2.1.1.

Slalom

Slalom trke su tradicionalno najkraće i sastoje se od prolaska kroz uske krivine i

kapije. Staza je tokom obe vožnje ista, dok se pozicije kapija menjaju. Plasman iz prve vožnje
u drugu ostvaruje 30 najboljih skijaša, a do trijumfa dolazi takmičar sa najboljim zbirom
vremena iz obje vožnje.

Slalom se još naziva i pravom tehničkom disciplinom. Do izražaja najviše dolazi skijaševa
tehnička pripremljenost. Karakteristike ove discipline jesu brze i nagle promjene smjera
kretanja, gdje je cilj da se što kraćom linijom dođe od starta do cilja.

2.1.2. Veleslalom

Veleslalom je skijaško takmičenje u kojem je cilj da takmičari najbrže prođu zadanu

stazu, uz pravilan prolazak postavljenih kapija - vrata, koja su za razliku od slaloma
postavljena u nešto širem međusobnom razmaku.1
Sastoji se od kombinacije kratkih, srednjih i dugih zavoja. Voze se dvije vožnje, na istom
terenu, s tim da prva mora biti postavljena dan prije takmičenja.

1
https://www.skijanje.rs/sportovi/alpski-ski-sportovi/veleslalom/
Slika 1.: Veleslalom staza
Izvor: „Skijajmo zajedno“ Matković

2.1.3. Superveleslalom

Sastoji se od kombinacije dugih i srednjih zavoja i pripada skupini brzih

disciplina.Postižu se dosta veće brzine nego kod discipline veleslalom. Vrata su naizmjenično
plava i crvena, sastoje se od četiri slalom štapa sa zastavicama. Postavlja se na spust stazi i
vozi se jedna vožnja.

2.1.4. Spust

Spust je disciplina u kojoj se razvijaju najveće brzine i s razlogom nosi naziv

najopasnije discipline. Ova disciplina od takmičara zahtjeva najvišu moguću razinu svih
komponenata pripremljenosti, jer pri tako velikim brzinama i najmanja greška dovodi do
ozbiljnih i teških povreda, a nekada i do rizika života.2

Staza mora biti osigurana sigurnosnim mrežama i strunjačama od starta do cilja. U ovoj
disciplini se vozi jedna utrka, a na kratkim stazama i dvije.

2
https://www.skijanje.hr/natjecanja/skijanje/clanak/alpske-natjecateljske-discipline?id=12466
Slika 2.: Staza za spust
Izvor: „Skijajmo zajedno“ Matković

2.1.5. Alpska (super)kombinacija

Alpska kombinacija je disciplina u kojoj se ukupni rezultat sastoji od vožnji u dvije

različite discipline. 'Klasična' alpska kombinacija se sastoji od spusta i dvije slalomske vožnje,
dok se alpska superkombinacija sastoji od jedne vožnje spusta ili superveleslaloma i jedne
slalomske vožnje.

2.1.6. Paralelna takmičenja

 U ovom takmičenju se dva ili više takmičara izravno sukobljavaju na dvije ili više
staza, a pobjednik je onaj koji prije dođe do cilja. Staze moraju biti postavljene identično, a
takmičari voze dvije vožnje sa promjenom staza. U ovoj disciplini vrijedi sistem eliminacije,
gdje se vozi na ispadanje, a prolaz osigurava bolji iz zbira vožnji. Neporaženi tako idu sve do
finala. Maksimalan broj takmičara je 32.

Slika 3.: Paralelno takmičenje

Izvor: https://www.skijanje.hr/slike/slike_3/r1/g2011/m07/y44270615738774757.jpg

2.2. Motoričke sposobnosti

„Motoričke sposobnosti su oni aspekti intenziteta (jačina ili brzina) i ekstenziteta

(trajanje ili broj ponavljanja) motoričke aktivnosti koji se mogu opisati jednakim
parametarskim sistemom, izmjeriti i procijeniti identičnim skupom mjera i u kojima djeluju
analogni fiziološki, biohemijski, morfološki i biomehanički mehanizmi.“3

„Motoričke sposobnosti omogućavaju snažno, brzo, dugotrajno, precizno ili koordinirano

izvođenje različitih motoričkih zadataka.“4

3
Zaciorski, 2002.
4
Milanović, 2013.
Motoričke sposobnosti se mogu podijeliti na kvantitativne i kvalitativne.
Kvantitativne sposobnosti čine:
 Snaga
 Brzina
 Izdržljivost
 Gibljivost

Kvalitativne metode čine:

 Koordinacija
 Agilnost
 Ravnoteža
 Preciznost 5

Kako bi se ostvarila što kvalitetnija kondicijska priprema alpskih skijaša rekreativaca

potrebno je poznavati značaj pojedinih motoričkih sposobnosti i njihov utjecaj na učinkovitost
učenja osnova u alpskom skijanju.
Motoričke karakteristike sadrže u sebi lokomotornu funkciju koja se realizira pomoću neuro -
mišićnih i koštano - zglobnih elemenata. Najelementarnija reakcija je kontrakcija koja se
bazira na izometrijskoj, izotoničkoj i ekcentričnoj kontrakciji mišića.

2.2.1. Snaga

„Jakost/Snaga je sportaševa sposobnost koja se manifestira u savladavanju različitih

otpora. Razvija se i primjenjuje u različitim sportskim aktivnostima, zbog čega postoje
različite vrste akcijskog i topološkog očitovanja ove motoričke sposobnosti.”6

Bolje rečeno, snaga je najveća mišićna sila koju sportaš može proizvesti u režimu mišićnog
rada. Snaga se još može podijeliti na eksplozivnu, pliometrijsku i repetitivnu snagu.

2.2.1.1. Eksplozivna snaga

5
Dodig, M. (1980). Osnovne biomehaničke, somatske i motoričke karakteristike alpskog skijanja.
6
Dick, 2007.
 Eksplozivna snaga definisana je energetskom komponentom, a odnosi se na rad
velikog intenziteta u što kraćoj vremenskoj jedinici. Nije locirana, na pojedine mišićne
skupine već centralno, a zavisi direktno od količine aktivnih motoneurona (količina neurona u
motornim zonama) sa transmisijom u nucleus ruben. 7
Determinira je količina stanica i stepen propusnosti sinoptičkih barijera. Ovaj faktor je jako
važan u alpskom skijanju, a naročito dolazi do izražaja u prestopnoj tehnici.
Ova sposobnost se manifestuje u aktivnostima poput sprinta, skokova, bacanja itd.
Kod alpskog skijanja, start i startno ubrzanje su veoma bitan dio utrke, jer moraju biti
eksplozivni.

2.2.1.2. Pliometrijska snaga

Pliometrijska snaga omogućava sportašu učinkovito djelovanje, odnosno kada se treba

sinhronizovati koncentrični i ekscentrični dio mišićne aktivnosti.
Ovo je neizostavan dio kod pripreme svakog vrhunskog skijaša, te je prilikom ovakve vrste
treninga potrebno biti veoma oprezan. Između dva pliometrijska treninga, potreban je odmor
od 24-48 sati.

2.2.1.3. Repetitivna snaga

Repetitivna snaga definisana je s energetskom komponentom, a odnosi se na rad

velikog intenziteta s forsiranim ritmom ili brojkom izvođenja gibanja u što dužoj vremenskoj
jedinici. Ona zavisi od perifernih elemenata i dopremanja energije u mišiće. Regulacija je
centralna i to iz primarnih motoričkih zona kore velikog mozga, na osnovi ekscitacije i
inhibicije centara. Kod alpskog skijanja i ovaj faktor igra jako važu ulogu.8
Ovaj tip snage je potrebno stalno razvijati i održavati. Repetitivnu snagu moguće je razvijati s
velikim brojem ponavljanja u više serija, umjerenim i prilagođenim opterećenjem uz relativno
kratke pauze.

2.2.2. Brzina

7
Franjko I., „Faktori uspješnosti izvedbe skijaških elemenata“
8
Franjko I., „Faktori uspješnosti izvedbe skijaških elemenata“
 Brzina je definisana brzinom izvođenja gibanja frekvencije pokreta, ili izvođenja
jednog pokreta uz fiksiranu amplitudu. 9Ona zavisi od kinetičkih centara i to naizmjenične
ekscitacije i inhibicije određenih mišića. Periferno zavisi od propusnosti sinaptičkih barijera i
dužini poluge (kost). Važnost ovog faktora je neosporna, a naročito kod frekvencije pokreta.

Slika 4.: Brzina u skijanju

Izvor:https://www.jutarnji.hr/migration_catalog/origone/22537/ALTERNATES/LANDSCAPE
_680/ORIGONE

2.2.3. Ravnoteža

Ravnoteža je definisana zadržavanjem zadanog položaja što duže u vremenskoj

jedinici. Faktor ravnoteže predstavlja korigovanje djelovanja gravitacije ili aktivnih remetećih
faktora koji su naročito prisutni u alpskom skijanju. Regulacija se zasniva na sistemu u malom
mozgu koji izvodi korekcije na osnovu informacija iz vestibularnog aparata. Naročita važnost
u alpskom skijanju pripada ovom faktoru.
Za razvoj ravnoteže danas se vrlo često koristi tehnologija proprioceptivnog treninga na
ravnotežnim (balans) pločama, zračnim jastucima, loptama, neravnim površinama, uskim
hodnim površinama i posebno konstruisanim spravama.
Ravnoteža je u mehaničkom smislu definisana kao „Sposobnost održavanja projekcije centra
mase tijela unutar potporne podloge, pri čemu potpornu podlogu predstavlja površina stopala i
površina među njima“.10

9
Dodig, M. (1980). Osnovne biomehaničke, somatske i motoričke karakteristike alpskog skijanja.
10
Winter, Ishac i Gage, 2013.
Slika 5.: Ravnoteža
Izvor:https://www.skijanje.rs/assets/saveti/skijaski-saveti/skijanje-je-sport-
ravnoteze/_resampled/SetWidth250-balance1-300x200.jpg

Skijanje je sport ravnoteže!

2.2.4. Fleksibilnost

Fleksibilnost/gibljivost je sposobnost izvođenja pokreta velikom amplitudom.

Najčešća mjera fleksibilnosti je maksimalna amplituda pokreta dijelova tijela u pojedinim
zglobnim sistemima. Oblik zglobnih tijela u znatnoj mjeri određuje amplitudu pokreta. U
nekim zglobovima moguće su izvedbe pokreta velike amplitude (rame), dok u nekima, zbog
specifične građe, postoje u tom smislu znatna ograničenja (lakat, koljeno)“11

Na području fleksibilnosti izolirano je više dimenzija:

 Statična (sportaš zadržava postignutu amplitudu pokreta).

 Dinamična (maksimalnu amplitudu pokreta sportaš postiže višekratno, dinamički).

 Aktivna (amplitudu pokreta sportaš postiže snagom vlastitih mišića).

 Pasivna (amplituda pokreta postiže se pomoću partnera ili neke druge vanjske sile).

11
https://www.wellneo.rs/tekstovi/istezanje-i-fleksibilnost
  Lokalna (fleksibilnost se manifestira aktivnošću u jednom zglobu).

 Globalna (fleksibilnost se istodobno postiže u većem broju zglobnih sistema).12

2.2.5. Agilnost

„Agilnost je sposobnost promjene pravca kretanja bez gubitka ravnoteže, brzine, snage
i kontrole pokreta.“ 13
Bolje rečeno, to je sposobnost brze promjene smjera kretanja. Agilnosti omogućava ubrzanje
tijela, kao i zaustavljanje kretanja. Kod skijanja, agilnost je najviše prisutna u slalom, gdje
skijaši nastoje zadržati brzinu ili ubrzati, ako slijedi ravni dio staze.

Agilnost se može podijeliti:

 Frontalno
 Lateralno
 Dijagonalni
 Horizontalno
 Vertikalno
 Kružno
 Polukružno

2.2.6. Koordinacija

12
Dodig, M. (1980). Osnovne biomehaničke, somatske i motoričke karakteristike alpskog skijanja.
13
Pearson, 2001.
 „Koordinacija je sposobnost upravljanjima pokreta cijelog tijela ili njegovih dijelova.
Očituje se kao brzo i pravilno izvođenje složenih motoričkih zadataka, odnosno brzo
rješavanje motoričkih problema. Zato se ova sposobnost naziva i ‘’motorička inteligencija’’.
Koordinacija se odnosi na spretnost i usklađenost pokreta cijelog tijela, na kontrolisano
izvođenje složenih pokreta ruku i nogu, kao i na brzinu motoričkog učenja i ritmično
izvođenje motoričkih zadataka.“14
Definisana je izvođenjem pokreta u prostoru i vremenu. To su u većini slučajeva kompleksna
nestereotipna gibanja za koja su odgovorni centri za analizu. Kompleksna struktura alpskog
skijanja zavisi od ovog faktora, sve do stabilizacije programa, a naročito u novonastalim
vremenskim i prostornim elementima.

Faktori koordinacije:

 Brzinska koordinacija (sposobnost brzog i tačnog izvođenja složenih motoričkih

zadataka)
 Ritmička koordinacija (sposobnost izvođenja jednostavnijih i složenijih struktura
kretanja u zadanom ili proizvoljnom ritmu)
 Koordinacija učenja motoričkih zadataka (sposobnost brzog usvajanja složenih
motoričkih zadataka)
 Pravodobnost ili timing (sposobnost procjene prostorno - vremenskih odnosa nekog
kretanja i izvođenje složenih motoričkih zadataka)
 Prostorno vremenska orijentacija (sposobnost što tačnijeg razlikovanja prostornih
udaljenosti te procjene i izvedbe zadanog tempa).15

Koordinacija ruku je definisana kao sposobnost manipulisanja objektima.

Koordinacija nogu je definisana kao sposobnost izvođenja kompleksnih pokreta nogama.

Koordinacija tijela je definisana kao spostobnost realizacije kompleksnih motornih struktura

premještanjem cijelog tijela u prostoru.

14
Milanović, 2013.
15
Metikoš D., I. Jukić, G. Marković, D. Sekulić (2003.). Motorička znanja u funkciji kondicijske prepreme
sportaša.
Koordinacija u ritmu se definiše kao sposobnost koordiniranog izvođenja unaprijed zadatih
kretnih struktura u zadanom ili proizvoljnom ritmu.

Timing se definiše kao sposobnost određivanja pravovremenog trenutka za početak izvođenja

nekog novog gibanja u složenim strukturama kretanja.

Reorganizacija stereotipa gibanja se odnosni na ispravak i promjenu već usvojenih pokreta.

2.3. Aktivne mišićne skupine u alpskom skijanju

Alpsko skijanje uključuje aktivnost svih mišića, međutim neke mišićne skupine donjeg
dijela tijela se smatraju pokretačima u ovom sportu.
U najvažnije mišućne skupine spadaju:

Adductor longus - uz adukciju vrši i supinaciju natkoljenice, aktivan je u raskoračnom stavu

i pri stajanju na jednoj nozi.
Rectus femoris - ekstenzor potkoljenice i fleksor natkoljenice.
Vastus intermedius - ekstenzor potkoljenice.
Slika 6.: Važne mišićne skupine s prednje strane tijela
Izvor:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/91/1105_Anterior_and_Posterior_
Views_of _Muscles.jpg
Gluteus medius - glavna funkcija ovog mišića je abdukcija u zglobu kuka. Njegovi prednji
snopovi djeluju kao unutrašnji rotatori, a stražnji kao vanjski rotatori natkoljenice.
Peroneus Longus - funkcija mu je opružanje i pronacija, te osiguravanje poprečnog svoda
stopala.
Gluteus maximus - glavni ekstenzor kuka, vrši vanjsku rotaciju i abdukciju kuka, te
stabilizaciju koljena kada je ono potpuno ispruženo.
Biceps femoris - fleksija potkoljenice i ekstenzija natkoljenice.
Semimembranosus - ekstenzija natkoljenice, fleksija potkoljenice.
Slika 7.: Važne mišićne skupine sa stražnje strane tijela
Izvor:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/91/1105_Anterior_and_Posterior_
Views_of _Muscles.jpg

3. ZAKLJUČAK

Kako je konfiguracija svakog skijaškog terena drugačija, te kako su trenutni snježni

uslovi na njima jedinstveni, skijaš u svakom trenutku savladavanja padine koristi svoje
motoričke sposobnosti koje zajedno sa stečenim skijaškim znanjem učestvuju u upravljanju
skijama. Od procijenjenih motoričkih sposobnosti najveći uticaj prilikom usvajanja skijaških
znanja kod skijaških početnika ima agilnost. Statička snaga nogu takođe utiče na proces
učenja skijaške tehnike, dok ravnoteža ima značajan uticaj u samom početku učenja, prilikom
usvajanja osnovnih elemenata.
Skijanje je sport s izrazito velikim funkcionalnim i motoričkim zahtjevima, a ako se na takav
način ne shvati, tada to završava s mnogobrojnim i u ovom sportu čestim ozljedama. Kako se
navedeno ne bi dogodilo, potrebno je iskoristiti spoznaje iz velikobrojnih i poučnih
znanstvenih istraživanja, te ih iskoristiti za lični razvoj svih značajnih motoričkih sposobnosti.
Cijeli proces potrebno je uskladiti s dobi, razinom znanja i skijaškog iskustva svakog
pojedinačnog skijaša. Tek tada je moguće očekivati napredak i otkriti sve čari ovoga sporta.

4. LITERATURA

Knjige:

 Milanović, 2013.

 “Skijajmo zajedno” Matković, Ferenčak, Žvan, 2004.

 Zaciorski, 2002.

 Dodig, M. (1980). Osnovne biomehaničke, somatske i motoričke karakteristike

alpskog skijanja.
  Dick, 2007.

 Franjko I., „Faktori uspješnosti izvedbe skijaških elemenata“

 Winter, Ishac i Gage, 2013.

 Pearson, 2001.

 Metikoš D., I. Jukić, G. Marković, D. Sekulić (2003.). Motorička znanja u funkciji

kondicijske prepreme sportaša.

Web- izvori:

 https://www.skijanje.rs/sportovi/alpski-ski-sportovi/alpsko-skijanje-sport/

 https://www.skijanje.rs/sportovi/alpski-ski-sportovi/veleslalom/

 https://www.skijanje.hr/natjecanja/skijanje/clanak/alpske-natjecateljske-discipline?
id=12466

 https://www.wellneo.rs/tekstovi/istezanje-i-fleksibilnost