Hrvatska povijest nakon 1945.

- BILJEŠKE

Američki san na jugoslavenski način – 16.04.2020.

Procesi amerikanizacije započeli su još u Kraljevini Jugoslaviji su samo kratkoročno

prekinuti u periodu od 1944./45. do 1948. Još u prvoj Jugoslaviji postojala je tradicija slušanja
jazza, tradicija gledanja holivudskih filmova, a isto tako tradiciju je imao i američki
strip(Tarzan, Flash Gordon, Mickey Mouse, Superman itd.).
Amerikanizacija Jugoslavije bila je korisna i za SAD i za Jugoslaviju. SAD je imala
korist u tome što svoje „vrijednosti“ širila na cjelokupno društvo. Samoposluge su utjecale na
žene, crtani filmovi i stripovi na djecu, Coca Cola i Jukebox na mladež, visokom kulturom,
apstraktnim ekspresionizmom i književnošću na umjetnike i publiku. S druge strane,
Jugoslavija je imala korist u tome što je „smirivala“ svoje građane i kroz američki utjecaj u
širim aspektima društva dala im privid slobode.
Tijekom 60-ih godina stvaraju se dvije slike Jugoslavije. Jedna je sasvim neobična za
jednu komunističku zemlju. Holivudski filmovi dolaze u Jugoslaviju, a američki filmovi su
općenito dominira u kinima. U kina su dolazili filmovi s hladnoratovskim nabojem poput
filmova o Jamesu Bondu. U partizanskim filmovima glume Richard Burton i Orson Welles.
Jugoslavija dobiva svoj jazz festival, a rock 'n' roll glazba je također popularna(Rolling
Stones, Beatles, Elvis Presley). U Jugoslaviji dolazi američki apstraktni ekspresionizam i pop-
art. Gledaju se američki crtani filmovi(Disney), čitaju se stripovi, na kioscima se mogu kupiti
strani modni časopisi, ali i Playboy.
Druga slika Jugoslavije je, s druge strane, daleko je od idealne. Događaju se uhićenja
Milovana Đilasa i Mihajla Mihajlova. Otvara se nacionalno pitanje, gospodarstvo je u
velikom padu(raste broj zaposlenih, događa se inflacija dinara), a isto tako su prisutne i akcije
hrvatske emigracije. Amandmanima na Ustav je otvoren put raspadu zemlje, a nacionalne
tenzije je samo dodatno podigla Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog jezika. Po prvi put
je jedan film zabranjen(film Grad), a veliku ulogu ima SUBNOR koji „procjenjuje“ ideološku
podobnost filma. Vrše se pritisci na novinstvo(Književne novine, Student i Naše dame),
dolazi do većih restrikcija struje te dolazi do nestašica kruha.
Jugoslavija tijekom šezdesetih je zapravo imala dva lica. Jedno lice je gledalo na Istok,
jedno na Zapad. Na neki način se i amerikanizacije Jugoslavije uklapala u tezu o Jugoslaviji s
dva lica. U isto vrijeme se svira rock 'n' roll i revolucionarne pjesme, gledaju se američki
filmovi i partizanski filmovi, djeca gledaju Disneyeve filmove, ali i polažu pionirsku zakletvu.
U isto vrijeme se slave i Apollo 11 i Jurij Gargarin, a Beograd se diči Domom sindikata, koji
je izgrađen socrealističkim stilom, te sjedištem Partije koje je izgrađeno u američkom stilu.
Jugoslaviji je, u principu, „dvoličnost“ služila zapravo za trenutne političke probitke na
globalnoj, ali i unutarnjoj sceni. Na primjer, partizanski filmovi među širom publikom su
„oživljeni“ upravo s uvoženjem američkih akcijskih filmova. Na sličan način je stvoren i
najpopularniji jugoslavenski strip Mirko i Slavko. Jedan dio modernizacijskih procesa u
Jugoslaviji također je bio prisuta zahvaljujući amerikanizaciji. Primjer toga su samoposluge,
ali čak i časopis Playboy.
No, potrebno je reći da je među intelektualnom elitom bilo i protivnika amerikanizacije.
Međutim, takav otpor nije bio samo karakterističan za Jugoslaviju već za zemlje čitave
Europe. Takvi su ljudi, ipak, bili u znatnoj manjini, ali njihov udio u kulturi komunističke
Jugoslavije nije zanemariv. Oni su pokušali kao protutežu američkoj kulturi nametnuti dosege
zapadnoeuropske civilizacije. Najpoznatiji protivnici amerikanizacije bili su Momo Kapor,
Dobrica Ćosić i u manjoj mjeri Žika Živulović Serafim.
Potrebno je reći da amerikanizacija je bila prisutna u urbanim sredinama, no njezin
domet u ruralnim sredinama bio je vrlo ograničen. Jasno je da ruralne sredine nisu mogle biti
izložene amerikanizaciji kao gradovi poput Beograda i Zagreba. To je sasvim razumljivo ako
uzmemo u obzir uvjete u kojima se živjelo na selu. Međutim, dio amerikanizacije je
dospijevao na selo kroz Glas Amerike, radija koji je bio slušan od Slovenije do Makedonije u
velikom broju sela.
Jasno je da amerikanizacija nije mogla od Jugoslavije napraviti zemlju sličnu SAD-u,
demokratsku zemlju sa širokim spektrom sloboda. Međutim, ona je ukazala da postoji
drugačiji život i da treba težiti boljem životu. Slična je situacija i s dometima modernizacije.
Modernizacija je tekla površinski i također je došla na valu amerikanizacije.
Američki san na jugoslavenski način je na kraju ispao povoljan i za SAD i za
Jugoslaviju. Iako SAD nije uspio demokratizirati Jugoslaviju, uspio je djelomično promijeniti
jugoslavensko društvo koje će donekle biti pripremljeno za kasnije promjene.
Amerikanizacija je najviše djelovala na obične ljude koji su mogli gledati holivudske filmove
koji su na ružičast način prikazivali život.