbrodski
motori. 1956. godine upravo je korporacija Tohatsu proizvela prvi mali vanbrodski motor od
1,5 ks sa zračnim hlađenjem. Taj je vanbrodski motor postavio nove standarde i drugim
proizvođačima. Taj Tohatsu je ostao zabilježen i kao prvi vanbrodski motor proizveden u
Japanu.

Tohatsu vanbrodski motori su od početaka proizvodnje namjenski bili nuđeni najzahtjevnijem

tržišnom segmentu - ribarima. I prvi, ali i svi kasniji modeli zapamćeni su po iznimnoj
izdržljivosti i otpornosti ugrađenih dijelova. Potrošni dijelovi u praksi traju dulje nego što im
je deklarirano u tehničkim uputama. Kompanija je svoje proizvode na nacionalna tržišta
uvodila tiho i postepeno. Strategija se oduvijek temeljila na širokoj paleti proizvoda, uz vrlo
prihvatljive cijene, koje su u trenutku uvođenja na tržište u odnosu na konkurentske marke
iste kvalitete bile niže. Ono što dodatno kupovinu Tohatsu vanbrodskog motora čini
ekonomičnom su i prihvatljive cijene potrošnih dijelova (impelera, svijećica, filtera i sl.),
jednostavna koncepcija motora, te niska cijena redovnog održavanja i servisiranja. U
međuvremenu, odjeli razvoja i novih proizvoda u kompaniji Tohatsu pratili su sve inovacije u
kategoriji izvanbrodskih motora, nastojalo se iznaći modele njihove primjene, te se
otkupljivalo prava korištenja patenata i stalno usavršavalo postojeće motore. Prije nekoliko
godina na tržište su uvedeni i Tohatsu dvotaktni motori s direktnim ubrizgavanjem, s oznakom
TLDI. Ovi motori u Tohatsu ponudi karakteristični su po bitno nižoj potrošnji goriva. Prodaja
ovih modela u stalnom je rastu, što ne treba čuditi obzirom na stalan trend rasta cijene goriva
na globalnom tržištu. Danas je u ponudi 5 modela TLDI koncepcije, od 40, 50, 70, 90 i 115
ks, a uskoro će se na tržištu predstaviti i model od 135 ks.

Do danas je razvijena i respektabilna paleta ponude klasičnih četverotaktnih vanbrodskih

motora, s 36 modela od 2,5 do 30 ks. Politika kvalitete Tohatsu se temelji na detaljnom
testiranju svakog proizvedenog motora prije nego ga se iz tvornice otpremi na tržište. Ovi
testovi podrazumijevaju i vrlo rigorozna opterećenja kod svih motora jačih snaga, što nije
pravilo kod svih proizvođača vanbrodskih motora. Stalan rast cijena goriva sve veći broj
kupaca na tržištu usmjerava prema tzv. štedljivim koncepcijama vanbrodskih motora,
dvotaktnim s direktnim ubrizgavanjem i četverotaktnim. Kojoj koncepciji dati prednost
najčešće je pitanje prosječnog kupca. Obje koncepcije sa aspekta današnjih eko-normi
predstavljaju daleko prihvatljivije rješenje u odnosu na klasične dvotaktne vanbrodske
motore, a ostvaruju i značajne uštede u potrošnji goriva, tiši rad i dr.

Vanbrodski motor Tohatsu je predviđen da izdrži sve torture budućih korisnika

svakodnevnom, ili sezonskom, uporabom. Svoj tržišni pohod na globalno tržište Tohatsu je
započeo u Americi. Amerikanci neopterećeni tradicijom isprobali su novu marku vanbrodskog
motora i zbog solidnosti izrade i jednostavnosti održavanja prihvatili je kao svoju. Nakon
osvajanja Američkog tržišta brzi gliseri obalne straže, pneumatski čamci marinaca, pomoćni
ribarski čamci i turistički rent-a-boat čamci postali su prepoznatljivi po motoru – Tohatsu.
Serviserima je Tohatsu sinonim jednostavne koncepcije i održavanja, te primjerene kvalitete.
Na usporednim best buy testovima Tohatsu modeli često su pobjednici zahvaljujući
prihvatljivim cijenama u odnosu na kvalitetu. Tohatsu vanbrodski motori su još po nečemu
posebni. U paleti ponude nema posebno označenih modela s oznakama Heavy duty. Svi
Tohatsu vanbrodski motori su Heavy duty. Tohatsu je najstariji japanski proizvođač
vanbrodskih motora (Honda, Suzuki, i Yamaha marke su koje su se na tržištu pojavile poslije
njega ). Danas brand Tohatsu iz godine u godinu povećava svoj tržišni udio u ukupnoj prodaji
vanbrodskih motora na mnogim nacionalnim tržištima. Tohatsu vabrodski motori specifični su
i po mnoštvu patentiranih inovativnih rješenja, koja ih čine takvima kakvi oni jesu, štedljivi,
jednostavni za održavanje i brzi:

 Loop charged induction – patent koji omogućuje svakom Tohatsu motoru da oslobodi
maksimum snage uz ekonomičnu potrošnju goriva obzirom na brzinske performanse. Ovaj
sustav kontrolira proces potpunog izgaranja goriva.
 Dual swirl combustion chamber heads – omogućuje racionalnu potrošnju goriva
zahvaljujući posebnoj izvedbi pumpe za gorivo. Povećavanje gasa ne uzrokuje i
proporcionalno povećanje potrošnje goriva.
 Automixing oil system - kod motora sa automatskim mješanjem ulja s gorivom ugrađuje
se poseban sustav za automatsko miješanje ulja. Radi se o originalnom patentu Tohatsu,
koji je u konkurenciji sličnih sustava konkurencije ocijenjen laskavom titulom State of the
art. Sustav posjeduje i vlastiti alarm koji zvučnim i svjetlosnim signalom upozorava kada
ulje u spremniku motora padne na minimum.
 Trough the prop exhaust – patent je zahvaljujući kome motor radi mirno, i sa smanjenom
bukom. Glavnina plinova nastalih sagorijevanjem smjese izbacuje se kroz sondu vijka,
ispod mora.
 Power trim/tilt – Tohatsu je među prvima patentirao vlastiti sustav preciznog
elektroničkog podešavanja kuta nagiba motora u malim koracima. Ovu operaciju je
moguće izvoditi i tijekom vožnje, čime se brže ostvaruju maksimalni brzinski učinci u
odnosu na režim rada motora.
 Five – layer corosio protection - patent je koji štiti važne dijelove motora od korozije čak
i u teškim atmosferskim prilikama.
 C.D. Ignition – poseban je sklop za ubrizgavanje goriva koji osigurava brži start, dulji rok
trajanja svjećica i efikasnost sa aspekta potrošnje goriva u odnosu na dostignutu brzinu
plovila.
 Heavy duty enginering – svi dijelovi motora izrađeni su od materijala visoke trajnosti i
otpornosti. Crpke za vodu su od nehrđajućeg čelika.
 Audio overheat monitor - u situaciji pregrijavanja motora zvučni signal upozorava
korisnika na možebitni problem začepljenja otvora za hlađenje na osovini motora. (Sve
izraženiji problem plastičnih vrećica u moru).
 Dual water intakes – dvostruki usisi za more kako bi se smanjila mogućnost pregrijavanja
motora ukoliko dođe do začepljenja na jednome od otvora usisa.

To su najvažnija patentirana rješenja zahvaljujući kojima Tohatsu vanbrodske motore

karakterizira dugovječnost. Korisna karakteristika svih Tohatsu vanbrodskih motora je manja
težina u usporedbi s konkurentnim markama istih snaga. Većina dijelova je izrađena od
specijalnih legura, manjih težina, ali visoke izdržljivosti.

Što se tiče nazivne snage vanbrodskog motora koji planirate kupiti odaberiti uvijek (u ks i
ccm) nešto snažniji motor nego vam je potrebno. Tako ćete izbjeći da ga pretežito koristite u
vršnom režimu rada, što je opterećenje i skraćuje mu vijek trajanja. Kada odaberete i kupite
motor važno je razradu motora provesti striktno onako kako je to u tehničkim uputama
navedeno. Osim toga, obzirom da veći broj korisnika vanbrodske motore upotrebljava
sezonski (uglavnom ljeti), na početku svake nove sezone korisno je ponoviti razradu motora,
prema uputama proizvođača. Za motor je najkorisnije ukoliko ga se i tijekom perioda
nekorištenja svakih petnaestak dana upali u bačvi, ili stavljajući mu slušalice s tekućom
vodom na usisni otvor za vodeno hlađenje. Ukoliko za isto nemate vremena ili mogućnosti
preporučljivo je svakih desetak dana skinuti kapu motora i rukom nekoliko puta okrenuti
zamašnjak.

Najveći broj korisnika prakticira na kraju sezone korištenja motora isti odnijeti na detaljan
pregled i godišnji servis. Tada se provjeri stanje svih važnih dijelova, motor očisti i pripremi
za slijedeću sezonu. U međuvremenu dovoljno je svakih desetak dana ponoviti postupak
okretanja zamašnjaka motora, do trenutka ponovnog stavljanja motora u uporabu. Važno je
voditi računa i o ulju koje se koristi. Treba voditi računa da se kupuje samo provjerena i
kvalitetna ulja, najbolje po preporuci servisera. Treba voditi računa i o benzinskoj crpki gdje
se kupuje gorivo. Ukoliko ste nakon kupnje goriva na određenoj benzinskoj crpki imali
problema s radom motora (trokiranje, neravnomjeran rad u leru i gašenje motora) ubuduće tu
crpku treba izbjegavati. Vjerojatno su im tankovi zaprljani, a kada su tankovi blizu morske
obale moguće je da u njih prodre kroz pukotine u betonu i more. Prodavači goriva će na
ovakve primjedbe odmahivati rukom, ali kako onda objasniti da kod vanbrodskih motora iz
iste serije oni koji vode računa gdje kupuju gorivo baš nikada nemaju problema s radom svog
motora?

1.2.2.2. Provjerene i praktične kombinacije

U kontekstu reference gumenjaka dužinske klase 5 – 6 metara predstavljamo model Leader

599 Special, hrvatskog proizvođača RIS MARINE d.o.o. Zagreb, opremljen Tohatsu TLDI 115
ks. Da bi gumenjak od motora izvukao maksimum od posebne je važnosti izvedba
stakloplastičnog dna. Okrenuvši novu stranicu serijom 599 RIS Marine iz Zagreba je tržištu
ponudio nekoliko i podvodnim ribolovcima zanimljivih modela.
Tehničke karakteristike ovoga čamca:

 Duljina preko svega 5,99 m

 Najveća širina 2,65 m
 Promjer komora 0,56 m (krmeni dio) – 0,46 (proveni dio)
 Broj nezavisnih odjeljaka u komorama 5
 Razmak između komora na krmi 1,47 m
 Najmanja preporučena snaga pogonskog motora 75 ks
 Najveća snaga pogonskog motora 150 ks
 Težina brodice 410 kg

Leader 599 Special moguće je opremiti prema želji, čime ova jurilica postaje idealno plovilo
za odlazak do udaljenih pučinskih odredišta. Unutrašnji prostor čamca moguće je iskoristiti na
različite načine, a u stakloplastičnom dvodnu je rezervoar kapaciteta 100 litara. U dvodnu
čamca su raspoređena dva velika provena spremišta, jedno pliće u krmenom dijelu dvodna, te
dva manja spremišta neposredno uz krmeno zrcalo. Spremišta omogućuju smještaj mnoštva
opreme, tako da je čitav kokpit čamca slobodan. U redovnoj opremi čamca je upravljačka
konzola s naslonom. Od dodatne opreme za pramčani dio čamca je moguće odabrati jahaća
sjedišta, udobne klupe, stolić, sunčalište s dodatnim velikim spremištem i dr.
Promjer tubusa u stražnjem dijelu čamca iznosi 0,56 m, te se postepeno sužava prema pramcu
na 0,46 m, čime je značajno smanjen otpor pri većim brzinama. Visok i oštro odsječen pramac
s tubusima štite unutrašnjost od prskanja i pri plovidbi po izrazito valovitom moru. U čamac
se ulazi preko praktične stakloplastične platforme s inox bitvama. Na krmenom dijelu čamca,
dvije su praktične platforme na koje je moguće postaviti sklopive ljestve i nosač za pomoćni
motor. Tubusi čamca su proizvedeni od kvalitetnog hypalon neoprenskog platna proizvođača
iz Gradačca. Ugrađeni ventili nove generacije u praksi su se već iskazali savršenim
brtvljenjem.

Generalizirajući, osnovne karakteristike serije 599 su:

 Visoka vršna brzina,
 Ekonomična potrošnja goriva pri krstarećoj i maksimalnoj brzini,
 Odlična elevacija čamca u plovidbi po valovima,
 Sigurno probijanje valova bez posrtanja,
 Tijekom glisiranja čamac morsku površinu dodiruje samo dnom kobilice čamca,
 Dobro održavanje pravca tijekom vožnje i pri brzim okretima,
 Iznimna iskoristivost unutrašnjeg prostora čamca,
 Visoka kvaliteta materijala izrade i tehnološki postupak izrade.

Na testu smo čamac opremili Tohatsu dvotaktnim motorom s direktnim ubrizgavanjem od 115
ks. Izvedba odnosa stakloplastičnog dna sa tubusima je klasičan recept engleske škole, tako da
u mirovanju samo stražnji dio tubusa, u ravni s motorom dodiruje morsku površinu. Od
trenutka ulaska u glisiranje kontakt čamca s morskom površinom se održava tek dnom
kobilice i pojačanim stabilizatorima stražnjeg dijela stakloplastičnog dna. Ovakva izvedba dna
je pravi izbor za sve kupce koji gumenjak planiraju držati u moru veći broj mjeseci godišnje –
riješen problem algi koje se hvataju za tubuse. Kombinacija se pokazala vrlo ekonomičnom
po pitanju prosječne potrošnje goriva (ispod 10 litara na sat, pri krstarećim brzinama iznad 20
čvorova), a čamac pogonjen ovim motorom uspješno je probijao i buru i jugo po izrazito
valovitom moru.

1.2.4. Satelitska navigacija i eho sonderi - fishfinderi

Razvoj elektronike i sve prihvatljivije cijene njezinih proizvoda namijenjenih nautičkom
tržištu rezultirao je činjenicom da ova tehnička pomagala postaju standardni dio opreme
svakog podvodnog ribolovca. Sposobnost ovladavanja njihovim korištenjem više ne ovisi o
tehničkim predznanjima, kao što je to bilo sa uređajima iz prvih generacija, već su primjereni
i korištenju od strane potpunih laika. Cijene eho sondera i uređaja za satelitsku navigaciju,
ranije teško prihvatljive prosječnom podvodnom ribolovcu, danas su značajno niže.
Jednostavnost posluživanja podacima i jednostavnost praćenja svih mjerenja s mogućnošću
naknadne analize memoriranih vrijednosti ne samo da značajno povećavaju uspješnost i
sigurnost podvodnog ribolova, već pružaju i dodatno zadovoljstvo i pomoć u navigaciji i
traženju određenih pozicija pod morem.

U sklopu naslovne teme prezentirati ćemo temeljne karakteristike i mogućnosti ovih

tehničkih pomagala i nekih konkretnih modela koji su se pokazali posebno interesantnim
obzirom na njihovu cijenu i mogućnosti koje pružaju.

1.2.4.1. GPS – Satelitski navigator

Ne tako davno, kada bi se odlučili zaputiti čamcem prema nekoj udaljenijoj točci na moru
računala se pozicija iz nautičke karte, te pratilo izračunati kurs prema kompasu tijekom
plovidbe. Satelitska navigacija značajno je pojednostavnila stvari. Većina modela GPS-a
namijenjenih nautičarima danas posjeduje adekvatnu slobodnu memoriju u koju se postavlja
softver s nautičkom kartom Jadrana. Jednostavnim postupkom se na lcd ekranu iscrtava
željena ruta do odabrane pozicije i tijekom plovidbe se na ekranu prati kretanje brodice.
Eventualna odstupanja sa rute se momentalno uočavaju i korigiraju zahvaljujući višestrukim
nivoima zumiranja suvremenih modela satelitskih navigatora. Tako je navigacija sigurna, a
plovidba u granicama ekonomičnosti obzirom na udaljenost i motorizaciju plovila.

I najjednostavniji modeli satelitskih navigatora posjeduju brzinomjer, elektronski kompas i

stotinjak ili više slobodnih memorijskih pozicija u koje se memoriraju odabrana mjesta na
kopnu ili moru. Upisivanje pozicija se vrši ili iz peljara i nautičkih vodiča gdje se pronađu i
upišu u GPS točne koordinate čvrste točke, bilo jednostavnim pritiskom na taster memory
kada se nađete na određenoj poziciji (nekog braka i sl.). Radna memorija dopušta i spremanje
određenog broja nautičkih ruta koje se sastoje od više točaka. Premda je more široka i
otvorena cesta, akvatorij Jadrana je ispresijecan brojnim otocima, otočićima i hridima. Izrada
ruta sa više točaka omogućava precizniji izračun stvarne udaljenosti, proračun vremena
plovidbe i naknadnu analizu potrošnje goriva prema prijeđenom putu. Koristeći se svim tim
podacima i njihovim praćenjem tijekom plovidbe ista je zanimljivija, a situacije da se ostane
bez goriva ili eventualno zaluta u akvatoriju ostaju u domeni zanemarive vjerojatnosti.
Što se tiče potrebne slobodne memorije digitalnog satelitskog navigatora, već je 8 mb
dovoljno za instaliranje nautičke karte Jadrana.

Rezolucije ugrađenih lcd ekrana, ovisno o modelu i njegovoj cijeni, se kreću od 160 x 288
točaka do 640 x 480 i više točaka. Već se i neki prijenosni modeli opremaju sa kolor
ekranima što značajno povećava čitljivost podataka iz odabrane nautičke karte.

U svijetu je nekoliko eminentnih proizvođača satelitskih navigatora namijenjenih nautičarima.

Obzirom na odnos cijene, kvalitete i tehničkih mogućnosti u Hrvatskoj se kao najbolje
rješenje može odabrati Garmin. Tehničko savršenstvo, detaljna korisnička uputstva, široka
prodajno servisna mreža i maloprodajne cijene koje su, čak, povoljnije u odnosu na tržišta
nekih drugih europskih zemalja više su nego dostatna argumentacija za odabir Garmina.

1.2.4.2. Ehosonder – fishfinder

Ehosonder s grafičkim prikazom dna, fishfinder, tragač ribe i sl. nazivi označavaju istu
napravu. Njezina namjena u podvodnom ribolovu sasvim je jasna: prepoznati oblik morskog
dna i naznačiti pozicije riba koje se trenutno nalaze u dosegu sonde. Do nedavno ga podvodni
ribolovci nisu koristili jer su svoje tehnike i taktike primarno razvijali u najužem priobalnom
pojasu. Kao orijentire pozicija koristili su čvrste točke na obali. Osim toga, cijene ovakvih
uređaja su ranijih godina bile visoke. Napredak tehnologije i prihvatljivije cijene rezultirale su
sve većim prihvaćanjem ovih uređaja od strane podvodnih ribolovaca. S razvojem tehnika i
taktika podvodnog ribolova najučinkovitiji načini podvodnog ribolova pomaknuti su od obale,
čak prema otvorenom moru. Za odabir pozicija u takvom okruženju ključnu ulogu ima forma
i oblik morskog dna, koji se precizno utvrđuju pomoću ove korisne naprave.

Uređaj funkcionira vrlo jednostavno: šalje niz valova određene frekvencije koje emitira iz
sonde uronjene pod površinom, i koje se kao odbijeni valovi vraćaju s morskog dna i
dekodiraju u sliku. Sonda se postavlja na podvodnom dijelu broda, a na pneumatskim
čamcima najsretnije rješenje je donji dio krmenog zrcala. No vrtloženje koje stvara motor u
radu stvarati će određene smetnje tijekom očitavanja slike, tako da je brzinu kretanja broda
prilikom pregledavanja određenog područja potrebno smanjiti na primjereni nivo. Postoje i
rješenja koja se ugrađuju u dvodno čamca, te se po potrebi daljinskom komandom izvlače iz
ležišta. Ona su najbolja, ali i najskuplja za izvedbu. Rezolucija lcd ekrana koji se danas
ugrađuju u fishfindere takva je da omogućava i lociranje riba s okvirnom procjenom njihove
veličine. Snaga eho sondera se mjeri u vatima, a zvučni val koji se emitira prema morskom
dnu širi se brzinom od 1500 metara u sekundi. Važno je znati i na kojoj frekvenciji radi
određeni eho sonder. Ovu frekvenciju određuje širina stošca kojim se prenosi zvučni signal
na svom putu prema dnu. Frekvencije koje se u praksi najčešće koriste su od 50 do 200 khz.
Eho sonder sa aspekta frekvencije odabiremo prema kvaliteti odraza na različitim dubinama
koje se promatraju.

Eho sonder s radnom frekvencijom od 50 khz koji emitira signal pod kutom od 45 stupnjeva
primjeren je za pretraživanje morskog dna na širem prostoru. Ova frekvencija omogućava
detaljan prikaz dna prepoznavanjem stijena, livada posidonije, pješčanih oaza i jata riba.
Eho sonder s radnom frekvencijom 200 khz pokriva uže područje dna, pod kutom 10 – 20
stupnjeva, ali je presjek dna sa stijenama i ribama oko i pod njima mnogo detaljniji. No na
ovoj frekvenciji sa povećanjem dubine opada rezolucija slike. Najprimjereniji je odabir eho
sondera na kojem je moguće mijenjati radni režim sukladno dubini i pozicijama koje se
pregledavaju.

Što se tiče prikaza na ekranu, načelno se eho sonderi dijele na one sa dvodimenzionalnim i
one sa trodimenzionalnim prikazom. Dvodimenzionalni prikaz omogućava detaljno
pregledavanje pojedinosti na morskom dnu, a trodimenzionalni daje potpuniju ukupnu sliku
podmorja.

Ribe su danas promijenile svoje ponašanje, stalno su u pokretu, pogotovo veći primjerci. Na
pozicijama gdje se jednom lociraju šargi, zubaci, kirnja, kavale, a pogotovo veća jata riba
smisleno je redovito kontrolirati situaciju u podmorju. Koristeći se fishfinderom na većim
dubinama ovo je moguće bez većeg uznemiravanja riba, a u periodima kada su temperature
mora i zraka pretragu podmorja se izvodi na ugodniji način.
Fishfinder pruža putem lcd ekrana različite informacije koje treba razumjeti. Posljednjih
godina se sve više u proizvodnji eksperimentira sa sustavima za dešifriranje odbijenih valova
sa morskog dna, kako bi se poboljšao i učinio u slici još detaljnijim, prikaz morskog dna.
Tako se i na određenim, naizgled, neatraktivnim podmorskim pozicijama može utvrditi
konstantna prisutnost ribe. Pregledom terena plivanjem ribe se uznemire i povuku u dublju
zonu, no čim procijenjena opasnost prođe vraćaju se na tu poziciju. Ovakvu informaciju
moguće je dobiti pomoću lcd ekrana, a navodi nas na primjerenost izvođenja čeka upravo u
blizini pozicije gdje se redovito uočava prisustvo riba na ekranu.

Osnovne informacije koje nudi fishfinder je očitavanje točne dubine mora, oblika morskog
dna i lokacija na kojima se zadržava riba. Cijena uređaja determinira preciznost podataka,
pogotovo o veličini ribe koja se vidi na ekranu.
Pronalaženje morskih brakova prema poziciji iz nautičke karte samo pomoću GPS-a (osim
ukoliko već niste bili na točnoj poziciji i memorirali je) igra je na sreću, koja može potrajati i
više sati. Sa fishfinderom neće biti nikakvih problema. Pored toga precizno se može utvrditi
na kojim dijelovima se brak strmo ruši i na kojim pozicijama se zadržava riba.

Prilikom pregleda dna potrebno se koncentrirati i na najmanje promjene. Čim se nešto takvo
uoči treba smanjiti brzinu kretanja i napraviti par krugova oko te pozicije. Kada se uoči trend
izdizanja morskog dna treba plovilo usmjeriti prema plićim zonama prateći istovremeno
dešavanja na dnu. Na pozicijama gdje se uoči riba, koja se prilikom ponovljenog pregleda
povukla primjereno je izvesti par čeka nakon što se motor ugasi i zavlada tišina.
Kada se locira jedan brak prije početka ronjenja na njemu preporučljivo je pregledati njegovu
širu zonu prateći liniju dna. Često se u blizini plićeg braka nalazi i jedan ili dva dublja.
Dubina među njima često može zbuniti, a i pravila zadržavanja riba na rubovima braka nisu
identična u ovakvoj situaciji.
Plovidbom iznad podmorskog braka moguće je utvrditi gdje je koncentracija riba najveća,
kakva je konfiguracija morskog dna i koja je točna dubina. Ovi podaci vrlo su korisni u
optimalnom odabiru tehnike, odnosno taktike podvodnog ribolova.

Na brakovima se riba zadržava na onim stranama gdje je dno raznovrsnije i gdje ima više
strmih podmorskih zidova. Ovo se ne potvrđuje kao pravilo na pozicijama gdje se u
neposrednoj blizini nalazi još jedan dublji brak. Fishfinder će na takvim pozicijama uštedjeti
značajno vrijeme podvodnom ribolovcu.
Napomenimo na kraju da je prilikom pregledavanja dna fishfinderom važno da se što manje
bukom narušava mir. Nagla turiranja motorom rezultiraju netipičnim ponašanjem ribe koje
nas može navesti na primjenu pogrešne taktike podvodnog ribolova. Pregledavanje dna treba
izvršiti u što kraćem vremenskom intervalu, nakon čega treba ugasiti motor i krenuti prema
odabranoj poziciji. Sidrenje je preporučljivo izbjegavati na ovim pozicijama, dakle partner u
brodu je poželjan.

Fishfinder je najkorisniji na pozicijama između dvadeset i trideset metara dubine. Na takvim

pozicijama razlučivost događanja na dnu i prikaz ribe značajno će olakšati ulov. Drugim
riječima, kupnju fishfindera odgodite dok ne postignete radnu lovnu dubinu iznad 20 metara.
Tada nemojte štedjeti, već uložite koju kunu više u model s preciznijim i kvalitetnijim
očitavanjem. Ulaganje će se vrlo brzo isplatiti.

Da bi se iskoristile sve mogućnosti nabavljenog uređaja treba dobro proučiti sve njegove
funkcije. Eho sonder se postupno uključuje, tako da mu treba vremena dok odbijeni signal ne
počne očitavati jasnu sliku podmorja. Da bi slika bila što jasnija i pouzdanija treba podesiti
osjetljivost ekrana. Ovu osjetljivost treba uvijek ponovno podešavati, ovisno o dubini na kojoj
se dno pregledava. Podešavanje treba raditi dok je brod na mjestu, te se pokrenuti tek kada je
slika jasna i precizna. Kada se nauči koristiti sve mogućnosti eho sondera može se razlikovati
čak i različite temperaturne slojeve mora, što je osobito korisno u traženju lokacija za duboku
čeku.

Lcd ekran treba postaviti na upravljačku konzolu čamca pod kutom koji omogućava dobru
preglednost prilikom voženje čamcem. Potrebno je voditi i računa da se lcd ekran što manje
nepotrebno izlaže jakom suncu.

Posljednjih godina na tržištu su se pojavili i video sonderi s ekranima od tekućih kristala

visoke kvalitete koji daju besprijekornu sliku i omogućavaju detaljno pregledavanje morskog
dna. Ovi uređaji su još uvijek prilično skupi zbog elektronike koja dekodirani impuls pretvara
u video sliku u boji.
1.2.4.3. Praktični testovi

GARMIN GPS MAP 176 COLOR – UREĐAJ ZA SATELITSKU NAVIGACIJU S

NAUTIČKOM KARTOM JADRANA

Uređaji za satelitsku navigaciju, ili kako ih već uobičajeno nazivamo GPS, postali su kod
većine nautičara na Jadranu standard. I ne samo kod njih, već i kod brojnih športskih i
drugih kategorija ribolovaca. GPS uređaj služi za momentalno određivanje pozicije na moru,
te za navođenje do željenog cilja u navigaciji. I najjednostavniji modeli imaju solidnu
memoriju u kojoj se memorira 200 i više točaka / ribolovne pozicije – brakovi i sl./, te
određen broj ruta koje povezuju različite točke. Pored toga u navigaciji GPS proračunava
vrijeme dolaska do željene točke na temelju udaljenosti do nje i brzine kretanja koje prati
pomoću brojnih satelita. Napredniji modeli pored tih opcija u sebi sadrže i detaljne nautičke
karte po kojima pratimo kretanje našeg plovila po karti, računaju prosječnu potrošnju goriva
do svake pojedinačne točke na temelju ubačenih varijabli, daju detaljne podatke o
mjesečevim mijenama, izlascima i zalascima sunca, te temeljem toga daju i podatke za
najpovoljnije vrijeme ribolova za svaki pojedini dan u godini.

Garmin GPS map 176 color specifičan je i po tome što je to u vrijeme ovog testa bio jedini
uređaj s mogućnošću korištenja digitalnih nautičkih karata i digitalnih cestovnih karata.
Takav spoj kartografije čini ga idealnim kako za korištenje na brodu, tako i u automobilu.
Posjeduje ekran visoke rezolucije, izuzetno brz procesor koji omogućava brzu šetnju po karti
na ekranu i brzo zumiranje na karti. Zumiranje na karti je u biti povećavanje odabranog
dijela nautičke karte kako bismo proučili određenu uvalu do detalja i svih nivoa dubine
mora u njoj. Ovaj GPS posjeduje 28 nivoa zumiranja. Nautička karta se automatski aktivira
na 14 nivou koji je u mjerilu 2 nautičke milje. Kako se ide u više nivoe zumiranja dolazi se do
nivoa od 20 stopa /mjerilo cca 6 metara duljine/. Ovi visoki nivoi zumiranja omogućavaju
praktičan raspored gatova u marini u kojoj ste npr. dogovorili noćenje na vezu, a usput
provjerite i dubinu mora kod tog gata.

Kada proučavate digitalnu nautičku kartu prethodno odabirete količinu podataka na

nautičkoj karti. Možete birati između pet opcija : najmanje, malo , standardno, više i najviše.
Na karti Vam se tada prikazuje željena količina podataka, no već i standardna opcija ima više
nego dovoljno podataka za sigurnu navigaciju, traženje sidrišta u pustim uvalama i drugo. U
memoriji su svi svjetionici, te lučka i obalna svjetla na Jadranu, sa svojim točnim pozicijama
i svjetlosnim karakteristikama. Tako i u noćnoj navigaciji ne može biti problema.

Zanimljivo je planiranje ruta putovanja po moru. Aktivira se željeni nivo zumiranja nautičke
karte i krene kursorom po njoj. Iscrtava se linija do željenih točaka koja automatski računa
udaljenosti u nautičkim miljama, a prema ubačenim varijablama polaska, prosječne brzine i
potrošnje goriva izračunava vrijeme dolaska i potrošnju goriva do bilo koje točke na ruti.
Preko tipke page odabiremo željeni ekran na LCD displayu od nautičke karte, preko
trodimenzionalne prostorne simulacije s naznačenim točkama puta, do klasičnih brojčanih
pokazatelja, stranicu s kompasom i druge. GPS map 176 color – znači da je display u
bojama, što je vrlo korisno kod nautičkih karata jer odmah na displayu uočavamo pojedine
brakove koji su zatamnjeni drugim nijansama plave boje. Korištenje ovog GPS-a vrlo je
jednostavno, a uz detaljnu uputu na hrvatskom jeziku jedno poslijepodne detaljno
proučavanja biti će sasvim dovoljno.

U GPS-u je i ugrađeno računalo koje pohranjuje sve podatke tijekom vaše navigacije te iste
naknadno možete proučiti, prebaciti na računalo i dodatno obrađivati. Tako u memoriji
ostaju sve pauze u plovidbi, ukupno vrijeme čiste plovidbe, najviša i najniža brzina kretanja
plovila, prosječna brzina kretanja, prosječna potrošnja goriva i brojni drugi korisni podaci
koji su baza za izračun vrlo preciznih varijabli za brzine plovidbe i potrošnju goriva u
budućim rutama plovidbe. Kažimo i to da ovaj model GPS-a posjeduje i funkciju proračuna
eventualne greške koju izračunava prijemom posebnog signala sa satelita koji koriste
zrakoplovi.
Obzirom da se radi o kompaktnom uređaju on može raditi na 4 standardne AA baterije od 1,5
volti ili se spojiti kabelom na priključak iz akumulatora.

Na kraju možemo konstatirati da je GPS MAP 176 Color praktičan uređaj, posebno u
zimskim mjesecima kada ćete udobno zavaljeni u fotelju isplanirati i iscrtati sve nautičke rute
koje ste zamislili za slijedeće ljeto. U međuvremenu koristi ćete ga i u cestovnoj navigaciji u
traženju određenih ulica i pojedinih odredišta u njima, no to je već priča za jedno drugačije
predstavljanje ove naprave koja za razliku od mnogih sličnih jedina zadovoljava sve vaše
potrebe i u cestovnoj i u nautičkoj navigaciji.
GARMIN E TREX LEGEND - DŽEPNI SATELITSKI NAVIGATOR S GEOGRAFSKOM
KARTOGRAFIJOM

Kada pred sobom imate džepni satelitski navigator, prvo pitanje koje sebi postavljate je koliko
tako mali uređaj može biti pouzdan, koliko je praktičan i kakve su mu zapravo mogućnosti.

E trex Legend Garminov model svojom veličinom i praktičnošću ostavlja dojam

jednostavnog uređaja. Relativno mala slobodna memorija od 8 mb, može se po potrebi i
proširiti čime je moguća instalacija i cestovnih i nautičkih karata. Za proširenje memorije,
kao i za nabavku nautičke ili cestovne kartografije Europe, ili ostatka svijeta, možete se
obratiti zastupniku Garmina za Hrvatsku, tvrtci Navigo Sistem u Zagrebu.

Ovaj Garminov uređaj na testiranje smo dobili opremljen osnovnom geografskom kartom.
Slike otoka, morskih kanala i uvala su vrlo vjerne, što omogućava sasvim solidno snalaženje
na moru i bez dodatnih nautičkih karata. Kada se naviknete na mali LCD ekran njegove
dimenzije neće Vam kao korisniku stvarati probleme. Dvadesetak nivoa zumiranja vrlo brzo
Vas sa karte Europe svodi na kartu Splitske gradske luke, što je priznat ćete, dostatan
argument za proširenje memorije ovog GPS-a i kupnju paketa nautičkih karata.

U našem slučaju bila nam je želja da u statusu korisnika Garmin E trex Legend za kopnenu
namjenu ( cestovne karte i planovi gradova ) provjerimo njegovu korisnost u nautičkoj
navigaciji. Odlučili smo se za njegov test na nautičkoj ruti Split – Palagruža.

Poziciju Palagruže smo unijeli iz Nautičkog vodiča Jadrana, u jednu od slobodnih 500
memorijskih pozicija i aktivirali izradu jedne od dvadeset mogućih ruta, koliko ih stalno može
biti memorirano u uređaju. Obzirom na ugrađenu geografsku kartu rutu je najjednostavnije
uređivati crtanjem po njoj. Unesena pozicija Palagruže, sada je već na karti kao mala
kockica s nazivom. Rutu ucrtavamo s polazne pozicije iz Splita pomoću malene upravljačke
palice koja se nalazi iznad lcd displeja. Točke koje želimo označiti na ruti potvrdimo
pritiskom na istu upravljačku palicu. Nakon potvrde točke automatski nam se otvara ekran u
koji su unesene koordinate te točke, te možemo upisati i njen točan naziv. Iscrtkana ruta
ostaje zabilježena na karti sve dok ne dođemo do točke Palagruža. Ovime je pripremni posao
gotov. Kada se odlučimo isploviti ulazimo u direktorij osnovnog menija ( gdje se osim foldera
ruta nalaze i folder sa svim memoriranim pozicijama, folder u kome se pretražuju mjesta i
gradova po abecednom redu, i još neki od kojih je posebno interesantan folder s posebnim
dodacima. Za sve one koji će ovaj Garminov uređaj koristiti na moru u ovome folderu mogu
se pronaći detaljne mjesečeve mijene kao i preporučljivi periodi dana i noći za ribolov,
sukladno poziciji sunca i mjeseca. ( To je u biti ona dnevna ribička prognoza koju možete
pročitati u umetcima i revijama za sportske ribolovca.)

Ulazimo dakle u folder s rutama i odabiremo našu rutu prema Palagruži. Aktiviramo kartu i
na ekranu se pojavljuje geografska karta s našom ucrtanom rutom koja vodi između otoka
do našeg odredišta. Uređaj je momentalno spreman za korištenje.

Sukladno brzini kretanja našeg plovila Gps automatski izračunava prosječno vrijeme dolaska
na odredište, te u svakom trenutku ispisuje preostalu udaljenost do odredišta. Postoji
mogućnost aktiviranja funkcije DGPS. Ovom funkcijom putem obalnih radio farova se
ispravlja namjerna satelitska greška, tako da se možemo u potpunosti pouzdati u satelitski
navigator.

Na našem praktičnom testu ovaj Gps nas je doveo do Palagruže uz maksimalnu uštedu
goriva, zahvaljujući preciznom držanju pravca u navigaciji. Naravno, da bi skretanja sa rute
u plovidbi bila minimalna, ukoliko plovite brzim brodicama, kao što je u našem slučaju to bio
pneumatski čamac, potrebno je kretanje pratiti na višim nivoima zumiranja.

Našu plovidbu u navigaciji možemo pratiti i na drugom ekranu na kome se momentalno

izračunava brzina kretanja, a uređaj bilježi maksimalnu i prosječnu brzinu plovidbe. Na
ovome ekranu pokazuje se potrebno skretanje lijevo ili desno u slučaju da ne držimo ravan
pravac u plovidbi. Tu su i neke druge funkcije klasičnog putnog računala, koje daju korisne
podatke i informacije, kao u plovidbi, tako i kada se s nje vratite. S uređajem se isporučuje
odgovarajući kabel kojim se ovaj uređaj spaja na računalo, pa je sve pohranjene podatke i
rute moguće prebaciti na računalo radi njihove eventualne kasnije obrade.

U slučaju da plovite po noći Garmin E-trex Legend posjeduje osvjetljenje ekrana, čiji
intenzitet podešavate prema želji. Uređaj radi na dvije 1,5 v AA baterije, a kada se ne koristi
osvjetljenje ekrana prema uputstvu s njima može raditi 18 sati. Preporučujemo Vam da
uređaj postavite u tzv. ekonomski mod rada. U ovome modu, ukoliko se na uređaju u
podešenom vremenskom intervalu ništa ne radi, on automatski isključuje ekran, koji je
naravno najveći potrošač energije. Ovo je vrlo praktična funkcija, kada na ruti kretanja
uočite vaše slijedeće odredište, pa možete držati u pravoj liniji slijedeću čvrstu točku. U našoj
plovidbi prema Palagruži na 9,8 nautičkih milja od Palagruže, više nije bilo potrebe za
kontrolu rute putem ekrana.

Na kraju možemo konstatirati da se u slučaju ovog Garminovog gps-a radi o džepnom

kompaktnom modelu kojemu u potpunosti možete vjerovati i prepustiti sudbinu svoje plovidbe.
Ekonomičnost u potrošnji baterija i instalirana kartografija karakteristike su koje ga
svrstavaju daleko ispred konkurencije kompaktnih uređaja ove klase. (Uz Garminov model
Vista, koji ima i 3 puta veću memoriju). Svi koji se odluče za nabavku ovog uređaja neće
pogriješiti, jer će ga zbog njegovih džepnih dimenzija moći koristiti i u automobilu i na
brodu. Ugrađena geografska kartografija dovoljno je detaljna, a mogućnost ugradnje
dodatne memorije i nautičkih karata izazov je kome ne treba odolijevati, već prilikom
narudžbe ovog uređaja kod zastupnika odmah zatražiti ugradnju veće radne memorije i
nautičkih karata Jadrana. I još jedan važan detalj, ovaj uređaj posjeduje gumirano
vodootporno kućište tako da nema nikakvih problema ukoliko ga se koristi na kiši i ako ga
poprska more.

Što se tiče softverskih nautičkih aplikacija Jadranskog mora, koje je moguće nabaviti radi
instalacije u GPS, prema viđenim rješenjima posebno je kvalitetan program NAV Brodski
kompjutorski navigacijski sustav, koji je izradila tvrtka CV Sistemi d.o.o. Zagreb, Padovčeva
3. Ova aplikacija dobila je i posebnu preporuku Ministarstva pomorstva, prometa i veza RH.
Više detalja o ovom softveru možete pronaći na njihovim web stranicama www.cvs.hr, a
dizajnerska rješenja nautičkih karata iz ovog programa predstavljena su u poglavlju
Atraktivne zone podvodnog ribolova na Jadranu.

TEST : OMER KOMPLET RONILAČKE OPREME ZA TEHNIKE PRIKRADANJA

Nije čest slučaj da se eminentni proizvođač opreme za podvodni ribolov odluči, pored
standardne ponude, kompletirati pojedine linije proizvoda namjenski prilagođene određenim
lovnim tehnikama. Jedan od takvih vrijednih izuzetaka nalazimo kod Omera, te ćemo kroz test
koji slijedi približiti komplet posebno prilagođen svim tehnikama prikradanja. Bez obzira
što je razvijen upravo za njih, oprema koja ga sačinjava svojim performansama primjenjiva
je i u drugim tehnikama podvodnog ribolova.

Činjenica je da tehnika plitkog prikradanja stječe sve više pobornika, iz razloga što fizički
nije pretjerano zahtjevna, omogućava relativno brzo savladavanje temeljnih znanja i može se
prakticirati na većini terena na Jadranu. Osim toga, prema rezultatima ulova vrlo je
zahvalna, tako da broj praktikanata raste iz dana u dan. Najveći je problem u prilagođavanju
opreme podvodnog ribolovca tehnici plitkog šuljanja. Kamufliranje podvodnog lovca,
jednostavnost manipulacije puškom za podvodni ribolov, elegancija pokreta, potrebna širina
vidnog polja i drugo, složeni su uvjeti koje slučajno odabrani dijelovi opreme za podvodni
ribolov ne mogu zadovoljiti na najadekvatniji način. Upravo za one ozbiljne praktikante
tehnike šuljanja predstavljamo ovaj inovativni Omerov komplet.

Konceptualan pristup Omera rezultirao je kompletom opreme koja zadovoljava sve

postavljene, visoke, kriterije:

 Omersub mimetic Med, odijelo za podvodni ribolov s maskirnom šarom 3,00, 5,00 i
6,50 mm
 Omersub prsluk za podvodni ribolov s mogućnošću optimalnog balansa
 Omer Bat short, peraje za podvodni ribolov tehnikom plitkog šuljanja
 Omer T 20, laštikača s karbonskom cijevi
 Omer Exite i Omer Leo, maske za podvodni ribolov sa širokim vidnim poljem
 Omer disalica za šuljanje, sa ili bez maskirne šare
 Omer mimetic Med je kvalitetno odijelo za podvodni ribolov debljine 5 milimetara s
maskirnom šarom prilagođenom prevladavajućim priobalnim podmorskim terenima
na Jadranu. Izrađuje se i u debljinama od 3,00 i 6,5 mm, te u plavkastom desenu
Omer mimetic Ocean.
Omer mimetic Med ronilačko doijelo vrlo je prihvatljive maloprodajne cijene
usprkos činjenici što je izrađeno od vrhunskog neoprena. Već na prvi pogled Omersub
mimetic Med privlači pažnju neobičnim dizajnom maskirne šare. Promatrajući
nijanse maskirne šare na suhom stječe se dojam da su boje možda previše izražene,
no ulaskom u more šare dobivaju tamnije nijanse i savršeno se uklapaju u tipično
podmorje Jadrana. Odijelo je krojeno na način da osigurava maksimalnu udobnost
 podvodnom ribolovcu, što se vidi prvenstveno na izradi kapuljače, rukava i
nogavica. Na kapuljači je s prednje strane postavljen obrub od 3 milimetarskog
neoprena koji ublažava pritisak na čelo i vilicu ronioca. Zahvaljujući ovome detalju i
nakon višesatnog ribolova nema osjećaja stezanja i pritiska kapuljače na glavu.
Nogavice i rukavi su izrađeni S-cut tehnikom kojom se izbjegava izrada šavova na
pregibima koljena, na laktovima i pod pazuhom. Tu su i korisni zaštitni umeci koji se
nalaze na mjestima najčešćih oštećenja ronilačkog odijela. Ovi umeci izrađeni su od
specijalnog kawoko neoprena, posebno otpornog na habanje. Postavljeni su na
koljenima, laktovima, preponama i na struku. Hlače su s naramenicama, relativno
visoko zatvorene, čime je osigurana dodatna termo zaštita podvodnom ribolovcu.
Gornji dio ronilačkog odijela ima pojačanje na prsima, predviđeno za postavljanje
laštikače prilikom njenog napinjanja. Odijelo je vrlo ugodno, ne iritira kožu ni nakon
višesatnog ronjenja. Aplicirana maskirna šara najučinkovitija je na dubinama do 8
metara, što je također korisno znati. Na tim dubinama siluetu opreznog podvodnog
ribolovca riba vrlo teško uočava, tako da je element iznenađenja s ovim ronilačkim
odijelom pretpostavka dobrom ulovu.
Omer mimetic Med svojim termičkim karakteristikama savršeno je odijelo i za duboko
šuljanje.
 Omer prsluk za podvodni ribolov omogućava optimalno balansiranje podvodnog
ribolovca ovisno o načinu tehnike šuljanja koju primjenjuje. Racionalan raspored
težinskog balasta u, za to predviđenim, džepovima prsluka omogućava daleko
ugodnije ronjenje i podvodni ribolov. Džepovi za olova postavljeni su sa unutrašnje
strane prsluka, kako ne bi stvarali izbočenja koja bi mogla smetati prilikom
zavlačenja u procjepe. Važno je napomenuti da su džepovi za olova prilagođeni
standardnoj veličini ronilačkih olovnica, tako da nema dodatnih troškova za nabavku
specijalnih olovnih umetaka ili olovne sačme. Četiri pretinca su postavljena na
leđnom dijelu prsluka, te po jedan s prednje strane, lijevo i desno. Najčudnije je što se
već nakon par minuta nošenja ovog prsluka na sebi na njega naviknete lakše nego na
ronilačko odijelo, a anatomski raspoređena opterećenja potiču ispravnije držanje
tijela i kralježnice tijekom ronjenja. Za razliku od ronilačkog pojasa sa olovnicama
koji neracionalno opterećuje kralježnicu Omer prsluk je preporučljiviji i po mišljenju
sportskih liječnika. Osjećaj slobode pokreta i nesputanosti u podmorju je povećan, a
prsluk može biti koristan i za kondicijske vježbe u drugim sportovima.
 Omer prsluk je izrađen od posebno ojačanog neoprena visoke kvalitete koji mu
osigurava otpornost na kidanje, a činjenica je i da štiti ronilačko odijelo od
oštećenja. S prednje strane su tri sigurnosne kopče na kojima se podešava zatezna
traka prema fizičkoj konstituciji podvodnog ribolovca. Obzirom da u kopče
postavljene u razini donjeg dijela trbuha, abdomena i gornjeg dijela prsišta, to ga je
moguće vrlo precizno prilagoditi, kako bi bio što ugodniji i udobniji tijekom nošenja.
U praksi Omerov prsluk za podvodni ribolov postaje sve češće sastavni dio opreme
podvodnog ribolovca i zamjenjuje ronilački pojas, jer svi koji jednom zarone s njime
teško ga se više odriču.
 Omer Bat short posebno su dizajnirane peraje za podvodni ribolov čiji su listovi
izrađeni od bakelita. Bakelit je iznimno čvrst materijal od koga se inače izrađuju
štampane pločice u elektronici. Svojom savitljivošću i potiskom ove peraje podsjećaju
na karbonske peraje, s tom razlikom što su im listovi potpuno neosjetljivi čak i na
snažne udarce po podvodnim stijenama. Da li smo konačno dobili peraje za podvodni
ribolov s vječnim listovima? Po svoj prilici, sudeći po demonstraciji koju mi je s njima
izveo Pave Zaninović, vlasnik Profunditas d.o.o., zastupnika Omera za Hrvatsku.
Snažno udarajući rubom lista peraje u rub keramičke pločice nije prestao dok caklina
keramičke pločice nije pukla, a na rubu peraje nikakvog traga (!!!). Nisam ni došao
sebi od čuđenja, a Pave je savio list peraje na način da sam samo čekao kada će
krcnuti. Opet ništa, list peraje je bez posljedica izdržao naprezanja. Bez obzira na tu
ekstremnu izdržljivost listova peraja Omer Bat short, postrance su obloženi gumenim
profilima. Oblik gumenog profila sa izvedenim vodilicama pojašnjava da je njihova
funkcija prvenstveno u multiplikaciji startnog potiska ronioca kada je potreban brzi
start s mjesta.
Listovi su izvedeni u maskirnoj zelenoj nijansi, i presvučeni posebnim zaštitnim
antirefleksnim premazom čime se poništavaju odbljesci sunca. Omer Bat short peraje
se potpuno stapaju s podmorjem, na čeki i prilikom šuljanja. Zbog toga treba biti
oprezan ako peraje izbacujete iz čamca, jer je velika vjerojatnost da ih nećete uspjeti
pronaći na dnu!
Na praktičnom testu se pokazalo kako iznimna savitljivost i potisni moment ovih
listova osigurava veliku startnu brzinu podvodnog ribolovca i mogućnost naglih
ubrzanja po potrebi. S druge strane, 82 cm duge peraje Omer Bat short optimalno su
svojom duljinom prilagođene tehnici uzobalnog i plitkog šuljanja. Nekoliko
centimetara kraće od Omer Bat, dugih peraja, moguće ih je smjestiti u standardnu
 torbu za ronilačku opremu. Podvodnom ribolovcu naviknutom na duge listove peraja
za podvodni ribolov Omer Bat short stvara dojam potpune nesputanosti pokreta nogu
među stijenama po plićacima. Robusno i čvrsto stopalo oporno je na oštećenja po
oštrim stijenama, te je s materijalom od koga su izrađeni listovi najbolja garancija
trajnosti Omer Bat short peraja za podvodni ribolov.
U ponudi je i model sa dugim listovima za sve one podvodne ribolovce koji žele,
konačno, nabaviti trajne, visoko iskoristive i kvalitetne peraje za podvodni ribolov,
prilagođene većini tehnika lova na Jadranu.
 Omer T 20 puška za podvodni ribolov ponosno nosi ime jedne od prvih serija
Omerovih laštikača koje su ušle u povijest podvodnog ribolova, a intrigantan je
podatak da se modeli iz stare serije još uvijek redovito susreću na državnim
prvenstvima. Koristeći sva u praksi potvrđena rješenja čuvene klasične serije Omer T
20, a vezanim za balans puške, mehanizam okidanja i ublažavanje povratnog trzaja,
nova serija T 20 objedinila je tehničko savršenstvo, suvremeni dizajn i vrhunske nove
materijale izrade, bez obzira da li se radi o modelima sa karbonskim ili aluminijskim
tijelom. Novi Omer T 20 izrađuje se u svim standardiziranim dužinskim dimenzijama.
Puška je opremljena novom, anatomskom glavom s nišanom, koja omogućava i
postavljanje cirkularnog laštika. Elegantno tijelo profila stijenke 1,75 mm osigurava
izvanredan balans ove puške i na suhome, a pod morem se gotovo i ne osjeća u ruci.
Kukica na kojoj se kači konop strijele postavljena je sa desne strane ručke, a
automatski se oslobađa prilikom izlaska strijele iz ležišta ručke. Ovim rješenjem
potpuno je eliminiran efekt čupanja konopa strijele iz fiksnih držača, kakvi se još
uvijek susreću kod velikog broja laštikača na tržištu. Zahvaljujući i tome rješenju
startna brzina strijele je viša, a ukupan domet dalji. Novi Omer T 20 izrađuje se u
svim standardiziranim dimenzijama s tijelom od aluminija ili karbona. Ručka je
anatomski zakošena, kako bi opterećenje ručnog zgloba bilo minimalno. Nasadnik za
koloturnik omogućava postavljanje u horizontalni i vertikalni položaj, prema želji.
Ugrađen je novi model dvopoložajne sigurnosne kočnice koji onemogućava slučajnu
blokadu okidača. Novi Omer T 20 projektiran je prema sugestijama Alberta Marcha,
čiji potpis ova puška i nosi.
Na praktičnom testu Omer T 20, duljine 100 cm, u usporedbi sa starim modelom,
pokazao se jednostavnijim u manipulaciji pod morem. Zbog manje mase puške nismo
primijetili probleme prilikom okidanja, što nas navodi na razmišljanje da se posebno
vodilo računa o težini i umrtvljenosti spoja glave puške s tijelom. Nešto dulja ručka
 stvara efekt kontra poluge, koja također daje svoj doprinos umrtvljenju trzaja puške
prilikom odapinjanja strijele. Strijela koja se isporučuje u kompletu s puškom je
promjera 6,3 mm i optimalno je prilagođena postavljanju laštika na drugu poziciju.
Prema svemu, generalna je ocjena da novi Omer T 20, kao i istoimena stara serija
koja se na tržištu pojavila prije petnaestak godina ponovno postavlja nove kriterije
suvremenim laštikačama.
 U ponudi Omer maski za podvodni ribolov šuljanjem danas se može odabrati između
nekoliko vrhunskih modela. Pored skupljih, sa zatamnjenim i premazanim staklima
pod kojima nije moguće primijetiti bjeloočnice podvodnog ribolovca, posebno su
zanimljivi i modeli Leo i Exsite. Ove maske za podvodni ribolov odlikuje iznimna
širina vidnog polja, posebno model Exsite. Usudili bismo se reći da se radi o modelu s
definitivno najširim vidnim poljem u svim smjerovima, koji je unutrašnjim volumenom
primjeren i dubljem podvodnom ribolovu. Tako je na dubokoj čeki moguće biti
apsolutno miran i bez pomicanja glave promatrati iznimno široko područje u
očekivanju zubaca ili gofa. Silikonske obrazine su adekvatne čvrstoće, što garantira
njihovu trajnost, a sam silikon je izuzetne mekoće. Maska izvanredno naliježe na lice,
ne žulja i ne iritira ni osjetljivu kožu. Temperirana stakla su visoke kvalitete, tako da
je slika promatrana kroz njih detaljna, jasna i transparentna. Kopče remena su
izvedene na kvalitetan i praktičan način, tako da je podešavanje remena moguće vršiti
dok je maska postavljena na licu podvodnog ribolovca, sa jednom rukom. Sve što
današnji, vrhunski podvodni ribolovac očekuje od maske za podvodni ribolov, i Leo
Omer i Exsite Omer ronilačke maske osiguravaju. Uz posebnosti proširenog vidnog
polja, tako da se prilikom prvih zarona s ovim maskama za podvodni ribolov treba
naviknuti na multipliciran vizualni doživljaj pred sobom, jer odjednom se pred vama
otvara, sa većinom ostalih maski nevidljiva, nova prostorna dimenzija. Kada se na nju
naviknete početi ćete zamijećivati škarpinu, šarga i ugora koji su ranije izmicali
vašem oku. Ili masci s kojom ste ronili do sada?
 Disalica za šuljanje Omer zaokružuje ovaj inovativni komplet opreme za podvodni
ribolov tehnikom šuljanja. Primjerenim promjerom i duljinom tube omogućava
ravnomjerne udisaje bez pretjeranih napora tijekom kombiniranja šuljanja, ronjenja i
plitkih čeka. Na taj način podvodni ribolovac u svakom trenutku može brzo povećati
potrebnu rezervu zraka u plućima, ukoliko se odluči na malo dulju čeku. Izrađuje se s
maskirnom šarom ili u standardnoj crnoj boji zaštićenoj antirefleksnim premazom.
Oba dizajnerska rješenja uklapaju se u nevidljive konture podvodnog ribolovca
 kamufliranog u Omer kompletu za šuljanje. Anatomski zakrivljena Omer disalica prati
liniju glave i udobno naliježe bez obzira na koji način se postavlja. Kvalitetan
anatomski silikonski usnik izveden je na način da omogućava njegovo postavljanje u
ustima bez rizika žuljanja usne šupljine. Savitljivost i umjerena tvrdoća materijala ne
stvaraju uobičajene vibracije prilikom zaranjanja, a slučajni udarci disalice po
podvodnim stijenama su potpuno prigušeni.

Zaokružujući test ovog Omerovog kompleta, možemo samo pohvaliti trud i nakanu
proizvođača, te poželjeti da vremenom i ostali proizvođači ronilačke opreme ponude na
tržištu posebno tipizirane komplete za određene tehnike podvodnog ribolova
2. PREHRANA I FIZIČKA PRIPREMA PODVODNIH RIBOLOVACA

2.1. Energetske potrebe podvodnog ribolovca

U domeni ovoga poglavlja osvrćemo se tek parcijalno na materiju, sukladno praktičnim

savjetima nutricionista koji inače sastavljaju jelovnike praktikantima ekstremnih sportova, u
koje zbog intenziteta fizičkih naprezanja spada i podvodni ribolov. Svaki ozbiljan podvodni
ribolovac bi se po ovome pitanju trebao konzultirati sa nekim od stručnjaka za područje
prehrane, i sukladno svojoj krvnoj grupi prilagoditi i prehranu, posebice u danima podvodnog
ribolova.

Podvodni ribolov je izuzetno naporan sport. Koliko se troši organizam podvodnog ribolovca
vidljivo je po konstituciji podvodnog ribolovca koji redovito upražnjava ovaj sport. Rijetko
ćete susresti podvodnog ribolovca krupnije građe. Čak i oni koji su prije početka bavljenjem
ovim sportom bili takve fizičke građe, nakon učestalog upražnjavanja podvodnog ribolova
dožive promjene u konstituciji tijela. Potrošnja energije u podvodnom ribolovu je izuzetna, i
teško se nadoknađuje. Nakon ekstremnih višesatnih napora tijekom kojih se diše samo kroz
uski usnik disalice ni apetit nije najbolji. Tek nakon nekoliko sati odmora i opuštanja
organizam pokazuje znakove potrebe da se nadoknadi izgubljeno uzimanjem hrane. Kod
višednevnih ronjenja napori su takvi da često ni noćni odmor nije dovoljan da se organizam u
potpunosti odmori.

Zbog tih razloga nalazimo primjerenim da napišemo par riječi i o problematici prehrane i
fizičke pripreme podvodnih ribolovaca. Različiti su pristupi i sugestije o kojima se govori
vezano za ovu problematiku. Tako se može čuti savjete ništa jesti ujutro prije ronjenja,
obavezno doručkovati, nakon ronjenja uzimati proteinske i slične pripravke i drugo.

U traženju mišljenja vezano za ovu problematiku konzultirali smo i liječnike sportske

medicine, koji se posebno bave prehranom maratonaca, planinara i drugih ekstremnih
sportaša. I njihove dijete su često različite, svatko ima svoj pristup, pa čak jedan liječnik ima
različite pristupe različitim pojedincima u istim sportovima. Konstatacija koja je iz toga
potpuno jasna, te se nameće sama po sebi je: Treba naučiti prepoznavati signale koje daje
vlastiti organizam. Svaki podvodni ribolovac različit je na svoj način, organizam mu je
drugačiji, a drugačije su i reakcije njegovog organizma.
Energetske rezerva organizma tijekom obavljanja podvodnog ribolova direktno utječu na
koncentraciju, stupanj zamaranja i opće psihološko stanje. Podvodni ribolovci koji ne rone
tijekom čitave godine često zanemaruju ovu problematiku što rezultira padom imuniteta i
slabošću organizma u periodima godine kada se izlažu velikim fizičkim naporima koje
podrazumijeva podvodni ribolov. Podvodni ribolovci koji se ovim sportom bave tijekom
cijele godine organizam priviknu na kontinuitet napora, pa uz adekvatnu brigu o vlastitoj
prehrani rjeđe imaju takvih posljedica.

Svi koji se bave podvodnim ribolovom, čak i oni koji to upražnjavaju samo tijekom ljetnih
mjeseci, trebali bi čitave godine voditi računa o svojoj fizičkoj kondiciji i općem
zdravstvenom stanju. Postizavanje harmonije između prehrane i fizičkih aktivnosti cilj je
kome treba težiti. Za to ne postoji univerzalna receptura, jer svaki organizam je specifičan na
sebi svojstven način. Mišićnu masu ne treba povećavati pod svaku cijenu, jer isto
podrazumijeva unošenje povećanih količina hrane. Ovo pravilo je posebno korisno za
podvodne ribolovce starije od trideset godina. Prema određenim znanstvenim analizama
čovjek do tridesete godine u svoj organizam putem hrane već unese značajnu količinu toksina
koji na određen način troše organe probavnog trakta, te je potrebno ubuduće ozbiljnije
kontrolirati količinu unošenja hrane u organizam.

Nužan je ravnomjeran unos svih 6 osnovnih sastojaka hrane:

 Masti
 Bjelančevina
 Ugljikohidrata
 Vode
 Vitamina
 Minerala.

Masti su posebno važne za podvodnog ribolovca jer potiču proizvodnju antitijela u organizmu
koje štite od različitih upala. Upale se redovito javljaju kada zbog napora imunitet organizma
oslabi. Masti je preporučljivo uzimati u tekućem obliku kroz maslinovo, suncokretovo i
kukuruzno ulje. Na visokoj temperaturi (prženje i sl.) raste intenzitet toksina. Takav način
uzimanja masti bi trebalo izbjegavati, te ih uzimati uz povrće. Posebno je zdravo dnevno
uzimati jednu manju, ili veću žlicu filtriranog maslinovoga ulja posebne klase.
Osim funkcije stvaranja antitijela u organizmu masti služe i kao otapalo D, E, A i K vitamina
u organizmu, te izgrađuju tkivnu mast koja predstavlja adekvatnu termičku zaštitu organizma
od pothlađivanja tijekom višesatnih ronjenja u hladnom moru.

Bjelančevine su osnovni element svih stanica ljudskog organizma. Bjelančevine izgrađuju

lanci aminokiselina. Veći broj tih aminokiselina ljudski organizam nije u stanju sam
proizvesti, te ih je potrebno unositi namirnicama koje su njima bogate. Namirnice bogate
ovim sastojcima su mliječni proizvodi, riba, meso, orasi, grašak, mahunarke. Jaja također, ali
potrebno je upozoriti na oprez podvodne ribolovce starije od trideset godina da nije
preporučljiva svakodnevna konzumacija jaja zbog kolesterola iz žutanjka jaja. Svi mliječni
proizvodi stvaraju kiselinu, pa treba izbjegavati njihovo uzimanje prije ronjenja. No intenzitet
kiseline koju stvaraju ponovno je različita od organizma do organizma, tako da svatko treba
za sebe odrediti što mu najviše odgovara. Sve bjelančevine životinjskog podrijetla sadrže
veći postotak kolesterola i masti, o čemu treba dodatno voditi računa. Ribi treba dati prednost
u prehrani, kao i bijelom kokošjem i purećem mesu. Posebno je preporučljivo i nojevo meso
koje se danas može redovito naći na tržištu. No posebno se preporučuje riba zbog vitamina D
i minerala fluora i fosfora koji izgrađuju kosti i sudjeluju u metabolizmu masti i škroba
unesenih u organizam.

Dnevni unos bjelančevina za podvodne ribolovce tijekom višednevnih ronjenja trebalo bi

držati u granicama od 1,2 – 1,7 grama po kilogramu tjelesne težine. Donja granica
primjerenija je podvodnim ribolovcima krupnije građe, a gornja mršavijima. Posebne
pripravke koji se miješaju sa vodom ili mlijekom preporučljivo je uzimati nakon ronjenja, dok
se ne počne osjećati glad.

Ugljikohidrati predstavljaju temeljni izvor energije koja se troši tijekom obavljanja

podvodnog ribolova. Ugljikohidrate je najprimjerenije uzimati kroz tjesteninu i rižu,
kvalitetan krumpir i kruh sa što manje umjetnih aditiva ( od integralnih žitarica ), vlaknasto
voće i povrće i, posebno, soju.

Prema nekim istraživanjima podvodni ribolovac plivanjem i zaranjanjem tijekom četiri sata
podvodnog ribolova prijeđe udaljenost od 7 – 10 kilometara, što predstavlja izuzetan napor
koji rezultira trošenjem dodatnih ugljikohidrata. Uz ovaj gubitak treba računati i redovnu
dnevnu potrebu organizma koja ne podrazumijeva fizička naprezanja, te koja kod ljudi
starijih od 30 godina nije manja od 2500 kcal (kod žena je 10 % niža).

Voda sačinjava više od 50 %, a manje od 70 % ukupne tjelesne težine čovjeka, te prenosi

kisik, glukozu, željezo, vitamine i druge potrebne sastojke. Osim toga voda je važna tijekom
obavljanja podvodnog ribolova jer pomaže u održavanju normalne tjelesne temperature koja
se snižava tijekom učestalog mokrenja. Voda u organizmu ima i funkciju podmazivanja mišića
i zglobova, te je zbog svih tih funkcija potrebna i tijekom obavljanja aktivnosti podvodnog
ribolova. Višesatna ronjenja, daleko od matične brodice dovode do ekstremnog iscrpljivanja i
dehidracije organizma koja uvijek ostavlja posljedice na organizmu. Dnevno organizam
mokrenjem i znojenjem gubi do dvije litre vode. S izgubljenom vodom gubi se i natrij, klor i
fosfor. Manjak vode u organizmu za tijelo predstavlja stres, stvara osjećaj iscrpljenosti i
pothlađivanja tijela. Premda se često govori kako je tijekom podvodnog ribolova važno vodu
u organizam nadopunjavati različitim izotoničnim napicima dovoljna je i prirodna voda
adekvatne kvalitete, bogata mineralima. Gazirana pića su manje preporučljiva, no ukoliko vas
ne napuhuju slobodno ih koristite.

Dakle, preporuka je kada ronite na duljim relacijama, daleko od matičnog broda, zavežite za
bovu jednu plastičnu bocu s tekućinom koju ćete uzimati u malim gutljajima i pravilnim
vremenskim razmacima.

Vitamine i minerale je preporučljivo uzimati kroz nadopunu redovite prehrane jer je

današnje voće i povrće njima siromašno. Na tržištu postoje različiti vitaminsko – mineralni
preparati koji se mogu kupiti u svakoj ljekarni. Kod ekstremnih sportova među koje se ubraja
i podvodni ribolov korisno je uzimati antioksidanse koji usporavaju ubrzani gubitak masti i
nekih vitamina. Najvažnije je upamtiti da antioksidansi prvenstveno služe sprječavanju
nastajanja slobodnih radikala u organizmu uslijed fizičke aktivnosti i većih napora. Kvalitetni
antioksidansi su mlijeko, maslac, špinat, mrkva, riblje ulje, masline, kapari, šumske jagode,
kupine, ribizle, suho voće, paprika, kivi, čisto maslinovo ulje, soja, leća, grašak, sva hrana iz
mora, crveni luk i češnjak, smokve, bajame i orasi, banane, sve vrste sireva, losos, kikiriki
kelj i drugo. Većina ovih namirnica trebala bi biti prisutna u vašoj redovitoj prehrani. U većini
slučajeva unos navedenih namirnica neće zadovoljiti ukupnu potrebu za antioksidansima, pa
ih je potrebno nadopuniti određenim dodacima u prehrani.
4.2. Prehrana u danima podvodnog ribolova

Kada se govori o prehrani u danima podvodnog ribolova treba se vratiti konstataciji koju smo
naveli na početku ovoga poglavlja. Svačiji organizam je drugačiji i treba znati prepoznati
signale koje organizam šalje. Liječnici redovito kazuju kako bi trebalo par sati prije ronjenja
pojesti obrok bogat potrebnim sastojcima. Nekim podvodnim ribolovcima ne odgovara
uzimati nikakvu hranu prije ronjenja, drugima organizam traži unos hrane čak i u kraćim
pauzama tijekom ronjenja. Treći, pak, nakon naporna ronjenja nadoknađuju izgubljenu
tekućinu i odlaze na počinak, a obilan obrok uzimaju tek sutradan kada se probude. Vaše tijelo
signalizirati će vam što mu i kada treba.

Neovisno o tome preporučljivo je redovito uzimati više manjih obroka. Pogotovo u slučaju
podvodnih ribolovaca starijih od trideset godina treba izbjegavati obilne i masne obroke. Kada
se tako inače hranite organizam će lakše podnijeti višesatni podvodni ribolov.

Podvodni ribolovci koji imaju izraženije probleme sa želučanom kiselinom u dane podvodnog
ribolova trebali bi izbjegavati kavu, voćne sokove i mlijeko. Drugima ne odgovara uzimanje
čokolade tijekom ronjenja. Trećima odgovara slano pecivo uz koje piju i više tekućine.

U praksi s početkom ronjenja bi trebalo sačekati barem 3 sata nakon posljednjeg obilnijeg
obroka. Nakon ronjenja preporučljivo je organizmu ostaviti dva sata odmora. Nakon te
pauze apetit će porasti.

Što se tiče konkretne prehrane u danima kada obavljate podvodni ribolov, trebalo bi je
prilagoditi hidrometeorološkim prilikama. Ljeti, kada je vruće lakšu i osvježavajuću hranu, a
tijekom hladnijih mjeseci okrepljujuću i, obavezno, toplu hranu. Korisno je kombinirati slatko
i slano, a na jelovniku treba biti i voća i povrća. Treba izbjegavati mahunasto povrće jer ono
nadima, te se tijekom ronjenja može javiti bol u abdomenu. Isto je i sa svom teškom i jako
začinjenom hranom.

Tijekom 24 sata organizam funkcionira kroz tri prirodna tjelesna ciklusa. Svaki od tih ciklusa
najintenzivniji je u određeno doba dana: od 04 h do 12 h, od 12 h do 20 h i od 20 h do 04 h.
U svakom od tih ciklusa metabolizam ima drugačije reperkusije na organizam čovjeka.
U periodu od 04 h do 12 h probava regulira odstranjivanje toksina nakupljenih u prethodnom
periodu u organizmu. Zbog toga nije primjereno u tom periodu uzimati klasičnu krutu hranu,
već se preporučuje uzimanje voća i tekućine u neograničenim količinama, prema signalima
organizma.

U periodu od 12 h do 20 h nužno je izvršiti unos temeljnih hranidbenih sastojaka u

organizam. Upravo zbog ovoga se kod dalekoistočnih kultura ne prakticira unošenje hrane u
organizam nakon zalaska sunca. U ovome periodu važno je u organizam unijeti potrebne
ugljikohidrate, bjelančevine i masti. Ugljikohidrati i bjelančevine se ni u kom slučaju ne bi
smjeli istovremeno konzumirati zbog međusobnog poništavanja želučanih tekućina potrebnih
za njihovu probavu. Primjereno kombiniran obrok uključuje kombinaciju ugljikohidrata i
voća i povrća ili bjelančevina i voća i povrća. Za tako dobro kombiniran obrok potreban je
jedan sat za normalnu probavu, dok za lošu kombinaciju obroka (miješanja ugljikohidrata i
bjelančevina) probava može trajati 7 do 8 sati. Voće je najkorisnije uzimati prije ili nekoliko
sati nakon glavnog obroka. U ničemu ne treba pretjerivati, već prehranu prilagoditi
individualnim potrebama uvažavajući navedena opća načela.

U periodu od 20 h do 04 h organizam probavlja unesene sastojke, te je stoga primjereno da

obrok uzet u tome periodu bude lagan za probavu.

Mnoštvo je korisnih, provjerenih, savjeta vezano za konzumaciju namirnica u danima kada se

prakticira podvodni ribolov. Tih pravila se preporučljivo pridržavati i u redovitoj prehrani, ali
je sve to ipak u domeni individualnog pristupa. Najvažnije od njih su:

 Dan započeti sa porcijom svježeg sezonskog voća i čašom soka ili vode;
 Koncentrirane bjelančevine (meso, perad i riba) ne konzumirati u istom obliku s
koncentriranim ugljikohidratima (tjestenina, riža i krompir);
 Voće jesti navečer, a ujutro kao prvi obrok nije preporučljivo uzimati tešku i
dugotrajnoprobavljivu hranu;
 Zadnji obrok uzeti barem 3 – 4 sata prije odlaska na počinak;
 Konzumirati dovoljno, ali ne previše, vlakana iz različitih izvora ( ne više od 25 gr
dnevno);
  Piti svježe mlijeko i fermentirane mliječne proizvode (jogurt, kefir, acidofil), ali
nikada neposredno pred ronjenje;
 Svakodnevno konzumirati doze vitamina A,C,E, kompleks vitamina B, te prijeko
potrebnih minerala;
 Tjelesnu težinu podijeliti sa 8, te se dobije dnevno potreban broj čaša tekućine (od 2
dcl) koje je potrebno popiti radi nadopune vode u organizmu.

2.2. Fizička i psihička priprema podvodnog ribolovca

Podvodni ribolov zahtjeva adekvatnu psihičku i fizičku pripremu koju je preporučljivo

provoditi kontinuirano tijekom čitave godine. Tijelo se tada održava u dobroj kondiciji.
Problemi nastaju kada se podvodni ribolov prakticira dio godine (kasno proljeće- ljeto-rana
jesen). Tijekom zimskog perioda tijelo se opusti, a eventualni odlasci u teretanu i trčanje ni u
kom slučaju nisu dostatni za održavanje potrebne kondicije. Dobro rješenje je cjelogodišnji
trening na bazenu. U slučaju da se dio godine pauzira, a nema mogućnosti za održavanje
kondicije na bazenu, nakon pauze je preporučljivo postepeno povećavati dubinu zarona i
produžavanje vremena zarona.

Vježbe u teretani dobre su za održavanje ukupnog mišićnog tonusa, ali se ne smije na njih
previše oslanjati. Jedina prava fizička priprema za podvodni ribolov je - podvodni ribolov.
Vježbe u teretani koje su preporučljive podvodnim ribolovcima izvode se sa maksimalnim
težinama koje se mogu podići nekoliko puta za redom. Prije toga je potrebno smiriti disanje, a
same vježbe izvoditi polako uz punu kontraakciju. Nakon svake izvedene serije treba
napraviti stanku dok se broj udaraca srca u minuti ne normalizira. Preporučljivo je izvoditi
veći broj serija sa manje ponavljanja. Na početku se koristi maksimalna težina, koja se
postepeno smanjuje kako se mišići zamaraju. Što se tiče samih vježbi preporučljivo se
koncentrirati na vježbe za grudi i vježbe za noge. Za grudi su preporučljive sve vrste potisaka
( sa ravne klupe, sa kose klupe, pulover, razvlačenje bućicama u ležećem položaju i sl.).
Vježbe za noge važne su zbog izdržljivosti tijekom višesatnog plivanja. Preporučljive vježbe
su čučnjevi sa utegom na ramenima, čučnjevi sa utegom ispred vrata, sve vježbe za noge na
gladijatoru , sve vježbe podizanja na prste nogu s utegom u rukama i sl.
Pored fizičkih vježbi ništa manje važne nisu ni vježbe psihičkog opuštanja i meditacije. Sve
veći broj podvodnih ribolovaca prakticira yogu. No, dovoljne su i vježbe koncentracije i
opuštanja. Vanjski podražaji organizma rezultiraju raznim stresnim situacijama. Disanje je
brže i pliće, otkucaji srca sve brži, a raste i krvni tlak. U takvoj situaciji organizam troši
velike količine energije koje je teško brzo nadoknaditi. Tehnike opuštanja tijelu nameću svoju
volju, te otklanjaju stres. Snaga misli i autosugestije u praksi djeluje, ali postepeno. Paralelno,
ovladavanje tehnikama opuštanja rezultira produljenjem trajanja zarona, i sporijim trošenjem
zraka tijekom zarona. Korisne su sve vježbe preuzete iz yoge, odnosno područja autogenog
treninga. Prakticiranje ovih vježbi trebalo bi izvoditi svakodnevno. Da bi se postigli adekvatni
rezultati treba osigurati miran i tih kutak gdje će se iste izvoditi. Prostorija gdje se vježba
treba biti zamračena, a prije početka treninga treba se opustiti od redovitih obaveza i briga.
Idealno bi bilo vježbati ujutro i na večer, no u nedostatku vremena preporučuje se vježbe
izvoditi kasnije navečer, prije spavanja.

Vježbe opuštanja izvode se na prostirci, u ležećem položaju. Oči se zatvore dok se disanje ne
smiri, a otkucaji srca ne uspore. Tijekom opuštanja treba pozitivno razmišljati o vlastitim
aktivnostima uz odbacivanje svih negativnih misli. Vježba se izvodi zatvorenih očiju. Na taj
način se postiže dodatna izoliranost i samoća, što je preduvjet za adekvatno opuštanje. Treba
zamisliti da se nalazite na mjestu koje djeluje opuštajuće. Nakon toga vizualizira se pojedine
dijelove vlastitog tijela od tabana, preko nogu, trbuha, torza, ruku, vrata do glave. Na svakom
dijelu tijela zadržavamo se određeno vrijeme zamišljajući da udahom u taj dio tijela unosimo
svježu energiju, a odbacujemo prisutnu napetost. Vizualizacija se ponavlja više puta, dok
tijelo ne reagira. Svrha autosugestije u opuštanju je prvenstveno opuštanje čitavog tijela.
Smirivanje rada srca i pluća nakon toga dolazi samo po sebi.

Nakon ovakvih vježbi opuštanja treba ostati ležati još kraće vrijeme, nakon čega se treba
dobro protegnuti i tek potom ustati. Kada se usvoji ove vježbe na suhom isto treba pokušati
izvesti i prije zarona, na površini mora. Nakon takve pripreme zaron će uvijek potrajati dulje.

Suvremeno ronjenje na dah ovisi o tri varijable: relaksaciji, tehnici disanja i fizičkoj kondiciji.
O svemu tome treba voditi računa, te dobro stanje organizma ujednačeno održavati tijekom
čitave godine. Samo tako utreniran i psihički pripremljen podvodni ribolovac spreman je za
duboke zarone i dulji boravak pod morem. Sve ostalo ostaje u domeni avanturizma, a od
avanturizma do smrti kratka je linija, barem je to tako u podvodnom ribolovu.
Mogućnost zadržavanja daha subjektivna je i ovisi o mnogo faktora. Pored fizioloških (vitalni
kapacitet, tjelesna masa, metabolizam, istreniranost) svakako vrlo bitnu ulogu imaju i
psihološki faktori. ( Opuštenost, sigurnost, napetost, panika). Situacija se razlikuje od čovjeka
do čovjeka, a kod pojedine osobe od dana do dana, pa čak i od urona do urona. Kontrakcije
dijafragme se javljaju ranije ili kasnije, može ih biti manje ili više, ali se može desiti i da ih ne
bude. Upravo zbog toga one nisu pouzdano mjerilo određivanja trajanja ronjenja. Cilj ronjenja
na dah je razviti unutarnji osjećaj koji će nam signalizirati kada treba prekinuti zaron. Ako taj
osjećaj nismo razvili, preporuča se pri ronjenju na srednje i veće dubine započeti izron
najkasnije nakon pojave prve kontrakcije dijafragme.Vođenje računa barem o osnovnim,
navedenim postulatima put je sigurnom upražnjavanju podvodnog ribolova, no svim
podvodnim ribolovcima se preporučuje da prisustvuju barem jednom tečaju o sigurnom
ronjenju na dah, koje organiziraju ovlašteni instruktori AIDE (instruktori ronjenja na dah).

3. MEDICINA U PODVODNOM RIBOLOVU

Medicina vezana za podvodni ribolov posebno je područje, koje je ovdje više informativno
navedeno. Ova knjiga je stručno – popularno izdanje i ne pretendira da ulazi kompleksnije u
ovu problematiku. Osnove o medicini, vezano uz prakticiranje podvodnog ribolova može se
naučiti na tečajevima ovlaštenih instruktora ronjenja na dan (AIDA), među kojima ima i
liječnika, a koji su jedini kompetenti pisati o tome. Više od dvadeset i pet godina iskustva u
podvodnom ribolovu, dugogodišnje prijateljstvo s nekoliko sportskih liječnika, i osobno
iskustvo spašavanja unesrećenog ronioca (hipoksija) reanimacijom na takmičenju u
podvodnom ribolovu u Zadarskom arhipelagu 2005. godine, tek su skromna platforma da bi o
ovome pisao, pa u tom kontekstu upućujem čitatelja da isto tako i prihvati.

Na početku ovog poglavlja postavimo pitanje što podrazumijevamo pod pojmom zdravog
čovjeka, sposobnog da se bavi podvodnim ribolovom? Obzirom na naprezanja kojima se
podvodni ribolovac izlaže moguće je determinirati bolesti koje isključuju bilo koju vrstu
ronilačkog sporta. To su kako slijedi:

 Bolesti srca i krvotoka, koje podrazumijevaju urođene srčane mane, cirkulacijske

srčane mane, visoki i niski tlak;
 Bolesti ušiju, sinusa i nosa, koje podrazumijevaju akutne i kronične upale sinusa,
ušiju, nosa i oštećenja ušnog bubnjića;
 Bolesti živaca i psihe, koje podrazumijevaju epilepsiju, povrede mozga, strah od
zatvorenog prostora, neurotičnost i labilnost karaktera;
 Bolesti pluća, koje podrazumijevaju akutna i kronična oboljenja pluća, bronhitis,
tuberkulozu, astmu, i sl.;
 Bolesti probavnih organa, koje podrazumijevaju bolesti jetre, bolesti žuči, bolesti
bubrega i šećernu bolest.

Ronilačkim sportom, pa tako i podvodnim ribolovom, mogu se baviti isključivo psihički i

fizički zdrave odrasle osobe oba spola, pri čemu se granica riječi odrasla prema dole i prema
gore teško određuje, jer osim općeg zdravstvenog stanja odlučujuću ulogu ima i opća fizička
kondicija i zdrav sportski duh koji neće u složenoj situaciji klonuti i dopustiti da zavlada
malodušnost i panika.

Redovito bavljenje podvodnim ribolovom podrazumijeva redovni godišnji liječnički pregled,

a nakon 40 godina starosti i godišnji specijalistički pregled srca, pluća i krvi.
Pogrešno je razmišljati o ronjenju na dah kao o aktivnosti koja je manje opasna po zdravlje,
ukoliko se ne pridržava određenih pravila, od autonomnog ronjenja. Po provedenim
istraživanjima ronjenje na dah na dubinama iznad 20 metara smatra se rizičnom vrstom
ronjenja. Rizik proporcionalno raste s produljivanjem trajanja zadržavanja daha pod morem, i
povećavanjem dubine na koju se podvodni ribolovac spušta.

Tijekom zarona podvodnog ribolovca prema morskom dnu dešavaju se kontinuirane promjene
u volumenu, kapacitetu, gustoći i parcijalnom tlaku plinova u plućima, unutrašnjem uhu,
sinusima i brojnim unutrašnjim organima. Posljedica su pomicanja unutrašnjih organa pod
pritiskom, promjene u krvotoku i režimu rada srca, te podtlak koji treba izjednačavati kako se
napreduje prema dubini. Neuravnoteženje podtlaka koji se javlja u organizmu može
rezultirati oštećenjima srednjeg uha i sluznice, mučninom i povraćanjem.

Tijekom zarona na dah dolazi do stiskanja grudnog koša, dijafragma se pomiče prema
grudima, a krv se ubrzano sakuplja u plućima i srcu. Paralelno se smanjuje ukupna količina
krvi u ekstremitetima. Zahvaljujući sakupljanju krvi u plućima moguć je dublji zaron jer je
krv nestlačiva, te štiti grudni koš od daljnjeg sabijanja. Srce se ubrzano puni krvlju i tijekom
svakog novog ciklusa emitira veću količinu krvi. Prirodna reakcija je smanjivanje broja
otkucaja srca. Paralelnim provođenjem izjednačavanja pritiska opće stanje u organizmu se
uravnotežuje. Provođenje izjednačavanja pritiska najjednostavnije se izvodi tako da se
prstima slobodne ruke stisne nos i istovremeno puhne kroz njega. Ukoliko je podvodni
ribolovac zdrav ova radnja se provodi jednostavno i ponavlja par puta kako se napreduje
prema dnu, kada se pojavom pritiska u ušima ukaže potreba. Ako se, pak, prilikom provedbe
ovoga postupka javlja bol u ušima, a pritisak se neravnomjerno izjednačava, problem je
obično upala koja može biti rezultat hunjavice, ili prehlade. U takvom zdravstvenom stanju
nije preporučljivo roniti, jer su moguće dodatne komplikacije. U situaciji kada je podvodni
ribolovac apsolutno zdrav, dobro istreniran učestalim ronjenjem, moguće je izjednačavanje
pritiska vršiti samo pomicanjem donje vilice, na način kao kada se nešto guta. O ovim
tehnikama, nešto ćemo više kazati kasnije.

Prilikom izrona dolazi do naglog smanjenja općeg tlaka i parcijalnog tlaka kisika, uz
istovremeni porast ugljičnog dioksida.
Potreba za zrakom javlja se na dva načina, kao psihološki uvjetovana potreba i osjećaj
nedostatka zraka ili kao kontraakcija dijafragme. Prvi pokazatelj ostavlja redovito dovoljno
vremena da se umjerenom brzinom izroni na površinu. Kontraakcija dijafragme je opasnija.
U situaciji grčenja dijafragme, nakon prve kontraakcije slijede ponovljene, koje su sve
intenzivnije i javljaju se u sve kraćim intervalima.

Na srednjim i manjim dubinama, prilikom izvođenja čeke signal za povratak na površinu

treba biti prva kontraakcija dijafragme. Uzročnik svega toga je ugljični dioksid čija
koncentracija u organizmu raste s trajanjem boravka pod morem. Podvodni ribolovac trebao
bi biti svjestan svojih mogućnosti, a vrijeme provedeno na dnu pratiti na ronilačkom satu. U
situaciji kada se izron izvodi naglo i brzo zbog ovih pojava postoji rizik da se na površini
izgubi svijest. No, porast ugljičnog dioksida podsvjesno djeluje na podvodnog ribolovca kao
alarm da izroni prije stanja kritičnog nivoa. Zbog postojanja ovog prirodnog alarma
organizma iznimno je rizično zaron pripremati tehnikom hiperventilacije uslijed čega se
alarm javlja sa zakašnjenjem. Najveći broj udesa podvodnih ribolovaca za uzrok je imao
upravo izvođenje postupka hiperventilacije u pripremi zarona.

Rizik nesvjestice i utapanja podvodnog ribolovca raste i pothlađivanjem tijela. Pothlađivanje

ovisi o temperaturi mora na radnim dubinama ronjenja i količini izlučene mokraće.
Izlučivanje mokraće dovodi do dehidracije i dodatnog pothlađivanja organizma. Krv postaje
gušća, što dodatno opterećuje rad srca. Pothlađivanje organizma značajno djeluje na
koncentraciju tijekom podvodnog ribolova uslijed čega se često dešavaju promašaji, a
nerijetko se donose i pogrešne odluke. Pothlađeno tijelo podvodnog ribolovca dodatni šok
doživljava nakon ronjenja ukoliko se ronilačko odijelo svlači u temperaturom neprimjerenim
uvjetima.

Sva ova stresna stanja mogu rezultirati nesvjesticom koja u moru za posljedicu može imati
utapanje, a na kopnu ozljeđivanje.

I vid i sluh su pod površinom otežani. U odnosu na zrak, u vodi je teže precizno odrediti
pravac izvora zvuka. O ovome posebno treba voditi računa prilikom izrona, kada se u blizini
čuje buka vanbrodskog motora. Ozljeđivanja u ovakvim situacijama također su česta. Vid u
podmorju najviše ovisi o kvaliteti ronilačke maske koja se koristi u podvodnom ribolovu.
Zbog toga ponovno upućujemo čitatelje na poglavlje gdje smo obradili tu temu. Lom
svjetlosti i njena apsorpcija u podmorju rezultira smanjenim kontrastom i intenzitetom boja.
Svi objekti pod morem izgledaju veći i bliži na udaljenosti većoj od jednog metra. Na
udaljenostima manjim od jednog metra objekti izgledaju manji i dalji. O ovome treba
razmišljati kada se cilja, jer upravo ovi doživljaji mogu rezultirati promašivanjem lovine, ili
nepreciznim pogodcima izvan vitalnih točaka.

Na osjećaj psihofizičke ravnoteže značajno utječe kvaliteta i prilagođenost opreme

podvodnog ribolovca, kao i težina olovnica koja se koristi. Učestalo prakticiranje podvodnog
ribolova jedini je ispravan pristup prilagođavanju organizma podmorju. Postepeno se
primjećuje kako većina smetnji i nelagoda nestaju, boravak pod morem se produljuje, a
podvodni ribolovac se u podmorju osjeća sigurno i zaštićeno. Kada se dosegne taj nivo
kapitalni ulovi postaju pravilo, a vrhunski rezultati na takmičenjima kontinuitet.

Spomenuta hiperventilacija kod iskusnih podvodnih ribolovaca i panične reakcije kod

podvodnih ribolovaca početnika najčešći su uzroci udesa u podvodnom ribolov. Da biste se
sretno vratili iz podvodnog ribolova zaboravite na hiperventilaciju i izbjegavajte roniti na
pozicijama na kojima su moguće panične reakcije, bez obzira na iskustvo.

Podvodni ribolov odvija se u stranom ambijentu za čovjeka. Događanja u tom ambijentu

lako izazivaju stres. Stres rezultira ubrzanim radom srca i bržim gubitkom akumuliranog
zraka u plućima. Kako smanjiti vjerojatnost stresne situacije na području na kome se roni?
Prije ronjenja korisno je sagledati većinu mogućih situacija u kojoj se podvodni ribolovac
može naći. Psihička priprema na moguća događanja (koja se i ne moraju desiti) smanjuje
vjerojatnost stresa i pogibeljnih situacija. Treba težiti potpunoj kontroli psihofizičkog stanja
organizma, kako u životu, tako i u podvodnom ribolovu. Takvim pristupom aktivnost
podvodnog ribolova rezultira otklanjanjem stresova uobičajenog života i potpunim
opuštanjem. Kada podvodni ribolovac ovlada ovakvom kontrolom vlastite psihe dobio je
najviše što podvodni ribolov može pružiti, bez obzira na ulov koji će ostvariti.
3.1. Opasnosti hiperventilacije

Kažimo par riječi i o hiperventilaciji, najčešćem ubojici podvodnih ribolovaca.

Hiperventilacija predstavlja posebnu metodu disanja kojom se stvara osjećaj povećane
količine kisika u organizmu. Dok se nije utvrdilo da se radi, u biti, o psihološkom efektu
većina ronilaca je prakticirala ovu tehniku. Ukoliko izvođenje hiperventilacije na površini
traje dulje, zasićenost krvi kisikom se doista podiže, ali u neznatnim količinama. S druge
strane stvara se psihološki dojam da je moguće značajno produljiti vrijeme boravka pod
morem. U biti samo se eliminira prvi signal upozorenja potrebe za zrakom, te organizam
ubrzano reagira kontraakcijom dijafragme. Na većoj dubini to redovito može biti zakašnjeli
signal da je vrijeme za izron!

Dakle, hiperventilacija predstavlja samo tehniku zavaravanja centra za disanje i isključivanje

prvog alarma. Na taj način produljeni boravak pod morem u trenutku prelazi u stanje
nedostatka kisika u krvi za normalnu motoriku tijela, udovima počinju prolaziti trnci i vrlo
brzo nastupa nesvjestica kao reakcija organizma da sačuva preostalu količinu kisika za
održavanje vitalnih funkcija mozga. Nesvjestica se redovito dešava tijekom izrona ili izlaska
podvodnog ribolovca na površinu, kada nagli udah također može izazvati šok. U situaciji
(redovite) negativne plovnosti tijelo pada prema dnu. Nakon par trenutaka automatski udah
uvlači more u pluća i dolazi do utapanja podvodnog ribolovca. Jedina šansa za spas je
eventualni partner s kojim se roni u paru. Barkarjol u čamcu nije nikakva garancija, jer će on
teško primijetiti što se dešava. U prilog ovoj tezi kazuje više slučajeva koji su nam dobro
poznati, kada je do nesvjestice i utapanja došlo naočigled barkarjola u čamcu u neposrednoj
blizini.

Promatrano s medicinskog aspekta hiperventilacijom se smanjuje parcijalni pritisak ugljičnog

dioksida dok se količina kisika ne mijenja. Već nakon par dubokih i potpunih udaha nivo
hemoglobina u crvenim krvnim zrncima potpuno je zasićen, a nivo kisika u krvi doveden je
do maksimuma. Kako boravak pod morskom površinom ovisi o kisiku, hiperventilacija ne
osigurava optimalne uvjete za boravak pod vodom . Hiperventilacija samo odgađa podražaj za
disanjem do kritične granice. Hiperventilacija ubrzava i rad srca čak do 110 otkucaja u
minuti, a time povećava krvni tlak i grčenje mišića što onemogućava opuštanje i smirivanje
ritma disanja tijekom zarona.

Umjesto opasne hiperventilacije preporučuje se prije zarona koristiti metodu kontroliranog i

opuštajućeg dubokog disanja. Ona je funkcionalna u obogaćivanju krvi kisikom, smiruje rad
srca i povećava koncentraciju podvodnog ribolovca. Nakon takve pripreme akumulirani zrak
u plućima se troši sporije, a boravak pod morem produljuje. Ovakvo ventiliranje pluća
provodi se sa 4 - 5 sporih i opuštenih dijafragmalnih udisaja neposredno prije zarona.
Izjednačavanje tlaka prilikom zarona treba izvoditi po fazama i u više navrata, a prema
ciljanoj dubini se napreduje postepeno. Tehnike izjednačavanja pritiska (kompenzacija),
ovisno o načinu izvođenja, nose imena Valsalve i Marcante - Odaglie. Tehnikom Marcante-
Odaglie, kompenzira se zatvarajući nosnice prstima, putem određenih pritisaka koji jezik vrši
na meko nepce, te pokretanjem vilice i mišića koji su s njom spojeni. Naziv tehnike potječe
od Duilia Marcantea, oca talijanskog ronjenja, koji je prvi uvrstio ovaj način kompenzacije
pritiska u sistem školovanja ronilaca, i od profesora Odaglie, stručnjaka hiperbarične
medicine.

Valsalvin postupak ( koji se obavezno izvodi stišćući nosnice prstima ), jednostavniji je i

spontaniji način kompenzacije pritiska. Dovoljno je puhnuti, pa da zrak koji ne može izići
kroz nos stigne direktno do bubnjića.

Tehnika Marcante-Odaglia izvodi se na kompleksniji način. Izvan vode izvodi se bez

poteškoća, ali su pod vodom mogućnosti neuspjeha vjerojatnije. Sposobnost kompenzacije
tijekom zarona ovom tehnikom ovisi prvenstveno o prirodnim predispozicijama ronioca, a ne
isključivo o uvježbavanju. Veći broj podvodnih ribolovaca i ronioca na dah, koji rone
svakodnevno kompenzaciju pritiska izvode Valsalvin postupkom.

I manji problemi sa respiratornim sustavom (blaga prehlada) mogu ugroziti uspješno

izvođenje kompenzacije pritiska Marcante-Odaglia tehnikom, te je u takvim uvjetima
primjereniji Valsasvin postupak. Neovisno o tehnici svi, pa i najmanji, problemi sa
respiratornim sustavom rezultiraju problemima prilikom izjednačavanja pritiska, te je
preporučljivo u takvim uvjetima prakticirati isključivo tehnike koje se baziraju na plitkim
zaronima i prikradanjem po površini.

Tijekom ronjenja treba stalno pratiti signale organizma i ponašati se sukladno njima, te uvijek
čuvati određenu rezervu zraka u plućima. Prvi udah prilikom izrona na površinu treba biti
smiren i polagan. Nakon izrona često se javlja spontana hiperventilacija koja traje desetak ili
više sekundi, ovisno o razini kisika u krvi u trenutku izranjanja. Nakon te spontane
hiperventilacije potrebno je uravnotežiti disanje, nakon čega slijedi kraći oporavak na površini
i priprema za novi zaron.

3.2. Pomoć podvodnom ribolovcu partneru

Kažimo konačno i nekoliko riječi kako treba postupiti kada kod partnera s kojim ronimo
nastupi nesvjestica.

Ukoliko smo sa površine primijetili da kolega ne izranja u očekivanom intervalu, zaranjamo

prema njemu s dostatnim rezervama zraka u plućima. Ukoliko je u besvjesnom stanju,
izvadimo mu disalicu iz usta i obuhvatimo ga desnom rukom ispod pazuha, a dlan iste ruke
postavimo na njegova usta. Ovom pozicijom dlana djelomično sprječavamo veći ulaz mora u
usnu šupljinu. Nakon toga se odbacuje pojas sa olovnicama unesrećenog i naš. Sa
unesrećenim izranjamo na način da ga oslonimo na naš desni bok. Kada ga pridržavamo
postrance izbjegnuta je opasnost sudaranja peraja prilikom čega nam se može desiti ispadanje
jedne ili obiju. Slobodnom, lijevom rukom ubrzavamo kretanje prema površini.

Prilikom izrona na površinu unesrećenog treba čim prije izvući u čamac i započeti s
reanimacijom. Nakon uspješne reanimacije unesrećenog svakako treba prevesti do najbližeg
liječnika radi kontrolnog pregleda.

3.3. Preventivni postupci, zalog sigurnosti u podvodnom ribolovu

Preventivne aktivnosti koje se provode da bi se izbjegle neželjene situacije obuhvaćaju

redovite liječničke preglede kojima se utvrđuje opće zdravstveno stanje podvodnog ribolovca.
Posebno treba obratiti pažnju na nalaze dišnog, slušnog i kardiovaskularnog sustava.
Podvodni ribolovci koji upražnjavaju ovaj sport tijekom čitave godine, a radne lovne dubine
su im dvadesetak i više metara trebali bi ovakve preglede obavljati svakih šest mjeseci.

Osim toga potrebno je redovito kontrolirati zdravlje zubi. Problem sa zubima koji ne moramo
osjećati prije podvodnog ribolova može tijekom ronjenja, uslijed promjena tlaka, rezultirati
naglim pogoršanjem i nesnosnim bolovima.

Opću psihofizičku kondiciju tijela potrebno je održavati na primjerenoj razini, te biti odmoren
i dobro naspavan prije odlaska u podvodni ribolov.
Potrebno se dobro informirati o zoni u kojoj ćemo roniti, ukoliko u njoj do sada nismo ronili.
Posebno o morskim strujama, te vremenskim prilikama koje se predviđaju za taj dan.
Potrebno se raspitati da li na tome području ima krivolovaca koji ribu love eksplozivom.
Iznenadne detonacije i na većoj udaljenosti od podvodnog ribolovca mogu izazvati stanje
šoka.

Prije početka ronjenja tri do četiri sata ne bi trebalo ništa jesti, a nakon ronjenja preporučljiva
je lagana hrana koju treba sporo konzumirati uz dosta tekućine.

Prije, i nakon ronjenja, opasno je konzumirati alkohol, a preporučljivo je i potpuno izbjegavati

alkohol barem dva dana prije duljih ronjenja. I najmanja zaostala količina alkohola u krvi
povećava vjerojatnost nastanka stanja dubinskog pijanstva prilikom izvođenja duboke čeke,
dubokog prikradanja, a pogotovo kod čeke u modro. Treba izbjegavati podvodni ribolov i u
periodima kada se uzimaju lijekovi s jačim djelovanjem, te lijekovi za smirenje, tablete za
spavanje ili medikamenti protiv mučnine na putovanju i na moru.

Oprema podvodnog ribolovca treba biti prilagođena tehnici i taktici lova koja se primjenjuje.
S vremena na vrijeme treba kontrolirati oslobađanje kopče pojasa sa olovnicama, a kod
ronjenja na većim dubinama treba voditi računa o pozitivnoj plovnosti na površini. Treba
izbjegavati da se na pojasu nosi niska s ribom, a konop od signalne bove uvijek treba
vezivati isključivo za pojas s olovnicama. Ronilački nož primjerene veličine treba imati
postavljen na način da je lako dohvatljiv.

Najsigurnije je roniti u paru s kolegom koji je na sličnom nivou tehničko taktičke obučenosti,
a dodatna podrška i brodice s barkarjolom takav podvodni ribolov čini apsolutno sigurnim.
Pogotovo u uvjetima valovitog mora kada se signalna ronilačka plutača lošije vidi, pa brodica
s barkarjolom čuva naše područje zarona od eventualnog nalijetanja brodova u plovidbi.

Praktična iskustva iz određenih zona u kojima ste ronili preporučljivo je zapisivati. Tako
ponovna ronjenja na istim područjima sve manje predstavljaju avanturu, a sve više unaprijed
smišljenu i planiranu aktivnost. Baratamo s potrebnim podacima o lovnim pozicijama,
dubinama na kojima se nalaze, morskim strujama i konkretnim hidrometeorološkim
prilikama sukladno vremenskoj prognozi.
Generalna pravila kojih bi se trebalo pridržavati su:

 Izbjegavajte roniti sami;

 Ukoliko se javljaju bolovi prilikom izjednačavanja pritiska u ušima, prekinite daljnje
ronjenje;
 Ako tijekom ronjenja učestalo osjećate hladnoću, nastupilo je pothlađivanje
organizma, prekinite daljnje ronjenje;
 Stalno kontrolirajte gdje je podvodni ribolovac partner;
 Kada je podvodni ribolovac partner zaokupljen nečim na dnu izbjegavajte ga iznenada
dodirnuti jer takvi pokreti mogu izazvati paniku;
 Prilikom izronjavanja duboko izdišite i ne zadržavajte zrak u plućima;
 Prije samog izrona na površinu pogledajte da ne izronite pravo na propeler čamca ili
trup broda koji trenutno tuda prolazi;
 U otežanim uvjetima ronjenja (vjetar, valovi i snažne struje) izbjegavajte na površini
skidati ronilačku masku s lica.

Podvodni ribolov podrazumijeva visok stupanj psihofizičke stabilnosti. Najvažnije od svega je

u svakom trenutku, dok se boravi pod morem, imati na umu da je najveći ulov u podvodnom
ribolovu vratiti se živ i zdrav iz podvodnog ribolova.

3.4. Komplet prve pomoći podvodnog ribolovca

Odlazak u višednevni podvodni ribolov bez obzira na trenutno zdravstveno stanje podvodnog
ribolovca u sebi uvijek krije rizik da će neočekivane zdravstvene nedaće pokvariti planiranu
avanturu. Kao preventiva, korisni su određeni medikamenti koje je preporučljivo uvijek imati
u brodici.

Kako se u ovome poglavlju bavimo kompletom prve pomoći za podvodnog ribolovca, prije
nego se pozabavimo medikamentima, napomenimo da treba nabaviti adekvatnu hermetički
zatvorenu plastičnu kutiju u kojoj treba uvijek imati vodootporne flastere, nekoliko gaza,
nožice, žilet, bočicu s čistim alkoholom, mast za opekline i mast za ubode insekata.
Najvažniji su ipak medikamenti koji mogu poslužiti u hitnom slučaju upalnih procesa koji
mogu nastati u liniji od nosa, preko sinusa i grla do srednjeg uha.

Problem može nastati i zbog veće količine vlage koja je prisutna u stjenci uha tijekom
ronjenja. Vlaga u uhu rezultira razrjeđivanjem koncentracije postojećih obrambenih sastojaka
uha. U takvim uvjetima uvijek prisutni mikroorganizmi u zatvorenom prostoru s višom
temperaturom izazivaju infekciju. Moguće je preventivno djelovanje. Kada je za određeni
dan završeno ronjenje, a predviđena su dugotrajnija višednevna ronjenja, nakon pranja
mlakom vodom, i sušenja ušiju dobro je uši tretirati određenim medikamentima. Kapi
vodikovog peroksida, (šumeće kapi za uši), dobar su oksidans i vrše dezinfekciju. Tretman
ovim kapima nakon ronjenja dobra je preventiva za slijedeći dan. Na sigurnu kiselost uha
preventivno dobro djeluje i salicilni alkohol. Etilni alkohol kao osnovna sastavnica djeluje
dezinfekcijski, a brzim hlapljenjem rezultira suhoćom vanjskog zvukovoda. Navedene kapi za
uši preporučljivo je koristiti nakon ronjenja, a u periodima kada se planira višednevna
ronjenja i kao preventivu prije ronjenja.

Od ostalih medikamenta koje je korisno posjedovati su Benil ili Operil kapi za nos. U
situacijama kada se nakon ronjenja javlja osjećaj začepljenosti duboko u uhu, postižu se
pozitivni efekti. Tu su i različiti inhalatori na bazi prirodnih trava i eteričnih ulja. Nekoliko
laganih udisaja prije ronjenja također su dobra preventiva za dobru otvorenost dišnih putova
tijekom ronjenja, a ona je pretpostavka jednostavnijem izjednačavanju tlaka tijekom zarona.

Medikamenti koji se koriste kao ublaživači boli također su nužni u kutiji prve pomoći
podvodnog ribolovca. Veći broj njih osim što smanjuje bolove djeluje i protuupalno. U
slobodnoj prodaji su Aspirin, Andol, Brufen, Paracetamol, Voltaren i drugi. U slučaju
podvodnih ribolovaca preporučljivi su oni koji su u obliku kapsula jer manje djeluju na
želučanu kiselinu i pojavu žgaravice. Kao preventiva žgaravici preporučljiv je Gastal.

Dugotrajno izlaganje očiju udarima vjetra (posebno tijekom vožnje brzim pneumatskim
čamcima) može rezultirati upalnim procesima očiju. Bol, suzenje, nadraženost i crvenilo u
uglovima bjeloočnica simptomi su koji podrazumijevaju primjenu odgovarajućih
medikamenata. Efikasno je djelovanje Sulfasol kapi s kojima se kombinira Chloramphenicol
mast. Ovu kombinaciju koristi se tijekom par dana, a ukoliko se simptomi upale ne počnu
povlačiti potrebno se obratiti liječniku specijalisti. Preventiva su kvalitetne naočale, po
mogućnosti i sa bočnom zaštitom očiju od vjetra. Ukoliko ste ih zaboravili ponijeti, a trebate
glisirati u vjetar, može poslužiti i ronilačka maska!

Sunce i morska sol iritiraju kožu, razmekšana koža lako se ozljeđuje pod morem, ubodi na
morskog ježa su najčešće pravilo kod određenih tehnika i taktika podvodnog ribolova, i sl. Za
ove stvari korisno je posjedovati grožđanu mast, blagu kremu za lice i ruke, iglu i pincetu. Na
kraju, niti jedan medikament koji može koristiti nije suvišan da ga se ima u pričuvi, jer je
njegova cijena u svakom slučaju niža od vrijednosti prekinutog dnevnog, ili čak višednevnog
podvodnog ribolova na atraktivnoj lokaciji.

3.5. Zaključna razmatranja

Pošli ste u podvodni ribolov s partnerom i dogodila se nezgoda. Primarnom intervencijom

otklonili ste uzrok ozljeđivanja i što sada? Svaki podvodni ribolovac ima izuzetnu
odgovornost prema svome partneru s kojim roni. Zbog toga treba detaljno biti upoznat sa
specifičnostima područja na kome se roni. Kakvi su hidrometeorološki uvjeti koji se mogu
očekivati toga dana; kolika je udaljenost do najbliže civilizacije; gdje je najbliže moguće
dobiti hitnu medicinsku pomoć, i za koliko vremena je najbrže moguće stići do tamo... Na
moru je podvodni ribolovac najčešće upućen na sebe samoga, a upravo kada vam je potrebna
pomoć neće biti nikoga. S time treba računati. Povrijeđeni partner podvodni ribolovac ima
samo vas, a vaša odluka može predstavljati tanku crtu između njegova života i smrti. S time
treba računati i psihički biti pripremljen.

Zbog takvih situacija potrebno je da su brodica, motor i oprema u perfektnom stanju. Treba
poznavati performanse maksimalnih mogućnosti plovila i motora, i redovito kontrolirati
opremu, među kojom su pored spomenute kutije prve pomoći najvažniji komunikacijski i
navigacijski uređaji.

Da bi se rizici sveli na najniži nivo uvijek je korisno izvršiti njihovu procjenu sukladno
predviđenom odredištu ronjenja, a svi podvodni ribolovci trebali bi posjedovati potrebna
znanja o pružanju prve pomoći. Idealno bi bilo da je njihovo znanje medicinske obuke na
razini obuke D 19 ili D 20, koja je standardizirana prema Pravilniku o zvanjima i
svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca na brodovima trgovačke mornarice Republike
Hrvatske. Osim kutije prve pomoći korisno je posjedovati i sanitetski priručnik u
nepromočivom omotu.

Konačno, ako bismo rezimirali određena preventivna pravila, koja su direktno ili indirektno
vezana s ovom problematikom, treba voditi računa o sljedećem:

1. Dobro poznavati zonu predviđenu za podvodni ribolov i prognozirane hidrometeorološke

uvjete;
2. Provjeriti stanje brodice, motora, te sredstava veze i navigacije na brodu;
3. Izbjegavati odlaske u podvodni ribolov s pojedincima koji se forsiraju do krajnjih granica;
4. Uvijek imati kutiju prve pomoći s odgovarajućim medicinskim priručnikom;

Odlazak u podvodni ribolov u udaljene ribolovne zone uvijek je svojevrsna avantura, koja u
sebi ima određene rizike. S njima treba računati i pripremiti se na njih. Osnovna medicinska
znanja u takvim situacijama izuzetno mogu biti korisna, te, kao što smo kazali, predstavljati
tanku granicu između života i smrti. Partner podvodni ribolovac koji ne može po potrebi i
vama pomoći i ne treba vam. Takvoga pošaljite barem na tečaj prve pomoći, a do tada
izaberite drugog partnera za podvodni ribolov. U statistici udesa sa smrtnim ishodom u
podvodnom ribolovu na Jadranu brojni su slučajevi gdje se udes dogodio naočigled kolege
ronioca koji se nije snašao jer nije znao kako reagirati i što napraviti.

4. ATRAKTIVNE ZONE PODVODNOGA RIBOLOVA NA JADRANU

Jadransko more sa svojim isturenim rtovima, hridima, otočićima i otocima nudi veliki broj
odredišta izuzetno atraktivnih za podvodni ribolov. Vremenske prilike su ćudljive i ponekad
će valovi i snažni vjetrovi onemogućiti pristup pučinskim odredištima. Upravo zbog ružnih
iskustava pojedinaca u plovidbi, mnoga od tih odredišta i danas su relativno slabo posjećena.
Rizik pod svaku cijenu nema smisla. Treba uvažavati ćudi mora i pouzdati se u adekvatne
pokazatelje meteoroloških uvjeta prije isplovljavanja prema odredištu.
Pisati o atraktivnim zonama podvodnog ribolova na Jadranu predstavlja kompleksan zadatak.
Obzirom da je osnovna tema ove knjige podvodni ribolov, ograničili smo se tek na jedan dio
tih područja. Nastojeći ih približiti svima onima koji na njima nisu nikada zaronili možda
ćemo pomoći u donošenju odluke da se tamo i zapute.

Sva predstavljena odredišta svojom živopisnošću, kako pod morem, tako i nadmorskim
pejzažima svojom ljepotom ostaviti će neizbrisiva sjećanja. Uspomene na njih ostaju za čitav
život.

ULOV DVIJE KAPITALNE RIBE, jugozapadna zona Lastovo - jesen 2002. godine

Kakva iznenađenja može pružiti jugozapadna zona otoka Lastova, najbolje kazuje priča koja
slijedi. U jesen 2002. godine sam s nekoliko prijatelja, također podvodnih ribolovaca boravio
u lastovskom akvatoriju. Ponukan pričama o ovome području, gdje se, navodno, ponekad u
ranim jutarnjim satima može susresti veliku kirnju odlučio sam jedno jutro isto provjeriti.
Bila je srijeda 18.09.2002., a mi smo isplovili u ranu zoru. Na predviđenoj poziciji skočio sam
u more oko šest sati u jutro. Prijatelje sam poslao par milja dalje, s planom da preplivam
čitav taj potez do broda. Vrijeme je bilo idealno za taktiku prikradanja u kombinaciji s
podronima na dubinama do dvadesetak metara. Nakon sat vremena šuljanjem uz dno,
dvadesetak metara pred sobom, uočio sam tijelo velike kirnje koja je vrebala ribu skrivena
pod kamenom gromadom. Gledajući u drugom smjeru, s druge strane kamena, riba me nije
vidjela ni osjetila. Kamena gromada bila je postavljena prema otvorenom moru iznad litice
koja je nestajala u modrom bezdanu. Pretpostavio sam da će riba momentalno zamaknuti
prema dubini ako se preplaši, te da zbog veličine nema nikakva smisla pucati u tijelo.
Kamena gromada se nalazila na dubini od petnaestak metara. Procijenio sam da je kirnja
teža od dvadeset kilograma. Do sada sam imao prilike nekoliko puta vidjeti takav primjerak,
no redovito bi riba osjetila opasnost i strelovito nestajala u dubinama. Ovaj put sam izronio,
umirio disanje i mrtvo legao na površini, promatrajući krajičkom oka kamenu gromadu.
Dopustio sam da riba osjeti moje prisustvo, računajući da svjesna svoje veličine neće
zamaknuti u dubinu, već se sigurnije postaviti pod kamenom gromadom. Nakon nekoliko
minuta tako je i bilo. Pod samim rubom kamena opazio sam djelić peraje koja je
signalizirala da me kirnja osjetila, nije odlučila zamaknuti u dubinu, već je promijenila svoj
položaj pod kamenom. Došao je trenutak zarona. Pod gromadu se moglo zaroniti sa vanjske
strane ili sa obalne strane, odakle sam ribu bio i primijetio. Spustio sam se u mrtvom padu
prema otvoru sa obalne strane. Kirnja se povukla više u sjenu, no vidio sam joj cijelu glavu.
Prethodno sam otpustio konop na koloturniku, i gađao kroz stražnji dio glave u smjeru donje
čeljusti. Izronio sam na površinu i s bove uzeo rezervnu pušku, ponovno zaronio i ribu
pogodio s druge strane kamena, kroz glavu. Nakon nekoliko minuta odmora na površini
počeo sam sa izvlačenjem ribe koja je bila precizno pogođena kroz glavu sa dvije strijele.
Prilikom izvlačenja kirnje sam osjetio da je znatno teža od 20 kilograma. Kirnja je očišćena
težila 29 kilograma.

Dva dana kasnije, na istome području je pojačalo jugo. Približavajući se poziciji koju je
jedan otočić štitio od snažnih valova odlučio sam se pustiti niz struju paralelno sa obalom i
promatrati lažinu prošaranu velikim kamenim gromadama na nekih 25 metara dubine.
Morska struja i ponašanje jata malih riba uz dno ukazivali su na mogućnost da tu primijetim
kakvu veću škarpinu. Nakon pola sata plutanja uočio sam sjenku velike ribe koja je bila
skrivena u lažini i vrebala plijen. Kako se nisam micao na površini očito me nije osjetila.
Lagano sam se povukao u suprotnom smjeru i u mrtvom padu se spustio par metara iza ribe.
Približavajući se ribi sa stražnje strane zbog oblika tijela ribe pod lažinom kojoj nisam
jasno vidio čitavu glavu pomislio sam da bi mogla biti kirnja galinjača. Približivši se na neka
tri metra udaljenosti od repa, mirno sam nanišanio u stražnji dio glave ribe. Pogodak je bio
precizan, a strijela je ušla kroz glavu. Obzirom da sam bio pri kraju sa rezervom zraka,
otpustio sam konop na koloturniku i krenuo u izron. Riba se nije niti pomakla. Znao sam po
tome da je smrtno pogođena. Prilikom drugog zarona na ribu nemalo sam se iznenadio kada
sam vidio da se radi o velikom zubacu. Očišćeni zubatac je izvagan prije nego je završio na
gradelama. Očišćena riba je težila 7,80 kilograma.
4.1. ŠIBENSKI AKVATORIJ

Šibenski akvatorij obuhvaća vrlo prostrano i po vrsti morskog dna raznoliko podmorje. Ima
tu područja s bočatim i polubočatim predjelima, vrlo plitkih uvala i zaljeva, ali i pučinskih
pozicija na kojima su mogući kapitalni ulovi.

Sama uvala u kojoj se nalazi šibenska luka i obližnji Kanal sv. Ante, sa Šibenskim kanalom
carstvo su lubina, komarči, zubataca, trlja, salpi, ugora i cipala. Hobotnice i sipe su također
česte, a na ovo područje zalaze i veća jata palamida.
Komarče i lubini se dobro love svim tehnikama i taktikama podvodnog ribolova i na širem
području Pirovca. Vanjske strane otoka Murtera, te brojni otoci i hridi u tome akvatoriju,
dobra su lovišta zubaca, a u procjepima je čest ugor, vrana i tabinja.

Na svim plićim predjelima šibenskog akvatorija zadržavaju se cipli i lubini koji se relativno
jednostavno love šuljanjem i čekom.

Za podvodni ribolov su primarno preporučljivi brojni brakovi u šibenskom arhipelagu. Na

nautičkim kartama veći broj njih nije niti označen, tako da uspješan podvodni ribolov u
ovome akvatoriju pretpostavlja posjedovanje kvalitetnog eho sondera. U predstavljanju ovoga
područja ograničili smo se na njegovo rubno područje, gdje čak i u danima kada ulov nije
značajan podvodni ribolov predstavlja jedinstven doživljaj.

4.1.1. Akvatorij otoka Žirja

Otok Žirje predvorje je Kornatskog arhipelaga u punom smislu riječi. Atraktivni podmorski
krajolici, mnoštvo brakova i podvodnih grebena i danas predstavljaju dobro lovište svih vrsta
riba. Ribom su najbogatiji istočni dijelovi otoka Žirja i obližnja Mažirina. Od mnoštva
brakova posebno skrećemo pažnju na onaj koji se nalazi ispred uvale Kruševica. Brak je na
dubini 11,5 metara i lako ga je pronanaći i bez eho sondera na udaljenosti pet stotina metara
od otočića Škrovada prema rtu Vela Ljuta u smjeru sjeverozapada. Ostali brakovi nalaze se na
pozicijama istočno od Škrovade prema Mažirini. Na svim ovim brakovima riba radi u ranijim
jutarnjim i poslijepodnevnim satima veći dio godine. Kada se more zagrije, sredinom ljeta,
riba se na njima pomiče dublje prema zidovima koji poniru u dubinu pa je potrebno dosta
strpljenja i kondicije za uspješan lov. Na svim ovim brakovima susreću se fratri, veliki picevi i
kantari u gornjim dijelovima, te kavale i šargi na dubljim pozicijama.

Hrid Bakul, koja se nalazi južno od najistočnijeg rta Žirja u proljeće je izvanredno lovište
hobotnica, a tijekom ljeta i jeseni pod kamenim pločama u okolini hridi učestali su veliki
ugori. Drže se na dubinama između 17 i 30 metara. Ugori su česta lovina i u uvalama Vela i
Mala Stupica. Na potezu od Stupice Male u smjeru Mažirine na mjestima gdje se kameno
dno strmije ruši prema dubini mnoga su staništa kavala, šargi, škarpina, piceva i velikih fratri.
Riba se krije u kamenim sirevima, tako da je potrebno dosta strpljenja u lovu. Kada se lociraju
pozicije s ribom potrebno je prije gađanja predvidjeti na koji način će se pogođena riba
izvući, jer su primjerci ribe redovito veći od prosječnih rupa iza kojih se skrivaju u kamenom
dvodnu.

Oko istočnog rta Žirja zimi se dobro love lubini, a uzduž južne obale Mažirine u ranim
jutarnjim satima često se okupljaju jata velikih šaraga. Radi se često o primjercima težine i
preko kilograma, ali treba vještine i znanja da im se približi na domet, jer izbjegavaju
zavlačenje pod kamenje. Najvažnije, lov treba započeti prije svitanja, a od tehnika se
preporučuje polučeka kombinirana s dubokim šuljanjem. Kako se razdanjuje, tako se broj
šargi smanjuje, dok se svi ne povuku prema dubini.

Između Mažirine i Žirja treba obratiti pažnju na podmorski brak čiji je vrh na 17 metara
dubine. Oko tog braka riba se zadržava tijekom čitavog dana tako da se preporučuje detaljna
pretraga terena u širokom radijusu. Tu su česti picevi, fratri, salpe, velike vrane, a u proljeće
kavale i kantari. Ni kirnja nije rijetkost, pogotovo u ranijim jutarnjim satima.

Prolaz između Žirja i Mažirine u proljeće je dobra pozicija za lov lice, a u kasnu jesen tu se
zadržavaju velike palamide koje se mogu loviti površinskom čekom ili čekom u modro. U
sumrak je moguć susret sa većim gofom koji se najčešće kreće iz smjera sjeveroistoka prema
prolazu.

Čitava južna obala Žirja dobro je lovište ribe koje omogućava primjenu svih tehnika i taktika
podvodnog ribolova. Tijekom hladnijih mjeseci riba se povlači u uvale, a tijekom ljeta i
jeseni drži se više na otvorenom. Korisno je evidentirati pozicije na kojima se pronađe riba i
tamo se redovito vraćati. Na ovome području dobro se love ugori, kavale, vrane, veliki
škarpuni, fratri, picevi i salpe. U zimskim mjesecima čest je lubin, a u proljeće i jesen
komarča.

Jugozapadni dio Žirja nešto je drugačije podmorske konfiguracije. Na ovome području riba se
nešto lakše nalazi jer se po pravilu zadržava na dijelovima tzv. podmorskih sireva. Ovdje, se
za razliku od ostalih dijelova otoka češće može naići na šarga.
Pozicija na samom rtu Žirje specifična je po snažnim morskim strujama. U širem akvatoriju
ovoga rta dobro se lovi gof na čeku. Sjeverno od rta Žirje nalazi se podmorski brak čiji je vrh
na 7 metara dubine. Istočno od njega dobra je pozicija za lov komarče na čeku.

Sjeverna obala Žirja jednoličnog je dna. Česte su livade posidonije, a riba se zadržava po
rijetkim kamenim pragovima koji su dijelom prekriveni posidonijom. Na ovim pozicijama
osim čestih vrana i ugora moguće je pronaći škarpinu, te kavalu u kasnijim poslijepodnevnim
satima, Tijekom proljeća na istim pozicijama zadržavaju se veća jata kantara. Rijetki rtovi i
još rjeđi podmorski brakovi pozicije su od zubaca. Primjerci koji se love uzduž sjeverne obale
Žirja klasičnom čekom manji su od onih koji se love na području Korčule i Lastova.

Žirje sa pripadajućim otočićima i hridima atraktivno je područje za podvodni ribolov uz

napomenu da sjevernu obalu treba dobro poznavati. U suprotnom sati podvodnog ribolova
mogu predstavljati uzaludan trud.

4.1.2. Blitvenički otoci

Pod Blitveničkim otocima podrazumijevaju se hridi i otočići koji se nalaze dvije milje
sjeverno od otoka Blitvenice, koji je prepoznatljiv po monumentalnoj kamenoj
svjetioničarskoj zgradi. Otočići i hridi Kosmerka, Balkun, Prokladnica, Vrtlac i Babuljak sa
Blitvenicom i više podmorskih brakova tvore jedinstvenu otočnu perlu koja je oduvijek bila
dobro lovište ribe. Udaljenost ove skupine otočića od obale i njezina izloženost iznenadnim
promjenama snažnih vjetrova na ovome području predstavljaju izazov koji prihvaćaju samo
najodvažniji podvodni ribolovci. Velike dubine, južno od Blitvenice sežu i preko 200 metara.
U potrazi za hranom ovome otočju se ponekada približavaju veliki morski predatori, tako da
se za ovo područje preporučuju najduže i najsnažnije puške opremljene koloturnicima s
minimalno 50 metara čvrstog konopa.

Oko Blitvenice je preporučljiva čeka u modro, a na nešto blažim podmorskim padinama na

jugoistočnoj strani otoka dobro se love velike trlje. Kavale se zadržavaju na vanjskim
dijelovima oko zapadnog otočnog rta, a ugori su u širokim procjepima sa sjeverne strane
otoka na dubinama iznad 20 metara. Na tome dijelu dobro se lovi i šarag.
Balkun i Kosmerka spojeni su podmorskom pličinom. Atraktivno kameno podmorje s
mnoštvom procjepa na dubinama iznad petnaestak metara krije škarpine i šarge, a ni kirnja
nije rijetkost. Uzduž istočne obale Kosmerke zadržavaju se fratri i kavale, a na pozicijama
sjeverozapadno od otoka su šargi i picevi. Jugoistočno od Balkuna nalazi se podmorski brak
čiji je vrh na 10 metara. Dobre pozicije za podvodni ribolov su na njegovom južnom dijelu.
Kavala, vrana, murina i tabinja učestali su stanovnici brojnih procjepa na dnu.

Obližnja Prokladnica dobra je pozicija za čeku u modro i duboko kopanje na njenom

istočnom dijelu. Dubine na kojima je riba su zahtjevne tako da ova pozicija nije preporučljiva
kada se prvi put nađete u ovome akvatoriju.

Otočići Vrtlac i Babuljak nalaze se pola milje jugoistočno i manje su zahtjevni po pitanju
lovnih dubina. Vrtlac je specifičan po kamenitom dnu koje se izrazito blago spušta na južnoj
strani te se nastavlja podmorskom pličinom prosječne dubine 4 - 6 metara. Na ovome
širokom prostoru česti su veći picevi, salpe, jata feluna i cipala putnika, a po dnu se skrivaju
vrane i po koja kavala. Kada se dođe do ruba pličine, stiže se na područje gdje se dobro love
šargi i kantari. Na sjevernoj strani dubine su nešto veće, ali dno također blago ponire.
Potrebno se koncentrirati na rijetke veće stijene koje se nalaze skrivene u posidoniji. Na tim
pozicijama redovito se susreću veći fratri, a tijekom proljeća ni zubaci nisu rijetki. Morske
struje ovdje nisu snažne, tako da podvodni ribolov oko ovog otočića ne zahtijeva posebnu
kondiciju, kao što je to slučaj kod ostalih otočića i hridi u ovom malom arhipelagu.

Konačno, Babuljak je najistočniji u ovoj otočnoj skupini. Preporučljivo je preplivati do njega

sa obližnjeg otoka i prvo ga oprezno obići plitkim šuljanjem, prvo uz sjevernu stranu. Kada se
to obavi treba se koncentrirati na detaljan pregled dugih horizontalnih procjepa na
jugoistočnom dijelu otočića. Ovi procjepi stepenasto se nastavljaju prateći liniju dna. U njima
se često zadržavaju ugori, a na dubini iznad dvadesetak metara česta je vrana i po neka
kavala. Zapadnije od te pozicije susreću se veliki picevi, a u grotama se zadržavaju tabinje,
murine i škarpine.
Istočni rt ovoga otočića strmo se ruši prema dnu. Na toj poziciji veći dio godine zadržavaju se
kantari. Nezgodna morska struja na toj poziciji ne omogućava adekvatan lov tehnikom
podrona, već se preporučuje čeka.
Posebno skrećemo pažnju na tri podmorska braka koji se nalaze istočno od Babuljka. Vrh
najdubljega od njih je na 22 metra. Ovo je jedna od najboljih ribolovnih pozicija u ovome
arhipelagu. No riba je na njoj poprilično oprezna, a zadržava se na dubokim pozicijama.
Preporučljive su isključivo tehnike dubokog šuljanja i duboke čeke. Brak se nalazi 0,5
nautičke milje jugoistočno od Babuljka. Na toj poziciji ima šargi, kavali, kantara, fratri,
piceva, pagara, tabinja i škarpina. Kirnje su nešto dublje, ali se u ranijim jutarnjim satima
podižu na dubine od 25 do 30 metara.

Također u smjeru istoka, još jednu nautičku milju dalje, nalazi se nešto plići brak čiji je vrh
na deset metara dubine. Obuhvaća nešto šire područje, gdje se zadržavaju velike trlje, te
picevi i salpe. Dno strmo pada u smjeru sjevera. Tamo su pozicije za lov na škarpinu i kirnju,
no potrebna je dobra psihofizička sprema jer su lovne dubine zahtjevne.

Sjevernije od ova dva braka, a najbliže Babuljku nalazi se najplići brak, čiji je vrh na svega 2
metra dubine. Moguće ga je pronaći i bez eho sondera kada je more mirno. Ova pozicija je
uglavnom izlovljena, tako da osim čeke na zubace u kasno proljeće po vanjskim rubovima
braka nije izgledno očekivati ozbiljniji ulov osim morske divljači.

Na vanjskim rubovima sva tri braka susreće se veliki gof.

Blitvenički otoci i danas su zadržali svoju draž za podvodni ribolov. Nalaze se na prostoru
koji karakteriziraju velike dubine iz kojih se redovito po neki kapitalni primjerak približava
radi hranjenja otočićima uz koje se zadržavaju čitava jata manjih riba. Ovo područje traži
adekvatnu psihofizičku pripremljenost podvodnog ribolovca, a podvodni ribolov bi trebalo
obavljati timski na način da se obavezno roni u paru, te da je treći član ekipe sa plovilom
stalno u blizini podvodnih ribolovaca.

Morska divljač koja se približava ovim otočićima radi hranjenja pokazuje znakove
agresivnosti prema podvodnom ribolovcu, tako da ne treba iznenaditi putanja plivanja većeg
morskog goluba točno prema podvodnom ribolovcu. Upravo u jednome od onih dugih
horizontalnih procjepa na Babuljku partnera s kojim sam lovio na tome području prije
nekoliko godina snažno je ugrizao ugor za podlakticu. On ugora nije uopće primijetio, ali je
riba njegovo zavlačenje na svoj teritorij shvatila kao agresiju. Sreća je što je ugor težio svega
par kilograma, pa ga je moj preplašeni kolega izvukao na podlaktici iz procjepa. Što da se
radilo o primjerku težem od desetak kilograma (koji nisu rijetki u ovome akvatoriju). Bio bi
samo korak od panike. Zbog svega toga podvodni ribolov u akvatoriju Blitveničkih otoka
isplanirajte kada ste u punoj kondiciji, ponesite najsnažnije podvodne puške koje imate uz
obavezne koloturnike i kuku za izvlačenje lovine.

4.2. AKVATORIJ JUGOISTOČNE OBALE CRESA

Akvatorij otoka Cresa poseban je na svoj način, i prilično zanimljiv za podvodne ribolovce.
Doduše, uzduž većeg njegovog dijela nisu najpovoljnije hidrometeorološke prilike, zbog
čestih vjetrova koji pušu u ovome akvatoriju. Sve češće upravo sa ovoga područja stižu vijesti
o kapitalnim ulovima podvodnih ribolovaca, a pažnje je vrijedna i vijest da su upravo u
ovome akvatoriju primijećene divovske morske mante s rasponom krila iznad 8 metara. Radi
se o primjercima težima od 1,5 tone. Tu se vjerojatno zadržavaju zbog obilja hrane.

Čitavo ovo područje karakterizira atraktivno podmorje, doduše na pojedinim pozicijama lovne
pozicije su pretežno duboke, ali ribe ima, a to je najvažnije. Škarpine, šarzi, picevi, kavale i
ugori su dosta česti. Strme obale često su s kopna nepristupačne, a ispresijecane su malim
šljunčanim plažama. Na pojedinim dijelovima odmah iznad mora raste gusta crnogorična
šuma što pejzaže čini vrlo neobičnima za Jadran.

U podmorju se često susreću strmi zidovi, ponegdje potpuno okomiti. Uzduž ovih zidova
susreću se gofovi, zubaci, palamide i mnoštvo morske divljači. U šljunčanim uvalama dno je
nešto pliće, ali se tu riba uglavnom ne zadržava. Moguće je jedino naići na veće ili manje
grupe cipala. Veći primjerci redovito se zadržavaju u većim uvalama, a dobro se love
površinskom čekom. Na nekim pozicijama se u većim uvalama mogu primijetiti hridi koje se
uzdižu sa dna do same površine. Na ovim pozicijama moguće je naići na lubine, koji se dobro
love na čeku. Pozicije za čeku su paralelno sa obalom, između hridi i kraja. Okruglo kamenje
prema vanjskim dijelovima uvale postepeno zamjenjuje veće nabacano kamenje, djelomično
obraslo algama. Na takvim pozicijama zadržavaju se picevi i manje komarče koje se relativno
lako love. Nakon većih stijena na dnu dno počinje strmije ponirati. Najbolje pozicije su na
spojevima hridinastih zidova i pijeska. Ove pozicije osim što nude široko područje za duboko
kopanje dobre su i za duboku čeku koja se izvodi u položaju prema obali, a riba dolazi iz
plićeg. Na rubnim područjima pijeska zadržavaju se jata sa velikim primjercima ušata, teže od
30 dkg, a ima i ovčica, koje se najčešće susreću pojedinačno.

Dobra ribolovna taktika izvan uvala je uzobalno šuljanje prema isturenim rtovima
kombinirano sa podronima uz podmorske zidove. Oko svih rtova izražene su podmorske
struje koje značajno otežavaju podvodni ribolov. Po pravilu se na rtovima dno stepenasto ruši.
Mnoštvo je procjepa i rupa koje redovito skrivaju škarpine, kavale i šarge. Fratri su također
veliki, ali su na nešto većim dubinama, no lako se love.

Na ovim pozicijama redovito se susreću i veliki zubaci, no zbog konfiguracije dna lov na njih
je vrlo složen i težak. Zubaci na rtove dolaze radi hranjenja. Ukoliko su zabavljeni
proganjanjem velikih jata ušati, bukvi i druge sitnije ribe, vrlo vjerojatno neće ni obraćati
posebnu pažnju na podvodnog ribolovca. U takvim situacijama treba odabrati dobru poziciju
za čeku, a zubaci će vrlo brzo reagirati i prići na domet.

Preporučljivo je da se odaberu rtovi oko kojih se širi pliće područje na kome se zadržavaju
jata salpi uz koje se drže i picevi. Lako se love plitkim šuljanjem. Rubovi toga područja
strmije poniru prema dnu tvoreći brojne odrone. To su najbolje pozicije za lov po rupama u
ovome akvatoriju, koji redovito rezultira lijepim primjercima kavala i šaraga. Pri dnu odrona
zadržavaju se ugori i vrlo velike hobotnice. Lov na njih traži dobru psihofizičku
pripremljenost i pomnjivo odabrane podvodne puške uz obaveznu kuku.

Riba se u ovome akvatoriju stalno pomiče, tako da pozicija na kojoj se jedan dan dobro lovi,
slijedeći dan može biti potpuno pusta. Zbog toga je preporučljivo pregledavati teren dok se
ne naiđe na ribu, tada se zaustaviti, pa tek kada riba na toj poziciji nestane krenuti u potragu
za slijedećom pozicijom s ribom.

Morske struje su snažne i često tijekom dana mijenjaju smjer, tako da treba voditi računa
prilikom sidrenja brodice. Idealno je zbog specifičnosti ovog akvatorija stalno imati pratioca u
brodici za leđima.

Ovaj akvatorij je specifičan jer je na najvećem dijelu nedostupan s obale. Zbog toga su i
tijekom ljetne sezone ronioci, a pogotovo kupači rijetki. Na pozicijama na kojima učestalo
rone organizirane grupe autonomnih ronilaca riba se povuče u veće dubine, a vraća se tek
nakon par dana.

U svakom slučaju teren je izuzetno zahtjevan, ali se prema našem iskustvu na njemu većina
ribljih vrsta lovi znatno jednostavnije, nego na nekim drugim područjima.

4.3. HRID JABUKA

Zaron u podmorje vulkanskog monolita Jabuke priča je za sebe. Jabuka je jednostavno

posebna. Samotna vulkanska hrid, na zapadnom horizontu otoka Sveca, pravi je izazov za
podvodne ribolovce, naravno u situaciji kada se može pouzdati u stabilne vremenske prilike, i
dugoročnu vremensku prognozu. Neobičan vulkanski monolit, stalno je izložen vjetru i
snažnim valovima.

Jabuka je od šibenske Rogoznice udaljena stotinjak kilometara, tako da su se ovamo nekada u

ribolov upućivale samo najsposobnije i fizički najizdržljivije ribarske družine. Stijene Jabuke
su od crnog dijabaza s visokim postotkom magnetita, što je razlog odstupanju brodskog
kompasa u plovidbi. U akvatoriju Jabuke brodovi se susreću rijetko, s izuzetkom poneke veće
koćarice na horizontu.

Do Jabuke se najčešće plovi iz smjera šibenske Rogoznice ili iz Komiže, odnosno Biševa. Za
plovidbu do ove pučinske destinacije treba odabrati jutarnju bonacu, a povratak predvidjeti u
kasnijim poslijepodnevnim satima, kada maestral počne slabiti. Nakon pola sata glisiranja iz
smjera Biševa na udaljenom horizontu se ukaže silueta Jabuke. Onako visoka i strma,
zastrašujućih tamnih kontura, ostavlja dojam nebeskog monolita koji se svom silinom zabio u
more. U širem akvatoriju Jabuke osjeća se neka posebna mistika, pa ne treba čuditi što je i
galebovi često izbjegavaju. Boja mora oko Jabuke izrazito je tamna, gotovo crna, pojačavajući
kontrastom osjećaj samoće i tajanstvenosti koju osjećate oko sebe.

Oko hridi su izražene morske struje. Prema pričama ribara koji su često u akvatoriju Jabuke
mrtvo more s teškim valovima svakodnevna je pojava, čak i kada je u akvatoriju Visa more
mirno. Ni iznenadne promjene vremena s neverinima ovdje nisu rijetkost.
Promatrana iz neposredne blizine Jabuka nalikuje gromadi granita, priviđenju iz nekog filma
strave. Surova je i teško pristupačna, a njeno tamno kamenje se često odronjava niz strme
litice. Ribari kazuju da magnetit u stijenama Jabuke stvara smetnje radio valovima.

Sidrenje je moguće na sjeveroistočnoj strani otočića gdje podmorski dio ponire nešto blaže.
Sjeverozapadne i južne obale Jabuke poniru strmim podmorskim zidovima u tamni morski
bezdan. Tamo nema mogućnosti sidrenja. Tanki jugoistočni rt otoka dijeli pliću stranu hridi od
strmog podmorskog zida s njene južne strane. Boje mora oko Jabuke prelijevaju se od
srebrene na istočnom dijelu, preko tamno modre do olovno sive, pod sjeverozapadnom
obalom.

Jabuka je duga 250 metara, a na svom najširem dijelu mjeri stotinjak metara. Neobičnim
stožastim oblikom i strminama ostavlja dojam znatno užeg otoka. Klisure Jabuke su strme,
pogotovo na njenoj zapadnoj strani, gdje se zid pod kutom od 90 stupnjeva izdiže do najvišeg
vrha hridi. S južne strane nad morem strše neobične isturene hridi koje tvore specifične
kamene koridore. Na sjeverozapadnom rtu Jabuke moguć je iskrcaj iz brodice, te se odatle
može penjati u smjeru istoka, a dolaskom nad jugoistočni rt sjevernim obodom uski puteljak
vodi do vrha na 97 metara nadmorske visine. Od škrte vegetacije najčešći su zeleni lišajevi na
gornjim dijelovima hridi.

Otok Jabuka je najviši dio Jabučke kotline, jednog od ribom najbogatijih područja u Jadranu.
Moguće je u ovome akvatoriju susresti gotovo sve vrste riba koje stalno ili povremeno
obitavaju u Jadranskom moru. Koncem svibnja 2003. na milju i pol udaljenosti od otoka
ulovljen je i kapitalni primjerak bijele morske psine, duljine šest metara i težine dvije tone.
Psina se zaplela u mrežu tunaru.

Na Jabuci je pristajanje brodom uz obalu moguće samo kada je more mirno. Manjom
brodicom je za stabilna vremena moguće sidriti sa sjeverne strane, blizu sjeverozapadnog rta.
Na zapadnom klifu Jabuke postavljena je metalna bitva za koju se može privezati kada je
smjer morske struje istok-zapad. I na južnoj obali postoje dva privezišta, gdje se može
privezati po jutarnjem burinu. Visoko na stijenama Jabuke katranom su nacrtana četiri križa,
uspomena na nesretno stradale ribare s otoka Žirja. U situaciji kada bi iznenada zapuhala
orkanska bura ribari koji bi se zatekli u akvatoriju Jabuke brod bi privezali u maloj zavjetrini s
južne strane otoka, te se penjali do zakloništa, koje se nalazi pod vrhom južnih litica. Hitro bi
se iskrcavale stvari iz broda, provjeravalo konope kojima je brod privezan za bitve, te se
skrivalo u jedinoj, uskoj spilji na Jabuci. Tijekom dugih noći stražarilo se na smjene tjerajući
štakore čija je kolonija na Jabuci iznimno brojna. Po pričama ribara, štakori s Jabuke hranu
traže čak i po plićacima na sjevernoj strani otoka.

Tamne i glatke vulkanske stijene otoka pod površinom su potpuno gole. Morsko dno
stepenasto ponire, tako da su na sjevernoj strani otočića veće dubine tek pedesetak metara od
hridi. Nešto dublje je podmorski prag, nakon koga se morsko dno stepenasto ruši do dna
Jabučke kotline, po nautičkim kartama, na 250 metara dubine.

Nad ovim podmorskim pragom česta su jata velikih kantara, a uz prag se drže picevi i fratri.
Sve ribe koje se uoče pravi su kapitalci, tako da nisu rijetki primjerci kantara od dva
kilograma. Među njima se ponekad može vidjeti i pokojeg velikog fratra.

Zahvalna je tehnika uzobalno prikradanje, ali i čeka na podmorskim pragovima, pogotovo

onome pod jugozapadnim rtom Jabuke. Zapadna litica hridi je najstrmiji dio Jabuke. Glatke
tamne stijene strmo se ruše u morsku dubinu. Pod tamnom liticom su, prema pričama ribara,
ljeti i u proljeće česta jata nedoraslih gofova. Iznad površine mora u litici se primjećuje
udubljenje koje vanjskim oblikom podsjeća na plitku pećinu. Južna litica otoka strmo ponire
do podmorskog platoa na dubini od tridesetak metara. Nad ovim platoom čest je šarag, a iz
podmorskog zida pod njim s vremena na vrijeme izviruje znatiželjna murina. Česta je ovdje i
velika salpa, uz svuda prisutne kantare.

Južna obala Jabuke strmo ponire prema podmorskom ponoru, a na rijetkim izbočinama na
stijenama susreću se manji primjerci škarpina. Nešto dublje, u uskim i dubokim koridorima
čest je ugor. Život u podmorju Jabuke i danas buja. Neposredno uz otok, pod strmim liticama
se susreću veliki ugori, murine i tabinje, a brojna su i jata kantara. Zapadno od Jabuke
podmorska je pličina, tek desetak metara pod morskom površinom. Na ovoj pličini se i danas
susreću različite vrste plemenite ribe, od zubaca i komarče, šarga, fratra, pagara, pica do
velikih predatora kirnje, gofa i palamide. Morski golubovi i viže žutulje love po okolnom
plavetnilu, a iz procjepa podmorskog zida vrebaju murine i ugori. Moguć je susret s
modruljem i, rjeđe, morskom lisicom. Ribom je najbogatiji strmi podmorski zid s južne
strane, koji se ruši, 180 metara u duboki ponor.
Južni vjetrovi u okolnom akvatoriju razvijaju iznimno velike valove, koji se o stijene Jabuke
razbijaju i osam metara visoko. Za snažnog juga najimpresivnija pojava je ribarski vodoskok.
Ova prirodna pojava rezultat je sabijanja mora u prostranom podmorskom plićaku na kome
se veliki valovi pri svom poniranju i ponovnom penjanju raspršuju u golemi mlaz koji stvara
iluziju vodoskoka.

Inače, u slučaju da Vas kod Jabuke zateče nevrijeme iskrcaj i penjanje po otoku vrlo je
rizično. Prema zabilježenim događajima koji su se desili u akvatoriju Jabuke zna se da se na
otok iskrcavalo samo u slučaju neposredne životne opasnosti. Jedna od priča kazuje kako su
u rujnu 1911. godine dvojica ribara iz Komiže dan i pol boravili u napola potopljenoj gajeti.
Veslali su i izbacivali more koje je prodiralo u brod, tu u neposrednoj blizini Jabuke. Nisu se
usudili iskrcati na obalu. Nakon trideset i šest sati brodolomci su bili spašeni. Da su odlučili
napustiti brodicu i popeti se na Jabuku, morske struje bi brod odvukle, a pitanje je bi li ih itko
primijetio gore na hridima.

U toplijim periodima godine, kada pušu vjetrovi iz zapadnih smjerova, Jabuka je iz daljine
teže uočljiva u morskoj izmaglici, kao i za ljetnih bonaca, dok more isparava. Ponekad ju je
teško uočiti i na udaljenosti od jedne milje. No postoje neki prirodni zvukovi, kada se plovi
na jedra, koji odaju njenu poziciju i u mrkloj noći, kliktaji galebova koji je čuvaju.

4.4. PLIČINE I HRIDI PALAGRUŠKOG ARHIPELAGA

O Palagruškom arhipelagu smo već pisali, no ovdje ćemo se zadržati isključivo na lovnim
pozicijama po brojnim pličinama u tome akvatoriju. Slično, kao i pod obalama otoka i otočića
u tom arhipelagu riba će ili raditi, ili neće. Na većini područja s pličinama (brakovima) ne
može se generalizirati, pa će u istom akvatoriju određenog dana riba na nekim područjima
raditi, a na drugima neće. Posljednjih desetak godina iskustva vezana za akvatorij Palagruže
su nas naučila da je tamo situacija identična u širem akvatoriju. Dakle, ako se zateknete u tom
akvatoriju i kod Volića primijetite zubace, a u Ždrilcu vidite kantare, te se pokaže i po koja
škarpina preporučljivo je odvojiti se od otoka i pomoću eho sondera odabrati neki od
nedalekih pučinskih brakova…..
Arhipelag Palagruža sastoji se od dva otoka, Velike i Male Palagruže, tri veća otočića, Kamik
od tramuntane, Kamik od oštra i Galijula, te petnaestak hridi (Pupak, Volići, Gaće, Baba, Cufi
i dr.) i brojnih podmorskih seka i brakova. Pliće pozicije koje ju okružuju oduvijek su
predstavljale jedno od bogatijih lovišta ribe, rakova i glavonožaca na Jadranu. O
nekadašnjem bogatstvu podmorskog života na Palagruži se danas uglavnom prepričavaju
priče i legende, jer se zbog učestalog prometa ribarskih brodova riba povukla na veće dubine,
gdje se zadržava veći dio godine.

No, postoje određeni, rijetki, dani, kada se riba iz dubine podigne i zavuče među hridi i
otočiće Palagruškog arhipelaga. Tada prorade i svi okolni brakovi, a sretnici koji se tada
zateknu u ovome akvatoriju svoju avanturu podvodnog ribolova će zasigurno upamtiti za
čitav život. Nema određenog pravila kako pogoditi takve dane. Oni se jednostavno - dogode.
Nekoliko sam puta bio svjedokom jednog takvog, nezaboravnog, dana. U redcima koji slijede
svjedočanstvo je što se tada može vidjeti i uloviti po sekama Palagruškog arhipelaga …..

Obzirom na česte promjene vremena u ovome malome akvatoriju praktično je rješenje bazu
postaviti u Ublima na Lastovu, te se u rano jutro, prije svitanja zaputiti prema Palagruži.
Tridesetak nautičkih milja se gumenjakom brzo prođe.
Prvo je odredište Grujetova Seka. Ova podmorska hrid se izdiže iz pdomorskog bezdana do
sedamdesetak metara pod morsku površinu. Ova j pošta oduvijek bila željeno odredište
ponajboljih komiških ribara koji na toj poziciji love teškim odmetom dubinske kirnje i velike
škarpine. Grujetova Seka radi kada se poklopi mjesečeva mijena i mirno more bez izraženih
morskih struja. Ukoliko je i temperatura mora u gornjim slojevima ugodna može se
pretpostaviti da se riba digla. Pošto je seka na sedamdesetak metara, nakon njenog lociranja
na eho sonderu treba se tiho spustiti u more i napraviti nekoliko čeka u modro. Ukoliko tog
dana riba radi, u gornjim slojevima mora, na dubini do 15 metara moguć je susret s velikim
gofom i palamidom. Za ovu poziciju potrebna je puška ekstremne dužine, 120 i više
centimetara opremljena sa minimalno 2 snažna laštika. Riba se, ukoliko radi pojavljuje
iznenada, iz svih smjerova i treba gađati čim se nađe u dometu.

Ponovimo, kvalitetna se čeka u modro izvodi na način da podvodni ribolovac s precizno

balansiranim olovnicama tiho zaroni petnaestak metara u plavetnilo i tu se potpuno umiri u
horizontalnom položaju u odnosu na morsku povšinu. Treba biti apsolutno miran i nadati se
da će lebdeća silueta privući nekog od predatora. Treba zadržati hladnokrvnost i sačekati da se
riba približi na domet puške za podvodni ribolov, naciljati precizno prema vitalnim točkama
na glavi, i odmah nakon pogotka otpustiti konop na mulinelu, te izroniti na površinu i pušku
dodati kolegama u čamcu. Nakon toga predstoji navlačenje s ribom, ukoliko je dobro i
precizno pogođena, dok se lovina ne umori i preda. Nije ugodno lebdjeti u plavetnilu punom
sjena. Posebno nije ugodan osjećaj kada se neka od sjena počne približavati, a silueta svake
ribe uvijek u takvom okruženju nalikuje morskom psu…

Sljedeća pozicija je seka južno od pličine Bačva. Ovu seku se najlakše nalazi ploveći u
istočnom smjeru od otočića Galijule. Seka strmo ponire u smjeru jugoistoka. Tu se na
pozicijama od tridesetak metara dubine nalazi mnoštvo mračnih, dubokih, procjepa u
kojima se tijekom ranijih jutarnjih sati može iznenaditi kakvu lijepa kirnja. U plićim
procjepima učestala su škarpina i kavala. Pri pretraživanju ovih procjepa potrebna je snažna
podvodna svjetiljka, a pozicije je preporučljivo označiti malenim utezima s plovcima, te se do
njih vraćati prateći konop od površine. Kada se ovdje susretne kirnja, često će lebdjeti pet-
šest metara duboko u nekom od procjepa. Procjepi su relativno usku, tako da se u većinu njih
nije moguće zavući dublje od 2- 3 metra. Pucati treba brzo, jer kirnja ovdje po pravilu vrlo
brzo nestaje u mračnom dnu procjepa. Preporučljivo je pretraživati procjep po procjep, a
kirnja će tijekomjutra najčešće biti u dijelu koji je potpuno u sjeni. Lako je moguće da se
pogođena kirnja zaglavi u dnu procjepa. Većina procjepa ipak nije previše problematična, pa
je u takvoj situaciji preporučljivo zategnuti konop na koloturniku i pupku okačiti za balon
plovak ispod morske površine. Potisak zraka u balonu će kirnju postepeno izvlačiti iz
procjepa. U međuvremenu se tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci korisno pozabaviti kantarima
tehnikom poniranja. Ovom tehnikom podvodnog ribolova podvodni ribolovac se blago sa
površine usmjerava prema siluetama kantara desetak metara pod morskom površinom. Prva
reakcija ribe je streloviti bijeg niz zidove, prema dubini. Treba nastaviti mirno ponirati za
ribom, koja se nakon dostignute dubine od dvadesetak metara počinje mirnije ponašati, a
razdaljina između lovca i lovine se smanjuje...

U danima kada riba radi na Palagruži siluete kantara se naslućuju u svim smjerovima
promatranja. Na ovoj će poziciji obično veće primjerke trebati ciljati na udaljenosti većoj od 4
metra. Preciznost puške za podvodni ribolov kod ovakvog lova od izuzetne je važnosti jer se
kantar često postavlja na nož, tako da je točka ciljanja uska.
Slijedeća seka se nalazi zapadno od otočića Galijule, gdje se u danima kada riba radi može
pronaći lijepe šakprine. Obično se skrivaju u uskim i plitkim procjepima, a zbog dobre
kamuflaže moguće je da bude doslovno pred vama, a vi je uočite tek kada krenete u izron.
Nakon ove pozicije vrijeme je za Galijulu. Galijula je otočić koji se nalazi tri milje istočno od
Male Palagruže. Od otočića se u smjeru Male Palagruže pruža podvodni greben koji na
plićim dijelovima tvori više seka čiji su najplići vrhovi na tridesetak metara dubine. Na ovim
pozicijama učinkovita je čeka u modro, a podvodni ribolovci koji mogu raditi na 30 i više
metara dubine istinski će uživati na ovoj poziciji. Uzduž seka se zadržavaju kirnje i zubaci, a
na strmim zidovima su škarpine, pod kojima lelujaju kavale, i svugdje prisutni kantari.

Praktična tehnika na ovim pozicijama je tzv. tehnika lifta u paru. Ova tehnika zarona potječe
iz Francuske, a primjenjuje se na dubokim sekama kako bi lovac utrošio što manje zraka dok
ne propadne na željenu dubinu. Pomoćnik drži podvodnog lovca za zglavke nogu, lovac se
savije u struku, a pomoćnik ga potiskuje prema dnu. Podvodni lovac je potpuno miran,
otkucaji srca su usporeni, a prema dnu ga gura partner snažnim zamasima vlastitih peraja. Na
dvadesetak metara dubine podvodni lovac je u području negativne plovnosti. Partner ga tada
ispušta i izranja na površinu. Podvodni lovac u mrtvom padu prilazi dnu i tu vreba škarpinu,
kirnju ili neku drugu ribu u dometu. Treba obratiti pažnju na oveće gromade sa sjeverne strane
ovog ruba, pod kojima je škarpina učestala. Na pozicijama sa šupljikavim stijenama moguće
ne uloviti nekoliko šaraga na istoj poziciji.

Nakon ove pozicije vrijeme je za vratiti se na seku istočno od Bačve. Situacija se tamo u
procjepima u međuvremenu sigurno promijenila.

Za kasne poslijepodnevne sate treba ostaviti seke s vanjske strane hridi Volića, zapadno od
Palagruže. Morske struje na ovome području izuzetno su snažne, te je ovo područje
preporučljivo za podvodni ribolov samo tijekom ranog jutra ili kasno poslijepodne. U drugim
dijelovima dana zbog izuzetno snažnih morskih struja podvodni ribolov baš i nije
preporučljiv. Volićima je najbolje prići iz smjera sjeverozapada, na način da se iz brodice
skoči u modro, dakle gdje se još ne vidi morsko dno. Odmjerenim i tihim kretnjama s
ponekom čekom u modro polako se približava odabranim podmorskim sekama. Tu je u ovo
doba dana učestala šakrpina i zubatac. Na rubnim dijelovima seka dobre su pozicije za lov na
čeku na zubaca.
Kasno poslijepodne na onim sekama, istočno od Palagruže situacija se u podmorju po pravilu
bitno mijenja. Kantari se povlače prema dubljim pozicijama, a škarpine nestaju duboko pod
zidovima. Vrijeme je za povratak prema Lastovu.

4.5. OTOK KORČULA

Srednjodalmatinski otok Korčula posebno je atraktivno odredište za podvodni ribolov. Vrlo

različite konfiguracije koje se susreću u podmorju otoka omogućavaju prakticiranje različitih
tehnika i taktika. Mističnost podmorskih pejzaža upotpunjuje mnoštvo strmih podvodnih
grebena koji se smjenjuju s pličinama i podmorskim brakovima oko kojih se i danas
zadržava mnoštvo kvalitetne ribe. Mnogi podmorski brakovi koji se nalaze na dubinama od
25 – 50 metara ni do danas nisu evidentirani u nautičkim kartama, i upravo zbog toga nisu
izlovljeni svakovrsnim ribarskim alatima. Njihove pozicije dobro poznaju domaći ribari, koji
na te pošte isplovljavaju redovito tijekom jeseni, kada se na njima dobro lovi škarpina i
zubatac krunaš. Tada je preporučljivo s GPS-om memorirati pozicije na kojima se vide sinjali
od parangala, te ih kasnije detaljno pretražiti s ehosonderom. Neke od tih pozicija, odnosno
dijelovi pojedinih pličina, biti će u dubinskom dosegu fizički dobro pripremljenog podvodnog
ribolovca, te je na njima moguće ostvariti izuzetne ulove.

Pored dobrih ribara, koji i danas ostvaruju izvanredne ulove panulom i parangalom, na
Korčuli su se generacijama rađali i dobri podvodni ribolovci, koji su u njenom akvatoriju
ostvarivali također kapitalne ulove. Ante Šain – Stari, Ante Petković – Kralj Škojića i druge
časne starine nekada, Tonći Tabain i Filip Stipković devedesetih godina XX stoljeća, a Zlatko
Pučić – Glišo, mlađahni Alen Kapor – Ubotnica i mnogi drugi posljednjih godina ostali su
zapamćeni po kapitalnim ulovima. Neki od njih su ostvarili i zapažene rezultate na državnim
natjecanjima u podvodnom ribolovu.

S druge strane, podmorje Korčule je oduvijek privlačilo i podvodne ribolovce s drugih

područja. Nenaviknuti na složene hidrometeorološke prilike, i često nepripremljeni na ono
što ih čeka u podmorju mnogi su se od njih znali dovesti u pogibeljne situacije, a pojedinci su
na žalost i smrtno stradali. No ne samo oni. Kirnje iz podmorja Korčule stajale su glave i neke
domaće podvodne ribolovce. Što je to u podmorju Korčule zahvaljujući čemu su se kirnje
održale i do danas, usprkos svakovrsnim ribarskim alatima koji se koriste tijekom
cjelogodišnje ribolovne sezone?
Prema priči koja se prenosi s koljena na koljeno, otok Korčula je s tektonskog aspekta vrlo
neobičan. Navodno je otok postavljen na 3 široka i šupljikava podesta koji su prepuni grota,
od kojih su neke podzemnim kanalima, vrtačama i procjepima povezane podmorskim
ponorima s brojnim bunarima u priobalnim dijelovima otoka. Česti su zabilježeni slučajevi
kada bi iz stada na slobodnoj paši naprosto nestala neka od koza, čije bi tijelo nakon par dana
bilo pronađeno kako pluta na morskoj površini….. O mnogim prirodnim bunarima bez dna ,
koji se nalaze širom otoka priču će vam ispričati mnogi Korčulani i danas.

Podmorski pejzaži Korčule toliko su međusobno različiti da se stječe dojam kako se ne

nalazite na istom otoku.

Jugoistočne obale otoka, oko grada Korčule obrubljuje perla otočića i hridi. Ova, plića,
područja, na kojima se sporadično smjenjuje i pješčano dno s gustim livadama posidonije
privlače lubine i komarče. Pored tih vrsta čest je i pic, šarag, a na nekim područjima se
susreću čak i ovčice, koje su zbog nekontroliranog izlova mrežama sve rjeđe u
srednjodalmatinskom arhipelagu. Na vanjskim stranama otočića pred gradom Korčulom još
uvijek se može susresti i kirnju, ali redovito se radi o manjim primjercima. Istureniji kameni
rtovi otoka na ovome području pozicije su i od zubaca. No, tijekom većeg dijela godine, od
kasnog proljeća do jeseni, u ovom akvatoriju nautički promet je iznimno gust. Buka motora i
brojnost plovila plaši ribu, koja se u tom periodu godine najčešće zadržava podalje od obala.
Brojne pličine i podmorski brakovi u ovome akvatoriju ipak pružaju mogućnosti dobrih ulova
tijekom ranijih jutarnjih sati i u toplijem dijelu godine.

Sjeveroistočne obale otoka Korčule, nasuprot poluotoka Pelješca poniru nešto strmije, no
stepenastom konfiguracijom dna s mnoštvom procjepa pogoduju zadržavanju šargi, škarpina,
kavali , murina, ugora i drugih vrsta ribe od kamena. Po uvalama koje okružuju otočići
susreće se i lubin, a na nekima od tih pozicija ulovljeni su i pravi kapitalci od 6, 7, 8 i više
kilograma težine. Lubin se na ovim pozicijama zadržava zbog nešto niže slanosti mora i
mnoštva sitne ribe kojom se hrani. U kanalu su na nekim dijelovima posebno izražene
morske struje, a kretanje lubina je na tim pozicijama redovito niz struju. Smjer morske struje
se po pravilu mijenja tijekom dana 2 puta.
Sjeverna obala Korčule konfiguracijom podmorja manje je atraktivna, no uzduž čitave obale
na udaljenosti od 100 – 300 metara od kopna proteže se veliki podmorski procjep s mnoštvom
rupa, manjih grota i usjeka u kojima se i danas krije riba, i zadržava na tim pozicijama najveći
dio godine. Na nekim dijelovima procjep je, dubinom na kojoj se nalazi, dostupan i fizički
dobro pripremljenim podvodnim ribolovcima. Na većem dijelu uzobalnog procjepa dubina na
kojoj se nalazi njegov rub je, na žalost, izvan granice sigurnog ronjenja na dah, bez obzira na
ekstremne mogućnosti pojedinaca. Pozicije na kojima je moguće zavlačenje u ovaj podmorski
labirint obično su prazne, ali na dijelovima gdje je usjek nešto uži moguće je iznenaditi
velikog šarga, fratra, komarču, a u sjenci duboke rupe primijetiti veliku tabinju, škarpinu i čak
kirnju. Hoće li ulov biti ostvaren ovisiti će o tome da li je riba osjetila približavanje
podvodnog ribolovca, kao i o brzini refleksa pri gađanju opažene ribe. Pojedini, uspješni,
domaći lovci s kojima smo pričali o njihovim tehnikama lova uzduž ovog procjepa preferiraju
direktan zaron na odabrane uske grote u koje trenutno postave podvodnu pušku na kojoj je
pričvršćena podvodna svjetiljka. Ciljaju duboko u procjep, a pogođenu ribu polako izvlače
tijekom više uzastopnih zarona. Često se strijela s pogođenom ribom, pogotovo kada se radi o
kirnji (koje, uzgred budi rečeno, više i nisu tolike kakve su se na istim pozicijama lovile prije
petnaestak i više godina), vezuje za balon plovak, a lovac se premješta na drugu poziciju, te
vraća izvlačenju zaglavljene strijele s ribom par sati kasnije.
2002. godine, kada sam posljednji put ronio na jednoj plićoj poziciji ovoga procjepa strijelu s
pogođenom i zaglavljenom kirnjom ostavio sam gotovo 8 sati, lovio na drugim pozicijama,
nakon čega sam se vratio i bez većih problema izvukao ribu van. Dakle, podvodni ribolov
uzduž ovog usjeka pretpostavlja da imate više rezervnih strijela u pričuvi.
Podvodni ribolov na ovoj poziciji podrazumijeva i posebnu psihofizičku pripremu, a na
najvećem dijelu na dah dostupnih pozicija kombiniranje taktika dubokog šuljanja i duboke
čeke. Problem je što se na većem dijelu atraktivnih pozicija ribi približavate kroz područje
koje ne nudi mnogo zaklona. Pozicije su pored toga dosta duboke, tako da podvodni ribolovac
treba biti vrlo oprezan sa aspekta vlastitih mogućnosti i želja.

Negdje po sredini sjeverne obale Korčule, par nautičkih milja sjeverno pred pitoresknim
mjestom Prigradica, nalazi se prekrasan otočić Pločica na kome je Austrougarska još 1887.
godine izgradila svjetioničarsku zgradu. Upravo uz prvu službujuću posadu tog svjetionika
vezana je i jedna od zanimljivijih priča o bogatstvu podmorja na poziciji tog uzobalnog
usjeka. Austrougarska vlada je potkraj 19. stoljeća svakoj službujućoj posadi na svjetionicima
darovala tada prvu, primitivnu, ribarsku mrežu tkanu od končane pređe. Ta mreža je bila vrlo
komplicirana za korištenje zbog materijala od koga je bila izrađena. Trebalo ju je gotovo čitav
dan pripremati i slagati na brodicu prije nego bi se isplovilo i položilo je u more. Vađenje iz
mora i njeno slaganje u brodicu je trajalo satima, čišćenje gotovo 2 dana, a sušenje mreže i
čitav tjedan. Jednog jesenjeg predvečerja davne 1892. godine svjetioničari sa Pločice položili
su prvi put tu mrežu nedaleko Prigradice. U zoru, kada su počeli izvlačiti mrežu u njoj je bila
zapletena doslovno riba preko ribe. Satima su se svjetioničari mučili izvlačeći tešku ribarsku
mrežu prepunu ribe. Bilo je tu kirnji, škarpina, zubataca, šampjera, pagara, krunaša i druge
svakovrsne ribe. Mreža je, kasnijih godina se utvrdilo, bila položena upravo uz spomenuti
usjek na svega tridesetak metara dubine. Ulov je bio toliki da su ga svjetioničari zamijenili s
otočanima na rivi u Prigradici za živu stoku, živinu, ulje i vino. Nakon toga mjesecima više
nisu bacali mrežu u more jer je transport svježe ribe do udaljenih ribarnica na obali tada bio
vrlo kompliciran, a za vlastite potrebe ulovili bi dovoljno i običnim ostima po plićaku.
O bogatstvu ribljih kolonija koje su se zadržavale uz ovaj živopisni podmorski procjep kazuje
i priča jednog starijeg Korčulanina koji je četrdesetih godina dvadesetog stoljeća s
improviziranom ronilačkom maskom, napravljenom od komada stakla omotanog gumenom
trakom, zavirio u podmorje na poziciji gdje su svjetioničari s Pločice ostvarili ulov o kome se
pričalo desetljećima. Prema njegovoj priči, koja se također prenosi s koljena na koljeno, i tada
su uz sami procjep lijeno drijemale kirnje teške i po pedesetak kilograma, iz procjepa su virili
krakovi enormno velikih hobotnica, a šargi i fratri koji su slobodno plivali brojili su se u
stotinama komada primjeraka težih od kilograma. Jata velikih zubataca plivala su uzdužno
niz procjep, povremeno se zavlačeći pod njega. Bilo je tu mnoštvo primjeraka težih i od
desetak kilograma. To su tek neke od priča koje se i dan danas prenose s koljena na koljeno.
Procjep je i danas tu, ali je od nekadašnjeg ribljeg bogatstva ostalo vrlo malo, no još uvijek je
moguće u praskozorje, kao i u kasnim poslijepodnevnim satima, ostvariti neki kapitalan ulov.

Zapadne obale Korčule također su poznate po kirnjama, kojih još uvijek tamo ima na
određenim pozicijama, usprkos sve brojnijim podvodnim ribolovcima koji upravo na tom
području pokušavaju prevariti svoju prvu veliku kirnju. Pozicije na kojima se danas kirnje
drže su zahtjevne i opasne. Na žalost, na ovome području je tijekom proteklih tridesetak
godina bilo više smrtonosnih udesa podvodnih ribolovaca, upravo prilikom lova na kirnju. S
vanjskih strana hridi i otočića u drugom dijelu ljeta susreću se veliki gofovi, a u jesen more
doslovno proključa od palamida. Tada se jatima palamida zna približiti tunj, ali i iglun.
Južna obala Korčule iznimno je razvedena, a u podmorju se susreću gotovo sve vrste dna
tipične za srednju Dalmaciju. Mnoštvo otočića i hridi dijeli podmorske bezdane od plićeg
uzobalnog dijela. Na žalost određeni dijelovi akvatorija južne obale Korčule potpuno su
devastirali krivolovci koji su lovili ribu s eksplozivom. Tragovi njihove rabote prepoznatljivi
su i danas na nekim potpuno golim grebenima pod obalom.

Različitost konfiguracije podmorja otoka Korčule pruža mogućnosti za primjenu svih taktika
podvodnog ribolova. U podmorju se može susresti većinu vrsta jadranskih riba, a ovisno o
godišnjem dobu mogući su lošiji ili bolji ulovi. Uz malo sreće, podmorje Korčule je lokacija
na kojoj je moguće ostvariti i ulov života.

4.6. OTOK SUŠAC

Odlazak u podvodni ribolov na pučinski otok Sušac mogu si priuštiti samo oni podvodni
ribolovci koji posjeduju veći, siguran, pneumatski čamac opremljen, motorom u
besprijekornom stanju. Plovidba iz smjera Hvara prema Sušcu ide koridorom na kome se
rijetko susreću brodovi, čak i ljeti, a na Sušcu osim svjetioničara u službi i manje farme ovaca
nema baš nikoga tko Vam može priskočiti u pomoć. I ribarski brodovi su oko Sušca rijetko na
sidru. Najsigurnija ruta plovidbe je iz smjera otoka Lastova. Ukoliko ste stacionirani na
području Lastova petnaestak milja udaljeni pučinski otok biti će jednostavno dostupan u
ljetnim mjesecima tijekom ranijih jutarnjih sati, dok je vjetar iz sjeveroistočnog ili
jugoistočnog smjera. Stabilna vremenska prognoza garancija je da će u drugom dijelu dana
vjetar okrenuti i puhati iz zapadnih smjerova. Povratak na Lastovo u kasnim
poslijepodnevnim satima s valovima u krmu biti će također siguran i brz. Plovidba iz smjera
Korčule u ranijim jutarnjim satima također će biti ugodna, ali će pri povratku biti dosta valova
nepravilnih smjerova u dijelu Lastovskog kanala koji se treba prijeći. Povratak u smjeru
Paklenih Otoka, rutom dugom 18 nautičkih milja najčešće će u poslijepodnevnim satima
prerasti u rodeo jahanjem po velikim i snažnim bočnim valovima. Najriskantniji je pak
poslijepodnevni povratak u smjeru otoka Visa. Snažni i nepravilni valovi naizmjence će
dolaziti iz smjerova jugozapada i sjeverozapada.

Sidrenje i noćenje u nekoj od plitkih uvala sa istočne strane Sušca nije preporučljivo.
Tijekom noći vjetar često mijenja smjer, a uske i plitke uvale ne pružaju adekvatan i siguran
zaklon. U dnu uvala je oštro stijenje, tako da nema mogućnosti čamac nasukati na obalu.
Upravo navedene činjenice razlog su zbog koga se oko ovog pučinskog otoka rjeđe susreću
podvodni ribolovci. No u podmorju je riba ipak plaha, jer ni ova pučinska oaza nije ostala
sačuvana od noćnih kriminalaca, koji su loveći ribu s aparatima za disanje pod morem, i
snažnim reflektorima dobrano devastirali podmorje i ovog dalekog otoka tijekom osamdesetih
i devedesetih godina XX stoljeća.

Za sve one koji priželjkuju odlazak ka ovoj udaljenoj destinaciji približit ćemo malo njeno
podmorje i pozicije posebno atraktivne za podvodni ribolov.

Sušac se za vedrih dana uočava i iz akvatorija Viških škoja. Čini se puno bližim nego što to
doista jeste, no ne zaboravite da je to vrlo zahtjevan izlet iz tog smjera. Od Hvara je Sušac
udaljen 23 nautičke milje, a najbliže kopno Sušcu su otočići sa zapadne strane Lastova, 13
nautičkih milja daleko. Sušac se geografski pruža u smjeru sjever – jug. Viši, 239 metara
visok, sjeverni dio otoka gusto je obrastao mediteranskom vegetacijom, a sa južnim dijelom,
na vrhu koga se nalazi prepoznatljiva svjetioničarska zgrada, je spojen niskim kopnenim
hrptom. Promatran iz smjera otoka Visa taj hrbat se optički gubi u panorami otoka, pa se
stječe dojam da se tu nalaze dva otoka.

Hidrometeorološke prilike u akvatoriju otoka Sušca su slične kao i kod ostalih pučinskih
otoka. Drugim riječima, kada se i po mirnom moru isplovljava prema Sušcu teško je biti
siguran da neće biti iznenađenja s naglim promjenama vjetrova, mrtvog mora, a ponekad i
pojavom posebno neugodnih i nepravilnih valova oko južnog, zapadnog i sjevernog dijela
otoka, zbog odbijanja od visokih litica Sušca. Kada se dolazi na jednodnevno ronjenje
preporučljivo se tijekom jutra zadržati na južnom i jugozapadnom dijelu otoka, a u
poslijepodnevnim satima se prebaciti na pliće istočne rtove. Kada su vjetrovi iz sjevernih
smjerova riba će po pravilu loše raditi, a za umjerenih južnih vjetrova riba posebno dobro
radi na istočnim i sjeverozapadnim dijelovima otoka. U ljetnim danima kada je vrijeme
stabilno tijekom poslijepodneva jačaju vjetrovi iz zapadnih smjerova i tada je preporučljivo
loviti uzduž zaklonjenih, istočnih obala i uz sami rub južnih litica otoka.

U akvatoriju Sušca je moguć susret sa iznimno velikim brojem riba, a u ljetnom periodu
sretnici mogu naići i na hlapa i jastoga. Susreću se tu i veliki morski grabežljivci, uključujući i
morskog psa. Otok danas nastanjuju tek dva svjetioničara, koji se mijenjaju svakih mjesec
dana, a na Sušcu je i mala farma ovaca o kojoj brine Goran iz Korčule.

Svjetionik na Sušcu je izgrađen 1878. godine, na najvišem vrhu južnog dijela otoka, na maloj
zaravni na stotinjak metara nadmorske visine. Sjeverni, viši, dio otoka gusto je obrastao
mediteranskom crnogoricom, a puteljci kojima se nekada koristila vojska, koja je boravila na
otoku, potpuno su zarasli u grmlje. Najviši vrh Sušca, koji se nalazi na tom, sjevernom, dijelu
otoka je na 239 metara nadmorske visine.

Na većem kopnenom dijelu Sušac je nepristupačan s morske strane zbog strmih litica.
Najstrmije litice su na sjevernoj i južnoj strani otoka. Na tim dijelovima se kopno strmo
obrušava u iznimno bistro more. Nakon bure prozirnost mora je ponekad veća od 30 metara.
Sidrenje je moguće uzduž istočnih obala otoka, te na nekim dijelovima sa zapadne strane
otoka.

Raznolika morska fauna zadržava se na nešto većim dubinama gdje je temperatura mora
slična veći dio godine, bez obzira na godišnje doba. Zbog stabilnih podmorskih
mikroklimatskih prilika riba se na tim područjima zadržava tijekom čitave godine. U
podmorju se tako susreću šarzi, fratri, pici, škarpine, kavale, tabinje, zubaci, te na nešto
većim dubinama i šampjeri. U procjepima su ugori i murine, čija su staništa najgušća sa
zapadne strane otoka, a kirnje su na relativno dubljim pozicijama u južnom i
sjeveroistočnom dijelu akvatorija Sušca.

Predstavljanje podmorja otoka Sušca započeti ćemo iz uvale sa sjeverne strane rta Gradeška,
gdje se nalazi mali betonski pristan i istezalište za čamac svjetioničara. Već pri prvom zaronu
na toj poziciji podmorje Sušca se otvara u svim svojim ljepotama, gusto obraslo dno,
odvaljene stijene, mnoštvo procjepa i šargeri. Bistro more zavarava o kojoj se točno dubini
radi. Upravo za tu poziciju vezana je priča trojice starih podvodnih ribolovaca iz Splita, Luke
Đakuna, Bojana Pešla i Nikole Kuljiša. Sedamdesetih godina doplovili su u ranim jutarnjim
satima i usidrili se upravo na toj poziciji. Nestrpljivi, odmah su navukli ronilačka odijela i
zaronili u podmorje. Prvi susret sa Sušcem bio je veliko razočaranje. Nigdje niti jedne ribe na
vidiku. Nakon par sati uzaludnog pretraživanja grota, procjepa i šargeri razočarani su se vratili
u brod i povukli na spavanje. Slijedeće jutro su planirali otploviti prema Paklenim otocima.
Rano ujutro su ipak odlučili još jednom zaroniti u podmorje. Umjesto pustoši, koju su zatekli
prethodnog dana, toga jutra su imali osjećaj kao da su zaronili u akvarij. U dugim usjecima su
plivale desetine velikih šargi. Uz dno su kružili zubaci i komarče. Pod stijenama su ležale
škarpine, a s površine se moglo primijetiti i nekoliko lijepih primjeraka kirnje. Produžili su
svoj boravak na Sušcu još jedan dan, koji im se usjekao u pamćenje po nezaboravnom ulovu.
Na dane je akvatorij Sušca pust, a već neki drugi dan može se susresti mnoštvo ribe u
podmorju.

Najplići dijelovi su uzduž niskih kamenih rtova sa istočne, zaklonjene strane otoka. Ovo
područje se prostire od rta Gradeška do uvale Dol. Morsko dno na tom području blaže ponire
u smjeru jugoistoka. Tek dvjestotinjak metara od obalnog ruba područja su primjerena za
tehnike dubokog šuljanja i kopanja. Nakon tog, prvog, višeg praga dno strmo ponire u smjeru
Lastova. Na gusto obraslom morskom dnu se smjenjuju uski kameni procjepi i rijetki
podmorski odroni. Isplivavajući dalje od isturenih otočnih rtova mnoštvo je pozicija na
kojima se može uspješno prakticirati čeka na zubaca. U jesen se zubaci pomiču s tih pozicija
prema dubljim dijelovima, pod južnim liticama otoka. Na uzobalnom rubu se susreću salpe i
picevi, a u proljeće se i šargi drže uskih obalnih procjepa. 2001. godine svjetioničari su u
proljeće promatrali s kule svjetionika većeg morskog psa koji je lovio šarge po tim usjecima
u samoj obali. Prema svjedočanstvu Ive Lausa, i danas službujućeg svjetioničara na Sušcu,
morski pas veći od tri metra je tada obišao gotovo sve plitke uvalice uzduž istočne strane
otoka. Prema pričama svjetioničara ponekad se može vidjeti i tunu kada iskoči iz mora
tijekom jurnjave za gofovima.

Roneći dalje od uvale Dol prema sjevernoj strani Sušca i rtu Na Žene, konfiguracija podmorja
se bitno mijenja. Dubine mora neposredno uz obalu otoka su veće, a sve češće se nailazi i na
veće kamene gromade u podmorju. Taktike dubljeg šuljanja i poniranja na ovome dijelu otoka
su posebno preporučljive. Pod većim stijenama moguć je susret s kirnjom, a najčešća riba je
tabinja. Tijekom jeseni na pozicijama od tabinje česta je i škarpina. Kada se obiđe rt Na Žene
otvara se panorama sjeverne strane otoka. Na tom dijelu se nalazi i velika pećina, koja je
dijelom pod morem, a dijelom zaklonjena visokim kamenim svodom u litici otoka. Otvor u
podmorju se nalazi na dubini od desetak metara. Špilja je potpuno mračna, osim sredinom
sunčanog dana kada sunčani snop kroz uski otvor na svodu obasja unutrašnjost. Tek se tada
kroz tamu podvodnog otvora može primijetiti slaba svjetlost na kraju podmorskog prolaza.
Roneći dalje u smjeru zapada strma se litica nastavlja i pod morem, a salpe, picevi i po neki
zalutali gof manjih dimenzija mogu se susresti pod samom morskom površinom, dok plivaju
uz kopneni rub. Litice se nastavljaju i sa zapadne strane otoka, ali su tu nešto niže, a i
dubine na pozicijama s ribom su manje zahtjevne. Nailazi se i na podmorske kamene odrone
koji blaže poniru prema dubini. Specifičnost ovih odrona je da su gusto obrasli cvjetnicama
koje privlače ribe koja tu traži hranu. Među stijenama se opreznom pretragom može naići na
šarga, a i murina je česta. Uz najgušće obrasle dijelove dna zadržavaju se i veći primjerci trlja,
a pri samom dnu odrona su škarpine, kirnje i ugori. Odroni se smjenjuju s morskim ponorima,
uz čije rubove često iz plavetnila dolazi gof i palamida. Pod većim odvaljenim stijenama, uz
obalu, najčešće se neće naići na ribu, a po ponašanju zalutalih ušata se može zaključiti da se i
tu, pod sami obalni rub, često iz dubine zalijeću veći morski predatori. Čitava zapadna obala
Sušca je u podmorju slična, s tim što iza Bile ponte podmorskih odrona više gotovo i nema.
No i dalje ima dobrih pozicija u smjeru južnog Rta Kanule. Na ovome potezu smjenjuju se
duboki podmorski rtovi koji na nekim mjestima završavaju povećom šupljikavom
gromadom. Na jednoj od tih pozicija sam 1999. godine ulovio tabinju dulju od 60 cm, a tešku
gotovo 3,5 kilograma. Prilikom zarona prema procjepu kamene gromade po hrbatu ribe sam
mislio da se radi o kirnji.

Podmorje južne strane otoka posebno je atraktivno, a ronjenje je ovdje poseban užitak kada
je more mirno i bistro. Modri ponori započinju pod samom obalom, a na rijetkim mjestima se
iz dubine podižu kameni tornjevi oko kojih se često može susresti ribu. Jata šargi i kantara
plivaju u plavetnilu, a niz zidove se primjećuje i po koja kirnja, kako zamiče prema dubini,
već na samu pojavu ronioca.

Litica pod svjetionikom, Trišćavac, nastavlja se u podmorju strmim grebenom u kome se

nalazi duboki usjek koji se spušta do 25 metara dubine. Usjek je različite širine od 1,5 do 2,5
metra. Greben je gusto obrastao podmorskim cvjetnicama, a posebno su dojmljive crvene i
žute gorgonije koje rastu u pravim podmorskim šumama. Uz ovaj usjek može se susresti
zubaca i kirnju, no lovne tehnike i dubine su zahtjevne, tako da treba voditi računa
prvenstveno o sigurnom i pravovremenom izronu na površinu.

Pod kamenom liticom Trišćavca sredinom sedamdesetih godina XX stoljeća trojica vrhunskih
dubinskih ronilaca JNA zaronili su na toj poziciji na kisik. Jedan od njih prekinuo je zaron na
vrijeme i uspio se vratiti na površinu. Tijela druge dvojice nikada nisu pronađena. Na ovaj
nesretni događaj danas podsjeća tek uklesana spomen ploča u stijeni na litici Trišćavac.

Bogatstvo i raznolikost flore i faune u podmorju Sušca čini ga posebnim i u odnosu na sve
druge pučinske otoke. Hobotnice, sipe, šargi, pici, komarče, zubaci, škarpine, kavale, tabinje,
kirnje, i druge vrste se mogu susresti u akvatoriju ovog otoka. U kasnu jesen i tijekom
zimskih mjeseci obalama Sušca se približavaju i jata liganja, a za njima se kreću i velike
pelagijske vrste koje se određeno vrijeme zadržavaju pod strmim liticama. Lokarde, palamide,
gofovi i trupci tada tvore poseban hranidbeni lanac.

Mnoštvo je istinitih priča vezano za iskustva podvodnih ribolovaca na Sušcu. Špiro Drnas, iz
Splita se zatekao u podvodnom ribolovu na Sušcu one davne nedjelje kada je veliki potres
razrušio Crnogorsko primorje. Prema njegovom svjedočanstvu tijekom tog jutra, prije potresa,
riba je naprosto nestala iz podmorja. Sve je pod morem izgledalo nekako ukleto, kao nakon
kakve nuklearne katastrofe. Dojam je pojačavala i grobna tišina jer je more bilo potpuno
mirno, bez najmanjih valića, što je za Sušac rijetkost. I tada se začula neka udaljena
grmljavina, kao da je pod morem u dno udarilo neko nebesko tijelo. Nakon toga uslijedio je
snažni plimni val koji je iznenađenog Špira odbacio prema obali, te ga nakon toga povukao u
dubinu. Sreća i iskustvo Špira su spasili od mogućih posljedica. Jednom drugom prilikom uz
istočnu obalu otoka u duljini nekoliko metara i visini gotovo 1 metra pod morem nakupila se
nevjerojatna količina malih jadranskih meduza. Promatrajući tu pojavu iz brodice izgledalo je
kao da se do kopna može koračati.
No, osim takvih, još je i tragičnih priča vezano za ronioce kojima je Sušac oduvijek
predstavljao izazov. Dvojica podvodnih ribolovaca su se tako sedamdesetih godina vraćali
sa Sušca tijekom noći prema Splitu. Dok se jedan odmarao u kabini drugi je bio za kormilom.
Nakon par sati kada je kolega izišao iz kabine, da preuzme gvardiju, za kormilom nije zatekao
nikoga. Angažirana je višednevna potraga, no tijelo nestaloga nikada nije pronađeno.

Konačno i par riječi vezano za preporučljivu opremu. Za čeku na zapadnim i istočnim

dijelovima otoka preporučljiva su maskirna ronilačka odijela zelenih nijansi. Pod južnim
liticama lakše se stopiti s okolišem u onima s modrim nijansama. Što se tiče preporučljivih
pušaka za podvodni ribolov, čeke na istočnim i južnim dijelovima akvatorija zahtijevaju
najduže, snažne puške, obavezno s dvostrukim cirkularnim lašticima, a za poniranje uz
Trišćavac praktične su i duge komprimirke. Na dijelovima gdje se riba traži pod kamenom
( sjeveroistočni dijelovi i plići dijelovi zapadne obale ) praktična je laštikača od 90 cm ili
komprimirka sličnih dimenzija. Laštikača od sedamdesetak centimetara duljine
podrazumijeva strijelu od 6,5 mm i snažniji, 20 mm laštik.

Kada se lovi pod južnim liticama preporučljive su ronilačke maske s širim vidnim poljem jer
gof i palamida tamo dolaze iz smjerova gdje ih se ne očekuje, pogotovo na čeki u modro, koja
je prema iskustvima vrsnih praktikanata ove tehnike na Sušcu posebno preporučljiva. Sušac je
oduvijek bio otok izazova za podvodne ribolovce.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Kada me prije nekoliko godina gospodin Marijan Šare upitao da li bih imao volje da se
pozabavim pisanjem jedne ovakve knjige, u prvom sam trenutku ostao zatečen. Podvodni
ribolov na Jadranu vrlo je zahtjevna tema o kojoj nije jednostavno napisati knjigu. Emocije i
impresije osobe koja je zaljubljenik u podmorje dok piše ovakvu knjigu vrlo lako misli
odvuku nekim drugim smjerom. Vjerojatno je upravo to razlog što je literatura koja obrađuje
ovu temu rijetka u čitavoj Europi. Čak i u obližnjoj Italiji, koja je razvila čitavu industriju
vezano za podvodni ribolov, uglavnom se sve svodi na čisto komercijalna izdanja časopisa
specijala koji obrađuju iskustva, tehnike i taktike ponajboljih talijanskih podvodnih
ribolovaca, ili instruktažne video kasete, te tek po koju knjigu o podvodnom ribolovu.

Podvodni ribolov mnogo je više od pisane riječi i fotografije. To je svojevrsna nirvana koja
podrazumijeva sjedinjenje čovjeka s prirodom, u njemu stranom ambijentu, gdje se natječući
sam sa sobom i sa prirodom pokušava iskazati nadmoćnim bićem pod morem.

Podvodni ribolovac odlučuje o životu i smrti živih bića u podmorju. Za razliku od svih drugih
oblika ribolova, samo podvodni ribolov pruža mogućnost selektivnog izlova ribe. U tome je
njegova specifičnost i, znanstveno dokazana, najmanja štetnost po riblji fond u usporedbi sa
svim drugim vrstama profesionalnog i sportskog ribolova.

Nastojeći približiti ovaj zahtjevan sport početnicima i kompletirati brojna iskustva i praktične
pristupe nekih bivših i sadašnjih podvodnih ribolovaca koji se mogu svrstati u najvišu
kategoriju, na kraju je rezultiralo knjigom koju držite u rukama. Na ovim stranicama su riječju
i slikom ispričane i mnoge priče koje su vremenom postale temeljnom sastavnicom života
svih nas koji u podmorju nalazimo onu vrstu mira koja na kopnu već odavno ne postoji.

Zbog svega toga, svi vi koji se po prvi put susrećete sa ovim sportom dobro razmislite prije
nego zaronite s podvodnom puškom u ruci. Pronaći ćete i spoznati nešto što se danas teško
nalazi, ali još teže napušta. Kao i svaka druga prava ljubav u životu.

Odlazak u podvodni ribolov, uključujući i sve pripremne radnje, prerasta u svojevrsnu

obrednu svečanost. Minuti i sati u podvodnom ribolovu prolaze u djelićima sekunde, koje po
nekada predstavljaju i granicu između života i smrti. Smisao ljepšeg i potpunijeg života
svakog istinskog podvodnog ribolovca vezan je za nova i nova odredišta. I to je to, ništa
manje, ništa više.
Tako podvodni ribolov postaje važnim dijelom života svakog podvodnog ribolovca, te počinje
upravljati i ostatkom njegova života. Poznavao sam neke bivše podvodne ribolovce koji nisu
ovoj ljubavi bili spremni podrediti ostale životne aktivnosti. U očima im se vrlo brzo prestalo
zrcaliti ono modro more izazova koje sjaji u očima svih nas koji i u ovom trenutku
razmišljamo na kojoj ćemo novoj destinaciji zaroniti u potrazi za kakvim kapitalcem.

ZAHVALA
Knjiga je nastala kao rezultat suradnje i pomoći svih ljudi koji se pojavljuju na fotografijama
u njoj, i fotografa koji su ih snimili. Posebno se zahvaljujem i recenzentu knjige prof. dr.sc.
Nikši Nikoliću, što je našao vremena da pročita ovo obimno štivo.

Posebnu zahvalnost dugujem tvrtci CV Sistemi d.o.o. Zagreb, Padovčeva 3, koja je autor
trenutno najkvalitetnije, najbrže i najsigurnije softverske aplikacije za nautičare na Jadranu,( s
posebnom preporukom Ministarstva pomorstva, prometa i veza RH 2002. godine). Njihov
program, NAV Brodski kompjutorski navigacijski sustav, svojim praktičnim i atraktivnim
dizajnerskim rješenjem među najboljima je i u svjetskim relacijama. U poglavlju Atraktivne
zone podvodnog ribolova na Jadranu korištene su nautičke karte iz njihove programske
aplikacije. Više detalja o njihovom softverskom paketu i njegovoj nabavci možete pronaći na
web stranicama www.cvs.hr

Zahvaljujem svim autorima fotografija, navedenima i onima nenavedenima koji su mi

dostavljali fotografije poštom i putem e-maila, a od kojih su najinteresantnije objavljene u
ovoj knjizi.

Mia, puno ti hvala na crtežima i ilustracijama!

Naravno, posebnu zahvalnost dugujem i gospodinu Marijanu Šari, koji je stao iza ovog
projekta. Trebalo je hrabrosti da se zajednički upustimo u jedan ovako veliki projekt, koji će
na zadovoljstvo tisuća i tisuća podvodnih ribolovaca u Hrvatskoj biti rado čitana literatura uz
koju će se kratiti vrijeme hladnih zima, kada je većini podvodni ribolov tek san. Do sljedećeg
proljeća, i prve bonace na moru.

Konačno, iza čitavoga projekta stoje i moji dragi prijatelji iz tvrtke Medijska osobnost d.o.o.
Split, koji su mi značajno, kako tehničkim sredstvima, tako i osobno pomagali u različitim
fazama pripreme materijala. Joško, Vlasta i Denis, puno Vam hvala što sam mogao računati
na Vas, bez Vas teško da bih se odlučio da projekt bude tako obiman. Auto moto nautic vision
lives forever!

Tu su, nadalje, moji prijatelji Gjurković Srđan, bez kojega ove knjige najvjerojatnije ne bi ni
bilo, Hekman Milivoj, Ivanišević Toni koji je klasa za sebe u podvodnom ribolovu, Kuljiš
Nikola iz KŠR Split, barba Zoran Štambuk, koji je i mene, kao i stotine drugih mladih
podvodnih ribolovaca, podučio osnovama podvodnog ribolova, Ante Petković iz Prigradice
kralj škojića, svi moji dragi prijatelji – svjetioničari Plovputa d.o.o., kolege ronioci Petar
Prkić, Mislav Lozančić, Denis Radun, Ante Toni Bjažević, pok. Jašo Božić, Danko Uglešić,
Vedrana Vidović, Miloš Glavurtić, Miljenko Galić i mnogi drugi.

Posebno zahvaljujem i Mladenu Begonji samozatajnoj legendi podvodnog ribolova iz Splita.

Mislav Čalo i Dario Marinov, priča su za sebe. Iskrene sugestije, savjeti, i osobna iskustva od
dvojice, po mom osobnom sudu, trenutno najkompletnijih i najkompetentnijih hrvatskih
prvokategornika u podvodnom ribolovu, značajno su doprinijeli da knjiga bude ovako
obimna.

Konačno, s njime sam počeo priču, pa je treba i završiti: Veliki Frane Zanki. Sve ideje i
sugestije koje si mi dao su, kao što vidiš, na stranicama ove knjige, a ono što si smatrao da
treba izbaciti, izbačeno je.

Svi navedeni, i mnogi drugi, kojih se trenutno ne mogu sjetiti, pomogli su u stvaranju i
dovršenju ovoga složenoga projekta.

Hvala!

Neven Šerić

PRILOG : SLIČICE SA TAKMIČENJA

Da li ste ikada sanjali tiho jutro na nekom dalekom pučinskom otoku? Poznata slika?
Navukli ste ronilačko odijelo i polako koračate u more s perajama pod rukom. Bistro more se
zrcali, a pod površinom promiču tamne sjenke riba koje uplašene neznancem koji ulazi u
njihov svijet zamiču prema dubini. Dok stavljate ronilačku masku na lice otkucaji srca se
ubrzavaju. Zaranjate pod mirnu površinu, a pred vama se otvara jedan novi svijet. Po dnu,
koje blago ponire prema dubini, lijeno leže jata velikih trlja, među kojima se vrte oprezne
komarče. Malo dalje podiže se oblačić pijeska koji skriva ovčicu dok ruje po pješčanoj oazi.
Pod samom površinom leluja jato velikih cipala bataša, a iz dubine se približavaju feluni.
Odmjerenim pokretima tijela odmičete se dalje od obale. Pod vama su sada već kameni
odroni. Tiho zaranjate prema dnu i uočavate kavale kako vas promatraju iz sjena velikih
stijena. Tu i tamo izviruje oprezna murina, koja promatra jato velikih salpi koje čupkaju
rijetke travčice po stijenama. Spustili ste se na dno i umirili u sjeni kamene gromade.
Oprezno izvirujući primjećujete velikog pica koji pliva prema vama. S druge strane se sa dna
podiže jato šaraga. No što je to na metar od vas? Tek sada pod stijenom uočavate lijenu
škarpinu. Mimikrijom se potpuno stopila s nijansama tamnog dna. Pratite je pogledom preko
repne peraje, koja viri pod gromadom, prema glavi. Lijep primjerak, teži od jednog
kilograma. I dok se odlučujete koju ćete lovinu odabrati iznenadi vas približavanje jata
zubataca koji se oprezno približavaju. Koliko ih je!!! Predvodnici su primjerci težine do dva
kilograma, a iza njih se kreće nekoliko pravih kapitalaca. Zavlačite se još niže, iza stijene,
svog skrovišta. Zubaci su sve bliži. Predvodnici jata su se već okrenuli bočno, a kapitalci su
bliži. Prvi od njih započinje okret. Mirno odapinjete strelicu. Riba krajičkom oka uočava
projektil, no ne može mu izmaći. Strelica je pogađa bočno, a vi već na rezervi zraka otpuštate
koloturnik na pušci i krećete prema površini. Velika riba se sa strijelom zavlači pod kamen.
Snažnim kretnjama uznemirila je veliku kirnju koja je čitavo vrijeme bila u blizini, te se
blago pomakla i postavila u sviću. Dok vas kirnja promatra odozdo, vi se gubite u tom
nestvarnom svijetu, a dvije velike palamide kruže pod samom površinom u vašoj blizini.
Otkucaji srca rastu, uzbuđenje preplavljuje..... i tada se naglo budite iz sna......

Nekada su takve slike u podmorju Jadrana bile učestale. No onda je porastao broj ribarskih
brodova, a mreže su se počele mjeriti u desetinama kilometara duljine. Stajaće, pridnene,
površinske, a potom su profesionalci počeli povlačiti ludar. Ludar, zagonica, frižata.... Taj
ribarski alat zauvijek je promijenio sliku podmorja Jadrana. Kada se počeo nekontrolirano
povećavati i broj koća, koje se sve više približavaju obalama, riba je naprosto nestala, povukla
se prema nekim mirnijim predjelima, duboko u plavetnilu. Pobjegla je daleko od onih koji
nikada nisu cijenili morsko bogatstvo. Samo su uzimali. Uzimaju i dalje. Bez mjere,
ignorirajući sve zabrane i zakonska ograničenja. Obzirom da od mora žive, budućnost im je
zapečaćena, prije ili kasnije..... A nama, nama ostaju priče koje smo slušali i slike koje smo
doživjeli, i nada da ćemo se jednog tihog jutra probuditi u podmorju s početka teksta.....

Fotografije koje slijede, zabilježeni su trenutci na različitim takmičenjima u podvodnom

ribolovu proteklih godina. Neka nova lica danas ispisuju povijest podvodnog ribolova u
Republici Hrvatskoj, kao što su to nekada radili neki drugi.

Podvodni ribolov je sport, ništa manje i ništa više. Tako mu treba i pristupati. More je izdašno
kada ga se poštuje. Istinski zaljubljenici u podvodni ribolov zaranjaju zbog izazova, opuštanja
i uživanja. I ulove. More im priredi iznenađenja usprkos tome koliko su dana godišnje u
podmorju. Neki drugi podvodni ribolovci stalno se tuže kako više nema ribe, kako su ulovi
sve lošiji. Svakodnevno su u moru, a dana kada riba ne radi sve je više .....

Podvodnim ribolovom se danas u Hrvatskoj bavi više tisuća mladih, ali i onih srednje i
starije životne dobi. Niti žene u podvodnom ribolovu više nisu iznimka, a od 2003. se jedna
od njih, Vedrana Vidović, punopravno natječe u konkurenciji s muškarcima, kao članica
ekipe KŠR iz Splita.

Još jednom zahvaljujem svima koji su za ovu zbirku dostavili vlastite fotografije. Vaši ulovi
bili su i inspiracija za pisanje ove knjige. Sve objavljene fotografije svjedočanstvo su i
potvrda da ribe u Jadranu još uvijek ima. Postala je, doduše, lukavija i teže se lovi.

Svima ostalima, koji ili niste bili obaviješteni o pripremi knjige, ili vas tajnici vaših klubova
i ribolovnih društava nisu obavijestili o telefaksom dostavljenoj informaciji s upitom za
dostavu fotografija, od čitanja ovih redaka teče novi rok za dostavu fotografija. Obzirom na
rasprodano i izdanje u periodu od tek nekoliko mjeseci prodaje, te iskazan interes, ovo II,
dopunjeno i prerađeno izdanje u distribuciju ide po još popularnijoj cijeni, i vjerujemo u
dostatnom broju primjeraka za sve Vas koji niste uspjeli nabaviti I izdanje. Vaše fotografije s
ulovima možete i ubuduće dostavljati na adresu:

Neven Šerić, Ulica Vinka Draganje 31, 21 000 Split, s naznakom - za arhivu knjige
Podvodni ribolov na Jadranu.
Na poleđini fotografije potrebno je napisati ime i prezime podvodnog ribolovca (ribolovaca),
težinu ulova, a koristan može biti i podatak o zoni u kojoj je ulov ostvaren.

Dok budete listali stranice koje slijede prepustite se mašti, dok zamišljate kako je izgledala
borba s kapitalcima na fotografijama. Pokušajte na tim fotografijama prepoznati i zonu u
kojoj je pojedina riba ulovljena, pa se već sa slijedećim lijepim danom uputite prema njoj, jer
tamo možda čeka i na Vas ulov života. Neka fotografije pričaju priču, a izrazi lica ljudi na
njima govore za sebe. Manje je važno kojom je tehnikom nešto ulovljeno. Kada događaj
prođe nije toliko važno ni gdje je ulov ostvaren. Ostaje lijepo sjećanje i, ponekad, slika, koja
budi maštu do nekog slijedećeg zarona, na nekoj poznatoj ili novoj poziciji.....

PRILOG : USPOMENE

Početci podvodnog ribolova na Jadranu vezuju se još za konac četrdesetih godina dvadesetog
stoljeća. Inovativni pojedinci su od komada stakla i buvela automobilske gume improvizirali
nešto što je nalikovalo ronilačkoj masci, te su oboružani ostima u ruci ili lukom i strijelom
zaranjali po plićacima u potrazi za ribom. Svašta se tada moglo susresti u podmorju, ali se s
primitivnim oružjem nije moglo i uloviti. Kako se počela industrijski proizvoditi oprema za
podvodni ribolov, tako su rijetki sretnici dolazili u posjed prave maske i peraja za ronjenje, a
prve, primitivne, puške za podvodni ribolov bile su istinska senzacija. Na fotografijama koje
slijede predstavljeni su neki od tih sretnika koji su imali samo jedan problem: puške koje su
koristili u podvodnom ribolovu su bile preslabe da bi se njima ulovilo kapitalce koje su sretali
u podmorju. Nekima od njih je uz puno sreće ipak to polazilo za rukom. Tako je to bilo
nekada, a znamo kako je danas. No, kapitalaca još uvijek ima, i neki od njih možda čekaju i
na vas. Vratite se ponovno čitanju ove knjige, pronađite odgovore na pitanja koja vas još
uvijek muče. Vjerujem da zajedničkom brigom za more našoj unučadi možemo ostaviti još
nešto u podmorju, osim pustih kolekcija fotografija o nekadašnjem podmorskom bogatstvu.

Fotografije koje slijede su i osobni epitaf podvodnim ribolovcima koje sam poznavao, a koji
više nisu među nama: Jašo, Aljoša, Antune, Petre, Ivo, File, i Tomislave mirno spavajte ma
gdje bili. Uspomene su to na neko prošlo vrijeme, kada je podvodni ribolov bio više sport, a
manje vještina.
LITERATURA

Basioli, J., Sportski ribolov na Jadranu, Nakladni zavod Znanje, Zagreb 1984.
Boissin, E., A B C de la Chasse sous Marine, Editions Bornemann, Paris 1984.
Cepparo, R., Nel regno degli squali, Starlight s.r.l., Milano 1992.
Cetinić, P., Milišić, N., Sportski ribolov na moru, Logos, Split 1987.
Ellis, R., The Book of Sharks, Alfred A.Knopf, New York 1989.
Fiches FAO d`identification des especes pour les besoins de la peche Mediterranee et mer
noire, Roma 1987.
Grubišić, F., Ribe, rakovi i školjke Jadrana, ITRO Naprijed, Split 1979.
Grupa autora, Sportski ribolov na Lošinju, SRD Udica – Mali Lošinj, Mali Lošinj 1998.
Ivanišević, A., Sportski ribolov na moru, Mladost, Zagreb 1987.
Jardas, I., Pregled riba Jadranskog mora s obzirom na taksonomiju i utvrđeni broj, Institut za
oceanografiju i ribarstvo Split, Split 1985.
Milišić, N., Sva riba jadranskog mora, Marjan Tisak d.o.o. Split, 2003.
Milišić, N., Život Jadrana, Knjigotisak d.o.o., Split 2001.
Medur, J., Podvodni lov na Jadranu, Epoha, Zagreb 1958.
Negovetić, R., Ljudi žabe, Sportska knjiga, Beograd 1981.
Ostojić, I., Zaronite u Hrvatskoj, I.Q. d.o.o., Zagreb 2000.
Šerić, N., Jadranski svjetionici i njihovo podmorje, priče i legende, Marjan tisak, Split 2004.
Šerić, N., Podvodni ribolov na Jadranu, Marjan Tisak d.o.o. Split, listopad 2004.
Šerić, N., Biserna ogrlica - Pučinski otoci srednjeg Jadrana, Marjan Tisak d.o.o. 2006.
Tortonese, E., Pesci del Mediterraneo – Recenti studi intorno alla sistematica e distribuzione,
Županović, Š., Jardas, I., Fauna i flora Jadrana – Jabučka kotlina, prva knjiga, Logos, Split
1989.
Županović, Š., Jardas, I., Fauna i flora Jadrana – Jabučka kotlina, druga knjiga, Logos, Split
1989.

Časopisi Pesca sub, godišta 1989. – 2003.

Časopisi Apnea, godišta 1996. – 1998.

www. Caza submarina

www. Chrissub home Page
www. La chasse sous-marine
www. La pesca sub
www. Pesca sub a Rimini
www. Pescasub Espana
www. Pescasub Maxfox
www. Spearfishing in Greece
www. Spearfishing Magazine
www. Planet Pescasub
www. Virgilio pescasub