PREGLED SVJETSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

- umjetnička književnost posebno namijenjena djeci počinje se javljati krajem 17.

stoljeća;
- ranije je postojala dječja književnost u usmenim oblicima bajke, legende, mita, šala,
saga, pripovijetke, anegdote, nonsensne pjesme i slično;
- viteške priče (priče o putovanjima, moreplovcima);
- biblijski tekstovi (priče o starozavjetnim junacima, novozavjetne parabole), apokrifna
književnost, svetačke legende;
- u razvijenim europskim zemljama u 17. stoljeću tiskaju se jeftine jedno ili dvoarčane
knjižice za puk koje sadrže folklor, biblijske priče, pouke, a posebice viteške priče
(romance);
- u Engleskoj ih susrećemo pod nazivom chapbooks, u Francuskoj Biblioteque bleu
(plavi tisak), u Njemačkoj kao Volksbücher (pučke knjige);
- ozračje prosvjetiteljstva, briga puritanaca, ali i nagli razvoj tiska uvjetuju nastanak
književnosti namijenjene djeci;
- u početku dominira poučna i moralistička književnost;
- književnost namijenjena djeci razvijenija u sjevernim europskim zemljama, o čemu je
i Paul Hazard u knjizi Knjige, djeca i odrasli zapisao: Priznat ću Jugu, bez diskusije,
sve prednosti, osim jedne: u dječjoj književnosti Sjever je jači, i to u velikoj mjeri.
(Engleska, Njemačka, Danska, Francuska, SAD)

17. stoljeće

- razdoblje prvih početaka;

- prve knjige namijenjene djeci plod su realnosti u naučavanju kršćanskih istina i
kršćanskog života – puritanci u Engleskoj i Americi;

John Cotton (1584.-1652.), engleski protestantski svećenik i profesor;

- preselio se u Boston i tamo objavio knjigu Spiritual Milk for Boston Babies (Boston,
1641.- 1645., London 1646.);
- kratki katekizam (64 pitanja), sadrži vjerske pouke u stihu;
- prva u nizu nepregledne povorke knjiga namijenjenih dječjem vjerskom poučavanju;

Jan Amos Komensky (1592. – 1670.), rođen u Moravskoj, kao protestantski pastor je
protjeran pa je živio i poučavao u sjevernim europskim zemljama (Poljskoj, Švedskoj,
Engleskoj, Ugarskoj);
- pedagoški reformator koji je tvrdio da poučavanje mora kretati od osjetilnih zapažnja
svijeta;
- njegovo latinsko djelo Orbis sensualium pictus (1658.) više nalikuje slikovnom
rječniku negoli slikovnici u današnjem smislu riječi;
- pomoću svoje knjige poučavao i nepismene;

Jean de La Fontaine (1621. – 1695.)

- stvara svoj tip basne u stihu (s kratkom i jasnom poukom);
- pričica je živahna i postavljena kao mali dramulet suprotstavljenih karaktera;
- godine 1668. objavljuje knjigu s prvih 125 basni;
- engleski prevoditelj James Michie u izdanju 1979. godine piše: Teško bi se mogao
naći basnopisac, ili skupljač basana ili priređivač basana, iz davnih vremena ili više
ili manje moderan, Talijan ili Francuz, koga La Fontaine nije opljačkao.
- polemika J. J. Rousseaua;
- La Fontaineove su basne dugi niz vremena predstavljale jedina umjetnički vrijedna
djela;

Preko Le Fontainea prelilo je blistavo francusko stoljeće rafinirane klasicističke

književnosti nešto od svoje ljepote i u dječju književnost.

John Bunyan (1628. – 1688.)

- Hodočasnikovo putovanje (1678., 1684.)
- nakon razuzdana života postaje puritanac i propovjednik;
- teološki traktati zaodjenuti u simpatičnu i zanimljivu vitešku priču;
- glavni lik Kršćanin (Christian) svladava različite prepreke kako bi stigao u „nebeski
Jeruzalem“;
- likovi (divovi, čudovišta, ali i pomoćnici) utjelovljenje su poroka i kreposti (Vjerni,
Pouzdani, Tvrdokorni, Beskičmenjak, Lora Dobromrzić, svjedoci Jal i Spletkar i
slično)
- zanimljiva i toponimija – Vašar taštine, Grad propasti, Dolina smrtne sjene, Nebeski
grad i slično)
- snažan utjecaj na daljnji razvoj dječje književnosti, a posebice romana – npr. L. Alcott
„Male žene“ ili Defoeov „Robinson Crusoe“

Charles Perrault (1628. – 1703.)

- vijek Luja Velikoga;
- kritizirao suvremenu francusku klasicističku književnost;
- u jednom časopisu 1696. godine objavljuje priču Usnula ljepotica;
- godinu dana kasnije pod pseudonimom svoga sina objavljuje zbirku bajki Priče moje
majke Guske, ili povijesti i priče iz pradavnih vremena s poukama (Usnula ljepotica,
Crvenkapica, Plavobradi, Mačak u čizmama, Vile, Pepeljuga, Kraljević Čuperak i Palčić);
- odriče se visoke klasicističke boiloovske poetike i uvodi „parfimiranu“ narodnu priču;
- uzor umjetnosti umjesto u antici pronalazi u folkloru;
- smanjuje čudesnost;
- u priču unosi opise, izgled, običaje suvremena doba;
- s ukusom „kvari“ narodnu priču;
- narodnom prototipu priče bliže su Crvenkapica, Plavobradi, Mačak u čizmama;
- u Palčiću i Usnuloj ljepotici ima više galantnosti, svjetskog kolorita i književne
politure;

Turgenjev o Perraultu:
„…Perraultove bajke zaslužuju početno mjesto u dječjem čitanju. One su vesele,
zanimljive, prirodne, nisu opterećene ni suvišnim moralom, ni autorskom pretenzijom; u
njima se još ćuti dah narodne poezije iz koje su nekoć izrasle, u njima se baš može vidjeti
ona smjesa nepojmljivo-čudesnog i svakodnevno-običnog, uzvišenog i zabavnog, koja
karakterizira suvremeno stvaranje na području bajke.“

Madame Leprince de Beaumont (1711. – 1780.)

Ljepotica i zvijer (1757.)
18. stoljeće

- razvija se tzv. moral tale, moralna priča ili pripovijetka;

- početak umjetničke dječje poezije;
- početak avanturističkog romana;

Početak umjetničke dječje poezije veže se uz dvije knjige – zbirku Božanske i ćudoredne
pjesme za djecu (1715.) Isaaca Wattsa i zbirku Pjesme majke Guske koju je sastavio i
vjerojatno izdao John Newberry 1781. godine.
D. Težak: Knjiga Pjesme majke Guske sadrži neke od najpoznatijih usmenih dječjih
pjesama i pjesničkih tekstova namijenjenih djeci, ali i iz ritmički žive, sveoosjetilne i često
nonsensne poezije koju su odrasli stoljećima njegovali u dodiru s djecom.

Daniel Defoe (?1660. – 1731.)

- Robinson Crusoe (1719.)
- nemiran duh, u sukobu sa zakonom, protestantski propovjednik;
- raznolike tematske preokupacije (ekonomija, povijest otkrića, povijest pisma,
vunarska industrija, put na Mjesec, život uličnih razbojnika, životopisi istaknutih
ličnosti, vjerske rasprave, politički pamfleti);
- Himna sramotnom stupu; (pamflet)
- nakon izlaska iz zatvora bio je i špijun;
- roman Robinson Crusoe ima tri dijela – prvi i drugi dio su objavljeni 1719., a treći
1720. godine; danas čitatelji percipiraju prvi i pomalo prerađeni drugi dio Robinsona –
odnosno dio koji bi se mogao nazvati Robinson na pustom otoku;
- objavio još cijeli niz romana, a najpoznatiji su mu naslovi – Kapetan Singleton,
Memoari jednog kavalira, Pukovnik Jack, Lady Roxana;
- roman Robinson Crusoe prvotno je namijenjen odraslima, ali je njegov prvi dio
postao dječja svojina;
- zaokret od fantastične proze prema koliko-toliko stvarnom životu;
- radnja se zasniva na „vjernom dokumentu“, a pripovjedač je sam glavni lik koji je na
pustom otoku proveo gotovo trideset godina, odnosno dvadeset i sedam godina, dva
mjeseca i devetnaest dana;
- mogući poticaj – priča o mornaru Alexandru Selkriku koji je na pustom otoku Tihog
oceana proveo nešto više od četiri godine;
- kompleksan i slojevit lik Robinsona: nemiran duh i moreplovac; punim plućima diše
samo u nemiru i izazovu;
- kompleksan lik – ratar, stočar, proizvođač predmeta;
- uporan: izrada čamca
- ulomak iz dnevnika
- čovjek svoga vremena – srednji građanski stalež; (postavlja se kao vlasnik otoka);
kolonizator, odnos prema civilizaciji; ipak nešto širokogrudnijih vidika od njegovih
„tipičnih čistokrvnih Engleza“;
- odbijanje konformizma
- epizoda s ljudožderima
- osamljenost;
- religioznost;
- odnos prema prirodi – racionalan i gospodarski;
- odnos prema vremenu – vrijeme kao kategorija polako nestaje s njegovih obzora;
Robinson je na pustom otoku pobijedio vrijeme.
- Petko – pojavljuje se na samom kraju romana;
 - Robinson kao učitelj i misionar;
- prototip avanturističkog romana; (kasnije je prisutan gotovo u svakom avanturističkom
tekstu dječje književnosti)
- realističnost i avanturističnost;
- poplava robinzonada;

19. stoljeće

- veliko stoljeće dječje književnosti;

- u svim se vrstama javljaju prava umjetnička djela;
- Paul Hazard - „odrasli su prestali ugnjetavati djecu“;
- počinje se razvijati i u svim drugim europskim zemljama (Danska, Švedska, Rusija,
Češka, Italija, Mađarska, pa i Hrvatska)

- Clemens Brentano i Achim von Armin izdaju zbirku s više od sedamsto njemačkih
narodnih pjesama posvećenih dječaku pod naslovom – Dječakov čudesni rog (1806. –
1808.).

- BRAĆA GRIMM – Jacob Grimm (1785. – 1863.) i Wilhelm Grimm (1786. – 1859.)
- Priče za djecu i dom (1812.)
- Njemačke predaje (1816. – 1818.)
- Jacob Grimm imao kontakt s J. Kopitarom i V. S. Karadžićem;
- ukupno su skupili, obradili i izdali oko 200 priča;
- prema Milanu Crknoviću Grimmove se priče mogu podijeliti u 4 skupine, prva se
skupina (bajke) grana u podskupine, što bi izgledalo približno ovako:

I. Priče u kojima prevladavaju fantastični elementi (bajke)

a) najpoznatije dječje bajke u Grimmovoj verziji (Vuk i sedam kozlića, Ivica i
Marica, Pepeljuga, Crvenkapica, Trnoružica, Snjeguljica)
b) bajke s motivom pretvrobe čovjeka u životinju i obratno (Snjeguljica i ružica,
Čarobno zelje, Žablji kralj, Sedam gavrana, Bijela i crna zaručnica)
c) bajke o nagrađenoj vjernosti i ustrajnosti i o nagradi za dobra djela i pomoć
bližnjemu (Vjerni Johan, Gospođa Hole, Jednooka, Dvooka o Trooka,
Zvjezdani taliri, Dvanaest lovaca, Dva putnika)
d) bajke o patuljcima i sličnim bićima (Tri patuljka u šumi, Cvilidreta)
e) ostale bajke (Zlatna guska, Vrijeme života, Šest pomagača…)

II. Priče u kojima prevladavaju realistički, često groteskni, a katkada i nonsensni

elementi (O mudrom krojaču, Tri lijenčine, Tri prelje, Djed i unuče, Tri brata,
Lijeni Hinko, Dobra trgovina, Mudra seljačka djevojka…)
III. Priče u kojima su glavni likovi životinje (Lisica i mačka, Vuk i lisica, Stari
sultan…)
IV. Priče s religioznim motivima (legende) (Marijino dijete, Siromašni i bogati)

- nisu mijenjali sadržaj, samo su ga stilski dotjerivali;

- nema moraliziranja ni tendencioznosti;
- pršti bogatstvo mašte, čar iživljavanja;
- obično su vedre i vesele, iz njih probija narodno iskustvo i mudrost, ponekad lagani
zapuh ironije i gorčine (Crnkovićev primjer iz Vuka i sedam kozlića s mlinarom);
- donekle očišćene od pretjeranih grubosti;
- izvanredan jezik i stil s finim lirizmom i jedva primjetnom ironijom;

Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. – 1837.)

- u posljednjim godinama života napisao je nekoliko bajki u stihu;
- ljubav prema narodnom stvaralaštvu poprimio od dadilje Arine Rodionove;
- Bajka o caru Saltanu; (motiv tri sestre – najmlađa se udaje za cara; starije sestre
odlikuje snažna ljubomora i zlo, ujedinjuju se sa svekrvom i žele ubiti novorođenog
carevića i majku; motiv labudice koju kraljević spašava, ona mu ispunjava želje da
dođe do oca i na kraju postaje žena)
- prepjevana osmercima;
- Bajka o ribaru i ribici; (zlatna ribica koja ispunjava želje; nezasitna i ohola starica)
- kontrast Andersenovoj bajci „Što tatica radi uvijek je pravo“
- duh Puškinova pjesništva i romantizma – gradacija u opisu mora prije nego li starac
postavi pitanje zlatnoj ribici;
- D. Cesarić ju prepjevao u desetercu, pa zadobiva laganu narodnu intonaciju;
- Bajka o mrtvoj carevni i o sedmorici junaka (Puškinova verzija Snjeguljice, patuljci
zamijenjeni pravim junacima, kraljević Elizej spašava carevnu)
- plastični opisi i do savršenstva izbrušen stil (opis carice pred ogledalom, str. 56.)
- retardacija raspleta – motiv sunca, mjeseca i vjetra koji kraljeviću pomažu pronaći
skrivenu i uspavanu carevnu;
- Bajka o zlatnom pijetliću; (priča o nezasitnom i oholom caru koji ne ispunjava
obećanje najvjernijem sluzi) – Puškin se osvećuje svom caru za doživljena poniženja,
pa završava stihovima: Bajka laž i jest i nije - / Pouka se u njoj krije.
- sve druge bajke završava stihovima – Tu sam bio, jeo – pio, / Brke sam namočio. –
preuzeto iz narodnog pričanja da bi se povećala vjerodostojnost priče;

Hans Christian Andersen (1805. – 1875.)

Božena Němcová (1820. – 1862.)

- češka književnica; na području češkog i slovačkoga govornog područja skupljala
narodne priče i bajke;
- najvažnija zbirka Narodne bajke i priče (1846. – 1847.) i roman Bakica (1855.)
- primjer priče „Šumska vila“ – siromašna i poslušna djevojčica Betuška u šumi gdje
svakim danom izvode koze na pašu, susreće šumsku vilu s kojom po cijela
poslijepodneva pleše; šumska joj vila pomaže zgotoviti posao pređe vune i na kraju
priče je obdaruje zlatnicima.
- motiv plesa – u plesu Betuška potpuno izražava sebe, u njemu se ostvaruje;
- osnovni susret priče između realnog i fantastičnog može se doživjeti i kao susret
između životne nužnosti i nadegzistencijalnih sklonosti;
- šumska vila – prepoznaje Betuškinu duhovnost i zato je nagrađuje;
- Šumska vila prevedena je na hrvatski jezik već 1865. godine i objavljena najprije u
časopisu Bosiljak, a potom u Smilju;

- roman Bakica – mogu se pronaći crte svih baka koje svojom prisutnošću i beskrajnim
razumijevanjem ispunjaju djetinjstvo;
- lik bakice ujedno je i slika nekadašnjeg seoskog ambijenta, suživljenosti čovjekova
života s prirodom;
- Z. Nejedly drži da Bakica pripada među najkrasniju ostavštinu češke književnosti 19.
st.;
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. – 1910.)
- pišući za djecu u Jasnoj Poljani teme i motive je crpio iz narodne književnosti;
- svoje kratke priče, pripovijetke i basne objavio je u knjizi Knjižice Jasnoj Poljani
(1873.)
njegove poznatije pričice, istinske umjetničke minijature pouke, namijenjene djeci su
Stari djed i unučić, Slijepac i mlijeko, Koštica, Sremza, Mače, Dva prijatelja;
Heinrich Hoffmann (1809. – 1894.)
- objavljuje 1845. godine knjigu Lustige Geschichten und drollige Bilder (Vesele zgode
i šaljive slike), u 3. izdanju preuzima naslov Der Struwwelpeter (Janko Raščupanko);
- najvećim djelom govori o neposlušnoj i zločestoj djeci i njihovim „horor“ kaznama;

U 19. st. stvarao je i cijeli niz književnika koji svoja djela nisu prvotno namijenili djeci:

Walter Scott (1771. – 1832.)

- otvara žanr avanturističkog povijesnog romana;
- samo jedno svoje djelo izravno namjenjuje djeci – Djedove priče (1827. – 1830.), a u
kojima prikazuje francusku i škotsku povijest;
- najpoznatiji i među djecom najomiljeniji roman – Ivanhoe (1819.)

James Fenimore Cooper (1789. – 1851.)

- zvali su ga američkim Scottom;
- uvodi tematiku Divljeg zapada i lik Indijanca kao plemenitog divljaka;
- Posljednji Mohikanac – njegov najpoznatiji roman;

Charles Dickens (1812. – 1870.)

- izričito za djecu napisao je samo dva djela – Dječja povijest Engleske (1851. – 1853.) i
Blagdanska romanca (1868.)
- pet romana iz ciklusa Božićne knjige, a najpopularnija su Božićna priča i Cvrčak na
ognjištu;
- ipak, najpoznatiji je po svojim romanima Oliver Twist (1838.), David Copperfiled
(1850.) i Velika očekivanja (1861.); ova djela najčešće čitaju starija djeca, premda ih
je D. namijenio odraslima;
- uvodi lik siročeta, i temu nesretnog i teškog djetinjstva - što u nešto kasnijim djelima
dječje književnosti (iz razdoblja realizma) gotovo postaje pravilo;

Harriet Beecher Stowe (1811. – 1896.)

- američka spisateljica, autorica romana Čiča Tomina koliba (1852.) u kojem opisuje
nesretnu sudbinu robovske crnačke obitelji;
- najdirljivija slika rasprodaje jedne obitelji – majku rasprodaju zajedno s njezinom
djecom, ali svakoga različitom gospodaru;

Robert Michael Ballantyne (1825. – 1894.)

- Koraljni otok (1858.);
- tipična robinzonada s dječacima kao glavnim junacima;

Jules Verne (1828. – 1905.)

- nazivaju ga ocem znanstvene fantastike;
- najpoznatiji romani – Put na Mjesec (1865.), Djeca kapetana Granta (1868.),
Dvadeset tisuća milja pod morem (1870.), Put oko svijeta u osamdeset dana (1873.),
Tajanstveni otok (1874. -1875.), Carev glasnik (1876.), Petnaestogodišnji kapetan
(1878.);
- „Nijedan učitelj nije nadmašio Julesa Vernea u temeljnom pedagoškom umijeću –
učenju putem zabave“
- smiono predvidio velik broj epohalnih suvremenih otkrića;
- bila mu je namijenjena pravnička karijera;
- oduševaljavao se geografijom;
- kasnije nije bio samo pisac Verne, već i kapetan Verne;
- čitao V. Hugoa, A. Dumasa Oca, a volio je i E. A. Poea;
- vješto iznijansirana karakterizacija likova;
(U svakom romanu glavno je lice hladnokrvan, ambiciozan, pomalo tajanstven čovjek,
kojega prati sangviničan, brbljav, dobroćudno smušen ili učen antipod, a zajedno se
sukobljuju s različitim zlikovcima. – M.C.)
- dobro promišljena kompozicija – bujna i napeta radnja, egzotična geografska zapažanja,
opasnosti, napetost traje do samoga kraja djela, koje najčešće završava – sretno;
- veza s Hrvatskom (Pazin, kapetan Paul Bos s Hvara, glavni lik Dunavskog peljara
prolazi Ilokom i Vukovarom, spominje R. Boškovića, N. Teslu, P. Nakića);
- radnja Mathiasa Sandorfa događa se u Pazinu (na hrvatski jezik preveden tek 1988.);
- Jules Verne klub u Pazinu (kuriozitet);

UMJETNIČKA FANTASTIKA

Edward Lear (1812. – 1888.)

- Knjiga besmisla – zbirka nonsensnih pjesama (London, 1846.)
- Pjesnička forma limericka – kratka pjesma od pet stihova, s rimom aabba;
- svoju poeziju zasniva na nursery rhymes, a zahvaljujući narodnoj poeziji za djecu,
njegova umjetnička poezija postaje igrivija, lišena ukočenosti i stalne pouke;
- preteča Lewisa Carrolla;

Lewis Carroll (1832. – 1898.)

- umjetnik L. Carroll i znanstvenik, matematičar Charles Lutwidge Dodgson;
- anegdota s kraljicom Viktorijom;
- sretno djetinjstvo (11 braće i sestara, otac svećenik anglikanske crkve);
- studirao na Oxfordu, gdje je i ostao kao predavač, profesor matematike;
- svestrani umjetnik (umjetnički fotograf)
- pripadnik viktorijanskoga doba;
- najpoznatije priče: Alica u Zemlji čudesa (1865.), Alica kroz ogledalo (1872.),
- posthumno mu 1898. godine izlazi knjiga poezije;
- znanstvena djela (matematika, logika);
- prijateljstvo s djecom dekana Liddell, među njima je bila i Alica;
- fantastična priča / bajka; fantasy
- pomakom u irealno oslobađa se unutrašnja stvarnost (izokrenuta stvarnost) – „Sve je
kao što jest, a da to i nije te glavni lik zbog toga u sebi osjeća znatne promjene“
- KOMPOZICIJA Alice - 12 poglavlja, svako poglavlje poseban A. doživljaj (njezini se
doživljaji projiciraju kao slike sna koje izranjaju jedna iz druge, a opet svaka slika
predstavlja zaokruženu, zasebnu cjelinu;
- „zaboravljeni jezik“ (Fromm), jezik nesvjesnog i sna, poznat kao takav cijelom
čovječanstvu;
 - A. san plod umjetničke imaginacije;
- Alica sadrži parodije na stihove tada popularnih engleskih dječjih pjesnika;

L. Carroll o interpretacijama Alice: Nisam mislio ništa osim nonsensa! Ali riječi
znače više od onoga što, koristeći ih, njima izražavamo; tako bi i sadržaj knjige trebao
značiti prilično više od onoga što je autor mislio dok je knjigu pisao.

- slika i razgovor – A kakva mi je to knjiga bez slika ili razgovora?

- C. se odlučio za sliku, razgovor, igru; Alica svijet sna doživljava kao slike, a dijalog se
nameće kao dominantna pripovjedna tehnika djela;
- uvodona pjesma – poziv na igru, ali i na povratak u djetinjstvo;
- priča s obilježjima dječjeg svijeta;
a) dječje iskustvo osobnosti s blagom natruhom taštine (uspoređivanje s Adom ili
Mabel)
b) dječje iskustvo školskog znanja (učenje radi učenja)
c) spontano i bezazleno uspostavljanje kontakta
d) oduševljeno pripovijedanje o poznatom
- pomak iz svijeta stvarnosti u svijet čudesa – pad u san
- A. si postavlja dva temeljna pitanja – kamo idem? i tko sam ja?
- unutranje i vanjske promjene (rast i smanjivanje, nagle promjene raspoloženja)
-dimenzija vremena – bliže svevremenskoj vječnosti;
- Alica, miš i čudno društvo iz lokve suza – poglavlje o evoluciji; svi su nagrađeni;
- najava sudskog procesa; Miš dugog repa / priče (tail : tale)
- Bijeli Zec
- Gusjenica
- lakaji – riba i žaba
-susret s Vojvotkinjom – svijet se okreće brže, kada ljudi žive u ljubavi, a ona se ne unose u
tuđe živote;
- nonsensni razgovori
- mačkina igra (Cerigradska mačka, Mačka Koja Je Pojela Kanarinca)
- luda čajanka (trojica ludih)
- konačno u najljepšem vrtu;
- crvene i bijele ruže;
- lik kraljica – „odrubite glavu“
- lopte (živi ježevi), mlatovi (plamenci) i lukovi (savijeni vojnici);
-Alica i mačka – zagonetka njezina pojavljivanja i nestajanja – A. zahvaljujući zagonetki,
lakomislenoj rečenici „Ona je Vojvotkinjina, pa najbolje da nju pitamo“, Vojvotkinju izvlači
iz tamnice gdje je čekala pogubljenje;
- oličenje ružnog – Vojvotkinja i Grifon
- Grifon i Lažljiva / Lažna kornjača – zadirkuje školstvo viktorijanskog vremena;
- Alica u sudnici;
- Alica svjedoči; - bunt protiv Kraljičine – Prvo kaznu, pa onda presudu; - cijeli se snop
igraćih karata tada okomljuje na nju, ali svojim izrastanjem koje nožemo čitati u ključu i
duhovne i tjelesne premoći nad tim kreaturama, A. ih lako odbija;
- Alica u snu čovječanstva;
CARROLL UTEMELJUJE FANTASTIČNU PRIČU (FANTASY):
- definicija po E. Nesbitt:

…prvi zahtjev fantastične priče mora biti uvjerljivost… Unutar nevjerodostojnosti mora
se nalaziti vjerodostojnost, unutar iracionalnosti racionalnost, unutar sna zbiljnost.
Stoga, da bi uopće bila prihvatljiva fantastična priča mora biti plod visokog reda
imaginacije, slobodna a ipak pod kontrolom prirode svijeta što ga sama stvara. Njezine
su vrijednosti u imaginaciji, u suosjećanju i razumijevanju, u viziji i vjeri, u stimuliranju i
inspiraciji.
Druga urođena karakteristika fantastične priče je originalnost… (…) …fantastična
priča mora biti emocionalno uvjerljiva, mora biti iskrena; da bi bila iskrena, mora biti
izraz individualnoga duha i temperamenta…

Na tom tragu koji je u književnosti zacrtao L. Carroll nastao je i jedan od najpoznatijih

Toskanaca na svijetu – Pinokio!

Carlo Collodi (1826. – 1890.)

- talijanski književnik i novinar, pravim imenom Carlo Lorenzini;
- preveo Perraultove bajke na talijanski jezik;
- 1883. godine objavljuje – Pinocchijeve pustolovine – povijest jednog lutka;
- fantastična priča;
- glavni lik postaje po ustaljenom principu oživljavanja stvari (sličnih primjera ima u
narodnim bajkama, premda u ovom slučaju Collodijev motiv nije mitski);
- lutak s karakterom pravog dječaka – ima više mana nego vrlina;
- P. je istinski dječak koji u sebi nosi sve mane i vrline svih dječaka svijeta;
- prateći Pinocchijeve bezbrojne peripetije vidimo da se na sceni pojavljuje raznoliko
društvo – Vila (bajkovit motiv), antropomorfno prikazane životinje (Cvrčak, Mačak i
Lisica, Gavran, Sova…)
- zbiljski svijet (otac Geppetto, vlasnik kazališta, sudac, žandari…);
- P. je sastavljen od kontrasta
- Pinocchijeve pustolovine su igra vedre mašte, zbilje i alegorije;
- P. posjeduje elemente moderne priče;
- slobodna igra u kojoj se od fantastike i stvarnosti gradi uvjerljiva nadstvarnost;
- u njemu se otvara vedra panorama dječjeg svijeta;

Louise May Alcott (1832. – 1888.)

- 1868. godine objavljuje roman Male žene;
- nastavak romana pod naslovom Dobre supruge objavljuje 1869. godine;
- jedan od prvih modela dječjeg romana;
- pisanjem rješava sve obiteljske, financijske probleme;
- U Malim ženama opisuje vlastito djetinjstvo i odrastanje;
- glavne junakinje romana Amy, Jo, Beth i Meg iz obitelji March zapravo su njezine
sestre May, Elizabeth, Anna i ona sama - Louise;
- roman se događa u razdoblju od godine dana (od Božića do Božića) i opisuje
svakodnevni život prepun djevojačkih peripetija;
- svako od poglavlja najčešće je posvećeno jednoj od sestara
- otvara podvrstu obiteljskoga romana;
- No, iako sestre March žive u drukčijim prilikama nego što su današnje, iako se često
vladaju kao da su dvije-tri godine mlađe (na početku romana najmlađa, Emmy, ima
dvanaest godina, a najstarija, Meg, sedamnaest), ipak iz tih likova zrači istinski duh
 mladosti, sanjarenja, velikih planova, silne sposobnosti za oduševljenje, za rad, za
požrtvovnost, za sreću, za ponos, za ljubav, za razumijevanje, unatoč sitnim
pogreškama, manama, peckanjima, svađama, naglim provalama temperamenta i sl.
Taj osebujni duh mladosti ima ovdje četiri izvrsno izrađena lika, javlja se u četiri
varijante koje čine cjelinu: lijepa Meg koja često plaća porez svojoj taštini, nemirna
Jo, „sin obitelji“, u kojoj je spisateljica opisala sebe; tiha, požrtvovna, tankoćutna,
stidljiva i dobra Bet i praktična Emmy. M. C.

Mark Twain

The Adventures of Tom Sawyer (Pustolovine Toma Sawyera) (1876.)

Doživljaji Hucleberrya Finna (1884.)
Prince and the Pauper (Kraljević i prosjak) (1882.)

Johanna Heusser Spyri

Heidi (1881.)

Edmond De Amicis (1864. – 1908.)

- 1886. godine objavljuje roman Srce;
- „povijest jedne školske godine koju je napisao učenik trećeg razreda neke talijanske
škole“;
- nema prave fabule;
- pripovijetke umetnute kao dnevnički zapisi;
- izrazita dimenzija didaktičnosti;

Robert Louis Stevenson (1850. – 1894.)

- britansko-američki pisac 1883. godine objavljuje dječji avanturistički roman Otok s
blagom;
- roman s dječakom kao glavnim junakom;
- priča o gusarima i potrazi za blagom;
- vrhunsko djelo avanturističkoga žanra i remek-djelo dječje književnosti;

Karl May (1842. – 1912.)

- njemački pisac – kvantiteta njegova djela obrnuto proporcionalna kvaliteti;
- ukupno je objavio 65 romana;
- najčešće piše o Divljem zapadu i Indijancima, ali i o drugim egzotičnim krajevima;
- najpoznatija djela: Winnetou (1892.), Old Surehand, Blago u Srebrnom jezeru,
Oporuka Inka;
- Privlačio je čitatelje slobodom maštanja, putovanjem po egzotičnim krajevima,
veličanjem Indijanaca (nadovezujući se na Coopera

Rudyard Kipling (1865. – 1936.)

- Istinite priče, 1902.

- Knjiga o džungli, 1894.- 1895.
- Hrabri kapetani, 1897.
- proputovao gotovo cijeli svijet;
- zagovornik kolonijalizma i britanskog imperijalizma;
- 1907. godine dobio nagradu;
- najvrjednijim djelom drži se njegova Knjiga o džungli, a ona se sastoji od zasebnih
pripovjedaka: Moglijeva braća, Kaain lov, „Tigre! Tigre!“, Bijeli tuljan (Kotik), Riki-
Tiki-Tavi (Darzi, Nag, Nagina), Tumaj, gospodar slonova, Kvikvern
- Karakteristike Kiplingova djela:
- moć čovjeka nad prirodom (jačeg i pametnijeg nad divljim);
- glorifikacija sustava, reda i zakona džungle;
- snažno opisane scene u džungli,
- plastični opisi životinja;
- ismijava moral stada (ljudski čopor izbacuje Moglija);
- lik bijelog tuljana Kotika;
- lik mungosa Riki-Tiki-Tavija;
- Kiplingove su životinje oslikane poprilično antropomorfno;
- Tekst Knjige o džungli doživljavamo istovremeno i kao realističku prozu i kao poeziju;

Ernest Thompson Seton (1860. – 1946.)

- rođen u Velikoj Britaniji, a u dobi od šest godina seli u Kanadu;
- zoolog po struci – u njegovoj se osobnosti ujedinila znanstvena i umjetnička priroda;
- jedna od najpoznatijih knjiga – Divlje životinje kako sam ih upoznao, 1898., te priče
poput Medvjedića Džonija ili romana Vinipeški vuk;

Oscar Wilde (1854. – 1900.)

- irski književnik, veći dio života proveo u Londonu, pa se ujedno drži i pripadnikom
engleske književnosti;
- autor romana Slika Doriana Graya, drama Saloma;
- dvije zbirke priča za djecu: Sretni kraljević i druge priče (1888.) i Kuća mogranja
(1891.);
- prisutni Andersenovi elementi i motivi;
- pjesnički dotjeran stil;
- plod visokog književnog artizma;
- namijenjenost djeci?!
- „Sretni kraljević“;
- „Slavuj i ruža“;
- „Sebični div“;
U pismu jednom svom prijatelju Wilde je 1888. naglasio da su njegove pripovijesti
„studije u prozi koje su zbog romantičnog sadržaja napisane u obliku bajki
namijenjenih dijelom djeci, a dijelom onima koji su sačuvali djetinju sposobnost
čuđenja i radosti i jednostavnost pronašli u profinjenoj neobičnosti.“

Luko Paljetak o Sretnom kraljeviću:

Sretni kraljević otkriva sve najznačajnije odlike njegova života i stila, raskošan izbor
riječi, zanosan ritam rečenice, žudnju za dalekim i egzotičnim krajevima, liričnost i sjetu,
suosjećajnost i zajedljivost, efekt i afekt, razbarušenost i savršeno poznavanje književnog
posla i književnosti, suvremene i klasične, u čemu se još od studentskih dana isticao.
20. stoljeće

- u prvoj godini 20. stoljeća – 1900. – objavljena je zasigurno jedna od najpoznatijih

američkih knjiga za djecu – Čarobnjak iz Oza Franka Lymana Bauma (1856. – 1919.);
- autor je podrijetlom iz bogate obitelji;
- tijekom života imao više zanimanja ili buissnesa (prva mu je knjiga bila o uzgoju
pilića);
- prva knjiga za djecu izlazi 1897. – priče nastale na temelju nursery ryhmes – Četiri
risa;
- Čarobnjaka iz Oza žanrovski određujemo kao fantastičnu priču;
- djevojčica Dorothy (siroče bez roditelja, živi sa strinom Em i stricom Henryjem)
„prisilno“ je premještena u irealan/fantastičan svijet, u zemlju Oz;
- ciklon ju odnosi zajedno s kućom i psićem Totom u novu, nepoznatu zemlju gdje
susreće vrlo neobične i nadasve originalne likove – Strašilo, Limenog Drvosječu i
Plašljivog Lava;
- svi se upućuju čarobnjaku Ozu kako bi im ispunio želje – Strašilo traži pamet, Limeni
srce, Lav hrabrost, a Dorothy želi da je vrati kući u Kansas;
- no pred sam kraj priče razotkrivaju da je Oz zapravo lažan čarobnjak;
- vještica Glinda pomaže Dorothy da se vrati u Kansas;
- uvod u kojem Baum ističe zašto se odlučio na pisanje Čarobnjaka iz Oza;
- kasnije više nastavaka o Čarobnjaku iz Oza;
- poznata ekranizacija s Judy Garland iz 1939. godine;

Beatrix Helen Potter (1866. – 1943.)

- Priča o Zeki Peteru (Priča o Petru Zecimiru) izlazi 1901. godine;
- nakon što je izdala prvu knjigu, pisala je još priča o životinjama naminjenih maloj
djeci: Krojač iz Gloucstera, Priča o vjeverici Nutkin, Priča o Benjaminu Bunnyu,
Priča o dvama zločestim miševima;
- zec Peter doista je postojao;
- priče je pisala u obliku ilustriranih pisama djeci svoje odgojiteljice;
- neke značajke priča B. H. Potter (likovi su male antropomorfizirane životinje, nisu
idealne, lišene su sentimentalnosti, ali nose blagu pouku, jednostavne su, nemaju ni
bogatu radnju, ni velike zaplete);
- djeci su u prvom redu bliske svojom toplinom;
- B. H. Potter istaknuta je zaštitarka prirode;

Jack London (1876. – 1916.)

- teško djetinjstvo i mladost;
- bavio se različitim poslovima na svom surovom putu za preživljavanje - što je kasnije
iskoristio u svojim djelima;
- „normalno“ je počeo živjeti tek kada je počeo pisati i zarađivati od toga;
- slavu je postigao djelom Zov divljine (1903.), dok se među poznatija i omiljenija djela
ubraja i njegov tri godine kasnije objavljeni Bijeli očnjak (1906.);
- napisao je više od 40 romana, no uz spomenute, vrijedi spomenuti i autobiografski
roman Martin Eden te roman Gvozdena peta u kojem najavljuje skorašnju
socijalističku revoluciju (kao socijalist boravio u američkim zatvorima);
- mogli bismo govoriti o londonovskom načinu pripovijedanja koje je po Crnkoviću –
napeto, muško, snažno i tipičnim londonovskim likovima (i ljudima i psima) koji su –
borbeni, silni, nagli, uvijek u sukobu, fizički izdržljivi;
- životinje, u ovom slučaju pse, London ne prikazuje antropomorfno – prikazuje njihove
nagone, karakterne osobine, odnos prema ljudima, ali kroz uobičajenu životinjsku
komunikaciju – lajanje, režanje, mahanje repom, nervozni štektanje, pogledom,
zavijanjem i slično
- Zov divljine – jedno od najlirskijih Londonovih djela s predivnim opisima prirode i
snažnom pričom o psu Bucku koji od pripitomljenog i civiliziranog psa s američkog
Juga, iz dvorišta San Francisca dospijeva na hladan sjever među surove kopače zlata;
- surovost života na sjeveru u njemu budi iskonske (vučje) nagone pa na kraju djela
postaje dijelom vučjega čopora, odnosno i njegov vođa;

Selma Lagerlöf (1858. – 1940.)

- švedska spisateljica za djecu;
- poznata po fantastičnoj priči Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona s divljim
guskama (1906. – 1907.) i Legendama o Kristu (1904.);
- odmak od tipičnog (srednjovjekovnog) žanra legende;
- usmeni kontekst legendi;
- „Sveta noć“, „Carevo viđenje“, „Zdenac mudraca“, „Dječarac iz Betlehema“, „Bijeg u
Egipat“, „U hramu“, „U Nazaretu“, „Rubac svete Veronike“, „Crvendać“, „Gospod
Bog i sveti Petar“, „Sveti plamen“;
- U L. pričama Isus se stapa s malim ustreptalim dječjim srcima;
- obilježja legendi S. L. prema S. Hranjecu:
1. Autorica se okvirno drži teme koja je najavljena naslovom; u obradi odstupa od
svetopisamskog uzorka stvarajući nove fabulativne međuodnose;
2. Isus je dječak poput drugih, no u svakoj priči potvrđuje svoja djela; svi likovi nakon
susreta doživljavaju preobraćenje;
3. slikoviti opisi kojima se posvjedočuje pučko, usmenoknjiževno nasljeđe;

Ferenc Molnar (1878. – 1952.)

- mađarski književnik;
- proslavio se dječjim romanom Junaci Pavlove ulice (1907.);
- u romanu gotovo nema odraslih, ali ni djevojčica;
- skučenost dječjih prostora za igru u gradu;
- glavni lik – Nemeček – najmanji od svih dječaka, uz psa Hektora jedini vojnik na
grundu;
- djeca se igraju rata u predvečerje Prvog svjetskog rata;
- igra dječaka iz Pavlove ulice otkriva crte stvarnoga života;
- socijalna dimenzija romana;
- tragičan svršetak;
- likovi – Nemeček, vođa Boka, vođa Crvenih košulja – Feri-Ač, braća Pastor, izdajica
Gereb, i drugi;

Henryk Sienkiewicz (1846. – 1916.)

- Quo vadis (1896.)
- „Kroz pustinju i prašumu“ (1911.);
- Dječak Stasio (Poljak) i Nella (Engleskinja), crnac Kalio;
- radnja se događa u Sudanu;

Edgar Rice Burroghs (1875. – 1950.)

- Tarzan of the Apes (1914.)
 - Tarzan odgojen među majmunima;
- lik Jane ga vraća u ljudsku zajednicu;
- pisao je vesterne i znanstveno-fantastičnu literaturu;

Felix Salten (1869. – 1947.)

- austrijski književnik, pravim imenom Sigmund Salzmann;
- Bambi (1923.);
- Uz Bambija napisao je više djela o životinjskom svijetu (Bambijeva djeca, Zečići,
Mladost vjeverice Peri...)
- neposredan, svjež, istinski doživljaj prirode;
- cijela je knjiga zapravo Bambijevo „školovanje“, ono životno;
- ozbiljna priča o lijepim i grubim stranama života, priča u kojoj život gledamo onakvim
kakav jest, s okrvavljenim snijegom, hajkama, zamkama i prolaznošću mladosti, a da
ljepota života svejedno pršti na svim stranicama;
- uz Bambija se javlja cijeli niz likova – majka, Gobo i Falina, teta Enka, Nela, Rono,
Karus, Stari knez, ćuk, vjeverica...

Pamela Lyndon Travers (1906. – 1996.)

- Mary Poppins (1934.)

Hugh Lofting (1886. – 1947.)

- Pripovijest o doktoru Dolittleu (1920.)
- britanski književnik, po majci irskoga podrijetla, po zanimanju arhitekt;
- još kao dječak u roditeljskom domu imao mali zoološki vrt;
- sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, gdje se uz ljudsku bijedu susreo i s neshvatljivom
okrutnošću prema životinjama – to ga potiče da piše o malom i dobroćudnom dr.
Dolittleu koji ne samo da liječi životinje, već razumije i njihov jedinstveni jezik;
- isprva su priče o dr. Dolittleu bila ilustrirana pisma koja je Lofting s bojišta slao svojoj
djeci kako bi ih razveselio, kasnije, na nagovor supruge, pisma objedinjuje u knjizi;
- Loftingovo djelo žanrovski određujemo kao fantastičnu priču – pomak u irealno
ostvaren je životinjskim jezikom;
- lik dr. D. susrećemo u engleskom gradiću Puddleby-on-the-Marsh – najprije je bio
doktor za ljude, a potom za životinje;
- papiga Polinezija otkriva mu životinjski jezik
- putuje u Afriku izliječiti majmune od neke strašne zarazne bolesti;
- u znak zahvalnosti dobiva neobičnu dvoglavu (plod fantastike) životinju Gurnime-
Povuciga;
- na povratku iz Afrike spašava dječaka i njegova ujaka od gusara;
- sretan povratak kući;
- dr. D. krase sve pozitivne osobine – dobar, mudar, nesebičan, optimističan, osjećajan
ali i suosjećajan;
- zanimljivi likovi životinja – papiga Polinezija, majmun Či-Či, pas Đip, dvoglava
Gurnime-Povuciga, sova Tu-Tum svinja Gic-Gic;
- opreka Kiplingu – čovjek je ovdje prilagođen životinjama, bez obzira što i Lofting
životinjama pristupa antropomorfno („…gradi svoju idealiziranu viziju boljeg i
pravednijeg svijeta“ H.S.M., jer životinje osjećaju, rade, trpe, raduju se, strahuju i
boluju, i konačno, odlaze u mirovinu isto kao i ljudi;)
- Kipling se izruguje majmunima jer nemaju zakona, dok će Loftingovim bolesnim
majmunima služiti cijela džunga s lavom kao kraljem na čelu;
- osuđuje kolonijalizam;
- simpatičan, ali i groteskan lik crnoga kraljevića Bumpa koji čita Trnoružicu i uživljuje
se u njezina princa;
- napeta pustolovna fabula;
- Lofting iznad svega šalje duboko humanu poruku;
- zaključak dr. H. Salopek Mihanović: nakon prve knjige o dr. Dolittleu Lofting je napisao
još desetak nastavaka s dobroćudnim doktorom kao glavnim junakom – Putovanja dr. D,
Pošta dr. D, Cirkus dr. D, Karavana dr. D, Dr. D. na Mjesecu, Knjiga o Gic-Gicu, Dr. D.
kralj Indijanaca, itd.

Karel Čapek (1890. – 1938.)

- češki književnik;
- zbirka Devet bajki;
- najpoznatija i djeci najprimjerenija Poštarska bajka;
- poštar Kolbaba, poštari-patuljci, šofer František i Marženka;
- humor, osebujan stil, divni dijalozi, punoća i svježina detalja, uz elemente narodne
bajke originalnost prisutna u suvremenosti kao mjestu odvijanja radnje;
- Kolbaba „cijelu godinu i jedan dan“ nosi neadresirano ljubavno pismo (patuljci su ga
naučili kako se klasificiraju pisma po „vrijednosti“);
- Marženka na (sretnom) kraju poštaru mora platiti dvije krune poštarine;
- Crnković zamjećuje (na stilskoj razini) neke zajedničke crte sa Šumom Striborovom I.
B. Mažuranić;

Alan Alexander Milne (1882. – 1956.)

- britanski pisac i dramatičar;
- ostao poznat kao dječji pisac: Kad smo bili sasvim mali (1924.), Sad imamo šest
godina (1927.), Medo Winnie zvani Pooh (1926.) i Kuća na Poohovu uglu (1928.);
- M. prisluškivao igru svoga sina s „oživljenim“ igračkama, koje je čak nosio i na izlet u
šumu i uz začin svoje mašte stvorio svijet Winnie Pooha;
- Medo Winnie zvani Pooh;
- 10 poglavlja, priča se događa unutar godine dana (od proljeća do proljeća);
- Medo Winnie, Zeko, Praščić, magarac Njar (Tugomil), Sova, mama Klo i sin Kan...

Erich Kästner (1899. – 1974.)

- njemački književnik;
- htio je postati učitelj, no studira germanistiku i romanistiku, a nešto kasnije postiže
doktorat iz filozofije;
- pisao je za odrasle, premda je, kako kaže Gustav Krklec, njegov dječji roman Emil i
detektivi „doživio velik uspjeh ne samo u Njemačkoj, već i u čitavom svijetu“;
- za djecu je još napisao niz romana, od kojih su mu najpoznatiji – Emil i tri blizanca,
Leteći razred, Tonček i Točkica, Blizanke, Konferencija životinja (na orvelovskom
tragu);
- roman Emil i detektivi izlazi 1929. godine i može se govoriti o „kestnerovskom tipu
dječjega romana“
- Krklec će za taj roman reći da je „vedar, prpošan, optimistačn, zanimljiv, human“ i
svaka od navedenih karakteristika doista i stoji;
- K. unosi lik stvarnoga dječaka Emila iz provincije, živi poprilično skromno, s
majkom;
- E. je istinski dječak, krase ga osobine dobrote, odgovornosti, privrženosti, ali ni u
čemu nije uštogljen (nacrtat će brkove na spomeniku, ne želi nositi novo odijelo, rado
i otvoreno sklapa prijateljstva, ali bi se rado odazvao i „boksanju“);
- Emil je nadasve hrabar i odvažan, zanima ga sve što zanima prave dječake – električni
tramvaj, nove marke automobila i slično
- radnja:
- Emil – Gustav (dječak s trubom) – Profesor – Dinstag (najmanji – sličnost s
Molnarovim Nemečekom) – Poni Hithen (jedina djevojčica, jedina posjeduje bicikl);
- epizoda sa snom („San u kojem se mnogo juri“) – mogući nagovještaj/priprema za
daljnji tijek radnje;
- zanimljiva pojava samog lika autora (u tramvaju kupuje Emilu kartu – kasnije se
pojavljuje u ulozi novinara Kästnera koji piše veliku reportažu o Emilu i njegovoj
družini koja je uhvatila velikoga lopova;
- zanimljiv odnos djece i odraslih – K. je uvijek na strani djece (oni su pametniji,
odvažniji, odnosno ravnopravni životni suigrači);
- kompozicija romana – u prvom poglavlju „Pripovijetka još i ne počinje“ K. odaje kako
je počeo pisati roman za djecu s radnjom smještenom na otoku u Južnom moru (još
jedna robinzonska trakavica), no nije mogao otkriti koliko kit ima nogu pa nastupa
kriza pisanja – u razgovoru s konobarom priznaje da djeca vole prave, realne, životne
stvari – i tako se sjetio dječaka Emila i njegovih zgoda…
- K. doista ne uljepšava život u svojim romanima – u njima ima iznimno brižnih
roditelja, ali i onih koji ne samo da nemaju vremena nego ni ne mare za svoju djecu;
- u romanu Blizanke će problematizirati odnos djece razvedenih roditelja – a time i
prepolovljenog blizanačkog para djevojčica;
- jednostavne i kratke rečenice, svakodnevni neusiljen govor obitelji i dječjih škvadri, a
sve obojeno finim i uvijek pozitivno usmjerenim humorom;

Astrid Lindgren (1907. – 2002.)

- švedska književnica za djecu;
- najpoznatije djelo – Pipi Duga Čarapa (1945.);
- Pipi je osvojila srca djece;
- fantastična priča – pomak u irealno čini Pipi; najneobičnija djevojčica na svijetu;
- sama živi u kući, postaje stvarotražitelj, upada u tuču s huliganima, igra se lovice s
policajcima, odlazi u školu na jedan dan, nadmudruje lopove, svoj gradskoj djeci
kupuje slatkiše i igračke;
- susret s ocem – urođeničkim kraljem, s Tomijem i Anikom odlazi na Gula-Gula otok i
na kraju – s Tomijem i Anikom pije pilule protiv odrastanja (koje tako neodoljivo
podsjećaju na zrna graška);
- neopisivo voli izmišljati (lagati), ali prije svega je borac za pravdu
- iza svih njezinih nestašluka krije se dubokoosjećajna djevojčica;
Pipi Duga Čarapa je lik koji na poseban način odražava i dijete i čovjeka u djetetu, i
svijet djetinjstva i svijet odraslih, i sukob između želja i stvarnosti, a prije svega djetetovu
želju za afirmacijom, za priznanjem, za svojim vlastitim mjestom u svijetu, u čemu se
zapravo ogleda najpotpuniji i najistinskiji čovjek u djetetu. (M. Crnković)
- Lindgren je napisala i nekoliko nastavaka s Pipi kao glavnom junakinjom – Pipi ide
na brod (1946.), Pipi na Južnom moru (1948.), a među poznatije romane pripada i
djelo Razmo u skitnji;

Marcel Aymé (1902. – 1967.)

- francuski književnik;
- Priča mačke na grani (1949.); Druge priče mačke na grani (1950.);
- „fantastične priče s okusom basne“;
 Elwyn Brooks White (1899. – 1985.)
- američki novinar i humorist;
- Charlottina paučina (Paukova mreža), 1952.

Michael Ende (1929. – 1995.)

- njemački književnik;
- Jim Gumb i strojovođa Lukas, 1960;
- Mom, 1973.
- Priča bez kraja, 1979.

Scott O'Dell (1898. – 1989.)

- američki književnik; piše povijesne romane;
- Otok plavih dupina, 1960.
- Caru carevo, 1966.

Isaac Bashevis Singer (1904.)

- Koza Zlatka i druge priče (1966.)

Christine Nöstlinger (1936.)

- austrijska književnica;
- Konrad, ili dijete iz limenke, 1975.
- Olfi među ženama, 1977.
- Muž za mamu, 1972.

Jostein Gaarder (1952.)

- norveški književnik;
- Tajna igraćih karata, 1990.
- Sofijin svijet, 1991.
- Hej! Ima li ovdje koga?, 1996.

Anne Fine (1947.)

- britanska književnica;
- Tulipina igra, 1996.
- Ružni snovi, 2000.
- Moja mama pankerica, 1988.