EVROPSKI UNIVERZIET BRKO

FAKULTET ZDRAVSTVENIH NAUKA

SMJER: MENADER SPORTA

SEMINARSKI RAD

Tema: MOTORIKE SPOSOBNOSTI

Predmet: Kinezioloke transformacije

Mentor: Prof.Branimir Miki

student: Filna Dzaferovic

br.indexa:013/13-MUS

novembar 2014

Tema: Motorike sposobnosti

SADRAJ

SADRAJ..str.2
UVOD ...........................................str.3
Motorike sposobnosti ...str.4
Podjela motorikih sposobnosti.str.5
Motorika znanja ..................................................................str.8
Motoriko uenje str.10
Metode uenja i vjebanja str.13
ZAKLJUAK ..str.15
LITERATURA .str.16

2
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

UVOD

Motorike sposobnosti odgovorne su za efikasnost ljudskog kretanja

Raznim istraivanjima je utvreno da se motorike sposobnosti ne mogu uinkovito
opisati samo jednom, generalnom dimenzijom, ve je za opisivanje ovjekovih
okretnih sposobnosti, potrebno ralanjivanje na vie kvantitativnih (snaga, brzina,
izdrljivost i gibljivost) i kvalitativnih (koordinacija, agilnost, ravnotea, preciznost)
motorikih sposobnosti.
Tjelovjebom se moe znaajno utjecati na razvoj i na odravanje postignutog nivoa
pojedinih motorikih sposobnosti. Na neke sposobnosti mogue je utjecati u veoj
mjeri nego na druge, a to ovisi o stupnju ugroenosti pojedine sposobnosti, i o
vjebanju u optimalnoj ivotnoj dobi. Na snagu se moe efikasno djelovati i u starijoj
ivotnoj dobi, dok je utjecaj vjebanja na brzinu i koordinaciju i gibljivost bitno manji,
a mogue je znaajnije utjecati samo u ranoj mladosti. Metode i vjebe koje koristimo
u pravilno programiranom tjelesnom vjebanju razlikuju se prilikom razvijanja
razliitih sposobnosti.

3
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

MOTORIKE SPOSOBNOSTI

Prema zaciorskom 81975) motorike sposobnosti su oni oblici motorike

aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim
parametarskim sistemom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i u
kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihiki procesi, odnosno mehanizmi.
Motorikim sposobnostima nazivaju se one sposobnosti ovjeka koje uestvuju
u rjeavanju motornih zadataka i uslovljavaju uspeno kretanje, bez obzira da li su
steene treningom ili ne.
Po pitanju utvrivanja strukture motorikih sposobnosti ima jo uvek dosta
nejasnoa, a dosadanja istraivanja pokazuju da je problem njihove strukture tek
poeo da se razrjeava. Sve se vie zapaa, da se motorike sposobnosti
manifestuju u veoma sloenim i razliitim zadacima. Faktorskim pristupom u
istrivanju ovog antropolokog prostora, vremenom se nakupilo sve vie informacija
koje potvruju da postoji vie faktora snage, brzine, koordinacije i dr., to je dovelo
do pitanja o strukturi motorikih sposobnosti, odnosno do pitanja koliko motorikih
sposobnosti objektivno postoje i kakve su njihove meusobne relacije.
Na osnovu istraivanja koja su imala taksonomski ili fenomenoloki karakter,
strukturu motorikog prostora (faktori prvog reda) definisali su faktori akcionog tipa
(snaga, brzina, fleksibilnost, ravnotea, koordinacija i preciznost) i topolokog tipa
(snaga ruku i ramenog pojasa, snaga nogu, snaga trupa, fleksibilnost trupa,
fleksibilnost zgloba kuka, fleksibilnost pojasa, koordinacija nogu, koordinacija ruku,
itd.).
Dvije nove dimenzije iz najnovijih istraivanja motorikog prostora sa
kondicionog aspekta se esto pojavljuju a to su : relaksibilnost i vidne sposobnosti.
MOTORIKE SPOSOBNOSTI
SNAGA
BRZINA
IZDRLJIVOST
KOORDINACIJA
FLEKSIBILNOST
RAVNOTEA
PRECIZNOST
RELAKSIBILNOST
VIDNE SPOSOBNOSTI
( S. Dautbai, A. Bradi Sarajevo 2005)
4
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

SNAGA
Snaga se definie kao sposobnost savladavanja ili suprostavljanja spoljnom
miinim kontrakcijama odnosno miinim naprezanjima. TJ podruju ispoljavanja
snage, susreemo se sa dva pojma. Snaga kao psihomotorna sposobnost i kretni
kvalitet ovjeka i sila kao mehanika odlika kretanja, odnosno kao mjera uzajamnog
mehanikog djelovanja tijela u datom vremenu.
Utvrena je egzistencija nekoliko faktora snage, koji su po tipu akcije
identifikovani kao:eksplozivna snaga, repetitivna snagia, statika snaga
BRZINA
Brzina predstavlja biomotoriku sposobnost ovjeka da izvede pokrete za
najkrae vrijeme u datim uslovima. Pri tome se pretpostavlja da izvrenje zadatka ne
traje dugo i da ne dolazi do zamora. Prisutna su tri osnovna vida ispoljavanja brzine:
latentno vrijeme motorne reakcije,
brzina pojedinanog pokreta (pri malom spoljanjem otporu), i
uestalost pokreta.
Vidovi ispoljavanja brzine relativno su nezavisni jedan od drugog. To se
posebno odnosi na vrijeme reakcije koje nema znaajnu povezanost sa brzinom
kretanja. Neka osoba se moe odlikovati veoma brzom reakcijom i biti relativno spora
pri lokomociji.
Kombinacijom ova tri vida ispoljavaju se svi sluajevi brzine. U praksi se
sreemo sa kompleksnim ispoljavanjem brzine. Tako u sprinterskom tranju rezultat
zavisi od vremena reakcije na startu, brzine pojedinih pokreta (otiskivanje nogama i
tempa koraka).
IZDRLJIVOST
Postoji mnogo definicija izdrljivosti kao psihomotornog kvaliteta.
Prikladna bi bila definicija izdrljivosti kao sposobnosti ovjeka da obavlja dugotrajan
fiziki rad (aktivnost) uz odreene uslove bez smanjivanja njegove efikasnosti ili
izdrljivost je psihomotorna sposobnost da se neka aktivnost vri due vremena bez
snienja njene efikasnosti. Izdrljivost se moe definisati i kao sposobnost
suprostvljanja zamoru.
KOORDINACIJA
Koordinacija, bez sumlje najvanija sposobnost gledajui sveukupnost
djelovanja motorikog ponaanja ljudskih bia.Ona sudjeluje u realizaciji praktiki
svake kretne strukture, od najjednostavnijih do najsloenijih oblika gibanja. Zbog toga
je I ova dimenzija dobila naziv 2motorika inteligencija". Rezultati nekih istraivanja
5
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

(Metiko i Hoek 1977, Gredelj I sur, 1975, Hoek, 1979) ukazuju sa znatnim
stepenom pouzdanosti da u prostoru koordinacije egzistira jedan masivni faktor
irokog spektra utjecaja kojeg su neki autori nakon niza provedenih faktorskih analiza
motorikog prostora nazvali "Mehanizam za struktuiranje kretanja".
( S. Dautbai, A. Bradi Sarajevo 2005)

FLEKSIBILNOST
Termin fleksibilnost potie od latinske rijei flectere ili flexibilis to znai
savijati, savijanje.
Fleksibilnost oznaava razliite pojmove za razliita podruja istraivanja.
Fleksibilnost razni autori razliito definiu. Vei broj autora definie kao slobodni obim
pokreta u jednom ili vie zglobova (Alter, 1996; Corbin 1978; De Vries, 1986;
Hebbelnick, 1998; Holand, 1968; Stone i Kroll, 1986) (Milanovi, 1997) navodi kako
je to sposobnost izvoenja pokreta velikom amplitudom a da je najea mjera
fleksibilnosti maksimalna amplituda pokreta dijelova tijela u pojedinim zglobnim
sistemima. Clark (2001) definie fleksibilnost kao normalnu rastezljivost svih mekanih
tkiva koja doputaju potpuni slobodni zglobni obim pokreta.
RAVNOTEA
Ravnotea je jedan od osnovnih kretno - koordinacionih kvaliteta iji razvitak i
usavravanje je neophodan u toku itavog ivota. Pod sposobnou ravnotee
podrazumijevamo sposobnost da se cijelo tijelo dri u stanju ravnotee, ili da se za
vrijeme i poslije obimnog premijetanja tijela to stanje zadri, odnosno da se vrati u
prvobitni poloaj.
PRECIZNOST
Preciznost se manifestuje u pogoanju cilja ili voenju nekog predmeta do cilja,
koji se nalazi na nekoj udaljenosti. To je jedna od veoma osetljivih osobina za koju je
potrebno imati dobar kinestetiki oseaj, zatim dobra procena parametara cilja i
kinestetika kontrola pokreta na odreenom putu, kao i vreme koncentracije.
Dovoljno je da se raspoloenje oveka promeni ili bilo koji spoljanji faktor (remetei
faktor), pa da se rezultati bitno promene.
RELAKSIBILNOST
Relaksibilnost je sposobnost sportiste da u odgovarajuim vrlo kratkim
sekvencama ukljuuju, alii iskljuuju djelovanje odreenih miinih gmpa. To se
odnosi naagonistike i antagonistike miine grupe istog ekstremiteta, ali ne i
udaljene miine grupe, ija je relaksibilnost vana za efektivnost konkretnog
kretanja.
VIDNE SPOSOBNOSTI
6
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

Vidne sposobnosti opisuju niz vanih karakteristika koje vidni aparat

manifestira u motorikim radnjama. U njih ubrajamo. Vidnu koncentraciju,
vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju,
fleksibilnost vidnog fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd ( S. Dautbai,
A. Bradi Sarajevo 2005).

MOTORIKE SPOSOBNOSTI

Sposobnost

Sposobnost energetske

regulacije kretanja

regulacije

Koordinacija

Repetitivna snaga

Ravnotea

Eksplozivna snaga

Gibljivost (fleksibilnost)

Statika snaga

Preciznost

Brzina

Na crteu se ne navodi izdrljivost iz razloga to pojedini kineziolozi ovu sposobnost

navode kao motoriku (miina izdrljivost), a neki kao funkcionalnu (aerobna
izdrljivost) jer je uvjetovana radom dinoga i krvoilnoga sustava.

Neke motorike sposobnosti su vie, a neke manje uroene, odnosno genetski

uvjetovane. Redovitim tjelesnim vjebanjem moemo na pojedine motorike
sposobnosti utjecati u veoj mjeri nego na druge, to ovisi o koeficijentu uroenosti
(h) pojedine sposobnosti, spolu i ivotnoj dobi. Na razvoj snage moe se uinkovito
djelovati tijekom cijeloga ivota, dok se na razvoj sposobnosti kao to su; brzina i
koordinacija, moe najvie utjecati u ranom djetinjstvu.

Primjera radi, na crteu je prikaz razlika dviju motorikih sposobnosti: snage i brzine.
Snaga je motorika sposobnosti koja je 50% genetski odreena, a 50% ove znaajne
motorike sposobnosti je podlono razvoju tijekom cijeloga ivota. Za razliku od
7
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

snage, brzina je 80-95% uroena te je utjecaj na razvoj brzine znatno manje mogu
u odnosu na snagu i kree se u rasponu od 5 do 20% (prema Pistotnik, 2003).

MOTORIKA ZNANJA
Pod pojomom motorikih znanja ili motorikih informacija podrazumijevaju se
algoritmi naredbi smjeteni u odgovarajuim zonama centralnoga nervnog sustava
(CNS) odgovorni za odreenu strukturu gibanja.
Uinkovit nain formiranja
motorikih programa je da se odgovarajue strukture kretanja ue ponavljanjem
konkretnih pokreta (tano odreena struktura i redoslijed) pri emu je vano
istaknuti da e broj ponavljanja nekoga pokreta (gibanja) ovisiti o: a/ sloenosti
strukture gibanja, b/ vrsti pokreta i c/ stanju osobina i sposobnosti pojedinca.

Uz navedene preduvjete vano je istaknuti jo jedan, a to je interes i motivacija

pojedinca za uenje nekoga gibanja, pokreta i sl. Neki motoriki programi e se bre
uiti to je razina osobina i sposobnosti via te to su metode uenja primjerenije
pojedincu koji ui. Ako su osobine i sposobnosti na niskoj razini, onda se mnoge
korisne motorike informacije nee moi usvojiti ili se zbog pada osobina i
sposobnosti ve usvojeni motoriki programi nee moi ostvariti. Vano je istaknuti
da motorika znanja nisu pod utjecajem genetskoga faktora nego se stjeu iskljuivo
vjebanjem.

Cilj procesa vjebanja je podii razinu osobina i sposobnosti i razinu motorikih

programa, pazei pri tome da se od poetka ui pravilno izvoenje pokreta jer su
kasnije korekcije izvoenja pokreta vrlo sloene i dugotrajne te trae visok stupanj
motivacije.

Osnovna podjela motorikih znanja razlikuje: 1. biotika, 2. opa kinezioloka i 3.

radno manipulativna motorika znanja.

Biotika motorika znanja su genetski uvjetovana potreba ovjeka koja imaju

dvostruku funkciju:

1. za rjeavanje svakodnevnih motorikih zadataka tokom ivota,

8
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

2. za optimalan razvoj najveeg broja antropolokih obiljeja.

To su prirodni oblici kretanja koji omoguuju savladavanje prostora, prepreka, otpora

razliitih vanjskih objekata i manipuliranje objektima.

Sukladno tome razlikujemo biotika motorika znanja:

1. za savladavanje prostora (valjanja, puzanja, hodanja i tranja),

2. za savladavanje prepreka (preskoci, naskoci, saskoci, penjanje i provlaenje),
3. za savladavanje otpora (dizanje, noenje, guranja, vuenja, upiranja i vienja),
4. za manipulaciju objektima (hvatanja, dodavanja i bacanja, voenja, ongliranja).
Obuhv
Ovom skupu znanja bi trebalo davati vee znaenje tijekom djetinjstva u emu
znaajnu ulogu imaju roditelji, odgojitelji, uitelji, profesori kineziologije i ostali
subjekti koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu.
Osim biotikih, od velikog znaaja su opa kinezioloka motorika znanja:
- vjebe aerobne i anaerobne izdrljivosti,
- vjebe za koordinaciju,
- vjebe brzine,
- vjebe gibljivosti,
- vjebe snage,
- vjebe preciznosti,
- vjebe ravnotee.....

Radno manipulativna motorika znanja podrazumijevaju znanja za kvalitetno

obavljanje nekog posla. Koriste se u pojedinim profesijama i ivotnim situacijama.
Motorika znanja mogu biti usvojena na razini gruboga motorikog programa i
preciznoga motorikog programa. Karakteristike gruboga motorikog programa su
neuinkovitost i prostorna i vremenska neracionalnost izvedbe. Precizno usvojen
9
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

motoriki program odreuje uinkovitost u odnosu na cilj te energetska i prostorna

racionalnost izvedbe.
m njihove efikasnosti na

MOTORIKO UENJE

Motoriko uenje ili vjebanje odnosi se na proces formiranja motorike vjetine,

koju moemo ukratko odrediti kao sposobnost glatkoga i skladnoga izvoenja
nekoga motorikog zadatka. Najvanije komponente motorike vjetine su;
efikasnost, automatsko izvoenje, adaptabilnost, tanost izvoenja pokreta, brzina,
skladnost, ekonominost i drugo. Vjetina se gradi korak po korak i od prvih
netanih, nepreciznih i sporih pokuaja do usvajanja osnovne strukture pokreta i na
kraju uinkovitoga izvoenja u razliitim uvjetima. Usporedbe radi proces usvajanja
vjetine slii procesu uenja te im je zajedniko ponavljanje, ispravljanje, spor i
muan napredak.

S druge strane formiranje motorike vjetine slii procesu rjeavanja problema,

zajedniki im je proces uvianja, tj. razumijevanje koja se gibanja trebaju povezati,
kako uskladiti pokrete da se postigne eljeni rezultat i sl. Uenje motorike vjetine
predstavlja zapravo intelektualni zadatak jer veim dijelom ovisi o psihikim
procesima kao to su panja, pamenje i motivacija.

U procesu motorikoga uenja razlikujemo etiri faze: 1. generalizacija, 2.

diferencijacija, 3. automatizacija i 4. modifikacija (prema Pistotnik, 2003).

Za svaku od navedenih faza ukratko e se navesti osnovne karakteristike s aspekta

uenika i uloge uitelja.

1 faza: Generalizacija
Osnovna karakteristika prve faze je povrna izvedba gibanja i tzv. iradijacija
(rasprenje) informacija. Na osnovi demonstracije od strane uitelja ili nekoga
uenika i/ili prikaza putem audio vizualnih tehnologija kod uenika se formira
tzv. program gibanja. Osnovna karakteristike prve faze je u neracionalnost
10
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

koritenja velike koliine energije i angairanost velikoga broja miia koji nisu
odgovorni za izvedbu odreenoga gibanja.

Uloga uitelja u prvoj fazi motorikoga uenja je informiranje, tj. jasna

demonstracija gibanja. Uitelj uenicima daje upute o nekom motorikom zadatku
ili gibanju koristei:
a/ verbalnu uputu (opisuje gibanje, upozorava na pojedine dijelove, naglaava
pogreke u izvedbi)
b/ vizualnu uputu (demonstracija, film, kinogram, slike) i
c/ kinestetiku uputu (pomo u zauzimanju pravilnoga poloaja, asistencija i
ispravljanje u zadravanju u odreenom dijelu u svrhu ukazivanja na pogreku i
dr.)

2 faza: Diferencijacija
U drugoj fazi motorikoga uenja slijedi veliki broj ponavljanja pod stalnim
nadzorom uitelja. Cilj druge faze je odrediti pravilnost izvedbe i smanjiti
greke u izvedbi. Uslijed velikoga broja ponavljanja uenik stjee
samopouzdanje, prepoznaje svoje greke u izvedbi, odnosno sposoban je
diferencirati (razlikovati) kada se zadatak izveden pravilno, a kada nije.

Samopouzdanje tijekom velikoga broja ponavljanja povezano je s motivacijom za

uenjem i istodobno veom koncentracijom to pridonosi veoj racionalnosti
koritenja energije i ukljuivanje miia koji su odgovorni za izvedbu odreenoga
gibanja.

Uiteljeva uloga u drugoj fazi motorikoga uenja je ispravljanje (korekcija)

uenika i stalna potpora i poticanje uenika u narednim izvedbama. Uitelj
primjenom verbalnih i kinestetikih uputa istie upute za otklanjanje pogreke.
Osobito vana uloga uitelja je u odravanju motivacije u drugoj fazi uenja. U
prvoj fazi je motivacija visoka jer se uenik susree s novim gibanjem.
11
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

Dosadanja istraivanja ukazuju na pad motivacije u drugoj fazi te se kao

najuestaliji uzroci navode umor, zasienost ponavljanjem, i sl.

U ovoj fazi je jako vana kreativnost uitelja koji pridonosi odravanju motivacije
uenika primjenom reorganizacije izvedbe u razliitim uvjetima, prostoru,
primjenom razliitih metoda rada ili putem pohvala za uspjenu izvedbu.

faza: Automatizacija

U treoj fazi motorikoga uenja gibanje se izvodi s lakoom, kompleksnija

gibanja su povezana i nije vie potreban stalan nadzor nad uenikom. Rezultat
velikoga broja ponavljanja dovodi do automatizacije pokreta, odnosno stabilizacije
informacija u centralnom nervnom sustavu, optimalne izvedbe pokreta s aspekta
koliine potrebne energije i ukljuenih miinih skupina.

U ovoj fazi uiteljeva uloga je usmjerena na ispravljanje eventualno malih

greaka. U finalizaciji izvedbe panja je usmjerena na detalje koji pridonose
dojmu izvedbe poput brzine izvedbe, snazi izvedbe, preciznosti i dr., a to ovisi o
specifinosti gibanja, odnosno sporta.

4 faza: Modifikacija
Proces motorikoga uenja (prema Pistotnik, 2003) teorijski ni praktino nije nikad
zakljuen. Ova konstatacija se osobito odnosi na kategorizirane sportae. 1 U
prethodnim fazama smo istaknuli karakteristike koje se odnose na motoriko
uenje u centralnom ivanom sustavu: iradijaciju (1. faza), koncentraciju (2.
faza) i stabilizaciju (3. faza).

U etvrtoj fazi Pistotnik istie pojavu asocijacije koju objanjava potrebom dopune
gibanja na osnovi asocijativnih povezivanja s ostalim programima koji su
pohranjeni u centralnom ivanom sustavu.

1
12
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

Uloga uitelja u etvrtoj fazi motorikoga uenja je vrednovanje (validiranje)

izvedbe gibanja na osnovi prethodno utvrenih kriterija.

Metode uenja i vjebanja

Metode uenja u kineziologiji odreujemo kao skup metodikih postupaka kojima se

ostvaruju uvjeti da se neko novo motoriko znanje naui ili da se ve postojee
motoriko znanje, usavri.2

U motorikom uenju primjenjujemo:

1. sintetiku metodu uenja; izvoenje motorikoga zadatka u cijelini,

2. analitiku metodu uenja; izvoenje motorikog zadatka u dijelovima i
3. kombiniranu metodu, koja objedinjuje obje metode.3

Koju od navedenih metoda emo primijeniti ovisi o:

1. duini motorikoga zadatka,

2. teini motorikoga zadatka u smislu kompleksnosti zadatka i
3. integraciji zadatka u dijelove.
Integriranost motorikoga zadatka pa time i steene vjetine osnovni je argument
za preporuku sintetike metode ili metode cjeline, tj. vjebanje zadatka u onom
obliku u kojem e se kasnije izvoditi. Metoda cjelina je vremenski ekonominija,
ukupno vrijeme vjebanja je krae kod metode cjeline. Vjebanje metodom dijelova
traje dulje zbog toga to ova metoda zahtijeva dodatno vrijeme potrebno da bi se
dijelovi integrirali u cjelinu. Napredovanje u zadatku nije jednako, metoda dijelova
2
3
13
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

omoguuje bri napredak u uenju na poetku, a kasnije sve sporije i sporije to

ponekad moe dovesti do gubitka motivacije i samopouzdanja.

Kod metode cjeline je obratno, vjebanje cjeline odrava panju uenika jer metoda
prati smislenost strukture koja se eli uvjebati.

Uinkoviti nain postizanja visokoga stupnja vjetine izvoenja motorikoga zadatka

postie se kombinacijom metoda, tzv. kombiniranom metodom uenja. Pravilan
redoslijed metoda je: metoda cjelina metoda dijelova metoda cjelina.

Analitiku metodu koristimo u sluaju kad uenik ima tekoe u savladavanju

cjelovitoga gibanja te se predlae primjenom analitike metode vjebati samo
dijelove koji ueniku predstavljaju tekoe na nain da se taj dio povezuje s
prethodnom strukturom koju je dobro usvojio. Izoliran dio s kojim uenik ima
potekoe nije potrebno uvjebavati do savrenstva jer postoji mogunost da se tee
povee u cjelinu. Ponavljenje dijela pokreta analitikom metodom izvodi se do
priblino tonoga izvoenja. Nakon savladanosti po dijelovima prelazi se na
izvoenje gibanja sintetikom metodom.

Sposobnosti uenika

Izbor metode vjebanja ovisi o karakteristikama uenika, odnosno stupnju

razvijenosti sposobnosti, osobito motorikih sposobnosti i spoznajnih osobina. to
je stupanj razvijenosti navedenih sposobnosti i osobina vei, primjenit e se metoda
cjelina.

Na izbor metode vjebanja mogu utjecati i osobine linosti uenika, od kojih je vano
posebnu panju usmjeriti na anksioznost. Naime anksioznost kod uenika moe
pridonijeti procjeni motorikoga zadatka kao tekog, pa se u radu s anksioznim
uenicima treba primjenjivati metoda dijelova.

14
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

ZAKLJUAK

Motoriki programi e se bre stjecati to je razina osobina i sposobnosti via te to su

metode uenja primjerenije pojedincu koji ui. Svrha procesa vjebanja je podii razinu
osobina i sposobnosti i razinu motorikih programa, pazei pri tome da se od poetka uenje
bazira na pravilnom izvoenju pokreta, jer je kasnije ispravljanje nepravilno usvojenoga
pokreta vrlo sloen i dugotrajan proces koji trai visok stupanj motivacije pojedinca.
Motoriko uenje ili vjebanje odnosi se na proces formiranja motorike vjetine. Vjetina je
sposobnost glatkoga i skladnoga izvoenja nekoga motorikog zadatka. Optimalno izvoenje
programskih sadraja nastave kinezioloke kulture ovisi o primjeni metoda rada. Koju emo
metodu uenja i vjebanja koristiti u procesu motorikoga uenja ovisi o duini zadatka,
kompleksnosti sadraja i integraciji zadatka u dijelove. Kombinirana metoda uenja je
primjerena za realizaciju programskih sadraja za uenike. Zadano motoriko gibanje izvodi
se najprije sintetikom metodom, a ako tijekom uenja uenik ima potekoe u pravilnom
izvoenju nekoga motorikog zadatka, koristimo analitiku metodu. Nakon to je uenik
usvojio dio motorikoga zadatka, moemo ponovo primijeniti sintetiku metodu. Motorika
znanja ili motorike informacije su algoritmi naredbi smjeteni u centralnom nervnom
sustavu. Uenje motorikih znanja izvodi se ponavljanjem konkretnih pokreta koji imaju
precizno odreenu strukturu i redoslijed gibanja. Uenje motorike vjetine predstavlja
zapravo intelektualni zadatak jer veim dijelom ovisi o psihikim procesima kao to su
panja, pamenje i motivacija. Proces uenja neke motorike vjetine ovisi o kvaliteti
pojedinih izvora informacija, uinkovitosti primjenjenih metoda uenja i vjebanja te interesu i
sposobnostima onog ko ui.

15
Filna Dzaferovi
Seminarski rad

Tema: Motorike sposobnosti

LITERATURA

1.Antropomotorika prirunik ( S. Dautbai, A. Bradi Sarajevo 2005).

2. www. scrb.com (8.11.2014.)
3. Findak V. (2003.) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture.
Prirunik za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. kolska
knjiga. Zagreb str. 23-25.
4. www.fsfvconference.rs novembar 2014

16
Filna Dzaferovi
Seminarski rad