See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/339457924

Musterijenska kultura sjeverne Bosne

Article · February 2020

CITATIONS READS

0 5

1 author:

Admir Agic

11 PUBLICATIONS   0 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Map of Paleolithic locations in north Bosnia View project

Paleolit sjeverne Bosne View project

All content following this page was uploaded by Admir Agic on 24 February 2020.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

Musterijenska kultura sjeverne Bosne
Admir Agić, Tešanj 2018. godina

Rezime. Teritorij sjeverne Bosne je jako bogat nalazima iz prahistorije. Istraživanjem prahistorijskih lokacija i nalaza otkriveno
je i definisano i prisustvo musterijenske kulture, tj. industrije izrade musterijenskih alata. Ovaj rad donosi pregled do sada
istraženog musterijena i njegovih karakteristika kako na regionalnom, tako i na nivou sjeverne Bosne. Klimatski i geografski
uslovi u sjevernoj Bosni omogućili su naseljavanje ovog prostora pripadnicima musterijenske kulture u vrijeme paleolita, čiji su
glavni nosioci bili Homo neandertalci, u vrijeme interglacijala, ali i u vrijeme glacijala gdje je sjeverna Bosna služila kao utočište
(refugium). U radu je dat i pregled najznačajnijih musterijenskih lokacija sa opisima njihovih najznačajnijih otkrivenih alata i
artifakata, kao i vremenski okvir musterijena u sjevernoj Bosni.

Ključne riječi. musterijen, sjeverna Bosna, srednji paleolit, kameni alati.

Uvodni dio o musterijenu. Istraživanje paleolitske srednjepaleolitskih alata prvenstveno uključuju

prahistorije sastoji se od istraživanja i njenih kultura.
Identifikacija tih kultura danas je moguća analizom
industrija izrade alata i oružja koje je ta kultura
koristila. U zavisnosti od pronađenih korištenih
materijala i načina obrade moguće je definisati
industrije i kulture pojedinih arheoloških lokacija.
Musterijenska kultura pripada srednjem paleolitu.
Musterijenska kultura je najraširenijih kultura
srednjeg paleolita i pripada kasnijem srednjem
paleolitu periodu koji se kreće od oko 300.000 do
40.000 prije današnjeg vremena (PDV)1, zavisno od
regije koja se posmatra. Ova kultura je imenovana po
poznatom musterijenskom nalazištu pećini Le
Moustier, u regiji Dordogne u Francuskoj2.
Musterijenski artifakti pronađeni su po cijeloj
nezaleđenoj Europi, Bliskom Istoku, jugoistočnoj Aziji
ali i Sjevernoj Africi3. Istom musterijenskom tehnikom
u prahistoriji koristili su se različiti hominini. Npr.
musterijenskom tehnikom koristili su se i neandertalci
ali i sapijensi npr. u Turskoj (pećina Karain) ili u Izraelu
(pećina Tabun). Neandertalci i sapijensi su značajno
slični u mnogim aspektima njihove biologije kao i
njihovog ponašanja a paleogenetska istraživanja, kao
i dokazi pronađeni u fosilima, pokazali su da su ove
dvije vrste imale zajedničkog pretka u prvoj polovini
srednjeg pleistocena (700.000 – 400.000 PDV)4.
Analiza musterijenskih alata pokazala je da, manje-
više, postoji do 30 danas poznatih vrsta
musterijenskih alata u zavisnosti od načina obrade,
oblika i namjene, nasuprot samo šest u prethodnoj
ašelskoj industriji.
Kameni alati su obično najbrojniji kulturni ostaci na
lokalitetima kasnog pleistocena. Njihova upotreba i
funkcija ostaju u velikoj mjeri nepoznati. Rezultati
velikog broja funkcionalnih istraživanja
analizu istrošenosti prilikom korištenja i pokazuju da
su isti alati upotrijebljavani za različite zadatke.
Detaljnija istraživanja hominina i njihovog ponašanja
dolaze iz zooarheoloških (ostaci flore i faune)
istraživanja posebno osmišljenih za rekonstrukciju
njihovom ponašanju. U posljednje vrijeme arheolozi
prepoznaju da ostaci obrađenog materijala, kao što
su komadi drveta, kose i perja, mogu preživjeti na
površini alata sve do današnjeg vremena i mogu da
daju dosta informacija. Mikroskopska analiza
ostataka nam može pružiti specifičnu identifikaciju
materijala koji su se upotrebljavali u procesu obrade.
Uporedba takvih ostataka i uzoraka trošenja alata
prilikom korištenja mogu dati detaljniju sliku o funkciji
alata5.
Što se tiče izvora sirovinskim materijala moguće je
izdvojiti nekoliko tipova prikupljanja materijala za
izradu okresanih artifakata tokom srednjeg paleolita.
Najjednostavniji način pribavljanja jeste površinski
nalaz pogodnog sirovinskog materijala. Intenzivno
prikupljanje većih dostupnih količina sirovina ali bez
specifičnih organizacionih strategija u vađenju
predstavlja sljedeći tip prikupljanja. Ovaj način
prikupljanja sirovina može da se prepozna na terenu
po prisustvu velikih količina odbačenog materijala u
koji spadaju komadi sirovine testirani na kvalitet.
Treći tip prikupljanja sirovinskog materijala
podrazumjeva postojanje pravog kamenoloma na
prostoru na kojem je sirovinski materijal prisutan u
velikoj količini, bez obzira na to da li je tu u svom
primarnom ili sekundarnom položaju. Takvi prostori
se lako prepoznaju po postojanju razdvojenih
površinskih kopova/jama koje su otvarane kako bi se
došlo do veće količine sirovinskog materijala.
Najsloženiji način pribavljanja sirovinskog materijala

1 2
Arheolozi nižeg i srednjeg paleolita kao osnovne metode istraživanja W. A. Haviland and others (2009.)
koriste stratigrafiju i geološki kontekst. Arheolozi koji rade na donjem i 3
M. Aldenderfer and others (2010.)
srednjem paleolitu obično rade sa 'grubim' vremenskim jedinicama, 4
M. Krings and others (1997.), P. Mellars (2004.), Bischoff and others
neophodnim zbog ograničenja metoda datiranja na raspolaganju a i zbog
(2007.)
karaktera arheoloških zapisa. PDV – prije današnjeg vremena. 5
B. L. Hardy and others (2001.)
podrazumeva podzemnu eksploataciju (rudarenje) i
postojanje pravih rudokopa sa podzemnim
strukturama (oknima, galerijama, hodnicima). Ako
kao rudarenje protumačimo svaki trag vadenja
kamena za izradu okresanih artifakata, onda
rudarenje doseže čak u donji paleolit. Rudarenje
podrazumeva skup određenih organizovanih i
složenih radnji, kao i čitav niz specifičnih tehnoloških
postupaka čiji tragovi, koji su do sada otkriveni, nisu
toliko stari i nedvosmisleno su potvrđeni tek u
kasnom srednjem paleolitu u dolini rijeke Nil na
lokalitetima Nazlet Kater, Nazlet Safaha i Taramsa-16.
Tragovi pravog i već organizovanog rudarenja
otkriveni su i širom Europe7 ali u mladim periodima, a
veoma slikovit primjer rudarenja sa vertikalnim
šahtovima i horizontalnim galerijama koje prate
slojeve sa rožnacem jeste lokalitet Rijkholt kod
Mastrihta u jugoistočnoj Holandiji8.
Musterijanski artifakti – vrste i podjela. Moguće je
razvrstati musterijanske alate u nekoliko grupa i to:
batovi, sirovi ili retuširani9 odbici10, sječiva11,
probojci12 strugači13, potruške14, dlijetla15, noževi16,
šiljci17 ili jamičasti18 i nazubljeni19 alati. Jednostrana
sječiva mogu da imaju nepravilnu, pravu, pravu
nazupčanu, koljenastu, kljunastu ili lučnu radnu
površinu, pošto su jednostrana sječiva
najjednostavniji tip okresanih artifakata, njihov krajnji
oblik može da bude nepravilan i nestandardizovan.
Razlike između postruški i strugača, u praktičnom,
upotrebnom pogledu razlike ne postoje, a nazivi
kojima se opisuju ovi artifakti posljedica su potrebe
da se u stručnoj literaturi razlikuje lokacija retuša koji
oblikuje radnu površinu20. Za izdvajanje ove
kategorije artifakata koriste se dva ne u potpunosti
razdvojena termina. I batovi i perkuteri vrše isti ili
sličan posao – sa jednog većeg komada sirovine,
6 15
P. M. Vermeersch and E. Paulissen (1993.)
7 uklinjavanje. Nastala je tako što se pomoću jednog ili više udara uzdužno
B. Jovanović (1982.)
8 otklanja dio ivice odbitka ili sječiva.
Bosch (1979.)
9 Nož je univerzalna alatka za sječenje, rezanje i slične radnje.
Retuš su krupniji ili sitniji negativ na ivici odbitka dobijeni retuširanjem
tj. naknadnom obradom artefakta pomoću retušera od kamena, kosti,
roga ili drveta. Funkcija retuša je da se oruđe dovede u željenu formu, tj.
da se ojača ivica ili čisto radi lakšeg usađivanja.
10
Odbitak je neposredni proizvod okresivanja jezgra od kamena ili nekog
drugog minerala. Mogao se upotrebljavati za obavljanje različitih
djelatnosti, a naknadnim obrađivanjem pretvaran je u oruđe
odgovarajuće namjene.
11
Sječivo je odbitak čija je dužina dva puta veća od širine. Najčešće je
pravilne forme, paralelnih ivica i sa paralelnim negativima prethodno
odbijenih sječiva.
12
Probojci su odbici ili sječiva sa šiljkom formiranim retuširanjem na
jednom, a rjeđe na oba kraja.
13
Strugači su odbici ili sječiva koja su najčešće duboko retuširani na
njihovom kraju. Pretpostavlja se da su korišteni za obradu životinjskog
krzna i kože.
14
Postruška je odbitak koji je najčešće retuširan na jednoj strani. Služila
je za obavljanje raznih poslova, posebno pri obradi ulovljenog plijena.
odnosno jezgra, odbija se manji komad (odbitak) sa
ciljem da se koristi u drugim vrstama poslova, bez
obzira na to da li će se koristiti u svom primarnom
obliku ili će biti naknadnih intervencija (retuširanje).
Uobičajeno je da se perkuterima nazivaju alatke
kojima se vrši odbijanje manjih komada sa jezgra.
Batovi su masivne i grube alatke kojima se veliki
komad sirovine usitnjava, bilo da je riječ o potrebama
lakšeg transporta, bilo da je riječ o dobijanju manjih
komada pogodnijih za oblikovanje u jezgro ili
definisanu alatku. Kako su nakon razlamanja oblutka
dobijeni komadi mogli da se obrađuju dalje, to znači
da je bat mogao da se koristi i kao perkuter. Zbog toga
ne treba da zbunjuje upotreba dvojnog termina
bat/perkuter. Musterijenskoj industriji prethodile su
one predmusterijenske. Npr. artifakti iz pećine
Treugolnaja pripadaju okresanoj industriji koja je
opredjeljena kao predmusterijenska, odnosno
tajasijenska, sa artifaktima manjih dimenzija. Među
njima se nalaze alatke tipa 'pebble tools', nema
ašelskih bifasa i leval tehnike, ali su prisutni grubi
protobifasi i atipični bifasi. Najstariji sloj u pećini
Treugolnaja datiran je na više od 560.000 godina
PDV21. Sama forma artifakta ne može uvijek da bude
jedina i neporeciva determinanta funkcije alatke, a
već je poznato na osnovu do sada pronađenih
primjeraka da su artifakti ranih paleolitskih kultura bili
zapravo višenamjenski. Veće dimenzije okresanih
artifakata koje su bile naročito izražene u kulturama
donjeg paleolita, uslovljavale su i njihovu prenosivost.
U praksi se to odražavalo kroz izraženu višenamjensku
upotrebu jedne alatke bez obzira kojem osnovnom
tipu, proizvoljno definisanom od strane današnjih
istraživača, ona pripadala. To znači da je jedan artifakt
nužno i vrlo uspešno korišten kako za sječenje tako i
za struganje, cjepanje, drobljenje, kopanje i neke
druge aktivnosti. Jasno je da položaj negativnih faceta
Dlijeto je uska alatka sa kratkim sječivom koja je služila za graviranje ili
16
Prvenstveno su kao noževi korišteni odbici kamena sa oštrim ivicama, dok
kasnije dolazi do masovne proizvodnje ovih sječiva.
17
Šiljak je oruđe izrađeno na odbitku ili sječivu, a retušem je dobijen
šiljasti oblik.
18
Jamičasto oruđe su odbici ili sječiva na čijoj jednoj ili više strana je
formirano više jamičastih udubljenja. Ove alatke su prvenstveno korištene
za obradu artefakata od kosti, roga i drveta.
19
Nazubljeno oruđe je odbitak ili sječivo čija je ivica retuširana tako da se
dobije nazupčana forma. Korišteno je za obradu tvrđih materijala, prije
svega za izradu artefakata od drveta, kosti ili roga.
20
Ukoliko je retuš lociran pretežno na jednom od krajeva (proksimalni ili
distalni), alatku ćemo proglasiti strugačem. Ako je retuš prvenstveno
vezan za jedan od bočnih rubova (lijevi ili desni), alatka će biti opredeljena
kao postruška. U oba slučaja, radna površina služi obavljanju istih ili sličnih
poslova – struganju određenih mekih ili tvrdih površina, pri čemu dolazi
do karakterističnih oštećenja koja su potvrdila ispravnost termina
upotrebljenih za opis ovog tipa artifakata.
21
Doronichev (2008.)
nastalih retuširanjem alatke i površina koju facete
formiraju u odnosu na uočljiv hvat artifakta (veoma
prisutan na kremenačkim primjercima) predstavljaju
jednu od bitnih karakteristika na osnovu kojih može
da se razlikuje geofakt od artifakta. Ponavljanje
određenih oblika je još jedan pokazatelj da je riječ o
sistematskom umnožavanju oblika što vodi ka
formiranju određenog tipa. Taj ponavljajući obrazac
formira prepoznatljiv sistem u kojem mogu da se
koriste i rukom čovjeka nemodifikovani komadi
ukoliko je njihov primarni oblik u izvesnoj mjeri imao
izražen pomenuti umjetni obrazac. Naravno da se i u
takvim slučajevima, prilikom upotrebe na
materijalima različite tvrdoće, formiraju jasna i često
lako uočljiva oštećenja, koncentrirana u određenim
zonama, što takve nalaze izdvaja od artifakata koji
nisu bili u upotrebi.
Prema šemi koju je uveo britanski arheolog Grahame
Clark (1907–1995), kameni alati se mogu klasificirati
u 5 kategorija ili modusa izrade (od 1 do 5).
Musterijenski alati pripadaju tzv. modus 3 tehnici koji
polazi od pripreme kamene jezgre od kojih se dobiva
veći broj korisnih odbitaka (leval tehnika). Leval
tehnika je dobila ime prema pariškom predgrađu
Levallois-Perret, gdje su prvi primjerci tako obrađenih
alata bili pronađeni, nastala je još u sklopu kasne
ašelske kulture. Ovaj način obrade doveo je do
znatnog unapređenja gdje se iz jednog jezgra dobijalo
značajno više sječiva nego prijašnjim tehnikama
obrade22. Musterijenski alati većinom pripadaju
srednjem paleolitu. Ručne sjekire, dugih oštrica
ukazuju na industriju istog tipa. Alati su pravljeni
savršenije nego bilo koji drugi iz prijašnjih kultura.
Leval tehnika je savršeniji oblik jezgraške tehnike
obrade. Jezgro je obrađivano detaljno i precizno, da
se na kraju dobije fino sječivo. Za ovaj kvalitet rada,
potreban je i tzv. 'meki' čekić, najčešće pravljen od
jelenjeg roga ili nekog sličnog materijala kojeg su
mogli pronaći u prirodi. U Europi i u okolnom
području, leval tehnika usavršila se u sklopu
musterijenske kulture. Identifikovane su sljedeće
vrste musterijenske tehnike: tehnika nazubljivanja,
Quina tehnika23, musterijan ašelske tradicije (MTA)
koja se dalje dijeli na tip A i tip B, te tranzionalni
musterijan sa tehnikom dvostrane obrade sječiva
(MBT).
Nosioci musterijanske kulture - Neandertalci.
Porjeklo neandertalaca još uvijek nije dovoljno
22
A. Leroi-Gourhan (1957.)
23
A. Lock, C. R. Peters (2012.)
24
Hublin (2009.)
25
Schwartz and Taittersall (2003.)
26
Gruen and Stringer (2000.)
27
Churchill (2006.)
razjašnjeno. Postoji mogućnost da su Homo
heidelbergensis, nakon dolaska u Europu tamo živjeli
i postepeno evoluirali u Home neadertalce24. Ne
postoji jasna filogenetska veza između neandetalaca i
europskih pre-neandertalskih arhaičnih ljudi. U
kasnom pleistocenu neandetalci su rasprostranjeni u
Europi, Aziji i Bliskom Istoku25. Čini se da su
neandertalci naselili Bliski istok iz Europe negdje oko
122.000 PDV ili čak i nešto ranije26. To je vrijeme
posljednje glacijacije i neki od neandertalskih grupa
mogli su napustiti Europu i u vrijeme toplijeg perioda
dok su drugi bili potisnuti nadolazećim zahlađenjem.
Nosioci musterijenske kulture su bili neandertalci. Oni
su bili nižeg rasta nego sapijensi ali robusnije građe
tako da im je tijelo zahtjevalo više energije u
poređenju sa sapijensima27. Analize izvršene pomoću
stabilnog karbona i nitrogenovog izotopa pokazele su
da su neandertalci u Europi uglavnom lovili veliku
divljač28. Istraživanja kostiju neadretalaca,
pronađenim u pećinama Vindija u Hrvatskoj, Marillac
i Scladina u Italiji, sprovedena korištenjem stabilnog
karbona i nitrogenovih izotopa, pokazala su da su se
ovi neadertalci hranili isključivo mesom i bili na vrhu
prehrambenog lanca29. Leval tehnika koju su koristili
mogla je olakšati i izradu kompozitnih alata: recimo
vezivanje kamenih šiljaka na koplja30, što bi olakšalo
lov na krupnu divljač a poznato je da su neandertalci
često lovili veliku divljač. Dokazi iz skeletne
morfologije neandertalskih ostataka i
paleopatologije, iz pećine Starosele u Bugarskoj,
upotrijebljeni su kao dokaz da su tehnike lova
neandertalaca bili jako opasne, a sastojali su se od
bliske konfrontacije sa plijenom i napada izbliza.
Istraživanje je pokazalo i da su na lokaciji obrađivani
drvo i drvenasti materijali. Rezultati iz pećine
Starosela u Bugarskoj, ukazuju na postojanje
kompozitnih alata u srednjem paleolitu i vezivanje
kamenih šiljaka na koplja što sugerira da neandertalci
možda nisu bili ograničeni samo na lov iz neposredne
blizine. Istraživanja sprovedena u pećini Ummel Tlel u
Siriji, pokazalu su da su se srednjepaleolitski
neandertalci koristili bitumenom za spajanje kamenih
šiljaka sa kopljem i dalje su korišteni kao projektili.
Prisutnost fragmenata pernatih barbula na alatima s
obje strane jasno ukazuje na to da su se ptičije kosti
koristile kao materijal za izradu alata u srednjem i
ranom gornjem paleolitu31. Na brojnim nalazištima
koji pripadaju musterijenskoj kulturi srednjega
paleolita nađene su značajne količine crvenog okera
28
Kuhn and Stiner (2006.); Richards (2007.)
29
B. L. Hardy and others (2001.)
30
Verpoorte (2006.)
31
B. L. Hardy and others (2001.)
 SLIKA – Položaj sjeverne Bosne u Centralnoeuropskom panonskom bazenu, izvor Wikipedia

SLIKA – Srednjepaleolitske lokacije sjeverne Bosne, izvor Google maps

koji se upotrebljavao za bojanje / ukrašavanje32. Na
raznim nalazištima u Europi otkriveni su i tragovi
korištenja vatre i ognjišta. Neandertalci su definitivno
znali za vatru i povremeno je koristili. U pećinama Roc
de Marsal i Pech de l’Aze IV u Francuskoj otkriveni su
tragovi korištenja vatre u različitim periodima.
Zanimljivo je što su tragovi korištenja vatre mnogo
veći u toplijim periodima nego u hladnijim gdje u
većini slučajeva nisu nikako ni zabilježeni.
Najjednostavnije objašnjenje je da se u toku toplijih
perioda meso koje su konzumirali brže kvarilo pa je
bilo potrebno da se termički obradi da bi trajalo duže
i bilo očišćeno od raznih bakterija i nametnika. U toku
hladnijih perioda meso bi jednostavno smrzlo i tako je

32
A. Marshack (1981.); Sorresi and d'Errico (2007.)
bilo očuvano za naknadno konzumiranje a na taj način
bi bilo bilo očišćeno od raznih bakterija i nametnika.
Očito je da im vatra nije služila za zagrijavanje
prostora ili tijela33. Tokom pliocena i prelaza u
pleistocen Dardaneli i Bosfor bili su suhozemna
prevlaka između Mediterana i Crnog mora, koje je u
to vreme bilo veliko slatkovodno jezero. Migracija
magafaune, kojoj je više odgovarala hladnija klima,
mogla je neometano da se odvija tim putem – od
Bliskog istoka, odnosno Male Azije ka Europi. Logična
posljedica tih kretanja je i potraga hominina za
krupnom lovinom kao glavnim izvorom bogatim
proteinima.
Musterijen sjeverne Bosne. Sjeverna Bosna se
geografski nalazi u okviru centralnoeuropskog
panonskog bazena i to na njegovoj južnoj granici.
Centralnoeuropski panonski bazen zatvoren je
planinskim lancima Karpata, Dinarida i Alpa, osim na
mjestima gdje najveća europska rijeka Dunav ulazi i
izlazi iz bazena. Sjeverna Bosna je geografska regija
ograničena planinskim lancem Dinarida sa juga,
rijekom Drinom sa istoka, rijekom Savom sa sjevera i
rijekom Unom sa zapada.
Prostor sjeverne Bosne činile su tundre (prostor
danas identificiran pronađenom praškastom
ilovačom) koje su sjevernije prelazile u stepe (prostor
koji je danas identificiran pronađenim praporom) a
južnije u gušće šume34. U regionalno-
paleoklimatskom pogledu pojava praškaste ilovače je
utoliko zanimljiva što ona upućuje na postojanje
nešto vlažnijih područja za vrijeme ledenih doba.
Pogodni uslovi za biljke i životinje pružile su bolja
lovišta nego suhlji predjeli i siromašnije praporne
stepe centralnog panonskog područja. Drugi bitan
faktor u naseljavanju ovog prostora su i bogata
nalazišta sirovine za proizvodnju alata i oružja –
tvrdog kamena u koritima rijeka. Idući od Save prema
Dinari u pravcu jugozapada, količina padinske
drobine35 raste zbog povećanih padavina i smanjenja
temperature. Pri istim preduslovima pokrivanje
brdskih padina drobinom moglo je biti prošireno od
vlažnih ka pretežno suhim područjima. Na Visokom
Brdu kod Dervente uzorci polena povezanih sa
musterijenskim materijalom ukazuju na dominaciju
vegetacije žbunaste tundre sa patuljastom brezom,
čija su stabla bila razrijeđena. Ponegdje se javljala
polegla kleka i mjestimično bijeli bor. Oko izvora i
rijeka rasle su patuljaste vrbe i jova. Između žbunova
razvijala se trava, a na vlažnijim mjestima oštrice i
33
H. L. Dibble and others (2017.)
34
Đ. Basler i K. Brunnacker (1967.)
35
Drobina je nastala smzavanjem i soliflukcijom tla.
36
A. Gigov (1973.)
sita36. Slična situacija je i na Kadru, u uzorku polena
povezanog sa musterijenskim artifaktima dominira
travnata tundra, mahovina, lišajevi i gljive, a
sporadično se javlja i polen vrbe i breze37. Novija
istraživanja su pokazala da se elementi kontinuiteta i
homogenosti fenomena materijalne kulture češće
nalaze kod zajednica koje su smještene u izoliranijim
prostorima ili prostorima koji se ponovo naseljavaju,
tj. rekoloniziraju38. Na osnovu do sada raspoloživih
podataka i analiza, može se zaključiti da je područje
sjeverne Bosne bilo intenzivno naseljavan i naseljen
prostor tokom gornjeg pleistocena. Osnovni dokaz
tome je veliki broj paleolitskih lokaliteta u dolinama
rijeka i njihovih pritoka koje su gusto raspoređene, na
kojima su pronađeni artifakti od okresanog kamena,
karakteristični za srednje i gornje paleolitske
kulture39.
Pronađeni artifakti često su izmješani u slojevima
zbog poznatih prirodnih djelovanja, kao i na većini
paleolitskih lokaliteta na Balkanu. Ovo mješanje
slojeva i artifakata dodatno otežava kreiranje osnove
stratigrafije arheološkog lokaliteta. Ovakva mjesta,
većinom ušća manjih potoka u rijeku, u sušnim i
hladnim periodima imala su određenu količinu vode
(tekuće ili u obliku močvarnog prostora), koja je
omogućavala razvoj i rast biljaka. Ta ušća su takođe
bila zaštićena i visokim brdima koja su smanjivala
prodor hladnog zraka a omogućavala akumulaciju
toplote. Naseljavajući se na brdima odmah iznad
ovakvih lokacija, tadašnji stanovnici su imali dosta
dobar pregled kretanja životinja koje su konstantno
tražile vodu i hranu. Na području sjeverne Bosne do
sada je otkriveno preko stotinu paleolitskih lokaliteta,
od kojih je arheološki istraženo vrlo malo, probnim ili
sistematskim iskopavanjima. Oko 20-tak lokacija
možemo klasificirati kao lokacije koje definitivno
sadrže materijalne tragove musterijenske kulture. To
su vjerovatno bili gusto raspoređeni lokaliteti na
otvorenom, smješteni na istaknutim brežuljcima
iznad dolina rijeka, većinom na ušćima manjih potoka
ili rijeka u veće, sa dobrim dometom posmatranja i
nadzora okoline, prosječne nadmorske visine od 100
do 300 m, koji pripadaju tzv. periglacijalnom prostoru.
Jedino, do sada otkriveno nalazište koje odudara od
ove šeme je pećinsko nalazište Rastuša. Lokaliteti
značajnije udaljeni od rijeka ili potoka su Veliki
majdan kod Tešnja i Krčevine kod Male Brijesnice.
Profili paleolitskih lokaliteta sastoje se od nekoliko
horizonata fosilnog tla različite geološke starosti, koji
37
A. Montet-White (1974.)
38
L. S. Premo (2010.)
39
Đ. Basler i K. Brunnacker (1967.)
su postepeno nanošeni eolskom sedimentacijom
beskarbonatne prašine u različitim klimatskim
uslovima mlađeg pleistocena40. Ovi lokaliteti su
povremeno bili izlagani promjenama koje su sa
sobom donosile smjene hladnih i toplih perioda, pa je
pored sedimentacije dolazilo i do jačih zahvata
erozije. Južnu granicu panonskog prapora zatvaraju
ležišta praškaste ilovače u kojima se otkriveni
paleolitski nalazi. Takva ležišta u sjevernoj Bosni
zabilježena su na potezu od krajnjeg zapada pa
istočno sve do Tuzle41. Dok se naslage prapora u
sjevernoj Bosni mogu okarakterisati kao debele
naslage praškaste ilovače u obliku niskih brežuljaka ili
pokrivača tih brežuljaka, debeli su najviše od 5 do 8
metara. U njima je moguće pronaći i slojeve
pseudoglejnog parasmeđeg tla, tj. sekundarni
pseudoglejni sloj kao interglacijalno tlo. U području
praškaste ilovače u sjevernoj Bosni, u dolinama rijeka
Bosne, Ukrine i Usore, pokazalo se da je nekadašnja
površina iz posljednjeg interglacijala erozivno
razbijena sa pseudoglejnim parasmeđim tlom kao
horizontom koji mu je pripadao u početku wurmskog
ledenog doba. Na vrhovima brda, koja su tada
nastala, stara površina ostala je uglavnom očuvana.
Interglacijano tlo tada je tada donekle presječeno, a
ono što je preostalo razvučeno je soliflukcijom42.
Djelovanjem temperature, tj. zamrzavanjem tla ono
postaje razbijeno i zahvaćeno novim
pseudooglejavanjem43 i nakon toga u narednom
periodu biva prekriveno praškastom ilovačom. U toku
wurmskog ledenog doba (MIS 3), istraživanja su
pokazala da je intenzitet erozije manji kako idemo
prema jugoistoku, zbog čega se može pretpostaviti da
na ovom prostoru nije bilo permafrosta (stalno
smrznute zemlje). Musterijen u sjevernoj Bosni je
danas identificiran u Wurm I stadijal, ali možda i u
Wurm I/II interstadijal44, što je ekvivalentno
marinskom izotopskom stadijumu (MIS 3 – MIS 5)45,
mada vremenski raspon musterijena u sjevernoj
Bosni ostaje neizvjestan usljed nedostatka većeg
broja radiometrijskih datuma. Zbog prirode zemljišta
kvartarnih slojeva sjeverne Bosne, tj. njene specifične
kiselosti nisu sačuvali osteološki nalazi, tako da se na
arheološkim lokacijama rijetko pronalaze ostaci
40
Đ. Janeković (1961.)
41
Đ. Basler i K. Brunnacker (1967.)
42
Soliflukcija (lat.), u geologiji, klizanje, lagano spuštanje rastresitoga
pokrovnog sloja ili stjenovite mase niz padinu.
43
Pseudooglejavanje: U vlažnom periodu godine, usled vodoneprousnog
sloja na dubini iznad 70 cm dolazi do zasićenja vodom površinskog dela
profila. Ova faza se karakteriše dominacijom redukcionih procesa i
odsustvom kisonika, usled čega dolazi do redukcije jedinjenja željeza i
mangana čime se oni prevode iz viševalentnih u niže valentne oblike. Ova
jedinjena su rastvorljiva u vodi i mogu da migriraju ka unutrašnjosti
strukturnih agregata. Kad nastupi suhi period dolazi do oksidacije i
taloženja ferumnih (Fe) i manganskih (Mn) jedinjenja. Tako nastaju sivo
kostiju životinja ili hominina. Kosti su korištene za
izradu artifakata, jer je kao sirovina pogodna
zahvaljujući svojoj čvrstoći i elastičnosti koštanog
tkiva. Anatomski oblik različitih dijelova skeleta
diktira njihovu obradu i kasniju primjenu.
Rascijepljene i uglačane duge kosti koriste se za izradu
šila, dlijeta i ostalih tipova alatki, dok su pljosnate
kosti uglavnom korištene za izradu dugmadi, češljeva
i sl. Na području sjeverne Bosne, prema primjeru
pećine Rastuša, najzastupljenije su sljedeće vrste:
pećinski medvjed, obični jelen, pragovedo, stepski
nosorog, džinovski jelen, vuk i pećinski lav46.
Osnovne karakteristike srednjepaleolitskog
materijala sjeverne Bosne su upotreba leval tehnike i
dominacija postruški među retuširanim alatima, kao i
u ostatku centralne Europe. Pored toga, otkrivena je i
prisutnost klaktonske tehnike, kao i stepenasti retuš.
Zastupljen je veliki broj leval odbitaka i postruški
(strugača) od širokih odbitaka, neretuširani široki
odbici. Uska sječiva su rijetka, a od jezgara se javljaju
jezgra za široke odbitke, uska sječiva i mali broj
diskoidnih sječiva. Od sirovina je tokom srednjeg i
gornjeg paleolita najčešće korišćen lokalni radiolarit,
u vidu riječnih oblutaka sekundarno smeštenih u
šljunkovitim naslagama rijeka. Obluci su uglavnom
loptastog i kockastog oblika, težine od oko 0,5 kg do
2 kg, sa korteksom crne ili braon boje47. Alatke su u
uglavnom na odbicima, koji najčešće potiču od
oblutaka malih dimenzija (između 4 i 7 cm)48.
Otkrivene musterijenske lokacije u sjevernoj Bosni su
zabilježene na Visokom Brdu (Lupljanica) kod Teslića,
Markovcu kod Čelinca, Kadru na Savi, Zobištu kod
Dervente, Kamenu i Lonđi kod Doboja49 ali i na
mnogim drugim lokacijama. Lokacija Kamen kod
Doboja je i prva otkrivena paleolitska lokacija u BiH.
Otkrivena je paleolitska stanica na vrhu brda odmah
uz rijeku Bosnu, a na samom ušću rijeke Usore u rijeku
Bosnu. Ovo je prvo paleolitsko nalazište otkriveno u
BiH još 1949. godine. Nekoliko kulturnih slojeva iz
različitih epoha paleolita je nabijeno u jednu
kompaktnu masu ilovače. Pronađeni artifakti
odvojeni su po tipološkoj metodi u nekoliko kultura:
musterijenska, orinjacijanska i gravetijanska, a
obojene zone iz kojih su evakuisani Fe i Mn i hrđaste zone gde se
koncentriše sekundarno oksidisano željezo dok zone akumulacije
mangana imaju crnu boju. Na taj način zemljište postaje prošarano
talozima jedinjenja Fe i Mn a ima mozaičan, mramoran izgled.
44
T. Rajkovača (2004.)
45
S. Ivy-Ochs and others (2008.)
46
I. Pandžić (2014.)
47
T. Rajkovača (2004.)
48
Baumler (1987.)
49
A. Montet-White and others (1993.)
zabilježeno je i korištenje leval tehnike odbijanja.
Lokaciju je definisao arheolog Đ. Basler 1953. godine.
Godine 1979. Đ. Basler je identifikovao nekoliko
musterijenskih lokacija u sjevernoj Bosni. Datiranja
pomoću karbona (C14) iz zagorenog komada kamena
dalo je vrijeme od blizu 90.000 PDV ali se ovo
datiranje treba uzeti sa rezervom zbog poznate
ograničenosti ove metode datiranja. Zanimljiva
lokacija je i „Pećine Kozarica 1“ u Klasnicama kod
Laktaša. Lokaciju čini skupina paleolitskih stanica
otkrivenih na jugoistočnoj padini planine Kozare
smještenih na kompleksu brežuljaka, iznad rijeke
Vrbas na ukupnoj dužini od 2 km. Otkrivena je velika
koncentracija leval musterijenskih artifakata. Što se
tiče redukcije jezgra otkriveni su dokazi redukcije na
pojedičnoj platformi kao i dokaze o radijalnoj
SLIKA – Musterijenska lokacija Pećine Kozarica 1 (Klašnice), Laktaši
SLIKA – Musterijenska lokacija Kadar (Gornji Svilaj), Bosanski Brod
50
T. Rajkovaca (2014.)
51
A. Montet-White and others (1993.)
redukciji jezgra50. Lokaciju je definisao B. Graljuk
1979. godine. Serija termoluminiscentnih datuma sa
pojedinih lokaliteta potkrepljuje hronološki okvir tih
industrija: musterijen sa lokaliteta Zobišta kod
Dervente datira se u period oko 87.000 godina PDV
(MIS 5)51. Ova naselja bi se mogla svrstati u rani
musterijen, rana faza posljednje glacijacije52.
Musterijenska lokacija Kadar kod Gornjeg Svilaja je
takođe zanimljiva jer je to najsjevernija otkrivena
lokacija sjeverne Bosne. Paleolitsko nalazište sa
fertilnim horizontom debljine od 15 do 30 cm, na
dubini od 30 cm. Oko 70 cm ispod gornjepaleolitskog
sloja otkriveni ostaci staništa sa karakteristikama
musterijenske kulture značajne starosti, što se može
zaključiti po alatkama sa prirodno poliranom
površinom. Lokaciju definisali A. Montet-White i Đ.
Basler 1977. godine.
52
A. Montet-White and others (1993.)
Poznata arheološka lokacija Lonđa kod Doboja
datirana je na oko 50.000 PDV, zatim Kamen kod
Doboja na period stariji od 50.000 PDV, Markovac kod
Čelinca na 45.000 PDV53, itd. Artifakt otkriven na
lokaciji Kamen, a radi se o bifacijalno obrađenom
predmetu – vrhu strelice, koji je karaktrističan za
kasniji musterijen54. Rekonstrukcija izduženog rezala
pronađenog na nalazištu Markovac sa retušama na
lijevom sječivu otkrio je Đ. Basler. Po desnom rubu
nalazi se nekoliko retuša nastalih upotrebom
predmeta. Talon rezala je leval tipa, što naglašava
srednjepaleolitski karakter. Predmet nastao širokim
odbitkom leval tipa bez retuša. Talon je obrađen sa
nekoliko strana. Srednji žljeb pokazuje naročito
naglašenu udubinu od talona prethodno izbijene
pločice. I treći je strugalica ravnog tipa, izrađena na
pločici koja je sa svih strana obijena. Imajući u vidu da
je prisustvo neandertalaca ili njihove materijalne
kulture iz marinskog izotopskog stadijuma 5 (MIS 5)
posvjedočeno na obližnjim lokalitetima u Hrvatskoj55
i Sloveniji56. Opravdano očekivati da su neandertalci
takođe bili prisutni u sjevernoj Bosni i početkom
marinskog izotopskog stadijuma 5 (MIS 5), oko
130.000 godina PDV kada su bile naseljene pećina
Betal u Sloveniji i pećina Krapina u Hrvatskoj. U Italiji
nalazimo srednje paleolitski materijal koji se datira
čak u marinski izotopski stadijum 757 (MIS 7) (290.000
- 295.000 godina PDV), ali i kasniji period u pećini
Lamalunga kod Altamure između 128.000 i 187.000,
što daje mogućnost da u budućnosti pronađemo
srednje paleolitski materijal slične starosti i u
sjevernoj Bosni.
Arheološko nalaziše Kamen kod Doboja definisano je
kao kasni musterijen ili rani orinjacijen58. Na nalazištu
Markovac kod Dervente takođe je otkriven određeni
broj alata koji se mogu klasificirati kao musterijenski i
dosta su slični onima pronađenim na Visokom brdu
kod Dervente te Kamenu i Lonđi kod Doboja. Inače
lokacije Kamen i Lonđa su jako slične jedna drugoj po
pronađenim artifaktima i razlikuju se od ostalih
lokacija. Na Visokom brdu kod Teslića i Lonđi kod
Doboja, na osnovu sloja zbijene ilovaste gline oker
boje, obogaćen konkrecijama ferohumata, moguće je
datirati lokaciju u mlađu fazu prvog wurmskog
stadijala (MIS 3). Lokacija Markovac kod Dervente je
bila naseljena na kraju prvog wurmskog stadijala, u
vrijeme otapanja leda. Okolinu Markovca činila je
vlažna tundra sa niskim hladnodobnim drvećem kao
53
Đ. Basler (1963.)
54
T. Rajkovaca (2014.)
55
W. J. Rink and others (1995.); Miracle (2007., 2011.)
56
Turk (2007.)
57
Mussi (2002.)
što su breza, joha i vrba te dominantnom vegetacijom
koju čine sa mahovina i divljom travom59.
Jako zanimljivo je da je na lokacijama Visokom brdu
kod Teslića, Lonđi kod Doboja i Mala Gradina kod
Kulaša primjetan izrazito kontinuiran musterijenski
supstrat fertilnog horizonta koji bez znakova preloma
prelazi u izrazito gornjepaleolitski supstrat bez
vidljivih prelaznih perioda što u određenoj mjeri
ukazuje na kontinuitet naseljavanja. I na lokaciji
Crkvina (Makljenovac) kod Doboja zabilježeno je
prisustvo musterijenske kulture na osnovu jednog
tipičnog jezgra, iako je na osnovu pronađenog
materijala za izradu oruđa (kamenih odlomaka –
ostataka od proizvodnje) lokacija definisana kao
gornjepaleolitska sa procjenom o intezivnijem
naseljavanju u Wurm I/II interestadijalu60. Istraživanja
pećine Rastuša izvršena 2014., ali i prethodnih
godina, pokazala su da je ova pećina bila naseljena za
vrijeme srednjeg paleolita i u njoj je otkriven alat
musterijenske kulture u horizontu koji je datiran na
37.500 PDV. U drugom horizontu otkriven je
musterijenski šiljak sa bifacijalno retuširanim vrhom
koji nije tipološki „listoliki šiljak“ (leaf point) niti
bifacijalno retuširana alatka. Ovakva bifacijalna
obrada materijala češća je kasnije, nego u ranijim
periodima u musterijenskom tehnokompleksu61. Na
osnovu toga moguće je datirati ovu zbirku u period
nakon poslednjeg interglacijala (MIS 5), tj. MIS 4 ili 3,
oko 70.000 - 40.000 godina PDV.
Istraživanja pećine Rastuša pokazalo je i da su njeni
stanovnici manje selektovali sirovine u jednim
periodu tokom srednjeg paleolita, dok je u drugom
izražena upotreba kremena visokog kvaliteta. Ovaj
kontrast upućuje na aktivnosti srednje paleolitskih
neandertalaca kao što su, u najmanju ruku, planiranje
unaprijed i transportovanje. Oni su koristili kremen
visokog kvaliteta za aktivnosti koje su vršili u hodniku,
koji vodi u dublje dijelove pećine. Isto tako, zbirke
pokazuju sličnu zastupljenost sjaja, gorenja i
mikrooštećenja ivica. Ova oštećenja, u mjeri u kojoj su
ona bar indirektni indikator ljudskih aktivnosti u
prošlosti (od upotrebe artifakta, loženja vatre itd.),
ukazuju na slične aktivnosti vršene na ovim različitim
lokacijama. Industriju srednjeg paleolita sa lokaliteta
Rastuša karakterišu artifakti pretežno malih
dimenzija, nizak procenat sječiva, upotreba leval
tehnologije, pri čemu je registrovano korišćenje leval
odbitaka i za izradu alata, prisustvo prirodno
58
A. Montet-White anf others (1993.)
59
Đ. Basler (1963.)
60
Đ. Basler (1963.)
61
P. Mellars (1996.)
otupljenih noževa, jako mali broj artifakata sa
facetiranom platformom, visok procenat postruški i
mala zastupljenost nazupčanog oruđa, a registrovana
je i pojava šarentijanskih elemenata u vidu jedne
bilateralno retuširane postruške tipa „limace“62.
Tipološke i tehnološke karakteristike industrije
srednjeg paleolita iz Rastuše, prije svega prisustvo
leval tehnologije i visok procenat postruški,
odgovaraju musterijenu kakav je registrovan na
ostalim sjeverno bosanskim lokalitetima. Takve
lokacije su Londža i Kamen kod Doboja, Mala Gradina
u Kulašima, Zobište i Visoko Brdo, što daje mogućnost
postojanja regionalne tradicije u srednjem paleolitu
na ovom prostoru63. Prvi koji je pokušao protumačiti
sjeverno bosanski musterijen bio je naš poznati
arheolog Đ. Basler. Na osnovu dokaza koje je prikupio
i poređenja sa nalazima na drugim lokacijama on je
zaključio da je sjeverno bosanski musterijen tipični
kasni musterijen i da nema nikakvih lokalnih
specifičnosti, u analogiji sa nalazima sjevernog djela
centralne Europe, u Karpatima i lokacijama oko
Panonskog bazena. Raznovrsnost nalaza na
Petrovaradinu kod Novog Sada (Srbija) ukazuju na
kulturne veze i razmjenu u srednjem paleolitu u
cijelom Karpatskom bazenu. Nalazi u pećini Balanika
u Srbiji ukazuju i na postojanje treće „Balkansko-
Anatolske“ grupe u Europi, kod koje nema
ašulijanskih elemenata, a gdje tehnike donjeg
paleolita i musterijenske tehnike dominiraju6465.
Pronađeni alati u pećinama Mala i Velika Balanika u
Srbiji definitivno su musterijanskog karaktera sa
snažnim šarentijanskim (Charentian) elementima u
donjim slojevima, dok se u gornjim slojevima
otkriveni alati koji pripadaju tipičnom musterijanu.
Pronađeni alati u pećini Samaila u Srbiji, ali i drugim
nalazištima u zapadno Moravskoj dolini vjerovatno
nisu stariji od MIS 7 ili MIS 6 kada se leval tehnika
pojavljuje na Balkanu (pećine Kozarnika i Crvena
stijena), ali nije ni mlađa od MIS 5 kada su slične
industrije zabilježene na nalazišima kao što su
Asprochaliko u Grčkoj, Zobište u sjevernoj Bosni i
Crvena Stijena u Crnoj Gori66. Pronađeni dokazi
govore u prilog intenzivnog naseljavanja u vrijeme
interglacijacije (MIS 7 ili MIS 5)67, ali i širenjem leda u
periodu glacijacije kao sklonište (refugium) za
stanovnike koji dolaze sa sjevera. Na teritoriji
62
I. Jovanović (2014.)
63
I.K. Ivanova (1979.), Baumler (1987.), S.K. Kozlowski (1992.)
64
D. Mihailović i K. Bogičević (2016.)
65
D. Mihailović and K. Bogičević (2017.)
66
Đ. Basler (1963.), G. N. Bailey and others (1992.), Baumler (1987.),
Sirakov and others (2010.)
67
Đ. Basler (1963.), Morley (2007.)
centalne i jugoistočne Europe zabilježene su različite
leval musterijanske tehnike pripreme bazirane na
redukciji alata sa trbušne strane. Ova tehnika je
naručito dokumentovana na nalazištima u vrijeme
MIS 6 i MIS 5 na teritoriju jugoistočne Europe, a nešto
kasnijem periodu i u pećini Karain na jugu Turske i
Zagros planine u Iranu68.
Najstariji pronađeni oblik musterijana, 'Crvena
stijena' tipa musterijana i njegovo širenje dalje na
istok jedan su od glavnih dokaza za teoriju o evoluciji
i širenju neadertalaca iz Europe prema istoku i jugu69.
Sjeverno bosanski musterijen tipičaj je po velikom
broju pronađenih retuširanih potruški/strugača
(jednostranih i dvostranih). Za kasni sjeverno
bosanski musterijen Đ. Basler je smatrao da je on vrlo
sličan kasnom musterijenu u Siriji, tzv. Jabrudienu
Alfreda Rusta70. Naknadna istraživanja koja su vršili
I.K. Ivanova i S.K. Kozlowski pokazala su da ipak
postoje određene lokalne specifičnosti Balkanskog
musterijena koji se razlikuje od tipičnog musterijena
centralne Europe (dunavskog bazena i sjevernog djela
centralne Europe). Tipični „balkanski“ musterijen
karakterističan je po prisustvu relativno velikog
procenta retuširanih tipova artifakata. Potvrđena je i
prisutnost prirodno otupljenih noževa i izduženih
sječiva. Rezultati tipološke i tehnološke analize
materijala sa lokaliteta Zobišta kod Doboja potvrdili
su pretpostavku o postojanju regionalne tradicije, ali
su ukazali i na primjetan kontinuitet naseljavanja i
okupacije ovih lokaliteta kroz vrijeme71. Ipak, veza
srednjeg paleolita sjeverne Bosne sa ostalim
dijelovima Europe i Balkana i dalje ostaje nedovoljno
razjašnjena. Slična je situacija i sa utvrđivanjem veza i
sličnosti između samih lokaliteta u sjevernoj Bosni.
Jedan od najuticajnijih događaja u sjeverno bosanskoj
prahistoriji je i erupcija vulkana Campanian
Ignimbrite (CI), u regiji Campania, Napulj u južnoj
Italiji. Prema istraživanjima veća erupcija vulkana se
desila nekih 40.0000 PDV72 a prije nekih 15.000 PDV i
manja erupcija. Velika erupcija se smatra najvećom
erupcijom u Europi u zadnjih 200.000 godina73.
Komadi vulkanskog materijala u toku erupcije, koja je
trajala 2 do 4 dana, padali su i na istočnu jadransku
obalu. Oblak pepela koji je prekrio površinu od 7.000
km² u jugoistočnoj Europi i istočnoj Aziji, djelimično je
dospio i do centralne Rusije74. Ova erupcija je izazvala
68
Otte and others (1998.)
69
S. K. Kozlowski (1992.), Hublin (2002.)
70
Đ. Basler (1963.)
71
Baumler (1987.)
72
Volcanic risk in Campi Flegrei (2016.)
73
Ancient Super-Eruption (2012.)
74
Engwell, S. L and others (2011.)
veliku emisiju sumpordioksida u atmosferu
uništavajući putem kiselih kiša sav biljni i životinjski
svijet u godinama koje će usljediti poslije katastrofe.
Ova erupcija se donekle poklapa sa završetkom
srednjeg i početkom gornjeg paleolita i pokazuje sloj
pepela „između“ ovih kultura u jugoistočnoj Europi.
Na mnogim lokacijama ova prirodna katastrofa je
uzrokovala i veći diskontinuitet u naseljavanju
određenih lokacija i regija75. Smatra se da je ovaj
događaj uticao i na ubrzanje nestajanje
neandertalaca76.
Promjena temperature (pad temperature usljed
oblaka od pepela) u vremenu nakon erupcije najviše
se osjetila u jugoistočnoj Europi i zapadnim dijelovima
Azije na osnovu modela B. A. Black i uticala na finalno
nestajanje neandertalaca kao i na naknadno
teritorijalno širenje i kulturni napredak Homo
sapijensa77. Vulkan Roccamonfina u Campania, južna
Italija je aktivan od prije 650.000 PDV sa većim
erupcijama od 385.000 PDV i ponovo 52.000 PDV.
Značajan događaj je i nestajanje (potapanje) sjeverno
jadranske teritorije u periodu zatopljenja koje
doživljava svoj vrhunac (maksimum) oko 130.000 PDV
(MIS 5). Nestajanje ove teritorije moglo je donijeti i
migraciju stanovnika i prema sjevernoj Bosni u tom
periodu. Kroz dugi period srednjeg paleolita
pripadnici musterijenske kulture naseljavali su
prostor sjeverne Bosne u više navrata i iz raznih
pravaca da situacija bude još komplikovanija, jer se
sjeverna Bosna nalazila na samoj granici formiranja
permafrosta. Najstarije naseljavanje ovog prostora je
vjerovatno bilo sa sjevera preko rijeke Save. Glavni
pravci prodora su bili vjerovatno uz riječne doline
Bosne, Ukrine i Vrbasa kako pronađena nalazišta i
potvrđuju. Drugi mogući pravac je preko rijeke Drine
i on prati rijeku Spreču. Sprečanska dolina je bila
pogodna za širenje jer je sa sjevera zaštićena od
uticaja hladnoće. Treći pravac prodora je mogao biti
sa juga preko Dinarskog masiva i on prati Jadranski
koridor. Najveći broj doseljenika je vjerovatno bio iz
sjeverne i zapadne Europe u glacijalima (MIS 8, MIS 6,
MIS 4 i MIS 2) gdje je stanovništvo migriralo južnije
usljed pojave zaleđivanja i pogoršanja klime u
njihovim tadašnjim lokacijama78. Postojanje
ranomusterijenskih lokacija kao što su Monte delle
Gioie u Italiji, datirana na 295.000 PDV, te daju
mogućnost naseljavanja Europe i zapadnijim rutama
preko Sicilije ili Gibraltara. Jedni od mlađih dokaza
prisustva neadertalaca su i ostaci otkriveni u pećini
Vindija koji datiraju na 35.000 PDV79. Neandertalci
nestaju iz sjeverne Bosne najdalje do 35.000 PDV a s
njima postepeno i musterijenska kultura izrade.
Kao i u ostatku Europe razlog (ili razlozi) njihovog
nestanka nam nije još do kraja poznat. Posljednji
poznati ostaci neandertalaca su pronađeni u pećini na
Gibraltaru i datirani su na 32.000 PDV. Sudeći po
rezultatima dobijenim istraživanjem, najbolja mjesta
na pejzažu za traženje dobro očuvanih novih dokaza
su vjerovatno na obodima plavnog područja, nižim
riječnim terasama i podnožju sadašnjeg zaleđa.
Međutim, kao što treba ponovo podsjetiti već
istražene lokalitete, tako je potrebno identifikovati i
nove lokalitete, istražiti potpuno i sigurno datirati80.

Zaključak. Prisustvo musterijenske kulture u sjevernoj Bosni potvrđeno je na više različitih lokacija i od više različitih
arheoloških timova. Iako nisu pronađene kosti neandertalaca pretpostavlja se da su oni bili nosioci musterijenske kulture u
sjevernoj Bosni, kao i drugdje u regiji, ali i ostatku svijeta gdje su pronađeni. Prostor sjeverne Bosne u to vrijeme većinom je
činila vlažna tundra sa niskim hladnodobnim drvećem kao što su breza, joha i vrba te dominantnom vegetacijom koju čine sa
mahovina i divljom travom. Od sirovina je tokom srednjeg i gornjeg paleolita najčešće korišćen lokalni radiolarit, u vidu riječnih
oblutaka sekundarno smeštenih u šljunkovitim naslagama rijeka. Osnovne karakteristike srednjepaleolitskog materijala
sjeverne Bosne su upotreba leval tehnike i dominacija postruški/srtugača među retuširanim alatima, ali i sa nekim lokalnim
specifičnostima. Musterijenu u sjevernoj Bosni je najprije definisan kao klasični centralno europski od strane Đ. Baslera ali su
naknadno drugi arheolozi otkrili lokalne odlike (specifičnosti) musterijena sjeverne Bosne zbog čega mu je dat i regionalni
karakter. Tipični „balkanski“ musterijen karakterističan je po prisustvu relativno velikog procenta retuširanih tipova artifakata.
Na pojedinim arheološkim lokacijama primjetan je izrazito kontinuiran musterijenski supstrat fertilnog horizonta koji bez
znakova preloma prelazi u izrazito gornjepaleolitski supstrat bez vidljivih prelaznih perioda što u određenoj mjeri ukazuje na
kontinuitet naseljavanja. Kroz dugi period srednjeg paleolita pripadnici musterijenske kulture naseljavali su prostor sjeverne
Bosne u više navrata i iz raznih pravaca da situacija bude još komplikovanija, jer se sjeverna Bosna nalazila na samoj granici
formiranja permafrosta. Otkrivene arheološke lokacije pokazuju karakteristike i ranog ali i kasnog musterijena. Potvrđeni
vremenski raspon musterijanske kulture u sjevernoj Bosni se kreće od najmanje 87.000 PDV (Zobišta kod Dervente) pa sve do
samog nestanka neadertalaca u Europi – oko 35.000 PDV.

75 78
Heinrich event 4 (2016.) G. Marriner and others (2011.)
76 79
J. Fishern (2015.) Higham (2006.)
77 80
B.A Black, R.R. Neely, M. Manga (2015.) G. Marriner and others (2011.)
 SLIKA - Musterijenski alat pronađen na lokaciji Kamena kod Doboja, izvor Đ. Basler

SLIKA – Rezala pronađenog na nalazištu Markovac sa retušama na lijevom sječivu, izvor Đ. Basler

SLIKA - Musterijenski alat pronađen na lokaciji Lonđa kod Doboja, izvor Đ. Basler
SLIKA – Rekonstrukcija tipičnog diska od crvenog japisa pronađenog na nalazištu Markovac – otkrio Đ. Basler. Jedna od ploha
je sa sačuvanom okorinom, dok se na drugoj vide žljebovi nastali grubim odbijanjem širokih pločica leval tipa, izvor Đ. Basler

SLIKA – Musterijenski alat pronađen u pećini Rastuša kod Teslića, izvor I. Jovanović
Literatura
 Đ. Basler - Dvije paleolitske stanice u dolini rijeke
Ukrine u sjevernoj Bosni (1963.)
 Đ. Basler – Arheološko nalazište Crkvina u
Makljenovacu kod Doboja (1963.)
 Đ. Basler – Paleolitsko nalazište Mala gradina u
Kulašima (1978.)
 Đ. Basler – Neki problemi paleolitika u Sjevernoj Bosni
(1980.)
 Leroi-Gourhan: Prehistoric Man (1957.)
 Đ. Janeković: Karta rasprostranjenosti prapora (1961.)
 Đ. Basler i K. Brunnacker: Položaj sjevernobosanskog
paleolitika u prirodnom ambijentu Wurmskog doba
Jugoslavije (1967.)
 Gigov: Palinološka analiza iz paleolitskog nalazišta
Visoko brdo kod Lupljanice - severna Bosna (1973.)
 A. Montet-White and others: Paleolithic Settlement
Patterns in Northern Bosnia (1993.)
 Marshack: On Paleolithic ochre and early uses of color
and symbol (1981.)
 J. K. Kozlowski: The Balkans in the Middle and Upper
Paleolithic (1992.)
 G. N. Bailey and others: Asprochaliko and Kokkinipilos
TL dating and reinterpretation of middle Pleistocene
sites in Epirus (1992.)
 P. M. Vermeersch and E. Paulissen: Palacolithic Chert
Quarrying and Mining in Egypt (1993.)
 W. J. Rink and others: ESP ages for Krapina hominids
(1995.)
 P. Mellars: The Neanderthal Legacy (1996.)
 M. Krings and others: Neandertal DNA Sequences and
the Origin of Modern Humans (1997.)
 I. Jovanović: The Chipped Stone Industry from Rastusa
Cave (2014.)
 I. Pandžić: Arheološki dnevnik paleolitskih istraživanja
(2014.)
 J. Fisher: Did a Volcanic Eruption Kill Off the
Neandertals. (2015.)
 B. A. Black and others: Campanian Ignimbrite
volcanism, climate, and the final decline of the
Neanderthals (2015.)
View publication stats
 B. L. Hardy and others: Stone tool function at the
paleolithic sites of Starosele and Buran Kaya III,
Crimea: Behavioral implications (2001.)
 J. K. Kozlowski: The Middle and the Early Upper
Paleolithic around the Black Sea (2002.)
 J. J. Hublin: Climatic changes, paleogeography, and the
evolution of the Neandertals (2002.)
 T. Higham and others: Revised direct radiocarbon
dating of the Vindija G1 Upper Paleolithic Neandertals
(2006.)
 S. Ivy-Ochs and others: Chronology of the last glacial
cycle in the European Alps (2008.)
 W. A. Haviland and others: The Essence of
Anthropology (2009.)
 M. Aldenderfer and others: World History
Encyclopedia (2010.)
 L. S. Premo: Modeling effects of local extinctions on
culture change and diversity in the Paleolithic (2010.)
 S. L. Kuhn: Culture and biology in transition: Summary
of findings and conclusion (2010.)
 S. L. Engwell and others: The Campanian Ignimbrite
eruption: inferring eruption characteristics from distal
submarine deposits (2011).
 G. Marriner and others: Geoarchaeological
reconnaissance of the Banja Luka and Doboj area of
northern Bosnia (2011.)
 C. Lock: Handbook of human symbolic evolution
(2012.)
 Ancient Super-Eruption Larger than Thought (2012.)
 T. Rajkovaca: Middle Paleolithic in Northern BiH
(2014.)
 D. Mihailović i K. Bogičević: Technological changes and
population movement in the late Lower and early
Middle Paleolithic of the Central Balkans (2016.)
 Volcanic risk in Campi Flegrei: past, present, future
(2016.)
 Heinrich event 4 characterized by terrestrial proxies in
southwestern Europe (2016.)
 D. Mihailović and K. Bogičević: Paleolithic in the
Central Balkan (2017.)
 H. L. Dibble and others: How Did Hominins Adapt to Ice
Age Europe without Fire? (2017.)