Darko Lukić

BAŠESKIJA - SARAJEVSKA PRIČA

Događa se u Sarajevu krajem XVIII stoljeća

Sarajevo, januar 2020.g.

Ova dramska igra nastala je kao dramatizacija autentičnih zapisa Mula Mustafe
Bašeskije u „Ljetopisima“ uz pomoć biografskih podataka koje o Bašeskiji daje
Mehmed Mujezinović, te elemenata narodnih pjesama Muslimana iz BiH, uz
pomoć dragocjene studije „Narodna predaja o Sarajevu“ Esme Smailbegović, te
zbornika „Narodni humor i mudrost Muslimana“ priređivača Naska Frndića i
osobito elemenata zbirke „Narodno blago“ Mehmed-bega Kapetanovića
Ljubušaka, te djelomice informacijama iz putopisa Evlije Ćelebije.

Darko Lukić

U prologu korišteni stihovi iz pjesme „Bašeskija“ Abdulaha Sidrana.

L I C A:

MULA MUSTAFA BAŠESKIJA, pisar, učen čovjek

FAZLIJA, njegov prijatelj, stariji mladić
RABIJA, žena oštrog jezika
SALKO, njen muž, pijanica
FATA, njihova kćerka, starija djevojka
ANKA, njihova komšinica, inače iz Dubrovnika
VRAG u liku AVDAGE, komšije koji se prikazuje Bašeskiji uoči nesreće
Prva slika

BAŠESKIJA: Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, težak i mokar. Plaču zaprepaštene
bašte. Bilježim to i šutim, jer svikao sam na čuda. Vidim kroz okna
dućanska, zabrinuta prolaze lica i nijema. Kamo će stići, Bože, koji
sve znaš? Ne hulim. Samoću sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko
premoć, nipošto užas. Stići će, znam, od jutra ljudi neki. Morao je
noćas neko umrijeti. Duša je moja spremna, ko kalem i papir
predamnom. Šutnja i čama. Koga si noćas otrgnuo gradu? Čije
ćemo ime pominjati uz duhan i kahvu narednih dana? Treba biti
mudar. Neka se strava čekanja na licu ne očituje. Jer, dugo je
trebalo dok shvatih: ovo je grad u kom sve bolesti zarazne su. Širi
se ljubav k'o žutica i kuga. I mržnja se jednako koti.Nisam li, možda,
odviše sam? Nije to dobro. Toliko sam svikao na samoću...Mislim li
pravo, Bože?A malo je zdravih u gradu duša. I pravo je što je tako,
jer bolest otkuda – jasno mi je, al' otkuda zdravlje? Je li, Bože,
zbilja, otkuda zdravlje? Pitaju li to ovi ljudi oko mene, što isto ih
primam, znajući da ni dva nisu ista, ni pred Tvojim, ni pred mojim
licem, pitaju li? I znaju li da ih motrim? Kako bi im samo srca
uzdrhtala, ove redove da vide. Griješim li prema sebi, tek tada sam
drugima prav. Prema njima griješim li, pravdu prema sebi
ispunjam. Šta je onda istina, reci mi, Bože moj? Moli te skromni
Mula Mustafa, što druge želje nema, već tiho da bude i još tiše
ode, kad dođe čas.
Druga slika

RABIJA Merhaba, moj Mula Mustafa!

FATA Merhaba.
BAŠESKIJA Merhaba, merhaba!
RABIJA Šta je ovo u tebe, moj Mula Mustafa?! Ja ovo još ne vidjeh u
Sarajevu.
BAŠESKIJA Eto, oglasio telal po čaršiji da se našem sultanu Abdul-Hamidu
rodila kćer Hatidža i naredio da se okiti čaršija. A ja, siromah pisar,
okitio ovo malo šarenih papira.
FATA U Mehmed-age Džine čuda po dućanu. Govore da su i dvojica
Židova u Tašlihanu lijepo dućane iskitili.
RABIJA Eno, malo niže tvog dućana, namjestilo dva handžara vise u zraku.
Niko ne zna kako vise i kako ne padnu. Sve svijet ide razgledati i od
čuda uče Vela havle, vela kuvete.
BAŠESKIJA Neka, ljepše je. Moj je dućan mali, a ja siromah pisar, pa sam i ja
iskitio koliko sam mogao.
RABIJA Mali, ali tvoj! Bolje je svoje tele nego u ortakluku vo. A onaj
moj...uortačio se, ponadao se na brzinu bogatstvu, ali ne vidi da
nas taj ortakluk raskući, ne vidi da ga ortak pravi budalom.
BAŠESKIJA Da budala zna da je budala, dvije bi pameti imao. Jesi li ti meni radi
toga došla, ženo? Nisam ja kadija.
RABIJA Nije radi toga, čestiti Mustafa, znam ja da ti nisi kadija, kamo lijepe
sreće da jesi. Onom našem kadiji vazda glava u berbernici a dupe u
ašćinici.
BAŠESKIJA Nego si mi došla kadiju olajavati?!
RABIJA Ama, ne ljuti se, došla sam sa ovom svojom kćerkom da te nešto
molimo, da pomogneš. Da nam jedan san rastumačiš. Ti znaš da je
meni vrijeme kćerku udavati, a kako je onaj moj krenuo u ortakluke
 brez pameti, nismo baš ni na dobrom glasu, pa su me brige
osvojile...
BAŠESKIJA Ti znaš da ja ovdje svijetu pišem pisma, molbe, žalbe, prepisujem,
čitam...za tumačenje snova idi brate Žutom hafizu, vele da je u
tome vješt.
RABIJA Molim te, Mula Mustafa, učen si, pomoći će tvoj savjet...( gurne
mu nešto para)
BAŠESKIJA Ako je samo za savjet...
FATA Evo, ovako, ovako sam usnila: došao u Sarajevo neki paša, a svita
mu sve sami Arapi. Crni, visoki...pitaju pašu šta će mu crni Arapi, a
on kazuje da će oni po Bosni skupljati narod na vojnu, a onda usnih
k'o umrije sultan pa se ne zna ko će sad biti padišah, a neko reče da
neće sin sultanov postati padišah nego neki drugi, pa makar bio i
nemusliman. Evo sam ti se sva smela od tih snova, moj Mula
Mustafa.
BAŠESKIJA Sluti na rat. Čuo sam da se negdje u Austriji pojavila velika aždaha,
koju su neki naši trgovci iz Sarajeva svojim očima vidjeli. Kad se
vrate, saznaćemo ima li šta u toj priči, ali mi se ne sviđa...sluti
ratu.Pravo da ti kažem, ne sviđa mi se ni ovo kićenje dućana. Kad
smo ono kitili dućane uoči sultanova rođendana, nismo ni završili,
stiže vijest da je umro prijestolonasljednik. Nejma slave bez mrtve
glave! Ja bih rekao da će skoro momke na vojnu kupiti, koliko se ja
u snove razumijem
FATA Momke, veliš skupljati...(počne plakati)
RABIJA Što li se ti rasplaka za momcima? Kamo sreće da kakvog imaš pa
makar ga na vojnu skupilo!
FATA Mati, bona...(jače se rasplače)
RABIJA (ljutito) Bolan ti dušman bio! Ama, evo, Mula Mustafa, šta je po
srijedi. Sve ja okolo –naokolo, a jedna me muka mori pa te molim
da pomažeš! Tebi ovdje dolazi svaki dan puno svijeta, svakakvog.
Sa svakim progovoriš, svakog znaš, svi te poštuju. Kazuju ti sve,
pišeš im pisma, popisuješ imovinu, nema pred tobom tajni u
Sarajevu. Kontala ja sebi nešto po glavi i skontala da te molim da
 nađeš ovoj mojoj kakvog bilo momka, da je udam. Godine joj
pobjegle a još mi se po kući previja. Da žene molim za ovo, smijaće
mi se. Ti znaš kakvo je naše stanje otkad se onaj moj u ortakluk
svezao, nego pomaži i nađi koga bilo!
BAŠESKIJA Baš koga bilo?
FATA Nemoj baš koga bilo!
RABIJA Vidi ti nju, ona bi još probirala! Nalazi, Mula Mustafa, koga bilo!
More i Vlaha i Latina, što kažu, brat je mio koje vjere bio, jer ga
veže krvca i zemljica. Samo da mi je nosi iz kuće i da ne traži uz nju
previše, znaš da nemamo.
BAŠESKIJA Ode ti, Rabija hanuma, predaleko...
RABIJA Otišla sam ja, moj Mula Mustafa, dalje nego što ti možeš i zamisliti!
Niti jedem, niti spavam. Sve jedno isto kontam sebi po glavi.
BAŠESKIJA A onaj tvoj, baš tako raskućio kuću s ortaklukom?
RABIJA Brezposlen Muje fišeke savija. Doš'o mi je haka glave sa svojom
trgovinom. Ko sa dvadeset godina ne zna, a s trideset nema, teško
kući koja ga ima! Tri puta u Dubrovnik išao u trgovinu, tri puta se s
manje vratio nego što je pošao. Žali bože tri oke safuna što poharči
bula na Arapa!
BAŠESKIJA Ako je baš dotle došlo, neću ti ništa obećati, ali ću vidjeti šta se
može. (vraća joj pare) A ovo nosi sa sobom, trebaće ti. Nisam ti od
kakve koristi bio. I ne sikći toliko na muža, dok njegov hljeb jedeš!
RABIJA K'o veliš, koju vodu moraš piti, nemoj je mutiti...jadna li sam, šta li
sam ja Bogu skrivila? Alajhmanet, moj Mula Mustafa!
FATA Alajhmanet!
BAŠESKIJA Fali žito u hambaru, fali ženu u mezaru...(vrati se pisanju i glasno
čita) Ove godine su pomrli: Hadži Ismail, čauš 76. džemata,
siromah, čizmedžija, omalešni tabak Jašar iz Vrbanje mahale,
Muharem-baša, mujezin s Armaganuše, zadavljen. Hindija, kazaz,
također zadavljen, moj prijatelj Dedo, siromašnog stanja, dobar
čovjek, Mehmed-baša Burek, bazrđan s Alifakovca...
Treća slika

RABIJA Života ti, ženo, ja tebe za ovolike godine nikad ne upitah kako je u
vašem adetu kad se cura pootegne a nema mladoženje?
ANKA Vidiš, Rabija, u Dubrovniku je drugi običaj...grad je mali i ne može
podnijeti veliko množenje pučana pa je broj djece u obiteljima već i
zakonima grada uređen...a to što me pitaš...sigurno je zbog tvoje
Fate?
RABIJA Ama jok, kakva Fata, oblijeću oko nje, sestro moja...da ti k'o sestri
kažem, jest, pitam radi Fate!
ANKA Znaš, kod nas ti je to, nekako lakše.
RABIJA Ama, vidim ja da je lakše, vidim ja da u vas nema cura po kućama
kad im godine pobjegnu, ama kako, ženo, kako to?
ANKA Ako je djevojka mlada, lijepa i bogata nije problem naći
mladoženju...
RABIJA Nije, zar? Mladu, lijepu i bogatu ja, sestro moja, nemam u kući,
zato te i pitam, i nemoj mi, života ti izokola. Evo ima osam godina
da si u nas u Latinluku i da se znamo i pazimo...ja ovo nikog od žena
nisam do sad pitala. Svoji smo, i nemoj mi izokola...
ANKA Ako je mlada i lijepa, a nema velikoga imutka, hajde, dobro, nema
nikakvu opravu, nađe se netko stariji ili slabe krvi, hoću reći, koji
treba da pojača i prizdravi potomstvo...
RABIJA A kad nije ni mlada ni lijepa ni u kuvetu?
ANKA Ama, sestro, nemoj tako o našoj Fati, kao da je, oprosti mi Bože,
nakazna. Jeste, malo je starija, nije vila primorkinja, ali je poštena i
čestita...
RABIJA A na to lete, ne mogu ti reći! Sve se ubraniti ne mogu!
ANKA Vidiš, kad se baš ništa ne može učiniti, kod nas obično pošalju
djevojku u samostan. Da bude časna sestra. Od toga su obitelji
 dvije koristi. Prvo, pročuje se obitelj kao pobožna, a drugo, nema
usidjelicu u kući.
RABIJA Ja lijepa adeta! Ali ne može moja Fata biti Latinska bula, jel' de da
ne može? Što ne ide, ne ide, brate! Ne može se glavom kroza zid...
ANKA Ja sam ti samo rekla kako to kod nas rješavaju...istina je, to ti ne bi
mogla učiniti nikako...
RABIJA Što li i u nas nešto ne skontaše tako? Kad je onolike žene sebi
sabro, što li Pejgamber ne skonta šta će sa onima koje niko neće,
tobe jarabi, da me čuje Naim efendija šta lajem....
ANKA Nije ti lako, moja Rabija, znam. Pa zar baš nikako ne možeš toj muci
doskočiti? Možda bi mogao tvoj Salko?
RABIIA Ne pominji mi njega, živa bila. Dosta mi je njega i kad mu ime
čujem. Salko sebi izmislio trgovinu da ne sjedi u kući, a po vas dan
u mehani, k'o da se u mehani trguje. Eto, i onaj tvoj je trgovac, pa
vidi sebe a vidi mene! Onom tvom ne bi teško doći u drugu
carevinu da trguje, a onaj moj ne miče iz mehane, dabogda ga u
mehani na šupljoj tahti držali, da svijet gleda kako se pjani u
mehani klanja dženaza mimo sveg svijeta i adeta, tobe jarabi, da
me čuje Naim efendija šta lajem...
ANKA Možda ga neće sreća u trgovini...i nama je više puta propadala
trgovina, putevi su nesigurni, pljačka se...
RABIJA Više puta propadala, više puta i uspjela. Nego...da ja tebe nešto
upitam, onako, k'o sestru...pomene li onaj tvoj ikad mog Salku i
njegovu trgovinu, 'nako u priči?
ANKA Pa ne slušam ja sve što on s trgovcima govori...
RABIJA Ma hajde, čuj, ne slušaš!
ANKA Pa dobro, ponekad nešto čujem, onako, nehotice...
RABIJA Pa de to, nehotice, šta čuješ?
ANKA Govori da je tvoj Salko poput djeteta...zanosi se...odviše vjeruje
ljudima...
RABIJA Ortaku, jel' de? Znala sam ja!
ANKA Ne kažem nikoga imenom...ljudima uopće. Oslanja se na obećanja,
ne provjerava knjige, uživa u putovanju kao da ne ide u trgovinu
nego na...kako vi to kažete...teferić...
RABIJA Teferičio u džehenemu, dabogda!
ANKA Eto, tako...
RABIJA De, života ti, šta si još načula...nehotice?
ANKA Čini mi se da sam čula...nemoj me držati za riječ, onako, učinilo mi
se da sam načula, a može biti sam se i prevarila...molim te, nemoj
da se od mene čuje...
RABIJA Ah, sestro, meni jal' crnoj zemlji, isto ti je. Pa znaš, bona, mene!
Usta imam, jezika nejmam, zato i deveram ovako s njim...
ANKA Učinilo mi se, dakle, da sam čula kako ga taj njegov ortak, ne bih
rekla vara...
RABIJA Reci, reci, vara! To i budala vidi, samo moj Salko ćorav kod očiju!
ANKA Možda sam, kažem, i krivo čula...ne bih griješila dušu...ali reci ti
njemu, onako usput, neka malo provjeri trgovinu i knjige, neće biti
loše. Daj Bože da sam krivo čula!
RABIJA A ima li šta 'nako?
ANKA Kako misliš „onako“?
RABIJA Pa eto tako, 'nako je 'nako! Ima li kakvo žensko dole u Latinluku?
Eto, brate, kako!
ANKA Ah, to! Tu budi bez brige! Čini mi se da sam čula kako jedino on od
svih trgovaca neće potrčati za ženskim...sad, možda sam ja i krivo
čula...
RABIJA Nisi, to si dobro čula, to ti ja, moja sestro najbolje znam. Uh, što
nisam kamena ćuprija makar bi preko mene kadgod neko prešao
kako treba...
ANKA Nemoj, Rabija! Bog sve vidi! Vidi on tvoju muku i nevolju i tvoje
strpljenje i tvoju anđeosku dušu! Tebi su zasigurno rajska vrata
otvorena.
RABIJA Šta misliš ti, života ti, je li u vas i u nas isti džennet? Nikad ne upitah
Naim efendiju, al' kontam ja sebi nešto poglavi, ne more biti da su
dva dženneta, a i u vas ima dobrih ljudi, merhametli, pa gdje li će,
mislim se, oni nego u naš džennet! Ne more biti da su dva
dženneta...
ANKA To ti ne bih znala reći...
RABIJA A da su dva, u koji bi ti najvolila?
ANKA Rabija, nije naše da o tome mislimo, ima pametnijih ljudi, i vaših i
naših učenih ljudi i svećenika...
RABIJA Što bi ja, nešto, volila da ti hoćeš u naš džennet! Kontam sebi nešto
po glavi s kim ću ja, bona, tamo kahvenisat? Da ne bi s onom!
(mahne rukom prema susjednoj kući) Juče joj opet bio onaj njen!
Kako joj čo'jek iz kuće, ama nije ni do česme stig'o, eto ti onog
njenog...nejma to više obraza ni u po bijela dana...A ja juče
gledala...
FATA Mati, odoh ja po vodu.
RABIJA Hajde, kamo sreće da svoj evlad imaš da ga pošalješ po vodu...Da
sam bogdo kamen rodila imala bi se sučim za dušmanom bacit!
ANKA Nemoj tako, Rabija, nije ni njoj lako.
RABIJA E jesi, Anka, merhametli duše. Hajde, bona, u naš džennet! Šta bi ti
falilo, džennet k'o džennet!
Četvrta slika

RABIJA Prestani više plakati, ne mogu te očima gledati!

FATA A ti me gledaj ušima. (Rabija baci nanulu za njom, ona pobjegne)
SALKO Šta to bi Fati?
RABIJA Merhaba, Salko! Jesi li mi ogladnio? Tri dana te nema, da nije opet
kakav veliki posao, da nije kakva trgovina, ili si, morebit, krenuo na
hadž k'o svaki pravi čovjek, pa ti treći dan nestalo para, pa si mi se
od žalosti tako napio, eto te ne znaš za sebe!
SALKO Jedna glava, hiljadu jezika! Pitao sam je li me ko tražio?
RABIJA Meni se čini da si pitao nešto za kćerku nam. Nije, moj Salko, ko bi
tebe u kući tražio, kad svi znaju da si u čaršiji i da u ortakluku velike
poslove imaš i, šućur Allahu, veliko blago stičeš.
SALKO Čini mi se da bi ti mogla dobiti šćapom preko leđa!
RABIJA Stani, moj Salkice, da ti šćap u svilu umotam da mi ručicu ne
nažuljaš dok me budeš tukao i da te polegnem! Eto te jedva stojiš.
Strah me, možeš pasti dok me budeš tukao.
SALKO Rugaj se ti, ženo, rugaj. Kad stigne karavan iz Dubrovnika tvoj će
Salko na dukatima ležati, a ti ćeš dobiti ovo...od šake do lakta.
Samo karavan da stigne.
RABIJA Neka, moj Salkice, kad ti imaš isto k'o da ja imam. Samo da ti opet
karavan ne istovare u ortakove magaze, a tebi ono što maloprije
meni obeća!
SALKO Moj ortak je čovjek na svom mjestu.
RABIJA Ne kažem da nije. A na čijem si ti mjestu, jadna sam ti ja s tobom!
Teško onom ko je deverli glave. Eno nam, bolan, kćerka po vas dan
plače, pootegla djevojka, ako je ove godine ne udamo nećemo
nikad.
SALKO Šta bi ti da ti nije ovako pametnog i sposobnog čovjeka? Misli Salko
na sve. Udaću ja našu Fatu, eno sam joj i momka našao. Samo,
nikako da uhvatim vremena od posla da ti kažem.
RABIJA Ama, koga, čovječe što ne govoriš? Koga?
SALKO Mula Ibrahim Ćejvanija, trgovac, rodom iz Banjaluke, ima sina...
RABIJA Tobe jarabi, taj je umro ima dvije godine...od vrućice.
SALKO Jest, pravo veliš, al' taj što je umro ima brata!
RABIJA Onog ćopavog?
SALKO Ako je i malo ćopav iz dobre je kuće, bogat i Fatu begenis'o...
RABIJA Ama, ćopav je!
SALKO Za nevolju je i krmka zetom zvati. Znaš li, ženska glavo, da Fata
nema miraza?
RABIJA Bože, što li? A otac joj trgovac, uortačio se! Malo – malo pa
karavani odlaze, dolaze, što u Dubrovnik, što u Stambol!
SALKO Slušam ti samo tu jezičinu, pa mislim, Bože mili, kad li će je uvući.
RABIJA A karavani kad dođu, presipaju nam se magaze! A moj Salko? Ne bi
taj u mehani potrošio, prije bi u vodu i u vatru...
SALKO Laj ti koliko hoćeš! Ja ću Fatu udati.
RABIJA Za ćopavo!
SALKO Za šta bilo! Imaš li ti boljeg zeta?
RABIJA Morebit i imam!
SALKO Uh, što ne reče. Trojicu – četvoricu, sve u Stambolu medresu učili!
RABIJA Bila sam kod Mula Mustafe Bašeskije.
SALKO Taj već ima ženu, a koliko se u one knjige zarovio i ona će mu biti
previše!
RABIJA Kod njega prolazi svijet, obećao je vidjeti. Možda neko naleti.
SALKO Sve dolaze u Mudželite u dućan i pitaju za našu Fatu.
RABIJA Slušaj, Salko, pusti ti mene još koji dan pa ako ništa ne bude eto ti
taj ćopavi pa radi šta hoćeš.
SALKO Ako za koji dan on bude htio.
RBIJA A na njega navalile, ne zna koju bi prije! Onakav momak, nije šala...
SALKO Neka ti bude, još koji dan. Ima li šta za pojesti? Nešto me
odjednom glad spopade.
RABIJA Ima šta ti duša poželi, samo dok stigne karavan iz Dubrovnika, u
njemu su mi sahani. (Salko potrči za njom i padne a ona pobjegne)
Peta slika

FAZLIJA Šta će meni astronomija i šerijatsko pravo? To je za vas učene

ljude.
BAŠESKIJA Mehmed-Razi Velihodžić je vrlo obrazovan čovjek. Njegova su
predavanja pravo zadovoljstvo i opet ti ponavljam, ne bi ti bilo loše
da pođeš koji put sa mnom slušati ga. Dobro, ne tjeram te da kod
hadži-Muhameda slušaš predavanja o misticizmu, za to bi ti trebalo
više znanja i čitanja, ali astronomija je nešto drugo.
FAZLIJA Nije moje, Mula Mustafa da gledam u zvijezde. To je za učene
ljude. Ja više volim razna čuda, kao što su pokazivali onu ženu bez
ruku što plete nogama. Ili kad je Hasan-efendija doveo iz Misira
onog noja i dva čudnovata ovna pa ih svijetu za pare pokazivao. A
najviše volim pehlivane! Eto, ne dadoše kadićevci da se pehlivani u
našem šeheru pokazuju, pa sam za njima čak u Visoko išao da ih
vidim.
BAŠESKIJA Sarajevo je zaista takav grad. Kad bi Pejgamber nešto dozvolio u
Sarajevu bi se našli kadićevci da mu ti iz inata zabrane.
FAZLIJA I kadija nam je takav. Nasilnik.
BAŠESKIJA Poznato je da su svi ljudi pod mahanom smutljivci, ali Allah ne trpi
nasilja i s njim nije zadovoljan, makar to bilo i u svrhu svjetskog
poretka.
FAZLIJA Mi smo krivi. Kad je kadija došao toliko su mu se ljudi ulagivali da
se osilio preko svake mjere. A svi ga hvalili. Sve što je novo slatko
je. Divili mu se, učen čovjek, poštenjačina! Sad ga na svakom
koraku ogovaraju.
BAŠESKIJA Sarajevo je od strane juga i kible zatvoreno velikom planinom
Trebevićem pa zato Sarajlije nemaju uopće razboritosti. Imaju
 pamet ali im ona kasno dolazi, pa će često za zlo reći da je dobro i
obratno. Bosanski svijet je čudan svijet, sličan ovci naivan i
neznalica. Ako samo neko nekog glasno pohvali, svi u glas stanu
govoriti isto. Ako domalo iza toga neko istog tog pokudi, opet ga
svi stanu slijediti do jednog.
FAZLIJA Sve se ja čudim, Mula Mustafa, što ti nisi otišao živjeti u kakav bolji
grad. Učen si čovjek, pismen, pametan, šta ćeš takav u Sarajevu?
BAŠESKIJA Nema ljepšeg grada za život od Sarajeva, moj Fazlija. Nikad ti u
njemu nije dosadno. Uvijek ima dosta budalaština i nevolje pa se u
čovjeku duša ne može ustajati ni pamet uspavati. Zato su Sarajlije,
gdje god odu, najcijenjeni i najsposobni ljudi, ako ih prije toga ne
objese. Naučimo se ovdje prometati k'o hodža kroz ponjave! Za
najmanji korak veliku muku pretrpjeti, pa smo nekako jači,
otporniji i vještiji od ostalih ljudi.
FAZLIJA Nego, jesi li ti čuo za one džine što su ih slušali ljudi na teferiču u
Mevlevijskoj bašči? Kažu da se svu noć čulo pljeskanje rukama, i
pucanje kudret topova. Čudo, kažu.
BAŠESKIJA Čudo je, Fazlija, obična i svakodnevna stvar, a obična je stvar, opet,
pravo čudo.
FAZLIJA Opet ti meni mudrosti, Mula Mustafa. Nisam ti ja za toga. Ja volim
pehlivane, teferiče, svirku, pjesme...
BAŠESKIJA A žene?
FAZLIJA Šta, žene?
BAŠESKIJA Žene, voliš li?
FAZLIJA Ih, Mula Mustafa, jašta!
BAŠESKIJA Pa što se ne ženiš više, kad voliš?
FAZLIJA Ama, koja bi mene htjela...udovice, pušćenice, Ciganke, te me
hoće, ali za ženidbu treba djevojka.
BAŠESKIJA Hoćeš li se ljutiti ako ti ja potražim djevojku?
FAZLIJA Nemoj, Mula Mustafa, sa mnom džumbusati, koja će mene...
BAŠESKIJA Ima za svakog božijeg stvora ono što želi, samo treba popričekati.
Ali Bog kome hoće, da mu iznenada!
FAZLIJA O čemu ti to?
BAŠESKIJA O Fati.
FAZLIJA Kojoj Fati?
BAŠESKIJA Jednoj Fati. Djevojka je lijepa, čestita! Ne boj se, nećeš biti na
zijanu.
FAZLIJA Ama, prijatelju, slađe je na medu zijaniti, nego na govnetu šićariti!
Šesta slika

(Mula Mustafa susreće vraga u liku komšije Avdage)

BAŠESKIJA Otkud ti, Avdaga, ovako kasno?

AVDAGA Među životinjama je zavladala nekakva boleština! Ne može čovjek
ulicom proći od smrada crkotine.
BAŠESKIJA To je, Avdaga, bilo proljetos.
AVDAGA Na drveću se osušilo lišće. Pojaviše se crvi. Na ušima pasa otvoriše
se rane, koje napadoše muhe...
BAŠESKIJA Idi, Avdaga, spavati. Kud ćeš u ovo doba sam po šeheru?
AVDAGA Nadošla Miljacka pola čaršije poplavila. Najprvo udarila suša pa se
izlazilo na dovu za kišu onda udarila kiša pa hajde sa mektepskom
djecom na dovu za prestanak kiše. U mjesecu muharemu padao je
crven snijeg oko Sarajeva! U džumadel – evelu udarila bujica, uoči
Bajrama požar rasvjetli Sarajevo kao da su tri sunca izašla u tri sata
noću...
BAŠESKIJA Ama, dobri Avdaga, šta je tebi noćas? Hajde kući. Hoćeš li da te
otpratim?
AVDAGA Na Alidžun se na Vratniku pojavi kuga! U majisu je nebo bilo crveno
kao krv! Nova godina pala je u ponedjeljak! Znaš li ti šta to znači?
BAŠESKIJA Kažu da je to predznak kuge!
AVDAGA E, ovaj put je gore od kuge!
BAŠESKIJA Šta ima gore od kuge, Avdaga?
AVDAGA Rat! Rat! (Avdaga nestane a Mula Mustafa odlazi do njegove kuće i
lupa na kapiji)
BAŠESKIJA Avdaga, komšija! Otvori.
AVDAGA Mula Mustafa, otkud ti u ovo doba? Kakva je nevolja? Da ti se nije
kakva nesreća dogodila?
BAŠESKIJA Nije, Avdaga. Samo sam htio provjeriti jesi li stigao kući i jesi li
dobro. Maloprije si mi izgledao loše, pa sam se zabrinuo.
AVDAGA Maloprije? Kad maloprije?
BAŠESKIJA Maloprije na ulici. Bio si žut kao vosak.
AVDAGA Bogami, Mula Mustafa, tebi nisu svi kod kuće! Ja ti u životu po noći
nisam sam hodio nikud. Evo me spavam od prvog akšama. Nisam
nešto dobro. Uhvatila me zaduha. Čuj, ja hod'o po šeheru u ovo
doba?! Da ti dam vode i šećera, Mula Mustafa? Možeš li sam do
kuće?
BAŠESKIJA Neka, hvala...mogu...oprosti, Avdaga. To sam ja vidio...
Sedma slika

FAZLIJA Evo idem Šeherom po mraku pa sve ljubim cure po sokaku!

FATA Ih, jest...
FAZLIJA Jest, valahi.
FATA A ti onda hajde dalje po sokaku i po mraku tim što si hin dosad
ljubio. Što si meni doš'o?
FAZLIJA Ama to je, bona, pjesma.
FATA Bolan ti dušman bio. Ja sam, Allahu šućur, zdrava zdravcata.
FAZLIJA Nisam ti ja ni rek'o da si, ne budi primjenjeno, hasta.
FATA Znam, al' se to tako kaže.
FAZLIJA A znaš li ti kakvu pjesmu?
FATA Kako ću sad pjevati? Probudiću čitavu mahalu.
FAZLIJA Pa ti 'nako, ispotiha...
FATA Nejma u mene ništa ispotiha. Ja sam čestita i što mi na srcu to mi i
na jeziku, pa kome se sviđa bujrum, kome se ne sviđa...
FAZLIJA (poljubi je)
FATA Uh, šta to bi?
FAZLIJA Pa rekla si bujrum!
FATA Što si me tako prifatio za ruku pa stisko k'o svoje...
FAZLIJA Pa i jeste moje!
FATA Ih, jest?
FAZLIJA Nego čije je?
FATA Šta je tebe briga čije je. Pušćaj mi, bolan, ruku, vidi mraka more
kogod naići.
FAZLIJA Nek naiđe ko god hoće. Ova je ruka moja i ovo bijelo grlo je moje i
ove grudi su moje...
FATA Uh, vidi ti njega. Bi li da ti je? Ženi pa barči!
FAZLIJA I hoću!
FATA Šta hoćeš?
FAZLIJA Ženiću.
FATA Aha, to. Pa eto, vidi s babom.
FAZLIJA Da znaš da hoću. Nego, šta misliš, da povedem sa sobom Mula
Mustafu? On je učen i poštovan čovjek.
FATA De, de, povedi, taman da mi jedan san rastumači.
FAZLIJA Šta si ti to meni usnila?
FATA Nisam tebi, već sam sebi usnila.
FAZLIJA Uh, što si ti muhanata.
FATA Eto sam takva kakva sam! Ja se ne prodajem u vreći, pa kome se
sviđa, bujrum...rekla sam, bolan, bujrum!
FAZLIJA Bolan ti dušman bio!
FATA Ama nije to...
FAZLIJA (zgrabi je i poljubi)
Fata Uh, šta to bi?
FAZLIJA Eto mene sutra u prošnju.
FATA Od volje ti k'o šokcu post a vlahu molitva.
FAZLIJA A ni tebi nije mrsko?
FATA Ako mi je tako pisano. Niko od svoje sudbine nije pobjeg'o.
FAZLIJA Daće Bog...
FATA Bog sreću dijeli a ašćija čorbu.
FAZLIJA Jesi li to ti ogladnila?
FATA Ama to se tako kaže. E, jesi tokmak...
FAZLIJA Ja vala jesam!
FATA Šta si?
FAZLIJA Ogladnio. Kad ti spomenu ašćiju i čorbu...
FATA Eto, pokasno je, more ko naić'. Odoh ja u kuću, a ti hajde jedi ako si
ogladnio, bujrum...
FAZLIJA Reče li ti to bujrum?
FATA Eto, omače mi se...

TELAL Čujte i počujte! Naređuje se, neka niko ne kupuje po čaršiji žita više
od pola šinika. I da se ne prodaju više đevreci, buza, simit i ćahije.
Ašćije da ne uzimaju hljeba za ašćinice, nego da svaki koji pođe
jesti u ašćinicu ponese sa sobom hljeba od svoje kuće, a pekari da
kuhaju na izred, svaki drugi dan. Ovo se naređuje zato što je udarila
velika suša pa žito treba čuvati. Isto se naređuje da se svako jutro
izlazi sa mektepskom djecom na dovu za kišu.
Osma slika

FAZLIJA Ašikovah za bijela dana, al' ne vidjeh fajde ni zijana.Kada dragoj

dođoh pod pendžere, a draga mi abdest uzimaše. Kad li opet
dođoh pod pendžere, a draga mi jaciju klanjaše. Kad je crna noćca
zamrknula, a draga mi dušeke steraše. Kad ja vidjeh da će spavat
sama, podmnome noge uzdrhtaše... (Fata otvara prozor)
Mogu l' dušo u tebe noćiti?
FATA Ne čujem te, moj Fazlija!
FAZLIJA Mogu l' dušo noćiti?
FATA Moreš stići i kući. Još je rano do noći.
FAZLIJA Nemoj, Fato, dina ti! Ja sam plaho umoran pa ću odmah zaspati.
FATA Prostrijet ću ti na bašći.
FAZLIJA Nemoj, Fato, dina ti! More voćka otpasti pa me jadnog prepasti.
FATA Pušćat ću te na čardak.
FAZLIJA Nemoj, dušo, bogati! Ćardak će se srušiti pa će mene ubiti.
FATA Eno mjesta kraj vatre---
FAZLIJA Uh, nemoj me kraj vatre. More žiža skočiti pa me mladog spržiti-
FATA Da ti prostrem kraj mene?
FAZLIJA Deder, Fato, dina ti! Ja ću s tobom spavati, lice ću ti ljubiti, crne oči
mutiti, ruse kose mrsiti...
TELAL Čujte i počujte! Muslimanska vojska, Božijom pomoći, u jednoj
navali osvoji sve Crnogorske utvrde, neprijatelj pobježe, nešto ih je
poginulo, nešto zarobljeno...Kroz teški krš muslimanska vojska uz
puno muka osvoji, Božijom pomoći, i Čevo, Zolotu, Crnicu i
Bjelopavliće. Ta su mjesta popaljena.

Deveta slika

BAŠESKIJA Bosanski valija, carski zet, Mehmed-paša Silahdar i rumelijski paša

imenjak mu, određeni su za zapovjednike.
FAZLIJA Zna li se koliko vojske kreće na Crnu Goru iz Sarajeva?
BAŠESKIJA U četvrtak petog rebiul-ahira otišlo je hiljadu jamaka. Ja računam
to je od svakog kola peti čovjek. Sve u svemu, koliko sam vidio iz
bujruldija, na Gatačko polje iz Bosne trebalo bi otići, po prilici,
sedam hiljada ljudi. Možda i više.
TELAL U Bosnu stiglo sedam stotina deva natovarenih barutom i
kuršumom.
FAZLIJA Car je naredio da se od bosanske raje oduzme svo oružje koje će
kadija prodati, a novac vlasnicima oružja vratiti. Raja već priča da
će ih tu kadija pokrasti.
BAŠESKIJA Opasno je za državu da kod raje stoji oružje, osobito ako ta raja i
država nisu u velikoj ljubavi...a što se kadije tiče, i ranije se tome
znalo za prste zalijepiti štošta tuđe. A ti, baš odlučio da ideš?
FAZLIJA Neće taj rat dugo. Trebinjci i Nikšićani vješti su Crnogorcima i znaju
s njima ratovati. Moram, Mula Mustafa, za ženidbu nešto i steći.
BAŠESKIJA Pa baš ratovanjem...Šta Fata na to kaže?
FAZLIJA Žensko k'o žensko. Plače.
BAŠESKIJA Ja ću koliko je danas otići do njih, ne brini. A ti se pričuvaj.
Junakova majka prva zakuka.
TELAL Car je odredio turnadži-bašu da s pet čauša u Sarajevu popiše
sedamdeset, jal' osamdeset bajraka serdengečdi –aga. U
 fermanima stoji da svaki aga koji razvije bajrak treba o svom trošku
opremiti pedeset ljudi i povesti na vojnu. Po carskoj naredbi
nikome se ni od Muslimana ni od raje kršćana i Židova ne smije ni
najmanje nasilje učiniti. Ko učini kakvo nasilje, ma i najmanje, biće
namah kažnjen!

Deseta slika

FATA Moj Fazlija, jedna prehlivodo. Prelivaš se i tamo i 'vamo, baš k'o
voda na četiri broda. I bujica jednom stranom prođe, ti ne možeš
jednijem sokakom, veće ideš kroz devet sokaka i zagledaš deset
djevojaka. Kada meni tvrdu vjeru daješ, tvrđa ti je vjera od kamena,
a ha malo niz mahalu pođeš, bogami je mekša od pamuka...
FAZLIJA Ne valja ti pjesma, Fato.
FATA Eto, mene mati ovu naučila a tebi ako se ne sviđa traži curu koja
bolju pjesmu zna, bujrum...
FAZLIJA (ljubi je) Ti znaš, Fato, da si ti meni jedina u srcu i da će tako biti
dok ne poginem...
FATA Uh, ti da pogineš! Morebit ako nogu polomiš niz sokake obliječući
oko djevojačkih bašći i pendžera ili da te koji momak nahandžara
radi kakve Ciganke u mehani...
FAZLIJA Fato, znam i ja jednu pjesmu...
FATA Neka, Fazlija, to ti pjevaj curama po Sarajevu. Vidim ja, nema tebe
tri dana meni pod pendžer. Misliš ti, bolan, da je meni krivo? Eno
cura po šeheru na bacanje, pa bujrum...
FAZLIJA Kad je pođem, draga, iz Saraj'va grada, ti ne plači, draga, ne daj
srcu jada...
FATA Ja šta ću, nemam pametnijeg posla...
FAZLIJA A kad čuješ, draga, da sam poginuo, kroz ordiju prođi na mezar mi
dođi...
FATA Evo, letim...
FAZLIJA Lahko ćeš mi, draga, ti mezar poznati...
FATA Ama, šta je tebi, Fazlija, večeras?Imaš li ti kakvu bolju pjesmu? Ko
je vidio da se u akšiklu pjeva o mezaru i o umiranju?
FAZLIJA Fato, ti znaš da iz Sarajeva ide vojska, razvili su se bajraci!
FATA Nek' idu više! Od cike i vike ne može se u Šeheru živjeti! K'o da niko
nema drugog posla nego da ratuje. Pomahnitalo sve...Šta se to nas
tiče?
FAZLIJA Fato, i ja idem s vojskom...Pisao sam se u vojsku.
FATA Ne budali, Fazlija...to ti samo mene sekiraš!
FAZLIJA Idem, Fato, moram. Radi tebe.
FATA Zar sam ti toliko dodijala da u rat ideš samo da me ne gledaš? Ne
moraš ti, Fazlija, ako sam ti toliko mrska! Od volje ti, ne oblijećem
ja tvoje pendžere nego ti moje...
FAZLIJA Fato, slušaj me. Ja hoću da te ženim, hoću da živimo k'o ljudi, a
znaš da nemam bogzna šta. Vojsci se plaća deset groša na mjesec.
Koliki su se iz rata vratili pa lijepo zaimali i skućili se. Tvoj otac nam
ne može puno dati, neka, i ne treba, moje je da o tom brinem. Ja
hoću da ti živiš lijepo sa mnom kad se vratim.
FATA Kad se vratiš? Ja da čekam? Mogu mi te obraniti, moreš...
FAZLIJA Poginuti? Bi l' ti bilo žao?
FATA Šuti, šuti, Fazlija, ne mogu to slušati. Lahko je tebi. Ti ode u rat da
se junačiš, a šta ću ja, sama, čekajući? Misliš li ti, bolan, na mene
imalo?
FAZLIJA Tako mora biti. Neće to dugo trajati. A kad se vratim, eto me sa
svatovima po tebe. Ne brini, paziću na sebe. Čuvaću se radi tebe...
FATA Ako pogineš, ne dolazi mi više na oči!
FAZLIJA Neću poginuti. Samo ako mi ti daš vjeru da ćeš me čekati.
FATA Čekaću te, Fazlija, do smrti! Čuvaj mi se, Fazlija, ja samo tebe
imam!
TELAL Bajrake za odlazak na moskovsku vojnu u šeheru našem razviše:
Indže Sulejman-aga, alemdar 26. buluka, Musa-aga iz 45. džemata,
Ahmed-aga Pirić iz 10. buluka, ćoravi Muharem-aga, menzildžija,
bašeskija iz 50. džemata, Rabaković, bašeskija 42. buluka, mladi
Abdulah-aga unuk Rabakovića, Bego Mehmed-aga Murtezanagić iz
5. džemata, Mustafa-aga Agić iz 10. buluka...
Jedanaesta slika

SALKO Ja ne znam, pravo da ti kažem, Mula Mustafa, dokle će ovo ovako.

Prvo nam mladoženja ode na vojnu u Crnu Goru. Hajde, to brzo
prođe. Pristadoše knezovi plaćati harač, neki pređoše na pravu
vjeru, neke zarobismo...i taman ja da pripremam svadbu, kad evo
opet rata!
BAŠESKIJA Vojni na Rusiju dugo smo se već mogli nadati.
RABIJA Ama da se barem prvo oženio, pa nek' ide na deset vojni ako hoće.
Bila bi mi kćerka udata, pa udovica, pa božija volja, šta ćeš! Ovako,
ni tamo ni vamo...
FATA Ja sam njemu obećala da ću ga čekati pa makar do života.
RABIJA Uh, da se to ne oduži.
SALKO Šta misliš ti, ženo, da ja ipak vidim sa onim mojim Ćejvanijom?
FATA Neću, ćopav je! I neću nikog osim Fazlije pa kad bi umrla.
RABIJA Nema fajde ćoravu namigivati. A šta će biti ako se on s te vojne ne
vrati?
FATA Šuti, jezik pregrizla!
RABIJA Sin se ženi kad hoćeš a kćer udaješ kad možeš. Ja bih babu
poslušala i vidjela s tim Ćejvanijom. Pa šta što je ćopav? Makar ga
neće svaki čas na vojnu kupiti.
BAŠESKIJA Polako ljudi, proći će i ova vojna. Ako mene pitate, Fazlija je otišao
sa kapetanom Džinom Gradiščaninom, koji zna vojnički zanat. Ako
Bog da vratiće se, a s njim svaki mjesec deset groša, pa ti računaj...
RABIJA Koji je ovo mjesec da vojska ode?
SALKO Jako treći.
RABIJA Triest groša!
BAŠESKIJA Nego, da mi to pismo Fazliji napišemo. Evo, ja ću pisati kako mi vi
govorite. Salko, hajde ti prvi.
SALKO Šta ja imam Fazliji pisati? Šta li ja imam s njim pričati?
RABIJA Mogao bi o svojoj trgovini, o ortakluku, o karavanima, pa koliko si
sve robe donio, koliko si zaradio na njoj, šta si od toga kćerki u ruho
dao,samo se bojim da bi to moglo do sutra trajati...
SALKO Čuješ li ti nju, Mula Mustafa?
BAŠESKIJA Dobro, onda ti, Rabija, reci šta ću mu pisati.
RABIJA Nisam ti ja vješta govoru...
SALKO Uh!
RABIJA Eto, ti nekako sroči i nakiti da brinemo za njega, da slušamo vijesti
iz rata, kako je stotinu hiljada Rusa i Poljaka navalilo na našu vojsku
i da mi ovo morebit džaba pišemo jer je morebit naš Fazlija
posječen...
FATA Mati, bona!
RABIJA Bolan ti dušman bio. Stavi ti Mula Mustafa nek' se on ne brine za
našu Fatu ako je poginuo, ima u Ćejvanije sin! Ono jeste da je malo
ćopav, ali bar ne ide svaki čas na vojnu...
FATA Mati!
RABIJA Još mu napiši da je mom Salkici rat malo pomeo trgovinu jer je on
duše k'o u meleka pa neće da na ratu zarađuje k'o sav ostali svijet,
ali kad rat završi ode on opet s karavanom u Dubrovnik pa će Fatu
za udaju opremiti kako treba...
FATA Napiši mu, Mula Mustafa, da ću ga ja čekati do smrti! Da mi je on
na srcu i ovako stavi, da moj babo jedva čeka svatove! Svakom
svatu bošćaluk haljina, starom svatu vas od suha zlata, jenđijama
peče od bisera...
RABIJA Ne budali! Nije ti babo travnički vezir nego ova šaka jada od Salke.
SALKO Nije pristojno razmetati se i pretjerivati, uzmi se u pamet.
FATA Ama to je samo pjesma.
SALKO Vala, ako je i pjesma, puno je.
FATA I još napiši neka se preko mjere ne junači, nek' čuva snagu, a kad se
vrati, ako mu je do junačenja, bujrum...napiši bujrum, znaće on šta
je!
BAŠESKIJA Dobro. To bi bilo pismo za Fazliju.
FATA Samo još nešto, Mula Mustafa, usnila sam jedan san pa te molim
da me obraduješ...usnila sam skup derviša i janjičara, među kojim
se nalazio jedan bjelobradi dovađija koji me upita: Ko je ovaj svijet?
Onda taj skup krenu na Musalu gdje je učinjena dova. Musala je
bila raspukla, neprijatelj se odnekud prikučio toj pukotini i u nju
upao.
BAŠESKIJA Taj bi san mogao slutiti na pobjedu naše vojske. Jučer sam čuo da
je 24. rebiul-ahira iznad Vlašića proletjela zvijezda repatica, a u
sazviježđu Djevice, na dan smrti Mejremine. Trag joj se povećavao
svake večeri. Pojavila bi se oko tri sata i viđala sve do zore. I to bi
mogao biti znak o skoroj pobjedi naše vojske.
SALKO Iz tvojih usta u božje uši. Znaš li je li repatica odletjela put
Dubrovnika? Je li mi vrijeme za trgovinu?
RABIJA Ti bi mogao na repaticu i uzjahati pa bi se poderanih gaća iz
trgovine vratio. Nije svačije trgovati, moj Salkice, sto puta sam ti
govorila.
SALKO A da ja sad svratim do Ćejvanije, onako, usput?
FATA Neću ćopavog! Bolje me ubij ako sam ti u kući dosadila. (istrči)
RABIJA A, dušo, dušo, jest muhanata! Mi tebe, Mula Mustafa, baš
zadržasmo. Imaš ti svojih poslova.
BAŠESKIJA Meni je posao da ljudima pišem i prepisujem. Od toga živim.
RABIJA Pa jeste. Nego, možeš li pričekati da ti za ovo pismo platimo kad
Salki stigne karavan, eto sad nemamo...
BAŠESKIJA Fazlija je moj prijatelj. Za ovo pismo ne trebaš plaćati. I Fati reci kad
god hoće ja ću njoj pismo za Fazliju napisati bez naplate. Daće Bog
pa se ova vojna neće odužiti.

FAZLIJA

Ja kakva je na Bentbaši trava

Još je ljepša u matere Fata!
Čelo joj je turska hamajlija
Dva joj oka dva vrela studena
Obrvice morske pijavice
Trepavice krila lastavice
Dva obraza dva đula rumena
Medna usta kutija šećera
Sitni zubi đizija bisera.
Nad glavom joj dvije šeftelije
U njedrima dva b'jela goluba.
Dvije ruke dva alaj bajraka
Dvije noge dva zlatna direka.
Među njima šadrvan vodica
Naokolo trava djetelina.
Da mi bogdo ljeta dočekati
I s ove se vojne povratiti
Pa mog đogu vodi dotjerati
Da pomuti šadrvan vodicu i pogazi travu djetelinu!

TELAL Bogu hvala, vojska pobjedonosnog sultana poznata je po

osvajanjima, pa je jasno da ni crnogorske utvrde nisu mogle izdržati
ni odoliti. I pri prvoj navali se pokaza nadmoćnost sultanove vojske.
Svijet se obveseli ovim osvajanjima, a skupovi odmetnika zatraže
primirje!

BAŠESKIJA Ove godine preselio sam se u svoju kuću. Od šejha hadži-Sinanove

tekije, hadži-Muhameda naučio sam vefk i dobio od njega dozvolu
za zapisivanje bolesnicima od čega mnogi ozdraviše. Hadži-
Muhamed se poslije na mene naljuti zbog toga i priča kako mi
dozvolu za zapisivanje nije dao. On je poznat kao ljutit i prijek
čovjek.
Hadži-Muhamed efendija Čajničanin podučavao je u našem šeheru
kadićevce i neke potur-softe gramatiku i sintaksu, što će reći, učio
ih je sprezati glagol nasare-nasara i to su čakali-bakali pa ako ćeš i
bazrđani smatrali nekom naukom te mu isposlovaše muftijski
položaj. U Sarajevu ko god radi nešto što drugi ne razumiju stekne
glas velikog učenjaka. Ovaj je siromah, uskoro, počeo davati krive
fetve pa je bio izvrgnut ruglu i pokazalo se da za taj položaj nije ni
sposoban ni dorastao.
Konačno se vojska vratila s vojne kućama pa se saznala istina o
Hoćinu. Neprijatelj je zauzeo praznu tvrđavu Hoćin jer je naša
vojska zbog velike poplave napustila rijeku i s vezirovom dozvolom
 vratila se kućama prije potpisivanja mira. Platu naplatiše od vojnika
jedva 200-300 osoba...

Dvanaesta slika

RABIJA (sanja) Oprosti, Mula Mustafa, evo me malo san prevario. Čitav
sam ti dan dukate brojala. Molila sam te da dođeš da mi popišeš
blago i nađeš u najam nekoliko magaza, nemam gdje sve ostaviti.
BAŠESKIJA Otkud toliko blago, Rabija hanuma?
RABIJA Ah, eto, našlo se...
BAŠESKIJA Da nije Salku uspjela trgovina, s Božijom pomoći?
RABIJA Salku? Ne budali, Mula Mustafa. Ko prodaje hajra ne vidio, ko
kupuje ni vidit ga neće. Ti si prijatelj i častan čovjek, tebi ću reći.
Poslao mi rumelijski paša blago da me isprosi.
BAŠESKIJA Da ti nisi, Rabija hanuma, malo skrenula pameću? Muž ti je, hvala
Bogu, živ i zdrav.
RABIJA Ne kažem da nije. A šta paši i može biti loše? Živ, zdrav, silan, drhti
zemlja pod njim. A što ga sultan časti i poštuje, to živ stvor ne bi
vjerovao...
BAŠESKIJA Ama ja govorim o Salkici.
RABIJA Kakvom Salkici?
BAŠESKIJA Tvom čovjeku, Salku, trgovcu! Sutra ću ja tebe odvesti Žutom
hafizu, sve su prilike da si ti malo pameću skrenula.
RABIJA A, Salko! Čuj, trgovac. Hajde, Mula Mustafa, u ovom našem
Sarajevu koja god fukara iznese dvije klanfe na čaršiju i hrđavih
eksera da prodaje zove se trgovcem. Salku sam ti ja, da si ti živ i
zdrav, otpustila. Nije on, kad pošteno pogledaš, meni nikakva
 prilika nikad ni bio. Mati navalila, otac obećao, ali što sam poharčila
s njim mladosti i života, poharčila sam. To je sad gotovo. Kadija
razvez'o...
BAŠESKIJA Ama kako će kadija razvezati na tvoju želju, luda ženo?
RABIJA Čuj, kako će? Pa paša me prosi, bolan ne bio. Nije kadijino da na
pašinu želju i silu gleda šerijat i adete.
BAŠESKIJA A Fata, šta kaže na to?
RABIJA Vidiš kako ti znaš, sve ti znaš, moj Mula Mustafa. Em si učen, em po
vas dan svijet slušaš...Fatu sam, eto, namislila udati i obećala kadiji.
Obradovao se kadija, ne mogu ti reći...
BAŠESKIJA A Fazlija?
RABIJA Ama gdje je on sad meni na pameti? Ja pašinica pa da kćerku
jedinicu dajem nekakvoj fukari, nije red...
BAŠESKIJA Vidim ja da se u tebe, Rabija hanuma, sve izokrenulo preko noći.
RABIJA Ko čeka, taj dočeka! A vala sam se i ja napatila s onim pijanim
Salkom! Neka je i meni jednom svanulo.
BAŠESKIJA Pa šta Salko na to?
RABIJA Ama znaš ti mene, moj Mula Mustafa i moju merhametli
dušu...Kupila sam mu dućan, dala mu nešto para, lijepo ga ispratila.
Eto, i Fati u svatove ću ga zvati iako nije njegovo da bude kadiji u
svatovima, pa neka i on vidi fajde od moje sreće. Nije on loš...nego,
pravo mi reci, Mula Mustafa, šta ti misliš, je li mi bolje da u pašinu
bašću pokraj šadrvana stavim sebi ljuljačku od zlata ili, onako, od
sitnog bisera? Sve nešto kontam sebi po glavi, da mi je da stavim
od bisera, a gore dvije zlatne ptice, a dole svilen jastuk... (Bašeskija
nestane a Rabija se probudi) Uh, šta ovo bi? Ja usnuh...presušiće
mi se jufke za baklavu! A gdje li je Fata? Biće opet u bašći...Fato,
Fato...
Trinaesta slika

FATA (sanja) Podaj mene u Saraj'vo, majko. U Saraj'vu lijep adet, kažu, a
još ljepše što nose Sarajke. Stambol-šame, dimije ševale, biser-
pafte i zlatne đerdane. Na fesiće okićene grane, a u kose zlatne
ćiftijane...
FAZLIJA Fato...
FATA Fazlija! Ranjen si!
FAZLIJA Umirem ti, Fato...evo sam se od Hoćina ranjen dovukao, samo da u
tvojoj bašći umrem, na tvojim rukama...
FATA Nemoj, Fazlija, sad ću ja tebe izliječiti. Poslaću po Žutog hafiza,
majka će ti staviti na rane kunice...ozdravićeš....
FAZLIJA Neću, Fato, umrijeću ti. Hoću samo da znaš koliko te volim i da
pored tebe nijednu drugu nisam pogledao...
FATA Majko! Majko! (probudi se)
RABIJA U bašći zaspala?!A jufke nek' se presuše! Sve ja moram sama k'o da
kćerke i nemam. Još vrišti iz bašće, ja rekoh guja je ujela! Šta će
svijet reći, u bašći nam cura vrišti! Malo mi je što s nama usta
ispiraju radi babinih budalaština, još mi treba da mi kćerku u usta
uzimaju i to sad kad je trebam udavati. Ulazi u kuću, kamenom se
kamenila!
FATA Usnila sam, majko, Fazliju!
RABIJA Što je babi milo u snu joj se snilo.
FATA K'o Fazlija poginuo...
RABIJA Hajde, ne budali...san je laža, Bog je istina! Eh da sve biva što insan
snuje...od zlata ljuljačka...

Četrnaesta slika

BAŠESKIJA (sanja)
AVDAGA Sarajevo, što si potavnjelo?
Ili te je vatra pogorjela,
Il' Miljacka voda poplavila,
Ili te je kuga pomorila?
BAŠESKIJA Da je šeher vatra pogorila,
Lahko bi se dvori ponovili.
Da je šeher voda poplavila,
Barem bi mu oprala sokake...
AVDAGA Već je šeher kuga pomorila...
FATA Rastavila i milo i drago!
RABIJA Sarajevo, ni selo ni grade, nego jedan kraj Miljacke smrade!
Dabogda te sagorjela munja! Da ne harčim u tebi života.Što ne
mogla vatra pogorjeti, dabogda ti voda otplavila, što ne mogla
voda odnijeti dabogda ti vojske poharale, što od vojne živo
preostalo, dabogda ti kuga pomorila...
AVDAGA Aferim, Rabija!
BAŠESKIJA Umukni,ženo, uvuci taj pogani jezik! Dosta je zla na svijetu, ne
treba ga još dozivati!
AVDAGA ...rastavila i milo i drago...
BAŠESKIJA Ružnog li sna...(uči). Neće ovo na dobro izaći.

Petnaesta slika

FAZLIJA Dva puta neprijatelj na nas udara...hoćinska tvrđava ne da se. Rusi i

Poljaci udarili preko rijeke Turle koju oni zovu Dnjestar. U taj čas
beglerbeg Merakši i miri-miran Ali Paša navale na njih. Satjeramo
ih do njihova logora i tu izgine, kažu, trideset hiljada neprijatelja.
FATA A naših?
FAZLIJA Šest do sedam stotina šehida, nekoliko stotina bi ranjeno.
FATA Tebe sačuvala moja molitva...svaki sam dan plakala i učila, znala
sam da mi se moraš vratiti živ i čitav.
FAZLIJA P nisam baš čitav...
FATA Ma hajde, jedna noga tamo-vamo. Nigdje ne piše da insan mora
imati obadvije zdrave noge-
FAZLIJA Eto sam ti došao ćopav. Sad me, znam, više nećeš...
FATA Šta to, bolan, govoriš? Čekala te ovoliko, pa sad da neću! Ako je
jedna noga malo otišla, ono glavno je ostalo.
FAZLIJA Koje glavno?
FATA Pa tvoja duša i srce i ljubav...
FAZLIJA Što si to lijepo rekla. Ja ću sutra do Mula Mustafe da mu se
zahvalim na pismima i da mu ispričam kako je bilo. Neka zapiše, On
voli reći, što je zapisano ostaje, a što se pamti iščezne. Pa ću s njim
dogovoriti kad ću kupiti svatove i doći po tebe, dušo moja.
FATA Babo otišao u Dubrovnik. Trebao bi se vratiti za mjesec dana,
nakasnije, pa ti računaj tako da ugodiš kad on dođe iz trgovine.
FAZLIJA A zna li on da sam ja sad ćopav?
FATA Što?
FAZLIJA Možda ne želi da kćerku jedinicu dadne za ćopavo.
FATA Ama ne brini, želi, želi, njemu je najdraže da mu je zet ćopav.Bio
skrvio da me udaje za onog ćopavog Ćejvaniju, a ja rekla, neću živa
za ćopavo...oprosti...nisam tako mislila...
FAZLIJA Ti, Fato, ako nećeš, ja ti opraštam...
FATA Morebit ti nećeš? Da nije kakva druga? Sve nešto izbjegavaš,
dobro, Fazlija, ako si ti drugu begenisao, neka ti, eto ti je, pa
bujrum...
FAZLIJA Reče li ti to bujrum
Šesnaesta slika

BAŠESKIJA Umro omalešni hadži Alija Bego, šaljivčina, koji je bio poznat po
tome što je liječio ludake. On je imao jedan talisman, nekakav
prsten,pa kad bi ga bacio skupili bi se džini. Tako je u jednu ženu
unišao džin i iz nje bi ponekad progovorio strašnim glasom. Svojim
očima sam vidio kad je Bego stavio toj ženi u ruku prsten. Kako on
stavi prsten njoj u ruku džin poče jaukati a žena potom prirodno
progovori...Halač, ubijen uz ramazanski bajram, Pišmiš, moj
prijatelj iz Nove Mahale, Nušan, bio je telal i kahvedžija kod
muteselima...(dolazi Avdaga vrag) Avdaga, ti...sikter, šejtane,
sikter...
AVDAGA Neki dan, nakon što je mujezin Kantar proučio ezan na munari
Begove džamije, poče jedno šareno pseto zavijati visokim glasom.
Sluti na kugu. Čudnovati crvi navališe pa izjedoše sve lišće na
požegaćama, i to sluti na kugu! Na dan prvog šabana, usred ljeta
pada u Sarajevu snijeg. Na drveću se pojavila paučina, po svu noć
jauču i zavijaju u mahalama psi i to sluti na kugu...
BAŠESKIJA Ništa novo mi ne govoriš. Čuo sam da u Istambulu već hara kuga. U
Sofiji, Nišu i Edreni...
AVDAGA To je zato što Židovi iz inata nose čakšire naizvrat.
BAŠESKIJA Ne budali. Nose čakšire naizvrat jer im je opet zabranjeno nositi
žute čakšire i papuče. I prije im se to zabranjivalo, pa bi brzo
naredba bila ukinuta. To je besmislena i glupa naredba i ako vlast
 nema šta pametnije naređivati neka ne izmišlja budalaste propise,
samo uznemirava raju...
AVDAGA Krajem mjeseca kanuni-sani ili kako ti, Mula Mustafa kažeš koncem
sječnja, nebo je pocrvenjelo kao krv. U veljači ponovo isto...
BAŠESKIJA U Melhemi piše da u Istambulu nema sigurnosti i da će umrijeti
neki vladar, a Allah sve najbolje zna.
AVDAGA Kuga, kuga!
BAŠESKIJA Ova je godina čitava naopaka. Nejma pametara koji pamti takvu
godinu.
AVDAGA Aršin snijega napadao u Arabiji blizu Medine. Pamti li to iko, da je
ikad bilo? Kuga, kažem ti, kuga...
BAŠESKIJA Ove su godine djeca po čaršiji toliko vrijeđala Židove i kršćane da ja
dosad takve neodgojenosti nisam vidio. To, istina, sluti na kugu,
kad raja proklinje...
AVDAGA Na Alidžun je kuga došla i do sela Ljubogošte. Eno ti je već u
Žagrićima, Budakovićima,na Banjskom brijegu...Sutra ti je na
Vratniku, vidjećeš...
BAŠESKIJA Ostavi me na miru, Avdaga, ili ko li si već...
AVDAGA Kuga hoda od kuće do kuće i kud mahne metlom, pokosi. Ko se
sakrije iza vrata ostane...
BAŠESKIJA Kuga je bolest kao i svaka druga bolest i dolazi i liječi se kao ostale
bolesti. Narod priča svašta jer je neuk.
AVDAGA Pa što je ne liječe, kad znaju, ti tvoji učeni?
BAŠESKIJA Allah najbolje zna šta radi, nije naše...
AVDAGA Veliš, ionako se previše svijeta nakotilo...vidi ti mog Mula Mustafe,
pametara. A za sebe se ne bojiš?
BAŠESKIJA Kako mi je pisano, tako će mi biti.
AVDAGA Ne boj se, neće tebe kuga odnijeti al' ti kuću neće zaobići.
Sedamnaesta slika

ANKA Rabija, kako je...

RABIJA A, vidiš...
ANKA Je li danas imalo krenulo na bolje?
RABIJA Ne znam šta bih ti rekla...a što ti, sestro, dolaziš, znaš li da nam je u
kući ku...bolesnik?
ANKA U čitavom je Sarajevu isto. Od Božije volje čovjek ne može pobjeći
pa ne vrijedi ni bježati.
RABIJA A je li i u Latinluku isto?
ANKA Isto. Pamtim ja isto još i u Dubrovniku...zato sam ti i došla. Evo,
ovim korijenjem su u Dubrovniku kadili kuće, a ovu travu su kuhali
u vinu i davali bolesnicima da im olakša bolove.
RABIJA Ama otkud mi vino? Da je rakija, bilo bi u Salke koliko hoćeš...a i
on, sad našao u Dubrovnik otići kad mi najviše treba.
ANKA Evo, vino sam ti donijela. Grožđe je iz Konavla. Daji joj pomalo i
samo kad treba...olakša, vidjećeš. Uzdaj se u Boga, biće dobro.
RABIJA Kod nas se kaže „na lijeku se ne kaže hvala“...
ANKA Hvali Boga kad nam Fata ozdravi. Ima li vijesti od Salka?
RABIJA Nikakvih.
ANKA Vidim, u bašti onaj mladić.
FATA Fazlija!
ANKA Stoji, gleda u Trebević, ne miče se...Bože, a činilo se da će sve
nekako na dobro, i svadba i život...
RABIJA Anka...nemoj...
ANKA Oprosti, znam, biće sve dobro, ozdraviće nam Fata. Oprosti,
moram ići. Susjedu smo sahranili pa treba pomoći oko svega u
kući...troje male djece ostalo...
RABIJA Hajde, idem ja ovo prokuhati u vinu...eto, ni kahvu ne
popismo...Fato, dušo, bila sam jutros kod Žutog hafiza. I on je jedan
zaif ali me je lijepo primio, počastio findžanom šerbeta i dao mi ovu
vodu za zdravlje da piješ, a on će ti klanjati istihare.
FATA Kako je u čaršiji?
RABIJA Nisam ni gledala...što u podne što u ikindiju i pred Begovom i pred
Carevom džamijom klanja se i po trideset dženaza...
FATA Umire svijet...
SALKO Gdje su moje sjajne zvijezde? Gdje su moji đuli i katmeri? Vratio se
Salko svojoj kućici...
RABIJA Salko, jesi li mi zdrav?
SALKO Zdrav jesam, al' go k'o prst. Sve sam propio, trgovina propala...
RABIJA Nek' si samo ti meni zdrav i živ.
SALKO Misliš ti, tvoj Salko mahnit, misliš nije Salko ni za šta? Vidi, gledaj i
čudi se, uspjela Salku trgovina...Donio Salko svojoj kući svega...sad
ćemo Fatu udati kako treba...može je sad i paša isprositi! Neće
Salko dati svog obraza...
RABIJA Salko, Fata nam boluje.
SALKO Da nije od ljubavi? Gdje joj je onaj njen ćopavi?
RABIJA Salko, teško boluje.
SALKO Teška je bolest ljubav! I mi smo nekad bili mladi...
RABIJA Salko, zar ti ništa nisi čuo putem?
SALKO Šta sam trebao čuti? Svašta sam ti čuo, imam ti tri dana pričati.
RABIJA Salko, kuga je u Sarajevu!
SALKO Znao sam ja...jednom i Salko zaradio na trgovini...znao sam ja da to
neće na dobro...ne da Bog Salki da se obraduje...
FATA Majko, je li Fazlija dolazio?
RABIJA Eno ga i sad je u bašći- Ne miče se ispod pendžera. Da ga pustim
unutra?
FATA Nemoj, Može i na njega preći. Otjeraj ga. Neću da se i on razboli.
SALKO Ima li lijeka igdje? Kupiće Salko za sve ovo blago.
FATA E, moj babo, ne može se sudbina dukatima kupiti.
Osamnaesta slika

BAŠESKIJA Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila,

I to nenadano, uprav na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste
godine,
Na dan časni, prvog muharema, avaj, pomagaj,
Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku,
Gdje je odnekud zakužen došao i odmah umro Ahmed Čabrić,
Odmah iza njega razbolio se i kazandžija hadži Sulejman Čabrić.
Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.
Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima
neba.
Jer uzvišeni Allah tako ljude stavlja na kušnju.
Na početku su bila samo po dva-tri smrtna slučaja od kuge,
Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.
Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge,
A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,
Neka ih uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na sudnjem danu.
Nakon osam mjeseci kuga se iz okoline useli i u sred grada.
U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni
 Dok je među njima manji broj starijih osoba.
Nakon što je prošla godina i po dana
Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri.
U ovo vrijeme je kuga pomorila oko deset hiljada duša,
Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba
I njezino haranje potraja tri godine dana
Usljed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču.
Ej, Ševki, izreci dovu i budi veseo.
Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu,
A na umrle neka je Božija milost i rahmet.
FAZLIJA Fata umrije.
BAŠESKIJA I Salko, otac joj, umrije.
FAZLIJA Od kuge?
BAŠESKIJA Kažu da je presvisnuo. Nesretnik, imao je nekakav dert.
FAZLIJA A mati joj?
BAŠESKIJA Rabija je ostala s povelikim imetkom. Dolazila me je pitati šta bi s
tim započela. I još me zamolila, pošto meni puno svijeta kroz dućan
prolazi, ako ima kakav udovac...
FAZLIJA Ja sam se, Mula Mustafa, opet pisao u vojsku.
BAŠESKIJA Bajraktarima je došla bujruldija da budu propravni, ali se još ne zna
ni zašto ni protiv koga. Evo, prođe i Miholjdan a ništa se ne dogodi.
FAZLIJA Ja ću ići na vojnu, odlučio sam!
BAŠESKIJA Da se boriš?
FAZLIJA Da poginem. Eno, slušaj, skupljaju vojsku. Na koga li ćemo sad?
BAŠESKIJA Vojska je, kažu, iz Travnika otišla bez Sarajlija. Možda neće ni biti
rata.
FAZLIJA Uvijek će biti rata. Čekaću.
BAŠESKIJA Ako je zbog Fate, promisli, Fazlija, biće još djevojaka.
FAZLIJA Neće više biti Fate, nikada. Idem, prijatelju i zapiši me u te svoje
knjige po dobru. (ode)
BAŠESKIJA U ovoj godini umrli su: Sulejman Ablaković, aga, moj rođak, umro
od kašlja. Alija, ihtijar iz nekog džemata, nisam poznavao tog
čovjeka. U Čemaluši zadavljena bogata žena Rabija, moja
poznanica, razbojnici sve odnijeli i još nisu uhvaćeni. Mladi
Mehmed, nije mu bilo ravnog po ljepoti. Ibrahim Lončo, zlogovor i
kavgadžija. Poginuo Fazlija, moj prijatelj, nesretan čovjek!

K R A J