Professional Documents
Culture Documents
Italijanski Jezik 1 PDF
Italijanski Jezik 1 PDF
Svi se slažemo da je italijanski jezik veoma lep i melodičan. To je jezik koji pripada romanskoj
grupi kao i francuski, španski, portugalski i rumunski, a razvio se iz latinskog jezika, tako da
mnoge reči u jezicima koji ne pripadaju pomenutoj grupi mogu da budu prepoznatlive po svojoj
osnovi preuzetoj iz latinskog jezika.
Melodičnost italijanskog jezika potiče i od toga što svaka reč praktično završava vokalom i što
jezik ne poznaje slogove sa po nekoliko konzonanata bez vokala ( kao na pr. naše reči prst ili
čvrst, grm, trn , vrh ili spremanje …). Italijanske reči se lako izgovaraju i nadovezuju, i u
izgovoru se ne oseti nikakva prepreka (N.pr. Io studio l’ italiano ….) , tako da rečenice imaju tu
posebnu melodiku i ritam.
Italijanska gramatika, ipak, nije tako jednostavna i nije u potpunosti preuzela latinske
konstrukcije, a osim toga, ima i dosta izuzetaka od pravila, i mada se konstrukcija rečenice ne
razlikuje mnogo od naše, nije uvek moguće da se prevede kontekst kao u našem jeziku.
Postoje veoma dobri udžbenici i gramatike koje detaljno obrađuju italijanski jezik a ova “mala
gramatika” namenjena je studentima –početnicima, kao mala pomoć uz udžbenik “ Un giorno
in Italia”.
Olgica Kapetanić,
Prof. Italijanskog jezika
SADRŽAJ
Uvod
ITALIJANSKI JEZIK
Abeceda
Glasovi i znaci
ČLAN
Određeni član - Oblici određenog člana
Primeri
Neodređeni član - Oblici neodređenog člana
Primeri
Upotreba određenog člana
Primeri
Upotreba partitivnog člana
Primeri
IMENICE
PRIDEVI
PRISVOJNI PRIDEVI
KOMPARACIJA PRIDEVA
GLAGOLI
Konjugacije
Način
Vremena
PREZENT
Pravilni glagoli
Nepravilni glagoli
Inkoativni glagoli
Pomoćni glagoli
Prezent pomoćnih glagola ESSERE – AVERE
IMPERATIV
primeri
2
ABECEDA
GLASOVI I ZNACI
Italijanska abeceda ima 21 slovni znak, iako u izgovoru ima više glasova tako da se koriste
združena slova za dobijanje tih glasova koji odgovaraju i glasovima u našem jeziku.
ABECEDA
A a H akka Q ku
B bi I I R erre
C či L elle S esse
D di M emme T ti
E e N enne U u
F effe O o V vu
G dži P pi Z dzeta
Primeri:
Diftong : piacere, piede, piove, piuma ( izgovor je najbliži našem pj – pjaćere, pjede, pjove,
pjuma - zadovoljstvo, stopalo, pada kiša, pero )
Triftong: aiuola, piuolo, miei , tuoi ( izgovor: ajuola, pijuolo, mjei, tuoij – leja, kočić, moji, tvoji)
Prividni dvoglasnik: violino, trionfo, patria, riunione, paura, aereo (violina, trijumf, domovina,
sastanak, strah, avion ).
Izgovor slova Q, H, Z
i kombinacija slova
3
U italijanskom jeziku postoje u pisanju i izgovoru neka slova koja mi nemamo u našoj abecedi,
kao slovo n.pr. Q ( koje izgovara se kao “ku” ali iza “q” uvek mora da sledi vokal “u”, posle
koga mogu da slede svi ostali vokali, - a, e, i ,o - osim “u”) .
Italijanko slovo “Z” izgovara se kao naše slovo “c” i kao “dz”.
U rečima gde je slovo “z” udvojeno i nalazi se između vokala, izgovara većinom se kao “c”.
N.pr. palazzo, ragazza, disprezzo (palata, devojka, prezir)
iako u reči azzeccare (=potrefiti) izgovara se kao “dz”.
Takođe, postoji slovo H koje se nikada ne izgovara, pa se zato i naziva “nemo ili muklo H” ili
“acca muto”, ali je značajno u pisanju kao pomoćno slovo, pogotovo u grupama kod združenih
slova, radi dobijanja određenih glasova (n.pr. chi – ki =ko). Kod reči stranog porekla, slovo “H”
se koristi u pisanju ali se uglavnom ne izgovara.
Drugi znaci tj. slova koja ne pripadaju italijanskoj abecedi (j – i lunga, k - cappa,w-vu doppia,
x- ics, y-ipsilon) mogu da se upotrebljavaju jedino u stranim rečima, rečima stranog porekla i u
nekim prezimenima. Retki su italijanski nazivi u kojima se koristi slovo “j” . Npr. - Jesolo
(mesto blizu Venecije) ili Jovanotti (prezime).
Nešto složeniji za pisanje su glasovi kao što su naši č-ć, dž-đ, š, lj i nj za koje se koriste
združena slova. U italijanskom izgovoru ne postoji razlika u izgovoru između Č i Ć, DŽ i Đ, već
je to - u odnosu na naš jezik – nešto između, kao što je i izgovor za Š nešto mekši u odnosu na
naš.
Za glasove č/ć i đ/dž ne postoji određeni samostalni znak , već se ti glasovi dobijaju tako što se
koriste vokali I i E koji dovode do takozvane palataliazacije slova “C” i “G”. Kada ne želimo
palatalizaciju, između slova C ili G i vokala e , i ubacujemo nemo H.
4
Ga, go, gu izgovara se kao ga, go, gu
Prim.: ragazzo, governo, auguri (mladić, vlada, čestitke)
Da bi dobili zvuk K ili G uz vokale “e” i “i” moramo da koristimo nemo H, koje se piše ali se
ne izgovara, pa se shodno tome ni ne čuje.
U slučaju gde imamo iza “i” još neki vokal, “I” se izgovora kao “j”
Ghia, ghie, ghio, ghiu* izgovara se kao gja, gje, gjo, gju
Prim. Ghiaccio, ghiera, ghiotto (gjaćo, gjera, gjotto – led, prstenasti okov, alav - *
teoretski postoji kombinacija ghiu – ali nema reči sa takvom kombinacijom slogova)
Naše slovo “Š” dobija se kombinacijom nekoliko slova. Za dobijanje glasa “Š” treba da se
koriste združena slova sc+ vokal i ili e koji dovode do palatalizacije. Kod izgovora slogova “ša,
šo, šu ” vokal “i” ili “e” se jedva primetno čuju i praktično se ne naglašavaju u izgovoru.
Jedino slovo i zvuk koji ne postoji u italijanskom jeziku, u odnosu na naš, je Ž, iako, koristeći
n.pr. stranu reč “garage”(garaža) i oni će izgovoriti “garaž”.
MORFOSINTAKSA
ČLAN (L'ARTICOLO)
U italijanskom jeziku, za razliku od našeg, postoji član koji služi za označavanje imenice po
rodu i broju. Tako razlikujemo dve vrste člana, određeni i neodređeni.
1) ODREĐENI ČLAN (articolo determinativo) označava bliže predmet ili biće, kao već
poznate ili tačno određene, i slaže se u rodu i broju sa imenicom.
Primeri:
Il ragazzo che vedi è mio fratello. Mladić kojeg vidiš je moj brat (ovaj ovde).
Il libro di Umberto Eco è molto interessante. Knjiga Umberta Eka je veoma interesantna. (ova
knjiga, o kojoj smo pričali)
Lo studente ha dimenticato il libro. Student je zaboravio knjigu (malo pre pomenutu).
L’amico vero è un vero tesoro. Pravi prijatelj je pravo blago (jedan jedini je pravi)
La mamma di Maria è molto gentile. Marijina mama je veoma ljubazna (poznajemo mamu)
L’isola di Capri è bellissima. Ostrvo Kapri je prelepo (poznato svima)
Gli studenti al terzo anno sono molto bravi. Studenti na trećoj godni su veoma dobri. ( naši
studenti, poznati studenti)
Le amiche mi scrivono spesso. Prijateljice mi pišu često (moje prijateljice, o kojima smo
govorili).
6
samo za jedninu, u množini kao oblik ne postoji, pa može da se izostavi, ili da se koristi
partitivni član - predlog «di» spojen sa određenim oblicima člana.
Primeri:
U množini možemo da izostavimo član, ili da koristimo partitivni član na sledeći način:
U rečenici, kada prvi put pominjemo nešto tada koristimo neodređeni član a kada o tome ponovo
govorimo onda koristimo određeni član.
Primeri:
Ho comprato una borsa. La borsa è di pelle. Kupila sam (jednu) tašnu. (Ta) tašna je od kože.
Ho conosciuto uno studente straniero. Lo studente è italiano. Upoznala sam nekog stranog
studenta. (Taj) Student je italijan.
Ho trovato un ombrello. L’ombrello è di colore rosso. Našla sam (neki) kišobran. (Taj) Kišobran
je crvene boje.
Ho preso un gelato di fragola. Il gelato mi piace molto. Uzela sam sladoled od jagode. (Taj)
Sladoled mi se veoma dopada.
Vedo delle belle ragazze. Le ragazze sono le sorelle di Marco. Vidim neke lepe devojke. (Te)
devojke su Markove sestre .
Abbiamo incontrato degli studenti. Gli studenti vanno a lezione. Sreli smo (neke) studente. (Ti)
Studenti idu na predavanja.
7
Hanno portato dei libri nuovi. I libri sono in italiano. Doneli su (neke) nove knjige. (Te) knjige su
na italijanskom.
Član ispred ličnog imena može da se koristi ako se ime koristi u prenesenom smislu ili kada
pominjeno izuzetno poznatu ličnost, ili nekoga ko nam je blizak i svima poznat.
Primeri:
La Deledda e la Duse hanno pubblicato molti romazi. (Spisateljice) Deledda i Duse objavile su
mnoge romane.
3) Ispred imena gradova član se ne koristi, osim kada je to sastavni deo njihovog imena.
Član se koristi ako ispred imena grada stoji jedan ili više atributa.
4) Ispred imena planina, reka, velikih ostrva, kontinenata, zemalja i pokrajina stoje članovi:
Primeri:
L’Etna – Etna (vulkan)
Il Monte Bianco – Monblan (planina)
Gli Appennini – Apenini (planinski lanac)
Il Tevere, il Po, l’Arno – Tibar, Po, Arno (reke)
La Sicilia, la Corsica – Sicilija, Korzika (ostrva)
L’Europa, l’Africa – Evropa, Afrika
Il Canadà, L'Italia, la Serbia – Kanada, Italija, Srbija
Il Piemonte , la Toscana, l'Umbria – Pjemonte, Toskana, Umbrija
Kada su u pitanju imena kontinenata, zemalja i pokrajina ženskog roda uz predlog «in» i «di» ne
korsite se članovi.
Primeri:
Ali:
Sono stata nel Belgio e nel Canadà. Bila sam u Belgiji i u Kanadi.
Vado nel Piemonte. Idem u Pjemonte.
Primeri:
Ako je predikat bliže određen atributom, u jednini obično stoji neodređeni član, dok se u množini
član izostavlja.
Primeri:
7) Kada nabrajamo neodređeni broj lica ili navodimo neodređene količine predmeta, ispred
imenice se član se izostavlja:
Primeri:
In questo ristorante vengono spesso attori, scrittori, pittori e musicisti.
U ovaj restoran često dolaze glumci, pisci , slikari i muzičari.
Primeri:
9) Ispred imena dana i meseca član se ne koristi, osim u slučaju kada prethodi atribut
( često i kada sledi)
Primeri:
Primeri:
Questo libro è molto interessante. Ova knjiga je veoma interesantna.
In quella via abita Giovanna. U onoj ulici stanuje Jovana.
Ho dato le borse a queste ragazze. Dala sam torbe ovim devojkama.
Ti ho parlato di questi ragazzi. Govorio sam ti o ovim mladićima.
Ho preso il biglietto da quello studente. Uzeo sam kartu od onog studenta.
Quegli studenti sono italiani. Oni studenti su Italijani.
Napomena: Treba imati na umu da je u osnovi i određeni član (il,lo,lo ...) pokazni pridev.
11) Član se ne koristi ispred imenice u određenim predložnim izrazima kao što su na primer:
12) Član se izostavlja ispred atributa koji označava materiju, sastav, sredstvo
Primeri:
Una casa di pietra. Kuća od kamena (kamena kuća)
Un braccialetto d'argento. Narukvica od srebra (srebrna narukvica).
Il vaso di vetro. Vaza od stakla . (Staklena vaza).
Un uomo d'ingegno . Pametan čovek.
Il mulino a vento. Vetrenjača.
Andare in bicicletta. Voziti se biciklom.
Primeri:
Sanità e libertà valgon più d’una città. Zdravlje i sloboda vrede više od čitavog grada.
Primeri:
Upotreba partitivnog člana nije obavezna, pa prema tome ispravno je i kada se kaže:
Ako ispred imenice koristimo određeni član, to znači da pominjemo stvari ili lica o kojima jeveć
bilo govora.
Primeri:
Ho comprato il pane e la frutta. Kupila sam hleb i voće ( n.pr. hleb koji obično kupujemo i
jabuke).
Sono venute le ragazze. Došle su i devojke (n.pr. Ana i Marija).
Napomena:
a) u odrečnim rečenicama
12
Primeri:
NAPOMENA:
Ako se u tim frazama uz imenicu nalazi atribut, može da se koristi neodređeni član:
Primeri:
Ho una gran fretta – veoma mi se žuri
Ho una fame da lupo – gladan sam kao vuk
In un secondo tempo – kasnije, u neko drugo vreme
Abbiamo urgente bisogno di medicinali – hitno nam trebaju lekovi
IMENICE
(I nomi sostantivi)
Imenica (il nome sostantivo) je reč koja označava živa bića (ljude i životinje), stvari (predmete)
i pojmove ( uključujući stanja , radnje, itd.). Imenice se mogu razvrstati na :
14
Postoje izuzeci od ovog pravila, tj. one reči koje se završavaju na «o» a nisu muškog roda, kao :
La mano (ruka), la radio (radio aparat) , la foto (fotografija), l'auto (automobil), la dinamo
(dinamo – motor), la moto (motor).
(La foto, l'auto i la moto su skraćeni oblici od reči fotografia, automobile i motocicletta - a
to su imenice ženskog roda).
Takođe ima i nekoliko jednosložnih imenica koje završavaju na suglasnik, koje su muškog
roda . To su po pravilu reči stranog porekla, i ne menjaju oblik u množini, već se za množinu
samo menja član.
Primeri:
Il bar - kafe-bar il film - film
Il tram - tramvaj lo sport – sport
Primeri:
La casa - kuća la barca – barka, čamac
La ragazza – devojka la domanda - pitanje
La porta – vrata la visita - poseta
La borsa – tašna la mattina – jutro
I ovde postoje izuzeci, tj. reči koje se završavaju na –a, a muškog su roda. To su uglavnom neke
imenice grčkog porekla, ili su naučni izrazi:
Primeri:
Il tema - tema il monarca - monarh
Il problema – problem il sistema - sistem
Il programma – program il diaframma - dijafragma
Il dilemma - dilema il diagramma - dijagram
Il telegramma – telegram
Imenice koje završavaju na – i ( to su obično reči stranog porekla ili reči nastale iz latinskih
složenica ) mogu da budu ženskog ili muškog roda:
15
Primeri:
Primeri:
La capitale – prestonica la vocale - vokal
La luce – svetlost la parete - zid
La fine – kraj la neve - sneg
La cenere – pepeo la pace- mir
Primeri:
Izuzeci su sledeći:
16
Izuzeci od ovog pravila su: la Sava (Sava), la Drava (Drava) la Senna (Sena); le Alpi (Alpi), le
Ande (Ande)
Primeri:
Izuzeci su:
Il limone – limun (plod i stablo); il fico – smokva (plod i stablo) ; il dattero – urma (plod,
stablo); il cedro – kedar (plod i stablo)
Izuzeci su: Il Cairo (Kairo); il Brasile (Brazil); il Belgio (Belgija), il Perù (Peru), il Canadà
(Kanada), il Piemonte (Pijemont).
Mnoge imenice u italijanskom jeziku, kao i u našem, koje označavaju živa bića ( ljude – lična
imena, zanimanja itd. ili životinje) imaju često dva oblika, za muški i za ženski rod.
b) Neke imenice koje u muškom rodu imaju nastavak –e, u ženskom rodu su
na -a
Primeri :
Signore - signora gospodin - gospođa
Padrone – padrona gazda - gazdarica
Cameriere - cameriera konobar (sobar) – konobarica (sobarica)
Portiere – portiera portir – portirka
c) Neke imenice koje u muškom rodu završavaju na -e ili –a, imaju oblik u ženkom rodu sa
sufiksom (nastavkom) - essa, i to se mahom odnosi na zanimanja ili titute.
Primeri:
Jednina
1. kuća la casa
2. kuće (iz kuće) della casa (dalla casa)
3. kući alla casa
4. kuću la casa
5. kućo (oh) casa
6. u kući nella casa
7. sa kućom con la casa
Množina
1. kuće le case
18
2. kuća (iz kuća) delle case (dalle case)
3. kućama alle case
4. kuće le case
5. kuće case!
6. u kućama nelle case
7. sa kućama con le case
1. knjiga il libro
2. knjige (iz knjige) del libro (dal libro)
3. knjizi al libro
4. knjigu il libro
5. knjigo libro!
6. u knjizi nel libro
7. sa knjigom con il libro
Množina
1. knjige i libri
2. knjiga (iz knjiga) dei libri (dai libri)
3. knjigama ai libri
4. knjige i libri
5. knjige libri!
6. u knjigama nei libri
7. sa knjigama con i (coi) libri
Jednina
2. student lo studente
3. studenta (od studenta) dello studente (dallo studente)
4. studentu allo studente
5. studenta lo studente
6. studentu studente !
7. u studentu nello studente
8. sa studentom con lo studente
Množina
Za imenice ženskog i muškog roda koje počinju vokalom važi pravilo kao i za upotrebu običnog
člana: n. pr. dell’amica, all’amico, dell’uomo, all’interno, nell’armadio, con l’aereo itd.
19
OSNOVNI PREDLOZI SU:
DI - odgovara genitivu, označava pripadnost, ili odgovara na pitanje čije, koga –čega .
N.pr. il libro di Marco- Markova knjiga
A - odgovara dativu, ali ima i duge mogućnosti uz glagole kretanja – odgovara na pitanje kome-
čemu, ili gde, do , na ;
N. pr. Porto il libro a Maria – nosim knjigu Mariji
Vado a Roma- Idem u Rim;
Da luglio a settembre sono al mare – Od jula do septembra sam
na moru
Sono a lezione – Na času sam
DA - odgovara predlozima kod, iz, od, za
N.pr. Vado da Marco – Idem kod Marka.
Vengo da Roma – Dolazim iz Rima
Da Milano a Roma ci sono cinque ore in treno - Od Milana do
Rima je (ide se) pet sati vozom
Costume da bagno – kostim za kupanje (kupaći kostim)
CON - odgovara predlogu sa nekim ili nečim
N. pr. Vengo con te a Napoli – Idem sa tobom u Napulj.
Vado a Roma con l’aereo (con il treno, con la macchina)
Idem u Rim avionom (vozom, autom)
SU - odgovora predlogu na, u ili o nečemu (uglavnom ide spojeno sa
članom)
N.pr. Il libro è sul tavolo. Sulle montagne c’è molta neve.
Ho letto un articolo sulla crisi monetaria. – Knjiga je na
stolu. Na planinama ima mnogo snega. Pročitao sam
članak o monetarnoj krizi.
PER - odgovara predlogu za , da (namensko)
N. pr. Questo libro è per te. Ova knjiga je za tebe.
Vado in Italia per studiare l’italiano – Idem u Italiju da
učim italijanski.
IN - odgovara predlogu u , a koristi se i uz glagole kretanja
N. pr. Sono in ufficio - U kancelariji sam.
Vado in Italia – Idem u Italiju.
PREDLOZI + IL LO LA I GLI LE
Predlozi CON i PER najčešće se ne spajaju sa članom, osim sa il – i, tako da ostaju odvojeno.
Retko, u arhaičnim ili pesničkim oblicima, može da se naiđe na “Pel” = per il N.pr. con il
ragazzo, con le amiche itd.
Per gli studenti, per le sorelle itd.
PRIDEVI
Gli aggettivi
Pridevi su reči koje pobliže označavaju ili određuju imenicu i koji se u rodu i broju uvek slažu
sa iemnicom.
1. Kvalifikativni ili opisni pridevi (aggettivi quaificativi) koji određuju neku osobinu (n.pr.
buono, bello, grande, cattivo, brutto, alto, gentile, rosso, itd.).
To je najbrojnija kategorija prideva.
PRISVOJNI PRIDEVI
Prisvoji pridevi slažu se u rodu i briju sa imenicom.
Ispred prisvojne zamenice stoji određeni član, koji se slaže u rodu i broju sa imenicom.
Jednina Množina
Primeri:
21
Il vostro pranzo è pronto. La vostra collega è assente.
Il loro appartamento è piccolo. La loro stanza è ordinata.
Kada pominjemo najbliže rođake, ispred prisvojne zamenice u jednini, ne koristi se član. To se
odnosi na rođake kao što su : majka, otac, brat,sestra, sin, kćer, suprug, supruga, tetka (ujna,
strina), teča (ujna, stric), baka, deda.
Primeri:
KOMPARACIJA PRIDEVA
BUONO/A
Più/meno buono/a di migliore di
Il/la più buono/a il/la migliore
Buonissimo/a ottimo/a
(veoma dobar) (odličan,izvrstan)
CATTIVO/A
Più/meno cattivo/a di peggiore di
Il/la più (meno) cattivo/a il/la peggiore
Cattivissimo/a il/la pessimo/a
(veoma los) (veona los)
GRANDE
più grande di maggiore di (strariji od, veći od)
il/la più/meno grande il maggiore (najstariji, najveći)
grandissimo/a il/la massimo/a (maksimalan, najveći)
(veoma velik)
PICCOLO/A
Più piccolo/a di minore di (mlađi, manji)
Il/la più /meno piccolo/a il minore (najmlađi, najmanji)
Piccolissimo/a il/la minimo/a (minimalni)
NAPOMENA : voditi računa da se pridev kao i član uvek slažu u rodu i broju sa imenicom.
GLAGOLI
23
(I verbi)
Glagoli su reči koje označavaju radnju, zbivanje, stanje, svojstvo ili samo postojanje subjekta.
Najveći deo glagola ima puno značenje i to su takozvani predikativni glagoli, koji sami grade
predikat u rečenici – i to je glagolski predikat.
N. pr.
Noi cantiamo. Mi pevamo.
I bambini dormono. Deca spavaju.
Il vento soffia. Vetar duva.
U ovim primerima glagoli cantiamo, dormono, soffia su glagolski predikati.
Postoje i glagoli bez potpunog značenja koji traže imensku ili pridevsku dopunu da bi se izrazilo
puno značenje. To su takozvani kopulativni glagoli, koji sa dopunom grade imenski predikat.
N. pr.
Kopulativni glagoli služe kao veza – spona (kopula) između subjekta i imenskog dela predikata.
Najvažniji kopulativni glagol je essere (biti) . Možemo da pomenemo i sledeće glagole: sembrare
(činiti se, izgledati), diventare (postati), chiamarsi (zvati se), essere nominato ( biti postavljen,
biti imenovan).
N. pr.
E’ stato nominato direttore. Postavljen je za direktora.
Sei diventata pallida. Prebledela si.
Sembri allegra. Izgledaš veselo (izgleda da si vesela).
Postoje i brojni glagoski izrazi, kao spoj dve ili više reči koje izražavaju jedinstveni glagolski
pojam.
N. pr.
Direktno prelazni glagoli (verbi transitivi diretti) su glagoli koji imaju direktan ili bliži objekat
u akuzativu ili u partitivnom genitivu.
N. pr.
Indirektno prelazni glagoli (verbi transitivi indiretti) su oni glagoli koji uvode dalji ili
indirektni objekat:
N.pr.
Neprelazni glagoli (verbi riflessivi) su oni glagoli iza kojih ne stoji objekat , kao i glagoli
kretanja.
N. pr.
N.pr.
25
Abbiamo cantato una canzone - Pevali smo jednu pesmu
Hanno cantato a orecchio – Otpevali su po sluhu
Povratni glagoli (verbi riflessivi) su oni glagoli koji u infinitivu imaju povratnu zamenicu “si” ( u
našem jeziku “se”). Postoje apsolutno povratni glagoli (riflessivi assoluti) koji se upotrebljavaju
samo u povratnom obliku, ostali glagoli imaju uz redovan oblik (prelazni glagol) i mogućnost
povratne forme (gde subjekat izvršava radnju na sebi), s tim što se tada menja njihovo značenje.
U italijanskom postoje tri kategorije glagola – tri konjugacije, koje se u infinitivu prepoznaju po
glagolskim nastavcima .
Shodno tome, da bismo dobili glagolsku osnovu, na koju se dodaju lični nastavci, za građenje
raznih vremena, odbijemo karakteristične nastavke –are, ere, ire.
U italijanskom jeziku ima dosta nepravilnih oblika kao i izuzetaka, pa tako i u ovom slučaju ima
odstupanja od pravila, u smislu da su neki glagoli u infinitivu, koji potiču direktno iz latinskog
oblika, u sažetoj formi, te da njihovi glagolski nastavci ne odgovaraju onoj konjugaciji kojoj
nastavak pripada. Ti glagoli imaju glagolsku osnovu izvedenu iz latinskog oblika.
U kategoriju nepravilnih glagola spadaju i pomoćni glagoli essere (biti) i avere (imati), koji su
izuzetno važni pošto se koriste i za građenje složenih vremena.
GLAGOLSKA VREMENA
PREZENT – Sadašnje vreme
Ovo vreme se koristi za iskazivanje radnje u sadašnjem vremenu i uglavnom se slaže sa
upotrebom u našem jeziku, ali može da se koristi i za blisku budućnost, što se u srpskom
iskazuje futurom .
N. Pr.
Oggi parto per la Svizzera. Danas putujem za Švajcarsku.
Io lavoro in una libreria. Ja radim u knjižari.
Che cosa facciamo stasera? Šta ćemo da radimo večeras?
Domani vado in viaggio. Sutra idem na put – Sutra ću ići na put.
26
Gradi se tako što se na glagolsku osnovu dodaju lični nastavci.
Primeri:
- are -ere -ire
PARL-ARE VED-ERE PART-IRE
(Io) sono ho
(tu) sei hai
(lui,lei, esso,essa) è ha
(noi) siamo abbiamo
(voi) siete avete
(essi, esse, loro) sono hanno
Lična zamenica ne mora da se koristi ispred glagolskog oblika, pošto se po glagolskom nastavku
razume koje lice je u pitanju, ali se koristi kada želimo nešto da naglasimo.
Kod povratnih glagola prezent se gradi na isti način, s tim što se ispred glagolskog oblika nalaze
nenaglašene lične zamenice (koje odgovaraju našem “se”). U italijanskom samo se u infinitivu
povratna zamenica “si” spaja sa glagolom na kraju (lavarsi, sedersi, vestirsi) a kada se menja po
licima tada se nalazi ispred glagolskog oblika. U našem jeziku se u svim licima koristi povratna
zamenica “se” – ja se umivam, ti se umivaš .... oni se umivaju, dok se u italijanskom taj oblik
menja po licima, a prevodi se u našem jeziku kao “SE” ( iako bi doslovno značilo me, te se,
nas,vas, njih).
Takođe, treba napomenuti da italijanski povratni glagoli ne odgovaraju uvek povratnim
glagolima na srpskom (kao n.pr. sedersi = sesti).
Postoji takođe i kategorija glagola koji se zovu inkoativni (incoativi) koje karakteriše umetak –
isc između glagolske osnove i glagolskog nastavka, koji su uglavnom glagoli po trećoj
konjugaciji.
Primeri - Prezent:
Finire (završiti), Capire (razumeti), Preferire (više voleti, preferirati)
Tradire (izdati), Ribadire (ponoviti, potvrditi) i drugi.
. sopraffare - savladati
. disfare – razložiti, rasturiti
. rifare – ponovo uraditi, preraditi
. soddisfare – ispuniti, zadovoljiti
io do noi diamo
tu dai voi date
Lui/lei da essi/esse danno
. proporre – predložiti
. predisporre – preraspodeliti, rasporediti
. disporre - rasporediti
. comporre - sastaviti, komponovati
. sottoporre – podneti (na uvid), pokazati
. imporre – nametnuti
. deporre – odložiti, deponovati
. apporre – položiti, staviti
. indisporre - oneraspoložiti
. trasporre – pomeriti, preneti, transponovati
. supporre – pretpostaviti
. contrapporre – suprotstaviti
. contrarre – sklopiti
. detrarre – oduzeti
. ritrarre – naslikati
. estrarre – izvaditi, izvući
. distrarre – odvući pažnju
. sottrarre – oduzeti
. astrarre – abstrahovati
. protrarre – produžiti, odugovlačiti
Primeri:
Io posso restare. Voi potete andare. Noi possiamo guidare la macchina.
Ja mogu da ostanem. Vi možete da idete. Mi možemo da vozimo auto.
Io voglio un caffè. Lei vuole partire. Essi vogliono guardare la televisione. Ja hoću (želim)
kafu. Ona želi da krene (da otputuje). Oni žele da gledaju televiziju.
Tu devi studiare. Voi dovete andare a casa. Esse devono presentarsi al concorso. Ti moraš da
učiš. Vi morate da idete kući. One moraju da se pojave na konkursu.
IMPERATIV
Vreme kojim se izražava neka naredba, želja ili neki podsticaj, a u negativnom obliku može da
označava i zabranu.
30
Gradi se od glagolske osnove + nastavaka po licima, s tim što ne postoji oblik za 1. lice jednine.
Nastavci se razlikuju po konjugacijama (-are, -ere, -ire)
PRIMERI:
Primeri:
Giorgio (tu) , NON PRENDERE i dolci ! Đorđe, nemoj da uzimaš slatkiše! (ZABRANA).
Paolo (egli) non prenda i libri. Neka P. ne uzme knjige.
Maria (lei) non scriva il compito. Neka M. (ona) ne piše zadatak.
Ragazzi, (noi) non diciamo bugie ! (Hajde) da ne govorimo laži!
Ragazzi (voi) non dite bugie! Deco, nemojte da govorite laži!
I ragazzi (essi) non dicano bugie ! Neka oni ne govore laži.
32
33