Čarobni prosjak

Dječak je živio s roditeljima i tek rođenim bratom u maloj ruševnoj kolibici na kraju sela. Nisu imali ništa
osim jedne koze, koja je nakon majčinog mlijeka othranila dječaka. Roditelji su mu bili, što je odrastajući
shvatio – "duševno zaostali" pa mu nisu mogli ni znali priskrbiti niti osnovno za život. Kako je rastao,
dječak je bio sve više gladan i jadan. Što je više upoznavao svijet, vidio je da život koji živi njegova
obitelj nije ni normalan niti uobičajen. Ali dječak je bio bistar.

Volio je učiti i ići u školu, gdje je, unatoč svojoj neprivilegiranosti, bio jedan od najboljih đaka. To je
primijetio i njegov učitelj, ali, i sam nezadovoljan, bez ambicija i blagi alkoholičar, nikada se nije zauzeo
za dječaka i pomogao mu da iskoristi svoj potencijal. Ali dječak je unatoč svemu bio gladan znanja.
Ponekad bi, uz knjige, listao i šarene časopise i tako spoznavao veličinu svijeta. Zato se u svojoj devetoj
godini odluči ohrabriti i otići na svoje oči vidjeti veliki grad. Ušuljao se u vlak i otišao. Grad mu se odmah
svidio. Bio je opčinjen raznolikim ljudima, širokim ulicama i čudesnim automobilima. Već pri prvom
posjetu primijeti neke prosjake i shvati da bi to i za njega bio dobar način zarade. Svaki dan dječak je
odlazio u grad i prosio, a svaku večer vraćao bi se kući kako bi sutradan mogao ići u školu, koja je za
njega bila veoma važna. Dječak je imao izuzetnog dara za prosjačenje. Stasom je bio malen i krhak,
imao je blago dječje lice i plavu kosicu. Uz to, bio je nenametljiv, prema svima ljubazan, ali nikada
ponizan. Svakome tko bi ga pitao, izmislio bi novu priču o svojoj nesreći i razlogu zašto prosi, nikada
nikome ne odajući pravu istinu.

Dječak je imao posebnu privlačnost zbog koje su mi ljudi vjerovali i uvijek mu davali nešto milostinje.
Taj novac dječak bi odnosio doma, najprije obravdovavši brata voćem i igračkama, a onda i roditeljima
dajući im za hranu. Dječak je proseći sve bolje upoznavao grad. U njemu je dočekao i pubertet. Na ulici
je upoznao svojeg prijatelja, momka od osamnaest godina, jarko crvene kose. Crvenokosi je odrastao
po domovima, gdje ga je majka kao malog napustila, samo jednom ga posjetivši prije nego ga je zauvijek
odbacila. On je bio neugledan i nesposoban. Bio je previše lijen za rad, nezainteresiran za bilo kakvu
ambiciju, nije bio baš ni pametan za lopova, a ni umiljat za prosjaka. Zato nije ništa radio, osim vucarao
se s prosjakom, gdjekad iz njega izmolivši novac za piće i cigarete. Jednim takvim lutanjem kroz grad,
ugledaju u prolazu jednu djevojčicu. Imala je skoro petnaest godina, dakle tek koju godinu starija od
prosjaka.

On se odmah zaljubio u njenu ljepotu, koja je iz nje zračila poput sunca. Svi su primjećivali njenu
privlačnu energiju kojom zrače samo tako mlade i lijepe djevojke. Djevojčica, tek u ranoj mladosti, već
je privlačila poglede svih muškaraca. Odrastala je s bakom, nakon što su joj roditelji kao djetetu poginuli
u nesreći. Baka joj je tada bila još mlada i više od svega voljela je šetati se ulicama i trgovima, piti kave
s prijateljima, provoditi se i odgovarati na udvaranja mnogih muškaraca.

Voljela je slobodan život više od toga da bude nekome baka, pa je djevojčica zato odrastala više-manje
sama. Kada je baka ostarjela i zatrebala njenu pomoć, djevojčica je već bila emocionalno otuđena, pa je
više vremena izbivala iz kuće sa svojim društvom, nego što je brinula o baki. Baka je tako i umrla,
ostavivši djevojčicu samu na svijetu, bez ičega osim stana koji joj je pripao i male roditeljske mirovine,
pošto je još bila maloljetna. Djevojčinu samoću i nezrelost iskoristio je jedan mladić. Izuzetno lijep i
zgodan, brzo je zaveo djevojčicu i uselio se u njen stan.

Ali njegove namjere bile su drugačije. Lijen i povodljiv, radio je kao diler i družio se s društvom
narkomana koji su htjeli zauzeti djevojčin stan, kako bi se imali gdje fiksati na miru. Vrlo brzo, oni su i
uspjeli u svojoj namjeri. Dječak se posve zaljubio u djevojčicu. Često je maštao kako će jednog dana
ona biti njegova, kako će im on kupiti veliku kuću u gradu gdje će živjeti sretno. Znao je da sve to neće
moći napraviti od prosjačenja, pa je zato marljivo išao u školu i učio. Novcem od prosjačenja skrbio se
za obitelj, a ostatak je štedio i čuvao na sigurnim mjestima. Ali za njegovim novcem polakomio se
crvenokosi, koji je sve o dječakovom talentu za prošnju ispričao starijem skitnici, čovjeku od pedesetak
godina s masnom kosom u repiću. Čovjek je odmah skovao plan. Upoznao je dječaka i divio se njegovim
vještinama, govoreći mu da je čarobnjak u prošnji. Ipak, smatrao je da sav taj novac uzalud troši na
svoju obitelj. Skovao je plan u kojem će dječaku preporučiti da novcem kupuje zlato, kao trajnu
vrijednost, a onda će mu njegov prijatelj zlatar podvaliti bižuteriju, a profit će podijeliti. Dječak se odmah
zainteresirao za zlato.

Tim više što je odabranici svog srca htio kupovati lijep nakit, poput lančića kojeg je jednom našao na
cesti i odlučio joj ga pokloniti. Sreo ju je jednom na ulici i pozvao u šetnju. Ona je tada već bila zapela
u narkomanskom svijetu. Loše društvo joj se naselilo u stan, a ona ih, iz ljubavi prema svom dečku, nije
mogla odbiti. Malo-pomalo su i njoj počeli davati drogu, pa se vrlo brzo navukla na heroin. Počela je
propadati, izgubila je nešto od one svoje magnetske privlačnosti, ali je još uvijek bila lijepa. Dječak joj
je poklonio ogrlicu koju je pronašao, sretan u nadi da će ga jednom zavoljeti.
Ona je bila počašćena, ali čim je došla u stan, dala je lančić narkomanima. Bilo ju je strah što će joj
učiniti ako i ona ne pridonese novcem za drogu. Oni su taj lančić prodali i tražili od djevojke da zahtjeva
od prosjaka još. Dječak je vrlo brzo shvatio da čovjek s repićem nešto muti. Zato je dobro skrivao svoj
novac, da ga ni crvenokosi ni čovjek s repićem ne mogu pronaći, iako su oni često dolazili do dječakove
kolibe tražeći zakopano blago. Jednom dok je prosio, dječaku priđe stariji muškarac i upita ga bi li došao
na audiciju za film. Tražili su upravo dječaka poput njega da glumi prosjaka. Dječak obeća da će doći,
ali ubrzo zaboravi na to. Odnese djevojci još nakita, ali ovoga puta to je bila bižuterija koju su mu
podvalili.

Narkomani su odmah shvatili prijevaru i okomili se na djevojčicu. Ona je bila emocionalno slomljena i
prestrašena. Znala je da je dječak nije namjerno prevario, ali nije više mogla podnijeti te narkomane,
prazninu u sebi i to što je njen dečko više ne voli. Shvatila je da je nije nikada ni volio, da ju je samo
iskoristio, a ona je ostala prevarena i sama među ljudima koji joj žele nauditi. Još uvijek zaljubljena,
povrijeđena, usamljena, prestrašena i bez vidljivog izlaza, ona se predozirala.
Dječak ju je jednog dana čekao na dogovorenom mjestu u parku, a kada se nije pojavila, otišao ju je
potražiti u njenom stanu. Susjeda mu je rekla da je djevojčica umrla. To ga je slomilo. Nestao je i više
ga nitko nikada nije vidio na ulici. Godinama kasnije, crvenokosi mladić sjedio je u zatvoru i gledao
televiziju. Odjednom u poznatom glumcu prepozna čarobnog prosjaka. Nije mogao vjerovati koliko sreće
u životu ima taj dečko, ali nije znao da u prosjaku još uvijek tinja bol za umrlom ljubavi.

Sunčana Škrinjarić