KNJIŽ EVNOST MLADE BOSNE

U Bosni i Hercegovini, pred Prvi svjetski rat, 1906.godine javlja se jedna generacija mladih
ljudi,pretežno srednjoškolaca srpske i hrvatske nacionalnosti. To je bila grupa književnika
zadojena idejom o nacionalnom oslobođenju. Oni se javljaj pod imenom ''Mlada Bosna''.
Pripadnici ''Mlade Bosne'' proučavaju djela iz različitih oblasti ljudskih života:etike,
filozofije,sociologije,čitaju modernu literaturu raznih zemalja. U književnike ''Mlade Bosne''
spadaju: Dragutin Mras, Dimitrije Mitrinović, Miloš Vidaković, Jovo Varagić, Petar Slijepčević,
Velimir, Vladimir Gačinović. Mladobosanci su surađivali u Srpskoj omladini, Srpskoj
riječi,Otadžbini, Narodu,Bosanskoj vili. Oni u književnosti pokušavaju unositi novi nemir, nastoje
spojiti borbu za nacionalnim oslobođenje sa novim umjetničkim izrazom.

Za pjesnike Mlade Bosne ne može se reći da su ostavili nekog velikog traga u književnosti.
Njihove pjesme čak nemaju ni neku posebnu umjetničku vrijednost, ali su značajne po tome što
su pjesnički dokumenat svog vremena.

“Svi pjesnici Mlade Bosne značajni su kao ilustracija zaokretne epohe u kojoj su živjeli.

Svi su imali da kažu nešto o svome vremenu i pisali su po potrebi, ubjeđenju i vlastitom

životnom iskustvu. Autentičnost njihove riječi je naknada za njihovu nedovoljnu književnu

izgradnju. Varagićevi i Vidakovićevi stihovi, međutim, ostaju ne samo karakteristična pojava

nego i skroman lični prilog književnoj psihologiji jednog perioda u razvitku moderne
književnosti.“

- Midhat Begić
Ovaj dio Bosanske književnosti prema mnogima je ostao nedovršen i nije ostavio veliki
trag na Bosnu i Hercegovini. Pisci Mlade Bosne su bili 'dirnuti' promjenom pa su oni bili
među onima koji su stvorili 'novu eru' naše književnosti. Sve ovo vodilo je u smjeru
novog početka ili prema mnogima, veoma lošeg restartovanja što danas zovemo Prvi
svjetski rat. Književnost u Prvom svjetskom ratu je totalno druga priča.