- Samoglasnici u francuskom jeziku: a, e, i, o, u, y, ponekada h.
ai - e (otvoreno): la craie (kreda), le lait (mleko)
au- o : mauvais (loš, rđav) ay- ej : payer (platiti) a- ne izgovara se u rečima: aôut (avgust), toast (zdravica) b- ne čita se kada stoji iza M i na kraju reči: le plomb (olovo). b- u rečima koje počinju sa abs, obs, obt, subt, b se izgovara kao naše p: l'absence (odsutnost), obtenir (dobiti), subsister (opstati), subtil (utančan) c- čita se kao naše k pred suglasnicima i pred samoglasnicima a, o, u, izuzev kad ima znak cédille (ç) c- izgovara se kao naše s ispred samoglasnika i, y, e: cesser (prestati), le cygne (labud) c- ne čita se kad stoji iza n i na kraju nekih reči: blanc (belo), le banc (klupa) c- čita se kao g u reči second (drugi) i u rečima izvedenim od nje: secondaire (drugorazredni) ch- čita se pred samoglasnicima kao naše Š: cher (drag), la chose (stvar). Pred suglasnicima se čita kao K: la chronique (letopis). U nekim rečima ch se izgovara kao k, iako stoji pred samoglasnikom, to su: l'anachorète (pustinjak), l'archéologue (arheolog) d- se ne izgovara na kraju reči osim u rečima: le sud (jug), Bagdad, Madrid, Sid, le stand (streljana) e- može biti zatvoreno: porter (nositi), le nez (nos), otvoreno: la terre (zemlja), le père (otac), muklo/nemo: kada stoji na kraju reči ili sloga, i tada se ne čita: la porte (vrata), triste (žalostan) eau- o ei- e ent- kod glagola se ne čita: ils parlent (oni govore) eo- o es- na kraju reči se ne čita osim u jednosložnim rečima, gde se čita kao e: les portes (vrata), les tables (stolovi), mes (moji) eu- izgovara se tako što se nameste usta kao da se izgovori U pa se izgovori E: le fleuve (reka), la fleur (cvet) ey- ej f- izgovara se obično i na kraju reči, ali postoje izuzeci: la clef (ključ), les oeufs (jaja) g- izgovara se kao naše Ž ako posle njega dolaze samoglasnici e, i, y: la neige (sneg). G se pred samoglasnicima a, o, u i suglasnicima čita kao naše g: la gare (železnička stanica) le guide (vodič) g- ne čita se na kraju reči, kao i u rečima: le doigt (prst), le signet (oznaka za knjigu), vingt (dvadeset) gn- nj, ali u sledećim rečima se izgovara kao gn: le diagnostic (utvrđivanje bolesti), incognito (nepoznato) h- NIKADA SE NE ČITA h- može biti dvojako- nemo kao kod reči: honnête (pošten), i grleno kao kod reči: le hasard (slučaj), razlika između njih je u tome što grleno h ne dozvoljava vezivanje, ali se inače oba ne čitaju. j- ž ill - ij, kad stoji u početku reči, ill se čita kao il: illustre (slavan) kao i u rečima: le bacille (bacil) ill- ako se ispred il, ill nalazi neki samoglasnik, il ili ill se čitaju kao aj, tako se čitaju: ail, aill: le travail (posao) n ili m- ako ispred n ili m stoje samoglasnici, sastavljaju se sa ovim glasovima nosne dvoglasnike odnosno nazale: an, ain, on i dr. Nazali se izgovaraju kao jedan glas. Da se tako izgovore, treba propustiti glas kroz nos čim se otvore usta da se izgovori samoglasnik: mon (moj) Nazali se ne čitaju kao jedan glas kada iza m ili n stoji kakav samoglasnik: infini (beskrajan) ili kad je m ili n udvojeno: la personne (lice), la grammaire (gramatika) oi- ua, ova dva glasa treba izgovoriti kao jedan glas, slog tj. izgovoriti U vrlo kratko i dati naglasan na A: le roi (kralj), la loi (zakon) oy- uaj, pri čemu se glasovi U i A izgovaraju kao kod oi: le voyage (putovanje) Œu- eu: le cœur (srce) ou- u p- p, ali na kraju reči se obično ne čita: beaucoup (mnogo) p- ne izgovara se u rečima: le baptême (krštenje), le compte (nalog), le corps (telo) ph- f q- k qu- k r- r, ali se ne izgovara u rečima koje se završavaju na er i ers: parler (govoriti), donner (dati). Od ovog pravila izuzimaju se sledeće reči: amer (gorak), le cancer (rak). U jednini i množini reči monsieur -messieurs (gospodin- gospoda) r se ne izgovara s- s, ali između dva samoglasnika čita se kao z: la rose (ruža), la maison (kuća) s- na kraju reči se obično ne čita: nos (naši), le printemps (proleće). Izuzetak čine neke reči među kojima: l'albatros (albatros), l'as (kec), le cactus (kaktus) t-t t- ako se t nađe u grupama na kraju reči: tial, tiel, tie, tion, onda se obično izgovara kao s: la nation (narod), initial (početni), la diplomatie (diplomatija). Ako s ili x stoji pred t, onda se u ovim grupama t čita kao naše t: la question (pitanje) t- ne čita se obično na kraju reči, kod reči: le but (cilj), i le fait (činjenica) dozvoljena su oba izgovora t- ne izgovara se u rečima: l'isthme (moreuz), l'asthme (astma) u- izgovara se tako što treba namestiti usta kao kad se izgovara naše u i tako izgovoriti naše i: nu (go), pur (čist) ui- izgovara se kao jedan glas, kao jedan slog. To činimo tako što vrlo kratko naglasimo i: lui (on), la nuit (noć) uy- uij u- ne izgovara se posle suglasnika g i q osim u rečima: arguer (zaključivati), aiguille (igla) w- v, le wagon (vagon) x- ks, u rednim brojevima deuxième (drugi), sixième (šesti) i dixième (deseti), x se izgovara kao z, u rečima: soixante (šezdeset), Bruxelle, Auxerre, x se čita kao s. y- i z-z, ali na kraju reči se ne izgovara: le nez (nos), chez (kod), izuzeci su: le gaz (gas), le fez (fes)