Kult ličnosti kao javno, nekritičko isticanje i obožavanje jedne osobe kao nepogrješivog

političkog vođe društvenog napretka, bio je glavni instrument partijske promidžbe Tita.
Kultom je stvoren dobro režiran javni imidž Josipa Broza Tita: od portreta, javnih nastupa i
govora što je pridonijelo uspjehu promoviranja Titoizma u državi i u svijetu. O Titu se pišu
razni članci u novinama, označavaju se javni objekti, škole, ulica, trgovi, športski objekti,
gradovi - u skladu s vođom (npr., Titograd, Titov Veles, Trg Maršala Tita, itd.).
Nakon rata prikupljeno je preko 40.000 raznih narodnih pjesama o ratu i u mnogima se spominje
Tito.97 Stvarale su se nove pjesme (npr., Druže Tito ljubičice bijela, Ide Tito preko Romanije,
Druže Tito mi ti se kunemo)98, a već postojeće pjesme su se prilagođavale Titu, npr.:

Marjane, Marjane,
Ča barjak ne viješ.
Ča barjak ne viješ, milu trobojnicu,
Na kojoj se čita
Ime druga Tita

Druze,Tito,ljubicice bijela,
pozdravlja te omladina cijela.
Pozdravlja te i staro i mlado,
druze Tito,ti narodna nado.
Druze Tito,mi ti se kunemo
da sa tvoga puta ne skrenemo.

Na mladima svijet ostaje

Ne trebamo pretjerano naglašavati ako je totalitaristički režim imao nadzor nad svim
vidovima društva i ako je njegov rad obuhvaćao širenje propagandnih, ideoloških poruka
cijelome društvu, da to podrazumijeva širenje utjecaja i na djecu Jugoslavije. Pravilnim
ideološkim odgojem i načinom života u skladu s ideološkim vrijednostima, djeca odrastaju u
ljude koji i dalje vjeruju u postojeći sustav i omogućavaju režimu da preživi.
Npr.čitanka za prvi razred osnovne škole, slovo T
kod slova T je ilustracija grupe ljudi kako maršira sa slikom Tita i natpisima, uz koje su i djeca
obučeni kao pioniri. Uz ilustraciju ide i pjesmica:
Ti-to, Ti-to, Ti-to!
Tito nas vodi,
Mi smo Titovi.
Tito je sin domovine.
S Titom je sav narod,
Svi smo mi Titovi

PRIMANJE U PIONIRE

Savez pionira Jugoslavije ili neslužbeno "Titovi pioniri", bio je pionirska organizacija koja je
obuhvaćala osnovnoškolce iz prvih sedam razreda u SFR Jugoslaviji. Savez je osnovan 27.
prosinca 1942. godine tijekom Narodno oslobodilačke borbe, a osnovala ga je Komunistička
partija Jugoslavije po uzoru na sovjetske pionirske organizacije.

Organizacija je bila podijeljena u dvije grupe, mlađe pionire (od sedam do 11 godina) i starije
pionire (od 11 do 15 godina). Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine.

Pioniri maleni,
Mi smo vojska prava.
Svakog dana rastemo,
ko' zelena trava.
Smrt fašizmu,
A sloboda narodu.
I mene će moja mati
Pionirom zvati.
 Prvi broj glazbenog časopisa
"Džuboks". Muzika je bila jedna od
stvari koja je bila strogo kontrolirana
na početku komunističkog režima. Za
pitanje muzike, filma i općenito
kulture, bila je zadužena institucija
poznata kao Agitprop, kojoj je na čelu
bio jedan od najbližih Titovih
suradnika, Milovan Đilas. Agitprop je
budno pazio da netko ne bi zastranio
po pitanju glazbene ili modne
orijentacije. Pazilo se na duge kose, a
naročito su vlasti bile sumnjičave
prema jazzu. Sam Đilas je rekao
otprilike ovako: "Amerika je naš zakleti
neprijatelj, a jazz kao njegov produkt, također". Dakle, drugovi, ili ćete se
urazumiti, ili – robija!” Otopljavanje ovakvih ledenih kriterija krenulo je od
sredine 50-ih, kada je režim u Jugoslaviji malo omekšao, a djelom je za to
zaslužan i sam Đilas koji se radikalno demokratizirao, pa ga je čak Tito morao
zatvoriti na 9 godina. Džuboks je bio i prvi takav glazbeni magazin u cijelom
komunističkom bloku.

Punker u Jugoslaviji, ranih 80-ih, što je bio jedan od

pokazatelja društvene liberalizacije. 80-te će postati
godine novog vala, razdoblja u popularnoj muzici, ali i
šire, koje će u stopu pratiti svjetske trendove. U
novovalnim centrima, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani,
nastajat će mnoštvo novih bandova, koji će tekstovima i
muzikom potpuno raspustiti stari komunistički režim.
“Ja sam odrastao uz ratne filmove u boji/Uz česte tučnjave u
školi/ Uz narodne pjesme pune boli/. Ja sam stvarno sretno
dijete/Ja sam odrastao uz predivne vojne parade/uz
studentske demonstracije/ (izgubio sam sliku iz
legitimacije)/Ja sam stvarno sretno dijete“ Prljavo Kazalište,
1979. „Moje su nebo vezali zicom/ po mome mozgu crtaju
šeme/ žele još jednu kopiju svoju/ da njome vrate nestalo
vreme/ al’ ne dam svoje ja ideale/ i ješću snove umesto
hleba/ ja svoju sreću nosim sa sobom/ ona je parče
slobodnog neba“, Električni Orgazam, 1981.