TEHNIČKA ŠKOLA Školska godina: 2019/2020.

ZENICA

MATURSKI RAD
TEMA:
Metode rješavanja električnih kola

Mentor: Nermin Hadžić, dipl.ing.ele Učenik: Irnis

Spahić
Sadržaj:
1.UVOD...............................................................................................................................3
2. KIRHOFOVI ZAKONI...................................................................................................4
2.1. Primjer rješavanja električnog kola pomoću kirchoffovih zakona.......................6
3.METODE KONTURNIH STRUJA.................................................................................8
3.1. Primjer rješavanja električnog kola pomoću metode konturnih struja...............10
4.PRINCIP SUPERPOZICIJE...........................................................................................14
4.1 primjer rješavanja električnog kola metodom superpozicije...............................15
5.TEVENENOVA TEOREMA.........................................................................................17
5.1. Primjer rješavanja električnog kola tevenenovom teoremom............................19
6.METODA POTENCIJALA ČVOROVA.......................................................................21
6.1. Primjeri rjesavanja elektricnog kola metodom potencijala cvorova...................23
7.ZAKLJUČAK.................................................................................................................26

2
 1. UVOD
Kretanje velikog broja električnih opterećenja na organizovan način, pod dejstvom
električnog polja, tj. usmjereno, naziva se električna struja. Električna struja može biti
vremenski nepromenjiva, koja se naziva i vremenski konstantna električna struja ili stalna
struja Električna struja može da postoji u svim vrstama provodnika, poluprovodnika,
realnih (nesavršenih) izolatora (dielektrika), gasova i vakumu. Najjednostavnije za
analizu su električne struje u čvrstim i tečnim provodnicima. Iako veću tehničku primjenu
imaju vremenski promenjive struje, analiza vremenski konstantnih struja je jednostavnija,
a metode analize se dobrim delom mogu koristiti i za vremenski promenjive struje, pa je
važno dobro ih naučiti.U shvrhu analize i rješavanja električnih kola uvedeni su sljedeci
pojomovi električnog kola i to: grana električnog kola,čvor električnog kola i kontura
električnog kola. Onaj dio koji sadrzi serijski vezane elemente kola i kroz koje teče ista
struja naziva se grana električnog kola. Mjesto ili tačka u elektricnom krugu u kojoj se
sastoje tri ili više grana naziva se čvoriste ili čvor elektricnog kola. Električni krug koji je
zatvoren granama električnog kola čini konturu električnog kola.

Radi lakše analize, prije nego navedemo sve od metoda za rjesavanja elektricnog kola
najprije cemo se posjetiti elemenata elektricnih kola. Kod istosmjerna struja postoji samo
aktivni element kola(otpornik) i istosmjerni strujni i naponski izvor. Dok kod kola
naizmjenične struje pored aktivnih elemenata kola postoje i pasivni elementi kola, kao sto
su zavojnica i kondenzator. Metode za rjesavanja elektricnog kola za istosmijernu i
naizmjeničnu struju su uglavnom iste, razlika je u tome sto kod naizmjeničnih struja
imamo pasivne elemente koji su fazno pomjereni i zavise od nekog ugla i vrijednosti. Pa
imamo analogiju između kola sa istosmjernom i izmjeničnom strujom, gdje se kod
istosmjernih kola koriste ekvivalentne otpornosti dok kod kola sa izmjeničnom strujom
imamo ekvivalentne impedanse. Za rješavanje elektricnih kola postoji nekoliko metoda,
kao sto je najpoznatija metoda konturnih struja, metoda potencijala čvorova.

3
 2. KIRHOFOVI ZAKONI

U električnoj mreži, gdje su poznati naponi izvora E i otpori R u svim granama
mreže, može se primjenom I i II Kirchhoffova zakona odrediti bilo koja nepoznata struja.
Za bilo koji čvor mreže, jednadžba I Kirchhoffovog zakona glasi:

“Algebarska suma svih struja koje ulaze u čvor jednaka je sumi struja koje iz
njega  izlaze, ili suma svih struja koje se  u čvoru sastaju jednaka je nuli.”

∑I=0
Pri rješavanju jednadžbe, očito je, moraju se znati struje po veličini i po smjeru.
Veličina nepoznatih struja označava se općim brojevima I1,I2,…IN, dok se smjer pojedine
struje može po volji odrediti. Nakon rješavanja sistema jednadžbi pojedine
struje će se pojaviti s negativnim predznakom, što nikako ne znači da je struja
negativna, već jednostavno da je smjer struje suprotan od pretpostavljenoga.
Za pojedine nezavisne konture mreže postavljaju se naponske jednadžbe primjenom
II Kirchhoffovog zakona, koji glasi:

“Algebarska suma napona svih izvora jedne konture  jednaka je sumi padova napo
na
svih  otpornika te  konture.”

Obilaženje konture obavlja se po volji odabranim smjerom, koji se tada smatra
pozitivnim smjerom. Napon u algebarskoj sumi II Kirchhoffovog zakona uzima se
pozitivnim, ako se pri obilaženju konture prolazi napon izvora u smjeru njegova
djelovanja. Isto tako će i padovi napona na pojedinim otporima imati pozitivan
predznak, kada se pri obilaženju konture otpornik nalazi u pretpostavljenom smjeru
struje kroz njega.

Primjenom jednadžbi I i II Kirchhoffova zakona mogu se analizirati linearne
mreže, što se može pokazati primjerom prikazan slikom 1.

Slika 1. Graf
elektricnog kola

4
 Za izračunavanje nepoznanica, matematički gledano, potrebno je postaviti
onoliko jednačina koliko je nepoznanica. Primjenjujući I Kirchhoffov zakon
jednačine za struje u pojedinim čvorovima će izgledati:

za čvor A -I1-I3+I6=0
za čvor B I1-I2+I4=0
za čvor C I2+I3-I5=0, i
za čvor D -I4+I5-I6=0

Sređivanjem prve tri jednačine, dobiva se četvrta jednačina, pa se dolazi do
zaključka kako je u električnim mrežama potrebno postaviti minimalno (č-1) strujnih
jednačina, gdje je č broj čvorova mreže.
Električna mreža iz našeg primjera ima 6 grana, koje čine 3 nezavisne konture. Prva
kontura dobija se, ako odaberemo put obilazeći čvorove ABDA, druga obilazeći
čvorove BCDB i na kraju treća obilazeći čvorove ADCA. Svaki od ovih puteva
sadrži po jednu granu koja ne pripada ni jednom ni drugom putu, te će dobivene
jednačine biti međusobno neovisne.
Kako bi se mogao primijeniti II Kirchhoffov zakon, odnosno napisati algebarske
sume elektromotornih sila za izabrane puteve, moraju se definirati smjerovi
obilaženja pojedine konture. Sve elektromotorne sile koje imaju isti smjer kao smjer
obilaženja ulaze u zbroj s pozitivnim predznakom, one suprotne ulaze s negativnim
predznakom. Predznak padova napona na otpornicima ostaje nepromjenjen, ako
struja u grani ima isti smjer kao smjer obilaženja konture, odnosno obrnut ako je
smjer konture suprotan od smjera obilaženja. Neposrednom primjenom II
Kirchhoffovog zakona za pojedine konture dobiju se naponske jednačine:

za put ABDA E1-I1R1+I4R4-E4-I6R6=0
za put BCDB -E2-I2R2-I5R5+E4-I4R4=0 i
za put ADCA I6R6+I5R5+I3R3+E3=0

Poznavajući sve elektromotorne sile u mreži te sve otpore, rješenja gore
napisanih jednačina dati će struje u pojedinim granama mreže. Potreban broj
naponskih jednačina, očito je, jednak broju kontura mreže k. Općenito, može se
pokazati da je broj kontura k jednak k=g-(č-1) ,gdje je g broj grana mreže.
U svakoj razgranatoj mreži mogu se primjenom Kirchhoffovih zakona odrediti struje
uz poznate elektromotorne sile i otpore. Međutim, u mrežama s velikim brojem grana,
mora se postaviti veliki broj jednačina, pa ova metoda rješavanja zahtijeva dosta napora
i vremena. Tada ova metoda ustupa mjesto drugim metodama, koja će naposljetku dati
isti rezultat, brže rješavanje i uz manje napora.

5
2.1. PRIMJER RJEŠAVANJA ELEKTRIČNOG KOLA POMOĆU
KIRCHOFFOVIH ZAKONA

U električnom kolu na Slici 2., primjenom prvog i drugog Kirchoffovog zakona

odrediti struje u svim granama električnog kola, snagu koja se razvija na impedansi Z 1 i
snagu koju izvor E1 daje u električno kolo. Poznato je: E1=j40 V, Z1= j200 Ω ,
Z2=j(100+j100) Ω, Z3=-j100 Ω

Slika 2. Električno kolo

Rješenje:
Za dato električno kolo potrebno je proizvoljno odrediti smjerove struja u pojedinim
granama, kao i smjerove obilaska kontura, kako je to urađeno na Slici 3 . U električnom
kolu ima n=2 čvora i m=3 grane.

Slika 3. Graf električnog kola

Broj jednačina po prvom Kirchoffovom zakonu koji je potreban za rješavanje električnog

kola je:
n-1=2-1=1
Jednačina za prvi čvor je:
I3-I1-I2=0 (1)
6
Broj jednačina po drugom Kirchoffovom zakonu koji je potreban za rješavanje
električnog kola je:
n-(m-1)=3-(2-1)=1

Na Slici 3, proizvoljno su odabrani smjerovi obilaska kontura. Jednačine napisane na

osnovu drugog Kirchoffovog zakona su:
Z1I1+Z3I3=E1 (2)
Z2I2+Z3I3=E2 (3)
Napisane jednačine po prvom i drugom Kirchoffovom zakonu (1), (2), (3) čine sistem od
tri jednačine sa tri nepoznate struje ( I1,I2,I3 ). Rješavanju sistema jednačina moguće je
pristupiti na više načina. Jedan od načina je metod zamjene promjenljivih.
Iz jednačine (1) struja I3 jednaka je: I3=I1+I2
Ako se ova jednačina uvrsti u jednačine napisane pomoću drugog Kirchoffovog zakona
(2) i (3) dobija se:
(Z1+Z3)I1+Z2I3=E1
Z3I1+(Z2+Z3)I2=E2
Uvrštavanjem poznatih vrijednosti impedansi i napona, dobiveni sistem od dvije
jednačine sa dvije nepoznate je:
j100I1-j100I2=j40
-j100I1+100I2=80

Rješenje Sistema su kompleksne vrijednosti struja:

I1=3/5(1+j1) A
I2=1/5(1+j3) A

a korištenjem izraza za struju I3 određuje se i treća nepoznata struja;

I3=1/5(4+j6) A

7
 3. METODE KONTURNIH STRUJA
Primjena I i II Kirchoffovog zakona za izračunavanje struja grana u električnom kolu
zahtijeva rješavanje relativno velikog sistema jednačina. Jednačine napisane po I KZ
imaju prost oblik i dozvoljavaju da se pomoću njih odmah eliminiše nepoznatih
struja, čijom se zamjenom u jednačine po II Kirchoffovom zakonu sistem svodi na
= - .

Opšti oblik sistema jednačina koje se nazivaju jednačine konturnih struja, za slučaj
istosmjernih struja, ima oblik:

+ + + ... + =
+ + + ... + =
+ + + ... + =
.
.
.
+ + + ... + =

U ovim jednačinama nepoznate struje II, ..., In su struje nezavisnih grana kontura
(konturne struje), tj. struje nezavisnih kontura koje bi činile prosto kolo.

Pravila za direktno formiranje jednačina po metodi konturnih struja su:

Ij – jačina struje u konturi j, j=1, 2, ..., n;
Rjj – zbir otpornosti grana koje čine konturu j;
Rjk = Rkj (j ≠ k) – algebarski zbir otpornosti grana koje su zajedničke za konture j i k, k =
1, 2, ..., n;
● u zbiru se uzima predznak + ako su smjerovi kontura j i k u grani isti, a u
suprotnom se uzima - ;
● ako dvije konture nemaju zajedničku granu Rjk = 0;
Ejj - algebarski zbir ems grana koje čine konturu j;
● u zbiru se uzima predznak + ako su smjer ems i konture isti, a u suprotnom se
uzima - ;
● ako dvije konture nemaju zajedničku granu Rjk = 0.

Dakle, sistem jednačina može se predstaviti kao :

Ako se ovaj sistem jednačina rješava metodom determinanti, konturna struja II je:

8
 odnosno u konturi k
gdje su:
D – determinanta sistema (obrazovana od konstanti uz nepoznate struje),
D1 – determinanta gdje su članovi prve kolone zamijenjeni sa slobodnim članovima (u
Dk su članovi k-te kolone zamenjeni slobodnim članovima).

U opštem slučaju sistem jednačina napisan po metodi konturnih struja za složeno

električno kolo u kompleksnom obliku glasi:
+ + + ... + =
+ + + ... + = .
+ + + ... + =

Veličina Zjj predstavlja sumu kompleksnih impedansi svih elemenata duž i-te konture
koja je pozitivnog predznaka, Zij=Zji predstavlja sumu kompleksnih impedansi svih
elemenata grane koja je zajednička za i-tu i j-tu konturu, čiji predznak zavisi od smjera
konturnih struja kroz tu granu. Ei predstavlja sumu svih kompleksnih vrijednosti
elektromotornih sila duž i-te konture. Elektromotome sile generatora čiji se referentni
smjer poklapa sa smjerom konture uzimaju se sa pozitivnim predznakom, a u suprotnom
slučaju, sa negativnim predznakom. Sva pravila koja važe za kola sa istosmjernim
izvorom, važe i za kola sa naizmjeničnim izvorom pri čemu se mora voditi računa o
kompleksnim proračunima u kolima naizmjeničnih struja.

9
3.1. PRIMJER RJEŠAVANJA ELEKTRIČNOG KOLA POMOĆU
METODE KONTURNIH STRUJA
U električnom kolu na Slici 4., primjenom metode konturnih struja odrediti
kompleksne efektivne vrijednosti struja u granama električnog kola, napon između
tačaka A i B, aktivne gubitke u kolu kao i snage izvora napona. Poznato je: U 1=1 V,
U6=J1 V, Z1=Z6=1 Ω, Z3=Z5=j1 Ω, Z4=1 V, Z2=-j1 V.

Slika 4. Električno kolo

Rješenje:
Broj nezavisnih kontura koji ujedno predstavlja i broj potrebnih jednačina pri rješavanju
električnog kola primjenom metode konturnih struja je:

U posmatranom električnom kolu broj čvorova je n=4, a broj grana m=6, pa je broj
nezavisnih kontura nk=3

U električnom kolu su odabrane tri nezavisne konture i u njima naznačeni smjerovi

nepoznatih konturnih struja, Slika 5.

10
 Slika 5. Graf elektricnog kola

Sistem jednačina potrebnih za rješavanje datog električnog kola napisan po metodi

konturnih struja je:

Impedanse kontura su:

Impedanse u zajedničkim granama su:

Elektromotorne sile kontura su:

Uvrštavanjem vrijednosti za impedanse kontura, impedanse zajedničkih grana

kontura i ekvivalentnih napona kontura u sistem jednačina (1), dobija se:

11
(2)

Rješavanjem sistema jednačina (2) dobijaju se kompleksne vrijednosti konturnih struja:

Na Slici 5. proizvoljno su pretpostavljeni smjerovi struja u pojedinim granama

električnog kola. Korištenjem prethodno određenih kompleksnih vrijednosti konturnih
struja, kompleksne vrijednosti struja kroz pojedine grane u električnom kolu jednake
su:

Napon između tačaka A i B se određuje kao:

12
Aktivni gubici razvijaju se samo na impedansama koje imaju aktivnu otpornost i jednaki
su:

Snage koje izvori napona daju u električno kolo su:

4. PRINCIP SUPERPOZICIJE
Teorema tvrdi da se da se bilo koji odziv u kolu može dobiti kao zbir (superpozicija)
odziva na svaku pojedinačnu pobudu. Važi za kola sa više generatora. Naziva se i
princip superpozicije. Može se izvesti na sledeći način. Konturne struje se mogu napisati
u obliku:

13
Zaključili smo da su E11, ... , Enn algebarski zbirovi ems generatora mreže (E1, E2, .., Em,
neka ih ima m). Isto tako, struje u granama mreže se računaju kao zbirovi ili razlike
konturnih struja, pa se na osnovu prethodne jednačine one mogu napisati u obliku

gdje su ak1, ..., akm konstante koje zavise od otpornosti otpornika u svim granama mreže,
ali ne i od ems generatora. Kada mreža, pored m naponskih, sadrži i p strujnih
generatora, jednačina za struju grane bi bila oblika:

Priroda konstanti ak1 je provodnost a bk1 je bez dimenzije. Prema ovoj jednačini, kada
bismo sve generatore osim generatora ems E1 u mreži isključili (ali da njihova unutrašnja
otpornost ostane, pa se koeficijenti ne mijenjaju), jačina struje u grani k bila bi

Ako bi u mreži ostala samo E2, tada je:

Prema tome jačina struje u svakoj grani linearne mreže je jednaka algebarskom zbiru
jačina struje koje bi u toj grani stvarali naponski i strujni generatori, koji djeluju u
mreži, kada bi djelovali pojedinačno. To je formulacija principa (teoreme)
superpozicije. On(a) je posljedica linearne zavisnosti jačina struje u granama mreže od
ems i struja generatora u mreži Isključiti (odstraniti, anulirati naponski generator
(idealni) iz mreže, znači njegove krajeve kratko spojiti (zamjena ING kratkim spojem).
Isključiti strujni generator (idealni) iz mreže, podrazumijeva prekidanje (otvaranje)
grane u kojoj djeluje (zamjena ISG otvorenom vezom).

4.1 PRIMJER RJEŠAVANJA ELEKTRIČNOG KOLA METODOM

SUPERPOZICIJE
Primjenom metode superpozicije odrediti struje u svim granama električnog kola sa
Slike 6. Poznato je: E1= 400 V, E2=40ej0.295π V, Z1=Z2=(3+j4) Ω, Z3=(12+j16) Ω

14
 Slika 6. Električno kolo
Prema metodi superpozicije, kompleksna efektivna vrijednost struje u svakoj grani
električnog kola jednaka je sumi kompleksnih efektivnih vrijednosti struja koje bi u toj
grani stvarali naponski i strujni generatori pri pojedinačnom djelovanju u električnom
kolu.

Isključenje naponskih generatora vrši se tako što se anulira njihova elektromotorna sila,
a njihova unutrašnja otpornost ostaje uključena u datoj grani električnog kola. Ako je
naponski generator idealan, nakon isključenja na njegovom mjestu ostaje kratka veza.

Isključenje idealnog strujnog generatora je ekvivalentno anuliranju njegove struje i

prekidanju, tj. odstranjivanju grane u kojoj se generator nalazi, jer je po definiciji
unutrašnja otpornost idealnog strujnog generatora beskonačna.

Na Slici 7 prikazano je električno kolo kada u njemu djeluje samo izvor napona E 1.
Struje u takvo električnom kolu se određuju kao:

Slika 7. Graf elektricnog kola

Na Slici 7 prikazano je električno kolo kada u njemu djeluje samo izvor napona .
Struje u takvom električnom kolu se određuju kao:

15
 Slika 8. Graf elektricnog kola

Na osnovu struja koje su određene pri pojedinačnom djelovanju izvora napona i

superpozicijom stanja određuju se struje u električnom kolu prikazanom na Slici 3.

5.TEVENENOVA TEOREMA
Prema Tevenenovoj teoremi, svaka mreža se u odnosu na bilo koje svoje dvije tačke
ponaša kao realni naponski generator (RNG). Posmatrajmo jednu složenu mrežu sa
generatorima (aktivna mreža) u kojoj smo izdvojili jednu granu u kojoj želimo
proračunati struju

16
 Slika 9. Primjer električne mreže za izvođenje teoreme ekvivalentnog
generatora

Struja u mreži se neće promijeniti ako u granu a-b, mreže sa slike 9. ubacimo dva
jednaka ING, vrijednosti koje sada ne znamo, ali tako da se njihova dejstva međusobno
poništavaju (veza u opoziciju), slika 10a. Po principu (teoremi) superpozicije traženu
struju možemo odrediti kao zbir dvije struje za dvije mreže kao na slici 10b. i 10c.

Slika 10. Dokaz Tevenenove teoreme pomoću principa superpozicije

Mijenjamo sada vrijednost ems uvedenog generatora E ekv dok struja Iab‘ ne postane
jednaka nuli, što odgovara prekinutoj (otvorenoj) grani a-b. Tada je:

Kako se pasivna mreža 10c. može zamijeniti ekvivalentnim otpornikom, sledi da je

gdje su:
● Eekv = ET – napon između tačaka a-b pri otvorenoj grani a-b (napon praznog
hoda),
● Rab = RT = Rekv – otpornost između tačaka a-b za pasivnu mrežu (mreža bez
generatora).

Prema tome u odnosu na bilo koja svoja dva priključka, mreža se ponaša kao generator
ems
ET (napon praznog hoda), i neke unutrašnje otpornosti RT (otpornost pasivnog kola),
tj. mreža na slici 9. odnosno 11a, se u odnosu na tačke a-b, može zamijeniti sa
naponskim generatorom, kao na slici 11b, čime se dobija prosto kolo u kome je tražena
struja data relacijom
17
Slika 11. Aktivna električna mreža (a) i njen ekvivalentni Tevenenov generator (b)

18
5.1. PRIMJER RJEŠAVANJA ELEKTRIČNOG KOLA TEVENENOVOM
TEOREMOM
Primjenom Tevenenove teoreme odrediti struju kroz granu sa kondenzatorom. Poznato
je: U=(0.5+j4.5) V, R1=1 Ω, R2=4 Ω, XL1=XL2=Xc=2Ω

Slika 12. Električno kolo

Rješenje:
Struja kroz neku granu električnog kola, određena Tevenenovom teoremom, jednaka je:

U odnosu na bilo koja dva priključka, električno kolo sa prosto periodičnim strujama
ponaša se kao realni naponski generator elektromotorne sile ET i unutrašnje impedanse
ZT. Elektromotorna sila ET jednaka je naponu praznog hoda impedansi ZT između tih
priključaka.

Slika 14. Graf elektricnog kola

Da bi se odredila struja kroz granu sa kondenzatorom električnog kola prikazanog na

Slici 14. potrebno je odrediti napon, E T, i impedansu, ZT, Tevenenovog ekvivalentnog
generator. Napon ekvivalentnog Tevenenovog generatora dobija se određivanjem

19
potencijalne razlike između tačaka A I B električnog kola prikazanog na Slici 14 nakon
isključenja grane sa kondenzatorom.

Slika 15. Ekvivalentno električno kolo

Ekvivalentna impedansa Tevenenovog generatora za posmatrano električno kolo

određuje se između tačaka u kojima je bila priključena grana sa kondenzatorom, kada
se naponski izvor kratko spoji, kako je prikazano na Slici 15

Na osnovu poznatog napona i impedanse Tevenenovog generatora određuje se struja

kroz granu sa kondenzatorom:

20
 5. METODA POTENCIJALA ČVOROVA
U mrežama koje imaju velik broj grana, povoljnija metoda rješavanja nepoznatih veličina
je metoda napona čvorova. Ova metoda koristi I Kirchhoffov zakon za čvorove, ali uz
primjenu Ohmovog zakona za prilagođenje dijelova strujnih krugova, odnosno grana.
Osnovica ove metode, sastoji se u odabiru određenog čvora, koji se tada uzima za
referentni, tako što se njegov potencijal stavi na nulu. Svaki od ostalih čvorova tada ima
određeni napon, koji prema referentnom čvoru ima točno određeni potencijal:
Uk0=φk-φ0=φk-0=φk

Slika 16. Graf elektricnog kola

Ako uzmemo mrežu prema slici 16, može se na primjer, čvor 0 uzeti kao referentni, pa se
za čvorove 1,2, I 3 mogu napisati slijedeće strujne jednačine:
I1=-I2-I4
I3=I4+I6
I7=I2+I3

Ako se sada za pojedine grane primijeni Ohmov zakon, mogu se iz potencijalnih razlika
izračunati pripadajuće struje u granama:
φ1=0-E1+I1(R1+R5) ⇒ I1=(φ1+E1)/(R1+R5)
φ1=φ2+I4R4 ⇒ I4=(φ1+φ2)/R4
φ1=φ3+E2+I2R2 ⇒ I2=φ1-φ3-E2/R2
φ2=0-I3R6 ⇒ I3=-φ2/R6
φ3=I7(R7+R8) ⇒ I7=φ3/(R2+R8)
Zamjenom naponskih izvora adekvatnim strujnim izvorima, te otpori odgovarajućim
Vodljivostima dobiva se šema prikazana slikom 17.
21
 Slika 17. Ekvivalentna šema elektricnog kola

Nakon uvrštenja jednadžbi za pojedine struje u strujne jednačine I supstitucijom

recipročnih vrijednosti otpora vodljivošću G, dobiva se općeniti sistem jednačina za n
čvorova:

ϕ1G11-ϕ2G12-ϕ3G13-… -ϕkG1k-… -ϕnG1n=I1
-ϕ1G21+ϕ2G22-ϕ3G23-… -ϕkG2k-… -ϕnG2n=I2
-ϕ1G31-ϕ2G32+ϕ3G33-… -ϕkG3k-… -ϕnG3n=I3
… … … … … … … … …
-ϕ1Gn1-ϕ2Gn2-ϕ3Gn3-… -ϕkGnk-… +ϕnGnn=In

Općenito se može pisati za bilo koji k-ti čvor električne mreže sastavljen od n
čvorova:

Gdje je:
Gkk – zbroj vodljivosti svih grana priključenih na čvor k,
Glk – zbroj vodljivosti svih grana koje se nalaze samo između čvorova l I k.
Na desnoj strani se nalazi zbroj umnožaka napona E priključenih na promatrani čvor
S pripadajućom vodljivošću grane.

22
6.1. PRIMJERI RJESAVANJA ELEKTRICNOG KOLA METODOM
POTENCIJALA ČVOROVA

Za električno kolo prikazano na Slici 18. poznato je: I=10e j0A, R1=3Ω, R2=2Ω,
XL=4Ω, XL1=10Ω, XL2=5Ω. Koristeći metodu potencijala čvorova potrebno je
odrediti napon U2a.

Slika 18. Električno kolo

Rješenje:
U opštem slučaju sistem jednačina napisan po metodi potencijala čvorova za
složeno električno kolo prosto periodične struje je oblika:

Veličina Yjj predstavlja sumu kompleksnih admitansi svih grana koje se stiču u I-ti čvor i
pozitivnog je predznaka, Yij=Yji predstavlja sumu kompleksnih admitansi svih grana koje
se nalaze između i-tog i j-tog čvora i negativnog je predznaka, a I i predstavlja sumu

23
kompleksnih struja koje se stiču u i-ti čvor. Potreban broj jednačina pri rješavanju ovoga
kola metodom potencijala čvorova je:
nj=n-1

U posmatranom električnom kolu broj čvorova je n=3 pa je broj potrebnih jednačina

Sistem jednačina napisan po metodi potencijala čvorova, za električno kolo sa

definisanim čvorovima na Slici 9:

(1)

gdje su:

ˇ admitanse

ˇ admitansa zajedničke grane za dva čvora

ˇ struje čvorova

Rješavanjem sistema jednačina (1), dobiju se potencijali čvorova 1i 2:

24
 Primjenom drugog Kirchoffovog zakona, napon U2a jednak je:

Da bi se odredio napon U0a potrebno je odrediti struju koja teče od čvora 0 ka čvoru 1:

Odavde je napon U2a jednak:

25
 6. ZAKLJUČAK
Da bi analizirali električno kolo odnosno mrežu kako smo ga zvali u prethodnim
odlomcima i pristupili njegovom proračunu uvedeni su i dijelovi električne mreže
odnosno kola. U zavisnosti od električnog kola koristimo određenu metodu za njegovu
analizu i rješavanje, hijerarhijski gledano Kirchoffovi zakoni su veoma jednostavni te
samim time oni se koriste pri rješavanju jednostavniji električnih kola, naravno oni se
mogu koristiti i kod složenih električnih kola te tu dolazi do veoma velikog broja
jednačine te samim time i komplikacije u njihovom rješavanju. Zbog toga se koriste
druge metode za rješavanje električnog kola. Metoda potencijala čvorova kao i metod
konturnih struja se mnogo više primjenjuje pri analizi u odnosu recimo na Kirchoffove
zakone. Pored ovih obrađenih metoda, postoje i još mnogi drugi metodi za rješavanje
električnog kola.

26
LITERATURA

1. Đorđević R. A.: Osnovi elektrotehnike 1. dio, stalne struje, Akademska misao, Beograd,
2006.
2. Milatović B.: Osnovi elektrotehnike 1, Svjetlost, Sarajevo, 1983.
3. Pinter V.: Osnove elektrotehnike, knjiga prva, Tehnička knjiga, Zagreb, 1978.
4. Pokorni S.: Osnovi elektrotehnike 1, elektrostatika, skripta, Elektrotehnički fakultet,
Istočno Sarajevo, 2014
5. Popović B.: Osnovi elektrotehnike 1, Građevinska knjiga, Beograd, 1976.
6. www.etfos.unios.hr/.../OET1_7_El_Strujni_krugovi_ Metode.pdf
7. www.fpz.unizg.hr/ztos/EE/Elektro2.pdf

27