Truman Capote

HLADNOKRVNO UBOJSTVO

Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJEĆE

HLADNOKRVNO UBOJSTVO Truman Capote

Naslov originala: In ColdBlood

Prijevod: Branko Bucalo

Zahvala
Svi tekstovi u ovoj knjizi koji nisu plod mojih vlastitih istraživanja uzeti su
ili iz službenih dokumenata ili iz intervjua s osobama koje su izravno povezane
s događajem, a najčešće je riječ o nizu razgovora koji su vođeni u dužem
vremenskom razdoblju. Kako su ti "suradnici" identificirani u tekstu, bilo bi
suvišno da ih i ovdje imenujem; ipak, izražavam im i formalnu zahvalnost, jer bi
bez njihove strpljive suradnje moj zadatak bio nemoguć. Isto tako, neću ni
pokušati da poimence spominjem sve one stanovnike okruga Finnev koji su, iako se
njihova imena ne nalaze na ovim stranicama, izrazili autoru svoje gostoprimstvo
i prijateljstvo koje on jedva da može uzvratiti u istoj mjeri. Međutim, ipak
posebno želim izraziti zahvalnost nekim osobama kojih je doprinos mom djelu bio
veoma specifičan. To su: dr James McCain, predsjednik Sveučilišta Kansas State;
g. Lbgan Sanford i osoblje Kansaškog istražnog biroa: g. Charles McAtee,
direktor kaznenih institucija države Kansas; g. ClifFord R. Hope mlađi, čija mi
je pomoć u pravnim pitanjima bila dragocjena; najzad, ponajviše želim zahvaliti
g. Wiliamu Shawnu iz "The New %rkera", koji me ohrabrio da se prihvatim ovog
zadatka i čiji su mi naputci od početka do kraja bili od velike vrijednosti i
značili mi stalnu podršku.
: •.¦:¦ i¦;.,•¦¦ ¦. ¦ .¦ . • ¦¦¦¦¦¦ ¦¦.- ' ¦¦¦ T.C

ATZU

^7^w humains qui apres nous vivez, N'ayez les cuers contre nous endurcis, Car,
sepitie de nous povrez avez, Dieu en aura plus tost de vous mercis.
Ljudska braćo, što ste sad iza nas živi, Srce nek vam dirne tužbe naše glas,
Smilite se na nas, premda bjesmo krivi, I.' Milost će se Božja lakše sjetit
vas.

"ta*
¦n i

FRANCOISVILLON Balada obješenih

'4't> ',M|i"fc'l
\ i'

-ib
4

POSLJEDNJI KOJI SU IH VIDJELI ŽIVE

1 ,f .¦''.-". ' \') ', ¦¦

¦*• "li;

•i

4C1HI J?

Selo Holcomb leži na žitorodnim visoravnima zapadnog Kansasa, na području za

koje drugi Kansašani kažu "tamo negdje". Oko sedamdesetak milja istočno od
granice Colora-da, taj kraj sa svojim čeličnomodrim nebom i pustinjski čistim
zrakom ima atmosferu koja više podsjeća na Daleki nego na Srednji zapad. Lokalni
akcent protkan je prerijskim unjka-njem: to je nazalni način govora kojim govore
poljoprivredni radnici; muškarci, mnogi od njih, oblače uske traperice, nose
šešire široka oboda, a radne cipele imaju im visoke pete i šiljate vrhove.
Zemlja je ravna, a pogled seže daleko, do beskraja; konji, stada stoke, bijeli
grozdovi žitnih silosa koji se graciozno uzdižu poput grčkih hramova vide se
mnogo prije no što putnik stigne do njih.
I Holcomb se može vidjeti iz velikih daljina. Ne zbog toga što ima mnogo da se
vidi - to je samo skupina zgrada podignutih bez nekog naročitog reda koju po
sredini dijeli glavna željeznička linija željezničke pruge Santa Fe, slučajno
izniklo seoce s juga okruženo smeđom trakom rijeke Arkansas (izgovara se
rastavljeno "Ar-kan-sas") sa sjevera autoputom, cesta broj 50, a s istoka i
zapada mjesto je naslonjeno na prerije i žitna polja. Poslije kiše ili kad se
otapa snijeg, bezimene, nepopločane i uvijek suncu izložene ulice pretvaraju se
iz najdublje prašine u najžitkije blato. Na jednom kraju gradića nalazi se stara
štukaturom ukrašena građevina na čijem je krovu električna reklama - PLES - ali
11

gledali su jedan na drugog novim i stranim pogledima, gledali su se poput

stranaca.
Vlasnik farme River Vallev, Herbert William Clutter, imao je četrdeset osam
godina, a kako je nedavno bio na liječničkom-1 pregledu zbog police osiguranja,
znao je da je najboljeg zdravs-tvenog stanja. Iako je nosio naočale bez okvira,
a bio je prosječne visine, visok 172 cm, gospodin Clutter bio je prava muška po-
t f java. Ramena su mu bila široka, kosa mu je održala tamnu boju, njegovo lice
s četvrtastim vilicama odavalo je povjerenje u sebe i zadržalo je zdrav izgled
mladosti; njegovi zubi, zdravi i dovoljno jaki za lomljenje oraha, još su bili
netaknuti. Težio je osamdeset kilograma - kao onog dana kad je diplomirao na
Kansaškom državnom sveučilištu, završivši studij poljoprivrede. Nije bio tako
bogat kao najbogatiji čovjek u Holcombu - kao g. Tavloi; Jones, vlasnik
susjednog imanja. Međutim, on je bio najpoznatiji građanin te zajednice, i u tom
mjestu i u susjednom okružnom sjedištu Garden City, gdje je on bio na čelu
odbora za izgradnju upravo dovršene Prve metodističke crkve, čije je podizanje
stajalo osam stotina tisuća dolara. Ujedno je bio i predsjednik Kansaške
konferencije poljoprivrednih organizacija, pa je njegovo ime bilo medu
poljoprivrednicima srednjozapadnog Kansasa izgovarano s poštovanjem, kao i u
nekim uredima u Washingtonu, gdje je on za vrijeme Eisenhowerove administracije
bio član Federalnog kreditnog odbora za poljoprivredu.
Uvijek siguran u ono što želi dobiti od svijeta, g. Clutter je to u najvećoj
mjeri i ostvarivao. Na svojoj lijevoj ruci, na onome što je ostalo od njegova
prsta koji mu je zgnječila jedna poljoprivredna mašina, nosio je debeli zlatni
prsten koji je bio četvrt stoljeća star simbol njegova braka s osobom s kojom se
želio oženiti - sa sestrom njegova kolege iz razreda, plahom, pobožnom i nježnom
djevojkom koja se zvala Bonnie Fox, a bila je tri godine mlada od njega. Ona mu
je dala četvoro djece - tri kćeri, a zatim sina. Najstarija kći, Eveanna, udala
se i bila

je majka sinčića od deset mjeseci, živjela je na sjeveru IUinoisa, ali je često

posjećivala Holcomb. U stvari, ona i njezina obitelj bili su očekivani za
petnaestak dana, pa su njezini roditelji planirali veliko okupljanje Clutterova
klana na Dan zahvalnosti (Clutte-rovi potječu iz Njemačke; prvi imigrant Clutter
- ili Klotter, kako je tada izgovarano i pisano njegovo prezime - doputovao je
ovamo 1880. godine); očekivan je dolazak pedesetak rođaka, od kojih su neki
imali doputovati i iz tako dalekih mjesta kao što je Palatka na Floridi. Ni
njegova kći Beverlv, po starosti odmah do Eveanne, nije više živjela na farmi
River Vallev; ona je u Kansas Citvju, država Kansas, učila za bolničarku.
Beverlv je bila zaručena za mladog studenta biologije koji se veoma dopadao
njezinu ocu; već su bile tiskane pozivnice za vjenčanje određeno za kraj
božičnog tjedna. To znači da su u domu Clutterovih još bili dječak Kenvon, koji
je, iako petnaestogodišnjak, bio viši od svog oca, te njegova godinu dana
starija sestra - miljenica cijelog mjesta, Nancy.
U pogledu svoje obitelji g. Clutter imao je samo jedan ozbiljan razlog za
nespokojstvo - zdravlje svoje žene. Ona je bila "nervozna", ona je patila od
"kraćih razmaka opčinjenosti"
— naime, to su bili izrazi koje su upotrebljavali njezini najbliži,
a ti su izrazi prikrivali stvarno stanje. Nije riječ o tome daje istina
koja se ticala "jada jadne Bonnie" bila iole skrivena; svatko je znao
da je ona posljednjih šest godina bila psihijatrijski pacijent koji je
često odlazio na preglede. Pa i na tom zasjenjenom terenu sunce
je zasjalo veoma kasno. Prošle srijede, vraćajući se s dvotjednog
liječenja u Medicinskom centru Wesley Wichiti, gdje se ona
obično liječila, gospoda Clutter donijela je svom mužu jedva vje
rojatne vijesti: s radošću gaje obavijestila da uzrok njezine patnje
— tako je naposljetku zaključila medicinska znanost - nije u
njezinoj glavi, već u kičmi - to je, dakle, fizički uzrok, nešto što
se tiče kralješnice, u kojoj nije sve na svom mjestu. Razumije se,
ona će se morati podvrći operaciji, a nakon toga-dakle, ona će
°pet biti "ista" kao i prije. Da li je to moguće - da li napetosti,
povlačenja u sebe, muklo jecanje u jastuk iza zatvorenih vrata,
—

—
14

15

da li sve to možemo prišiti kičmi koja nije sasvim u redu? Ako je to tako, onda
gospodin Clutter može izgovoriti molitvu zahvalnicu koja će njegov veliki stol
na Dan zahvalnosti okupati doista neograničenom zahvalnošću.
Jutra g. Cluttera obično bi započinjala u šest sati i trideset minuta; obično bi
ga budili zvonjava velikih posuda za mlijeko i šaptavo čavrljanje dječaka koji
su ih nosili - to su bila dvojica sinova Vica Irsika, najmljenog poljoprivrednog
radnika. Ali danas je on još oklijevao pustivši sinove Vica Irsika da dođu i
odu, jer je prošla večer - bio je to i petak i trinaesti u mjesecu - bila veoma
naporna iako djelomično uzbudljiva i vesela. Bonnie je oživjela "svoju staru
ličnost"; kao da je to predgovor normalnoj situaciji, uvod u vedrinu koja će
njome uskoro zavladati, ona je namazala usne, pažljivo se počešljala i obučena u
novu haljinu zajedno s njim otišla u školu, gdje su aplaudirali učeničkoj
izvedbi "Toma Sawyera" u kojoj je Nancy igrala Becky Thatcher. On je uživao što
Bonnie vidi u javnosti, nervoznu ali ipak nasmiješenu, kako razgovara s ljudima,
a oboje su se ponosili s Nancy; ona je tako dobro glumila, znala je čitav tekst,
a izgledala je tako lijepo da joj je otac u toku čestitanja iza pozornice rekao:
"Bila si baš divna, srce - prava južnjačka ljepotica." Nakon toga se Nancy i
ponašala tako; klanjajući se u svojoj kazališnoj haljini s veoma širokom suknjom
ona ih je zamolila da li se može odvesti u Garden City. Državno kazalište ima
specijalku u jedanaest i trideset, u petak trinaestog, i ta predstava ima naziv
"Avetinjska predstava"; svi njezini prijatelji i prijateljice idu tamo. U drugim
okolnostima gospodin Clutter bi odbio. Njegovi su zakoni bili zakoni, a jedan od
njih je glasio: Nancy-a također i Kenvon- moraju se vratiti kući svakog dana u
deset sati uvečer, a u subotu u dvanaest sati. Ali pod dojmom divnih događaja te
večeri on je dao svoj pristanak. A Nancy se vratila tek oko dva sata. On ju je
čuo kako ulazi i oslovio ju je, jer iako on nije čovjek koji spremno povisuje
svoj glas, ipak joj je imao izreći nekoliko jednostavnih stvari koje su se manje
ticale kasnog sata, a više mladića koji ju je dovezao kući - Bobbvja Ruppa,
školskog junaka u košarci, "j,

Gospodin Clutter je volio Bobbvja i smatrao da je on osoba ;i koja se znade

ponašati i na koju se može osloniti iako je bio , ; mladić od svega sedamnaest
godina; Međutim, u toku tri godine <>' što je Nancy imala "izlaske", popularna
i zgodna kao što je bila, >: nikad nije izlazila s nekim drugim, pa iako je
gospodin Clutter '.7' shvaćao da je sadašnji nacionalni običaj mladića i
djevojaka da formiraju parove, da "idu stalno" i nose "zaručničke prstene", on
to nije odobravao, a naročito pošto je nedavno sasvim slučajno iznenadio svoju
kćer i Ruppova sina kako se ljube. On je tada rekao Nancy da prestane "viđati
Bobbvja suviše često", savjetovavši joj da se polako povuče sada, jer će to biti
jednostavnije nego da kasnije naglo prekine - naime, on ju je podsjetio da nema
nikakve sumnje da će se oni jednog dana rastati. Ruppova obitelj pripadala je
rimokatoličkoj vjeroispovijedi, a Clutterovi su bili metodisti - to je činjenica
koja je sama po sebi dovoljna da raz- t bije svako maštanje o tome da bi se
ona i taj dječak možda jednog dana oženili. Nancy je to prilično dobro primila -
bilo kako bilo, ona se nije ni riječima ni djelom usprotivila - a sada, prije
nego joj je rekao laku noć, g. Clutter je izvukao od nje obećanje da će se malo-
pomalo početi lišavati Bobbvjeva društva.
Ipak, taj je incident na žalost skratio vrijeme njegova odmaranja, a on je
obično išao spavati oko jedanaest sati. Posljedica toga bila je da se on u
subotu, 14. studenoga 1959., probudio tek negdje poslije sedam sati. Njegova
žena uvijek je spavala koliko bi joj se svidjelo. Međutim, dok se gospodin
Clutter brijao, tuširao i oblačio hlače od grubog samta, kožni kaputić
karakterističan za uzgajivače stoke, te mekane čizme sa stremenovima, nije se
bojao da će je probuditi; oni nisu dijelili istu spavaću sobu. Već nekoliko
godina on je spavao sam u glavnoj spavaćoj sobi u prizemlju te kuće, koja je
imala dva kata i četrnaest soba i drugih prostorija. Kuća je bila izgrađena od
cigle i drveta. Iako je gospoda Clutter pohranjivala svoje haljine u ormarima
muževe sobe, a tisuće svojih kozmetičkih preparata i lijekova držala u kupaonici
uz suprugovu spavaću sobu, ona se sasvim ozbiljno uselila u bivšu tveanninu sobu
koja se nalazila na drugom katu kao i sobe Na
Man-

16

17
cy i Kenvona. Kupaonica je imala zidove od emajliranih pločica
i modre, providne zastore. i
Kuća-koju je najvećim dijelom projektirao g. Clutter, koji ]
se tako pokazao kao vrlo dosjetljiv i razuman čovjek, iako ne i
naročito dekorativan arhitekt - bila je izgrađena 1948. godine
i stajala je četrdeset tisuća dolara. (Sada je prodajna vrijednost
te kuće šezdeset tisuća dolara.) Clutterova kuća bila je na kraju
dugačkog uskog puta zasjenjenog krošnjama niza kineskih bri-" ¦-
jestova; lijepa bijela kuća što se uzdizala usred velikog travnjaka?
pažljivo održavane bermudske trave impresionirala je Holcomb} i
bilo je to zdanje na koje su ljudi pokazivali. U unutrašnjosti''
bio je niz mekanih tamnocrvenih sagova koji su razbijali sjaj
lakiranih podova; u sobi za dnevni boravak bila je velika mo
derno oblikovana ležaljka presvučena materijalom protkanim
blještavim nitima srebra; u jednom kutu te prostorije u kojoj
se doručkovalo nalazila se klupa presvučena modro-bijelim
plastičnim materijalom. Takvo uređenje stana dopadalo se gos"!
podinu i gospodi Clutter, ali i većini njihovih znanaca kojih su(
domovi bili više-manje slično uređeni. 31
Osim jedne domaćice koja je dolazila svake subote, Clutte*| rovi nisu imali u
kući stalno zaposlene radne snage, pa je, poštoi: mu je oboljela supruga a
najstarija kći otišla iz kuće, gospodin Clutter bio prisiljen da nauči i kuhati;
obiteljske ručkove pripremali su ili on ili Nancy, ali uglavnom Nancy. Gospodin
Clutter je uživao u kućnim poslovima, a valja priznati da ih je sjajno obavljao
- ni jedna žena u Kansasu nije pekla bolji kruh od njega, a njegovi proslavljeni
kolači od kokosa uvijek su se prvi prodavali na raznim prigodnim dobrotvornim
priredbama; to ne znači da je on uživao u jelu; za razliku od drugih farmera, on
je čak više volio jednostavne doručke. Tog jutra bilo mu je dovoljno da uzme
jednu jabuku i čašu mlijeka; kako on nije pio ni kavu ni čaj, uobičajio je da
dan započne bez toplog obroka. On se protivio svim stimulativnim sredstvima ma
kako bila blaga. Nije pušio, a razumije se nije ni pio; zapravo on nikada nije
ni okušao alkohol, a bio je sklon izbjegavati ljude koji su pili - činjenica

da on nije svoj društveni krug suzio onoliko koliko bi se moglo pretpostaviti

lako se objašnjava kad saznamo da se njegovo društvo uglavnom sastojalo od
pripadnika Prve metodističke crkve Garden Citvja, a to je bila kongregacija od
oko sedamnaest stotina osoba od kojih se većina uzdržavala od alkohola jednako
kao i g. Clutter. Iako je on pažljivo izbjegavao da ne dosađuje svojim
pogledima, da izvan svog kruga ne nameće svoje običaje i shvaćanja, on ih je
nametnuo u krugu svoje obitelji i medu svojim radnicima na farmi River Vallev.
"Da li vi pijete?" glasilo je prvo pitanje koje bi postavio nekome tko bi tražio
posao, pa čak kad bi taj prijan dao negativan odgovor, ipak bi morao potpisati
radni ugovor s klauzulom koja je taj ugovor automatski stavljala izvan snage
ukoliko bi se otkrilo da čovjek "nalazi utočište u alkoholu". Njegov prijatelj -
stari pionirski rančer, g. Lynn Russell-jednom mu je rekao: "Ti nemaš milosti.
Ja se kunem, Herb, da bi ti odmah otpustio čovjeka kojega bi našao da pije. A ne
bi ti padalo na pamet da li njegova obitelj gladuje ili ne." To je vjerojatno
bila jedina kritika koja je g. Clutteru ikad upućena kao poslodavcu. Inače je on
bio poznat zbog svog osjećanja za pravednost, zbog svoje dobrostivosti, a
njegovu ugledu mnogo je doprinijela činjenica da je dobro plaćao, a često bi
dodavao i posebne nagrade za rad; ljudi koji su radili za nj - a ponekad bi ih
bilo i osamnaest - imali su malo razloga da se tuže.
Pošto je popio čašu mlijeka i stavio kapu s runastim rubom, g. Clutter je ponio
sa sobom jabuku kad je izašao iz kuće da utvrdi kakvo je jutro. Bilo je idealno
vrijeme za one koji vole jesti jabuku; sasvim bijelo sunčevo svjetlo spuštalo se
s najčišćeg neba, a vjetar istočnjak lagano je pomicao posljednje listove na
kineskim brijestovima. Jeseni nagrađuju zapadni Kansas za sve nedaće koje donose
ostala godišnja doba: oštre zimske vjetrove iz Colorada i do pojasa visoki
snijeg koji često ubija ovce; bljuzgavice i čudne proljetne magle; a tek ljeta -
kad i gavrani traže bilo kakvu sjenu, a stabljike žitarica bodu kao igle, i
blješte prodornim sjajem. Najzad, poslije rujna, dolazi drugačije vrijeme,
bablje ljeto koje ponekad traje sve do Božića. Dok je g. Clutter osmatrao

18

;< 19

još jedan divan primjer takvog godišnjeg doba, pridružio mu se pas mješanac u
kojemu je teklo nešto krvi škotskog ovčara.. Obojica se uputiše prema ograđenom
prostoru u kome je bila stočna hrana.
Tu su se nalazila i tri hambara, od kojih je jedan bio mamutsko montažno zdanje
cilindrična oblika; bio je pun sjemenki od šećerne trske, a bilo je u njemu i
pravo brdo žutog prosa koje je vrijedilo znatnu svotu novca - stotinu tisuća
dolara. Samo taj iznos predstavljao je gotovo četiri tisuće posto više od cijele
Clutterove zarade iz 1934 godine - one godine kad se oženio Bonnie Foxovom i
krenuo s njom iz njihova rodnog grada Rozela, Kansas, u Garden City gdje je
našao zaposlenje kao pomoćni poljoprivredni stručnjak okruga Finnev. Bilo je
tipično za nj što je prije no što je prošlo sedam mjeseci bio unaprijeđen;
naime, uspio je sam zauzeti mjesto šefa. Godine u kojima je on obavljao tu
dužnost - od 1935. do 1939. - bile su najprašnjavije, najgore godine što ih je
taj kraj upoznao otkad se tu smjestio bijeli čovjek; mladi Herb Clutter, koji je
bio veoma sposoban a njegov mozak je uvijek stručno prosipao najnoviju i
najsuvremeniju poljoprivrednu praksu, bio je potpuno kvalificiran da posluži kao
posrednik između vlade i nezadovoljnih i razočaranih farmera; ti su se ljudi
dobro koristili optimizmom i učenim savjetima ugodnog mladog čovjeka koji je
izgledao kao da se razumije u svoj posao. Pa ipak on nije radio ono što je htio;
kao sin farmera on je od početka težio za tim da vodi vlastitu farmu. Upravo
zbog toga je nakon četiri godine napustio svoje mjesto i na zemlji koju je
zakupio posuđenim novcem stvorio osnove farme River Vallev (to je ime
opravdavalo neugodno prisustvo rijeke Arkansas, ali nije bilo nikakve doline, na
što upućuje riječ "vallev"). Bio je to postupak koji je nekoliko konzervativaca
iz okruga Finnev promatralo s ironičnim zadovoljstvom - hajde da se zabavimo; ti
"starci" uvijek bi s veseljem peckali mladog poljoprivrednog stručnjaka
uzimajući kao metu njegova fakultetska shvaćanja: "To je u redu, Herbe. Ti
uvijek znaš što je najbolje učiniti na

tuc
udoj zemlji. Zasadi ovo. Poravnaj ono. Ali možda ćeš drugačije zaključivati kad
budeš imao vlastitu zemlju." Oni su se varali; žutokljunčev eksperiment je uspio
- možda djelomično i stoga što je on prvih godina radio osamnaest sati dnevno.
Doživljavao je i neuspjehe-dvaput je podbacila žetva, a jedne zime izgubio je u
snježnoj oluji nekoliko stotina glava stoke; ali nakon desetak godina imanje g.
Cluttera sastojalo se od preko osam stotina hektara vlastite zemlje i tri tisuće
hektara iznajmljene zemlje, a kako su priznavali njegovi kolege, to je bio
"prilično prostran teren". Žito, sjemenje miloa, sjemenje plemenite trave - sve
su to bile žetve od kojih je zavisio napredak farme. I životinje su bile važne -
ovce, a naročito stoka. Stado od nekoliko stotina komada stoke herifedske
pasmine nosilo je Clutterove oznake, premda nitko ne bi mogao ni pomisliti da on
uzgaja tolik broj stoke, jer on nije nikad držao na jednom mjestu mnogo stočne
hrane; u prostoru gdje je držao stočnu hranu bilo je hrane samo za nekoliko
oboljelih krava, nekoliko krava za mužnju, za Nan-cyne mačke i za Babe,
obiteljskog miljenika - starog debelog radnog konja koji se nikad nije protivio
kad bi se na njegova leda uspelo troje ili četvoro djece očekujući ugodnu
šetnju.
Sada je g. Clutter dao Babei ostatak jabuke, a zatim je nazvao dobro jutro
čovjeku koji je tu sređivao razne stvari; bio je to Alfred Stoecklein, jedini
stalni namještenik. Stoeckleinovi i njihovo troje djece živjeli su u kući koja
nije bila ni stotinu metara udaljena od glavne kuće; osim njih Clutterovi nisu
uokrug pola milje imali drugih susjeda. Stoecklein je bio čovjek duga lica, ali
i dugačkih smeđih zubi; zapitao je Cluttera: "Imate li danas na pameti neki
poseban posao? Naime, mi imamo bolesnika. Beba. Ja i gospoda bili smo s njom
gotovo cijelu noć. Namjeravam je odvesti doktoru." A gospodin Clutter,
izražavajući svoje žaljenje, reče mu neka se svakako tog jutra smatra slobodnim,
a ako mu on ili njegova žena mogu u bilo čemu pomoći, neka ih samo pita. ¦^atim
se uputio u pravcu juga prema poljima koja su sada imala boju lavlje dlake i
blještala u zlatnim tonovima, što je tipično za vrijeme poslije žetve. Pas je
trčao ispred njega.

20

21

U tom je smjeru bila rijeka; pored obale bio je voćnjak sa stablima bresaka,
krušaka, jabuka i trešanja. Prije pedeset godina, kako se sjećaju ljudi što tu
imaju duboko korijenje, drvosječi bi trebalo svega desetak minuta da sjekirom
sasiječe sva stabla u zapadnom Kansasu. Čak i danas uglavnom sade razne balzamo-
vine i kineski brijest - trajnice koje poput kaktusa odolijevaju suši. Međutim,
kao što je g. Clutter često naglašavao, "potrebno je samo nekoliko centimetara
više kiše pa da ova zemlja postane raj - raj na Zemlji". Bila mu je namjera da
pored rijeke posadi barem nekoliko voćaka koje bi uspijevale s kišom ili bez
nje, jedan kutak raja, zeleni raj s mirisom jabuka. To je bila njegova vizija.
Njegova je žena jednom primijetila: "Moj se muž više stara za ta stabla nego za
svoju djecu", a svatko se u Holcombu sjećao dana kad je mali avion s motorom u
kvaru sletio ravno među stabla bresaka: "Herb je izgledao kao luđak kojeg bi
trebalo svezati! Propeler se još nije ni zaustavio, a on je već protiv pilota
podigao sudsku tužbu."
Prolazeći kroz voćnjak, g. Clutter je odlučio nastaviti odmah uz rijeku koja je
ovdje bila plitka i išarana otočićima; ti otočići su zapravo plažice od mekana
pijeska na kojima bi se za nedjeljnih praznika odmarala obitelj Clutter, u
vrijeme kad je Bonnie još "osjećala neke stvari"; to su bila zajednička
obiteljska poslije-podneva u kojima bi uvijek ponetko držao udicu očekujući da
zagrize riba. G. Clutter je veoma rijetko na svom imanju susretao osobe koje bi
neovlašteno došle; njegovo imanje bilo je milju i po udaljeno od ceste, a
prilazilo mu se postranim i malo poznatim putovima, pa to nije bilo mjesto na
koje bi stranci slučajno zalutali. A sad, odjednom, pojavila se cijela grupa, pa
je Teddy, njegov pas, jurnuo prema njima izazovno lajući. Ali bilo je nešto
čudnovato s Teddvjem. Premda je on bio dobar pas čuvar, uvijek budan, uvijek
spreman da lajanjem izazove pravi pakao, njegova vrijednost bila je potamnjena
samo jednom manom: ako samo ugleda oružje kao što je sada ugledao - jer su
uljezi bili naoružani - i on je već spustio glavu podvivši rep. Nitko to nije
znao objasniti, jer nitko nije poznavao njegovu povijest; znalo

se samo to da je to bio pas lutalica kojeg je Kenvon usvojio prije nekoliko

godina. Pokazalo se da su posjetitelji lovci na fazane iz Oklahome. Bilo ih je
petoro. Sezona fazana u Kansasu, poznati studenački događaj, privlači čete
lovaca iz susjednih država i u toku prošlog tjedna cijele pukovnije lovaca
paradirale su kroz jesenska polja, pucajući i obarajući sačmom velika jata od
zrnovlja odebljalih ptica boje mjedi. Po običaju, ako ne bi bili pozvani kao
gosti, lovci bi vlasniku zemlje trebali da plate pristojbu što im je omogućio da
na njegovu imanju tjeraju plijen, ali kad su Oklahomljani ponudili da otkupe
lovno pravo, g. Clutter je bio sasvim dobre volje: "Nisam ja tako siromašan kao
što izgledam. Samo nastavite i oborite sve što možete", rekao im je. Zatim je u
znak pozdrava dodirnuo rub svoje kape uputivši se prema svom domu i radnom danu
koji ga je čekao, ne sluteći da će to biti posljednji dan njegova života.
Poput g. Cluttera, ni mladi čovjek koji je doručkovao u maloj kafeteriji koja se
zvala "Mali dragulj" nikad nije pio kavu. Volio je pivo od korijenja. Tri
aspirina, hladno pivo i niz cigareta "Pali Mali" tako je on shvaćao pravu
"sjedjeljku". Pijuckajući i pušeći, on je proučavao autokartu što je bila
otvorena na tezgi ispred njega - bila je to Phillips 66 karta Meksika - ali bilo
mu je teško koncentrirati se jer je očekivao prijatelja koji je zakasnio.
Pogledao je kroz prozor tihe ulice malog grada, pogledao je na ulicu koju do
jučer nikad nije vidio. Još ni traga od Dicka. Ali nema sumnje da će se on
pojaviti, na koncu konca cilj njihova sastanka bila je Dickova ideja, bio je to
njegov "pogodak". A kad sve bude gotovo - tada u Meksiko. Karta je bila
iskrzana, brojni prsti su je toliko omekšali da je postala nježna kao
najnježnija koža. Iza ugla, u njegovoj sobi u hotelu u kome je odsjeo, bilo je
stotine sličnih zemljopisnih karata; bile su to od ruku izlizane karte svake
države u Uniji, svake kanadske provincije, svake juznoameričke zemlje; mladić je
bio neumoran u smišljanju novih putovanja, a već je boravio na Aljaski, na
Havajima i u

22

23

Japanu, te u Hong Kongu. A sada, zahvaljujući pismu, pozivu na "pogodak", evo ga

ovdje sa svim svojim zemaljskim dobrima: kartonski putni kovčeg, gitara, dvije
velike kutije s knjigama, mapama i pjesmama, s lirikom i starim pismima - što je
sve težilo oko četvrtinu tone. (Dickovo lice kad je ugledao te kutije: "Kriste,
Perry. Zar ti te otpatke nosiš svuda sa sobom?" A Perry je odgovorio: "Kakvi
otpaci? Jedna od ovih knjiga košta me trideset zelembaća.") A sad se nalazio u
malom mjestu Olathe, Kansas. Prilično smiješno ako sve uzmete u obzir; kad se
sjeti da se vratio u Kansas, a tek su prošla četiri mjeseca da se zakleo
najprije Državnoj komisiji za pomilovanje, a zatim samom sebi da više nijednom
neće svojom nogom zakročiti u Kansas. U redu, neće dugo ostati.
Mapa je bila išarana imenima zaokruženim tintom. Cozu-mel, otok nedaleko od
obale Yucatana, gdje, prema onome što je pročitao u jednom časopisu za muškarce,
možete "odbaciti svoju odjeću, zadovoljno se nasmiješiti poput radže i
posjedovati sve žene koje želite za pedeset dolara mjesečno!" Iz istog članka
zapamtio je i druge privlačne tekstove: "Cozumel je uporište, protiv društvenih,
privrednih i političkih pritisaka. Na ovom otoku nikakva službena osoba ne
progoni nikakvu privatnu osobu", i "svake godine jata papiga dolaze s kopna da
polože svoja jaja". Acapulco je naglašavao ribarenje na visokom moru, igračnice,
usamljene bogatašice; a Sierra madre znači zlato, znači "Blago Sierra Madre",
film koji je on gledao osam puta. (Bio je to najbolji Bogartov film, ali i stara
tipčina koja je igrala lovca na zlato podsjećala je Perrvja na njegova oca, i on
je smatrao da je i to bila vraški dobra uloga. Walter Huston. Da, a istina je
ono što je rekao Dicku: On nije znao dobre i loše strane potrage za zlatom,
dočim je Perry znao, jer ga je naučio njegov otac, koji je bio profesionalni
tragač za zlatom. Zašto, dakle, ne bi i oni, njih dvojica, kupili par jakih
konja i pokušali svoju sreću u Sierri Madre? Ali Dick, praktični Dick, imao je
ovo mišljenje: "Ah, mili moj, ah, svašta. Vidio sam taj film. Završava tako da
su svi ispali kreteni. Onda ta groznica, pa oni koji ti ispijaju krv, pa
stravične prilike

koje te tuku sa svih strana. A tada, kad su dobili zlato - sjećaš li se,
prohujao je strašan vjetar i sve je to raznio do đavola?" Perry je presavio
kartu. Platio je pivo i ustao. Sjedeći, izgledao je kao čovjek koji je viši od
prosječno visokog i jakog čovjeka; izgledao je snažan čovjek, s ramenima i jakim
torzom dizača utega - u stvari, dizanje utega bio je njegov hobi. Ali neki
dijelovi njegova tijela nisu bili u skladu s drugima. Njegovo malo stopalo
obuveno u kratke crne čizmice s čeličnim kopčama moglo bi glatko ući u nježne
ženske balerinke; kad je ustao, vidjelo se da nije viši od dvanaestogodišnjeg
dječaka; odjednom bi se ustanovilo da on na svojim tankim nogama koje su bile
groteskno drugačije od odraslog tijela koje je na njima počivalo, ne izgleda kao
dobro građeni vozač kamiona, već kao džokej u mirovini, sav nadut u gornjem
dijelu tijela, u koje su se slili svi mišići.
Pošto je izašao iz trgovine, Perry je stao na suncu. Bilo je četvrt do devet i
Dick je kasnio već pola sata. Međutim, da mu Dick nije dobro utuvio važnost
svake minute u toku idućih dvadeset četiri sata, Perry ne bi ni primijetio
njegovo zakašnjenje. Vrijeme mu je rijetko kad igralo neku ulogu, jer je on imao
razne metode kako da mu lakše prođe - između ostalog znao se za-buljiti u
ogledalo. Dick je jednom primijetio: "Kad god ugledaš ogledalo, ti kao da padneš
u trans. Kao da gledaš u neku bačvu s divnim pićem. Hoću reći, tako ti boga, zar
se nikad ne umoriš?" Daleko od toga; njega je očaravalo njegovo lice. Svaki
kutak lica imao je drugačiji izražaj. Bilo je to lice koje se stalno mijenjalo,
a eksperimenti pred ogledalom naučili su ga kako da na licu izazove promjene,
kako da sada izgleda zlokobno, pa blago, pa zamišljeno; pokret glave, mali grč
usana i korumpirani Ciganin preobrazio bi se u nježnog romantičara. Njegova je
majka bila punokrvna Indijanka iz plemena Cherokee; od nje je naslijedio boju
svoje kože - put mu je bila kao da je u njoj izmiješan jod, imao je tamne i
vlažne oči, crnu kosu koju je on redovito mazao
jantinom, a ^° Je dovoljno da je bez teškoće puštao niske
otlete i čupove kose na sve strane. Darovi njegove majke bili su
očevidni; darovi njegova oca, Irca svijetle kose i pjegava lica, bili

24

25

su mnogo manje vidljivi. Kao da je indijanska krv uništila svaki

trag keltske krvi. Pa ipak, ljubičaste usne i oholi nos potvrđivali
su prisutnost irske krvi, kao i poseban način na koji se uzbuđivao,
njegov uzoholjeni irski egoizam, koji bi često aktivirao masku
Cherokee Indijanca i sasvim zavladao licem, naročito kad bi svi
rao gitaru i pjevao. Pjevanje kao i sama pomisao da to čini pred
publikom bio je drugi hipnotički način provođenja vremena.
Uvijek se koristio istom mentalnom inscenacijom - noćni lo
kal u Las Vegasu koji je zapravo i bio njegov rodni grad. U mašti
bi se našao u elegantnoj prostoriji ispunjenoj ličnostima kojih je
sva uzbuđena pažnja bila usredotočena na senzacionalnu novu
zvijezdu koja je pjevala svoju već svuda slavnu verziju melodije
"Ja ću te vidjeti", uz pratnju violina, a koja kao refren ima njego
vu posljednju baladu koju je sam komponirao: d
Svakog travnja jata papagaja 1^0.
Nadlijeću nas, crvena i zelena, ;(,L|
Zelena i mandarinski crvena. "
Vidim ih kako lete, čujem ih na visini, *T
Pjevajući, papagaji donose travnjsko proljeće... g)jf
(Kad je prvi put čuo tu pjesmu, Dick je komentirao: "Papige ne pjevaju. Možda
govore. Kriče. Ali svakako papige ne pjevaju." Naravno, Dick je sve doslovce
shvaćao, baš sve - nije imao razumijevanja za muziku ili poeziju - a kad čovjek
dođe do srži stvari, onda nema sumnje da su Dickova praktičnost, njegov
pragmatični način prilaženja svakom predmetu, bili prvenstveni razlog koji je
Perrvja privukao k njemu, jer kad ga je usporedio sa sobom činilo mu se da je
Dick tako autentično grub, neranjiv, "potpuni muškarac".)
Bez obzira na to koliko je bio ugodan taj san o Las Vegasu, ipak je blijedio
pred drugom njegovom vizijom. Od dana svoje prve mladosti, pa do više od
polovine svoje trideset i jedne godine on je pokazivao naklonost za literaturu
("BOGATSTVO U RONJENJU! Učite kod kuće u vašem slobodnom vremenu. Brzo zaradite
velike novce ronjenjem. BESPLATNE

BROŠURE...", odgovarajući na oglase "POTOPLJENO BLAGO! Pedeset pravih karata!

Fenomenalna ponuda ...") koji su draškali njegovu davnašnju želju da ostvari
avanturu koju bi mu izgrađivala njegova brza mašta: bio je to san o plovljenju
niz čudne vode, o ronjenju prema dubinama koje su postajale sve tamnije zelene,
o tihom klizanju pored pramca broda, španjolske galije, do vrha napunjene
teretom dijamanata i bisera, pune sanduka čista zlata.
Zasvirala je sirena automobila. Najzad - Dick. an
Mili bože, Kenvon! Ja te čujem. i |
Kao i inače, u Kenvonu je bio sam đavo. Njegova vika čula se niz stube: "Nancy!
Telefon!"
Bosonoga i samo u pidžami Nancy je sjurila niz stube. U kući su bila dva
telefona - jedan u prostoriji koju je njezin otac upotrebljavao kao kancelariju,
a drugi u kuhinji. Ona je digla slušalicu aparata u kuhinji: "Halo? Oh, da,
dobro jutro, gospodo Katz."
A gospoda Clarence Katz, supruga farmera koji je imao imanje tik uz autoput,
kazala je Nancy: "Rekla sam tvom tati da te ne budi. Kazala sam mu da će Nancy
zacijelo biti umorna nakon njezine divne glume u sinoćnjoj predstavi. Bila si
sjajna, draga moja. A te bijele vrpce u tvojoj kosi! A onda onaj dio kad si ti
mislila da je Tom Sawyer mrtav - imala si prave suze u očima. Bila si jednako
dobra kao netko u najboljem televizijskom programu. Ali tvoj je tatica rekao da
je vrijeme da ustaneš; dakle, uskoro će biti devet sati. Nego, što sam ja
htjela, draga moja - moja mala djevojčice, ah, da - moja mala Jolene, ona I dušu
dala za pitu od trešanja; a znajući kako ti dobro praviš pitu od trešanja i kako
zbog nje uvijek dobivaš nagrade, palo mi je na pamet da bih je mogla jutros
dovesti pa da joj ti pokažeš. Sto misliš o tome?"
Obično bi Nancy bila veoma spremna da poduči Jolene kako a Pnpremi kompletan
ručak uključujući i pečenog purana;

26

Hl 27

smatrala je svojom dužnošću da pomogne mladim djevojkama koje traže njezinu

pomoć u kuhanju, šivanju ili poduku u muzici - ili, kao što je često bio slučaj,
kad bi željele da se povjere. Bilo je pravo čudo kako bi ona našla za to vremena
a istovremeno bi uspijevala da "praktički upravlja tom velikom kućom", da bude
odličan učenik, predsjednica svog razreda, voda programa 4-H i u Mladoj
metodističkoj ligi, da bude vješta jahačica, izvrsna muzičarka (klavir,
klarinet), godišnji dobitnik nagrada na općinskom sajmu (zbog kolača, šivanja i
drugog), a da ne zaboravimo cvjetne aranžmane - pravo je, dakle, čudo kako
djevojka koja još nije navršila sedamnaestu može vući takav teret i činiti to
bez riječi, bez jadikovanja uvijek vesela i nasmiješena; to je bila zagonetka
koju je postavljalo cijelo mjesto, a rješavalo ju je ovim riječima: "Ona ima
karaktera. Dobila ga je od svog staroga." Nema sumnje da je njezina snaga
odnosno talent koji joj je omogućavao da sve to čini zacijelo potjecao od
njezina oca: on je bio primjer izvrsnog smisla za organizaciju. Svaki trenutak
bio je unaprijed određen; ona je u svakom trenutku točno znala što će raditi i
koliko će joj vremena za to trebati. A danas je baš u tome bila neprilika:
poremetila je svoj plan. Odlučila je da pomogne Roxie Lee Smith, djetetu svojih
susjeda; pomogla joj je da bolje nauči solo na trubi koji je Roxie Lee
namjeravala odsvirati na školskom koncertu; obećala je majci da će obaviti za
nju tri komplicirana posla; osim toga s ocem je ugovorila da će zajedno
prisustvovati sastanku 4-H u Garden Citvju. Zatim je trebalo pripremiti ručak, a
nakon ručka raditi na vjenčanici za Beverlvno vjenčanje, koju je ona sama
skrojila i odlučila da sašije. Prema tome, očito je da nije bilo vremena za
lekciju pripremanja pite od trešanja, kojoj se nadala mala Jolene. Jedino ako
uspije nešto odgoditi za drugi put.
"Gospodo Katz? Hoćete li trenutak pričekati uz telefon, molim vas?"
Brzo se uputila u kancelariju svog oca. Ta prostorija koja je imala i ulaz
izvana za obične posjetitelje, bila je od sobe za dnevni boravak odijeljena
pomičnim vratima; premda je g.

Clutter ponekad dijelio kancelariju s Geraldom Van Vleetom, mladićem koji mu je

pomagao u upravljanju farmom, ta je prostorija ponajviše njemu služila za
odmaranje - bilo je to uredno utočište obloženo orahovim furnirom, a u
prostoriji su se nalazili barometri, karte s podacima o kiši, dalekozor itd. U
toj sobi on je sjedio poput kapetana u svojoj kabini, poput moreplovca koji
upravlja brodom River Vallev kroz opasni prolaz svih godišnjih i doba.
"Ništa zato," rekao joj je u odgovoru na njezino pitanje. "Izostavi 4-H. Umjesto
tebe povest ću Kenvona."
I tako je Nancy odgovorila gospođi Katz da je sve u redu: da, fino, odmah
dovedite Jolenu. Ali kad je spustila slušalicu, namrgodila se. "To je tako
čudno", rekla je pogledavši oko sebe i ugledavši oca kako pomaže Kenvonu da
sabere kolonu brojki; a za svojim stolom pored prozora sjedio je g. Van Vleet
koji je imao ugodan izgled osobe čija je ljepota čak i pomalo sirova, pa je to
nju navodilo da ga iza njegovih leda naziva Heathclifrbm. "Ali ja osjećam miris
cigareta."
"U svom dahu?" zapitao je Kenvon.
"Ne, obješenjače. U tvom dahu."
To ga je utišalo, jer je Kenvon, kao što je on znao da ona znade, tu i tamo
povukao po dim - ali, uostalom, to je činila i Nancy.
G. Clutter je pljesnuo dlanovima. "To je sve. Ovo je kancelarija."
Uspevši se uza stube, obukla se u izblijedjele traperice i zeleni džemper, a oko
ruke je stavila svoje treće po redu najvrednije bogatstvo -zlatni sat; ispred
sata bila je njezina najbliža prijateljica mačka Evinrude, ali ispred mačke,
ispred jadne Evinrude, bio je prsten koji joj je poklonio Bobby, uvjerljiv dokaz
njihova statusa "stalnog hodanja", koji je nosila (tj. kada ga je nosila, jer je
bila ovoljna i najmanja svadica pa da ga skine s ruke) na palcu, jer iako bi ga
ljepljivom trakom pričvrstila na ruku prsten bi i dalje P ivao oko prsta; bio je
to prsten za daleko čvršću ruku. Nancy Je ila zgodna djevojka, vitka i dječački
agilna, a najljepše na njoj

28

29

bili su njezina kratka i sjajna kestenjava kosa (svakog jutra i večeri prošla bi
točno stotinu puta četkom kroz kosu) i njezin nježni ten, malčice pjegav i
ružičastosmed od prošlogodišnjeg ljetnog sunca. Ali njezine su oči, velike,
tamnosvjetlucave, odmah stvarale dojam da je ona osoba bez imalo sumnjičavosti,
da je veoma razumna i veoma ugodna i blaga.
"Nancy!" pozvao ju je Kenvon. "Sušan je na telefonu".
Sušan Kidvvell, osoba njezina povjerenja. Opet je digla slušalicu u kuhinji.
"Kaži mi", započela je Sušan koja je s tom komandom uvijek započinjala svoje
telefonske seanse. "Dakle, da počnem, kaži mi zašto flertuješ s Jerrvjem
Rothom." Poput Bobbvja, i Jerry Roth bio je školska košarkaška zvijezda.
"Sinoć? Dobri bože, pa ja nisam flertovala. Misliš zbog toga jer smo se držali
za ruke? Nakon predstave on je jednostavno došao iza pozornice. Ja sam bila tako
nervozna. Zbog toga mi je uzeo ruku. Ohrabrivao me."
"Jako slatko. A onda?"
"Bobby me poveo u kino gdje se davao nekakav film strave. I držali smo se za
ruke."
"Je li bio jeziv? Ne Bobby. Film."
"On nije tako mislio; samo se smijao. Ali ti znaš mene. Buuu!
- i ja padam sa sjedala." 0
"Što jedeš?" i$
"Ništa." '
"Znam - grizeš nokte", odvrati Sušan i točno je pogodila.
Koliko je god Nancy pokušavala, nije se mogla osloboditi svog
običaja da gricka nokte, a kada bi god bila zbog nečega unezvi-
jerena ona bi ih neobično brzo grickala. "Kaži mi. Zar nešto nije
u redu?" 'iW
"Ne." $
"Nancy. C'est moi..." Sušan je učila francuski. ';
"Pa - tata. Posljednja tri tjedna on je jako neugodan. Strašno. Barem kad sam ja
pored njega. A kad sam se noćas vratila kući, on je to opet započeo."
30

"To" nije trebalo objašnjavati; bila je to tema koju su dvije prijateljice

temeljito razmotrile i u pogledu koje su se slagale. Sumirajući taj problem s
Nancvna stajališta, Sušan je jednom rekla: "Ti sada voliš Bobbvja i on ti treba.
Ali duboko u srži stvari čak i Bobby zna da to nema nikakve budućnosti. Kasnije,
kad se uputimo do Manhattana, sve će nam izgledati poput nova svijeta." U
Manhattanu je Kansaško sveučilište, a dvije djevojke su namjeravale tamo se
upisati na studij umjetnosti, te zajednički dijeliti sobu. "Sve će se izmijeniti
bez obzira na to sviđa li ti se to ili ne sviđa. Ali ti to ne možeš sada
izmijeniti živeći ovdje u Holcombu, susrećući Bobbvja svakog dana, sjedeći u
istom razredu - a za promjenu nema ni razloga. Naime, ti i Bobby ste veoma
sretan par. A osim toga vaš odnos bit će nešto čega ćeš se uvijek sa
zadovoljstvom sjećati - ako te ostave na miru. Zar ne možeš oca navesti da to
shvati?" Ne, ona to nije mogla. "Jer", kao što je objasnila Susani, "kada ja god
započnem nešto govoriti, on pilji u mene kao da ga ja ne volim. Ili kao da ga
manje volim. I odjednom eto mi vezana jezika; jednostavno želim biti njegova kći
i ponašati se prema njegovim željama." Sušan na to nije imala odgovora; to je
uključivalo emocije, odnose koji nisu bili dio njezina životnog iskustva.
Živjela je sama s majkom koja je predavala glazbu u školi u Holcombu, a svog se
oca veoma nejasno sjećala jer je gospodin Kidvvell prije mnogo godina, u
njihovoj rodnoj Kaliforniji, jednog dana jednostavno otišao od kuće i više se
nije vratio.
"A osim toga", sad je nastavljala Nancy, "ja nisam sasvim sigurna da sam ja
razlog. Razlog koji ga čini svadljivim. Nešto drugo - njega stvarno zabrinjava
nešto drugo."
"Tvoja majka?"
Nijedna druga Nancyna prijateljica ne bi se usudila izvaliti nešto slično. Sušan
je, međutim, bila povlaštena. Kad se ona prvi put pojavila u Holcombu, kao
melankolična djevojčica puna maste, sklona tuzi, osjećajnosti i osjedjivosti,
imala je svega osam godina i bila je godinu dana mlada od Nancy; Clutterovi su
je
° t0Pl0 dočekali da je ta mala djevojčica koja je bez oca došla
31
iz Kalifornije maltene postala član obitelji. Punih sedam godina dvije su
prijateljice bile nerazdvojne, a zbog rijetko sličnih ili istovjetnih
senzibilnosti, jedna je drugoj bila nezamjenjiva. Ali prošlog rujna Sušan je iz
mjesne škole prešla u veću i navodno bolju školu u Garden Citvju. To je bio
uobičajen postupak za učenike iz Holcomba koji su namjeravali nastaviti studij,
ali g. Clutter, koji je uporno i tvrdoglavo štitio interese svog mjesta i
njegove vrline, takve prelaske smatrao je izazovom duhu zajednice; škola u
Holcombu bila je sasvim dobra za njegovu djecu i prema tome, oni će u njoj
ostati. Tako djevojke više nisu bile stalno zajedno, pa je Nancy duboko osjećala
danju odsutnost svoje prijateljice, jedine osobe prema kojoj nije morala biti ni
specijalno prijazna ni odgojena.
"Ne znam. Ali mi smo svi tako sretni zbog majke - čula si divnu vijest." Tada će
Nancy s oklijevanjem u glasu, kao da umiruje živce zbog uvrede koju će izreći:
"Slušaj, a zašto ja to njušim dim? Da ti iskreno kažem, čini mi se kao da gubim
svijest, kao da nisam pri sebi. Ulazim u auto, ulazim u neku prostoriju, a čini
mi se kao da je u njoj netko bio i pušio cigaretu. To nije majka, a ne može biti
ni Kenvon. Kenvon se ne bi usudio..."
A veoma je vjerojatno da se to ne bi usudio ni jedan posjetitelj doma
Clutterovih, koji je naglašeno bio bez pepeljara. Sušan je polako počela
shvaćati kamo Nancy cilja, ali to je bilo smiješno. Bez obzira na prirodu svojih
privatnih uznemirenja i tjeskoba, ona ne bi mogla povjerovati da gospodin
Clutter u duhanu nalazi tajno utočište. Prije nego ju je mogla zapitati što je
zapravo mislila kazati, Nancy ju je presjekla: "Oprosti, Susie. Moram ići. Ovdje
je gospoda Katz."
Dick je bio za volanom crne limuzine tipa "chevrolet" 1949. Čim je ušao u auto,
Perry je provjerio nalazi li se njegova gitara na stražnjem sjedištu; prošle
noći, pošto je svirao na zabavi Dickovih prijatelja, on ju je zaboravio i
ostavio u autu. Bila je to stara gitara Gibson boje pijeska, ali navoštena
medenožuto.

Pored gitare ležao je drugačiji instrument - potpuno novi automatski revolver s

plavom cijevi, kalibra dvanaest, a s jedne i s druge strane drške bile su
izrezbarene scene fazana u letu. Zatim baterijska lampa, dugački nož, par kožnih
rukavica i kožna lovačka vesta s nabojima, koja je bila još jedan čudan prilog
toj mrtvoj prirodi na stražnjem sjedištu njihova automobila.
"Zar ti to nosiš?" zapitao ga je Perry pokazujući na lovački kaputić.
Dick je prstima pokucao po staklu ispred sebe. "Kuc, kuc. Oprostite, gospodine.
Mi smo, znate, bili u lovu i izgubili smo se na putu. Ako bismo se mogli
poslužiti telefonom..."
"Si, senor. Yo comprendo."*
"Sigurno je", dodao je Dick. "Ja ti obećavam, dragi, da ćemo mi vraški poprašiti
tih zidova."
"Te zidove", ispravio ga je Perry. Rob rječnika, veliki pobornik neobičnih
riječi, on je uporno ispravljao gramatiku svog prijatelja i širio njegovo
rječničko znanje od trenutka kad su se upoznali u zajedničkoj ćeliji Kansaške
državne kaznionice. Ne treba misliti da je učenik odbijao te lekcije; štoviše,
da bi polaskao svom učitelju, on je jednom sastavio nekoliko pjesmica, i premda
su stihovi bili sasvim opsceni, Perry, koji ih je ipak smatrao vraški
duhovitima, taj je rukopis uvezao u kožu u zatvorskoj knjigovežnici, a naslov
"Prosti vicevi" utisnuo je zlatnim slovima.
Dick je imao na sebi plavi džemper; na leđima su bila prošivena slova koja su
oglašavala ATLETSKU TRGOVINU BOBA JANDSA. On i Perry vozili su se glavnom ulicom
Olathe, sve dok nisu stigli do zgrade Boba Sandsa, u kojoj se nalazila i garaža
za popravak automobila gdje se Dick zaposlio čim je pušten iz kaznionice
sredinom kolovoza. Spretan mehaničar koji je tjedno zarađivao šezdeset dolara.
Nije zaslužio nikakvu plaću za posao koji je planirao za ovo jutro, ali g.
Sands, koji bi ga u subotu ostavljao a sam vodi posao, nikad neće saznati da je
svog namještenika
prev)
* "Da, gospodine. Razumijem." (Prim.

¦'.:"'

32

33

isplatio za popravak vlastitog automobila. Uz Perrvjevu pomoć on se bacio na

posao. Izmijenili su ulje, podesili su kvačila, napunili akumulator, stavili
nove gume na prednje kotače-dakle, učinili su sve što je bilo potrebno, jer se
od starog "chevroleta" očekuje da između danas i sutra obavi važne zadatke.
"Zato što je stari bio u blizini", rekao je Dick odgovarajući Perrvju, koji je
htio znati zašto je Dick toliko zakasnio na sastanak u "Malom dragulju". "Nisam
htio da vidi kako iz kuće iznosim revolver. Kriste, tada bi odmah prokljuvio da
ne govorimo istinu."
"Govorim", ispravi ga Perry. "Ali što si mu ti rekao? Najzad?"
"Kao što smo kazali. Rekao sam mu da ćemo otići nekamo preko noći - rekao sam mu
da ćemo mi ići posjetiti tvoju sestru u Fort Scottu. Jer da ona tobože drži tvoj
novac. Petnaest stotina dolara." Perry je imao sestru, a svojevremeno je imao i
dvije, ali preživjela sestra nije boravila u Fort Scottu, kansaškom gradu
osamdeset pet milja udaljenom od Olathea; u stvari on nije ni znao njezinu
sadašnju adresu.
"Je li bio ogorčen?"
"Zašto bi bio ogorčen?"
"Zato što me mrzi", rekao je Perry čiji je glas bio i nježan i čvrst-glas koji
je bez obzira na svoju mekoću točno formulirao svaku riječ, izbacivao je poput
koluta dima. "A isto tako i tvoja majka. Ja to znam - ja to znam po načinu kako
me gledaju."
Dick je slegnuo ramenima. "Nema to veze s tobom. Kao takvim. Oni jednostavno ne
vole da sam ja u društvu bilo koga iz zidova." Dvaput oženjen, dvaput
rastavljen, dvadeset osam godina i otac trojice dječaka - Dick je pušten na
uvjetnu slobodu, ali uz obavezu da stanuje s roditeljima; obitelj koja je
uključivala i mlađeg brata živjela je na maloj farmi nedaleko od Olathea. "Ne
vole nikoga tko nosi iglu našeg bratstva", dodao je i dotakao se plave točke
tetovirane ispod njegova lijevog oka - to je bio znak, vidljiva lozinka po kojoj
su ga neki njegovi bivši kaznionički kolege mogli identificirati.

"Razumijem", kazao je Perry. "Slažem se s takvim stavom.

Oni su dobri ljudi. Tvoja majka je zaista mila osoba." ;
Dick je klimnuo; i on je tako mislio.
U podne su se okanili alata, a Dick, koji je upalio motor slušajući njegovo
mrmljanje, bio je uvjeren da su obavili pošten posao.
Nancy i njezimprotegeejolene Katz također su bile zadovoljne I svojim jutrošnjim
radom; zapravo, mršava trinaestogodišnja djevojčica bila je sva naduta od
ponosa. Ona je dugo gledala Nancy koja je bila pobjednica na mnogim natjecanjima
za izradu kolača, a zatim je zadivljeno promatrala kako se trešnje puše ispod
tanke korice tijesta u vrućoj pećnici; kad je bila sva izvan sebe, zagrlila je
Nancy i zapitala je: "Kaži mi pošteno, zar sam ga zaista ja načinila?" Nancy se
nasmijala, zagrlila ju je i uvjerila da je baš ona napravila kolač - uz malu
njezinu pomoć.
Jolene je insistirala da odmah kušaju pitu - glupo je ostaviti kolač da se
sasvim ohladi. "Molim te, uzmimo svaka po komad. I vi, također", kazala je
gospodi Clutter, koja je ušla u kuhinju. 1 Gospoda Clutter se nasmiješila -
pokušala je to učiniti; boljela I ju je glava, ali je zahvalila i odbila ponudu
jer nije imala teka. Što 1 se tiče Nancy - ona nije imala vremena da kuša kolač;
Roxie Lee Smith i njezina truba solo neizbježno su je čekali, a poslije I ima
obaviti te važne poslove za majku; jedan od tih poslova ticao I se poklona za
mladenku koje su neke djevojke iz Garden Citvja 1 spremale za Beverlv; a drugi
zadatak bio je vezan za svečanu | proslavu Dana zahvalnosti.
"Hajde ti, draga, ja ću Joleni praviti društvo dok majka ne I dođe po nju",
kazala je gospoda Clutter, a zatim, obraćajući se djetetu s nesavladivom
plahošću, dodala je: "Ukoliko Jolene I nema ništa protiv toga da meni pravi
društvo." Kao djevojka I gospođa Clutter je čak dobila nagradu na nekom
natjecanju za Igovorništvo; čini se, međutim, da je zrelost svela njezin glas na
je an jedincati ton, na ton isprike, a njezina ličnost svedena je na

54

35

niz pokreta i gesta kojima je uvijek upravljao strah da bi možda nekoga mogla
uvrijediti, ili se ponijeti na drugi način neprilično. "Nadam se da me ti
razumiješ", nastavila je nakon odlaska svoje kćeri. "Nadam se da ti ne smatraš
Nancy grubom?"
"Zaboga, nikako ne. Ja je strašno volim. Uostalom, svi je vole. Nema osobe poput
Nancy. Znadete li što kaže gospoda Stringer?" zapita Jolene spominjući svoju
učiteljicu iz domaćinstva. "Jednog dana ona je kazala pred razredom: Nancy
Clutter uvijek je u žurbi, ali sve obavi na vrijeme. A to je definicija prave
dame."
"Da", odgovorila je gospoda Clutter. "Sva su moja djeca veoma samostalna i
sposobna. Oni me ne trebaju."
Nikad ranije Jolene nije bila sama s Nancvnom "čudnom" majkom, ali unatoč
razgovorima koje je vodila ona se sasvim dobro osjećala; jer gospoda Clutter,
koja se možda nije uvijek osjećala dobro ili je bila pod svojim specijalnim
pritiskom, suprotno je djelovala na osobe pored sebe: smirivala ih je, a to je
općenito istina kad je riječ o osobama koje se ne mogu braniti i koje nikome ne
predstavljaju prijetnju; misionarsko lice, izgled bespomoćnosti, nekako poznato
i domaće lice gospode Clutter koje je bilo u obliku srca čak je i u Jolene, u
djeteta koje je doista bilo pravo dijete, izazivalo neki osjećaj zaštitničkog
sažaljenja. Tko bi pomislio da je ona Nancvna majka! Tetka - to bi bilo moguće;
neka neudata tetka, usidjelica, koja je došla u posjet, pomalo čudna, ali veoma
ugodna.
"Ne, oni me ne trebaju", ponovila je natočivši sebi šalicu kave. Premda su svi
ostali članovi obitelji poštovali bojkot tog pića koji je nametnuo njezin muž,
ona je svakog jutra popila po dvije šalice kave, a često ne bi više ništa jela
tokom čitava dana. Težila je pedeset kilograma; prstenje - vjenčani prsten i još
jedan s toliko skromnim dijamantom daje to bilo upravo iznenađujuće -
jednostavno je plivalo na jednoj od njezinih koščatih ruku.
Jolene je odrezala komad pite. "Tako mi svega!" kazala je jedući ga poput vuka.
"Odlučila sam svakog dana, i to svih sedam dana u tjednu napraviti ovakav
kolač." ". i .,"*,*-..^ .*,"

"Pa, ti imaš malu braću, a dječaci mogu pojesti mnogo pite. G. Clutter i Kenvon,
ja znam da oni nikad ne mogu biti umorni od pite. Ali kuharica nije takva-Nancv
okreće nos od njih. Ista stvar će se zbiti s tobom. Ne, ne - zašto ja to kažem?"
Gospoda Clutter, koja je nosila naočale bez okvira, odjednom ih je skinula i
rukom pritisnula oči. "Oprosti mi, mila. Uvjerena sam da ti nikad nećeš znati
što znači biti umoran. Uvjerena sam da ćeš uvijek biti sretna..."
Jolene je šutjela. Panična nota u glasu gospode Clutter izazvala je promjenu
njezina raspoloženja; Jolene je bila zbunjena i svim srcem je željela da što
prije dođe njezina majka, koja je obećala da će doći po nju u jedanaest sati.
Prisebno i daleko mirnije gospoda Clutter je zapitala: "Voliš li minijaturne
stvari? Sićušne stvarčice?" A zatim pozove Jolenu u blagovaonicu da razgleda
police sa svim mogućim sitnim tričarijama koje su bile aranžirane po nekom
specijalnom liliputanskom redu - škarice, napršnjaci, kristalne košarice za
cvijeće, flgurine, sitne igračke, vilice i noževi. "Nešto od ovoga dobila sam
još dok sam bila dijete. Tata i mama - svi mi zapravo - veći dio svojih godina
provodili smo u Kaliforniji. Pored oceana. Tamo je bila trgovina u kojoj su se
prodavale te vrijedne stvarčice. Ove šalice." Set čajnih šalica koje su
pripadale lutki u njezinoj kući, a bile su položene na sićušnom poslužavniku,
drhtale su na dlanu njezine ruke. "Dao mi ih je tatica; provela sam sretno
djetinjstvo."
Kao jedina kći bogatog trgovca žita, obožavana sestra trojice starije braće, ona
nije bila razmažena, iako su je svi poštedivali od većih napora; ona je
vjerovala da je život samo slijed ugodnih trenutaka - kansaške jeseni,
kalifbrnijska ljeta, primanje darova poput tih sićušnih šalica. U osamnaestoj
godini, kad je sva gorjela upoznavši se s biografijom Florence Nightingale, ona
se upisala na bolničarski tečaj u bolnicu St. Rose u Great Bendu, ^ans. Nitko
nije mislio da će ona biti bolničarka, a dvije go-
e k^nije ona je podržala takvo uvjerenje: bolnička stvarnost
scene, mirisi - nije bila za nju, izazivala je mučninu. Pa

36

ipak sve do današnjeg dana ona je žalila što tečaj nije završila i što nije
dobila diplomu - "samo da bih dokazala", kao što je rekla jednoj svojoj
prijateljici, "da sam barem jednom u nečemu uspjela". Umjesto toga ona se
upoznala s Herbom i udala se za nj; on je bio razredni kolega njezina
najstarijeg brata Glenna; zapravo, kako su dvije obitelji živjele dvadesetak
milja jedna od druge, ona gaje već dugo znala po izgledu, ali Clutterovi, obični
ljudi s farme, nisu posjećivali veoma dobro stojeće i obrazovane Foxove.
Međutim, Herb je bio zgodan, pobožan, jake volje, želio je nju - a ona je bila
zaljubljena.
"Gospodin Clutter mnogo putuje", kazala, je Joleni. "Oh, on uvijek nekud ide.
Washington i Chicago i Oklahoma i Kansas City - ponekad mi se čini da i nije
nikad kod kuće. Ali kamo god on ide, nikad ne zaboravi koliko mi je stalo do tih
sićušnih stvarčica." Raskrilila je malu papirnu lepezu. "Donio mi je ovu lepezu
iz San Francisca. Košta samo jedan penny. Ali nije li lijepa?"
Druge godine braka rođena je Eveanna, a tri godine iza nje Beverlv; nakon svakog
poroda hvatala ju je neobjašnjiva malodušnost - neki osjećaj tuge koji je činio
da bi ona kršeći ruke tumarala iz sobe u sobu. Između rođenja Beverlv i Nancy
prošle su tri godine, a to su bile godine nedjeljnih piknika i ljetnih izleta u
Colorado, godine kad je ona zaista upravljala svojim domom i bila njegovo sretno
središte. Ali kad je rodila Nancy i Kenvona, ponovio se ciklus depresije, a
nakon rođenja njezina sina to bijedno raspoloženje koje ju je ophrvalo više je
nikad nije sasvim napustilo; vuklo se poput oblaka koji je ukazivao da bi kiše
moglo biti, a moglo bi je i ne biti. Poznavala je "dobre dane", a ponekad bi se
oni akumulirali i u tjedne, mjesece, ali čak i u najboljima od dobrih dana, onih
dana kad bi ona opet postajala "ista kao prije", prijazna i šarmantna Bonnie
koju su voljeli njezini prijatelji i prijateljice, ona ipak više nije mogla
dostići društvenu vitalnost koju su zahtijevale sve dinamičnije djelatnosti
njezina muža. On je bio jedan od onih ljudi koji se mogao odmah svakome
pridružiti, "rođeni vođa"; ona to nije bila, a i prestala je pokušavati da bude.
I tako, uzduž staza koje

su obrubili nježni pogledi i potpuna vjernost oni su počeli ići svojim

poluodijeljenim putovima - on svojim javnim putem, u maršu zadovoljavajućih
postignuća, a ona svojih privatnim putem koji će je naposljetku provesti kroz
bolničke hodnike. Ali ona nije bila bez nade. Podržavala ju je vjera u Boga, a s
vremena na vrijeme i ovozemaljske nade su potpomagale njezinu vjeru u Njegovu
dobrostivost koja će uskoro uslijediti; čitala je o čudotvornom lijeku, slušala
je o novoj terapiji ili, a to je bilo najnovije, odlučila je vjerovati da za sve
njezine nevolje valja optužiti "ukliješteni živac".
"Male stvari doista tebi pripadaju", kazala je držeći i dalje le* pezu. "Nemoj
ih ostavljati. Možeš ih ponijeti u kutiji za cipele."
"Kamo da ih odnesem?"

"Pa kamo god kreneš. Možda te dugo neću vidjeti." Prije nekoliko godina gospođa
Clutter putovala je u Wichitu na dvotjedno liječenje, a ostala je dva mjeseca.
Po savjetu liječnika, koji je smatrao da bi joj to moglo pomoći da ponovo
stekne "osjećaj korisnosti i kretanja u sredini", ona je iznajmila stan, a
zatim je našla i zaposlenje kao činovnica u arhivu Y. W. C. A.* Njezin suprug
bio je sasvim sklon toj ideji koju je i ohrabrivao, ali njoj se to toliko
svidjelo da joj se njezina privrženost poslu činila nekršćanskom, pa se opet
pojavio osjećaj krivnje koji je u krajnjoj liniji nadvladao nad terapeutskom
vrijednošću tog eksperimenta.

"Ili možda uopće nećeš otići svojoj kući. A - važno je da čovjek uvijek ima uza
se nešto što mu pripada. Ovo je doista tvoje."
Zazvonilo je zvonce na vratima. Došla je Jolenina majka.
Gospođa Clutter joj se obratila s "dobar dan, draga" i u Jo-lenine ruke je
ugurala lepezu. "Košta samo jedan penny - ali Je lijepa."

Kasnije je gospođa Clutter ostala sama u kući. Kenvon i g. tt otišli su u

Garden City; Gerald Van Vleet nije se pojav-
tlCa od: Ym"g Women's ChristUn Association (Kršćansko udruženje mladih žena.)
{Op. pm.)

38

39

ljivao tog dana; a domaćica kuće, blagoslovljena gospoda Helm, kojoj je sve
mogla povjeriti, nije došla jer subotom ne radi. Možda bi bilo najbolje -
mislila je - da ode u krevet; ona je tako rijetko napuštala krevet da je jadna
gospoda Helm morala izboriti priliku da dvaput tjedno promijeni krevetninu.
Na drugom katu bile su dvije spavaće sobe, a njezina je bila posljednja, na
kraju prostranog hodnika, u kojemu nije bilo ništa osim dječje kolijevke koja je
kupljena kako bi poslužila njezinu unuku kad ga dovedu u posjet. Kad bi bili
uneseni kreveti i kad bi taj hodnik bio iskorišten kao spavaonica, gospoda
Clutter je smatrala da bi za praznika Dana zahvalnosti njezina kuća mogla
primiti dvadeset gostiju; ostali bi se imali smjestiti u motelima ili kod
susjeda. U obitelji Clutterovih Dan zahvalnosti značio je priliku za veselo
godišnje okupljanje, a ove je godine Herb bio određen za domaćina, pa će se ta
proslava poklopiti s pripremama za Beverlvno vjenčanje. Gospoda Clutter je
očajnički bila uvjerena da neće preživjeti ni jedno ni drugo. I obiteljsko
okupljanje i vjenčanje zahtijevalo je donošenje odluka - proces koji joj se
nikad nije sviđao i kojeg se naučila kloniti i bojati, jer kad bi se njezin muž
nalazio na nekom od svojih poslovnih putovanja, od nje se uvijek očekivalo da u
njegovoj odsutnosti donese brze odluke o poslovima na farmi, što je za nju bilo
mučenje, nešto neizdrživo. A što će biti ako pogriješi? Neće li se Herb ljutiti?
Najbolje je zaključati vrata spavaće sobe i praviti se kao da ne čuje, ili da
jednostavno kaže kao što je ponekad i govorila: "Ne mogu. Ne znam. Molim vas."
Soba koju je ona rijetko napuštala bila je skromno namještena; da nije bio
napravljen krevet, posjetitelj bi smatrao da u toj sobi nitko stalno ne boravi.
Hrastov krevet, radni stol od orahovine, stolić pored kreveta - ništa drugo osim
svjetiljki, prozora sa zavjesama i slike Isusove kako hoda po vodi. Činilo se
kao da time što namjerno održava tu sobu kao bezličnu prostoriju, kao da time
nešto unosi u nju, svoje intimne i osobne stvari koje je ostavljala izmiješane
sa stvarima svog muža, ublažava krivnju što ne dijeli njegove odaje. U stolu je
upotrijebila samo jednu

ladicu u kojoj su se nalazile dvije posudice, električni pokrivač, nekoliko

bijelih spavaćica i bijelih pamučnih čarapa. Kako joj je uvijek bilo hladno, i u
krevetu bi imala na sebi par tih čarapa. Iz istog razloga uobičajila je da i
prozore drži zatvorene. Pretprošlog ljeta, jedne kolovoske užarene nedjelje kad
je bila zatvorena u toj sobi, zbio se težak incident. Tog dana imali su goste,
društvo, prijatelja koji su pozvani na farmu da beru dudove, a medu njima je
bila i Wilma Kidwell, Susanina majka. Poput većine ljudi koje su Clutterovi
često pozivali, i gospoda Kidwell je bez komentara popratila odsutnost domaćice,
jer je pretpostavljala, kao što je to obično bivalo, da se ona ili nije "dobro
osjećala" ili je "bila u Wichiti". Bilo kako bilo, kad je došao trenutak da se
ide u voćnjak, gospoda Kidwell je odbila; odgojena u gradu, ona se lako
zamarala, pa je htjela ostati u kući. Kasnije, dok je očekivala povratak berača
duda čula je zvukove plača, plača slomljenog srca koji je lomio srce. "Bonnie?"
zazvala je i ustrčala stubama, potrčala hodnikom do Bonniene sobe. Kad je
otvorila vrata, vrućina koja se nakupila u sobi udarila ju je kao da se neka
strašna ruka sručila na njezina usta; požurila je da otvori prozor. "Nemoj!"
zavapila je Bonnie. "Ja nisam vruća. Ja sam hladna. Ja se smrzavam. Bože, bože,
bože!" Lamatala je rukama. "Molim te, bože, ne dopusti nikome da me ovakvu
vidi." Gospoda Kid-well je sjela na krevet; htjela je držati Bonnie u svojim
rukama i to je Bonnie naposljetku dopustila. "Wilma", kazala je, "ja sam te
slušala, Wilma. Sve vas. Kako se smijete. Kako se dobro provodite. Sve sam to
propustila. Najbolje godine, djecu, sve. Još malo pa će i Kenvon odrasti - bit
će čovjek. A kako će me se on sjećati? Kao nekog duha, utvare, Wilma."

Sada, ovog posljednjeg dana svog života, gospoda Clutter je vješala u ormar
lagane pamučne haljine koje je nosila, a obukla Je jednu od dugačkih spavaćica i
par čistih bijelih čarapa. Prije nego je legla promijenila je svoje obične
naočale s parom naočala ^a čitanje. Premda je bila pretplaćena na nekoliko
časopisa (La-les> H°rne Journal, McCalls, Reader's Digest, iTogether: Mid-m°nth
Magazine for Methodist Families), ni jedan od njih nije

40

41

bio na stoliću uz postelju - jedino Biblija. Između njezinih stranica nalazio se

znak za označavanje stranica - napravljen od drveta presvučenog svilom - na
kojemu se nalazilo utkano upozorenje: "Slušaj ove savjete, pazi i moli: jer ti
nećeš znati kad će doći vrijeme."
Dvojica mladića imali su malo zajedničkog, ali oni toga nisu bili svjesni, jer
su imali nekoliko površnih zajedničkih odlika. Obojica su, na primjer, bili
veoma oholi, veoma pažljivi u pitanju higijene i stanja svojih nokata. Nakon
svog radnog jutra tokom kojega su se zamastili i zaprljali, oni su se gotovo
čitav sat prali u praonici garaže. Dick u donjem rublju nije bio isti Dick kao
kad je potpuno odjeven. Kad bi bio odjeven, izgledao je kao vitki plavokosi
mladić srednje visine, bez suvišnog mesa i možda utonulih grudi; kad se skine,
situacija se mijenja i otkriva se da on nije taj tip, već je atletski građen
mladić velter kategorije. Desnu podlakticu pokrivalo je plavo i čudno iskeženo
tetovirano lice mačke; na jednom ramenu evala mu je plava ruža. Drugi znakovi
tetoviranja koje je on sam nacrtao i sam utetovirao ukrašavali su mu ruke i
torzo: glava zmaja s ljudskom lubanjom između razjapljenih vilica; gole
ljepotice s velikim grudima; riječ Mir iznad križa koji je grubo iscrtanim
zrakama ozarivao svetom svjetlošću; i dva sentimentalna crteža - jedan je buket
cvijeća posvećen mami - tati, a drugi je predstavljao srce koje je slavilo idilu
između Dicka i Carole, djevojke s kojom se oženio kad mu je bilo devetnaest
godina i s kojom se rastao nakon šest godina kako bi "učinio pravu stvar" s
drugom mladom djevojkom, majkom njegova najmlađeg djeteta. ("Ja imam tri dječaka
za koja ću se zacijelo brinuti", napisao je u molbi za uvjetni otpust. "Moja se
žena preudala. Oženjen sam dvaput, a ne želim ništa imati sa svojom drugom
ženom.")
Ali niti Dickov fizički izgled, niti tušem iscrtana galerija koja je ukrašavala
njegovo tijelo nisu izazivali tako jak dojam kao nje-govo lice koje je izgledalo
kao da je sastavljeno od dijelova koji

ne odgovaraju jedan drugome. Izgledalo je kao da mu je glava prepolovljena poput

jabuke, a zatim je sastavljena malčice dalje od središta. Nešto od toga doista
se i dogodilo; sada nesavršene crte njegova lica bile su posljedica
automobilskog sudara 1950. godine - a ta nesreća dala je kao rezultat nove i
posebne karakteristike njegovu licu: njegovo usko lice s dugačkim vilicama
poremetilo se, lijeva strana bila je niža od desne, pa su mu usne bile nešto
odijeljene, nos mu je bio malo naheren, a oči ne samo da mu nisu bile u istoj
ravnini, već nisu bile ni iste veličine, lijevo oko bilo mu je stvarno izvijeno
a u njemu je bio neki otrovni, bolesno-modri potajni pogled koji, iako ga je
nehotice stekao, ipak kao da je upozoravao na gorki sadržaj dna njegove prirode.
Ali Perry mu je rekao: "Oko nije važno. Ti imaš krasan osmijeh. Jedan od onih
osmijeha koji zaista djeluju na ljude." Istina je da bi osmijeh suzio njegovo
lice, skupio ga tako da bi ono opet dobilo točne proporcije i omogućilo mu da
izgleda kao ugodnija ličnost - "dobar dječak" u američkom stilu, prilično
dugačke kose, prilično zdrav ali ne naročito bistar. (Zapravo je on bio veoma
inteligentan. Na testu inteligencije obavljenom u zatvoru on je ocijenjen sa
130; prosječna osoba, u zatvoru ili izvan njega, obično postiže između 90 ili
110.)
I Perry je bio unakažen, a njegove rane koje je zadobio u sudaru s motorkotačem
bile su ozbiljnije od Dickovih; pola godine proveo je u bolnici u Washingtonu, a
drugih šest mjeseci na štakama; premda se nesreća dogodila 1952., njegove jake i
kratke noge bile su na pet mjesta slomljene i odavale su svoju historiju veoma
jakim ožiljcima; noge su ga još toliko boljele da je postao osoba koja nije
mogla bez aspirina. Iako je on imao manje tetoviranih površina nego njegov drug,
njegove su bile izrađenije - to nisu bili samostalni crteži amatera, već vrhunac
umjetnosti koju su gajili majstori u Honoluluu i Jokohami. , /^KIE' ime
bolničarke koja je prijateljevala s njim dok je ezao u bolnici bijaše
utetovirano na njegovu desnom bicepsu. !jevog bicepsa režao je tigar modra
krzna, narančastih očiju i emh šapa; zmija isplažena jezika obavijena oko štapa
klizila je

42

•"¦'

^.'4

niz njegovu ruku; a na drugim mjestima bile su iskežene lubanje, nadgrobni

spomenik, a cvjetale su i krizanteme.
"O. K., ljepoto. Baci češalj", rekao je Dick, koji je sada bio obučen i spreman
da krene. Odbacivši radno odijelo, obukao je sive hlače i odgovarajuću košulju,
a na nogama je poput perja imao do gležnja visoke crne čizme. Perry, koji nikad
nije mogao pronaći hlače koje bi odgovarale njegovom kao prerezanom donjem
dijelu tijela, nosio je traperice koje su na dnu nogavica bile savijene, a uz
njih kožnu vjetrovku. Uređeni, očešljani, dotjerani kao dvojica kicoša spremnih
da podu na ljubavne sastanke, oni se uputiše autom.
Udaljenost između Olathea, predgrađa Kansas Citvja, i Hol-comba, koji bismo
mogli nazvati predgrađem Garden Citvja, bila je približno četiri stotine milja.
Gradić od jedanaest tisuća stanovnika-Garden City počeo je okupljati svoje
osnivače odmah nakon građanskog rata. Lovac na bivole g. C. J. (Buffalo) Jones u
mnogome je zaslužan za brzu ekspanziju tog mjesta od zbirke raznih baraka i
krovinjara u snažno središte tog rančerskog kraja, u središte s kavanama, operom
i najluksuznijim hotelom između Kansas Citvja i Den-vera - ukratko to je postao
primjerak pogranične fantazije koja je odgovarala poznatijim naseljima pedeset
milja istočno od Garden Citvja, Dodge Citvju. Uz Buffalo Jonesa, koji je izgubio
svoj novac a zatim i razum (posljednje godine života proveo je harangirajući
svjetinu protiv nekontroliranog ubijanja životinja koje je on tako probitačno
ubijao), i sav ostali sjaj prošlosti danas je bio zaboravljen. Postoje neke
uspomene; umjereno slikoviti niz trgovačkih zdanja poznat je kao Buffalo Block,
a jednom sjajni hotel Windsor, sa svojim još sjajnijim saloonom visokog stropa i
atmosferom raznih životinja i palmi, još izdržava natjecanje s trgovinama koje
prodaju raznu robu i s velikim robnim kućama u Glavnoj ulici; valja priznati da
se tamne i velike prostorije Windsora i hodnici kojima odjekuju koraci i šumovi,
bez

obzira na to koliko upućuju na prošlost, ipak ne mogu natjecati s hotelom

Warren, koji je prilično malen, ali veoma ugodan, čemu doprinosi i moderan
uređaj za kondicioniranje zraka, ili s motelom Wheat Lands, koji u svakoj sobi
ima televizore, a gostima je na raspolaganju i "bazen za plivanje s toplom
vodom".
Svatko tko je proputovao Ameriku od obale do obale bilo vlakom ili automobilom
vjerojatno je prošao kroz Garden City, ali sasvim je na mjestu pretpostavka da
se svega nekolicina putnika toga sjeća. Garden City svima izgleda kao još jedan
gradić u srednjem dijelu - gotovo točno u sredini - kontinentalnog teritorija
Sjedinjenih Država. Razumije se, nitko i ne misli da bi stanovnici tog gradića
tolerirali takvo mišljenje - a vjerojatno imaju i pravo. Premda su oni skloni da
nabubnjaju svoje mišljenje ("Obiđite cijeli svijet i nigdje nećete naći ljude
koji će se prijateljskije odnositi prema vama, niti svježiji zrak, ni slađu
pitku vodu", i "Mogao bih otići u Denver za trostruku plaću, ali ja imam djecu i
držim da nema boljeg mjesta za djecu nego je ovo. Divne škole i svaka vrsta
sportske djelatnosti. Mi čak imamo i juniorski koledž", i "Došao sam ovamo na
pravničku praksu. Privremeno, nisam namjeravao ostati. Ali kad je došlo vrijeme
da se pokrenem, razmislio sam - a zašto da idem? Zbog čega? Možda ovo nije New
York-ali tko teži na New Yorkom? Dobri susjedi, ljudi koji vode računa jedan o
drugome, a zar ima nešto važnije. I sve drugo što je potrebno pristojnu čovjeku
- sve mi to imamo. Krasne crkve. Igralište za golf") novi posjetitelj Garden
Citvja, pošto se privikao na tišinu koja u Glavnoj ulici zavla-|da poslije osam
sati, otkriva mnoge činjenice koje doista govore u prilog samohvali stanovnika
tog gradića: dobro vođena javna Knjižnica, dobro informirani dnevnik, travnjaci
i parkovi koji se nalaze svuda pomalo, mirne ulice sa stambenim zgradama, g je
životinje i djeca mogu sa sigurnošću trčati kako im drago, veliki park
nepravilnog oblika u kojemu je i mali zoološki vrt W ogledajte polarne
medvjede!" "Pogledajte slona Pennvja!"); u parku je i bazen za plivanje koji
zapravo i nije bazen u klasičnom islu riječi, već jezerce koje zauzima nekoliko
hektara ("Najveći

44

BESPLATNI bazen za kupanje na svijetu!"). To što smo nabrojili, a zatim prašina

i vjetrovi, te zviždukanje lokomotiva - sve to pridonosi stvaranju ugođaja
"domaćeg grada" kojeg se vjerojatno s nostalgijom sjećaju oni koji su ga
napustili, a onima koji ostaju sve to učvršćuje osjećaj zadovoljstva, pripadanja
i dubokog korijenja.
Građani Garden Citvja beziznimno tvrde da medu stanovnicima toga mjesta nema
društvenih razlika, ("Ne, gospodine. Tako nešto ovdje ne postoji. Svi su jednaki
bez obzira na bogatstvo, boju kože ili uvjerenje. Sve ono što je značajno za
demokraciju naći ćete u nas"), ali, razumije se, klasne razlike mogu se lako
zamijetiti i doista se lako zamjećuju, kao u bilo kojoj drugoj ljudskoj
zajednici. Stotinu milja zapadno čovjek će se naći u "biblijskom pojasu", tom
dijelu američkog teritorija u kome je Biblija sve i sva, u kome svatko mora,
iako se u tom području možda nalazi samo iz poslovnih razloga, vršiti svoje
religiozne dužnosti na najjasniji način; a u okrugu Finnev namjernik se još
nalazi u granicama biblijskog pojasa, pa je pripadnost neke osobe određenoj
religiji najvažniji faktor koji utječe na njegov društveni status. Baptisti,
metodisti i rimokatolici čine osamdeset posto vjernika tog okruga, a ipak medu
elitom - poslovnim ljudima, bankarima, advokatima, liječnicima i najpoznatijim
rančerima koji se nalaze na istom vrhu - prevladavaju prez-biterijanci i
episkopovci. Dobro je došao poneki metodist, a kadšto se infiltrira i poneki
pripadnik Demokratske stranke, ali općenito uzevši oni koji drmaju
administrativnom i društvenom strukturom sastoje se od republikanaca desnog
krila, te prezbite-rijanske ili episkopske vjeroispovijesti.
Kako je g. Clutter bio obrazovan čovjek koji je uspeo u svojoj profesiji, a osim
toga bio je istaknuti republikanac i jedan od crkvenih starješina - bez obzira
na to što je bio metodističke vjere - on je ipak stekao pravo da se normalno
kreće medu lokalnim patricijima, ali kako se nikad nije upisao u Općinski klub
Garden Citvja, on se nije ni pokušavao družiti s vladajućom koterijom. Nasuprot
tome; njihova zadovoljstva nisu bila i njegova; njega

nimalo nisu draškali kartanje, golf, kokteli ili hladne večere servirane u deset
sati uvečer - niti ga je zapravo privlačio bilo kakav provod za koji je on
smatrao da njime "ništa ne postiže". To objašnjava zašto je g. Clutter
predsjedavao sastanku kluba 4-H okruga Finnev, umjesto da se te sunčane subote
pridruži ostalim igračima golfa. (4-H znači "Head, Heart, Hands, Health"* a moto
tog kluba glasi - "Radeći učimo kako valja raditi." To je nacionalna
organizacija s prekomorskim filijalama, a cilj joj je da pomogne onima koji žive
na selu - naročito djeci - da razviju svoje praktične sposobnosti i moralne crte
svog karaktera. Nancy i Kenvon bili su već sa šest godina članovi tog kluba.)
Pri kraju sastanka g. Clutter je rekao: "Sada bih htio nešto kazati u pogledu
jednog od naših starijih članova." Oči mu se zaustaviše na punašnoj Japanki
okruženoj sa četvoro punašne japanske djece. "Svi vi poznajete gospođu Hideo
Ašida. Svi vi znate kako su Ašidovi stigli ovamo iz Colorada - i prije dvije
godine započeli obrađivati farmu u Holcombu. To je krasna obitelj, jedna od onih
zbog kojih je Holcomb sretan što ih ima. To je mišljenje sviju. To je uvjerenje
svih onih koji su bili bolesni a zbog kojih je gospoda Ašida propješačila tko će
znati koliko milja da bi im donijela divne juhe koje ona pravi. Ili se sjetimo
cvijeća koje ona uzgaja i koje cvate u vrijeme kad nitko ne očekuje cvat
cvijeća. A prošle godine na općinskom sajmu ona je veoma mnogo - kao što ćete se
svi sjetiti - pridonijela uspjehu izložaka 4-H. Zbog toga predlažem da idućeg
utorka na našem Banketu dostignuća počastimo gospođu Ašida dodjeljujući joj
nagradu."
Njezina djeca su se stisnula uz nju nježno je udarajući; najstariji dječak
zavikne: "Hej, mama, to si ti!" Ali gospođa Ašida bijaše sramežljiva; ona je
svojim poput bebe punašnim ručicama trljala °ci i smijala se. Bila je žena
farmera koji je obrađivao zemlju u ^up; ta farma, naročito izložena vjetru i
usamljena, nalazila se između Garden Citvja i Holcomba. Nakon sastanka kluba 4-H
8- Uutter je obično vozio Ašidine kući, pa je to učinio i danas.
aVa> srce'r"ke, zdravlje. (Prim.prev.)

46

"Gospode, to je bilo iznenađenje", primijetila je gospoda Ašida dok su se u

kamionu g. Cluttera vozili cestom broj 50. "Čini se da vam ja uvijek nešto
zahvaljujem, Herbe. Ali doista vam hvala." Upoznala se s njim već drugog dana
boravka u okrugu Finnev; bio je to dan uoči blagdana Svih svetih, pa su on i
Kenvon posjetili pridošlice noseći im tikve i bundeve. Darovi su stizali tokom
cijele prve godine, a naročito oni proizvodi koje Ašidini još nisu zasadili -
šparoge, salata. A Nancy bi često dovodila Babeu omogućujući djeci da uživaju u
jahanju. "Znate, na mnoge načine ovo je najbolje mjesto u kojemu smo živjeli. I
Hideo to kaže. Nama je teško pomisliti na dan odlaska. Započeti
sve nanovo."
"Odlaska?" protestirao je g. Clutter usporivši auto.
"Da, Herbe. Farma na kojoj smo, ljudi za koje radimo, znate - Hideo drži da
bismo mogli bolje uspjeti. Možda u Nebraski. Ali ništa još nije utanačeno. Zasad
je to samo razgovor." Njezin zvonki glas koji je uvijek graničio sa smijehom
učinio je da je tužna vijest zvučala nešto veselije, ali vidjevši da je
rastužila g. Cluttera, ona usmjeri razgovor u drugom smjeru. "Herbe, dajte mi
pravi muški savjet", započe. "Ja i djeca pomalo štedimo i htjeli bismo za Božić
doista nešto veliko pokloniti Hideu. Potrebni su mu zubi. Recite mi biste li
smatrali da to nije prikladan poklon kad bi vam vaša supruga darovala tri zlatna
zuba? Drugim riječima, je li na mjestu da od nekoga zatražimo da Božić provede u
zubarskoj stolici?"
"Prekinite sa svim tim. Nemojte ni pokušavati otići odavde. Mi ćemo vas
svezati", rekao je g. Clutter. "Da, da, svakako zlatne zube. Da se to meni
dogodi, ja bih bio veseo i polaskan."
Njegovo reagiranje razveselilo je gospodu Ašidu jer je znala da on ne bi odobrio
njezin plan da doista tako ne osjeća; on je bio pravi džentlemen. Nijednom nije
zapazila da bi on pošto-poto želio ugoditi damama, "ponašati se poput viteza",
ili iskoristiti neku situaciju, ili prekršiti obećanje. Nekako se odlučila da
iskoristi ovu situaciju kako bi iskamčila obećanje. Čujte, Herbe. Na banketu -
bez govora, ha? Ne zbog mene. Vi, vi ste drugačiji.

Način kako vi ustanete i govorite stotinama ljudi. Tisućama. I bez ikakve

teškoće uvjerite bilo koga u bilo što. Nema stvari koja vas može zaplašiti",
dodala je komentirajući opće priznatu odliku g. Cluttera: neustrašivu
samouvjerenost koja ga je uvijek isticala, a koja je izazivajući poštovanje isto
tako pomalo ograničavala naklonost drugih osoba. "Ne mogu ni zamisliti da biste
se vi mogli uplašiti nečega. Bez obzira na to što bi se dogodilo, vi biste
jsvojim riječima uvijek omogućili izlazak iz te situacije."
Sredinom poslijepodneva crni "chevrolet" stigao je do Em-jria, Kansas - velikog
mjesta, maltene grada, a osim toga to Sje bilo sigurno mjesto pa su putnici iz
automobila odlučili da bace na kupovanje. Parkirali su u jednoj sporednoj ulici,
a atim su lutali sve dok nisu ugledali prilično prometnu trgovinu znim robama.
Najprije su kupili par gumenih rukavica; bile su namijenjene Perrvju, koji je-za
razliku od Dicka-zaboravio ponijeti svoje ptare rukavice.
Zatim pridoše tezgi na kojoj su bile izložene ženske čarape i pletena roba.
Nakon neodlučnog razgledavanja, Perry je rekao: j"Ja sam za ovo."
Dick nije bio. "A zaboravljaš na moje oko? Suviše su svijetle tdabitosakrile."
"Gospođice", kazao je Perry nastojeći svratiti pažnju prodavačice.
"Imate li crnih čarapa?" Kad mu je odgovorila da (nemaju, on je predložio da
pokušaju u drugoj trgovini. "Crne čarape su najsigurnije."
Ali Dick se odlučio: "Čarape bilo koje boje potpuno su nepotrebne, smetaju, one
su beskoristan trošak" ("Ja sam u ovu operaciju već uložio dosta novca"), a, na
kraju krajeva, bilo ° koga susretnu neće preživjeti da bi mogao svjedočiti. "Bez
svjedoka", podsjetio je Perrvja, a Perrvju se učinilo da je to bilo ! ijunti
put. Izjedao ga je način na koji bi Dick izgovarao te JJe nječi kao da one
rješavaju svaki problem; glupo je ne priz-

49

nati da bi se mogao naći svjedok kojeg neće ni zapaziti. "Zbiva se neočekivano,

stvari mogu uzeti drugačiji tok", upozoravao gaje. Ali smijući se samosvjesno i
oholo, dječački Dick se nije složio: "Izbaci te mjehuriće iz svoje krvi. Ništa
neće krenuti krivo." Ne. Jer Dick je stvorio plan i on ga je od prvog koraka do
konačne mračne tišine izradio bez ijedne greške.
Zatim su se zanimali za konopac. Perry ih je držao u ruci, isprobavao ih. Kako
je služio u trgovačkoj mornarici, on se razumijevao u konopce i bio je vješt u
pravljenju uzlova. Izabrao je konopac od bijela najlona, čvrst poput žice a ne
mnogo deblji. Raspravljali su koliko im je metara konopca potrebno. To je
pitanje bjesnilo Dicka, jer je bilo dio opće akcije, a unatoč navodnoj
savršenosti njegove ideje on nije mogao dati točan odgovor. Najzad je rekao:
"Kriste, kako do đavola mogu to znati?"
"Bilo bi vraški dobro da si sigurniji."
Dick je pokušao. "Ovo je za njega. Za nju. Dječak i djevojka. A možda i drugo
dvoje. Ali subota je. Nije isključeno da će imati goste. Računajmo na osam ili
čak na dvanaest osoba. Jedino što je sigurno jest to da svi oni moraju otići."
"Nabrojio si ih vraški mnogo. A tako si siguran u sve."
"A nisam li ti ja to obećao, mili moj - mnogo kose na tih... tim zidovima?"
Perry slegne ramenima. "U tom slučaju bolje je da kupimo cijelo klupko."
Bilo je dugačko stotinu metara - sasvim dovoljno za dvanaest osoba.
Kenvon je sam napravio škrinju: bila je to škrinja od maha' gonija, obrubljena
cedrovinom; namjeravao ju je dati Beverly kao vjenčani poklon. Radeći na njoj u
takozvanom skrovištu u podrumu, on joj je sada dao posljednju ruku laka.
Namještaj te prostorije, ili te "špilje", kako su je često nazivali, gotovo se u
potpunosti sastojao od primjeraka njegove drvodjeljske vještine (police,
stolovi, stolice, stol za ping-pong) i stvari koje je sašila

Nancy (pokrivač od finog šarenog pamučnog platna koji je pomladio stari

poluraspadnuti kauč, zavjese, jastuci s legendama: SRETAN? I NE MORAŠ BITI LUD
DA BI OVDJE ŽIVIO, ALI LUDIMA JE TO LAKŠE). Tlo te prostorije koja je išla svom
dužinom kuće bilo je cementirano. Kenvon i Nancy su zajednički pokušali da
bojanjem oslobode tu podrumsku prostoriju njezine neuklonjive neugodnosti, ali
ni on ni ona nisu bili svjesni neuspjeha. Zapravo oni su vjerovali da je njihova
"špilja" i uspjeh i blagoslov - Nancy zato što je to bilo mjesto gdje je ona
mogla zabavljati "bandu" a da ne uznemiruje majku, a Kenvon zato što je u špilji
mogao biti sam, slobodan da barata čekićem kako hoće, da pili i da je uneredi
kako ga je volja svojim "izumima", od kojih je najnoviji bio duboka električna
tava za prženje. Odmah do "špilje" bila je ložionica u kojoj se nalazio stol s
njegovim razasutim alatom i drugim primjercima njegove praktičnosti koji još
nisu bili završeni - na primjer tu je bio aparat za pojačanje zvuka, jedna stara
Victrola kojoj je on vraćao funkcionalnost.
Kenvon nije fizički naličio nijednom od svojih roditelja; njegova kratko
podšišana kosa bila je boje hmelja, a on je bio vitak i visak 183 cm, premda
dovoljno snažan da jednom u snježnoj oluji spasi par odraslih ovaca noseći ih
cijele dvije milje; bio je otporan, jak, ali kao i svi vitki dječaci nije bio
obdaren dobrom koordinacijom mišića. Taj nedostatak koji je bio otežan potrebom
da nosi naočale sprečavao ga je da aktivnije sudjeluje u onim grupnim sportovima
(košarka, baseball) što su najviše zaokupljali većinu dječaka koji bi mu mogli
biti prijatelji. Imao je samo jednog bliskog prijatelja - Boba Jonesa, sina
Tavlora Jonesa, čiji se ranč nalazio milju zapadno od doma Cluttero-vin. Na
kansaškom selu dječaci veoma rano počinju upravljati automobilima; Kenvon je
imao jedanaest godina kad mu je otac opustio da novcem što ga je zaradio baveći
se stočarstvom kupi stari kamion s motorom modela A - kola za kojote, kako su 8a
nazyali on i Bob. Nedaleko od farme River Valley nalazi se tajnoviti dio
zemljišta poznat kao Sand Hills; izgledao je poput

50

obale bez oceana, a noću bi kojoti tumarali po pješčanim dinama okupljajući se u

čapore koji su zajednički zavijali. Za mjesečine dječaci bi se usmjerili na njih
i natjerali ih u bijeg, nastojeći da svojim vozilom budu brži od njih; to im je
rijetko uspijevalo jer i najslabiji kojot može udariti u trk pedeset milja na
sat, dok je najveća brzina njihova kamioneta bila trideset pet; ali to je bila
divlja i divna trka kad bi kamionet poskakivao po pijesku, a kojoti natjerani u
bijeg imali su iza sebe dugačke sjene zahvaljujući mjesečini - kako je jednom
rekao Bob, ta bi trka doista junačila
srce.
Isto tako zarazan, ali probitačniji, bio je lov na zečeve, u kojemu su također
sudjelovala dvojica dječaka: Kenvon je dobro ciljao, a njegov prijatelj još
bolje, pa bi njih dvojica ponekad isporučili pedeset zečeva "tvornici zečeva" -
jednom poduzeću iz Garden Citvja koje je za svaku životinju plaćalo deset centi;
zečevi bi zatim bili brzo zamrznuti i upućeni uzgajivačima skupocjenih kanadskih
kuna zlatica. Ali i Kenvonu i Bobu najviše je značilo zadovoljstvo tako
provedenog vikenda, užitak noćnih lovova i postavljanja zamki uzduž obala
rijeke: lutanje, umotavanje u pokrivače, slušanje ptica pri prvim znacima zore,
tiho hodanje na prstima prema njima i tada, najslađe od svega, odlazak kući s
tucetom pataka koje bi se njihale s njihovih opasača. Ali između Kenvona i
njegova prijatelja odnosi su se kasnije izmijenili. Oni se nisu posvađali, nije
bilo nekog iznenadnog nesporazuma, ništa se nije dogodilo osim što je Bob, kome
je bilo šesnaest godina, počeo "hodati s djevojkom", što je značilo da Kenvon,
godinu dana mladi i ni najmanje voljan da se upusti u nešto slično, više nije
mogao računati na njegovo društvo. Bob mu je rekao: "Kad budeš star kao ja,
drugačije ćeš na to gledati. I ja sam običavao misliti poput tebe: Žene - pa što
onda? Ali kad jednom počneš razgovarati s nekom ženom, to je vraški lijepo.
Vidjet ćeš." Kenvon je sumnjao u to; nije mogao ni pomisliti da bi ikad poželio
upropastiti i jedan trenutak u društvu djevojke, ako to vrijeme može provesti s
puškama, konjima, alatom, strojevima, pa čak i s knjigom u ruci. Ako Boba više
nema, to znači

da će on biti usamljeniji, jer po temperamentu on ni najmanje nije bio Clutterov

sin, već Bonnieno dijete, osjetljiv i povučen dječak. Njegovi vršnjaci smatrali
su ga "usamljenikom", ali bi mu istovremeno opraštali govoreći: "Oh, Kenvon. On
jednostavno živi u vlastitom svijetu."
Ostavivši lak da se osuši, on se bacio na drugi posao koji ga je
Jjiiputio izvan kuće. Htio je urediti majčin cvijetnjak, dragocjenu
\ Jijehu neurednog lišća koje je raslo ispod prozora njezine spavaće
sobe. Kad je stigao do tog mjesta, ugledao je jednog od njihovih
radnika kako motikom prekopava zemlju. Bio je to Paul Helm,
suprug njihove domaćice.
"Jesi li vidio taj auto?" zapita ga g. Helm. Da, Kenvon je vidio automobil -
sivi "buick" parkiran poli ed ulaza u očevu kancelariju. "Pomislih da ti znaš
tko je to."
"Ne, ukoliko to nije g. Johnson. Tata je rekao da ga iščekuje."
G. Helm (pokojni g. Helm; idućeg ožujka umro je od srčanog napada) bio je
ozbiljan čovjek i koji se približavao šezdesetoj godini, a čije je povučeno
ponašanje skrivalo veoma znatiželjnu i pozornu prirodu; on je uvijek volio znati
što se zbiva oko njega. "Koji Johnson?"
"Onaj prijan iz osiguranja."
G. Helm je zagunđao. "Tvoj tata mora da je sav utonuo u tu stvar. Taj je auto
ovdje, držim, tri sata."
Hladnoća sumraka uzbibala je zrak i premda je nebo još bilo tamnoplavo, visoke
stabljike krizantema u vrtu ostavljale su iza sebe dugačke sjene; između njih
smucala se Nancvna mačka ulovivši se sa šapama u usukane konce kojima su Kenvon
i starac sad povezivali biljke. Odjednom se pojavila Nancy klateći se preko
polja na leđima debele Babe - Babe se, naime, vraćala s upanja u rijeci koje je
bilo njezin subotnji obred. Pratio ih je pas eody, a sve troje još su sjali od
vodenih kapljica. II "Ti ćeš se prehladiti", primijeti g. Helm.
' se nasmije; nikada nije bila bolesna - ni jednom.

'*&f

i,.J;
Skliznuvši s konja, ona se ispruži u travi na rubu vrta; dočepala se svoje
mačke, digla ju je iznad sebe, ljubila joj je nos i brkove. .
Kenvonu se to gadilo. "Ljubiti životinje u usta." >
"Ti si ljubio Skeetera", podsjeti ga Nancy.
"Skeeter je bio konj." Divan konj, pastuh boje jagoda kojeg je on odgojio od
ždrebeta. Kako je samo Skeeter preskakao živice! "Ti previše iscrpljuješ konja",
upozoravao bi ga otac. "Jednog dana ti ćeš iz Skeetera izjahati njegov život."
Tako je i bilo; dok je Skeeter jurio niz cestu sa svojim gospodarom koji ga je
stalno podbadao, oslabilo mu je srce, spotaknuo se i uginuo. I sada, godinu dana
nakon toga, Kenvon ga je još žalio iako mu je otac, koji se ražalio na njega,
obećao da će mu dati drugo ždrijebe idućeg proljeća.
"Kenvone?" kazala je Nancy. "Misliš li da će Tracy moći govoriti? Na Dan
zahvalnosti?" Tracy, koji još nije imao ni godinu dana, bio joj je nećak,
Eveannin sin; ona je bila naročito bliska s tom sestrom. (Kenvonu je bila bliža
Beverlv). "Ja bih se sva raspala od radosti da ga čujem kako kaže 'tetka Nancy'.
Ili 'ujak Kenvon'. Bi li ti volio da ga čuješ gdje tako govori? Naime, zar ti se
ne sviđa biti ujakom? Kenvone? Za ime božje, zar mi ne bi mogao baiem jednom
odgovoriti?"
"Zato što si smiješna", rekao je bacivši joj cvijet, poluuvelu georginu, koju je
ona uplela u kosu.
G. Helm uze svoju motiku. Krave su mukale, sumrak je bio sve gušći i bliži, ali
ne i njegova kuća; drvored kineskih brijestova pretvorio se u tamnozeleni tunel,
a on je živio na kraju tunela, udaljen pola milje od Clutterovih. "Večer", rekao
je i krenuo na put. Ali jednom se okrenuo. "A to je", kako je posvjedočio
sutradan, "bilo posljednje što sam od njih vidio. Nancy je vodila Babeu u štalu.
Kao što sam rekao, ništa naročito."
¦¦!¦'
Crni "chevrolet" bio je opet parkiran, ali sada ispred katoličke bolnice na
prilazima Emporiji. Nakon neprekidnog bockanje ("To je tvoja briga. Ti misliš da
postoji samo jedan pravi put

i Dickov put"), Dick se pokorio. Dok je Perry čekao u autu,

i on je otišao u bolnicu da od časne sestre pokuša kupiti par crnih 1 čarapa.
Taj prilično neuobičajeni način nabavke čarapa bio je Perrvjeva ideja; časne
sestre, insistirao je on, zacijelo imaju cijelu zalihu takvih čarapa. Ta je
ideja imala samo jednu nezgodu: opatice i sve ono što im pripada ne nose sreću,
a Perry je gajio svoje predrasude. (Neke od njegovih drugih predrasuda bile su
broj 15, crvena kosa, bijelo cvijeće, svećenici koji prelaze preko ceste, zmije
u snu). Pa ipak, sve mu to nije pomoglo. Naročito praznovjerna osoba veoma često
ozbiljno vjeruje u sudbinu; tako je bilo i s Perrvjem. On je bio ovdje, uvalio
se u ovaj posao, ali ne | zato što je on to želio, već stoga što je sudbina tako
uredila; on bi I to mogao dokazati - iako nije imao takve namjere, barem dok I
je Dick u blizini, jer bi taj dokaz ujedno značio i njegovo priz-I nanje
istinskog i potajnog razloga njegova povratka u Kansas, to bi bio dokaz da je on
pogazio svoju zadanu riječ, ali ne zato što je ovdje bila riječ o Dickovu
"pogotku" ili o Dickovu pozivnom pismu, već o drugom razlogu. Pravi razlog bio
je u tome što je on prije nekoliko tjedana, u četvrtak 22. studenoga, saznao
daje i potpisano puštanje na slobodu iz Kansaške državne kaznionice i u Lansingu
jednog od njegovih bivših prijatelja iz ćelije, a "više nego išta na svijetu" on
je želio da se opet nađe s tim čovjekom, s njegovim "stvarnim i jedinim
prijateljem", sa "sjajnim" Willie-Jayem.
U toku prve od tri godine koliko je proveo u zatvoru Perry je iz daljine zapazio
Willie-Jaya, gledajući ga i sa zanimanjem i sa zabrinutošću; ako je netko želio
da ga smatraju primjerkom oštre rase, intimnost s Willie-Jayem činila se
nepametnom. On je bio pastorov pomoćnik-crkvenjak i kantor; Willie-Jay bijaše
vitak ac s prerano posijedjelom kosom i sivim tužnim očima. Njegov enorski glas
bio je pravo blago kaznioničkog pjevačkog zbora. "t i Perry, koji se s prezirom
odnosio prema svakom izražavanju Milosti, osjećao se "zbunjenim" kad bi čuo kako
Willie-Jay pje-a Gospodinovu molitvu"; ozbiljne riječi te himne otpjevane u ^j
sredini i od tako religiozne osobe djelovale su na Perrvja i

54

55

;\J
Wl

navele ga da se malčice zamisli nad opravdanošću svog prezira. Napokon, naveden

probuđenom religioznom radoznalošću, on se približio Willie-Jayu, a crkvenjak je
odmah prihvatio njegove riječi i smatrao je da je u tom atletskom mladiću s
unakaženim nogama božanski otkrio nejasan glas "pjesnika, nešto rijetko, nešto
što je moguće spasiti"; možda je tome pridonio i zamagljeni sjaj u Perrvjevim
očima. Ponijela ga je želja da- "ovog dječaka privede Bogu". Nade da će u tome
uspjeti naročito su porasle onog dana kad mu je Perry pokazao pastelni crtež
koji je sam načinio - veliki i nikako tehnički naivni portret Isusa.
Protestantski pastor Lansinga, James Post, toliko je cijenio taj crtež da ga je
objesio u svojoj kancelariji, u kojoj još visi: mršavi i ljepuškasti Spasitelj s
punim usnama i tužnim očima Willie-Jaya. Slika je bila vrhunac Perrvjeva
duhovnog traganja koje nikad nije bilo naročito iskreno, a ironično je što je
bio i završetak njegova duhovnog preobražaja; on je ocijenio svog Isusa kao
"postupak licemjera", pokušaj da "izda i napravi budalom" Willie-Jaya, jer on ni
sada nije vjerovao u boga kao ni ranije. Pa ipak, da li da on to prizna i tako
riskira da izgubi jedinog prijatelja koji ga je ikad "istinski shvatio"? (Hod,
Joe, Jesse, putnici koji su tumarali svijetom u kome su prezimena rijetko kada
imala vrijednosti, to su bili njegovi "prijatelji" - dakle nijedan poput Willie-
Jaya, koji je po Perrvjevu mišljenju "intelektualno bio mnogo iznad prosjeka,
perceptivan i dobro školovan psiholog". Kako je moguće da je tako obdaren čovjek
završio u Lansingu? To je čudilo Perrvja. Odgovor koji je on znao, ali ga je
odbacivao smatrajući ga "izbjegavanjem dubljeg, ljudskijeg motiva",
jednostavnijim ljudima bio je jednostavan: pastorov pomoćnik, kome je tada bilo
trideset osam godina, bio je kradljivac, lopov nižeg ranga, koji je u toku
dvadeset godina izdržavao kazne u pet raznih država.) Perry je odlučio da
progovori: bilo mu je žao, ali ne zbog njega - nego: pakao, sveci, božanska
milost - a ako se simpatija Willie-Jaya zasniva na mogućnosti da će mu se Perry
jednog dana pridružiti na dnu križa, tada se on vara, a njihovo prijateljstvo je
lažno, ono je krivotvoreno kao i Isusova slika.

i obično, Willie-Jay je shvatio; razočaran, ali i dalje uporan on je uznastojao

da se dodvori Perrvjevoj duši sve do onog dana kad je vlasnik te duše postao
vlasnik papira koji mu je davao uvjetni otpust, dakle do dana Perrvjeva odlaska;
uoči tog dana on je Perryju napisao oproštajno pismo čije su posljednje rečenice
glasile: "Ti si neobično strastven čovjek, gladan čovjek koji nije sasvim
siguran gdje leže njegovi apetiti, duboko tjeskobna ličnost koja teži za tim da
svoju individualnost projicira nasuprot čvrstom konformizmu. Ti postojiš u
polusvijetu obješen između dvije nadgradnje, jedna je težnja za
samoizražavanjem, a druga za samouništenjem. Ti si jak, ali ima slaboće u tvojoj
snazi, i ako ne naučiš kontrolirati tu manu, slaboća će postati jača od tvoje
snage i porazit će te. Slaboća? Eksplozivno emocionalno reagiranje izvan
razmjera okolnosti. Zašto? Odakle ta neobjašnjiva ljutnja kad vidiš druge koji
su sretni ili zadovoljni, taj sve jači prezir prema ljudima i želja da ih
povrijediš? U redu, ti misliš da su oni budale, ti ih prezireš zbog njihova
morala, njihova sreća izvor je tvoje tjeskobe i odbijanja. Ali to su strašni
neprijatelji koje nosiš u sebi - as vremenom oni uništavaju poput metaka. Metak
dobrostivo ubija svoju žrtvu. Ova druga bakterija, ukoliko se razvije, ne ubija
čovjeka već na njegovu mjestu ostavlja slomljenu i zgrčenu kreaturu; još ima
vatre u njegovu biću, ali nju održavaju isključivo hrpe prezira i mržnje. On
može uspješno nagomilati, ali on ne nagomilava uspjeh, jer je on svoj vlastiti
neprijatelj kojemu je spriječeno da uživa u stvarnim uspjesima ličnosti."
Perry, kojemu je polaskalo što je bio subjekt te prodike, dao Ju je Dicku da je
pročita, a Dick, koji nije bogzna što mislio o Willie-Jayu, nazvao je pismo "još
jednom sprdačinom tipa
udalašaBillyja Granama"; a zatim je dodao: "'Hrpa prezira!' On Je hrpa prezira".
Razumije se, Perry je očekivao takvo reagiranje
Potajice mu se veselio, jer je njegovo prijateljstvo s Dickom,
Je8 je jedva poznavao sve do posljednjih mjeseci boravka u
nsingu, bilo protivnost intenzitetu njegova divljenja prema
fecenikovu činovniku. Možda j e Dick bio "plitak" ili čak-kao
'e "/ulie-Jay izjavio - "zlobni hvalisavac". Svejedno, Dick je

56

57

bio osoba koja je znala stvoriti veselje oko sebe, a bio je i lukav,
realističan, znao je "rezati svoj put", nije bilo nikakvih suvišnih oblačića u
njegovoj glavi, niti mu je bilo slame u kosi. Osim toga, za razliku od Willie-
Jaya, on se nije kritički odnosio prema Pe-rryjevim egzotičnim težnjama; on je
bio voljan da ga sluša, da se i sam zanese, da s njim podijeli te vizije
"garantiranog blaga" koje svjetluca u dubinama meksičkih mora ili brazilskih
prašuma.
Nakon Perrvjeva uvjetnog otpuštanja prošla su četiri mjeseca, u toku kojih se on
druckao u svom "fordu" što ga je za stotinu dolara kupio iz pete ruke, lunjajući
iz Renoa do Las Vegasa, od Bellinghama u državi Washington do Buhla u Iđahu, a
baš u Bu-hlu je dobio privremeni posao kao vozač kamiona-kad je primio Dickovo
pismo: "Prijatelju P, ispao u kolovozu, a nakon što si otišao Ja Sam Susreo
Nekoga, ti ga ne znaš, ali on me upoznao s Nečim što bismo mogli Divno izvesti.
Sigurna stvar, Savršeni pogodak..." Sve do tada Perry nije ni pomislio da će
ikada više ugledati Dicka. Ili Willie-Jaya. Ali oni su obojica bili u njegovim
mislima, a naročito ovaj posljednji, koji je u njegovoj uspomeni narastao do
visine od preko tri metra postavši sjedokosi mudrac koji je lutao hodnicima
njegove svijesti. "Ti tjeraš negativno", u jednoj od njegovih lekcija informirao
ga je Willie-Jay. "Ti ne želiš dati ni marjaša, ti želiš postojati bez
odgovornosti, bez vjere ili prijatelja ili topline."
U usamljeničkom i nelagodnom toku svojih najnovijih plutanja Perry se stalno
sjećao te optužbe i zaključio da je nepravedna. On je dao i više od marjaša, on
je vodio računa - ali tko je vodio računa o njemu? Njegov otac? Da, do određene
granice. Jedna ili dvije djevojke - ali to je "duga priča". Nitko osim Willie-
Jaya. A jedino Willie-Jay je priznao njegovu vrijednost, shvatio je njegove
mogućnosti, priznao je da on nije samo nekakav polurasni i mišicama obdareni
patuljak, već je u njemu uza sve svoje moraliziranje vidio ono što je Perry' sam
u sebi vidio - daje "izvanredan", "rijedak", "umjetnička narav". Njegova taština
našla je podršku u Willie-Jayu, a osjetljivost zaklon, pa je njegovo četvero
mjesečno izbjeglištvo

' udaljenost od takvih visokokaratnih ocjena učinila da su menute rjječi bile

privlačnije od sna o zakopanom zlatu. Kad je primio Dickov poziv i kad je
shvatio da se datum koji ie Dick predložio za njegov dolazak u Kansas više ili
manje podudara s vremenom Willie-Jayova otpuštanja iz kaznionice, znao je što će
učiniti. Odvezao se do Las Vegasa, prodao je svoj automobil koji je kupljen na
smetištu, pripremio je i spakirao svoju zbirku mapa, starih pisama, rukopisa i
knjiga i kupio je autobusnu kartu za Kansas City. Sudbina će odrediti posljedice
tog putovanja; ako stvari "ne uspiju s Willie-Jayem", tada bi on mogao
"razmotriti Dickov prijedlog". Kako se pokazalo, izbor je bio između Dicka i
ničega, jer kad je Perrvjev autobus uvečer 12. studenoga stigao u Kansas City,
Willie-Jay, kojeg nije mogao obavijestiti o svom dolasku, već je napustio grad
-zapravo otišao je pet sati ranije s istog autobusnog kolodvora na koji je Perry
stigao. Toliko je saznao telefonirajući pastoru Postu, koji ga je još više
obeshrabrio odbivši da mu otkrije točno mjesto boravka svoga bivšeg crkvenjaka.
"Krenuo je na Istok", rekao je svećenik. "Prema lijepim mogućnostima. Pristojan
posao i dom s dobrim ljudima koji su spremni da mu pomognu." A Perry je spustio
slušalicu osjećajući da "dršće od bijesa i razočaranja".
Ali kad je popustilo njegovo očajanje, zapitao se što je on zapravo očekivao od
ponovnog sastanka s Willie-Jayem? Sloboda ih je odijelila, udaljila; kao
slobodni ljudi oni nemaju ništa zajedničko, oni su suprotnosti koje nikad ne bi
pomogle stvaranju "tima" - svakako ne onog tima koji bi bio kadar baciti se na
avanture ronjenja južno od granice, o kojima su on i Dick sanjarili. Pa čak i da
se sastao s Willie-Jayem, da su barem jedan sat bili zajedno. Perry je sasvim
uvjeren-jednostavno je "znao" ~~ da se on sada ne bi nalazio izvan bolnice
čekajući da se pojavi °icks parom crnih Čarapa.
lck se vratio praznih ruku. "Ne ići", rekao je tako indife-
rentno da je Perry postao sumnjičav. t * isfi
-y t"
"Jesi li siguran? Sigurno si zapitao?"

58

59

"Naravno da jesam".
"Ne vjerujem. Ja mislim da si ti unišao, zatim si se nekoliko minuta vrzmao amo-
tamo, a onda si izašao."
"O. K., šećeru - što god ti kažeš." Dick je pokrenuo motor. Pošto su se jedno
vrijeme vozili bez riječi, Dick je Perrvja pogladio po koljenu. "Hajde,
prestani", reče. "To je bila glupa pomisao. Što bi one do đavola pomislile? Ja
koji se tamo natežem oko čarapa kao da je to neki prokleto važan posao..."
Perry odgovori: "Možda je ovako i bolje. Opatice ne donose
sreću."
Predstavnik njujorške kompanije za životno osiguranje sa sjedištem u Garden
Citvju nasmiješio se promatrajući g. Cluttera kako uzima svoje Parker naliv-pero
i otvara čekovnu knjižicu. Sjetio se mjesne šale: "Znaš li što govore o tebi,
Herbe? Kažu: 'Otkad je šišanje poskupjelo na dolar i pedeset, Herb i brijaču
ispisuje ček'."
"To je točno", odgovorio je g. Clutter. Poput članova kraljevskih kuća, i on je
bio poznat po tome što nikad nije nosio novac. "Ja tako poslujem. Kad ti
poreznici dođu i počnu gurati nos u svašta, odloženi čekovi su ti najbolji
prijatelji."
S ispisanim ali još ne potpisanim čekom on se nagnuo na
naslon svoje stolice za pisaćim stolom i izgledalo je kao da nešto
važe. Osiguravajući agent, krupni i poprilično ćelavi, prilično
jednostavni Bob Johnson, nadao se da njegov klijent ne pati od
naglo rođenih sumnji. Herb je bio jedan od onih ljudi koji sporo
i dobro promišljeno ulaze u neki posao; Johnson je više od go
dine dana radio na tome da osigura posao s njim. Ali ne, njegov
klijent je jednostavno prolazio kroz situaciju koju je Johnson
nazvao "svečanim trenutkom" - a taj je fenomen veoma poz
nat prodavačima osiguravajućih polica. Raspoloženje čovjeka
koji osigurava svoj život nije mnogo drugačije od raspoloženja
čovjeka koji potpisuje svoju oporuku; neminovno niču pomisli
o smrtnosti. • >
"Da, da", kazao je g. Clutter kao da razgovara sam sa sobom. Tma mnogo stvari
zbog kojih sam zahvalan - mnogo divnih tvari u mom životu." Uokvireni dokumenti
koji su komemorirali miljokaze njegove karijere sjali su sa zidova od orahovine
u njegovoj kancelariji: diploma koledža, mapa farme River Valey, poljoprivredne
nagrade, ukrašena potvrda s potpisima Dwighta D. Eisenhowera i Johna Fostera
Dullesa, koja je citirala njegove usluge Federalnoj upravi za kreditiranje
farmerstva. "Djeca. Mi smo u tome sretni. To ne bih smio reći, ali ja se njima
zaista ponosim. Uzmi Kenvona. U ovom trenutku on kao da naginje da bude inženjer
ili učenjak, ali ne možeš mi reći da moj dječak nije rođeni rančer. Ako bog da,
on će jednog dana upravljati ovim imanjem. Jesi li ikad susreo Eveannina muža?
Dona Jarchova? Veterinar. Ne mogu ti kazati kako dobro mislim o tom dječaku.
Vere, isto tako. Vere English-dječak na kome je moja djevojka Beverlv na sreću
ostala. Ako mi se jednom nešto dogodi, uvjeren sam da se na sve njih mogu
osloniti da preuzmu odgovornost; sama Bonnie - Bonnie ne bi mogla izvesti
operaciju poput ove ..."
Johnson, koji je bio veteran slušanja sličnih razmatranja, znao je da je vrijeme
da uskoči. "Hej, Herbe", rekao je. "Ti si mlad čovjek. Četrdeset osam. A sudeći
po tvom izgledu i po onome što nam kazuje liječnička svjedodžba, sasvim je
vjerojatno da ćemo te još nekoliko tjedana imati u svom društvu."
G. Clutter se ispravio i opet je posegnuo za perom. "Da kažem istinu - ja se
prilično dobro osjećam. I priličan sam optimist. Imam ideju kako čovjek može u
toku nekoliko narednih godina ovdje zaraditi dobru paru." Dok je ocrtavao svoje
sheme
udućeg financijskog uspjeha, potpisao je ček i gurnuo ga preko stola.
Bilo je šest sati i deset minuta i agent je htio otići; žena ga čeka na večeru.
"Bilo mi je zadovoljstvo, Herbe." "Isto tako i meni, prijatelju."
ukovaše se- -^ onda je Johnson sa zasluženim osjećajem
. Jec*e uzeo ček g. Cluttera i spremio ga u svoju novčarku. Bila
prva uplata police životnog osiguranja na četrdeset tisuća

60

61

dolara koja je u slučaju neočekivane smrti predviđala isplatu dvostrukog iznosa.

"I On seta sa mnom, i On govori sa mnom,
I On mi kaže da sam Njegova,
A radost koju dijelimo zabavljajući se ovdje,
Nitko drugi nije poznavao..."
Uz pomoć gitare Perry je zapjevao i postao je bolje volje. Znao je riječi od oko
dvije stotine himni i balada - repertoar od "Starog križa" do Colea Portera-a
osim gitare svirao je usnu harmoniku, ručnu harmoniku, bendžo i ksilofon. U
jednoj od kazališnih fantazija koja mu se najviše sviđala njegovo glumačko ime
bilo je Perry O'Parsons, zvijezda koja se reklamirala kao "Simfonija jednog
čovjeka".
Dick zapita: "Što misliš o koktelu?"
Perrvju nije bilo važno što pije, jer nije bio naročito sklon piću. Dick je
međutim bio izbirljiv i njegov uobičajeni izbor bio je "Narančin cvijet". Iz
pretinca na komandnoj ploči automobila Perry je izvukao omanju bocu u kojoj je
već bio izmiješan koktel od votke i narančina soka. Jedan drugome dodavali su
bocu. Premda je sumrak već suvereno zavladao, Dick, koji je stalno vozio oko sto
kilometara na sat, još nije upalio svjetla, ali cesta je bila ravna a cijeli taj
kraj miran poput jezera; rijetko su primjećivali druge automobile. Ovo je bilo
područje "tamo negdje" - ili blizu njega.
"Kriste!" kazao je Perry gledajući u pejzaž, ravan i beskrajan pod hladnom
zelenom bojom neba - prazan i bez igdje ičega osim udaljenog titranja svjetala u
farmerskim kućama. Mrzio je taj pejzaž kao što je mrzio ravnice Teksasa i
pustinju Nevade ravničarski i rijetko naseljeni prostori uvijek su u njemu
izaziva!' depresiju uz osjećaj agorafobije, čudnog zazora od javnih mjesta
Morske luke su mu razveseljavale srce - pune ljudi, galami brodova, gradovi s
neugodnim mirisima poput Jokohame, <• kojoj je kao američki vojnik proveo ljeto
za vrijeme korejskog

rata. "Kriste-a rekli su mi da se držim podalje od Kansasa! Više nikad neću

ovamo zakoraknuti. Kao da su mi zabranili da uđem u raj. A pogledaj ovo. Kakva
svečanost za oči."
Dick mu je predao bocu koje je sadržaj spao na polovinu. "Ne diraj ostatak",
kazao mu je. "Možda će nam trebati."
"Sjećaš li se, Dick? Čitavog tog razgovora o tome kako ćemo nabaviti čamac?
Mislio sam da bismo čamac mogli kupiti u Meksiku. Nešto jeftino, ali čvrsto.
Mogli bismo poći u Japan. Preploviti preko Pacifika. To nije prvi put-tisuće
ljudi su to već učinile. Ja te ne silim, Dick-ti si za Japan. Divni ljubazni
ljudi s manirama poput cvijeća. Zaista pažljivi - a ne oni koji samo jure za
tvojom kintom. I žene. Ti još nisi susreo pravu ženu..."
"Jesam", odgovori Dick, koji je tvrdio da je još zaljubljen u svoju plavokosu
prvu ženu iako se ona preudala.
"A zatim ta kupatila. Jedno mjesto se zove Bazen snova. Ispružiš se, a divne i
čvrste djevojke ti se približe i očetkaju te od glave do pete."
"To si mi već, rekao." Dickov glas nije bio najljubazniji. "Pa? Zar ne smijem
ponoviti?"
"Kasnije. O tome ćemo kasnije govoriti. Tako ti pakla, čovječe, sada mi se mnoge
stvari vrzmaju po mozgu."
Dick je uključio radio; Perry ga je isključio. Ignorirajući Dickov protest, on
je zgrabio gitaru:
"Dođoh u vrt sam, dok je rosa još bila na
cvijeću,
A glas koji čuh, koji mi obujmi uho,
Božji Sin reče..."
Na rubu neba pojavio se pun Mjesec.
Idućeg ponedjeljka, govoreći u istrazi prije nego se podvrgao
etektoru laži, mladi Bobby Rupp ovako je opisao svoj poslje-
Ji posjet domu Clutterovih: "Bio je pun mjesec i pomislio
da bismo, ako Nancy pristane, mogli poći na vožnju. Ili

62

63

^'¦aV.;..

otići u kino u Garden City. Ali kad sam je posjetio, odgovorila je da mora
zapitati oca. Onda se vratila i kazala mi da otac ne dopušta. Ali rekla mi je da
mogu ući i možemo gledati televiziju. Mnogo vremena proveo sam kod Clutterovih
gledajući televiziju. Znate, Nancvje jedina djevojka s kojom sam hodao. Znam je
cijelog svog života; još od prvog razreda išli smo zajedno u školu. Uvijek,
koliko se mogu sjetiti, uvijek je bila zgodna i popularna - ličnostcak i kad je
bila dijete. Mislim kazati daje ona uspijevala da se svi oko nje dobro osjećaju.
Prvi put smo ona i ja zajedno izašli još u osmom razredu. Većina dječaka u mom
razredu htjela ju je povesti na ples koji su priređivali osmi razredi, a ja sam
bio iznenađen - bio sam prilično ponosan-kad je rekla da će poći sa mnom. I njoj
je, kao i meni, bilo dvanaest godina. Moj tata mi je posudio auto i ja sam je
odvezao na ples. Što sam je više gledao, više mi se sviđala; cijela obitelj,
isto tako - nije bilo obitelji poput njihove, barem ne ovdje, barem ja ne znam
takve obitelji. Možda je g. Clutter bio strog u nekim stvarima - religija i tako
dalje - ali on nikad nije pokušao dovesti vas u situaciju u kojoj biste smatrali
da je on u pravu, a ne vi.
"Mi živimo tri milje zapadno od Clutterovih. Često sam prolazio tim putem amo i
tamo, ali svako ljeto sam provodio radeći, a prošle godine sam zaradio dovoljno
da kupim vlastiti auto, "ford" iz 1955. Dakle odvezao sam se tamo i stigao nešto
poslije sedam. Nisam vidio nikoga ni na cesti ni na putu koji vodi do kuće, ni
nekoga izvan kuće. Samo starog Teddvja. Zalajao je na me. Dolje su se vidjela
svjetla - u sobi za dnevni boravak i u kancelariji g. Cluttera. Drugi kat bio je
u mraku pa sam pretpostavljao da gospoda Clutter spava - ukoliko je kod kuće.
Nikad čovjek ne zna je li ona kod kuće ili nije, a ja se nikad nisam raspitivao.
Ali vidio sam da sam pogodio, jer kad je kasnije uvečer Kenvon htio vježbati na
svom rogu - on je svirao bariton rog u školskom orkestru - Nancy ga je odvratila
jer bi mogao probuditi gospodu Clutter. Kad sam ja došao, oni su upravo završili
s večerom i Nancy je raspremila stol, stavila tanjure u vodu, i ostalo troje -
dvoje djece i g. Clutter - ostali su u sobi. Tako

mi sjeli kao i bilo koje druge večeri - Nancy i ja na kauču, Clutter u svojoj
stolici, toj tapetiranoj ljuljački. On je manje ledao televiziju a više je čitao
knjigu - "Dječaka Rovera", jednu od Kenvonovih knjiga. Jednom je otišao u
kuhinju i vratio se s dvije jabuke; jednu je ponudio meni, ali kako je ja nisam
htio, on je pojeo obje. Imao je veoma bijele zube; govorio je da je to zbog
jabuka. Nancy Nancy je imala na sebi čarape i meke papuče, traperice i mislim da
je imala zeleni džemper; imala je na ruci i zlatni sat i narukvicu koju sam joj
prošlog siječnja poklonio za njezin šesnaesti rođendan - s njezinim imenom na
jednoj strani, a mojim na drugoj - a imala je i prsten, neki mali srebrni prsten
koji je kupila prošlog ljeta kad je s Kidvvellovima otišla u Colorado. To nije
bio moj prsten - naš prsten. Znate, prije nekoliko tjedana ona se naljutila na
mene i kazala je da će na neko vrijeme skinuti naš prsten. Kad to uradi tvoja
djevojka, to znači da si na ispitu. Naime, naravno, mi smo se kadšto svađali -
svi se svađaju, sva djeca koja hodaju. Dogodilo se da sam ja otišao na vjenčanje
jednog prijatelja, na primanje, pa sam popio pivo, bocu piva, i Nancy je za to
čula. Neka budala joj je kazala da sam bio mrtav pijan. Dakle, ona se ukipila,
tjedan dana nije mi htjela kazati ni zdravo. Ali kasnije naši su odnosi bili
dobri kao i prije i ja vjerujem da je ona bila spremna da opet stavi taj prsten.
"O. K. Prva emisija zvala se "Čovjek i izazov". Kanal II. O nekim ljudima u
Arktiku. Zatim smo vidjeli vestern, a nakon toga špijunsku avanturu - "Pet
prstiju". "Mike Hammer" je došao u devet i trideset. Onda vijesti. Ali Kenvonu
se ništa nije svidjelo, uglavnom zato što mu nismo dopustili da on bira
programe. Sve je kritizirao, a Nancy mu je govorila da prestane. Oni su se
uvijek ockali, ali zapravo su bili vrlo bliski - bliži no što su većina race i
sestara. Držim da je to djelomično zato što su oni tako ugo bili sami zajedno,
ili kad bi gospoda Clutter negdje bila ili ^d bi g. Clutter odlazio u
Washington, ili bilo kada. Znao sam Nancy na veoma poseban način voli Kenvona,
ali ne vjerujem a ga je ona ni bilo tko pravo shvaćao. Izgledao je kao da je
ekle banuo. Nikad nisi znao što on misli, nikad nisi ni znao

64

65

da li te uopće gleda-zbog toga što je bio neznatno razrok. su ljudi govorili da

je on genij, a možda je to istina. Zacijelo je mnogo čitao. Ali, kako sam
govorio, bio je neumoran; nije htio gledati televiziju, htio je vježbati rog, a
kad mu to Nancy nije dopustila, sjećam se da mu je g. Clutter rekao zašto ne ode
u prizemlje, u prostoriju za rekreaciju, gdje ga nitko ne može čuti, Ali on ni
to nije htio.
"Telefon je jednom zazvonio. Dvaput? Gle, ne mogu se sjetiti. Sjećam se samo da
je jednom zazvonilo i da je g. Cluttet digao slušalicu u svojoj kancelariji.
Vrata su bila otvorena - ta pokretna vrata između sobe za dnevni boravak i
kancelarije-i čuo sam ga da kaže 'Van, pa sam znao da razgovara sa svojim
partnerom, gospodinom Van Vleetom, a čuo sam da kaže da ga muči glavobolja, no
da mu je sada već nešto bolje. I rekao je da će se u ponedjeljak vidjeti s g.
Van Vleetom. Kad se vratio - da, Mike Hammer je baš završio. Pet minuta vijesti.
Zatim izvještaj o vremenu. G. Clutter bi uvijek živnuo kad bi došao izvještaj o
vremenu. On je zapravo samo na to čekao. Isto kao što je mene zanimao jedino
sport - a to je bilo sljedeće na programu. Pošto je završio sport, bilo je deset
i trideset, ustao sam s namjerom da odem. Nancy me otpratila. Još smo malo
razgovarali i dogovorili se da ćemo u nedjelju navečer otići u kino - da gledamo
film koji su jedva čekale sve djevojke, Plavi Denim. Zatim je ona otrčala u
kuću, a ja sam se odvezao. Noć je bila jasna kao da je dan - mjesečina je bila
tako svijetla - a bilo je i hladno i puhao je neki vjetar; raznosio je osušenu
travu. Ali to je sve što sam vidio. Jedino kad sad opet o tome razmišljam,
mislim da se tada tamo netko skrivao. Možda između stabala. Netko tko je čekao
da ja odem."
Putnici su se zbog ručka zaustavili u restoranu u Great Befl' du. Perry, koji je
ostao s posljednjih petnaest dolara, zadovolji" bi se pivom i sendvičem, ali
Dick je rekao ne, njima treba soli'*' no "nabijanje", a vrlo važno koliko to
stoji, on će platiti racu*1'

Naručili su dva odreska, pečeni krumpir, francuske frigance, rfeni crveni luk,
succotash*, zatim makarone i kukuruznu tašu salatu sa sosom Tisuću otoka,
kolačiće od cimeta, pitu od abuka, sladoled i kavu. Da bi sve ostalo u istom
stilu, otišli su u trgovinu i izabrali cigare; u istoj trgovini kupili su i dva
debela omota ljepljive trake.
Kad se crni "chevrolet" opet našao na autoputu i pojurio kroz kraj koji se
neprimjetno uzdizao prema hladnijoj i sušoj klimi žitorodnih visoravni, Perry je
zatvorio oči i predao se polusnu omamljen od tolikog jela, ali probudio se i čuo
glas koji je čitao vijesti u jedanaest sati. Spustio je prozor i okupao lice u
poplavi ledena zraka. Dick mu je rekao da se nalaze u okrugu Finnev. "Ima već
deset milja da smo prošli granicu", rekao je. Auto je išao veoma brzo. Znakovi,
njihove poruke koje su osvjetljavali farovi automobila, svako malo bi bljesnule
i nestale u letu: "Pogledajte polarne medvjede", "Burtis motori", "Najveći na
svijetu BESPLATNI bazen za plivanje", "Motel Wheat Lands" i napokon, prije no
što je započeo niz gradskih svjetiljki, dočekale su ih riječi: "Zdravo, strance!
Dobro došli u Garden City. Prijateljsko mjesto."
Dodirnuli su sjeverni rub grada. Kako je bilo blizu ponoći, nikoga nije bilo na
ulici i ništa nije bilo otvoreno osim niza napuštenih i blještavih benzinskih
stanica. Dick je okrenuo prema jednoj - bio je to Hurds Phillips 66. Pojavio se
mladić i zapitao: "Želite li do vrha?" Dick je kimnuo, a Perry, koji je izašao
iz auta, uputio se u zgradu i zaključao se u muškom WC-u. Boljele su ga noge, a
to je bilo veoma često; sada su ga tako boljele kao da se ona prometna nesreća
dogodila prije pet minuta. Iz bočice je 'stresao tri aspirina i polako ih
prožvakao (sviđao mu se ukus), a zatim je popio nekoliko gutljaja vode. Sjeo je
na dasku zahodske °*)ke, ispružio noge i počeo ih masirati, ne zaboravljajući da
posebnom pažnjom masira koljena, koja gotovo i nije mogao vezati ovojima. Dick
je rekao da su maltene na cilju - "još
- ¦&
el° "d mladog kukuruza i graha. (Prim.prem) ¦

66

67

samo sedam milja". Otvorio je zatvarač džepa svoje vjetrovke i izvukao papirnu
vrećicu; u njoj su bile nedavno kupljene gumene rukavice. Još su bile ljepljive;
kad ih je stavljao na ruke, jedna od njih se rastrgala jer su rukavice bile vrlo
tanke - no nisu se suviše razderale, već su se samo rascijepile između prstiju,
ali njemu se učinilo da je to čudan znak.
Netko je pritisnuo na kvaku, a zatim opet. Dick je zapitao: "Želiš li kakvih
slatkiša? Ovdje imaju automat za slatkiše."
"Ne."
"Jesi li O. K.?" M"
"Sve u redu." |.
"Nemoj ostati cijelu noć." '""
Dick je bacio deset centi u automat, potegao je ručicu i izvukao je vrećicu žele
bombona; jedući ih, odtumarao je do automobila i sjeo promatrajući mladog
pomoćnika benzinske stanice kako pokušava očistiti prednje staklo od mješavine
kansaške prašine i ljepljivog sloja uginulih kukaca. Pomoćnik, koji se zvao
James Spor, nelagodno se osjećao. Dickove oči i čudan izražaj, te Perryjev
neobjašnjiv i dug boravak u WC-u nisu doprinosili njegovu miru. (Idućeg dana on
je informirao svog poslodavca: "Prošle noći imali smo dvojicu veoma neugodnih
posjetitelja", ali on nije ni tada a ni mnogo kasnije povezao posjetitelje s
tragedijom u Holcombu.) Dick je zagustio: "Nema baš velike gužve ovdje."
"Naravno", odgovorio je James Spor. "U posljednja dva sata
vi ste se ovdje jedini zaustavili. Odakle dolazite?" s v.
"Kansas City." jft&,
"Došli ste zbog lova?"
"Samo prolazimo. Idemo u Arizonu. Tamo nas čekaju namještenja. Gradilište. Znate
li možda koliko ima milja odavde do Tucumcarija, New Mexico?"
"Ne bih mogao točno odgovoriti. Tri dolara i šest centi." Primio je Dickov
novac, uzvratio je sitniš i rekao: "Ja bih otišao, gospodine. Imam posla.
Stavljam branik na kamion."
Dick je čekao i pojeo još nekoliko žele bombona, nestrpljivo

¦ dao gas motoru, a onda je zatrubio. Je li moguće da je krivo ciienio Perrvjev

karakter? Zar je moguće da Perry, baš on od svih ljudi, pati od naglog slučaja
"mjehurića u krvi"? Prije godinu dana, kad su se upoznali, on je smatrao da je
Perry "dobar momak", iako prilično "uvjeren u sebe", "sentimentalan" i preveliki
"sanjar". On ga je volio, ali nije smatrao da je on vrijedan da sa baš naročito
kultivira, sve dok jednog dana Perry nije stao opisivati jedno ubojstvo
ispričavši mu kako je samo zbog "nekog paklenog zadovoljstva" u Las Vegasu ubio
obojenog čovjeka
do smrti ga je pretukao lancem s bicikla. Ta priča izazvala je
bolje Dickovo mišljenje o "malom Perrvju"; s njim se počeo više družiti i, kao i
Willie-Jay, iako zbog sasvim drugih razloga, malo-pomalo je shvatio da Perry
posjeduje neuobičajene i vrijedne kvalitete. Nekoliko ubojica ili ljudi koji su
se hvalili ubojstvima što su ih učinili ili svojom spremnošću da ubiju kretalo
se unutar Lansinga; ali Dick je stekao čvrsto uvjerenje da je Perry ta
rijetkost, "prirodni ubojica" - apsolutno zdrav, ali bez savjesti, spreman da s
motivom ili bez njega nanese smrtonosne udarce na najhladnokrvniji način.
Dickova teorija bila je u uvjerenju da bi on mogao probitačno iskoristiti taj
božji dar - ali pod svojom kontrolom. Pošto je učvrstio taj zaključak, on se
nastavio dodvoravati Perrvju, laskati mu - na primjer, stvarati dojam da i on
vjeruje u te bedastoće o zakopanom blagu, dijelio je njegovo oduševljenje za
vrevu lučkih gradova, iako se ništa od svega toga nije sviđalo Dicku koji je
htio "normalan život" s vlastitim poslom, kućom, konjem za jahanje, novim
automobilom i "s ninogo plavokosih mačaka". Međutim, bilo je važno da Perry ne
posumnja u njegovu igru - barem ne dok Perry sa svojom sposobnošću ne pomogne
ispunjenju Dickovih ambicija. Ali "tozda je Dick krivo izračunao, možda je on
ispao budala; ako je **° - ako je ispalo da je Perrv na kraju krajeva samo
"običan ajmun" - to znači da je došao kraj "zabavi", da su uludo aceni mjeseci
planiranja, da mu ne preostaje ništa drugo već * okrene auto i vrati se. To se
ne smije dogoditi; Dick je ipak 0<1lučio izvidjeti.
68

69

JJ

Vrata na muškom zahodu još su bila zaključana. Pokucao je. "Za ime božje,
Perry!"
"Samo trenutak."
"Što se dogodilo? Jesi li bolestan?"
Perry je rukom zgrabio rub umivaonika i podigao se na noge, Noge su mu drhtale;
od boli u koljenima bio je sav oznojen, Papirnim ubrusom obrisao je lice.
Otključao je vrata i rekao: "O. K. Hajdemo."
Nancvna spavaća soba bila je najmanja, ali najosobnija soba u kući - tipično
djevojačka i ispunjena tricama kao soba neke balerine. Zidovi, strop i sve drugo
osim ormarića i radnog stola bilo je ljubičaste ili plave ili bijele boje.
Bijelo-ljubičastim krevetom na kojemu su bili modri jastuci gospodario je veliki
ljubičasto-bijeli medvjedić - to je bila nagrada koju je Bobby dobio na
streljani na općinskom sajmu. Iznad toaletnog stolia s rubom od nabranog bijelog
materijala nalazila se ploča od plutovine, također ljubičasta, na koju je Nancy
nabadala razne podsjetnike i obavijesti; suhe gardenije, ostaci nekog starog
steznika bili su u blizini, a isto tako stare dopisnice, recepti izrezani iz
novina, fotografije njezine male nećakinje i Susane Kid-well, Bobbvja Ruppa.
Zatim Bobby snimljen u tucetu raznih aktivnosti - kako maše štapom za baseball,
igra košarku, vozi traktor, kako veže slamu, zatim Bobby u kupaćim gaćicama na
obali jezera McKinnev (to je najdalje dokle se usudio ići jer još nije naučio
plivati). Zatim su bile fotografije njih dvoje zajedno - Nancy i Bobby. Njoj se
od svih tih fotografija najviše sviđala ona koja ih je pokazivala kako sjede u
lišćem poluzasjenjenofli kutku između ostataka piknika i gledaju jedno u drugo s
izrazom lica koji je bio pun zadovoljstva i topline, iako nisu bili nasmijani.
Druge slike podsjećale su je na konje, na uginula ali ne i zaboravljene mačke
poput "jadnog Boobsa", koji f nedavno uginuo i to na veoma misteriozan način
(sumnjala f da je otrovan).

Nancv je uvijek posljednja u obitelji išla na počinak; kao što • jednom kazala
svojoj prijateljici i nastavnici iz domaćinstva ospođi Polly Stringer, ponoćni
sati bili su joj "vrijeme kad je mogla biti i tašta i sebična". Tada je ona
obavljala svoju ceremoniju uljepšavanja, ritual čišćenja i mazanja lica, a
subotom uvečer slijedilo je i pranje kose. Večeras, nakon što je osušila i
očetkala kosu i svezak je gazom, izvadila je haljine koje je sljedećeg jutra
namjeravala obući kad pođe u crkvu: najlonske, plitke cipele od crnog laka,
crvenu baršunastu haljinu - svoju najljepšu haljinu koju je sama i sašila. To je
bila haljina u kojoj će biti pokopana.
Prije molitve u svoj bi dnevnik unosila barem nekoliko primjedbi ili rečenica
("Ljeto je tu. Zauvijek, nadam se. Sue je uzjahala na Babeu i krenusmo do
rijeke. Sue je svirala flautu. Krijesnice."), a ponekad bi upisala i neki nagli
osjećaj ("Volim ga, doista!"). Bio je to dnevnik predviđen za pet godina; u
četiri godine njegova postojanja ona ni jednom nije propustila da nešto upiše,
iako su je svečanost nekih događaja (Eveannino vjenčanje, rođenje njezine
nećakinje) ili drama drugih (njezina) "STVARNO prva svađa s Bobbyjem" - ta je
stranica doslovce bila orošena suzama) toliko zaokupile da je otela prostor
predviđen za buduće događaje. Svaka godina mogla se identificirati drugačijom
tintom: 1956. bila je zelena, a 1957. crvena; nju je zamijenila svijetla lavanda
iduće godine, a sada, 1959., odlučila se na modru tintu. Ali kao i u svakoj
manifestaciji svoje ličnosti, ona se nikako nije odlučila na istovjetan rukopis,
lunjala bi s desna na lijevo, slova bi ispisivala okruglo ili uspravno, široko
ili usko - kao da se sama pita: "Je li ovo Nancy? Ili t0- Hi to! Koja sam ja?"
(Jednom joj je gospođa Riggs, njezina nastavnica iz engleskog jezika, vratila
zadaću nadopisavši ovu Primjedbu: "Dobro. Ali zašto je ispisano s tri razna
rukopisa?" a to je Nancy odgovorila: "Jer ja nisam dovoljno odrasla da '"bila
osoba s uhodanim načinom pisanja.") Pa ipak, poslje-nJin mjeseci ona je
uznapredovala i rukopisom zrelosti koja lzbijala ona je napisala: "Jolene K. je
došla i pokazala sam

70

71

joj kako se radi pita od trešanja. Vježbala sam s Roxie. Bobbv ovdje; gledali
TV. Otišao u jedanaest."
"To je to, to je to, ovo mora biti to, tamo je škola, tamo je garaža, a sada
skrećemo u pravcu juga." Perrvju se učinilo kao da Dick izgovara riječi neke
pobjedonosne himne. Skrenuše s autoputa, projuriše kroz pusti Holcomb i
prijedoše preko tračnica željezničke pruge Santa Fe. "Banka, to mora da je
banka, sada okrećemo prema zapadu-vidiš li stabla? To je to, ovo mora biti to."
Farovi automobila otkrili su niz kineskih brijestova. Vjetar je izvodio svoju
tihu igru s lišćem. Dick je ugasio farove i usporio; zaustavio se sve dok mu se
oči nisu privikle na mjesečinom obasjanu noć. Onda je automobil krenuo naprijed.
Holocomb se nalazi dvanaest milja istočno od granice vremenske zone, a to je
izazivalo gunđanje mnogih, jer je ta činjenica značila da je nebo u sedam sati
izjutra, a zimi u osam ili još kasnije, bilo mračno, a zvijezde, ako ih je bilo,
još su sjale - kao što je bio slučaj kad su dvojica sinova Vica Irsika stigli u
nedjelju ujutro na svoj uobičajeni zadatak. Ali oko devet sati kad su dječaci
završili posao - a za to vrijeme nisu zapazili ništa čudno - sunce se diglo i
otkrilo još jedan savršeni dan za lov na fazane. Napuštajući imanje, mahnuli su
automobilu koji im je dolazio u susret, a djevojka im je također odgovorila
mahanjem. To je bila razredna kolegica Nancy Clutter, a i njezino je ime bilo
Nancy-Nancy Ewalt. Bila je jedino dijete čovjeka koji je upravljao automobilom,
g. Clarencea Ewalta, sredovječnog farmera koji se bavio uzgajanjem šećerne repe.
G. Ewalt nije bio revan crkveni miš, a isto tako ni njegova žena, ali svake bi
nedjelje svoju kćer dovezao do farme River Vallev da se pridruži Clutterovoj
obitelji pri odlasku u metodističku crkvu u Garden Citvju. Tak" bi uštedio "dva
putovanja u grad". Običavao je pričekati dol' ne vidi da mu je kći ušla u kuću.
Djevojka, koja je posvećivala

nogo pažnje oblačenju i imala figuru filmske zvijezde, nosila je očale i hodala
je plaho kao na vršcima prstiju; prešla je preko travnjaka i pritisnula je dugme
zvonca na ulaznim vratima. Kuća e imala četiri ulaza; kad ni nakon kucanja nitko
nije odgovorio na tom ulazu, ona se zaputila prema idućem - prema vratima
kancelarije g. Cluttera. Ovdje su vrata bila djelomično otvorena; ona ih još
malčice odškrine - dovoljno da vidi da je kancelarija zamračena; smatrala je da
se Clutterovima ne bi sviđalo da je "jednostavno uglavinjala unutra". Kucala je
i zvonila i naposljetku se uputila prema stražnjem dijelu kuće. Tu je bila
garaža i ona zapazi da su u njoj oba automobila: dvije limuzine "chevrolet". To
znači da oni moraju biti kod kuće. Međutim, pošto nije dobila odgovora ni na
trećim vratima, koja su vodila u "pomoćne prostorije", ni na četvrtim, dakle na
kuhinjskim vratima, vratila se ocu i kazala mu: "Možda još spavaju."
"Ali to je nemoguće. Zar možeš i pomisliti da će g. Clutter propustiti odlazak u
crkvu? I to zbog spavanja? "
"Onda hajd'mo dalje. Odvezimo se do Učiteljske kuće. Sušan bi morala znati što
se dogodilo."
Učiteljska kuća, koja se nalazi nasuprot zgradi suvremene škole, staro je,
zapušteno i nelijepo zdanje. Više od dvadesetak prostorija preinačeno je i
podijeljeno u jeftine stanove za one članove nastavničkog zbora koji nisu mogli
pronaći ili nisu sebi mogli priuštiti bolje stanove. Pa ipak, Sušan Kidwell i
njezina majka uspjele su u svom stanu stvoriti veoma ugodnu atmosferu - njihov
stan sastojao se od tri sobe u prizemlju. Veoma mala soba za dnevni boravak bila
je upravo krcata: osim stolica 1 naslonjača, bili su u njoj klavir, orgulje,
cijeli vrt procvjetalog ^jeća u posudama, a gotovo uvijek u toj su sobi bili i
nasrtljivi Psić i pospana mačketina. Ovog nedjeljnog jutra Sušan je nas-°njena
na prozor svoje sobe promatrala ulicu. Ona je visoka, ezv°ljna mlada žena,
blijeda i ovalna lica i divnih svijetlopla-v°sivih očiju; ruke su joj izvanredne
- dugih prstiju, elastične, ervozno elegantne. Obukla se za crkvu i očekivala je
da svakog
nutka ugleda Clutterov "chevrolet", jer je i ona išla na misu

72

73

s Clutterovom obitelji. Umjesto njih pojavili su se Ewaltovi i ispričali svoju

čudnu priču.
Ali Sušan nije imala objašnjenja, kao ni njezina majka, koja je dodala: "Daje
plan izmijenjen, naravno, uvjerena sam da bi oni telefonirali. Sušan, zašto ih
ne nazoveš? Moglo bi biti da spavaju - pretpostavljam."
"I ja tako mislim", dodala je Sušan, kako je izjavila kasnije, "Nazvala sam
njihov broj i pustila da telefon zvoni - barem sam imala dojam da zvoni - oh,
minutu ili nešto više. Nitko nije odgovorio pa je g. Ewalt predložio da odemo
tamo i da ih pokušamo 'probuditi'. Ali kad smo došli tamo - ja to nisam htjela
učiniti. Ući u kuću. Bila sam preplašena, a ne znam zašto, jer taj osjećaj nikad
nisam imala - dakle, nikad nisam osjećala nešto slično. Ali sunce je bilo već
pripeklo, sve je izgledalo sunčano i mirno. I tada sam ustanovila da se tamo
nalaze oba automobila, čak i Kenvonov stari kamiončić za kojote. G. Ewalt imao
je na sebi radno odijelo; isto tako i blato na visokim cipelama; smatrao je da
nije dovoljno pristojno obučen da bi posjetio Clutterove. Naročito zato što ih
nikad nije posjetio. Nije bio u kući, to mislim. Najzad je Nancy rekla da će
poći sa mnom. Krenusmo oko kuće do kuhinjskih vrata i, razumije se, vrata nisu
bila zaključana; jedina osoba koja je tamo ikad zaključavala vrata bila je
gospoda Helm - obitelj to nije radila. Ušli smo i odmah sam vidjela da
Clutterovi nisu doručkovali; nije bilo posuda, ništa nije bilo na štednjaku.
Tada sam primijetila nešto smiješno: Nancvn novčanik. Ležao je na podu, kao da
je otvoren. Išli smo dalje kroz sobu za dnevni boravak i zaustavili smo se na
dnu stuba. Nancvna soba je odmah na vrhu stubišta. Zvala sam je i krenula
stubama, a Nancy Ewalt je išla za mnom. Zvuk naših koraka plašio me je više nego
išta, jer je bio tako glasan, a sve drugo je bilo tiho. Nancvna vrata su bila
otvorena. Zavjese nisu bile navučene, a soba je bila obasjana sunčevom
svjetlošću. Ne sjećam se da sam kriknula. Nancy Ewalt kaže da jesam - da sam
kričala i kričala. Samo se sjećam da je Nancvn medvjed^ buljio u mene. I Nancy.
I trčanje..."

U međuvremenu je g. Ewaltu palo na pamet da možda nije mio dopustiti djevojkama

da same udu u kuću. Izlazio je iz auta u namjeri da pode za njima, kad je čuo
krikove; ali prije no što je stigao do kuće djevojke su trčale prema njemu.
Njegova kći je vikak: "Ona je mrtva", i bacila se u njegov naručaj. "Istina je,
tatice!Nancy je mrtva!"
Sušan se okrenula prema njoj. "Ne, nije. I nemoj to govoriti. Nemoj se usuditi.
Samo je krvarila iz nosa. To je nju često spopadalo, to strašno krvarenje iz
nosa, i to je sve."
"Ali previše je krvi. Krv je i na zidovima. Ti nisi dobro ni pogledala."
"Nisam znao što da mislim", izjavio je na svjedočenju g. Ewalt. "Mislio sam daje
dijete možda bilo povrijeđeno, bolesno. Smatrao sam da kao prvo moram pozvati
ambulantno vozilo. Gospođica Kidwell - Sušan - ona mi je rekla da je telefon u
kuhinji. Našao sam ga, baš tamo gdje je rekla. Ali slušalica nije bila na
aparatu, a kad sam je uzeo, ustanovio sam da je prekinuta linija."
Larry Hendricks, učitelj engleskog, star dvadeset i sedam godina, živio je na
najvišem katu Učiteljske kuće. Bavio se mišlju da piše, ali njegov stan nije bio
idealno mjesto za budućeg autora. Bio je manji od stana gospode Kidwell, a osim
toga, živio je u njemu sa ženom, s troje živahne djece i s televizorom koji je
stalno bio ukopčan. ("To je jedini način da umirimo djecu".) Premda mu još ništa
nije bilo objavljeno, mladi Hendricks, bivši mornar Iz Oklahome koji puši lulu,
ima brk i neukroćenu crnu kosu, on Je barem po izgledu - zapravo nevjerojatno
podsjećao na mladenačke fotografije pisca kojemu se najviše divio, Ernesta
j"temingwaya. Da bi nekako nadokrpao svoju učiteljsku plaću, bl° je i vozač
školskog autobusa.
"1 onekad provezem šezdeset milja dnevno", rekao je jednom nancu. "To mi ne
ostavlja mnogo vremena za pisanje. Osim bjeljom. A sada, ta nedjelja, petnaesti
studenoga; sjedio sam

74

75

ovdje u stanu i listao po papirima. Većinu svojih ideja za priče dobivam iz

novina - znate? Dakle, televizor je radio i djeca su bila prilično živa, ali čak
i tada mogao sam čuti glasove. Odozdo. Iz stana gospode Kidwell. Ali smatrao sam
da se to mene ne tiče, jer sam ja ovdje novi - stigao sam u Holcomb kad je
počela školska godina. Ali tada Shirlev - ona je vješala neku odjeću - moja
žena, Shirlev, uleti u sobu i kaže mi: 'Dragi, bolje je da odeš dolje. Svi su
histerični.' Dvije djevojke - one, one su zaista bile histerične. Sušan to nikad
nije mogla zaboraviti. I neće, ako mene pitate. I jadna gospoda Kidwell. Njezino
zdravlje nije naročito dobro, da samo spomenem da je prilično nervozna. Ona je
ponavljala - ali tek kasnije sam shvatio što je zapravo govorila - ona je
govorila: 'Oh, Bonnie, Bonnie, što se dogodilo? Bila si tako sretna, kazala si
mi daje sve prošlo, rekla si da više nećeš biti bolesna.' Riječi tog sadržaja.
Čak g. Ewalt, i on je bio uzbuđen, i to zaista jako. On je telefonom razgovarao
sa šerifovom kancelarijom - sa šerifom Garden Citvja - i govorio mu je da 'u
Clutterovoj kući nešto opasno nije u redu'. Šerif je obećao da će odmah doći, a
g. Ewalt je rekao u redu, da će ga on dočekati na autoputu. Shirlev je sišla
dolje da sjedne sa ženama, da ih pokuša umiriti - ako je to itko mogao. A ja sam
krenuo s g. Ewaltom - odvezao sam se s njim na autoput čekajući šerifa
Robinsona. U toku vožnje ispričao mi je što se dogodilo. Kad je došao do toga da
je našao prerezane telefonske žice, baš u tom trenutku sam pomislio - uh - uh, i
zaključio sam da će biti bolje da dobro otvorim oči. Da zapamtim svaki detalj. U
slučaju da me pozovu da svjedočim na sudu.
"Došao je šerif; bilo je devet sati i trideset pet minuta - pogledao sam na sat.
G. Ewalt mu je rukom dao znak da slijedi naš auto i mi se odvezosmo do
Clutterovih. Nikad tamo ranije nisam bio, jedino sam vidio iz daljine. Obitelj
sam, naravno, poznavao. Kenvon je bio moj učenik engleskog druge godine, a ja
sam režirao komad 'Tom Sawyer' u kome je igrala Nancy. Ali oni su bili tako
izvanredna i skromna djeca za koju ne biste mogli znati da su bogati ili da žive
u tako velikoj kući - a stabla,

travnjak, sve je tako paženo, svemu je posvećivana velika briga. Kad smo tamo
stigli i kad je šerif čuo priču g. Ewalta, nazvao je radijem svoju kancelariju i
rekao im da pošalju pojačanja i ambulantno vozilo. Rekao je: 'Dogodila se neka
nesreća.' Zatim ućtosmo u kuću, nas trojica. Prošli smo kroz kuhinju i ugledali
na podu ženski novčanik i telefon kojemu su bile prerezane žice. Šerif je nosio
revolver na bedru i kad smo krenuli stepenicama, prema Nancvnoj sobi, primijetio
sam da drži ruku na revolveru spreman da ga potegne.
"Dakle, bilo je to strašno. Ta divna djevojka - ali vi je ne biste uopće
prepoznali. Ustrijeljena je bila u potiljak, a revolver je možda bio svega
nekoliko centimetara od glave. Ležala je postrance, s licem prema zidu, a zid je
bio prekriven krvlju. Krevetne plahte bile su joj navučene na leda. Šerif
Robinson ih je vratio na mjesto i ugledali smo da je imala na sebi odjeću za
kupaonicu, pidžamu, čarape i papuče-kao da još nije otišla na počinak, bez
obzira kada se to dogodilo. Ruke su joj bile svezane odostraga, a i gležnjevi na
nogama bijahu joj povezani onim konopcem koji obično drži rolete na prozorima.
Šerif zapita: 'Je li ovo Nancy Clutter?' - On nije ranije vidio to dijete. A ja
sam odgovorio: 'Da. Da, to je Nancy.'
"Vratismo se u hodnik i pogledasmo oko sebe. Sva druga vrata bila su zatvorena.
Jedna smo otvorili, i to je bila kupaonica. Nešto u njoj nije bilo u redu.
Učinilo mi se da je to zbog stolice ¦- stolice koja spada u sobu za dnevni
boravak i kojoj tu upadljivo nije bilo mjesto. Iduća vrata-svi smo se složili da
to mora biti Kenvonova soba. Svuda po sobi bile su razbacane tipične stvari
jednog dječaka. A ja sam prepoznao Kenvonove naočale ^~~ ugledao sam ih na
polici za knjige pored kreveta. Ali krevet Je bio prazan, iako je izgledalo kao
da je u njemu netko spavao, otišli smo do kraja hodnika, tamo su posljednja
vrata, i tamo, na devetu, tamo smo pronašli gospodu Clutter. I ona je bila
sveza-a- Ali drugačije - s rukama ispred sebe, tako da je izgledala kao a "toli
- a u jednoj ruci držala je, grčevito je držala maramicu. 1 Je to bila papirna
maramica? Konopac oko zglobova na ruci

76

77

nastavljao se sve do gležanja, koji su također bili svezani, a zatim se

nastavljao do dna kreveta gdje je bio svezan za nogu - vrlo kompliciran, veoma
vješt posao. Pomislite koliko im je vremena za to trebalo! A ona je tamo ležala,
tako preplašena da je vjerojatno sišla s uma. Da, na sebi je imala i nešto
nakita, dva prstena - što je bio jedan od razloga zašto sam razbojništvo odbijao
kao motiv - a bila je obučena u bijelu spavaćicu i bijele čarape. Usta su joj
bila zalijepljena ljepljivom trakom, a ustrijeljena je sa strane glave, tako da
je eksplozija - snaga metka - odlijepila traku s usta. Oči su joj bile otvorene.
Širom otvorene. Kao da još gleda ubojicu. Jer ona je zacijelo promatrala ubojicu
kako to čini - kako cilja u nju s revolverom. Nitko nije ništa rekao. Previše
smo bili osupnuti. Sjećam se da se šerif ogledavao i tražio nastojeći da pronađe
čahuru. Ali tko je god to bio, svakako je bio suviše prepreden i hladnokrvan da
bi iza sebe ostavio kakve tragove.
"Prirodno je da smo se pitali gdje je g. Clutter? I Kenvon? Šerif je rekao:
'Pokušajmo ih pronaći dolje.' Prva prostorija u koju smo ušli bila je vlasnikova
spavaća soba - prostorija u kojoj je spavao g. Clutter. S kreveta su bili
navučeni prekrivači, a prema nozi kreveta ležao je novčanik iz koga je izmiljela
sva sila posjetnica, kao da je netko njuškao kroz njih tražeći nešto posebno -
neku ceduljicu, jedan I. O. U.* tko zna što? Činjenica da u novčarki nije bilo
novca nije morala značiti ništa. To je bila novčarka gospodina Cluttera, a on
nikad nije nosio novac. To sam znao čak i ja, a ja sam u Holcombu nešto više od
dva mjeseca. Znao sam i to da ni g. Clutter ni Kenvon nisu bez naočala mogli
ništa vidjeti. A na stolu su se nalazile naočale g-Cluttera. Dakle, zaključio
sam, gdje se god nalazili, ne nalaze se na uobičajenom mjestu, a isto tako gdje
se god nalazili, g' Clutter, odnosno on i njegov sin, tamo zacijelo nisu po
vlastitu pristanku. Sve smo na brzinu pogledali i sve je bilo kao što f i
trebalo da bude - ni znaka borbe, ništa nije bilo u neredu. Osim, u kancelariji,
u kojoj je telefonska slušalica bila dignuta s rašlji, a žice su bile prerezane
kao i u kuhinji. Šerif Robinsofl

ronašao je u ostavi neke pištolje i pomirisao ih da utvrdi je li . njjn nedavno

pucano. Rekao je da nije. I - nikad nisam vi-foo tako zapanjena i iznenađena
čovjeka - dodao je: 'Gdje do đavola može biti Herb?' Otprilike tada začusmo
korake. Bili su to koraci uza stube iz podrumske prostorije. 'Tko je to?'
zapitao je šerifi držao se kao da je spreman zapucati. A glas je odgovorio: 'To
sam ja. Wendle.' Ispalo je da je to Wendle Meier, podšerif. Izgledalo je kao da
je ušao u kuću i nije nas vidio pa je otišao istraživati u podrum. Šerif mu je
rekao - a to je bilo ispunjeno jadom: 'Wendle, ja ne znam što da mislim. Gore su
dva mrtvaca'. 'Dakle', rekao je Wendle, 'dolje je još jedan mrtvac' Pošli smo za
njim u podrum. Ili u prostoriju za zabavu, držim da je tako zovu. Nije bilo
mračno - u njoj su bili prozori koji su puštali mnogo svjetla. Kenvon je bio u
kutu, ležao je na kauču. Usta su mu bila oblijepljena ljepljivom trakom, ruke i
noge bile su mu svezane, kao i majci-isti složeni proces s konopcem koji je išao
od ruku do nogu i onda je bio svezan za nogu kauča. Nekako me on najviše
progoni, mislim na Kenvona. Držim da je to zato što je njega bilo najlakše
prepoznati, on je izgledao poput sebe - premda je bio ustrijeljen ravno u lice,
direktno u glavu. Imao je na sebi majicu i traperice, a bio je bos - kao da se
obukao na brzinu i stavio na sebe prve stvari kojih se domogao. Glava mu je bila
naslonjena na nekoliko jastuka kao da su ih složili ispod njega da bi iz njega
načinili pogodniji cilj.
"Tada je šerif rekao: 'Kamo ovo vodi?' Mislio je na druga vrata
u podrumu. Šerif je pošao prvi, ali unutra nisi mogao vidjeti ni
prst pred nosom sve dok g. Ewalt nije pronašao prekidač. To je
bila prostorija s uređajima za grijanje i bila je veoma topla. Ovdje
'judi jednostavno instaliraju plinsku peć i napumpaju plin koji
namirišu negdje u tlu. Ne stoji ih ni marjaša - zbog toga je u
SVlm kućama pretopio. Dakle, bacio sam pogled na g. Cluttera
Poznajem da mi je bilo teško opet ga pogledati. Znao sam da
o"ko krvi ne bih ugledao da je bilo u pitanju samo vatreno
°dloweyu, priznanica kojom se priznaje dug s označenjem dužne svote. (Prim.
prev.)

78

79

oružje. A nisam se varao. On je bio ustrijeljen, u redu, isto ka0 Kenvon -

revolverom koji se nalazio točno ispred njegova lica. Ali vjerojatno je on bio
mrtav prije nego je nastrijeljen. II; je umirao. Jer mu je i vrat bio prerezan.
Na sebi je imao samo prugastu pidžamu - ništa više. Usta su mu bila
zalijepljena, a ljepljiva traka bila je oblijepljena oko cijele glave. Noge su
mu bile čvrsto svezane jedna uz drugu, ali ne i ruke - ili je on, tko zna, možda
uspio, sam bog zna kako, možda u bijesu ili od boli, raskinuti konopac kojim su
mu bile svezane ruke. Bio je ispružen ispred peći. Na velikoj kartonskoj kutiji
koja je izgledala kao da je tamo specijalno postavljena. Kutija za madrace.
Šerif je kazao: 'Pogledaj ovamo, Wendle.' Pokazivao je na krvavi otisak stopala.
Na kutiji za madrace. Otisak polovine dona s krugovima-dvije rupe u središtu,
kao da je par očiju. A zatim je jedan od nas - g. Ewalt? Ne sjećam se - pokazao
na nešto drugo. Tu stvar jednostavno ne mogu izbrisati iz sjećanja. Iznad glave
bila je cijev za odvod pare, a zauzlan za nju, viseći s nje, nalazio se komad
konopca - isti onaj koji je upotrijebio ubojica. Očevidno je da je g. Clutter tu
bio zavezan, obješen za ruke, a zatim je konopac prerezan. Ali zašto? Zbog
mučenja? Držim da to nećemo nikad saznati. Nikad saznati tko je to učinio, ili
zašto, ili što se te noći zbivalo u toj kući.
Nakon nekog vremena kuća se počela puniti. Stiglo je bolničko vozilo, nadležni
sudac istražitelj, metodistički svećenik, policijski fotograf, državna policija,
ljudi s radija i iz novina. Oh, cijelo mnoštvo. Većina njih pozvana je iz crkve
pa su se ponašali kao da su još tamo. Vrlo tiho. Šaptavo. Kao da nitko nije
mogao vjerovati u to što se dogodilo. Državni policajac me zapitao jesam li tu
službeno, a ako nisam da je bolje da odem Vani, na tratini, vidio sam šerifova
zamjenika kako razgovara s nekim čovjekom - Alfredom Stoeckleinom, radnikom.
Čini se daje Stoecklein živio niti stotinu metara od Clutterove kuće, a između
jedne i druge kuće bila je samo staja. Ali on je govorio da nije čuo nikakav
zvuk. Rekao je: 'Ja ništa o tome nisam znao sve do prije pet minuta, kad je
dotrčalo moje dijete i kazalo nafl1

. :e ovdje šerif. Moja supruga i ja, mi nismo ni dva sata spavali osle noći;
cijelo, smo vrijeme ustajali i lijegali, jer nam je boles-o malo dijete. Ali
nešto smo čuli oko deset i trideset, četvrt do jedanaest, čuo sam odlazak
automobila i rekao sam svojoj ženi: Odlazi Bob Rupp/ Krenuo sam kući i po putu,
otprilike na pola puta koji vodi do kuće, ugledao sam Kenvonova starog škotskog
ovčara, i taj je pas bio preplašen. Stajao je tamo s podvijenim repom, nije ni
lajao niti se micao. A vidjevši tog psa-nekako su mi se opet vratili osjećaji.
Bio sam suviše udaren po glavi, suviše grubo zapanjen i preneražen, a da bih
osjetio svu ozbiljnost te situacije. Patnja. Pas. Oni su mrtvi. Cijela obitelj.
Simpatični i dragi ljudi, ljudi koje ja poznajem - ubijeni. Na silu sam to morao
povjerovati, jer je to doista bila istina."
Svakih dvadeset četiri sata kroz Holcomb projuri, ne zaustavljajući se, osam
putničkih vlakova. Od tih vlakova dva primaju i izručuju poštu - a to je
operacija koja, kao što za to odgovorna osoba grozničavo objašnjava, ima svojih
zamršenih strana. "Da, gospodine, morate se dobro držati na prstima. Ti vlakovi
prolaze ovuda, a ponekad jure i stotinu milja na sat. Samo pritisak zraka, pa
da, dovoljan je da vas baci na tlo. A kad iz vlaka počnu letjeti vreće s poštom
- neka se čuva tko može! To je isto kao da u trenu želite zauzdati cijeli
nogometni tim: Bam! Bam! Bam! Nije da se ja žalim, molim vas. 'To' je pošten
posao, vladin posao, i održava me mladim." Holcombska poštarica je gospoda
SadieTruitt - ili Majka Truitt, kako je nazivaju stanovnici Holcomba. Izgleda
mlađe nego što ima godina, a ima ih sedamdeset pet. To je punašna i po svakom
vremenu očeličena udovica koja nosi marame poput babuške i kaubojske čizme.
^"Najugodnija stvar koju možete staviti na noge, meka kao gnjurčevo
paperje".)Majka Truitt je najstariji stanovnik Hol-comba koji se u njemu rodio.
"Bilo je vrijeme kad ovdje nije bio nilko tko mi nije bio rod. Ti dani, bože
moj, tih dana smo ovo mjesto zvali Sherlock. Tada se pojavio ovaj stranac. Po
imenu

80

81

Holcomb. Uzgajao je svinje, eto što je radio. Zaradio je grdnih para i odlučio
je da se grad nazove po njegovu imenu. A čim je tako ispalo - što je onda
učinio? Prodao je sve. Otišao je u Kali-forniju. Mi ne. Ja sam ovdje rođena,
moja su djeca ovdje rođena. I! Evo nas! Mi! Tu smo!" Jedno od njezine djece je
gospođa Myr-tle Clare, mjesna poštarica. "Samo, nemojte pomisliti da sam ja tako
dobila ovu državnu službu. Myrt čak to nije ni htjela. Ali to je posao za koji
se treba natjecati. Dobiva ga onaj koji najmanje zatraži. A ja sam takva -
tražila sam tako malo da bi i gusjenica mogla propuzati preko moje ponude. Ha -
Ha! To svakako zanima dječake. Većina dječaka bi voljela biti poštanski kurir,
da gospodine. Ali ne znam kako bi im se to dopalo kad snijeg izraste poput Prima
Carnere, a vjetar tako puše da sve pomodri, i baš tada počnu jedriti te vreće -
Uuuh! Bam!"
U zanimanju Majke Truitt nedjelja je radni dan poput drugih. Petnaestog
studenoga dok je čekala na vlak u deset i trideset i dva u smjeru zapada,
iznenadila se zapazivši dva ambulantna vozila kako prelaze željezničke šine i
skreću prema Clutterovu imanju. To ju je povuklo da učini ono što nikad prije
nije učinila - da napusti svoje dužnosti. Neka pošta padne gdje joj drago, ali
ovo su vijesti koje Myrt mora odmah čuti.
Stanovnici Holcomba govore o poštanskoj zgradi kao o "federalnoj zgradi", što je
prilično pretenciozan naziv za tu prašnjavu i siromašnu ropotarnicu. Strop
propušta, daske na podovima isto tako, poštanski sandučići ne mogu biti
zatvoreni, žarulje su razbijene, sat se zaustavio. "Da, to je zaista sramota,"
slaže, se oštrousta, prilično originalna i sasvim samosvjesna dama koja
predsjedava svem tom smeću. "Ali marke su u redu, zar ne? Uostalom, što me
briga? Tamo gdje je moj dio, tamo je zaista ugodno. Imam svoju stolicu za
ljuljanje i krasan štednjak na drva, čajnik i mnogo zanimljivog štiva."
Gospoda Clare je poznata ličnost u okrugu Finnev. Njezina slava ne potječe od
njezina današnjeg zanimanja, već od ranijeg - bila je domaćica u plesnom lokalu,
što se ne bi mogl° zaključiti prema njezinu izgledu. Ona je golema, nosi hlače,

vunene košulje, kaubojske čizme; kose boje đumbira, paprena mperamenta i žena
neobjavljenih godina ("To je za mene Ha ih znadem, a za vas da pogađate"), ali
brzo objavljivanih mišljenja, većina kojih je izrečena glasom koji ima i zvuk i
dubinu gavranova graktanja. Do 1955. ona i njezin pokojni muž bili su vlasnici
holcombškog Plesnog paviljona, lokala koji je zbog svoje rijetkosti na ovom
području privlačio i stotinu milja udaljenu klijentelu koja je brzo pila i
smiješno plesala, a čije je ponašanje tu i tamo privlačilo šerifov interes. "Mi
smo imali i gadnih trenutaka, to je točno", kaže gospoda Clare sjećajući se.
"Neki od tih krivonogih seoskih momaka, dadeš im malo pića a oni su odmah poput
Indijanaca - žele skalp svih prisutnih. Naravno, mi smo prodavali samo
mješavinu, a nikada jaku robu. Ne bismo ni onda da je to bilo legalno. Moj muž,
Homer Clare, on to nije htio; a niti ja. Jednog dana je Homer Clare - umro je
prije sedam mjeseci i dvanaest dana na današnji dan nakon petosatne operacije u
Oregonu - rekao meni: 'Myrt, cijeli smo život proživjeli u paklu, a sada ćemo
umrijeti u raju'. Sutradan zatvorili smo plesnu dvoranu. Nikad to nisam
požalila. Oh, u početku mi je smetalo što više nisam noćna sova - melodije,
veselost. Ali sada, kad je Homer otišao, ja sam zadovoljna svojim poslom ovdje u
federalnoj zgradi. Sjednite malo. Popijte šalicu kave."
U stvari, tog nedjeljnog jutra je gospoda Clare baš točila kavu koju je upravo
pripremila, kad se vratila Majka Truitt.
"Myrt!" kazala je i više nije mogla ništa reći dok joj se nije vratio dah.
"Myrt, dva ambulantna vozila otišla su Clutterovima."
Kćerka je zapita: "Gdje je deset i trideset dva?"
"Ambulantna vozila. Otišla su Clutterovima."
"U redu, pa što onda? Samo je Bonnie u pitanju. Opet ju je atilo jedno od
njezinih stanja. Gdje je deset i trideset dva?"
Majka Truitt se predala; kao i obično, Myrt je znala odgovor, Uyijek je imala
posljednju riječ. No, tad joj padne na pamet a misao. "Ali Myrt, ako je samo
Bonnie u pitanju, zašto su
urila dva ambulantna vozila?"

82

83

To je bilo mudro pitanje-morala je priznati gospoda Clare veliki poštovatelj

logike, ali njezin sasvim čudan interpretator. Rekla je da će telefonirati
gospodi Helm. "Mabel će znati", dodala je.
Razgovor s gospodom Helm trajao je nekoliko minuta, ali Majka Truitt je bila na
strašnim iglama, jer ništa nije čula osim neprevodivih jednosložnih odgovora
njezine kćerke. Što je još gore, kad je kći spustila slušalicu, nije utažila
strašnu znatiželju starice; umjesto toga mirno je pila kavu, sjela je za svoj
stol i počela udarati žigove na hrpu pisama.
"Myrt", zavapi Majka Truitt. "Za ime božje. Što je Mabel kazala?"
"Nisam iznenađena", odgovorila je Clare. "Kad pomislim kako je Herb Clutter
cijeli svoj život proveo u žurbi, kako bi dojurio ovamo da preuzme svoju poštu,
a nikad ne bi imao vremena da se zaustavi barem na trenutak da kaže dobro-jutro-
i-hvala-vam-vi-pseto-jedno, nego bi suludo jurio kao pile kojemu je upravo
odsječena glava - upisivao se u klubove, upravljao svačim, dobivao poslove
kojima su možda težili i drugi ljudi. A sad gle - sve je s njim gotovo. Dakle,
više neće juriti."
"Zašto, Myrt? Zašto neće?"
Gospoda Clare je povisila glas. "ZATO ŠTO JE MRTAV. A i Bonnie. I Nancy. I
dječak. Netko ih je postrijeljao."
"Myrt - nemoj tako nešto govoriti. Tko ih je ubio?"
Ne prekidajući žigosanje pisama, gospoda Clare je odgovorila: "Čovjek iz aviona.
Onaj koga je Herb tužio, jer se srušio u njegov voćnjak. Ako nije on, možda si
ti. Ili netko preko puta ulice. Svi susjedi su zmije čegrtuše. Lukave lije koje
žude za trenutkom kad će ti zatvoriti vrata pred nosom. Tako je u cijelom
svijetu. Tebi je to poznato."
"Nije mi poznato", kazala je Majka Truitt stavivši ruke na uši. "Meni tako nešto
nije poznato."
"Lukave lije."
"Bojim se, Myrt."
"Čega? Kad ti vrijeme dođe - dođe. A suze te neće spasiti.*

prijetila je da joj je majka zasuzila. "Kad je Homer umro, ja

ain istresla sav strah koji je bio u meni, a isto tako i svu bol. Ako
vuda netko vrluda s namjerom da mi prereze vrat, ja mu želim
svaku sreću. U čemu je razlika? U vječnosti sve je isto. Sjeti se
ovih riječi: Ako jedna ptica prenese svako zrno pijeska, zrno po
zrno, preko oceana, kad prenese sva zrna na drugu stranu, to će
biti samo početak vječnosti. Dakle, obrisi nos."
Mračna vijest objavljena s crkvenih propovjedaonica, priopćena preko telefona,
objavljena preko radiostanice KIUL Garden Citvja ("Tragedija, nevjerojatna i
tako strašna da ju je nemoguće riječima opisati, pogodila je četiri člana
obitelji Herba Cluttera ili kasno u subotu uvečer ili rano jutros. Smrt,
brutalna i bez očevidnog motiva..."), izazvala je u prosječnih osoba reagiranje
koje je bilo bliže osjećajima Majke Truitt nego gaspode Clare: zaprepaštenje
koje se pretapalo u nevjericu; osjećaj plitkog užasa koji su brzo produbili
ledeni izvori osobnog straha.
Hartmanova kafeterija, koja ima četiri grubo izrađena
stola i tipičnu tezgu za snack obroke, mogla je primiti samo
mali dio onih osoba, uglavnom muškaraca, koje su preplašeno
prepričavale taj događaj, a htjele su baš tu izmijeniti svoje misli.
Vlasnica, gospoda Bess Hartman, prilično mršava i ne glupa
žena sivozlaćane podšišane kose svijetlih autoritativnih zelenih
°ciju, rođakinja je poštarice Clare, u izražavanju svojih mišljenja
jednako otvorena kao i ona, ako ne još iskrenija. "Neki ljudi kažu
da sam ja ogrezla stara ptičurina, ali ta stvar s Clutterovima bez
sumnje me razbjesnila", kasnije je kazala prijateljici. "Zamisli da
n"ko može izvesti tako nešto. Čim sam nešto načula, kad su svi
dojurili ovamo i počeli divlje nagađati, ja sam odmah pomislila
na Bonnie. Naravno da je to bilo smiješno, ali mi tada još nismo
] Zn^ činjenice, a većina ljudi je to brzo protumačila njezinim
I Pcinjenostima. Sada ne znamo što da mislimo. To mora da je
ojstvo iz mržnje. To je vjerojatno učinio netko tko je cijelu
I Ucu poznavao kao svoj džep. Ali tko je mrzio Clutterove? Nika-

85

da nisam čula ni riječ izgovorenu protiv njih; bili su najomilje. nija obitelj,
pa ako se tako nešto njima dogodilo, pitam te tko je onda siguran? Jedan starac
koji je ovdje sjedio te nedjelje upro je prstom u pravu stvar, objasnio je zašto
nitko ne može spavati; rekao je: 'Mi smo ovdje okruženi samo prijateljima. Nema
nikoga drugoga.' Zapravo, to je najgora stvar u ovom zločinu. Kako je strašno
kad susjed ne može zagledati u oči susjeda a da ga ne nagriza sumnja! Da,
strašno je živjeti s tim uvjerenjem, ali ako ikad utvrde tko je to učinio, to će
biti veće iznenađenje nego izvršena ubojstva."
Gospođa Boba Johnsona, supruga agenta Newyorškog životnog osiguranja, bila je
izvrsna kuharica, ali nedjeljni ručak koji je pripremila nije bio pojeden -
barem dok je bio topao - jer baš u trenutku kad je njezin muž uronio nož u
pečena fazana, jedan prijatelj ga je nazvao telefonom. "A to je bila prva
vijest", sjeća se on gotovo pokajnički, "koju sam čuo o događaju u Holcombu.
Nisam povjerovao. Nisam mogao vjerovati. Gospode, ja sam Clutterov ček imao
ovdje, u svom džepu. Komad papira vrijedan osamdeset tisuća dolara. Ako je točno
ono što sam čuo. Ali mislio sam: to ne može biti istina, mora da je u pitanju
neka greška, takve se stvari ne događaju, ne možeš čovjeku u jednom trenutku
prodati veliku policu, a u idućem trenutku on je mrtav. Ubijen. To znači
dvostruka isplata štete. Nisam znao što da radim. Nazvao sam šefa našeg ureda u
Wichiti. Rekao sam mu da imam ček, ali ga još nisam proveo, pa sam ga zamolio za
savjet. Dakle, bila je to delikatna situacija. Ispalo je da mi zakonski nismo
dužni isplatiti. Ali moralno --to je bila druga stvar. Razumije se da smo
odlučili učiniti ono što je moralno."
Dvije osobe koje su bile korisnici tog poštena stava-Eveair na Jarchovv i
njezina sestra Beverlv, jedine nasljednice imanja njihova oca - već nekoliko
sati nakon strašnog otkrića bile su na putu u Garden City. Beverlv je putovala
iz Winfielda, Kan' sas, gdje je posjetila svog zaručnika, a Eveanna iz svog doma
u Mount Carrollu, Illinois. U toku dana redom su obavještavan1

" drugi rođaci, među njima Clutterov otac, njegova dva brata Arthur i Clarence,
njegova sestra gospođa Harry Nelson, svi iz Tiirneda, Kansas, i druga sestra,
gospođa Elaine Selsor iz Pala-rka, Florida. Obaviješteni su i roditelji Bonnie
Clutter, gospodin i gospođa Arthur B. Fox koji žive u Pasadeni, Kalifornija; te
njezina tri brata - Harold iz Visalije, Kalifornija; Howard iz Oregona,
Illinois; i Glenn iz Kansas Citvja, Kansas. Najveći dio osoba koje su se
nalazile na Clutterovu popisu za proslavu na Dan zahvalnosti bio je obaviješten
ili telefonski ili brzojavno, i većina se odmah uputila, ali ne na obiteljsko
sijelo oko jelom pretrpana stola, već na groblju, na zajednički pokop.
U Učiteljskoj kući je Wilma Kidwell bila prisiljena da se kontrolira kako bi
mogla obuzdavati svoju kćer, jer je Sušan nateklih očiju i bolesna od povremenih
povraćanja i mučnine insistirala, neutješno je zahtijevala da mora otići - mora
odjuriti - što prije se naći na tri milje udaljenoj Ruppovoj farmi. "Zar ne
shvaćaš, majko?" kazala je. "Da to Bobby samo čuje? On ju je volio. Oboje smo je
voljeli. Ja moram biti osoba koja će mu to kazati."
Ali Bobby je već znao. Na putu kući g. Ewalt se zaustavio na Ruppovoj farmi i
savjetovao se sa svojim prijateljem Johnnvjem Ruppom, ocem osmoro djece, među
kojima je Bobby bio treće dijete. Dvojica muškaraca odoše zajedno do kuće u
kojoj se samo spavalo - ta je zgrada bila odijeljena od glavne kuće koja je bila
suviše malena da bi mogla primiti pod zajednički krov svu Ruppovu djecu. Dječaci
spavaju u "posteljari", a djevojčice "kod kuće". Pronašli su Bobbvja kako sprema
svoj krevet. Saslušao Je g. Ewalta, nije postavljao pitanja i zahvalio mu je na
posjetu. Kasnije je izašao i stajao je na suncu. Ruppovo je imanje na proplanku,
na uzdignutoj visoravni s koje je mogao vidjeti poznjevenu i jarku zemlju farme
River Vallev; to je bila scena koJa ga je zaokupljala možda cijeli sat. Nisu
uspijevali oni koji u pokušavali njegovu pažnju privući na nešto drugo. Zvonilo
A ZVOno M ručak i majka ga je pozvala u kuću, pozivala ga je sve ot^ dok joj muž
nije rekao: "Nemoj, ostavi ga samoga."

86

87
I Larry, mladi brat, također je odbio poslušati zvono koje je pozivalo. Kružio
je oko Bobbvja, bespomoćan ali željan da pomogne, čak iako mu je rečeno
"odlazi". Kad je njegov brat kasnije prestao stajati i kad je krenuo niz cestu i
preko polja prema Holcombu, Larry ga je slijedio. "Hej, Bobby. Slušaj. Ako idemo
nekamo, zašto ne pođemo autom?" Brat mu nije odgovorio. On je išao s ciljem,
zapravo je trčao, ali Larry ga je bez teškoća slijedio. Iako mu je bilo samo
četrnaest godina, on je bio viši od njih dvojice, širih prsa i duljih nogu, dok
je Bobby bez obzira na svoja atletska priznanja bio srednjeg rasta - čvrst ali
mršav, lijepo građen dječak iskrena i jednostavno zgodnog izgleda. "Hej, Bobby.
Slušaj. Neće ti dopustiti da je vidiš. Uzalud ideš." Bobby se okrenuo prema
njemu i rekao mu: "Vrati se. Hajde kući." Mladi brat je posustao, a zatim ga je
slijedio na određenoj udaljenosti. Bez obzira na temperaturu godišnjeg doba kad
dozrijevaju bundeve, i na neugodnu suhoću dana, oba su se dječaka znojila
približavajući se barikadi koju su državni policajci postavili na ulazu u farmu
River Valley. Tu su se okupili mnogi prijatelji Clutterove obitelji i stranci s
teritorija cijelog okruga Finnev, ali nikome nije dopušteno da prođe preko
barikade koja je privremeno podignuta odmah po dolasku braće Rupp kako bi izašla
četiri bolnička vozila - koliko ih je na kraju trebalo za sve žrtve - i auto sa
šerifovim ljudima, s ljudima koji su već u tom trenutku spominjali ime Bobbyja
Ruppa^ Jer, kako će to Bobby saznati prije nego padne mrak, on je bio njihov
glavni osumnjičeni.
S prozora salona Sušan Kidwell je vidjela prolazak bijele kolone prateći je
pogledom sve dok nije zamakla iza ugla i dok se nije slegla prašina
neasfaltirane ulice. Još je gledala u tom smjeru kad se u tom pravcu pojavio
Bobby kojeg je po' put sjene pratio njegov visoki mali brat; Bobbvjeva teturah
figura krenula je u njezinom smjeru. Izašla je na verandu & ga dočeka. Rekla mu
je: "Toliko sam željela da ti to kažem"' Bobby je počeo plakati. Larry se
odvukao do ruba dvoriš^

T Jčiteljske kuće i naslonio se na drvo. Nije se mogao sjetiti da ¦ Bobbvja ikad

vidio kako plače, a to nije htio ni sada, pa je oborio pogled.
Daleko, u gradu Olathe, u hotelskoj sobi u kojoj su sjenila na prozorima
prigušila podnevno sunce, Perry je spavao iako je pored njega mrmljao sivi ručni
radioaparat. Osim što je skinuo cipele, ništa drugo nije svukao sa sebe. On se
samo potrbuške bacio na krevet, kao da je san bio oružje koje ga je udarilo
odostraga. Visoke cipele crne boje i sa srebrnim kopčama natapale su se u
umivaoniku ispunjenom toplom i neznatno ružičastom obojenom vodom.
Nekoliko milja sjevernije, u ugodnoj kuhinji skromnog farmera, Dick je objedovao
nedjeljni ručak. Druge osobe za stolom - njegova majka, otac i mlađi brat-nisu u
njegovu ponašanju zamijetili ništa neobično. Došao je kući u podne, poljubio je
majku, spremno je odgovarao na očeva pitanja što su se odnosila na njegovo
navodno noćno putovanje do Fort Scotta, a zatim je sjeo da ruča izgledajući kao
što je uvijek izgledao. Tri muška člana obitelji su poslije ručka sjela u salon
i promatrala televizijski prijenos košarkaške utakmice. Emisija tek što je
započela, a otac je iznenađeno začuo Dickovo hrkanje; kao što je primijetio
mlađem sinu, on nije ni u snu pomislio da će doživjeti dan kad će Dick radije
usnuti nego promatrati košarku. Ali, razumije se, on nije znao kako je Dick bio
umoran, on između ostalog nije znao da je njegov uspavani sin u posljednja
dvadeset četiri sata vožnjom svladao udaljenost od osam stotina milja.

89

POČINITELJI NEPOZNATI

sb
li

:-.H Ct

Taj ponedjeljak, šesnaesti studenoga 1959., bio je još jedan divan primjer
idealnog vremena za lov na fazane na visokim žitnim ravnicama zapadnog Kansasa -
dan izvanredno čista neba koje je blistalo kao tinjac. Andy Erhart je takve dane
prošlih godina često provodio u lovu na fazane na farmi River Vallev, koja je
pripadala njegovu dobrom prijatelju Herbu Clutteru, a kadšto bi mu se za tih
lovačkih ekspedicija pridružila još trojica Herbovih najbližih prijatelja: dr.
J. E. Dale, veterinar; Carl Myers, vlasnik mljekare; i Everett Ogburn, poslovni
čovjek. Poput Erharta, koji je bio predstojnik Poljoprivredne eksperimentalne
stanice Kansaškog državnog sveučilišta, i ostali su bili istaknuti građani
Garden Citvja.
Danas se taj kvartet starih suputnika u lovu još jednom okupio radi polaska na
uobičajeno putovanje, ali neuobičajena raspoloženja; osim toga bili su naoružani
čudnom i nesportskom opremom - metlama i vedrima, četkama i košarom napunjenom
krpama i jakim deterdžentima. Na sebi su imali najstariju djecu. Osjećajući to
svojom dužnošću, kršćanskim zadatkom, 1 su se ljudi dobrovoljno ponudili da
očiste neke od četrnaest prostorija glavne zgrade farme River Vallev: to su bile
prostorije kojima su četiri člana Clutterove obitelji bili ubijeni, kako je ° u
službenim dokumentima o njihovoj smrti, "od nepoz-ate Osobe ili nepoznatih
osoba".
tt i njegovi partneri vozili su se bez riječi. Jedan je

od njih kasnije rekao: "Jednostavno te nešto zatvori i ušutk Čudnovatost

situacije. Čudan osjećaj da idemo onamo gjj. smo uvijek bili divno dočekivani."
Sada ih je dočekao policajac Policajac, čuvar barikade koju su vlasti podigle na
ulazu u farmu rukom im je dao znak da voze dalje, i oni su se odvezli još pola
milje po brijestovima zasjenjenom putu koji je vodio do Clutte-rove kuće. Alfred
Stoecklein, jedini namještenik koji je stvarno živio na imanju, čekao je da ih
uvede.
Najprije su krenuli u kotlovnicu smještenu ispod prizemlja, u kojoj je na
kartonskoj kutiji za madrace ispruženo ležao g, Clutter. Završivši tu posao,
krenuli su u prostoriju za igranje u kojoj je Kenvon ustrijeljen i ubijen. Kauč,
starudija koju je Kenvon spasio i pokrpao, a Nancy ga prekrila i stavila na nj
brdo jastuka s raznim tekstovima, sad je bio krvlju isprskana ruševina; kao i
kartonsku kutiju, i kauč će morati spaliti. Kako je ekipa za čišćenje prelazila
iz prizemlja u spavaće sobe na drugom katu gdje su u svojim krevetima ubijene
Nancy i njezina majka, oni su dodavali još više stvari za neminovnu vatru-krvlju
natopljenu krevetninu, sag koji se nalazio pored kreveta, medvjedića-igračku.
Alfred Stoecklein, koji obično nije bio razgovorljiv čovjek, imao je mnogo toga
da kaže dok je donosio vruću vodu ili je na drugi način sudjelovao u čišćenju.
On je priželjkivao da "rulja prestane zijati i da pokuša utuviti" zašto on i
njegova žena, iako žive jedva stotinjak metara od Clutterove kuće, nisu čuli
"ama baš ništa" - ni najslabašniji odjek grmljavine revolvera - od strahote koja
se zbivala. "Šerifi svi ti njegovi ljudi bili su ovdje' uzimali su otiske
prstiju i grebli čas ovdje čas ondje, ali oni su pi' metni i oni razumiju kako
je to bilo. Kako se dogodilo da nisi"0 čuli. Jedna je stvar bio vjetar. Zapadni
vjetar, a taj je i bio, nos' zvukove na drugu stranu. Druga stvar-između ove
kuće i nase nalazi se veliki hambar za žitarice. Taj stari hambar posiše mnog0
buke prije nego dopre do nas. A jeste li pomislili na ovo? OnJ) koji je to
učinio mora da je znao da mi nećemo čuti. Inače se ^ bi izlagao opasnosti da
usred noći četiri puta ispali iz revolver

7 boga> bio bi lud. Naravno, vi ćete kazati da je on tako i tako Wo lud- Učiniti
tako nešto. Ali po mom mišljenju onaj tko je to činio znao je unaprijed sve. On
je znao. A ima jedna stvar koju ¦ ja znam. Ja i moja žena prošle smo noći
posljednji put spavali oVOm mjestu. Preselit ćemo se u kuću pored ceste." Ljudi
su radili od podneva do sumraka. Kad je došlo vrijeme da spale ono što su
skupili, utovarili su to na kamion kojim je upravljao Stoecklein i odvezli su
duboko na sjeverni dio farme, do ravna mjesta punog boje, iako samo jedne boje -
svjetlucavo tamnosmeđe boje žitne strnjike u studenom. Tu su iskrcali kamion i
napravili piramidu od Nancvnih jastuka, krevetnine, madraca i kauča iz
prostorije za igru; Stoecklein ju je poprskao kerozinom, a onda je užgao šibicu.
Od prisutnih nitko nije bio bliži Clutterovoj obitelji od An-dyja Erharta.
Ljubazan, istinski dostojanstven, učenjak s rukama posutim žuljevima od rada i s
vratom izgorenim od sunca, on je bio Herbov kolega na Kansaškom državnom
sveučilištu. "Trideset smo godina prijateljevali", rekao je nakon tog događaja,
i za to vrijeme Erhart je vidio svog prijatelja kako se od slabo plaćenog
okružnog poljoprivrednog službenika uzdigao do jednog od najpoznatijih i
najuvaženijih farmera tog kraja. "Sve što je Herb imao zaslužio je uz božju
pomoć. Bio je skroman ali ponosan čovjek, na što je imao puno pravo. Podigao je
krasnu obitelj. Nešto je učinio od svog života." Ali taj život i što je on od
njega učinio - kako se to moglo dogoditi, razmišljao je Erhart promatrajući
vatru koja se uhvatila. Kako je moguće da takvi napori, takve nesumnjive vrline
budu preko noći svedeni na ovo - na dim koji se uzdižući tanjio nestajući na
velikom sveuništavajućem nebu?
Kansaški istražni biro bio je organizacija koja pokriva cijelu
^državu, a sjedište mu je uTopeki; biro ima devetnaest iskusnih
etektiva koji su razasuti po teritoriju te američke države, a na
siuge tih ljudi računa se uvijek kad se čini da je neki slučaj izvan

94

95

kompetencije lokalnih vlasti. Predstavnik biroa u Garden Citvj,. i agent

odgovoran za priličan dio zapadnog Kansasa jest visolći vitki i simpatični 47-
godišnji Kansašanin četvrte generacije; zov* se Alvin Adams Dewey. Bilo je
neizbježno da Earl Robinson šerif okruga Finnev, zamoli Ala Deweyja da preuzme
Clutterov slučaj. I neizbježno i na mjestu. I sam šerif okruga Finney (O(J 1947.
do 1955.), a prije toga specijalni agent FBI-a (između 1940. i 1945. on je
služio u New Orleansu, San Antoniju, Den-veru, Miamiju, i u San Franciscu),
Dewey je bio profesionalno kvalificiran da se uhvati ukoštac i s tako zamršenim
slučajem kao što su bila očevidno bezrazložna-i izvršena bez ikakvih tragova -
ubojstva Clutterovih. Osim toga, kao što je jednom rekao, njegov stav prema tom
zločinu značio je i "osobnu angažiranost". U nastavku je rekao da su on i
njegova žena "stvarno voljeli Her-ba i Bonnie", i "vidjeli smo ih svake nedjelje
u crkvi i uzajamno se posjećivali". Dodao je: "Ali i da nisam poznavao tu
obitelji toliko ih volio, ne bih se osjećao ništa drugačije. Jer ja sam vidio
nekih strašnih prizora, o tome nema nikakve sumnje. Ali ništa tako grozno kao
ovo. Bez obzira na to koliko će to trajati, a može i do kraja mog života, ja ću
saznati što se dogodilo u toj kući: i zašto i tko je to učinio."
Pri kraju je ukupno osamnaest ljudi u punom radnom vremenu bilo dodijeljeno tom
slučaju, a među njima su bila trojica najsposobnijih istražitelja FBI-a -
specijalni agenti Harold Nye, Roy Church i Clarence Duntz. Kad je u Garden City
stigao taj trio, Dewey je bio zadovoljan zbog okupljanja "jakog tima". Sad će
biti bolje da netko pripazi", rekao je. Šerifova kancelarija je na trećem katu
sudske zgrade okruga Finney, običnog zdanja od kamena i betona koje je podignuto
u središtu ina# privlačnog drvećem ispunjenog trga. Garden City, koji je nekad
bio prilično divlji granični grad, sad je sasvim ukroćen. Sve u svemu, šerif
nema mnogo posla, a njegova kancelarija, tri nep0' tpuno namještene sobe, obično
je mirno mjesto koje je veofl>a popularno medu sudskim besposličarima. Gospoda
Edna ^' chardson, njegova gostoljubiva tajnica, obično ima pristavlja"
s kavom, a ima i dosta vremena za "sažvakavanje sala". Ili
mala dosta vremena sve dok se nije, kako se požalila, "pojavila
' stvar s Clutterovima", donoseći sa sobom "sve te strance,
tu novinsku galamu". Taj slučaj koji je nametnuo najveće i
" T 1 1 S~**i * * T J J T^\
glavne
naslove na Istoku do Chicaga i na Zapadu do Denvera,
doista je privukao znatan broj novinara.
U ponedjeljak u podne Dewey je održao konferenciju za novinare u šerifovoj
kancelariji. "Govorit ću o činjenicama, a ne
0 teorijama", obavijestio je okupljene novinare. "Dakle, ovdje
je velika i važna činjenica, stvar koju moramo utuviti, da se ne
bavimo jednim, već s četiri umorstva. A mi ne znamo koja je od
četiri žrtve bila glavni cilj. Prvenstveni cilj. To je mogla biti Nan-
cy ili Kenyon, ili bilo koji od roditelja. Neki ljudi kažu: Nema
sumnje da je glavna žrtva bio g. Clutter. Jer on je i zaklan; on je
bio najviše zlostavljan. Ali to je teorija, a ne činjenica. Pomoglo
bi nam da saznamo po kojem su redoslijedu umirali članovi obi
telji, ali to nam sudski liječnik ne zna kazati; on samo zna da su
ubojstva izvršena negdje između jedanaest sati u subotu uvečer
1 dva sata u nedjelju ujutro." Onda je odgovarajući na pitanje
rekao da nijedna od žena nije bila "seksualno uznemiravana", a
isto tako, koliko nam je poznato, rekao je, ništa nije ukradeno
iz kuće, ali da on misli da je "čista slučajnost" što je g. Clutter
uzeo policu životnog osiguranja na četrdeset tisuća dolara, uz
dvostruku isplatu u ovakvom slučaju, svega osam sati prije svoje
smrti. Dewey je bio "prilično - prokleto siguran" da između
te police i zločina nema nikakve veze; kako bi i moglo biti,
kad su jedine osobe koje dobivaju taj novac dvoje .Clutterove
Preživjele djece, njegove starije kćerke gospoda Eveann Jarchow
1 gospođica Beverly Clutter? I da, rekao je reporterima, on ima
SVoJe mišljenje o tome jesu li ubojstva izvršile dvije osobe ili jed-
a> ali draže mu je da to ne otkriva u javnosti. U stvari, u to vrijeme Dewey
nije bio načisto u tom pitanju.
n Je imao dva usporedna mišljenja - ili, da upotrijebimo )egovu riječ,
"koncepcije" - i u rekonstrukciji zločina razvio
1 "koncepciju jednog ubojice" i "koncepciju dvojice ubojica".

96

97

U prvom slučaju ubojica bi mogao biti - smatrao je ^ - prijatelj obitelji, ili

barem čovjek koji je više nego slučaju,, poznavao kuću i njezine stanovnike -
netko tko je znao da ^ vrata rijetko kad zaključana, da g. Clutter sam spava u
spavaćoj sobi u prizemlju, da gospoda Clutter i djeca zauzimaju odijeljene
spavaće sobe na drugom katu. Ta osoba, kako je Dewey gleda0 u mašti, približila
se kući pješice, vjerojatno oko ponoći. Prozori nisu bili osvijetljeni,
Clutterovi su spavali, a što se tiče Teddyja, psa čuvara farme, za njega je bilo
naširoko poznato da se boji oružja i pucnjave. Kad bi vidio oružje, on bi se
ropski zgrbio, zacvilio i bešumno otpuzao. Ušavši u kuću, ubojica je najprije
prekinuo telefonske vodove - jedan u kancelariji g. Cluttera, drugi u kuhinji -
a zatim, kad je prekinuo telefonske žice, otišao je u Clutterovu spavaću sobu i
probudio ga. Pod pritiskom posjetitelja s uperenim pištoljem g. Clutter je bio
prisiljen da posluša naređenja - bio je prisiljen da ga prati do drugog kata,
gdje su probudili i ostale članove obitelji. S konopcem i ljepljivom trakom koje
mu je dao ubojica g. Clutter je svezao i zapušio usta svojoj ženi, zatim je
svezao svoju kćerku (koja-što je neobjašnjivo - nije imala zapušena usta), i
onda ih je svezao za krevet. Nakon toga su otac i sin bili prisiljeni da odu do
podruma, a tu je g. Clutter, i dalje pod direktnom prisilom, morao zapušiti
Kenvonova usta i svezati ga za kauč u toj prostoriji. Tek tada je g. Clutter bio
odveden u kotlovnicu, udaren je po glavi, zapušena su mu usta, a zatim je bez
milosti ubijen. Slobodni da sada čine što im drago ubojice ili ubojica
hladnokrvno su ubijali jednog po jednog člana obitelji, a svaki put su veoma
pažljiv skupljali prazne čahure. Kad je ubojica dovršio svoj posao, uga' sio je
sva svjetla i otišao.
Možda se dogodilo na opisani način; to je moguće. Ali D6/ Dewey je i u to
sumnjao: "Da je Herb posumnjao da se njego^ obitelj nalazi u opasnosti, u
smrtnoj opasnosti, on bi se borio p0' put tigra. A Herb nije bio slabašni
liliputanac, već jaka čovječin3 na vrhuncu snage. I Kenvon - visok poput oca,
još jači i šir^ ramena. Teško je shvatiti kako je jedan čovjek, naoružan iline>

izaći na kraj s obojicom." Osim toga ima osnove za pret-

010 ku da je svu četvoricu svezak ista osoba: u sva četiri slučaja
P°,jj0 se 0 istoj vrsti čvora, indijanskog polučvora.
^ Devvev a isto tako i većina njegovih kolega - više su bili
klonjeni drugoj hipotezi, koja je u mnogim bitnim točkama A ovarala prvoj, ali
važna razlika bila je u činjenici da ubojica "ebio sam, već je imao sudionika
koji mu je pomagao da svlada bitelj, da im zapuši i zalijepi usta i sveže ih.
Kao teorija i ova je imala svojih nedostataka. Dewey, na primjer, teško je mogao
shvatiti "kako dvojica ljudi, dvije osobe, mogu postići isti stupanj divljaštva,
psihopatskog divljaštva koje je nužno da bi se izvršio takav zločin". Evo
njegova daljnjeg objašnjenja: "Ako pretpostavimo da je ubojica bio netko tko je
poznat obitelji, član ove zajednice; ako pretpostavimo da je bio običan čovjek,
običan osim što je patio od ljutnje, od bolesne mržnje prema Clutterovima, ili
prema jednom od Clutterovih - gdje je našao partnera dovoljno ludog da mu
pomogne? To nikako ne ide. To nema apsolutno nikakva smisla. Ali kad sve uzmemo
u obzir, ništa u ovom slučaju nema smisla."
Nakon konferencije za novinare Dewey se povukao u svoju kancelariju, u
prostoriju koju mu je šerif privremeno ustupio. U njoj su bili stol i dvije
obične stolice. Stol je sav bio načičkan onim stvarima za koje se Dewey nadao da
će jednog dana predstavljati dokazni materijal na sudu: ljepljiva traka, i mnogo
metara konopca koji je odvezan sa žrtava a sada je zapečaćen u plastičnim
omotima (kao ključ za rješenje slučaja ni jedan od tin dokaznih elemenata nije
mnogo obećavao, jer su oba bili Proizvodi u općoj prodaji koji se mogu nabaviti
bilo gdje u Sjedinjenim Državama), fotografije koje je policijski fotograf smmio
na mjestu zločina - dvadeset sjajnih povećanja razbije-ne lubanje g. Cluttera,
unakaženog lica njegova sina, Nancynih
Uzanih ruku, očiju njezine majke koja je i mrtva čvrsto gle-
ala u neku ,-očk^ j ta^o dalje, u navedenim danima Dewey mnoge sate provesti u
ispitivanju tih fotografija u nadi da bi
ijednom mogao nešto zapaziti", u nadi da će se neki značajan

Ili

98

99

detalj odjednom sam izraziti: "Kao u onim zagonetkama. {^ u onoj koja kaže:
koliko životinja vidiš na ovoj slici?" Otprilji i ja se nalazim u sličnoj
situaciji - moram pronaći skriven. životinje. Osjećam da su ovdje, ali još
nikako da ih ugledam, Zapravo valja reći da je jedna od fotografija, krupni plan
g. Qu ttera i kutije za madrace na kojoj je ležao, već pružila dragocjen]
iznenađenje: otisci stopala, prašnjavi otisci cipela s trokutaste izrezuckanim
donovima. Otisci koji se nisu mogli zapaziti golim okom bili su registrirani na
filmu; u stvari njihovo prisustvo jt sjajnom točnošću ustanovio i registrirao
bljesak fotografškop fleša. Ti otisci zajedno s drugim otiskom stopala koji je
pronađen na istoj kutiji - jasni i krvavi tragovi poluđona, "mačja šapat - bili
su jedini "ozbiljni tragovi" na koje su istražitelji dosad mogli računati. Dewey
i njegov tim odlučili su da postojanje tih dokaza zadrže u tajnosti.
Medu drugim stvarima na Deweyjevu stolu bio je Nancyn dnevnik. Ispočetka je samo
bacio pogled na taj dnevnik i nijest zadržavao na tekstu, a sada se bacio na
pažljivo čitanje zabilježaka koje je Nancy svakodnevno unosila, zabilježaka koje
su započek na dan njezina trinaestog rođendana, a završile dva mjeseca prije
njezina sedamnaestog rođendana; to su bile nesenzacionalne zabilješke
inteligentnog djeteta koje je obožavalo životinje, kojt je voljelo čitati,
kuhati, šivati, plesti, jahati na konju - popularna, zgodna, nevina djevojka
koja je smatrala da je "zadovoljstvo flertovati", ali je ipak smatrala da je
"jedina stvarna i istinska ljubav vezuje s Bobbvjem". Dewey je posljednju
zabilješku prvu pročitao. Sastojala se od tri reda napisana sat ili dva prije
negoje umrla: "Jolene K. me posjetila i ja sam joj pokazala kako se pra1" pita
od trešanja. Vježbala sam s Roxie. Bobby bio ovdje; d" TV. Otišao u jedanaest."
Mladi Rupp, posljednja osoba za koju se zna da je vidjela živu, već je prošao
kroz unakrsno ispitivanje i premda)' ispričao jasnu i iskrenu verziju o tome
kako je s Clutterovifl1 "jednostavno proveo običnu večer" ipak je bio prisiljen
i" drugo ispitivanje, a ovom prilikom bio je izložen i poligrafsk0

Činjenica je da policija nije bila voljna da ga oslobodi svih

nii. Sam Dewey nije vjerovao da dječak ima "nešto s tim";
,. j-gk istina je da je u toj ranoj fazi istrage Bobby bio jedina
oba kojoj se mogao pripisati neki motiv, bez obzira kako labašan. Tu i tamo u
dnevniku Nancy je spominjala situaciju koja bi mogla predstavljati motiv:
insistiranje njezina oca da ona i Bobby "raskinu", da se prestanu "viđati u
tolikoj mjeri", njegovo protivljenje izazvano činjenicom da su Clutterovi
metodisti, a Ruppovi katolici - okolnost koja je po njegovu mišljenju
onemogućavala svaku nadu da bi se jednog dana mladi par mogao vjenčati. Ali
Deweyja je najviše mučila ona bilješka u dnevniku koja se nije ticala odnosa
Clutter-Rupp, odnosno metodističko-katoličke začkoljice. Naime, ta se primjedba
ticala mačke, misterioznog ugibanja Nancy najdraže mačke Boobsa, koja je, prema
zabilješci zapisanoj dva tjedna prije Nancvne smrti, nađena "kako leži u
hambaru"; bila je žrtva - bar kako je ona sumnjala (iako nije rekla zašto) -
nekog trovača: "Jadni Boobs. Zakopala sam ga na specijalnom mjestu." Čitajući
to, Dewey je osjetio da bi to moglo biti "veoma važno". Ako je mačak otrovan,
nije li to bio samo mali, zlobni preludij ubojstvima? Odlučio je da pronađe
"specijalno mjesto" gdje je Nancy zakopala svoje mezimče, pa makar to značilo da
će morati preorati cijelu farmu River Valley.
Dok se Dewey bavio dnevnikom, njegovi glavni pomoćnici agenti Church, Duntz i
Nye niz puta su ukrštali svoje putove prostranstvima farme i cijelog tog kraja
razgovarajući, kao što je Duntz rekao, "sa svakim tko nam je mogao bilo što
kazati": Posjetili su školu u Holcombu, u kojoj su i Nancy i Kenvon bili °dlični
učenici; razgovarali su s namještenicima farme River Valley (u proljeće i ljeto
njih je ponekad bilo i osamnaest, ali u sadašnjoj jesenskoj sezoni bili su samo
Gerald Van Vleet i tri ^ještenika, plus gospođa Helm); razgovarali su s
prijateljima
rtava; s njihovim susjedima; i naročito pozorno s njihovim r°đacima. Izbliza i
izdaleka, dvadesetak rođaka stiglo je da pri-^je pogrebu koji je bio određen za
srijedu ujutro.

100

101
Najmlađi iz grupe KBI, Harold Nye, snažan omanji čovjek star trideset četiri
godine, s neumornim i nepovjerljivim očima i oštrim nosom i bradom, ali i veoma
oštroumnim mislima i zaključcima, dobio je zadatak koji je on nazvao "prokleto
delikatnim poslom" - da razgovara s Clutterovim rođacima' "To je bolno i za tebe
i za njih. Kad je ubojstvo u pitanju, ne možeš poštovati ničiju tugu. Ili pravo
na privatan život. Ili Os-obne osjećaje. Moraš postavljati pitanja. A neka od
tih pitanja duboko režu." Ali nijedna od osoba koje je ispitivao, nijedno od
pitanja koja je postavljao ("Ja sam ispitivao i emotivnu pozadinu. Mislio sam da
bih odgovor mogao naći u drugoj ženi - u trokutu. Dakle, uzmite u obzir: g.
Clutter je bio prilično mlad, veoma bogat čovjek, ali njegova žena je bila
poluinvalid; spavali su u odijeljenim sobama...") nisu pružili korisne
informacije; ni od jedne od dviju preživjelih kćeri nisu bili kadri iskamčiti
bilo kakav razlog za zločin. Ukratko, Nye je saznao samo ovo: "Od svih ljudi na
svijetu Clutterovi su bili oni za koje se moglo najmanje očekivati da će biti
umoreni."
Krajem dana, kad su se trojica agenata sastali u Deweyjevoj kancelariji,
ustanovilo se da su Duntz i Church bili bolje sreće nego Nye - nego Brat Nye,
kako su ga drugi zvali. (Članovi KBI-a bili su skloni nadimcima; Duntz je poznat
kao Starac - što nije nikako u redu, budući da mu još nema pedeset godina,
ružičaste je puti i izgleda poput profesora, ali je "grubu kako kažu njegovi
kolege koji još dodaju da je on "najbrži revolveraš u Kansasu"; taj je Church
poznat po nadimku Curly, zato što mu je glava djelomično bez kose). Obojica su u
toku svojih ispitivanja pronašli "tragove koji su obećavali".
Duntzova priča ticala se oca i sina koji će ovdje biti poznati kao John Senior i
John Junior. Prije nekoliko godina John Se' nior vodio je s g. Clutterom neki
manji posao čiji je rezult^ razbjesnio Johna Seniora, koji je smatrao da je
Clutter načini" od njega "pravu budalu". Sada su i John Senior i njegov sin
"b1'1 nabrušeni"; u stvari, John Junior bio je alkoholičar koji je čest° dopadao
zatvora. Jednog nesretnog dana otac i sin, ispunje"

brošću koju im je dao whisky, pojavili su se u Clutterovu , u u namjeri da

"srede Herba". Nije im pružena mogućnost . :e g. Clutter, koji je apstinent što
se agresivno protivi piću ¦ ijancima, zgrabio revolver i istjerao ih sa svog
imanja. John Senior i John Junior nisu zaboravili tu neljubaznost; prije mjesec
dana John Senior je rekao jednom znancu: "Svaki put kad se jetim tog kopileta
ruke mi počnu drhtati. Jednostavno želim da ga zadavim."
Churchov trag bio je slične prirode. I on je čuo o nekome tko se javno
neprijateljski odnosio prema g. Clutteru: bio je to neki g. Smith (premda to
nije njegovo pravo ime), koji je vjerovao da je vlasnik farme River Valley pucao
i ubio njegova lovačkog psa. Church je pretražio Smithovu farmu i u hambaru je
ugledao konopac koji je visio s grede a bio je svezan istom vrstom čvora kao što
je onaj kojim su svezani Clutterovi.
Dewey je rekao: "Jedan od ta dva slučaja možda ima nešto za nas. Osobna stvar -
ljutnja koja je prekipjela."
"Ukoliko nije razbojništvo", rekao je Nye, premda je razbojništvo kao motiv bilo
medu njima razmotreno niz puta i više-manje je odbačeno. Argumenti protiv
razbojništva bili su dobri, a najjači je bio vezan za činjenicu da je g. Clutter
mrzio gotov novac, što je na cijelom tom području već bilo legendarno; nije imao
kasu i nikad nije nosio sa sobom veće svote novca. Isto tako, ako je
razbojništvo bilo objašnjenje zločina, zašto razbojnik flije skinuo nakit koji
je nosila g. Clutter-zlatni vjenčani prsten 1 dijamantni prsten? Pa ipak Nye još
nije bio razuvjeren: "Čitava stvar miriše na razbojništvo. Što je s Clutterovom
novčarkom? Netko ju je ostavio otvorenu i praznu na Clutterovu krevetu """" ja
ne vjerujem da je to učinio vlasnik. I Nancyna novčarka. N°včarka je ležala na
podu kuhinje. Kako je tamo stigla? Da, u C1jeloj kući nismo našli ni marjaša. Da
- dva dolara. Pronašli .m° dva dolara u omotnici na Nancvnom stolu. A mi znamo
da ? 7° ranije Clutter unovčio ček na šezdeset dolara. Računamo
Je °d te svote moralo ostati najmanje još pedeset. U redu, neki
U: Nitko ne bi ubio četvoro ljudi zbog pedeset dolara'. I još
jos

102

103

kažu: 'Naravno, možda je ubojica uzeo novac - ali samo dak nas pokušao navesti
na krivi trag, da bi nas naveo na pomisao d, je razbojništvo bilo razlog
zločina'. Ja ne znam."
Kad je pao mrak, Dewey je prekinuo savjetovanje da bi tc.
lefonirao kući, svojoj ženi Marie, i upozorio je da se vjerojatno
neće pridružiti zajedničkoj večeri. Ona je odgovorila: "Da. \]
redu, Alvine", ali on je u njezinu glasu zamijetio tjeskobu koja2a
nju nije bila karakteristična. Deweyjevi, roditelji dvojice dječaka,
oženjeni su sedamnaest godina, a Marie, u Louisiani rođena
bivša stenografkinja FBI-a koju je upoznao dok je radio u New
Orleansu, shvaćala je teškoće njegove profesije - ekscentrične
sate dolaska i odlaska, nagle i neočekivane pozive koji su gj
odvlačili u udaljena područja države. ,^
Zapitao ju je: |^
"Nešto nije u redu?"
"Ne, sve je u redu", uvjerila ga je. "Jedino kad večeras dođeš kući morat ćeš
pozvoniti. Izmijenila sam sve brave."
Sad je on shvatio i dodao: "Nemoj se uzrujavati, draga. Samo zaključaj vrata i
upali svjetlo iznad ulaznih vrata."
Nakon što je spustio slušalicu kolega ga je zapitao: "Nešto nije u redu? Marie
je uplašena?"
"Dodavola, da", odgovorio je Dewey. "I ona i svi ostali."
Ne baš svi. Nije se bojala holcombska poštarica, neustrašivi udovica Mvrtle
Clare, koja je prezirala svoje sugrađane ka° "grupu plašljivaca s jetrom koja
drhti poput ljiljana, koji se tresu u cipelama i boje se zatvoriti oči", a o
sebi je kazala: "0va stara djevojka spava jednako dobro kao uvijek. Tko se god
želi sa mnom loše našaliti neka samo pokuša." (Jedanaest mjeseC' kasnije grupa
bandita s revolverima u rukama prihvatila je nje2"1 izazov i prodrla u poštu
olakšavši damu za devet stotina i pe"e set dolara). Kao i uvijek, mišljenja
gospode Clare slagala su sL mišljenjima svega nekolicine osoba. "U ovom mjestu",
preII\ riječima vlasnika jedne željezarije u Garden Citvju, "katanC

uni su stvari koje se najbrže prodaju. Ljudi ne pitaju koju žele da im damo, već
samo da te stvari drže." Razumije
. mašta može otvoriti svaka vrata - može okrenuti ključ i A pustiti užasu da
ušeta bilo gdje. U utorak, u zoru, grupa lovaca
fazane iz Colorada, koji su došli u automobilu - stranci koji nisu im^i pojma o
mjesnoj tragediji - bili su zapanjeni zbog onoga što su ugledali pošto su iz
prerije prošli kroz Holcomb: osvijetljeni prozori, gotovo svaki prozor u gotovo
svakoj kući, a u jarko osvijetljenim sobama vidjeli su potpuno obučene ljude,
čak čitave obitelji koje su prosjedile cijelu noć široko otvorenih očiju,
pažljivo osluškujući svaki šum. Čega su se bojali? "To bi se moglo ponoviti." To
je uz manje varijacije bio uobičajeni odgovor. Međutim, jedna žena, učiteljica,
primijetila je: "Uzbuđenje ne bi bilo tako jako da se to dogodilo bilo kome a ne
Cluttero-vima. Bilo kome tko je bio manje cijenjen i poštovan. Bogat, s
osiguranim zaleđem. Ali ta je obitelj predstavljala sve ono što ovdašnji ljudi
doista cijene i poštuju, a kad se tako nešto njima dogodi - dakle, to je gotovo
isto kao da im netko kaže da nema boga. Čini im se da je život lišen smisla. Ja
ne vjerujem da su ljudi toliko preplašeni koliko su duboko potišteni."
Drugi razlog, najjednostavniji, najružniji, bio je u činjenici da je ova dosad
miroljubiva grupa susjeda i starih prijatelja odjednom bila suočena s
jedinstvenim iskustvom krajnjeg nepovjerenja koje nikoga nije mimoišlo; sasvim
je razumljivo da su oni vjerovali da je ubojica među njima, pa su svi do
posljednjeg čovjeka zastupali mišljenje koje je iznio Arthur Clutter, pokojnikov
brat, koji je ^vrijeme razgovora s novinarima u predvorju hotela u Garden
^ityju, sedamnaestog studenoga, rekao i ovo: "Kad se ovo raščisti, uvjeravam vas
da ćemo saznati da je počinitelj ovoga netko tko se nalazi unutar deset milja od
mjesta gdje mi sada stojimo."
Približno četiri stotine milja istočno od mjesta gdje je stajao nur Clutter,
dvojica mladića sjedili su u loži Eagle Buffeta, restorana u Kansas Citvju.
Jedan od njih - uska lica i s mo-

104

105

drom mačkom utetoviranom na desnoj ruci - upravo je slistj0 nekoliko sendviča s

pilećom salatom i sada je mjerkao jelo svogj prijatelja: netaknute hrenovke i
čašu piva u kojoj su se rastvarala tri aspirina.
"Perry, dijete", rekao je Dick, " ti nećeš te hrenovke. Ja ću jj, uzeti."
Perry je gurnuo tanjur preko stola. "Kriste! Zar mi nećeš dopustiti da se
koncentriram?"
"Pa ne moraš to pročitat pedeset puta."
To se odnosilo na članak na naslovnoj strani u listu "Kansas City Star", u broju
od sedamnaestog studenoga. Glavni naslov glasio je: "MALO TRAGOVA U UBOJSTVU";
članak koji je bio nastavak jučerašnjeg, u kome je objavljeno višestruko
umorstvo, završavao je ovim rezimirajućim poglavljem!
Istražitelji su suočeni s traganjem za ubojicom ili ubojicama čija je lukavost
očevidna iako njegovi (ili njihovi) motivi nisu. Jer ovaj ubojica ili ubojice: -
Pažljivo su prerezali telefonske žice dvaju kućnih telefona Stručno su svezali
svoje žrtve i zapušili im usta, ne ostavivši nikakva dokaza borbe s nekim od
njih.-Ništa u kući nisu uneredili, nisu ostavili nikakva traga zaključku da su
nešto specijalno tražili osim eventualno (Clutterove) novčarke. - Ubili su
četiri osobe u raznim dijelovima kuće i mirno su pobrali prazne čahure metaka. -
Došli su u kuću i izašli iz nje, vjerojatno s oružjem kojim su izvršili
ubojstvo, a da nisu bili zapaženi. - Ponijeli su se kao da nisu imali motiva,
ukoliko se ne uzima u obzir eventualni neuspjeli pokušaj pljačke, ali
istražitelji ne odbacuju ni tu mogućnost
"Jer ubojica ili ubojice", rekao je Perry glasno čitajući. "To f netočno.
Govorim o gramatici. Trebalo je biti, jer ovaj ubojica ili ove ubojice." Pošto
je popio nekoliko gutljaja svog piva s as' pirinima, nastavio je: "Bilo kako
bilo, ja u to ne vjerujem. Nif ti. Sredi se, Dick. Budi pošten. Ti ne vjeruješ u
te priče da neffl* nikakvih tragova?"
Jučer, nakon što je pročitao novine, Perry je postavio &0 pitanje, a Dick, koji
je smatrao da je s tim već gotovo ("Cuj-

, i j tj kauboji mogli izmisliti i najmanju vezu s nama, mi

• o i stotinu milja udaljeni čuli zveckanje mamuza") bio je
5to to opet čuje. Suviše bijesno iznemogao da protestira kad
• Perrv još jednom nastavio svojim pitanjem: "Ja sam uvijek
• ao dobre predosjećaje. Zbog toga sam još danas živ. Ti znaš
Williea-Jaya? On je rekao da sam ja prirodni 'medij', a on se
umio u te stvari, on se time bavio. Rekao je da ja imam visok stupanj
'percepcije izvan osjetila. Nešto poput ugrađenog rada-
ra vidiš stvari prije nego ih vidiš. Obrise budućih događaja.
Uzmi, na primjer, mog brata i njegovu ženu. Jimmv i njegova žena. Oni su bili
ludi jedno za drugim, ali on je bio paklenski ljubomoran i učinio je da ona tako
pati; u svojoj ljubomori mislio je da ona uvijek nešto izvodi iza njegovih leđa,
pa je u svojoj ludosti učinio da se ona ustrijelila, a idućeg dana je Jimmv
pros-virao svoju glavu. Kad se to dogodilo - bilo je to 1949., a ja sam s tatom
bio na Aljaski, oko Circle Citvja - rekao sam tati: 'Jimmv je mrtav'. Tjedan
dana kasnije primili smo vijest. Božja istina. Drugi put, kad sam bio u Japanu,
radio sam na tovarenju broda i onda sjeo za trenutak da se odmorim. Odjednom je
glas u meni rekao: 'Skoči!' Skočio sam možda i preko tri metra, i baš tada,
točno na mjestu na kome sam sjedio, srušila se tona robe. Mogao bih navesti
stotinu primjera. Nije mi stalo da li mi vjeruješ ili ne. Na primjer, upravo
prije no što sam se razbio s motorkotačem vidio sam cijeli događaj kao na filmu:
vidio sam ga u svijesti - kiša, kako sam se poskliznuo, kako tamo ležim 1
krvarim, slomljenih nogu. A upravo to me sada hvata. Predu-pozorenje. Nešto mi
kaže daje ovo zamka." Odbacio je novine. "Mnogo predosjećaja."
Dick je naručio još jedne hrenovke. U toku prošlih nekoliko dana on je osjećao
takvu glad koju ništa nije moglo zatomiti, čak "' tfi odreska jedan za drugim,
tucet čokolada, pola kilograma
Otnbona. Perrv, s druge strane, bio je bez teka; on je živio od P|va, aspirina i
cigareta. "Nikakvo čudo da te hvataju takva sta-nJa", rekao mu je Dick. "Hej,
sredi se, dijete. Istjeraj mjehuriće
*rvi- Imali smo pun pogodak. Bilo je savršeno."

106

107

Kad saberem sve to što govoriš, slušam s iznenađenjem" rekao je Perry. Mirnoća
njegova glasa podcrtavala je zloću o(W vora. Ali Dick je prešao preko toga, čak
se i nasmijao - a njegoy je osmijeh uvijek bio znak posebne vještine. Taj je
osmijeh goVo. rio da se iza dječačke nasmijanosti krije veoma snažan i osoban
karakter, jednostavna i prijazna osoba kojoj bi se svatko povjerio da ga obrije.
"O. K.", dodao je Dick. "Možda sam imao krive informacije."
"Aleluja."
"Ali u cjelini bilo je savršeno. Udarili smo u loptu koja je izjurila s terena.
Izgubljena je. I ostat će zagubljena. Prema tome, tu nema nikakve povezanosti."
"Ja bih se jedne ipak mogao sjetiti."
Perry je otišao predaleko. Išao je još dalje: "Floyd - da li se tako zove?"
Dakle, prilično niski udarac, ali Dick ga je zaslužio; njegovo samouvjerenje
bilo je poput papirnog zmaja kojeg je tegljenjem trebalo namotati. Pa ipak,
Perry je s nekom bojazni primijetio kako simptomi bijesa mijenjaju Dickov izraz;
vilice, usne, cijelo mu je lice omlohavjelo; mjehurići pljuvačke izbiše mu na
rubovima usana. U redu, ako baš dođe do tučnjave, Perry se može obraniti. Bio je
nizak, možda nepunih desetak centimetara niži od Dicka, a nije se mogao osloniti
ni na svoje patuljastei osakaćene noge, ali bio je teži od svog prijatelja,
puniji, a rukama bi medvjedu mogao zaustaviti dah. Dokazati to, međutim-u
stvarnoj tučnjavi gdje tko stigne - nikako nije bilo poželjno. Volio on Dicka
ili ne volio (a ne može se reći da nije volio Dicka. iako ga je nekad i više
volio i poštovao), očevidno je da se oni sada ne mogu bezopasno odijeliti. U
tome su se slagali, jer je Dick rekao: "Ako nas ulove, neka nas zajedno ulove.
Tako bismo mogli pomoći jedan drugome. Mislim onda kad započnu natezati mrežu
priznanja, govoreći da si ovo ti rekao, a ovo safl ja rekao." Osim toga, ako
prekine s Dickom, to bi značilo kon"c planova koji su Perrvja još privlačili, a
koje su bez obzira na o? tom doživljeni poraz obojica još smatrali izvedivima-
ronjenja

ednički život lovaca na blago između otoka ili uzduž obala južno od granice.
Dick je izustio: "G. Wells!" Zgrabio je viljušku. "To bi se sDlatilo. Isplatilo
bi se čak i da mi nabiju optužbu zbog čeka. Samo da se tamo vratimo." Vilicu je
sručio na stol i zabio je. "Ravno kroz srce, dragi."
"Ne kažem da ne bi uspjelo", odgovorio je Perry, voljan da malčice odstupi, sad
kad je Dickov bijes protutnjio pored njega i udario na drugo mjesto. "On bi se
suviše uplašio."
"Naravno", nastavio je Dick. "Naravno. On bi se suviše uplašio." Doista je pravo
čudo ta lakoća kojom Dick prelazi iz jednog u drugo raspoloženje; u tren oka
isparili bi svi tragovi podlosti, nagle bravure. Dodao je: "Što se tiče tih
slutnji, kaži mi ovo: ako si bio tako prokleto siguran da ćemo najebati, što
nisi zinuo? To ti se ne bi dogodilo da si se čuvao motocikla - je li tako?"
Bila je to zagonetka o kojoj je Perry razmišljao. Smatrao je da ju je riješio,
ali iako je rješenje bilo jednostavno, ujedno je bilo i maglovito: "Ne. Jer kad
je jednoj stvari određeno da se dogodi, preostaje ti samo da se nadaš da se neće
dogoditi. Ili da će se dogoditi - što ovisi o situaciji. Dok god živiš, uvijek
nešto čekaš, a ako je to loše, i ako znaš da je loše, što možeš učiniti? Ne
možeš prestati živjeti. Poput jednog mog sna. Još odmalena sanjam taj isti san.
Nalazim se u Africi. U džungli. Prolazim kroz šumu prema jednom usamljenom
stablu. Isuse, kako to drvo smrdi; tako smrdi da mi je zlo. Jedino je divno
gledati u to stablo koje ima modre listove i dijamante koji vise sa svih strana.
Dijamanti veliki poput naranača. To je razlog što se tamo nalazim - želim
nabrati mjericu dijamanata. Ali ja znam da će na mene pasti ^nija baš onda kad
dosegnem grane. Zmija koja čuva stablo. Taj "Heli kujin sin koji živi u krošnji,
vidiš, ja za nj znam unaprijed, Vldiš? A Isusa mi, ja ne znam kako se valja
boriti sa zmijom. Ali P^ računam - molim, stavljam sve na kocku, pa što bude e"a
bude. Sve se svodi na to da sam više zaluđen dijamantima e8° što se bojim zmije.
Dakle, spremam se da jedan uberem,

i! :

108

109

držim ga u ruci, potežem ga, kadli eto zmije ravno na mene. M; se hrvamo, ali je
ta beštija tako klizava da je ne mogu uhvatiti ona me lomi, možeš čuti kako mi
noge krčkaju. Sada dolazi di0 od kojega se znojim čak pri samoj pomisli na to.
Vidiš, zmijurina me počinje gutati. Najprije noge. Imaš dojam kao da te ždere
živi pijesak." Perry je oklijevao. Nije mogao ne primijetiti da Dick veoma marno
kopa ispod nokata krakom vilice, nezainteresiran za njegove snove.
Dick je uskočio: "I? Zmija te guta? Ili što?"
"Vrlo važno. To uopće nije važno." (Ali važno je! Finale je od velike važnosti,
ono je izvor osobnog veselja.) Kraj je jednom ispričao svom prijatelju Willie-
Jayu; opisao mu je ptičurinu, neku "vrstu žute papige". Naravno, Willie-Jay je
bio drukčiji - bio je rafiniranog uma, "svetac". On je razumio. Ali Dick? Dick
bi se mogao nasmijati. A to Perry ne bi mogao podnijeti: da se bilo tko izruguje
s papigom koja je prvi put uletjela u njegove snove kad mu je bilo sedam godina,
kad je bio i omrznuto i poluodgojeno dijete koje je mrzilo, kad je živio u
kalifornijskom sirotištu pod upravom časnih sestara - u crno obučenih fanatika
discipline koje su ga bičevale zbog mokrenja u krevet. Baš nakon jednog od tih
batinanja, jednog koje nikad neće zaboraviti ("Probudila me. Imala je baterijsku
svjetiljku i udarala me njome. Udarala i udarala. A kad se svjetiljka razbila,
nastavila je da me tuče u mraku"), pojavila se papiga, dok je spavao, pojavila
se ptica "viša od Isusa, žuta kao suncokret", ratoborni anđeo koji je kljunom
oslijepio koludrice, nahranio se njihovim očima i poubijao ih dok su one "molile
milost", a zatim ga je nježno podigao i umotao i na krilima ga doveo u "raj".
Kako su prolazile godine tako su se mijenjale naročite patnje od kojih bi ga
ptica izbavljala; drugi su - starija djeca, njegov otac, nevjerna djevojka,
narednik kojemu je bio podložan u vojsci - zamijenili koludrice, ali papiga je
ostala kao lebdeO osvetnik. Tako ni zmija koja je čuvala stablo na kojemu su
rasi1 dijamanti nikad ne bi uspijevala da ga proguta, već bi uvijek bila
progutana. A nakon toga blaženo uzašašće! Uzašašće do raja koje
jednoj verziji bio samo "osjećaj", osjećaj snage i neranjive J eriornosti - a
u drugoj verziji ti su se osjećaji pretvorili u
no mjesto. "Kao u filmu. Možda sam ga ja baš tamo i vidio __ možda sam ga
upamtio iz filmova. Jer gdje bih ja inače vidio kav vrt? S bijelim mramornim
stepenicama? S vodoskocima? A tamo daleko ispod, ako odeš do ruba vrta, možeš
vidjeti ocean. Sjajno! Kao oko Carmela, u Kaliforniji. Isto tako i najbolje
stvari ___ dakle, to je dugačak, dugačak stol. Nisi nikad vidio toliko hrane.
Ostrige. Purani. Hrenovke. Toliko voća da bi od njega mogao načiniti milijun
voćnih sladoleda. I slušaj - sve je to besplatno. Naime, ne moraš se bojati to
dodirnuti. Mogu jesti koliko želim, a ne stoji me ni centa. Tako ja znam gdje
sam."
Dick je progovorio: "Ja sam normalan. Ja sanjam samo o plavokosim mačkama. Nego,
kad smo kod toga, jesi li čuo onu o kozinoj mori?" To je bio Dick - uvijek
spreman da na bilo koju temu ispriča nepristojnu šalu. Ali šalu je dobro
ispričao i Perry, koji je u stanovitom smislu bio stidljiv, smijao se kao
uvijek.
Govoreći o svom prijateljstvu s Nancy Clutter, Sušan Kidwell je kazala: "Bile
smo kao sestre. Barem sam ja tako osjećala za nju - baš kao da mi je sestra.
Nisam mogla ići u školu - nikako nisam mogla ići tih prvih dana. Nisam pohađala
školu sve do iza sprovoda. Isto tako i Bobby Rupp. Jedno smo vrijeme Bobby i ja
stalno bili zajedno. On je dobar dječak - ima veoma dobro srce - ali nikad prije
nije mu se dogodilo nešto doista strašno. Recimo da je izgubio nekoga koga je
volio. A da stvar bude doista strašna, morao je proći i ^oz detektor laži. Ne
mislim da je on bio ogorčen zbog toga; °n je shvatio da policija radi ono što
mora. Nekoliko teških stvari, dvije ili tri, mene su već zadesile, ali ne i
njega, pa je za "J bio strašan udarac kad je otkrio da život možda nije jedna
ugotrajna košarkaška utakmica. Mi smo se uglavnom vozili u Jegovu starom
"fordu". Gore-dolje po glavnoj cesti. Do aero-ronu i natrag. Ili bismo odlazili
u Cree-Mee - to je restoran

uo

111

za posluživanje automobilista u vozilima - sjedili bismo t, autima, naručili

koka-kolu, slušali radio. Radio je uvijek bi0 uključen; mi nismo imali jedno
drugome ništa kazati. Samo jc jednom Bobby rekao koliko je volio Nancy i kako
nikad neće mariti za druge djevojke. Dakle, znala sam da to Nancy ne bi htjela,
pa sam mu to kazala. Sjećam se - mislim da je bio ponedjeljak - kako smo se
vozili niz rijeku. Parkirali smo na mostu. S tog mjesta možete vidjeti kuću -
dom Clutterovih I dio zemlje - Clutterov voćnjak i polja što se gube u daljini.
Tamo daleko, na jednom od polja, vidjeli smo lomaču; palili su stvari iz kuće.
Gdje god nešto pogledaš ugledaš nešto što te podsjeća. Ribiči s mrežama i
štapovima ribarili su na obalama rijeke, ali nisu ribarili u pravom smislu
riječi, nisu lovili ribu. Bobby je rekao da su tražili oružje. Nož. Pušku.
"Nancy je voljela rijeku. Ljetnih večeri jahale bismo udvoje na Nancynoj Babe -
tom starom debelom sivcu. Odjahale bismo sve do rijeke, pa ravno u vodu. Babe bi
tumarala po plićacima dok bismo mi svirale u frule i pjevale. Bilo bi hladno.
Razmišljam, bogamu, što će biti od nje? Od Babe. Gospoda iz Garden Citvja uzela
je Kenvonova psa. Uzela je Teddyja. On je pobjegao i našao put do Holcomba. Ali
ona je opet došla i uzela ga. A ja imam Nancvnu mačku - Evinrudu. Ali Babe.
Držim da će je prodati. Zar to Nancy ne bi bilo krivo? Zar ne bi bila bijesna?
Jednog dana, dan prije sprovoda, Bobby i ja smo sjedili pored željezničke pruge.
Promatrali smo vlakove kako prolaze. Doista glupo. Poput ovaca u snježnoj oluji.
Kad odjednom Bo-bby ustade i reče: 'Morali bismo otići da vidimo Nancy. Trebalo
bi da budemo s njom.' Odvezli smo se do Garden Cityja i otišli smo do Philipsova
pogrebnog zavoda, tamo u Glavnoj ulici' Mislim da je s nama bio i Bobbvjev mladi
brat. Da, sigurna san1 da je bio. Sjetila sam se da smo ga pričekali po izlasku
iz skok-I sjećam se kako je rekao da sutradan neće biti školske nastat kako bi
sva djeca iz Holcomba mogla sudjelovati na sprovod1*1 I on nam je stalno govorio
što djeca misle. Rekao je da su dj^3 uvjerena da je zločin obavio plaćeni
ubojica. Ja nisam o tofl1'

htjela slušati. Samo brbljanje i tračanje-a to je Nancy prezirala. I Jostalom,

nije mi mnogo stalo do toga tko je to učinio. To mi
Čini nekako nevažnim. Moje prijateljice više nema. Saznanje
tome tko je to učinio neće je vratiti. A što je drugo važno? Nisu
nas htjeli pustiti. Naime, u pogrebni zavod. Rekli su da nitko
ne smije 'gledati obitelj'. Osim rođaka. Ali Bobby je insistirao i
pogrebnik je naposljetku - poznavao je Bobbyja i bilo mu ga je
^o pristao, rekao nam je da o tome šutimo i pozvao nas da
uđemo. Koliko bih htjela da to nismo učinili."
Četiri lijesa koja su gotovo ispunila malu cvijećem pretrpanu prostoriju imala
su biti zatvorena tek za vrijeme pogrebnog obreda-što je potpuno razumljivo, jer
bez obzira na brigu koja je posvećena izgledu žrtava postignuti rezultat nije
bio utješan. Nancy je bila obučena u baršunastu haljinu trešnjeve boje, a njezin
brat imao je na sebi svijetlu kockastu košulju; roditelji su bili smirenije
obučeni - g. Clutter u mornarski modrom odijelu od flanela, a njegova supruga u
svilenoj haljini iste boje; i glava svake žrtve - a to je najviše izazivalo
dojam užasa - bila je položena na pamuk koji ju je okruživao sa svih strana,
koji je izgledao kao nabubrela čahura dvaput veća od običnog napuhanog balona, a
kako je pamuk bio poprskan nekom staklastom tekućinom, svjetlucao je poput
umjetnog snijega božične jelke.
'...
Sušan se odmah povukla. "Izašla sam i čekala u kolima", ispričala je. "Preko
puta ulice neki je čovjek grabljao opalo lišće. Netremice sam gledala u nj, jer
nisam smjela zatvoriti oči. Bojala sam se da ću se onesvijestiti ako to učinim.
Zato sam ga gledala ^o grablja lišće na hrpu i spaljuje ga. Promatrala sam ga a
da Ša zapravo i nisam vidjela. Naime, sve što sam mogla vidjeti b"a je haljina.
Tako sam je dobro poznavala. Pomogla sam joj P" izabiranju materijala. Sama je
sašila haljinu prema vlastitom j^oju. Sjećam se kako je bila uzbuđena kad ju je
prvi put obukla. Na zabavi. Pred očima mi je bio samo Nancyn crveni baršun. I
Nancy u njemu. Kako pleše."
v'!',

112

113

"Kansas City Star" objavio je dugačak izvještaj o pogreb tterovih, ali izdanje s
tim člankom bilo je već dva dana staro kaj ga je Perry ležeći na krevetu
hotelske sobe imao u rukama. Samo je preletio tekst, preskačući odlomke članka:
"Tisuću osoba, najveći broj u petogodišnjoj povijesti Prve metodističke crkve
danas je prisustvovalo obredu za četiri žrtve... Nekoliko učenika iz Nancvna
razreda holcombške srednje škole zaplakalo je kad je velečasni Leonard Cowan
rekao: Bog nam daje hrabrost, ljubav i nadu dok prolazimo kroz sjene doline
smrti. Uvjeren sam daje bio s njima u njihovim posljednjim trenucima. Isus nam
nikad nije obećao da nećemo propatiti bol ili tugu, ali uvijek je govorio da će
On biti tamo da na pomogne da podnesemo tugu i bol... Neobično toplog dana oko
šest stotina osoba otišlo je na groblje Vallev View, na sjevernoj granici ovog
grada. U toku obreda uz otvorenu raku izgovarali su Gospodinove molitve. Na
cijelom groblju mogli su se čuti njihovi glasovi sjedinjeni u šapatu."
Tisuću osoba! Perry je bio impresioniran. Razmišljao je koliko je stajao taj
sprovod. Novac je stalno zaokupljao njegove misli, iako ne tako bezdušno kao u
početku dana - dana koji je on započeo a da nije "imao čime platiti mačje
mijaukanje". Od jutra se situacija popravila; zahvaljujući Dicku, on i Dick su
sada posjedovali "prilično dobru svoticu" - dovoljno da s tim doputuju u
Meksiko.
Dick! Vješt. Bistar. Da, njemu treba prepustiti. Kriste, upravo je nevjerojatno
kako on zna "smotati tipa". Kao npr. namještenika u trgovini odjeće u Kansas
Citvu, Missouri, koja je bila prvo mjesto koje je Dick odlučio "udariti". Što se
tiče Peraja, on nikad nije ni pokušao da "mazne kasu". Bio je nervozan, ali mu
je Dick rekao: "Od tebe samo želim da ostaneš gdje jesi. Nemoj se smijati i
nemoj se iznenaditi onome što govorim. Te stvari čovjek mora odsvirati po uhu."
Čini se da je Dick za nj dobro smislio dužnost koju ima obaviti. Uletio je u
trgovinu i u letu je Perrvja predstavio namješteniku u dućanu kao "mog
prijatelja koji se ženi", a onda je nastavio: "Ja sam mu kum. Pomažem mu da
pronađe odjeću koju mora kupiti. Ha-ha, kako bi se mogl°

j pomažem mu da kupi svoju vjenčanu opremu." Prodavač • to "progutao", i pošto

je svukao traperice, Perry je isprobavao artino odijelo koje je prodavač smatrao
"idealnim za neformal-ceremoniju". Prokomentiravši kupčevo čudno proporcioni-0
tijelo - prejaki torzo ne premalenim nogama - dodao . >>3ojim se da nemamo ništa
što bi išlo bez preinake." "Oh", odgovorio je Dick, "to je sasvim u redu, jer
ima dosta vremena _ vjenčanje će biti tek za tjedan dana." Kad su to riješili,
bacili su se na izabiranje šarolikog niza kratkih kaputa i laganih hlača za koje
su vjerovali da će sasvim odgovarati - kako je objasnio Dick- medenom mjesecu na
Floridi. "Znate li za Eden Rock?" zapita Dick prodavača. "U Miami Beachu? Dobili
su rezervacije. To je poklon njezinih - dva tjedna po četrdeset zelembaća
dnevno. Što kažete na to? Ružni patuljak kao on zaveo je jedno srce koje ne samo
što ima dobru trupinu, već je i nabijena lovom. Dok ovakvi momci kao vi i ja,
zgodni..." Netko im je dao račun u ruku. Dick je posegao u džep, namrštio se,
zapucketao je prstima i rekao: "Prokletstvo! Zaboravio sam novčarku." Njegovu
partneru se to učinilo tako prozračnim trikom da to zacijelo ne bi moglo
prevariti ni "nigera starog jedan dan". Međutim, trgovac očevidno nije bio tog
mišljenja, i kad je Dick potpisao ček na osamdeset dolara više nego što je
iznosio račun, on je odmah razliku isplatio u novcu.
Vani je Dick rekao: "Dakle, ti se namjeravaš oženiti idući tjedan? Dakle,
potreban ti je prsten." Nešto kasnije, vozeći se u Dickovu ostarjelom
"chevroletu", stigli su u robnu kuću na kojoj se isticao naziv "Najbolji nakit".
Odavle, nakon što su °pet čekom platili dijamantni prsten i dijamantnu vjenčanu
°gnicu, odvezoše se do zalagaonice da se otarase tih stvari. erryju je bilo žao
što će se toga lišiti. On je već napola počeo vjerovati u nekakvu nevjestu iz
priče, premda ona po njegovoj Zamisli - za razliku od Dickove - nije bila
bogata, niti lijepa umjesto toga ona je izgledala zgodno, nježno je govorila, "a
je prilično pametna, završila je srednju školu, a u svakom Ucaju bijaše "veoma
intelektualni tip" - djevojka koju je

I
I

114

115

ft* .u

¦"•'"SS ~'-f

¦TS'

uvijek upoznavao u mislima, ali je u stvarnosti nikad nije susreo.

Naravno, ukoliko tu ne ubrojimo Cookie, medicinsku sestru koju je upoznao kad se
liječio u bolnici nakon svog nesretnog pada s motorkotača. Sjajno dijete bila je
ta Cookie, a on joj se sviđao, žalila ga je, ponašala se prema njemu kao prema
bebi zanosila ga je idejom da čita "ozbiljnu literaturu" - kao npt, "Prohujalo s
vihorom", "Ovo je moj ljubljeni". Bilo je i seksual-nih epizoda sasvim čudne
prirode, pa je spomenuta i ljubav, a nije zaboravljen ni brak, ali najzad kad mu
zarastoše rane on joj je rekao do viđenja i umjesto objašnjenja dao joj je
pjesmu za koju je rekao da ju je sam napisao:
¦ni
Ima rasa ljudi koja u kalup ne tone,
Rasa koja ne može biti mirna;
I tako lomi srca bližnjih koji suze rone;
A svijet joj je samo pustara divna.
*"•'!
Oni svladavaju polja i nad poplavom su prvi
I oni se penju planinskom krestom;
4
¦rttn
i*
U njima je prokletstvo ciganske krvi,
A umor ne odaju nijednom gestom.
Krenuti ravno-za to pleme ne mari;
Oni su snažni i hrabri i istinoljubivi;
Ali svladava ih umor viđenih stvari
Pa novom i čudnom teže oni nepokolebljivi.
Više nije čuo za nju niti ju je vidio, ali nekoliko godina nakon toga on je i
dalje imao njeno ime tetovirano na ruci; kad ga je jednom Dick zapitao tko je
"Cookie", on je ovlaš odgovorio: "Nitko. Djevojka s kojom sam se skoro oženio."
(On je ipakza-vidio Dicku što je bio oženjen - i to dva puta-i što je bio otac
troje djece. Žena, djeca - to su iskustva "koja muškarac mora proći", pa čak i
ako ga oni, kao što je bilo s Dickom, nisu "činili naročito sretnim, niti su mu
donosili ikakvo dobro".)
Prstenje je založeno za stotinu i pedeset dolara. Posjetili su joS jednu
zlataru, Goldmanovu, a iz nje su izašli s muškim zlatnih ručnim satom. U idućoj
trgovini, "Elko Camera Store", "kup1' li" su veoma kompliciranu filmsku kameru.
"Kamere su tvoj3

•bolja investicija", informirao je Dick Perrvja. "To je najlakše ekome utrapiti

ili prodati. Kamere i televizore." Kako su se u tome složili, odlučili su da se
dokopaju još nekoliko tih stvarčica, jjad su završili svoju misiju, nastavili su
napadom na još nekoliko trgovina odjećom - "Sheperd & Foster's", "Rothschild",
"Shopper's Paradise". U sumrak, kad su se trgovine zatvarale, njihovi su džepovi
bili puni novca, a automobil im je bio nakrcan vrijednom robom koja se svuda
mogla založiti. Pregledavajući tu žetvu košulja i upaljača za cigarete,
skupocjenih aparata i jeftine dugmadi za košulje, Perry se osjećao uzvišeno
visok - sad je ispred njega Meksiko, tu su novi izgledi, život "stvarnog
življenja". Ali činilo se da je Dick potišten. On nije obraćao pažnju na Pe-
rrvjeve pohvale ("Zaista, Dick. Bio si sjajan. Pola vremena što si baljezgao i
ja sam ti vjerovao."). To je bila zagonetka za Perrvja; nikako nije mogao
shvatiti kako to da Dick, koji je inače tako pun sebe, odjednom, i to baš onda
kad bi trebao ploviti po površini, postaje tako mekan, dobiva izgled nekog
žalosnog i tugom obamrlog tipa. Perry je rekao: "Popij nešto."
Zaustavili su se pored neke krčme. Dick je popio tri "narančina cvijeta".
Poslije trećega odjednom zapita: "Što je s tatom? Osjećam se - oh, Isuse, on je
tako dobra stara tipčina. A moja majka-uostalom, vidio si je. Što je s njima?Ja,
ja ću biti u Meksiku ili bilo gdje. Ali oni će se nalaziti ovdje kad svi ti
čekovi počnu navaljivati. Znam svog starca. On će nastojati dokazati da su
čekovi ispravni. Tako je i ranije pokušavao. A ne može to učiniti - star je i
bolestan, ništa nema."
"Ja to sasvim razumijem", iskreno je rekao Perry. Iako nije bl° nježan, bio je
sentimentalan, pa ga je zaista dirnula Dickova Privrženost roditeljima, njegova
briga koju je netom izrazio za njui. "Ali, k vragu, Dick. Sve je to
jednostavno", dodao je Perry. *Mi ćemo isplatiti čekove. Kad jednom budemo u
Meksiku, ^d se jednom tamo skrasimo, mi ćemo roditi novac. Mnogo novca."
"Kako?"
"Kako?" - što Dick želi time kazati? To je pitanje mučilo

116

117

Perrvja. Na koncu konca, zar nisu raspravljali o čitavom svih mogućih akcija,
namjera i pustolovina. Traganje za zlatom ronjenje za potopljenim blagom - to su
samo dvije ideje koje je Perry vruće predlagao. A bilo je i drugih. Brod, na
primjer. Često su govorili o ribarskom brodu za ribarenje na debelom moru; oni
će kupiti taj brod, sami će njime upravljati i iznajm-ljivat će ga bilo kome; ni
najmanje ih nije smetalo što nijedan od njih nikad nije sjeo ni u najobičniji
čamac. Dakle, osim toga, raspravljali su i o namjeri da na brzinu zarađuju novac
vozeći ukradene automobile preko južnoameričkih granica. ("Dobiješ pet stotina
zelembaća po putovanju", ili je Perry tako negdje pročitao.) Ali između niza
odgovora koje je mogao dati, izabrao je podsjetiti Dicka na blago koje ih čeka
na Kokosovom otoku, komadiću kopna nedaleko od obale Kostarike. "Ne budi budala,
Dick", odgovorio je Perry. "Ovo je autentično. Ja imam kartu. Imam cijelu
povijest tog mjesta. Peruansko zlato, zlatne šipke i nakit zakopani su tamo još
1821. godine. Šezdeset milijuna dolara - kažu da toliko vrijedi. Pa čak ako i ne
nađemo sve to, ako nađemo samo nešto od toga - hej, slušaš li me, Dick?" Dosad
ga je Dick uvijek ohrabrivao da mu govori, pažljivo je slušao njegov razgovor o
mapama, priče o blagu, ali sada-a dosad mu se to nije činilo - razmišljao je
nije li se to Dick samo pretvarao da ga sluša, nije li ga samo vukao za nos.
Iako sasvim bolna, ta pomisao je nestala jer je Dick namignuvši i potapšavši ga
veselo rekao: "Naravno, ljubavi. Ja sam s tobom. U svakoj prilici."
Bila su tri sata ujutro i telefon je opet zazvonio. Nije važno koliko je bilo
sati. Al Dewey je i tako bio budan, a isto tako bili su budni Marie i njihovi
sinovi, devetogodišnji Paul ' dvanaestogodišnji Alvin Adams Dewey mladi.
Uostalom, tko bi mogao spavati u kući - bijaše to skromna jednokatnica-u kojoj
je svakih nekoliko minuta zvonio telefon? Kad je izašao '2 kreveta, Dewey je
obećao svojoj ženi: "Ovaj put slušalicu necU

viti na aparat." Ali to nije bilo obećanje koje bi se usudio ¦ siti- Istina je
da su ga niz puta nazivali novinari gladni novih iiesti, ili mogući budući
humoristi, ili teoretizeri ("Al? Čuj, ijane, ja sam tu stvar riješio. To je
samoubojstvo i ubojstvo. Ja slučajno znam da se Herb nalazio u novčanom škripcu.
Gadno je otanjio. I što je onda učinio? Izvadio je tu veliku policu osiguranja,
ubio je Bonnie i djecu, a sebe je ubio bombom. Ručna granata ispunjena sačmom");
ili bi se javljale anonimne osobe, tipične osobe koje pišu maliciozna, otrovna i
izmišljena pisma ("Poznajete li obitelj L? Stranci? Oni koji ne rade? Daju
zabave? Organiziraju koktele? Odakle im taj novac? Ni najmanje me ne bi
iznenadilo ako su oni umiješani u tu Clutterovu stvar"); javljale bi se i
nervozne dame alarmirane raznim pričicama u kojima nitko nije razlikovao tavu od
jajeta ("Alvine, dakle, čuj, poznajem te još otkad si bio dječak. Želim da mi
odmah kažeš je li to tako. Voljela sam i cijenila gospodina Cluttera, i ja
odbijam tvrdnju da je taj čovjek, da je taj kršćanin - ne mogu vjerovati daje on
ganjao žene...").
Većina onih koji su nazivali bili su odgovorni građani koji su
htjeli pomoći ("Zanimalo bi me jeste li razgovarali s Nancvnom
prijateljicom Sue Kidwell? Razgovarao sam s djetetom i ona mi
je rekla nešto što me iznenadilo. Kazala mi je da je posljednji
put kad je razgovarala s Nancy čula od nje da se g. Clutter zaista
ponaša čudno. Tako je to bilo posljednja tri tjedna. Ona kaže da
)e mislila da je on zbog nečega bio jako zabrinut, tako zabrinut
^je čak počeo pušiti). Osim toga, oni koji su ga nazivali ili
Posjećivali bili su i osobe koje su službeno bile zabavljene tim
s'učajem - policajci ili šerifi iz drugih dijelova države ("Možda
tome ima nešto, a možda i nema, ali jedan krčmar ovdje kaže
aje načuo razgovor dvojice tipova koji su o tom slučaju dis-
Utirali na način koji je upućivao da i sami imaju prste u nje-
u-"). Iako nijedna od tih informacija nije istražiteljima bila ni
kakve koristi osim što im je dala više posla, nitko nije mogao
T^ti da iduća informacija neće biti baš ona koja će, kao što se
^io Dewey, "napokon izazvati aplauz". , . ,

118

119

Odgovarajući na ovaj telefonski poziv, Dewey je istog tre^i

tka čuo "želim priznati". ",a <jj
Rekao je: "S kim razgovaram, molim?" nh .^ i
Muškarac koji ga je nazvao opet je ponovio svoju uvodnu primjedbu, a onda je
dodao: "Ja sam to učinio. Sve sam ^ poubijao."
"Da", odgovorio je Dewey. "A sada, molim vas, biste li mi dali svoje ime i
adresu..."
"Ah, ne, to ne", odgovorio je muškarac čiji se glas uvrijeđeno naduo... "Ništa
vam neću reći. Sve dok ne dobijem nagradu. Vi pošaljite nagradu, a onda ću vam
reći tko sam. To je konačno."
Dewey se vratio u krevet. "Ne, draga", rekao je. "Ništa važno. Još jedna
pijandura."
"Što je htio?"
"Htio je priznati, ali pod uvjetom da mu najprije pošaljemo određenu nagradu."
(Kansaški list, Hutchinsonove "Vijesti", ponudio je tisuću dolara za informaciju
koja bi dovela do rješenja zločina.)
"Alvine, zar pripaljuješ još jednu cigaretu? Zaista, Alvine, zar ne bi barem
pokušao spavati?"
Bio je suviše napet da bi spavao, pa čak kad bi i mogao utišati telefon - bio je
suviše nervozan, nezadovoljan neuspjehom. Nijedan od njegovih "tragova" nije ga
nikamo doveo, osim, možda, kroz ćorsokak do golema nepremostivog zida. Bobby
Rupp? Detektor laži eliminirao je Bobbvja kao sumnjivo lice. A g. Smith, farmer
koji je vezivao čvorove na konopcima jednako kao i ubojica-i on je odbačen kao
sumnjiva osoba, jer je dokazano da se za vrijeme zločina nalazio "negdje u
Oklahomi"- T° znači da su ostali još John Senior i John Junior, ali i oni su im^
stvarne alibije. "Dakle", kako bi rekao Harold Nye, "sve nas to upućuje na divni
zaokruženi broj. To je ništica." Nije čak uspje'° ni traženje groba Nancvne
mačke.
Pa ipak, dogodilo se i nešto što je moglo koristiti u daljnji razvoju. Prvo, dok
je pospremala Nancvne haljine i odjeću, n)e' na tetka Elaine Selsor u vrhu njene
cipele pronašla je zlatni d1

prugo, gospođa Helm u pratnji agenta Kansaškog istražnog hroa, pretraživala je

svaku sobu u kući ubojstva, pregledavala ¦ svaki kutak u nadi da će možda
zapaziti nešto čudno ili da tt uočiti da nečega nema. Tako je i bilo. U
Kenvonovoj sobi gospođa Helm je gledala i gledala, koračala uzduž i poprijeko
sobe stisnutih usana, dodirujući ovo i ono - Kenvonovu staru loptu za baseball,
Kenvonove blatnjave radne cipele, njegove patetično napuštene naočale. Cijelo je
vrijeme šaptala: "Nešto ovdje nije u redu, ja to osjećam, ja to znam, ali ne
znam što je to." I odjednom se sjetila. "To je radio! Gdje je Kenvonov mali
radio?"
Te pojedinosti opet su natjerale Deweyja da i motiv "obične pljačke" uzme kao
ozbiljan. Svakako je nemoguće da se taj zlatni sat slučajno našao u Nancynoj
cipeli? Ležeći u mraku, ona je sigurno čula zvukove - korake, možda i glasove -
što ju je navelo na pretpostavku da su lopovi u kući; vjerujući u to, ona je
zacijelo na brzinu sakrila sat, očev poklon koji je veoma pazila. Sto se tiče
radioaparata, sivog malog radioaparata marke Zenith - nema sumnje da je i taj
radio nestao. Pa ipak, Dewey nije mogao prihvatiti mišljenje da je obitelj
ubijena zbog tako bijedna profita-"nekoliko dolara i radio". Kad bi to
prihvatio, to bi potpuno izmijenilo njegovu sliku o ubojici - ili o ubojicama.
On i njegovi pomoćnici definitivno su zaključili da govore u množini. Stručno
izvršenje zločina bilo je dovoljan dokaz da )e najmanje jedna osoba iskazivala
natprosječnu hladnoću i suzdržanost, a ta je osoba - o tome nema sumnje - bila
suviše mudra da bi počinila to nedjelo bez dobro proračunanog moti-Va- Osim
toga, nekoliko pojedinosti navelo je Deweyja da osnaži ^oje uvjerenje da je
najmanje jedan od ubojica bio emotivno Vezan za žrtve te da je za njih osjećao i
neku unakaženu toplinu u trenutku kad ih je ubijao. Kako da drugačije objasni
nalaz madraca i žrtve na njemu?
*aj madrac bio je jedna od stvari koje su Deweyja vraški Ucue. Zašto su ubojice
nosili taj madrac iz posljednjeg kutka
a i stavile ga na pod ispred peći ako im nije bila namje-

121

ra da ponešto olakšaju položaj g. Cluttera - da mu osiguraju manje neugodan

ležaj nego je hladni beton u trenutku dok je promatrao nož koji mu se
približavao. Studirajući fotografije te scene smrti, Dewey je otkrio i druge
detalje koji su podupirali njegovo mišljenje da se ubojica tu i tamo ponašao
manje grubo valjda izazvan nekim impulsima. Ili - nije mu uspijevalo da pronađe
riječ koju je tražio - "ta nevjerojatna stvar, to zaista mekano ponašanje. Ti
pokrivači na krevetima. Dakle, kakva mora da je osoba koja je to bila kadra
učiniti - svezati dvije žene kao što su Bonnie i djevojka bile svezane, a tada
povući pokrivače, uvući ih u njih poput slatkih snova i kazati im
— laku noć. A što znači taj jastuk ispod Kenvonove glave?
U početku sam mislio da je jastuk postavljen kako bi njegova
glava bila lakšim ciljem. Sada to ne mislim, ne, to je učinjeno iz
istog razloga zbog kojeg je kutija od madraca stavljena na pod
— kako bi se žrtva udobnije osjećala".
Ali takva razmišljanja, premda su zaokupljala Deweyja, nisu ga zadovoljavala
niti su u njemu izazivala osjećaj da "nekamo stiže". Rijetko kad bi neki slučaj
bio riješen "maštovitim teorijama"; on je vjerovao u činjenice - "zbog kojih se
valjalo dobrano oznojiti i zbog kojih se netko zakleo". Broj činjenica koje je
trebalo istražiti i provjeriti, kao i detaljan raspored akcija koje su
isplanirane da bi se osigurale činjenice, zacijelo je obećavao mnogo znojenja,
provjeravanja, trasiranja novih putova, "filtriranja" stotina ljudi, a medu
njima i svih bivših namještenika, prijatelja i članova obitelji Clutterovih,
svih onih koji su s g. Clutterom obavljali bilo kakav posao, mali ili veliki - a
to je značilo da se kornjačinim koracima valjalo vraćati u prošlost. Kao što je
Dewey kazao svojim pomoćnicima: "Mi moramo io naprijed sve dok Clutterove ne
upoznamo bolje nego što su si oni ikada poznavali. Sve dok ne uvidimo vezu
između onoga sto smo pronašli prošle nedjelje ujutro i nečega što se možda zbil°
prije pet godina. Vezu. Mora da postoji neka veza. Svakako."
Deweyjeva žena je nemirno spavala i probudila se osjetivši <# on izlazi iz
kreveta; opet gaje čula da odgovara na telefon, a zati"1

• susjedne sobe, u kojoj su spavali njeni sinovi, čula jecanje ' lakao je njezin
mladi sinčić. "Paul?" Paul obično nije bio j" te koje bi se lako uznemiravalo,
niti je druge uznemiravao;
. toga, nije bio ni plašljivac. Suviše je bio zauzet kopanjem la u dvorištu
ili vježbajući se da postane "najbrži trkač u
krugu Finney". Ali za vrijeme doručka tog jutra odjednom svladaše suze. Majka ga
nije morala pitati zašto plače. Ona . znaja da on osjeća neku opasnost, iako
nije sasvim shvaćao razloge te uzbune oko njega, zvonjave telefona,
pojavljivanje stranaca na vratima, a najmanje mu se dopadao zabrinuti izgled
njegova oca. Pošla je da ga tješi. U tome joj je pomagao i njegov tri godine
stariji brat. "Paule", rekao mu je, "sad se smiri, a sutra ću te naučiti igrati
poker."
Dewey je bio u kuhinji; tražeći ga, Marie gaje ugledala kako čeka da kava
zavrije, a istovremeno je netremice gledao u fotografije snimljene na mjestu
smrti koje je rasporedio po cijelom kuhinjskom stolu - bile su to tamne mrlje
koje su kvarile plastični kuhinjski stolnjak ukrašen cvjetovima. (Jednom joj je
ponudio da baci pogled na slike. Ona je odbila. Rekla je: "Želim se sjećati
Bonnie onakve kako je izgledala, a tako i ostalih.") Rekao je: "Možda bi bilo
dobro da dječaci budu s majkom." Njegova majka, udovica, nije živjela daleko;
bila je u kući koju je smatrala suviše prostranom i pretihom za nju; unuci su
uvijek dobro došli. "Samo nekoliko dana. Dok - ovaj, dok..."
"Alvine, misliš li da ćemo se ikad vratiti normalnom životu?" ^pita ga gospoda
Dewey.
Njihov normalni život bio je ovakav: oboje su radili -~ gospoda Dewey kao
uredska sekretarica; tako su i podijelili
Ucne poslove izmjenjujući se i na dužnostima kod kuhanja i Pranja suda. ("Kad je
Alvin bio šerif, sjećam se da su se neki
Jecaci s njim šalili. Govorili bi: "Heeej! Gle! Dolazi šerif Dewey!
trašan momak! A kakvu tek ima pištoljčinu! Ali kad se vrati
Uci> skida pištolj i stavlja pregaču!") U to su vrijeme štedjeli
°Vac da bi izgradili kuću na farmi koju je Dewey kupio 1951. Mjesta četrdeset
jutara nekoliko milja sjeverno od Garden

122

123

Citvja. Za lijepa vremena, a naročito za vrućih dana kad • zrela pšenica izrasla
visoko, on je volio vozikati se i vježbati se gađanju. Pucao bi u vrane i
gavrane, u kutije od konzervi -. jju. igrom mašte lutao kroz prostorije kuće
kojoj se tek nadao i 1^ vrt koji je namjeravao zasaditi, ili bi uživao u sjeni
drveća kojc još nije ni izniklo. Bio je sasvim siguran da će jednog dana na tim
ravnicama bez ikakve sjene izniknuti njegova oaza brijestova; "Jednogdana. Ako
Bog dade."
Vjerovanje u boga i rituali koji su zaokruživali to vjerovanje
— pohađanje crkve svake nedjelje, molitva prije jela, molitvi
prije spavanja - bili su važan dio Deweyjeva opstojanja. "Ne
razumijem kako netko može sjesti za stol a da ne zaželi blagos
loviti svoj obrok", jednom je rekla gospoda Dewey. "Ponekad,
kad dođem kući s posla-dakle, umorna sam. Ali kava je uvijek
na peći, a ponekad i meso u hladnjaku. Dječaci pripreme vatru
za pečenje mesa, a mi razgovaramo i pričamo jedno drugome
dogodovštine našeg dana, i kad je večera spremna, ja znam da
imamo čvrst razlog da budemo sretni i zahvalni. Zato ja kažem
— hvala ti, Svevišnji. Ne zato što bih to morala, već zbog toga
što to želim."
Sad je gospoda Dewey kazala: "Alvine, odgovori mi. Mislišli da ćemo se ikada
vratiti normalnom životu?"
On joj htjede odgovoriti, ali ga u tome prekine zvonjava
telefona. ..¦",..
¦; fi,
U subotu uvečer 21. studenoga stari "chevrolet" napusti0 je Kansas City.
Prtljaga je bila i na krovu, svezana konopcima prostor za prtljagu bio je tako
krcat da ga nisu mogli zatvorit na stražnjem sjedištu automobila bila su dva
televizora, je^ iznad drugog. Putnici su doista bili vraški stiješnjeni: D'c
koji je vozio, i Perry, koji je sjedio stišćući staru GibsonoVJ> gitaru, svoju
najdragocjeniju imovinu. Što se tiče Perryjevl drugih stvari - kartonskog putnog
kovčega, sivog ručn"e radioaparata marke Zenith, galona sirupa od rutvice
(boja"s

, u Meksiku neće biti njegova najomiljenijeg pića) i dviju ve-rkih kutija s

knjigama, rukopisima i raznim sitnicama (a kako
• Dick digao galamu! Psovao je, nogom udarao po kutijama
• nazvao ih "dvjesta pedeset kilograma svinjskih izmetina!")
____ sve je to doprinosilo strašnom neredu u unutrašnjosti auto
mobila.
Oko ponoći prešli su granicu i ušli na teritorij Oklahome. Sretan što je napokon
izvan Kansasa, Perry je konačno odahnuo. Sad je to istina - oni su na svom putu
- na svom putu s kojeg se nikad neće vratiti - ne žaleći ni najmanje zbog ičega;
to se tiče naročito njega jer on iza sebe ništa ne ostavlja, nikoga ne ostavlja
tko bi se jako čudio kamo je to on ispario. To isto nije se moglo kazati i za
Dicka. Ostali su oni za koje je Dick rekao da ih voli: tri sina, majka, otac,
brat-osobe kojima se ne bi usudio iznijeti svoje planove, niti im zaželjeti
zbogom, iako više nije očekivao da će ih ikada vidjeti. Bar ne za ovog života.
VJENČANJE CLUTTER- ENGLISH U SUBOTNJOJ CEREMONIJI: taj naslov koji se pojavio u
društvenoj rubrici lista "Telegram" od 23. studenoga, iznenadio je mnoge
čitatelje prema pisanju tog lista iz Garden Citvja. Nije bilo sumnje da se
Beverlv, druga od Clutterovih preživjelih kćeri, udala za g. Verea Edwarda
Englisha, mladog studenta biologije, s kojim je već dugo bila zaručena.
Gospođica Clutter bila je obučena u bijelo, a vjenčanje, elaborirano u svim
detaljima ("Gospoda Leonard Cowan bila je solist, a supruga Howarda Blancharda
svirala je orgulje"), bilo je "svečano obavljeno u Prvoj metodističkoj crkvi" -
bila je to crkva u kojoj je prije tri dana nevjesta službeno °Plakivala svoje
roditelje, brata i mlađu sestru. Međutim, prema Pisanju lista "Telegram", "Vere
i Beverly planirali su se vjenčati ** Vrijerne Božića. Pozivnice su tiskane i
njen otac je rezervirao Crkvu za taj datum. Zbog neočekivane tragedije i zbog
toga što su
dalekih mjesta doputovali mnogi rođaci, mladi par je odlučio
vJetičatiseusubotu".

I "I
j
I

124

125

Kad je vjenčanje bilo obavljeno, rođaci Clutterovih su s razišli. U ponedjeljak,

tog dana kad je posljednji od njih napus tio Garden City, list "Telegram"
objavio je na naslovnoj strani ci pismo koje je napisao g. Howard Fox, iz
Oregona, Illinois brat Bonnie Clutter. Pošto je izrazio zahvalnost građanima što
su otvorili svoje "kuće i srca" ožalošćenoj obitelji, on je pr0. mijenio ton
pisma. "Ovdje ima mnogo žalosti i bijesa (riječ je o Garden Citvju)", pisao je
g. Fox. "Više nego jednom čuo sam da bi ubojicu, kad bude pronađen, valjalo
objesiti na najbližem stablu. Nemojmo iskazivati takve osjećaje. Nedjelo je
počinjeno i uzimanje još jednog života neće ga izmijeniti. Umjesto toga,
oprostimo kao što bi nas Bog na to zacijelo naveo. Nemamo prava da u srcima
zadržimo srdžbu. Počinitelj tog nedjela uvjerit će se da će veoma teško živjeti
sam sa sobom. On će se smiriti tek onda kad se bude obraćao Bogu tražeći
oproštaj. Nemojmo mu stajati na putu, već se umjesto toga molimo da on nađe svoj
mir."
Automobil je bio parkiran na otvorenom prostoru gdje su se Perry i Dick
zaustavili na piknik. Bilo je podne. Dick je dalekozorom promatrao okolinu.
Planine. Jastrebove koji kruže bijelim nebom. Prašnjavu cestu koja zavija do
bijelog i prašnjavog sela, i iz njega. Danas je njegov drugi dan u Meksiku i
dosad mu se sve sviđalo - čak i hrana (ovog trenutka on je jeo hladnu, uljastu
tortillu). Granicu su prešli kod Lareda, Teksas, ujutro 23. stuck' noga, a prvu
noć proveli su u bordelu San Luis Potosi. Sad su se nalazili dvjesta milja od
njihova idućeg cilja. Mexico Citvja.
"Znaš li što mislim?" upita Perry. "Mislim da s nama nešto nije u redu. Učiniti
ono što smo mi učinili." "Što smo učinili?*
"Tamo."
Dick je spustio dalekozor u kožnu futrolu; bio je to luksuzi" dalekozor na čijim
koricama bijahu ispisani inicijali H. W & Bio je uznemiren. Temeljito uznemiren.
Za kog vraga Perry nL zatvori brnjicu? Isuse Kriste, kakvo prokleto zadovoljstvo
nal^1

me da stalno povlači tu prokletu stvar? On doista ide na "!¦ A naročito je

dosadan kad se čovjek sjeti da su se dogovo-\ da neće ni zinuti o toj prokletoj
stvari. Valja je jednostavno
zaboraviti.
"Nije sve u redu s onima koji mogu učiniti takvu stvar",
dodao je Perry.
"Mene izdvoji, dijete", rekao je Dick. "Ja sam normalan." I Dick je mislio ono
što je rekao. On se smatrao uravnoteženim i zdravim poput svakog drugog-možda je
i nešto bistriji od nekog prosječnog tipa, to je sve. Ali Perry-po Dickovu
mišljenju, "nešto nije u redu" s Malim Perrvjem. I to je najmanje što može
kazati. Prošlog proljeća kad su bili u istoj ćeliji u Kansaškoj državnoj
kaznionici, on je shvatio većinu Perrvjevih manjih osobitosti: Perry bi mogao
biti "takvo dijete" koje bi mokrilo u krevet i plakalo u snu ("Tatice, svuda sam
te tražio, gdje si bio, tatice?"), i Dick ga je često viđao kako "satima sjedi
cuclajući prst i buljeći u te proklete lažne vodiče za zakopano blago". To je
bila jedna strana; bile su i druge. Na neki način stari Perry bio je "vraški
sablastan". Uzmimo, na primjer, njegov temperament. Njega bi olujno raspoloženje
zgrabilo brže "nego desetoricu mrtvo pijanih Indijanaca". A teško je bilo
pogoditi takvo njegovo raspoloženje. "On bi možda bio spreman da te ubije, ali
ti o tome ne bi znao ništa, barem ne gledajući u nj, ili slušajući ga", jednom
je rekao Dick. Bez obzira na to kako bi bjesnjela u njemu Sutrašnja oluja,
izvana bi Perry zadržao izgled hladnokrvnog mladog nasilnika vedrih i malčice
pospanih očiju. Bilo je tre-nutaka kad je Dick smatrao da bi mogao kontrolirati,
regulirati temperaturu tih naglih hladnih groznica koje su izgarale i smrzavale
njegova prijatelja. U tome se varao, i kad je to otkrio, postao )e sasvim
drugačiji, nije bio sasvim siguran u Perrvja, nije mogao S1gurno znati što on
misli - osim da bi ga se morao bojati, pa
u nije bilo jasno zašto ga se doista ne boji.
"Duboko dolje", Perry je nastavljao, "dolje, sasvim na dnu,
lkad nisam ni pomišljao da bih to mogao učiniti. Takvu

126

127

planine- Jastrebovi što kruže bijelim nebom. Kad je Perry upi-nicka: "Znaš li
što mislim?" znao je da započinje razgovor koji 0 Dick11 neće svidjeti, razgovor
koji bi i on sam rado izbjegao. Sla-
"A što je bilo s nigerom?" zapita ga Dick. Šutnja. Dict ¦ shvatio da Perry bulji
u nj. Prije tjedan dana, u Kansas Citvi, Perry je kupio tamne naočale -
upadljive naočale sa srebrn lakiranim okvirom i zrcalnim lećama. Dick ih nije
volio; reL je Perrvju da ga je stid kad ga netko vidi s "nekim tko nosi tak,
stvar na sebi". U stvari najviše su mu išle na živce zrcalne leće-bilo mu je
neugodno što ne vidi Perrvjeve oči skrivene iza mitj tih obojenih staklenih
površina što odbijaju svjetlo.
"Ali niger", rekao je Perry. "To je drugo."
Taj komentar, nevoljkost s kojom je izgovoren, sve je to djelovalo na Dicka da
priupita: "Jesi li to učinio? Jesi li ga ubio kao što si rekao?" Bilo je to
značajno pitanje, jer njegova ocjena Perrvjeva karaktera i sposobnosti zasnivala
se na priči koju mu je Perrj jednom ispričao o tome kako je jednog crnca istukao
do smrti.
"Naravno da sam to učinio. Samo - on je niger. Nije to isto." Tada će Perry:
"Znaš li što me stvarno vrti? Mislim o toj drugoj stvari. To je da ja
jednostavno ne vjerujem da itko može pobjeći poslije toga. Ja ne vidim kako je
to moguće. Učiniti ono što smo mi učinili. Samo jedan posto ljudi u tome uspije.
Mislim, eto to je ono što me uznemiruje - ne mogu sebi izbiti iz glave da će se
nešto dogoditi."
Premda je kao dijete pohađao crkvu, Dick se nije nikad "približio" vjeri u Boga;
niti su ga uznemiravale predrasude. Za razliku od Perrvja, on nije smatrao da
razbijeno ogledalo znači sedam godina nesreće, niti da će mladi mjesec donijet'
zlo ako ga gledate kroz čašu. Ali Perry je svojom oštrom' jakom intuicijom
snažno napao bedem jedine Dickove živ' sumnje. Dick je također patio od
trenutaka kad mu se i$ta pomisao vrzmala po glavi: je li moguće - hoće li se
njih dvo' jica uz Boga uspjeti nekažnjeno izvući iz svega"? Odjedrio"1 je kazao
Perrvju: "A sada, začepi!" Upalio je motor i pokrenu" auto. Ispred sebe, na
prašnjavoj cesti, ugledao je psa kako # vuče na toplom suncu.

se
se s Dickom: zašto stalno govoriti o tome? Ali on se uvijek nije
eao zaustaviti. Zahvaćali su ga trenuci bespomoćnosti, trenuci k d bi se "sjećao
stvari" - plavog svjeda koje bi poput eksplozije oSviietlilo crnu sobu, sjetio
bi se staklenog oka velikog dječjeg
^. a javljali bi se i glasovi, naročito nekoliko riječi koje su mu
poput blještavih žica prolazile kroz svijest: "Oh, ne! Oh, molim! Ne! Ne! Ne!
Ne! Nemojte! Oh, molim vas nemojte, molim vas!" I neki zvukovi su se oživljavali
i vraćali - srebrni dolar što se kotrlja po podu, koraci čizama na drvenim
stubama, disanje, hroptanje, histerično hvatanje zraka čovjeka prerezana
dušnika.
Kad je Perry rekao: "Mislim da s nama nešto nije u redu", on je izrazio
priznanje nečega što mu je bilo "mrsko priznati". Na kraju krajeva, bilo je
"bolno" iole priznati da možda s njima "nije sve u redu" - naročito ako ono što
s njima nije u redu nije njihova greška, već "možda stvar s kojom ste rođeni".
Pogledajte njegovu obitelj! Pogledajte što se tamo dogodilo! Njegova majka,
alkoholičarka, zagušila se vlastitim bljuvotinama. Od njezine djece, dvaju
sinova i dviju kćerki, samo je mlađa kći, Barbara, započela normalan život,
udala se, stala podizati obitelj. Fern, druga kći, skočila je kroz prozor hotela
u San Franciscu (Perry je stalno "pokušavao vjerovati da se okliznula", jer je
on volio fen. Bila je "tako slatka osoba", tako "artistička narav" , "sjajna"
plesačica, a znala je i pjevati. "Da je imala barem mrvičak sreće, s obzirom na
njezin izgled i sve ostalo, ona bi ipak nekud dospjela, P°stala bi netko". Bilo
je tako tužno pomisliti kako se ona uspela na prozor i bacila se u ponor dubok
petnaest katova). Bio je i Jimmv, stariji dječak - Jimmy, koji je jednog dana
naveo svoju
nn na samoubojstvo, a idućeg se sam ubio.
Zatim je čuo Dicka kako kaže: "Mene izdvoji, dijete. Ja sam ^r"ialan." Nije li
to prava rugalica? Ali ništa zato, proći će to.
. uooko dolje", nastavljaše Perry, "dolje, sasvim na dnu, nikad
Sam ni pomišljao da bih to mogao učiniti. Takvu stvar." I od-
128

129

mah je shvatio grešku: Dick će, razumije se, odgovoriti pitanje "A što je s
nigerom?" Kad je to ispričao Dicku, učinio je to žeL njegovo prijateljstvo, htio
je da ga Dick "respektira", da misli d, je "čvrst", a isto tako "pravi muški
tip" kao što je on vjerovao & Dicka. I tako kad su jednog dana njih dvojica
čitali i raspravlja!
0 članku "Kako prepoznajete ljudske karaktere?" objavljenom,,
časopisu "Reader s Digest" ("Dok čekate u čekaonici zubara ili j,
željezničkoj stanici, pokušajte studirati karakteristike ljudi oko
vas. Promatrajte kako hodaju, na primjer. Osoba koja ukočeno
hoda možda otkriva uspravnu i nepokolebljivu ličnost; krivudavo
1 neuredno hodanje možda otkriva nedostatak čvrstine"), Perryj{
rekao: "Uvijek sam bio izvanredan u otkrivanju karakternih crta,
jer inače bih danas bio mrtav. Bilo bi glupo da ne znam prosuditi
kome se mogu povjeriti. Ti to ne znaš. Ali ja imam povjerenja u
tebe, Dick. Vidjet ćeš da je tako, jer se stavljam pod tvoju vlast,
Kazat ću ti nešto što još nikome nisam rekao. Čak ni Willie-Jayu
O vremenu kad sam sredio onog tipa." Nastavljajući, Perrvje
ustanovio da je Dick zainteresiran; on ga je zaista slušao. "Bilo je
to prije dva ljeta. Tamo u Vegasu. Živio sam u tom starom pan
sionu, koji je nekad služio za izložbu mačaka. Ali sve je to otišlo,
To je kuća koju su trebali srušiti još prije deset godina; uostalom,
to nije ni potrebno jer se kuća sama rušila. Najjeftinije sobe bile
su na tavanu, pa sam tamo živio i stanovao. Isto tako i taj niga
Ime mu je bilo King; bio je prolazni stanar. Tamo smo bili samo
nas dvojica-mi i milijun cucaraehas. King nije bio suviše mW
ali kako je radio na cestama i na vanjskim radovima bio je dobro
građen. Nosio je naočale i mnogo je čitao. Nikad nije zatvara0
vrata. Kad bih god prolazio pored njegove sobe, uvijek bih &
vidio kako leži gol golcat. Bio je bez posla i rekao je da je ušte<J>°
nekoliko dolara od prošlog zaposlenja, kazao je da je odluci0
neko vrijeme lješkariti, čitati, biti bezbrižan i piti pivo. Ono st0
je čitao, dakle, bilo je to smeće - stripovi i smeće o kaubojin1*'
Bio je O. K. Ponekad bismo zajednički pili pivo, a jednom m1)
posudio deset dolara. Nisam imao razloga da ga povrijedim- ^
jedne noći kad smo sjedili na tavanu i kad je bilo tako vruće o*

moglo spavati, ja sam mu rekao: "Hajde, King, provozajmo n''e Posjedovao sam
neku staru ragu od automobila koju sam ^kri'o srebrnom bojom i to sam čudo
nazvao - "Srebrni duh".
0 "uli smo na dužu vožnju. Odvezosmo se u pustinju. Tamo je
bilo hladno. Parkirali smo i popili još nekoliko čaša piva. King je
. va0 -a auta, a ja sam išao iza njega. On nije vidio da sam ponio
sobom taj lanac. Lanac s bicikla koji sam držao ispod sjedišta. Zapravo, ja i
nisam namjeravao to učiniti sve dok nisam učinio. Udario sam ga preko lica.
Slomio sam mu naočale. Nastavio sam
1 dalje. Poslije toga nisam baš ništa osjećao. Ostavio sam ga tamo
i nikad više nisam o tome čuo ni riječi. Možda ga nitko nije ni
našao. Možda su ga požderali supovi."
Bilo je istine u toj priči. Perry je pod navedenim okolnostima poznavao Crnca po
imenu King. Ali ako je on danas mrtav, to nije bilo od Perrvjeve ruke; on nije
ni ruku digao na nj. Prema svemu sudeći, a i prema onome što on zna, King možda
još lješkari na nekom krevetu i pije pivo.
"Doista? Baš si ga ubio kako si ispričao?" zapita ga Dick.
Perry nije bio ni darovit, ni plodan lažac; međutim, kad bi jednom ispričao neku
izmišljotinu, on bi se zalijepio za nju. "Naravno da jesam. Samo - to je niger.
Nije to isto;" zatim je dodao: "Znaš li što mi stvarno ne da mira? Mislim o
drugoj stvari. Ja jednostavno ne vjerujem da itko može umaći od toga samo
ovako." A potajice je vjerovao da i Dick misli tako. Naime, Dick je barem
djelomično bio zaveden Perrvjevim mistično-mo-ralnim brigama. I dodao je: "A
sada, stvarno začepi!"
Automobil je grabio naprijed. Tridesetak metara ispred njih
P^ je kaskao duž ceste. Dick je skrenuo prema njemu. Bio je to
stari polumrtvi mješanac oštrih kostiju, sav šugav; kad je auto
udario u psa, udarac se jedva osjetio - kao da su udarili u pticu,
^i Dick je bio zadovoljan. "Dječače!" rekao je - a to bi govorio
Uyijek pošto bi pregazio psa, što je činio kad bi mu se god pružila
Pnlik - "Dječače! Dobro smo ga spljeskali!" •>"

130

131

Prošao je Dan zahvalnosti i sezona lova na fazane je završi] ali divno bablje
ljeto nastavljalo se i dalje rađajući dan za dano* vedre i tople dane.
Posljednji od novinara koji su doputovali,, drugih gradova, uvjeren da taj
slučaj neće nikad biti riješen, ^ pustio je Garden City. No za stanovnike okruga
Finnev, a najviš-za sve one koji su bili najčešći posjetitelji Hartmanove
kafeterij? u Holcombu, slučaj nikako nije bio završen.
"Kad je sve to započelo, počeli smo imati pune ruke pos. la", kazala je gospoda
Hartman, gledajući po svakom kutku svog vlasništva, na čijem se svakom djeliću
sjedilo ili stajalo; ostali farmeri, poljoprivredni radnici i drugi ispijali su
kavu i pušili. "Kao da su stare babe", dodala je poštarica Clare, rođakinja
gospode Hartman. I ona se našla na tom mjestu. "Da je proljeće i da ima posla,
oni ne bi bili ovdje. Ali pšenica je unutra, zima je na putu, pa nemaju ništa
drugo da rade već da sjede i plaše jedan drugoga. Znate li Billa Browna, iz
'Telegrama ? Jeste li pročitali uvodnik koji je napisao? Naslov mu je: 'Još
jedan zločin': Napisao je: 'Vrijeme je da se svi okane lamatanja pomahnitalim
jezicima. Jer i to je zločin, naravno, izmišljati obične laži. Ali što druga
očekujete? Pogledajte oko sebe. Čegrtuše. Lisice. Izmišljaju priče. Vidite li
još nešto drugo? Ha! Samo to."
Jedna pričica koja se rodila u Hartmanovoj kafeteriji ticala se Tavlora Jonesa,
rančera čije imanje graniči s farmom Riva Vallev.
Po mišljenju većine gostiju kafeterije, ubojica je namjeravao ubiti Jonesa i
njegovu obitelj, a ne Clutterove. "To je daleko jaS' nije", tumačio je jedan
koji ja zastupao to gledište. "Tavlor Jon# bogatiji je nego što je Herb Clutter
ikad bio. A sada, uzrnim0 da je tip koji je to učinio bio izvan naših krajeva.
Uzmimo da je možda bio unajmljen da ubije, a instrukcije koje je dobio nis" bile
dovoljne, znao je samo kako treba doći do kuće. U redu. zar on nije mogao
pogriješiti - krenuti krivim smjerom -"' završiti u Herbovoj, umjesto
uTavlorovoj kući." "Teorija J0' nes" često je bila ponavljana - naročito
Jonesovima, ugled"0'
132

umnoj obitelji koja je odbijala da bude uvučena u takva

govorkanja-
Tezga, nekoliko stolova, udubljenje u zidu predviđeno za
ytili, hladnjak i radioaparat - to je sve što se nalazilo u Har-
anovoj kafeteriji. "Ali našim se mušterijama to sviđa", kaže lasnica. "Mora im
se sviđati. Drugog mjesta nemaju. Jedino ako
povezu automobilom sedam milja u jednom pravcu ili petnaest u drugom. Kako bilo
da bilo, mi se prijateljski odnosimo prema svakome, a otkad je Mabel počela
raditi i kava je dobra." Mabel je gospoda Helm. "Nakon tragedije, ja sam kazala:
'Mabel, sada kad si bez posla, zašto mi ne pomogneš u kafeteriji. Malo kuhaj.
Stoj za tezgom.' Tako se i dogodilo, ali loše je samo to što je svi posjetitelji
neminovno gnjave s pitanjima. O tragediji. Ali Mabel nije poput rođakinje Myrt.
Ili poput mene. Ona je plaha. Osim toga, ona ne zna ništa naročito. Ništa više
od drugih." Ali malo-pomalo posjetitelji kafeterije stadoše sve više sumnjati da
Mabel Helm zna i neke stvari o kojima šuti kao zalivena. Razumije se, ona je i
znala. Dewey je s njom nekoliko puta razgovarao i tražio je od nje da zadrži kao
tajnu sve o čemu su razgovarali. Naročito joj je naglasio da ne spominje nestali
radioaparat ili sat koji je pronađen u Nancvnoj cipeli. Zbog toga je ona kazala
supruzi Archibalda Williama Warren-Browna: "Tko god čita novine zna koliko i ja.
I više. Ja ih ne čitam."
Čvrsta, zbijena, nešto preko tridesete, Engleskinja koja je govorila gotovo
aristokratskim akcentom, gospoda Archibald William Warren-Brown nije bila nimalo
slična drugim po-sJetiteljima kafeterije i u toj sredini izgledala je poput
pauna medu puranima. Objašnjavajući jednom znancu zašto su ona 1 njezin muž
napustili "obiteljska imanja na sjeveru Engleske", Pr°niijenivši naslijeđeni dom
- "najljepšu, oh, najslađu staru kuću" -- sa starom i nikako najljepšom
farmerskom kućom na tavnicama zapadnog Kansasa, ona je jednom dodala: "Porez,
^°j dragi. Dažbine na pokojnika. Goleme, zločinački visoke
^ine na smrt. To nas je otjeralo iz Engleske. Da, otišli smo godinu dana. Ne
žaleći. Ni najmanje. Sviđa nam se ovdje.
133

Mi jednostavno obožavamo ovo mjesto. Premda je ovdje, r vno, sasvim drugačije od

drugih strana našeg života. Od živof kojim smo uvijek živjeli. Pariz i Rim.
London. Ja - poneki
— mislim na London. Oh, ne mogu baš reći da mi nedostaj
— žurba, nikad ne možeš uloviti taksi, i stalna briga o tom
kako izgledaš. Ni najmanje mi nije stalo. Sviđa nam se ovdje
Držim da neki ljudi - oni koji znaju našu prošlost i znaju
kako smo živjeli - držim da ih muči pitanje ne osjećamo |j
barem malčice usamljenost izgubljeni ovdje u poljima pšenice
Mi smo se htjeli naseliti dalje prema Zapadu. Wyoming i|j
Nevada - la vraie chose. Nadali smo se da bi se tamo mogla
i za nas prilijepiti neka nafta. No, na našem putu zaustavili
smo se da posjetimo prijatelje u Garden Citvju - prijatelje
prijatelja, zapravo. Ali oni su bili upravo divni. Inzistirali su
da još ostanemo. A mi smo razmišljali: 'Uostalom, zašto ne?
Zašto ne bismo uzeli komadić zemlje i bacili se u rančere? Ili u
farmere.' To je odluka koju još nismo donijeli - hoćemo li u
rančere ili u farmere. Dr Austin nas je pitao nije li nam ovdje
suviše mirno. Zapravo, nije. Zapravo, nikad nisam vidjela
takvu ludnicu. Ovdje ima više buke nego za bombardiranja.
Vlakovi zvižde. Kojoti. Čudovišta koja zavijaju i frkću po
cijelu blaženu noć. Užasna galama. A poslije ubojstva sad to
još više osjećam. Toliko mi stvari odjednom smeta. Naša kuća
— kakva je to stara škripalica! Hej, vodite računa da se ja ne
žalim. U stvari, to je kuća koja može i te kako dobro poslužio
— ima sve pogodnosti - ali, oh, kako kašlje i gunđa! A kad
padne mrak, kad počne vjetar, taj grozni prerijski vjetar, čovjek
čuje najstrašnije zvukove. Naime, ako je netko iole nervozan
ne može se okaniti da ne uobražava - smiješne stvari. Drag'
bože! Ta jadna obitelj! Ne, mi ih nismo upoznali. Jednom sai°
vidjela g. Cluttera. U federalnoj zgradi."
Početkom prosinca, u toku jednog poslijepodneva, dvojih medu najvjernijim
posjetiteljima kafeterije najavili su svo|e planove da se spakiraju i napuste ne
samo okrug Finnev veC državu. Prvi je bio zakupnik - farmer koji je radio za
Lestet

/frCo dobro poznatog zemljoposjednika i poslovnog čovjeka

io ne
dnog Kansasa. Objasnio je: "Razgovarao sam s g. McCo- Pokušao sam mu objasniti
što se događa ovdje u Holcombu kolini- Kako nitko ne spava. Moja žena ne može
spavati, pa "da ni meni. Zato sam rekao g. McCovu da mi se sviđa ovo ijesto, ali
bit će bolje da on ulovi drugog čovjeka. Računajte da i krećemo. Dolje u istočni
Colorado. Možda ću se tad barem malo odmoriti.'"
Drugu sličnu najavu čuli su posjetitelji kafeterije od gospode Hideo Ašida, koja
se zaustavila pored kafeterije s troje od svoje četvoro djece crvenih obraščića.
Postavila ih je pored tezge i kazala gospodi Hartman: "Dajte Bruceu kutiju
krekera. Bobby želikoka-kolu. Bonnie Jean? Znamo kako ti je, Bonnie Jean, ali,
hajde, daj se prodrmaj." Bonnie Jean je zatresla glavom, a na to će gospođa
Ašida: "Bonnie Jean je neraspoložena. Ne želi otići odavde. Ovdje je njena
škola. I svi njeni prijatelji."
"Hajde, kaži", doda gospođa Hartman smiješeći se Bonnie Jeani. "Nema ničega zbog
čega valja tugovati. Premjestiti se iz Holcomba do Garden Citvja. Srednja škola,
mnogo više dječaka."
Bonnie Jean joj upadne u riječ: "Vi to ne shvaćate. Tatica nas odvodi odavde. U
Nebrasku."
Bess Hartman pogleda majku kao da od nje očekuje da smiječe kćerkine navode.
"Točno je, Bess", kazala je gospođa Ašida.
"Ne znam što da kažem", uplela se gospođa Hartman, čiji Je glas bio uvrijeđeno
iznenađen, a ujedno i očajan. Obitelj Ašida bila je veoma cijenjena u Holcombu -
obitelj sprem-J*a svakome pomoći, dobro raspoložena, radišna, poznata **0 jedna
od onih obitelji koja je uvijek spremna da bude Ve'ikodušna, iako zapravo nisu
imali mnogo toga čime bi iskali velikodušnost.
Gospođa Ašida je nastavila: "O tome mi već dugo razgovara-
°- Hideo smatra da ćemo na drugom mjestu bolje uspjeti.
"Kad namjeravate krenuti?"

134

135

"Čim prodamo. Ali ipak ne prije Božića. Sa zubarom sn, nešto utanačili. Riječ je
o Hideovu božičnom daru. Ja i djeca A ćemo mu tri zlatna zuba. Za Božić."
Gospoda Hartman je uzdahnula. "Ne znam što da '. Jedino da bih htjela da ne
odete. Jednostavno ste odlučili da t& napustite." Opet je uzdahnula. "Čini se
kao da svakoga gubim0 Na ovaj ili onaj način."
"Zaboga, mislite li da ja želim poći?" zapita je gospoda Ašida, "Od svih mjesta
kroz koja smo prošli ovo nam se najviše dopalo Ali Hideo, on je muškarac i on
kaže da u Nebraski možemo dobiti bolju farmu. A nešto ću vam reći, Bess."
Gospoda Ašida se pokušala namrštiti, ali njeno puno, okruglo, glatko lice nije u
tome sasvim uspjelo. "Mi smo se zbog toga prilično natezali, Onda sam jedne noći
kazala: 'O. K., ti si glava, hajdemo.' Kadse ono dogodilo Herbu i njegovoj
obitelji, osjetila sam da je ovdje nešto završilo. Mislim osobno. Za me. I zato
sam prestala raspravljati. Rekla sam O. K." Spustila je ruku u Bruceovu kutiju
krekera. "Zaboga, ja to ne mogu zaboraviti. Ta me misao uvijek progoni. Voljela
sam Herba. Da li znate da sam ja jedna od posljednjih osoba koja ga je vidjela
živa? Aha. Ja i djeca. Bili smo u Garden Cityju na sastanku 4-H i on nas je
povezao kući. Posljednja stvar koju sam kazala Herbu bila je - da ne razumijem
je li se on ikada nečeg bojao. Rekla sam mu da bi se on riječima mogao izvući iz
svake situacije." Zamišljeno je grickala kreker, popila gutljaj Bobbvjeve koke,
a zatim je dodala: "To je smiješno, ali znaš, Bess, ja bih se kladila da se on
nije bojao. Mislim dabfl obzira na to kako se to dogodilo, da on sve do kraja
nije vjerova" da će se to dogoditi. To se nije moglo dogoditi. Ne njemu."
Sunce je peklo. Na mlakom moru, usidren, lelujao se čai"aC' Bila je to
"Estrellita" s četiri osobe - Dick, Perry, mladi Me"' sikanac, i Otto, bogati
sredovječni Nijemac.
"Molim vas. Opet", rekao je Otto, a Perry, stružući po gita^' hrskavo-slatkim
glasom pjevao je pjesmu sa Smoky Mountain

¦•*
"U ovom svijetu danas dok živimo: neki na nas bacaju svu bruku, ^ ali kad
smo mrtvi u sanducima, ljiljane nam uvijek guraju u ruku. Y"'' Zašto nam ne date
cvijeće dok živimo..."
Pošto su tjedan dana proveli u Mexico Citvju, on i Dick krenuli su na jug do
Cuernavake, onda do Taxcoa, Acapulca. Baš u Acapulcu, u jednoj "veseloj krčmici"
s muzičkim automatima, upoznali su se s kosmatim i prijaznim Ottom. Dick ga je
"posvojio". Ali taj gospodin, hamburški advokat na odmoru, "već je imao
prijatelja" - mladića iz Acapulca koji je sam sebi dao nadimak Cowboy. "Dokazao
je da je osoba na koju se može osloniti", jednom je Perry kazao za Cowboya.
"Podao poput Jude, na neki način, ali, znaj, smiješan momak, vraški dosjetljiv.
I Dick ga je volio. Bilo nam je sjajno."
Cowboy je tetoviranim došljacima našao sobu u kući svog
ujaka, bacio se na posao da popravi Perrvjev španjolski, a uživao
je u koristima svoje veze s turistom iz Hamburga, u čijem
društvu i za čiji novac su pili i jeli i kupovali žene. Čovjek koji je
plaćao smatrao je da dobro troši svoje pesose, ako ništa drugo a
ono stoga što je uživao u Dickovim šalama. Svakog dana bi Otto
iznajmio "Estrellitu", brodić za ribarenje na debelom moru, pa
bi četvorica prijatelja lutala uzduž obale. Cowboy je bio kapetan;
Otto je crtao i ribario; Perry je bacao udice, odavao se snovima,
Pjevao je; Dick nije ništa činio - jedino je mrmljao i groktao,
^io se na ljuljanje broda, lješkario je opijen suncem, sasvim
nepomičan, kao gmizavac na suncu. A Perry je rekao: "To je
°- Tako treba biti." Pa ipak, znao je da to ne može potrajati
"~ da će to zapravo završiti istog dana. Sutradan Otto se vraćao
Njemačku, a na Dickovo navaljivanje Perry i on će se vratiti u
exico City. "Naravno, dijete", rekao je kad su o tome raspra-
' '• "Sve je to lijepo. Sunce ti grije leda. Ali lova odlazi, odlazi,
9lx' A kad prodamo auto, što nam je ostalo?" . Odgovor je bio da su imali
veoma malo novca, jer su u to vri-e Već potrošili novac dobiven za stvari koje
su u Kansas Cityju

136

137

podigli čekovima bez pokrića-filmska kamera, zlatna dug za košulje, televizori.

Isto tako, policajcu iz Mexico Citvja, s jim se Dick upoznao, prodali su
dalekozor i sivi ručni radioapatat marke Zenith. "Mi se moramo vratiti u Mex,
prodati auto, a jan, možda dobiti posao u garaži. Bilo kako, tamo će biti bolje.
Bolji izgledi. Kriste, ja bih mogao više izvući od te Inez." Inez je bila
prostitutka koja se prikrpala Dicku na stubama Umjetničke &. lerije u Mexico
Citvju (posjetili su galeriju u okviru razgledavanja grada, što je bila
Perrvjeva želja). Bilo joj je osamnaest godina i Dick je obećao da će se oženiti
njome. Ali isto tako obećao je brak i Mariji, ženi pedesetih godina, koja bijaše
udovica "veoma uglednog meksičkog bankara". Upoznali su je u jednom lokalu, a
idućeg jutra ona mu je isplatila sedam dolara. "Što kažeš na to?" zapita Dick
Perrvja. "Prodat ćemo auto. Naći ćemo posao, Uštedjet ćemo našu lovu. A onda
ćemo vidjeti što će se dogoditi." Govorio je kao da on bolje od Perrvja može
točno predvidjeti što će se dogoditi. Možda će dobiti dvije ili tri stotine za
stari "che-vrolet". A Dick, ako on poznaje Dicka, a poznaje ga dobro-sd ga je
upoznao - odmah će to potrošiti na votku i žene.
Dok je Perry pjevao, Otto ga je skicirao u svojoj crtanki. Bila je to neka
sličnost, a umjetnik je shvatio i jedan aspekt koji nije bio veoma uočljiv u
osobe koja mu je pozirala - bila je to crta neke vesele, dječje zlobe koja je
podsjećala na zlobnog Kupi<" koji cilja otrovnim strijelama. Bio je gol do pasa.
(Perry se "stidio" skinuti i hlače, "stidio se"obući i kupaće gaćice, jer se
bojao da bi pogled na njegove izranjene noge mogao "izazvati mučninu"' pa je to
bio razlog što ni jednom nije ušao u vodu, bez obzi^ na sve njegove snove i
bajanja o podvodnim akcijama.) Otto f vjerno nacrtao i niz tetoviranih ukrasa
koji su krasili Perryjeve suviše mišićave grudi, ruke, male, čvrste, ali
djevojačke ruke- u crtanki koju je Otto dao Perrvju kao poklon prije odlaska
bilo) nekoliko crteža Dicka; bile su to "skice za aktove".
Otto je zatvorio crtanku, Perry je spustio gitaru, a Cowboy) izvukao sidro i
upalio motor. Bilo je vrijeme za polazak. Bi'1 s desetak milja od obale, a voda
se počela mračiti.

Perrv je tjerao Dicka na ribarenje. "Možda više nikad nećemo ima" tu priliku",
dodao je.
"Priliku?"
"Da ulovimo veliku ribu."
"Isuse, glavurda će mi pući", rekao je Dick. "Bolestan sam." Dick je često patio
od glavobolja, jakih poput migrene. Tada bi govorio da će mu glavurda prsnuti.
Smatrao je da su ti bolovi posljedica automobilskog sudara. "Molim te, dijete,
šutimo, tiho, tiho, molim te."
Nešto kasnije Dick je zaboravio na bol. Ustao je i vikao od uzbuđenja. I Otto i
Cowboy su vikali. Perrv je zakvačio "veliku". Više od tri metra dugačak morski
pas ronio je i izranjao, pjenušao more oko sebe, skakao u lukovima poput duge,
izvijao se, ponirao u dubinu, vukao konopac, letio, padao, dizao se. Prošao je
cio sat, i još nešto više, i tek tada su ga oznojeni ribari napokon uspjeli
svladati. Neki starac sa starinskim drvenim fotoaparatom vrzmao se u luci
Acapulca; kad je "Estrellita" pristala, Otto je platio starom da napravi šest
Perryjevih portreta pored njegova ulova. Starčeve slike su tehnički ispale
bijedno - smeđe i nejasne. Ipak, to su bile sjajne fotografije, ali zahvaljujući
Perrvjevu izrazu lica, njegovu pogledu čovjeka koji je postigao apsolutni
uspjeh, njegovu blaženom licu, kao da gaje najzad - kao u jednom od njegovih
snova - velika žuta Ptica odnijela na nebo.
Jednog prosinačkog poslijepodneva Paul Helm je podrezivao fazne cvjetne grmove
zbog kojih je Bonnie Clutter primljena za c'ana Kluba vrtlara Garden Citvja. Bio
je to tužan posao koji 8a )e podsjećao na jedno drugo poslijepodne kad se bavio
istim P°slom. Tada mu je pomagao Kenyon, a to je bilo posljednji P^t da ga je
vidio živa, i njega i Nancy. Tjedni koji su prošli tesko su pali g. Helmu. Bio
je "mizernog zdravlja" (mizernijeg , eS° je znao; preostala su mu još samo
četiri mjeseca života), a 10 je zabrinut zbog mnogih stvari. Na primjer zbog
svog posla.

138

139

Sumnjao je da će nastaviti i dalje. Nitko to nije točno znao, ali o je shvatio

da "djevojke", Beverlv i Eveanna, namjeravaju prodat' imanje - premda, kako je
čuo u kafeteriji, "nitko neće kupjf tu zemlju dok misterij traje". Osim toga, on
nije ni pomišljao da bi tu došli stranci i dizali ljetinu na "našoj" zemlji. G.
HeU je bio zabrinut - uglavnom zabrinut zbog Herba. Ovo mjesto govorio je, treba
"ostati u njegovoj obitelji". Jednom mu je Herb rekao: "Nadam se da će na ovom
mjestu uvijek biti jedan Clutter i jedan Helm." To je Herb rekao prije godinu
dana. Gospode, što će on ako farma bude prodana? Osjećao se "suviše starim da bi
se uklopio u nešto drugo".
Pa ipak, on mora raditi, a to je i bila njegova želja. Govorio je da on nije
jedan od onih koji skinu cipele i sjede pored peći. A istina je i to da mu se
život na farmi prilično izmijenio, osjećao se nelagodno: zaključana kuća, Nancvn
konj koji uzaludno čekana polju, miris jesenskih jabuka koje gnjiju na stablima,
a nigdje ni glasa - Kenvon ne poziva Nancy na telefon, Herb ne zvižduče svoje
zadovoljno "dobro jutro, Paule". On i Herb "sjajno suše slagali" - nikad ni
jedna neugodna riječ između njih. A zašto ga, onda, toliko ispituju šerifovi
ljudi? Ukoliko ne smatraju da on "nešto ne krije"? Možda nije trebalo spominjati
Meksikance. On je Alu Deweyju rekao da je u subotu, 14. studenoga, na dan
ubojstva, približno oko četiri sata, ugledao dvojicu Meksikanaca, jednog s
brkovima, a drugog s ospičavim licem, kako se vrzmaju na farmi River Vallev. G.
Helm ih je vidio kako kucaju na vratima "kancelarije", vidio je Herba koji je
izašao i s njima razgovarao na travnjaku, a otprilike desetak minuta kasnije
ugledao je strance kako odlaze; "izgledali su potišteno"' G. Helm je smatrao da
su oni molili neki posao, te da im je rečeno da za njih nema posla. Na žalost,
premda je nekolik0 puta zamoljen da ispriča svoju verziju događaja tog dana, °n
je o Meksikancima ispričao tek dva tjedna nakon zločina, )eI' kako je objasnio
Deweyju, "eto, odjednom sam se toga sjetio"' Ali Dewey i neki od njegovih
pomoćnika činilo se da ne vjeru) njegovoj priči, pa su se ponašali kao daje to
priča koju je izrnis"

da ih navede na krivi trag. Oni su radije vjerovali Bobu

T hnsonu, koji je prodavao police osiguranja, a koji je cijelo
botnje poslijepodne proveo u razgovoru s g. Clutterom u
iegovoj kancelariji, a koji je bio "apsolutno siguran" da je bio
'edini Herbov posjetitelj u vremenu od dva do šest sati i deset
minuta- G. Helm bijaše jednako siguran i uporan: Meksikanci,
Krk, ospice, četiri sata. Herb bi im rekao da on govori istinu,
uvjerio bi ih da on, Paul Helm, spada među ljude koji se "mole i
zarađuju kruh". Ali Herba nije više bilo.
Otišao je. I Bonnie. Prozor njezine spavaće sobe gledao je na vrt, pa bi je g.
Helm, obično "kad bi je uhvatilo", tu i tamo vidio kako duge sate nepomično
bulji u vrt, kao da ju je začaralo ono što je vidjela. ("Kad sam bila djevojka",
jednom je kazala prijateljici, "bila sam sasvim sigurna da su stabla i cvijeće
isto što i ptice ili ljudi. Da i oni razmišljaju i međusobno razgovaraju.
Vjerovala sam da ih možemo i čuti ako to zaista želimo. Trebalo bi samo oglušiti
se o sve ostale zvukove. Treba biti veoma miran i intenzivno slušati. Kadšto ja
u to i sada vjerujem. Ali teško je postati dovoljno tih i miran...")
Sjećajući se Bonnie na prozoru, g. Helm je pogledao kao da se nadao da će je
ugledati, duha iza prozora. Da je ugledao duha, ne bi ga to toliko zapanjilo kao
ono što je stvarno vidio - ruku koja sklanja zavjesu i pridržava je, i oči.
"Ali", kako je kasnije opisivao, "sunce je baš udaralo u tu stranu kuće" - tako
da je prozorsko staklo titralo, lelujalo je i iskrivljavalo sliku iza sebe - i
kad je g. Helm zaklonio oči od sunca i opet uzdigao Pogled, zavjese su opet bile
na svom mjestu, a pored prozora nije "il° nikoga. "Moje oči nisu bogzna kako
dobre, pa sam i sam mislio da me možda varaju", sjećao se.) "Ali ipak sam
odjednom ^tekao prokleto čvrsto uvjerenje da me nisu varale. A osim toga 10 sam
i prokleto čvrsto uvjeren da to nije bila utvara. Ja ne vjerujem u duhove.
Dakle, što je to moglo biti? Tko se to šulja P° kući. I to kad na to nitko nema
pravo osim ljudi od zakona. A ^° su ušli u kuću? Sve je bilo zaključano i
zabravljeno kao kad
10 najavljuje tornado. To me je mučilo. Ali nisam htio sam

140
141

ustanoviti o čemu se radi - ne a sam. Bacio sam ono sto s^ imao u ruci, ostavio
sam posao i precacem, preko polja, otiša sam do Holcomba. Čim sam' došao,
telefonirao sam šerifi, Robinsonu. Objasnio sam mu da netko lunja po Clutterovoi
kući. Dakle, oni su pojurili kao da su izbačeni iz topa. Državu, policajci.
Šerifi njegova družba. Ljudi iz K. B. I. Al Dewey. Baš kad su se raspoređivali
oko kuće stežući obruč i spremajući se za akciju, otvorila su se glavna ulazna
vrata. "Izašla je osoba koju nitko od prisutnih nikad nije vidio - muškarac
mladi od trideset godina, tamnih očiju, neuredne kose; uz bedro imao je futrolu
s pištoljem kalibra 38. Držim da smo svi koji smo ga ugledali mislili isto",
nastavio je g. Helm. "Nije se ni pomakao. Stajao je ukočeno. Kao da trepće
očima. Oni su mu uzeli pištolj i stali mu postavljati pitanja."
Ime mu je bilo Adrian -Jonathan Daniel Adrian. Bio je na putu za New Mexico i
trenutačno nije imao stalna boravišta. S kakvim je ciljem provalio u Clutterovu
kuću i kako je u tome najzad i uspio? Pokazao im je. (On je podigao metalni
poklopac bunara i kroz veliku cijev propuzao je do podruma.) Što se tiče razloga
zašto je to učinio - on je u novinama čitao o tom slučaju i bio je radoznao,
htio je vidjeti kako ta kuća izgleda. "A onda ga je netko zapitao", kako se Helm
sjeća tog događaja, "da li je on možda autostopist? Da li on na taj način putuje
do New Mexica? Ne, odgovorio je, on vozi vlastiti auto. A parkiran je nešto
dalje> Sad su svi otišli pogledati taj auto. Kad su vidjeli što je u njemu,
jedan od ljudi - možda je to bio Al Dewey - rekao mu jft rekao je tom Jonathanu
Danielu Adrianu: Dakle, gospodine, čini se da ćemo 'morati o nečemu
porazgovoriti'. Naime, u automobilu su pronašli i pušku. A i lovački nož."
Hotelska soba u Mexico Citvju. U sobi je ružan pisaći stol sa zelenkastim
zrcalom, a na rubu zrcala je cedulja s* štampanim upozorenjem direkcije hotela:
sm;

SU DIA TERMINA A LAS 2 R M. VAŠ DAN ZAVRŠAVA U U SATI

Drugim riječima, gosti moraju isprazniti sobu u označeno iieme ili mogu
očekivati da će im biti naplaćen i drugi dan; to • bio luksuz na koji sadašnji
korisnici sobe nisu ni pomišljali. Njih je zabrinjavalo hoće li moći platiti i
svotu koju već duguju. Naime, sve se zbilo kako je Perry predvidio: Dick je
prodao automobil, a tri dana kasnije taje svota, manje od dvjesta dolara,
uglavnom već ishlapjela. Četvrtog dana Dick je krenuo u lov za poštenim poslom,
a navečer je rekao Perrvju: "Dođavola! Znaš li koliko plaćaju? Kakve su nadnice?
Za stručnog mehaničara? Dva zelembaća dnevno. Meksiko! Mili moj, meni je dosta.
Mi se moramo odavle nekako iščupati. Vratiti se u Države. Ne, ja neću slušati.
Dijamanti. Zakopano blago. Probudi se, momče. Nema škrinja sa zlatom. Nema
potopljenih brodova. A da ih i ima - do đavola, ti ne znaš ni plivati." A idućeg
dana, pošto je posudio novac od bogatije od svojih dviju ljubavnica, udovice
bankara, Dick je kupio autobusne karte pomoću kojih će preko San Diega stići do
Barstowa, u Kaliforniji. "A onda možemo i pješke", rekao je.
Naravno, Perry je mogao učiniti po svome, ostati u Meksiku, pustiti Dicka da ode
onamo kamo je tako blesavo htio poći. Zašto ne? Nije li on uvijek bio "samonja",
bez ijednog "stvarnog Prijatelja" (osim sjedokosog, sivookog i "sjajnog" Willie-
Jaya)? Au on se bojao ostaviti Dicka; osjećao bi se "bolestan" čak Pomišljajući
na to, činilo mu se kao da namjerava "iskočiti iz aka. koji juri brzinom od
devedeset devet milja na sat". Osnova nJegova straha, ili se bar činilo da on
sam u to vjeruje, bila je n)egova nova predrasuda, neobjašnjiva sigurnost da "se
ništa ece dogoditi što bi se imalo dogoditi" sve dok se on i Dick "drže Jedno".
I oštrina Dickova govora "nakon buđenja", ratobornost , °jom je izrazio dotad
skriveno mišljenje o Perrvjevim snovima , a°-arna-sve to, bez obzira na
čudnovatost situacije, djelovalo ^Pvja, zapanjilo ga i povrijedilo, ali mu je to
bilo privlačno,
142

143

maltene je oživjelo njegovu raniju vjeru u grubog, "savršen muškaračkog",

pragmatičnog, odlučnog Dicka kojemu je 0 svojevremeno dopuštao da gospodari
njime. I tako, od trenutk kad se pojavilo sunce nad hladnim jutrom Mexico Cityja
početkom prosinca, Perry je tumarao nezagrijanom hotelsko* sobom skupljajući i
pakirajući svoju imovinu; činio je to veoma oprezno, kako ne bi probudio dvije
usnule sjene koje su ležale na jednom od dva hotelska kreveta: bili su to Dick i
mlada od njegovih zaručnica, Inez.
Imao je on nešto svoje što ga više nije zanimalo. Njihove posljednje večeri u
Acapulcu lopov je ukrao gitaru Gibson - odnijevši je iz kavane na obali gdje su
on, Otto, Dick i Cowboy nazdravljali "do viđenja" visokog alkoholnog sadržaja.
Perryje bio bijesan. Kako je kasnije rekao, osjećao se "stvarno jadno i
bijedno", objašnjavajući - "imaš gitaru tako dugo kao što sam je ja imao, voštio
sam je i sjajio, uštimao sam glas prema njoj, postupao sam prema njoj kao prema
djevojci koja ti doista treba, dakle, ona mi je postala nešto sveto". Ali dok mu
nestala gitara nije predstavljala nikakav vlasnički problem, nije se to moglo
kazati i za njegovu preostalu imovinu. Kako će on i Dick sad putovati na rukama
i nogama, jasno je kao sunce da sa sobom neće moći vući više od nekoliko košulja
i čarapa. Ostatak svoje odjeće morat će poslati poštom - i, doista, Perry je već
ispisao kartonski formular (uz nekoliko komada neoprana rublja naveo je i dva
para teških cipela, jedan par s donovima koji su ostavljali tragove mačje šape,
drugi par s donovima koji su imali pravih' geometrijske linije) i adresirao ga
sebi, u Las Vegas, Nevada.
Ali veliko pitanje i razlog stezanja srca bile su njegove ljubljene uspomene
prošlosti - dvije velike kutije pune knj'g3 i karata, požutjelih pisama,
pjesama, i neobičnih usporne"3 (naramenice za hlače i pojas od kože čegrtuša iz
Nevade, koje I sam ubio; erotični netsuke koji je kupio u Kvotu; okamenje0
patuljasto stabalce, također iz Japana; šapa medvjeda s Aljas^' Možda bi bilo
najbolje rješenje - barem najbolje kojeg s Perry mogao sjetiti - da sve te
stvari ostavi kod "Isusa", "k

koiem je "ječ bi° je vlasnik kafeterije prekoputa hotela i

ga je smatrao muy simpatico, osobom u koju je mogao
¦ ati apsolutno povjerenje da će mu u svakom trenutku vratiti
• 2ovu imovinu. (Namjeravao je zatražiti svoje stvari čim bude "mao "fiksnu
adresu".)
Ipak, bilo je nekih stvari koje su bile suviše vrijedne da bi ih izložio riziku
da se izgube; zbog toga, dok su ljubavnici spavali, lješkarili, a kazaljka na
satu tek što nije pokazivala dva sata poslije podne, Perry je razgledavao stara
pisma, fotografije, isječke, i iz njih je izabirao one podsjetnike prošlih dana
koje je namjeravao ponijeti sa sobom. Medu njima bijaše loše otipkani sastav s
naslovom "Povijest mog dječačkog života". Autor tog rukopisa bio je Perrvjev
otac, koji je sve to napisao prošlog prosinca i adresirao rukopis na Kansašku
državnu kaznionicu, u nastojanju da iskamči uvjetno otpuštanje za svog sina. Bio
je to dokument koji je Perry pročitao najmanje stotinu puta, i to nikad
ravnodušno:
"DJEČAŠTVO - Sa zadovoljstvom ću vam to ispričati kako ja to
vidim, i dobro i zlo. Da, Perrvjevo rođenje bilo je normalno. Zdravo
- da. Da, mogao sam se za nj propisno brinuti sve dok se moja žena
nije pretvorila u besramnu pijanicu kad su moja djeca bila već školskog
uzrasta. Dobrog raspoloženja i karaktera - i da i ne, ali sve je vrlo
ozbiljno ako se s njim loše postupa, jer to nikad ne zaboravlja. Ja poštujem
svoja obećanja a to tražim i od njega. Moja je žena bila drugačija. Živjeli
sm° na selu. Svi smo mi oni istinski ljudi što žive izvan kućnog praga.
^voju sam djecu učio Zlatnom Pravilu. Živi i pusti druge da žive i u
mn°go slučajeva moja bi djeca kazivala jedno o drugome kad bi činilo
nest0 '°še, a krivac bi uvijek priznao i zakoraknuo naprijed, voljan da
ije batine i uvijek su obećavali da će biti dobri, obećavao sam im,
° budu dobri i ako svoje zadatke budu brzo završavali, i s voljom, da
se nioći slobodno igrati. Kao prvu stvar izjutra oni bi se oprali, obukli
Clsto rublje i odjeću, ja sam oko toga bio jako uporan, kao što sam i
ecavao da drugima čine nepodopštine, a ako bi im druga djeca nanijela
1 Ja sam moju djecu prisiljavao da se s njima više ne igraju. Naša djeca

144

145

'ja dane
nisu nam bila teška sve dok smo bili zajedno. Sve je započelo kad je nw žena
htjela otići u Grad i živjeti divljim životom - pobjegla je i tako j učinila.
Pustio sam je da ode i kazao sam joj zbogom kad je ona sjedala u auto i spremala
se da me ostavi (bilo je to za vrijeme krize). Sva su moj djeca plačući
vrištala. Ona ih je klela govoreći da će oni pobjeći od mene i tek jednom se
vratiti. Poludjela je i tada je kazala da će natjerati djecu da me mrze, što joj
je i uspjelo, osim u slučaju Perrjja. Zbog svoje ljubavi prema svojoj djeci
poslije nekoliko mjeseci otišao sam da ih pronađem, pronašao sam ih u San
Franciscu, a da moja žena ne zna. Pokušavao sam ih vidjeti u školi. Moja je žena
naredila učitelju da mi ne dozvoli vidjeti ih. Međutim, uspio sam ih vidjeti dok
su se igrali u školskom dvorištu i bio sam iznenađen kad su mi kazali "mama nam
je rekla da s tobom ne razgovaramo". Svi osim Perrjja. On je bio drugačiji. On
me je zagrlio i htio je pobjeći sa mnom istog časa. Rekao sam mu Ne. Ali čim je
škola završila, on je odjurio do kancelarije mog advokata, g. Rinsoa Turcoa.
Odveo sam mog dječaka natrag njegovoj majci i napustio Grad. Perry mi je kasnije
rekao, da mu je majka kazala da si pronađe novu kuću. Dok su moja djeca bila s
njom, mogla su se skitarati kako su htjela, pa sam saznao da se Perry uvalio u
nepriliku. Htio sam da ona zatraži rastavu, što je i učinila poslije nešto više
od godine dana. Naroljavala bi se i vucarala živeći s nekim mladićem. Ja sam se
usprotivio rastavi i djecu sam dobio na čuvanje. Poveo sam Perrvja da živi sa
mnom. Druga su djeca stavljena u domove, jer ja ih nisam mogao sve povesti u moj
dom, a kako su bila djelomično indijanske krvi, socijalna skrb je povela brigu o
njima kako sam ja tražio.
Bilo je to u vrijeme krize. Radio sam u W. P. A. - veoma niske nadnice. U to sam
vrijeme imao nešto imovine i malu kuću. Perry i ja sffl° mirno živjeli. Srce mi
je bilo ranjeno, jer sam ja također još volio svoji1 drugu djecu. Odao sam se
skitarenju kako bih sve to zaboravio. Zaradim" sam za oboje. Prodao sam imanje i
živjeli smo u "kući - automobilu*1 Perry je pohađao školu onoliko koliko je bilo
moguće. Nije previše vol'0 školu. On brzo uči i nikad se ne svađa s drugom
djecom. Jedino kao f? je Bully Kid uzeo na zub. On je bio niska rasta, krupan,
novodošli đak
voli
školi, pa su ga nastojali zafrkavati i maltretirati. Ustanovili su da se tući za
svoja prava. Tako sam odgajao svoju djecu. Uvijek sam im

izazovu borbu, jer 'ako to učinite, ja ću vas, bogami, mlatnuti kad ""saznam-
Ali ako druga djeca započnu borbu, pokažite sve što znate', i 0(i ;e dijete
dvostruko starije od njega u školi dotrčalo do njega i . -|0 ga, ali ga je na
njegovo iznenađenje Perry maznuo, srušio ga i A bro ga> bogami, namlatio. Ja sam
mu dao nekoliko savjeta u hrvanju. Naime, jednoć sam i ja bio u sportu Boks &
Hrvanje. Nadstojnica škole i a djeca promatrala su borbu. Nadstojnica je voljela
velikog dječaka. Nije mogla progutati što vidi kako moj mali dječak Perry mlati
velikoga. Poslije " peny je bio Kralj Djece u školi. Kad bi neki veliki dječak
pokušao tući manjega, Perry bi to odmah uredio. Sad se čak i Big Bully bojao
Perrvja i morao je biti dobar. Ali to je smetalo nadstojnicu škole pa mi se
požalila na Perrfjeve tuče u školi. Rekao sam joj da ja sve to znam i da ne
namjeravam dopustiti da dvaput veći dječaci tuku mog dječaka. Osim toga zapitao
sam je da mi objasni zašto dopušta Bullvju Kidu da tuče druge dječake. Rekao sam
joj da Perry ima pravo da se brani. Perry nikad nije izazivao gužvu, a ja ću
povesti o toj stvari dobrano računa. Kazao sam joj da mog sina veoma vole svi
susjedi i njihova djeca. Isto tako sam joj rekao da ću Perryja uskoro ispisati
iz te škole i da ćemo otići u drugu državu. Tako sam i učinio. Perry nije Anđeo,
mnogo puta je postupio krivo kao i mnoga druga djeca. Pravo je Pravo, a krivo je
krivo. Ja ne podmećem leda onome što je krivo, a on to čini. Treba na Težak
Način platiti kad čini loše, zakon je Gazda, što on sada zna.
MLADIĆKO DOBA - Perry je u drugom ratu ušao u Trgovačku
mornaricu. Ja sam otišao na Aljasku, on je kasnije došao k meni. Ja sam
"vio krzna a Perry je radio u Komisiji za ceste Aljaske - prve zime, a
^tun je kraće vrijeme radio na željeznici. Nije mogao naći posao koji bi
mu se sviđao. Da - dao bih mu koji dolar tu i tamo kad bih imao. On
mi Je također slao 3o,oo dolara mjesečno za vrijeme rata u Koreji, dok je
n bio tamo od početka do kraja i bijaše demobiliziran u Seattleu, Wash.
^no, koliko je meni poznato. On naginje mehanici. Buldožeri, ono za
puzanje kanala, kopačice, teški kamioni svih tipova, to je njegova želja.
'skustvo koje je stekao doista je dobro. Ponekad je neoprezan i luđački
Zl s Motorkotačima i lakim automobilima. Ali otkad je dobro polizao što
aci "fzina, i otkad su mu obje Noge & kuk slomljeni, sada vozi sporije,
tOsamsiguran. ,,...,. . ...

146

li

147

REKREACIJA - ŠTO GA PRIVLAČI. Da, imao je n prijateljica, ali čim bi našao

djevojku koja bi ga podcjenjivala ili s j.•¦ loše postupala, on bi je napustio.
Koliko ja znam, nije se ženio. Bit će A se boji vidjevši kakvog sam ja vraga
natrapio na se s njegovom majkom 1 sam Trezven čovjek a koliko ja znam Perry je
osoba koja ne voli pijani^. Perry je baš mnogo poput mene. On voli Društvo
poštenih tipova-ljujj koji žive na zraku poput mene, voli biti sam a također
najviše voli radij sam. Tako i ja. Ja sam djevojka za sve, da tako kažem, a
majstor sam" nekim stvarima a tako je i Perry. Pokazao sam mu kako će zarađivati
za život radeći kao čovjek koji stavlja zamke za krzna, kao istraživač,
drvodjelja, drvosječa, s konjima itd. Ja znam kuhati a tako i on zna, nije to
profesionalno kuhanje već eto onako jednostavno kuhanje za sebe. Peći kruh,
itd., loviti, ribariti, postavljati zamke, bilo što drugo činiti. Kao što sam
ranije rekao Perry uživa da je svoj Gazda i ako mu se dade prilika da radi posao
koji voli, kad mu se kaže kako želiš da ti nešto napravi, tada ga ostavi samog,
on će s velikim ponosom završiti svoj posao. Ako vidi da Gazda cijeni njegov rad
on će sve učiniti za njega. Ali nemoj biti grubi njim. Kaži mu na ugodan način
kako želiš da ti to napravi. On je veliki osjetljivko, lako mu je povrijediti
osjećaje, a bogami i moje. Ja sam ostavio nekoliko poslova i tako i Perry zbog
Grubih Gazda. Perry nema mnogo školovanja kao ni ja, ja sam samo završio drugi
razred. Ali nemojte zbog toga misliti da mi nismo pametni. Ja sam samouk kao i
Perry. Sjedenje t Bijelom Košuljom nije za Perrjja ili mene. Ali vanjske poslove
mi radimo majstorski i ako ne možemo, pokažite meni ili njemu kako se to radi i
za nekoliko dana mi ćemo savladati posao ili stroj. Knjige ne trebaju-Praktično
iskustvo mi odmah steknemo, ako nam se najprije p°sa0 dopadne. U prvom redu mi
moramo voljeti posao. Ali sada on je Krip" zamalo sredovječan čovjek. Perry zna
sada da ga neće Poduzimači, boga1)1 ne mogu dobiti poslove na teškoj opremi,
ukoliko te Poduzimač dobro" pozna. On to počinje shvaćati, on počinje shvaćati,
on počinje misi'0 jednostavnijem načinu da se izdržava na liniji mog života. Ja
sam sigurJ^ da sam ispravan. Također mislim da brzina nije više njegova želja.
Jasve zapažam u njegovim pismima meni. On kaže "budi oprezan Tata. Ne v ako si
pospan, bolje da zaustaviš i odmoriš se pored puta". Te iste rijeci s^ ja njemu
govorio. Sada on to meni govori. Naučio je lekciju.

foko j držim - Perrv je naučio lekciju koju nikad neće zaboraviti. Ja mu sve
znači i vi ga više nikad nećete staviti iza rešetaka. Ja sam da sam u pravu.
Vidim veliku promjenu u načinu kako govori. On j L ko žali svoju grešku kaže mi.
Također znam da je posramljen i da će \ susretati ljude koje zna, neće im kazati
daje bio iza rešetaka. Zamolio
je da njegovim prijateljima ne kažem gdje je. Kad mi je pisao i rekao . . j^
rešetaka, ja sam mu rekao da mu to bude lekcija - da sam sretan , se dogodilo
tako kad bi moglo biti i gore. Netko ga je mogao ubiti. Također sam mu rekao da
svoju kaznu iza rešetaka uzme s osmijehom er ti si to sam učinio. Znaš ti to
bolje. Nisam te ja podigao da kradeš od drugih, pa mi se nemoj žaliti kako je
gadno u zatvoru. Budi dobar dječak u zatvoru. I On je obećao da će biti. Nadam
se da je dobar zatvorenik. Uvjeren sam da ga više nitko neće nagovoriti da
krade. Zakon je gazda, on to zna. On voli svoju Slobodu.
Kako ja dobro znam da će Perrv biti jako dobar ako dobro s njim postupate.
Ponašajte se prema njemu podlo, i vi dobijete borca spremna na borbu. Možete mu
povjeriti svaki iznos ako vam je prijatelj. On će učiniti kako kažete, on neće
ukrasti cent od prijatelja ili nekog drugog. Prije nego se ovo dogodilo. I ja se
iskreno nadam da će on ostatak svog života provesti kao pošten čovjek. On je
ukrao nešto u Kompaniji s drugima kad je bio malo dijete. Samo zapitajte Perrvja
da li sam mu ja bio dobar otac zapitajte ga da li mu je majka bila dobra u
Friscu. Perrv zna što je dobro za njega. Vi ste mu dali batine za uvijek. On zna
kad je potučen. On nije pizdek. On zna da je život prekratak, da bi se znojio da
ga opet Potroši iza rešetaka.
RODBINA. Jedna sestra Bobo udata, i ja njegov otac to smo svi Perry-jwi koji
živimo. Bobo i njezin muž sami se izdržavaju. Posjeduju vlastitu Kuću i ja sam u
stanju, sposoban sam i aktivan da vodim brigu o sebi. "je dvije godine prodao
sam svoju kućicu u Aljaski. Namjeravam iduće 8°dine nabaviti drugu vlastitu
kućicu. Pronašao sam i stavio zahtjev na n<*oliko rudnih nalazišta i nadam se da
ću iz njih nešto izvući. Osim toga )a Se i dalje bavim istraživanjem. Tražili su
od mene da napišem knjigu o
Jetničkom drvorezu, a čuvena Koliba Lovaca Na Krznaše koju sam ja ^¦adio u
Aljaski svojevremeno mom boravištu poznata je svim turistima
)' autornobilom putuju do Anchoragea a možda ću i ja. Dijelim sve što

148

149

imam s Perrvjem. Kad god ja jedem on jede. Sve dok sam ja živ. 11^. umrem, ja
imam životno osiguranje koje će njemu biti plaćeno tako A, može započeti ŽIVOT
Ponovno kad opet bude slobodan. U slučaju da1 tada ne budem živ."
Tajebiografijauvijekizazivalaburu emocija-samosažaljenje na vrhu, ljubav i
mržnja koji u početku idu podjednako, a &. tim mržnja malo-pomalo prevladava.
Većina uspomena koju je izazivalo čitanje tog rukopisa bila je neželjena, ali ne
baš sve. \] stvari, činilo mu se vrijednim sačuvati uspomene na prvi dio svog
života - to je poglavlje sastavljeno od aplauza, divljenja. Imao je možda tri
godine i sa svojim sestrama i starijim bratom sjedio je na tribini gledališta za
izvođenje rodeo bravura pod otvorenim nebom; na ringu je vitka djevojka iz
indijanskog plemena Cherokee svladavala divljeg konja, "ritajućeg divlja-na", a
raspletena kosa letjela je naprijed-natrag kao u plesača flamenca. Ime joj je
bilo Flo Buckskin, bila je profesionalac u natjecanjima rodea, "šampionka u
jahanju divljana". Isto tako i njezin muž, Tex John Smith; zgodna Indijanka i
zgodni irski kauboj upoznali su se za vrijeme rodeo-turneje na američkom Zapadu
- ubrzo su se vjenčali i sada se u gledalištu već nalazi četvoro djece koja ih
promatraju iz gledališta. (Perry se sjetio i mnogih drugih priredaba s rodeom -
sjetio se svog oca kako vješto izaziva seriju kružnica s lasom ili svoje majke
sa srebrnim' tirkiznim narukvicama koje su joj zveckale na zglobovima, kak°
izvodi trikove jašući dešperatnom brzinom koja je uzbuđivala njeno najmlađe
dijete i tjeralo gomile gledatelja u gradovima od Teksasa do Oregona da "ustanu
i aplaudiraju".)
Tim "Tex & Flo" nastavljao je svoje predstave sve dok Perr? nije navršio pet
godina. Gledajući na te dane, Perry je jednoć primijetio da to baš "nije bio
jeftini sladoled", drugi put se ovak" izrazio: "Nas šestoro vozili smo se u
staroj kamiončini, često si"0 u njoj spavali, a živjeli smo od kondenziranog
mlijeka, keks* kukuruzne kaše. Bilo je to kondenzirano mlijeko poznato k* 'Hawks
Brand', a ono je oslabilo moje bubrege - puno "^

zbog čega sam uvijek mokrio u krevet." Pa ipak nije to bio ". t bez veselja,
naročito za dječačića koji se ponosi svojim
diteljima, koji uživa u njihovoj spretnosti i hrabrosti - to je svakako bilo
sretnije razdoblje od onoga koje je imalo uslijediti. Naime, Tex i Flo su se
stalno naselili pored Renoa, u Nevadi, jer h ie na to prisilila bolest. Prestali
su se baviti svojim zanimanjem. Borili su se, a Flo "uze roljati whiskey", i kad
je Perry navršio šest godina, otišla je u San Francisco, uzevši i djecu sa
sobom. Bilo je točno onako kao što je stari čovjek napisao: "Pustio sam je da
ode i rekao sam joj zbogom kad je ona sjela u auto i ostavila me iza sebe (bilo
je to za vrijeme krize). Moja su djeca vriskala što su najviše mogla. Ona ih je
klela govoreći im da sad odlaze, ali da će se kasnije vratiti meni." I, doista,
u sljedeće tri godine Perry je pobjegao u nekoliko navrata, odlučan da pronađe
svog izgubljenog oca, jer je on isto tako izgubio i majku, naučio ju je
"prezirati"; alkohol je iskrivio lice i naduo tijelo svojevremeno čvrste i vitke
Indijanke iz plemena Cherokee; alkohol je "ogorčio njezinu dušu", izbrusio
njezin jezik do najzlobnije tananosti i uništio samopoštovanje te žene, koja se
podavala svakome ne pitajući ni ime, konobarima i tramvajskim kondukterima i
ostalim osobama koje su uzimale ono što je ona nudila bez naplate (jedino je
insistirala da najprije s njom piju i plešu uz glazbu s navijena gramofona).
Zbog toga je Perry, kako se sjeća, uvijek "mislio na taticu, u nadi da će on
doći i odvesti me, i sjećam se izvrsno kako sam & opet ugledao. Stajao je u
školskom dvorištu. Bilo je to kao tad najtočnije naciljaš loptu. Kao da vidim
najbolji udarac Di ^ia. Ali tata mi nije htio pomoći. Rekao mi je neka budem
zagrlio me i otišao. Nedugo iza toga majka me stavila u ki dom za djecu bez
roditelja. Bila je to kuća u kojoj su J|VlJek uza me bile Crne udovice. Tukle su
me. Jer sam mokrio u ^et. To je jedan od razloga zbog kojeg ne trpim redovnice.
Ni
°ga. Ni religiju. Ali kasnije sam ustanovio da postoje još i gori )Uc"- Jer,
poslije nekoliko mjeseci oni su me izbacili iz sirotišta,
°na (njegova majka) me stavila na još gore mjesto. Nekakvo

150

151

dječje sklonište kojim je upravljala Vojska spasa. I oni mrzili. Zato što sam
mokrio u krevet. Zato što sam bio i Indijanac. Bila je jedna časna sestra koja
me nazivala i govorila je da nema razlike između nigera i Indijanaca. Oh, ISu
se, kako je ona bila prokleto kopile! Rođeno kopile. Što je On. sve činila sa
mnom! Napunila bi kadu sasvim ledenom vodom stavila me u nju i držala me sve dok
ne bih poplavio. Sve dok se ne bih počeo utapati. Ali ta kujetina me izvukla u
zadnji čas Dobio sam upalu pluća. Zamalo nisam odapeo. Bio sam dva mjeseca u
bolnici. Dok sam ležao tako bolestan, vratio se tata, Kad mi je bilo dobro, on
me odveo."
Gotovo godinu dana otac i sin živjeli su zajedno u kući nedaleko od Renoa, a
Perry je išao u školu. "Završio sam treći razred", sjeća se Perry. "To je bio
kraj. Nisam se više našao u školi. Tog ljeta je tata napravio neku primitivnu
tvorevinu, nešto poput kućice na kotačima, što je nazvao kućom-automobilom.
Imala je dvije odajice i mali prostor za kuhanje. Peć je bila dobra. Mogao si u
njoj peći što si htio. Sami smo pekli kruh. Ja sam ukuhavao voće-jabuke i drugo
što bih pronašao. Tako smo mi idućih šest godina lunjali po zemlji. Nigdje nismo
dugo ostajali. Kad bismo na nekom mjestu ostali suviše dugo, ljudi bi počeli
buljiti u tatu, ponašati se prema njemu kao da je on komedijaš, a ja sam to
mrzio, to me vrijeđalo. Tada sam volio tatu. Bez obzira na to što je znao biti
grub sa mnom. U svemu je volio biti apsolutni gospodar. Ali tada sam volio tatu.
Uvijek mi je bilo drago kad bismo krenuli dalje. Krenuli bismo i do Wyominga>'
Idaha, Oregona, čak do Aljaske." Na Aljasci je Tex naučio svog sina da sanja o
zlatu, da ga traži na pjeskovitim dnima pjenušavu1 potočića, a tamo se Perry
naučio i upotrebi revolvera, naučio ]L derati medvjede, postavljati zamke
vukovima i jelenima.
"Kriste, što je bilo hladno", sjeća se Perry. "Tata i ja spayal smo sklupčani
zajedno, umotani u pokrivače i medvjedu kozUl Ujutro, prije dana, ja bih
pripremao naš doručak, kekse i ^ meladu, pečeno meso; a onda bismo krenuli na
dnevne posl°v da iskamčimo nešto za život. Bilo bi sve u redu, da ja nis^
152

o; jto Sam postajao stariji sve sam manje poštovao tatu. °n :e sve znao na
jedan način, ali ništa nije znao na drugi. Tata • imao pojma o dobrom dijelu
moje ličnosti. Nije razumio .. jnu jotu od svega toga. Na primjer, znao sam
svirati har-niku čim sam je uzeo u ruku. I gitaru. Imao sam tu prirodnu muzičku
nadarenost. To tata nije uvidio. Niti je o tome odio računa. Volio sam i čitati.
Proširivati svoj rječnik. Pisati li izmišljati pjesme. A znao sam i crtati. Ali
nikad me nitko niie ohrabrivao, niti mi davao podrške - ni on ni itko drugi.
Noćima bih spavao otvorenih očiju-pokušavajući kontrolirati svoj mjehur, a
djelomično zbog toga što nisam mogao prestati razmišljati. Kad bi god bilo tako
hladno da se jedva moglo disati, ja bih razmišljao o Havajima. O filmu koji sam
vidio. S Dorothv Lamour. Tamo sam hito ići. Tamo gdje je sunce. Gdje imaš na
sebi samo travu i cvijeće."
Sve više kinjen takvim životom, jedne blage večeri za vrijeme rata 1945. godine,
Perry se našao u jednom salonu za tetoviranje u Honoluluu; istetovirali su mu
zmiju na lijevoj podlaktici. Evo kako je došao tamo: svađa s ocem, autostopom od
Anchoragea do Seattlea, posjet uredu za regrutaciju mornara za trgovačku
mornaricu. "Ali ne bih se nikad u to upustio da sam znao što me čeka", kazao je
Perry. "Nije riječ o radu, a i sviđalo mi se biti mornarom - luke i sve to. Ali
kraljice na brodovima nisu mi davale mira. Šesnaestogodišnjak i k tome niska
rasta. Znao sam se braniti, naravno. Ali, znate, mnoge kraljice nisu baš
efemini-rane. Dodavola, znao sam kraljica koje bi znale baciti stol kroz prozor.
A iza stola i klavir. Takve djevojke vas mogu paklenski namučiti, naročito kad
ih se nekoliko udruži s namjerom da te progone, a ti si samo dijete. To te može
dovesti do želje da se u°iješ. Nekoliko godina kasnije, kad sam otišao u Armiju-
kad ^ se nalazio u Koreji - iskrsnuo je isti problem. Ja sam se obr° ponio u
Armiji, bio sam dobar kao i drugi najbolji; dali u mi Brončanu zvijezdu. Ali
nisu me unaprijedili. Poslije četiri o dine, i to staJno boreći se u tom
prokletom korejskom ratu, et)ao sam postati barem kaplar. Ali ništa od toga.
Znate zašto?
153

Zato što je naš narednik bio oštar i grub. Zato što mu ja nišan, legao. Isuse,
što ja to mrzim. Ja to ne podnosim. Premda -^ ne znam. Neke pokvarenjake sam
doista volio. Sve dok ne V nešto pokušali. Najvredniji prijatelj kojeg sam ikad
imao, doista osjećajan i inteligentan, pretvorio se u pokvarenjaka."
U razmaku između napuštanja trgovačke mornarice i odlaska u vojsku, Perry se
pomirio s ocem koji je - kad ga je sin napustio - odjezdio do Nevade, a onda se
opet vratio na Aljasku Godine 1952, kad je Perry završio vojnu službu, starac je
bio u kovitlacu planova da zauvijek završi sa svojim lutanjima. "Tata je bio u
groznici", priča Perry. "Pisao mi je da je kupio nešto zemlje na cesti nedaleko
od Anchoragea. Rekao je da će sagraditi lovačku kolibu, sastajalište turista.
Unaprijed je odredio ime - Koliba lovaca na krznaše. Zamolio me da što prije
dođem kako bih mu pomogao da je izgradi. Bio je uvjeren da ćemo zaraditi dosta
para. Dakle, dok sam se još nalazio u Armiji, s boravištem u Fort Levvisu,
država Washington, kupio sam motorkotač (smrtokotač, trebali bi ga nazvati) i
čim sam otpušten, krenuh za Aljasku. Došao sam do Bellinghama. Tamo do granice.
Kišilo je. Moj kotač je skliznuo."
To klizanje je za godinu dana odgodilo njegov susret s ocem. Šest mjeseci proveo
je na operacijama i bolničkom liječenju, a ostatak vremena oporavljao se u
šumskom domu nedaleko od Bellinghama, koji je pripadao mladom Indijancu,
drvosječi i ribaru. "Joe James. On i njegova žena postupali su sa mnom kao s
prijateljem. Razlika u našim godinama bila je samo dvije ilitrl godine, ali oni
su me primili u svoju kuću i postupali sa mnom kao da sam jedno od njihove
djece. Volio sam ih. Bilo je to ^ K. Imali su problema sa svojom djecom, ali to
nije umanjival" njihovu ljubav prema njima. U to su vrijeme imali četvoro d)eCL'
ali se taj broj na kraju popeo na sedam. Joe i njegova obitelj bu su veoma dobri
prema meni. Ja sam bio na štakama, bio s^ prilično bespomoćan. Samo sam sjedio.
Kako bih nešto rao'0' kako bih i ja pokazao neku korist, započeo sam ostvarivati
nest što je sličilo na školu. Učenici su bili Joeova djeca s njihovim H1
154

riiateljima, a nastavu smo održavali u sobi za dnevni bora-t Učio sam ih svirati
harmoniku i gitaru. Crtanje. I lijepo pi-
•e Uvijek svi govore kako ja imam lijep rukopis. To je točno, r zato što sam
jednom kupio knjigu o lijepom pisanju i vježbao
dok nisam počeo pisati onako kao što je bilo u knjizi. Isto
ko čitali smo priče - svako dijete bi čitalo po jednu, a ja bih
.i jspravljao u čitanju. Bilo je to zabavno. Volio sam djecu. Malu
djecu. To je bilo lijepo vrijeme. Ali tada je došlo proljeće. Boljelo
ffle ;e hodati, ali mogao sam hodati. A tata me još čekao."
Čekao ga je, ali ne skrštenih ruku. Kad je Perry stigao do mjesta gdje je
trebala biti podignuta lovačka koliba, njegov je otac, radeći sam, završio
najteže radove - očistio je zemljište i pripremio balvane za gradnju, istukao je
i dovezao vagone kamenja. "Ali nije započeo gradnju dok ja nisam došao. Svaki
prokleti dio načinili smo zajednički. Samo jednom nam je pomagao jedan
Indijanac. Tata je bio poput manijaka. Ništa ga se nije ticalo što se zbiva -
snježne oluje, kišne oluje, vjetrovi koji obaraju stabla - ali mi smo
nastavljali dalje. Onog dana kad je krov bio završen, tata je plesao po cijeloj
njegovoj površini, vriskao i smijao se, održao je pravu predstavu. Dakle, ispala
je to izvanredna stvar. U kolibi je moglo spavati dvadeset ljudi. U prostoriji
za objedovanje bio je veliki kamin. A nismo zaboravili ni na posebni salon za
koktele i zabavu. Salon za koktele Tote-mski stup. Tu sam ja trebao voditi brigu
o gostima. Pjevati i tako ^je. Krajem 1953. otvorili smo posao."
Ali očekivani lovci nisu dolazili, a obični turisti - nekolicina
n)ui koji su prolazili tim putem - tu i tamo bi se zaustavili da
otografiraju nevjerojatnu primitivnost Lovačke kolibe, ali bi se
eorna rijetko zaustavljali i preko noći. "Neko smo se vrijeme
varavali. Uporno smo mislili da će stvar prohodati. Tata je nas-
)a° da se posluži i nekim trikovima. Načinio je Vrt uspomena.
Zdencem želja. Uz cestu postavio je reklame. Ali sve to nije
n'jelo ni marjaša više. Kad je to tata shvatio - kad je shvatio : 0(* ^ga toga
nema koristi, da smo samo potrošili naše vri-
e l novac - on stade nasrtati na me. Počeo se ponašati kao
155
I

gazda. Počeo je vrijeđati. Govorio je da ja ne obavljam svoj * posla. Nije to

bila ni njegova ni moja greška. U takvoj situac"° bez novca i sa sve mračnijim
izgledima, morali smo ići je/1 drugome na živce. Došao je trenutak kad smo
jednostavno b gladni. Dotle smo došli. Barem prividno. Keks. Tata je zgrab1 keks
iz moje ruke i rekao da ja previše jedem, da sam pohlepno sebično kopile, i da
mu nije jasno zašto me vrag ne odnese, jerm. on tu više ne želi vidjeti.
Nastavljao je s takvim načinom života sve dok mi nije prekipjelo. Zgrabih ga
rukama za vrat. Moje ru^ koje nisam mogao kontrolirati. Ruke su ga htjele
zadaviti. Tatu koji je vješt hrvač, čovjek koji zna iz svega izmigoljiti.
Oslobodio se i pojurio po pištolj. Vratio se uperivši ga u mene. Rekao mije
'Pogledaj me, Perry. Ja sam posljednji živ čovjek kojeg si vidio', Ja stajah
ukočeno na svom mjestu. No tada on shvati da mu je pištolj prazan i stade
plakati. Sjeo je i plakao poput djeteta, Učinilo mi se da se više ne ljutim na
njega. Bilo mi gaje žao. Bilo mi je žao obojice. Od toga ipak nikakve koristi-ja
jednostavno nisam imao što zucnuti. Podoh na šetnju. Bijaše travanj, ali šuma
je, još sva bila pod dubokim snijegom. Tumarao sam sve do noći, Kad sam se
vratio, nađoh kuću u mraku zatvorenih vrata. Ana snijegu ispred kućice bijaše
sve što sam imao. Sve je to tata poba-cao. Knjige. Odjeću. Ama baš sve. Ostavih
sve na istom mjestu. Osim gitare. Uzeh gitaru i krenuh cestom. Ni dolara u džepa
Oko ponoći zaustavio se kamion i šofer me uze u kabinu. Zapitao me kamo smjeram.
Odgovorio sam: Bilo kamo da vozite fl mene je dobar smjer."
Nekoliko tjedana kasnije, nakon što se opet sklonio k0(1 Jamesove obitelji,
Perry se odlučio za definitivno odrediš^ - Worcester, Massachusetts, mjesto u
kojemu je živio jedaD "armijski drug" koji bi mu se mogao i razveseliti, a i
pomoći rfl da pronađe "dobro plaćeni posao". Razne stranputice produz1 mu
putovanje prema istoku; prao je tanjure u restoranu Omahi, prodavao je benzin u
garaži u Oklahomi, a mjesec a& radio je i na rancu uTeksasu. U srpnju 1955, na
odvojku $iC Worcesteru, obreo se u Phillipsburgu, gradiću u Kansasu, ita^

dbina" stala nametati u vidu "lošeg društva". "Ime mu Se-*' Smith") priča Perry.
"Preživao se kao i ja. Ja mu se čak i ne 'am imena. On bijaše samo tip s kojim
sam se negdje sudario, s', :e i auto i kazao mi je da će me odvesti sve do
Chicaga. i ako, vozikajući se kroz Kansas, dođosmo do tog mjestašca p,
jllipsburga i zaustavismo se da zavirimo u kartu. Čini mi se da h'jaše nedjelja.
Zatvorene trgovine. Mirne ulice. Moj prijatelj, boe ea blagoslovio, ogledao se
oko sebe i nešto predložio." Prijedlog je bio u 'deji da provale u obližnju
zgradu, Chandler Sales Companv. Perry se složio i tako oni provališe u prazne
prostorije odnijevši poprilično uredskih strojeva (pisaće strojeve, računske
strojeve). Možda bi na tome sve i ostalo da su kradljivci nekoliko dana kasnije
poštovali prometni znak u gradu Saint Joseph, u državi Missouri. "Robetina još
bijaše u autu. Pajkan koji nas je zaustavio po svaku je cijenu htio saznati gdje
smo mi to nabavili. Izvršiše neka provjeravanja i, kako to oni kažu, vratili su
nas u Phillipsburg, Kansas. A tamo rulja održava doista dražestan zatvor. Pod
uvjetom da vam se zatvori sviđaju." Nije prošlo ni četrdeset i osam sati, a
Perry i njegov druškan zapaziše otvoren prozor, propuzaše kroza nj, ukradoše
auto i uzeše smjer prema sjeveroistoku do McCooka u Nebraski. "Uskoro se
raziđosmo, ja i g. Smith. Nemam blage veze što se kasnije s njim dogodilo.
Svakako smo se obojica našli na popisu traženih osoba FBI-a. No, koliko je meni
poznato, njega nisu nikad ulovili."
Jednog kišnog poslijepodneva idućeg studenoga, autobus
"nije Grevhound doveo je Perrvja u Worcester, industrijski
grad države Massachusetts, strmovitih i nakrivljenih ulica koje
'^najljepšeg vremena djeluju sivo i neprijateljski. "Pronađoh
ucu u kojoj je trebalo da stanuje moj prijatelj. Moj armijski
pnJatelj iz Koreje. Ali stanari rekoše da je on otišao prije šest
|eseci i da nitko živ nema pojma gdje je on zabrazdio. Strašno,
'ko razočaranje, smak svijeta i slično tome. Odoh do trgovine
^ i kupih pola galona crvenog talijanca, zatim se vratih do
°busnog kolodvora i stadoh piti vino zagrijavajući se. Bilo
Je sasvim lijepo dok se nije pojavio jedan tip i uhapsio me

156

157

zbog skitnje." Policija ga je zavela pod imenom "Bob Tume što bijaše dakako
izmišljeno ime zbog popisa traženih osoba k ' izdaje FBI. Proveo je četrnaest
dana u zatvoru, platio je P[OL od deset dolara i otputovao je iz Worcestera
jednog drueo studenačkog kišnog poslijepodneva. "Spustih se do Nevv Yo ka i uzeh
sobu u hotelu na Osmoj aveniji", dodaje Perry. "f. je u blizini Četrdeset druge
ulice. Najzad dobih noćni p0sao Obavljao sam kojekakve poslove oko tezgi
jeftinih trgovi^ pod nadsvodenim trijemom. Odmah tamo uz Četrdeset drugu ulicu,
u blizini automata. Hoću reći pored rupe u kojoj sam se hranio - kada bih se
doista hranio. Više od tri mjeseca ja praktički nisam napuštao područje
Broadwaya. U prvom redu nisam imao odgovarajuće odijelo. Imao sam samo vestern
stvari
- traperice i čizme. Ali u Četrdeset drugoj ulici nitko o tome ne
vodi računa. Sve je u redu - ama baš sve. U životu nisam vidio
toliko nakaza kao tamo."
Proživio je zimu u tom ružnom, neonom osvijetljenom susjedstvu, čiji je zrak bio
zasićen mirisima kokica, vrućih sendviča i oranžade. Ali tada, jednog sunčanog
ožujskog jutra, već nadomak proljeća, kako se on sjeća, "dvojica kopilana iz
FBI-a su me probudili. Uhapsili su me u hotelu. Bum! - Izručiše me opet Kansasu.
Phillipsburgu. U isti dražesni zatvor. Nabiše me na km
- krađa, bijeg iz zatvora, krađa automobila. I tako dobih od pet
do deset godina. U Lansingu. Pošto sam tamo već proboravio je
dno vrijeme, javih se pismom tati. Neka sazna za tu vijest. Pisa0
sam i svojoj sestri Barbari. U to vrijeme, kako prođoše godini
bilo je to sve što mi ostade. Jimmy - samoubojstvo. Kroz pf°'
zor. Moja majka mrtva. Bila je mrtva već osam godina. Svi odosL
osim tate i Barbare."
^
>
Barbarino pismo bilo je u svežnju odabranih stvari koje
rry nije htio ostaviti za sobom u sobi hotela u Mexico C'1^
Napisano ugodno čitkim rukopisom pismo je bilo datirano
travnja 1958, dakle u vrijeme kad se primatelj već gotovo d
godine nalazio u zatvoru: -f(
I
158

Najdraži braco, Perry, ¦' >[

•
Danas smo primili tvoje drugo pismo i oprosti mi što ti nisam ranije Ja I ovdje
kao i oko tebe vrijeme postaje toplije i možda sam na pragu
ljetne groznice. Unatoč tome pokušat ću napisati pismo što budem
gla bolje. Tvoje je prvo pismo bilo doista uznemiravajuće, ali zacijelo ¦ žim Ja
ti se nije vrzmala pomisao da je to razlog što ti nisam odgovorila ___ ;stjna je
u tome što me djeca neobično zaokupljaju pa je veoma teško sjesti i usredotočiti
se na pisanje pisma kao što sam dugo namjeravala učiniti. Donnie je naučio
otvarati vrata i uspinjati se po stolicama i ostalom namještaju, pa sam u
stalnoj brizi da ne padne.
Uspjela sam tu i tamo pustiti djecu u dvorište - ali ja stalno moram biti s
njima, jer se mogu ozlijediti ako ih pozorno ne motrim. Ali ništa nije zauvijek
i već znam kako će me stezati strah kada se otisnu trkom na ulicu, a ja neću
znati gdje se izgubiše. Evo ti nekoliko podataka o njima, ako će te zanimati.
Težina 13,5 kg 15kg 13kg
Visina 92,71 cm 95,75 cm 86,35 cm
Freddie
Baby
Donnie
Broj cipela
38 uske
39 uske
37 široke
Kao što vidiš Donnie je komad dječaka za njegovih 15 mjeseci, a sada da mu je
probio i 16. zub uz njegovu živahnu narav - ljudi ne mogu a a ga ne vole. Nosi
odjevne predmete iste veličine kao Baby i Freddie, ali ^ad su mu hlače još
predugačke.
Namjera mi je da ti napišem dugačko i opširno pismo, pa ću ga zacijelo t0
Prekidati kao što će biti sada, jer je točno vrijeme da okupam Donnie t>aby i
Freddie su se jutros kupali, a kako je danas hladno, nisam ih il izvan stana.
Brzo ću se vratiti.
to se tiče mog strojopisa - ne mogu te slagati! Ja nisam daktilograf-
)a- Mužim se jednim, a najviše s pet prstiju iako se trudim, a i uspijevam
. °C1 klikom Fredu u njegovu poslu, pa mi je potreban cijeli sat za ono
1 netko tko zna natipkao za 15 minuta. - Ozbiljno govoreći, ja ne-
ni vremena ni volje da se tome profesionalno posvetim. Ali držim da
¦?
159

tno održavati ga prljavim. Nitko nije svjesniji od mene mojih J tataka i

grešaka, pa ti više ne kanim dosađivati. " A sada prvo i najvažnije - tata nije
odgovoran ni zbog tvojih krivih
¦ A brih postupaka. Ono što si učinio, bilo pravo ili krivo, samo je tvoje
i-1" Prema onome što mi je poznato, ti si svoj život živio onako kako ti
• odgovaralo bez obzira na okolnosti ili osobe koje su te voljele - i koje
to moglo boljeti. Bez obzira na to shvaćaš li ti to ili ne - tvoj sadašnji
hotavak u zatvoru meni je jednako neugodan kao i tati - ne zbog toga što
¦ učinio, već stoga što mi ne iskazuješ nikakvo ISKRENO žaljenje i što
čini da ti ne pokazuješ nikakvo poštovanje prema bilo kojem zakonu,
ljudima, bilo čemu. Tvoje pismo govori o tome da ti krivnju za sve svoje
probleme natovaruješ na druge, ali nikako na sebe. Priznajem da si inteligentan
i tvoj je rječnik izvrstan. Uvjerena sam da ti možeš uspjeti u svakom svom
naumu, i to dobro uspjeti, ali što ti zapravo namjeravaš učiniti, želiš li
raditi i pošteno ustrajati u takvu poslu koji bi naumio? Ništa što je dobro ne
postiže se lako, a iako sam uvjerena da si to čuo niz puta, držim da ti neće
škoditi ako to čuješ još jednom.
U slučaju da te zanima istina o tati - srce mu je svisnulo zbog tebe. Bio bi
spreman učiniti sve da izbavi sina na slobodu i da ga ima uza se-ali bojim se da
bi ga ti opet još gore povrijedio. Ne osjeća se dobro, hvataju ga godine i, kako
se to kaže, on više nije jak kao dren, kakav je bio nekada. Ponekad je griješio,
čega je svjestan, ali što je god imao i kamo se god za-putio, s tobom je dijelio
i svoj život i sve što je posjedovao, a tako se ne bi ponašao prema nikome
drugome. U redu, ja ti ne kažem da mu duguješ vje"iu zahvalnost ili svoj život,
ali dužan si mu iskazivati POŠTOVANJE ' pONAŠATI SE PREMA NJEMU UOBIČAJENO
POŠTENO. Ja se Osobno ponosim tatom. Volim ga i poštujem kao svog tatu, a jedino
mi le zao što je izabrao ulogu usamljena vuka koji živi sa svojim sinom, jer
g
o živjeti uz nas i dijeliti našu ljubav, umjesto što samuje u svojem m autu,
pateći od čežnje i osamljenosti čekajući na tebe, svoga sina. em se za nj, a
kada kažem da se ja brinem, ujedno mislim i na svog su-pruga. jer on poštuje
našeg tatu. Jer je on ČOVJEK. Točno je da tata nema 0 sire obrazovanje, ali u
školi jedino naučimo da prepoznajemo riječi i " dobro slovkamo, ali sasvim je
druga stvar primjena tih riječi na stva-ZlVot- To su sasvim druge stvari, koje
nam mogu dati jedino ŽIVOT
161
je divno kako si ti bio uporan i postao tako sjajan tipkač. Uvjerena sam J smo
svi bili veoma prilagodljivi (Jimmy, Fern, ti i ja), a i svi smo iskazi nagnuća
prema umjetničkom izražavanju - između ostalih stvari (\ \ su mama i tata bili
umjetnički nadareni.
Ja istinski osjećam da nitko od nas ne može nikoga optuživati zh bih čega što
nas je zadesilo u životu. Dokazano je da smo u sedmoj godj^ gotovo svi zakročili
u dob razložnosti, što će reći da u toj dobi razumije^ i uočavamo razliku između
dobra i zla. Dakako da sredina igra golemu ulogu u našem životu, kao što je
samostan odigrao u mom životu, a ja sam zahvalna tom utjecaju. Što se tiče
Jimmvja - on bijaše najčvršći od nas. Sjećam se kako je vrijedno učio i pohađao
školu kada mu nitko nije govorio da je njegova VOLJA hoće li učiniti nešto od
sebe. Nikad nećemo znati razloge koji su doveli do onoga što se zbilo i zašto je
učinio ono stoje učinio, i mene uvijek boli razmišljanje o tome. Bilo je to tako
nepotrebno, Ali mi imamo tako slabašnu kontrolu nad našim ljudskim slabostima,
ato se odnosi također i na Ferna i na stotine tisuća drugih ljudi uključujući
nas
- jer svi mi patimo od slabosti. U tvom slučaju - ne bih znala kazati što
je tvoja slabost, ali ja smatram - NIJE SRAMOTNO IMATI PRLJAVO
LICE - SRAMOTA JE DRŽATI GA PRLJAVIM.
Voleći te i govoreći istinu, Perry, a ti si moj jedini živući brat i ujak moje
djece, ne mogu kazati ili osjećati da je tvoje mišljenje o našem ocu, ili
činjenica što si u zatvoru, PRAVEDNO ili zdravo. Ako si se nakostriješlo
- bolje ti je da se smiriš, jer mi je jasno da nitko od nas nije kadar s
vese
ljem prihvaćati kritiku, pa je prirodno osjećati neko odbijanje prema osobi
koja kritizira, što je izazvalo moju spremnost da očekujem jednu ili dvije
stvari - a) da više neću čuti ni glasa od tebe, ili b) da ćeš mi napisati pisn>°
u kojemu ćeš mi bez uvijanja kazati što misliš o meni.
Nadam se da krivo očekujem, te se iskreno nadam da će te ovo pisin0 natjerati na
razmišljanje, jer treba da pokušaš saznati što drugi osjeća)"' Molim te da
shvatiš da ja nisam nikakav autoritet niti bih se mogla hvas0 velikom
inteligencijom ili odgojem, ali vjerujem da sam normalan ^"° koji nije lišen
osnovne razložnosti, a svoj život želim proživjeti u sWa s božjim i ljudskim
zakonima. Nije neistinito da sam i ja ponekad P^ ' što je normalno jer, kako
rekoh, ja sam čovjek i prema tome imam ljuds , slabosti, ali osnovno je,
ponavljam, da nije sramota biti prljava lica>
160

malo
m

1
i ŽIVLJENJE. Tata je živio, a ti pokazuješ svoje neznanje nazivaj^-neodgojenim i
nesposobnim da shvati "naučno značenje itd." LiVot .. problema. Majka je i dalje
jedina osoba koja djetetu daje svojstven n i jubac i koja ga hrani ljubavlju -
objasni to naučno.
Žao mi je što sam tako oštra, ali smatram da moram izgovoriti svoj Jj Žalosti me
što ovo mora biti cenzurirano (od uprave zatvora), ali iskrenoj, nadam da ovo
pismo neće naškoditi tvom mogućem otpustu. Ipak uvi" rena sam da ti moraš znati
i shvatiti kakvu si strašnu stvar učinio. Tata je najvažniji, jer sam ja
posvećena svojoj obitelji, a ti si jedini kojeg tata vol
- ukratko, ti si njegova 'obitelj'. Dakako da on zna da ga ja volim, ali kao
što znaš, nije to ona bliskost.
Tvoj zatvor nije nešto zbog čega bi trebalo biti ponosan, ali ti to moraš
proživjeti, moraš uznastojati sve izdržati i učiniti sve što možeš, ali nes
tvojim stavom da su svi ostali glupi, neodgojeni i nesposobni da shvate, Ti si
ljudski stvor sa slobodnom voljom. To te uzdiže iznad životinje. Ali ako ti svoj
život živiš bez osjećaja i sažalijevanja bližnjih - tada si poput životinje -
'oko za oko, zub za zub', a tko tako živi ne poznaje ni sreću ni duševni mir.
U pogledu odgovornosti svi smo slični, jer je nitko baš ne ljubi-ali svi smo mi
odgovorni zajednici u kojoj živimo i njenim zakonima. Kada dođe vrijeme
preuzimanja odgovornosti za kuću i djecu ili životni kruh, kada djeca postaju
ljudi - zamisli kakvu bi zbrku predstavljao svijet kada bi svatko govorio 'ja
želim biti individualac bez odgovornosti, želim u svemu slobodno izražavati
svoju želju i misli i ponašati se kako meni osobno odgovara'. Svi smo mi
slobodni da govorimo i činimo kao slobodne ličnosti, ali pod uvjetom da ta
sloboda govora i ponašanja nije na stef bližnjih.
Razmisli o tome, Perry. Ti si iznad prosjeka inteligentan, ali tvoja r* boritost
nije u centru. Možda je to izazvao pritisak zatvora. Bilo što "
- zapamti - da si samo ti i isključivo ti odgovoran za sebe, pa je nate
i jedino na tebi da savladaš ovaj dio svog života. Nadam se tvom skor°
odgovoru.
S ljubavlju, uz mo'i tt"u. ^; 4* "i' • -.v... -y tvoja sestra Barbara,
Frederic iot"
162

Osjećaji nisu bili presudni za činjenicu što je Perry uključio nismo u svoju
zbirku posebnih blaga. Daleko od toga. On • "prezirao" Barbaru, pa je jednog
dana kazao Dicku: "Jedino mrtio žaljenje koje osjećam - volio bih kao sve na
svijetu da . j moja sestra bila u onoj kući." (Dick se nasmijao i priznao svoje
žaljenje: "Stalno me opsjeda misao kakva bi to bila zabava da je tamo bila i
moja druga žena. Ona i cijela njena prokleta obitelj-") Ne, on je pismo cijenio
jedino zato što mu je njegov "superinteligentni" prijatelj iz zatvora, Willie-
Jay, napisao "veoma osjećajnu" analizu tog pisma na dvije tipkane stranice, pod
naslovom: "Dojmovi koje sam napabirčio iz pisma":
DOJMOVI KOJE SAM NAPABIRČIO IZ PISMA
1. Kad je započela pismo, bila joj je namjera da to bude samilosno izražavanje
kršćanskih principa. To će reći daje kao odgovor na pismo koje si ti njoj
uputio, a koje joj je očigledno išlo na živce, ona odlučila okrenuti ti i drugi
obraz, nadajući se da će na taj način izazvati tvoje žaljenje zbog tvog ranijeg
pisma, pa te prisiliti na obrambeni stav u drugom pismu.
Međutim, malo je osoba koje su kadre uspješno demonstrirati princip °pce etike
dok su njihova razmatranja zagnojena emocionalnošću. Tvoja sestra dokazuje tu
činjenicu, jer kako produžuje pismo, njen sud popušta PrM raspoloženjem - misli
su joj dobre, lucidni proizvodi inteligencije, 110 vise nije nepristrana,
bezlična inteligencija. To je razbor nošen na šilima emotivnog odgovora na
uspomene i frustracije; prema tome, bez a'a na svu moguću mudrost njenih
upozorenja, ta upozorenja ne us-PJevaju uzrokovati odlučnost, ukoliko nije riječ
o odlučnosti odmazde, favajući je u tvom idućem pismu. I tako bi započinjao krug
koji može 0 kulminirati daljnjom žestinom i neraspoloženjem. • 1° je glupo
pismo, ali rođeno u ljudskim manama. ... ^^ pismo njoj, i ovo kojim ti ona
odgovara, promašili su svoje c' tvoje pismo bijaše pokušaj objašnjavanja tvog
pogleda na život, 11 dakako podložan takvu mišljenju. Sudbina tog pisma bila je
u 04 neće biti shvaćeno ili da bude doslovce shvaćeno, jer su tvoje ide-
163

I
je suprotne konvencionalizmu. Ima li išta konvencionalnije od ku
s troje djece, koja je posvećena svojoj obitelji??? Je li išta prirodnije QA
njenog odbijanja nekonvencionalne osobe. Konvencionalizam bubri oH
jake hipokrizije. Svatko tko misli svjestan je tog paradoksa, ali u odnos'
ma s konvencionalnim ljudima mudrije je s njima postupati kao da nis
hipokriti. Nije to pitanje vjernosti vlastitim koncepcijama; to je pitanj
kompromisa kako bi mogao ostati individualac lišen neprekidnog straha
od konvencionalnih pritisaka. Njeno je pismo neuspjelo, jer ona nije mo
gla doseći dubinu tvog problema - ona jednostavno ne može dokučiti
pritiske kojima si izložen zbog okoline, intelektualnog nezadovoljstva!
rastuće tendencije k izolacionizmu. , ,,, ^
3. Njoj se čini da: ¦¦¦ > ¦ (i:j
a) ti sve dublje zapadaš u vode samosažaljenja. , "| *
b) ti suviše kalkuliraš. *\i
c) ti u biti ne zaslužuješ pismo od osam stranica napisano u pauzama
majčinskih obaveza.

4. Na strani 3. ona piše: "Ja istinski smatram da nitko od nas nema pra
va da ikoga optužuje, itd." Tako brani one koji su utjecali na njene godine
formiranja. Ali je li to cijela istina? Ona je supruga i majka. Poštovana i
više-manje sigurna. Ništa lakše od ignoriranja kiše kad imaš kišni ogrtač.
Ali kako bi se ona osjećala kad bi bila prisiljena da na ulici zarađuje za
život? Bi li i tada tako spremno opraštala osobama svoje prošlosti? Ap
solutno ne. Ništa nije normalnije od osjećanja da su drugi dijelili naše
neuspjehe, kao što je uobičajeno reagiranje kad zaboravljamo one koji su
dijelili ili sudjelovali u našim uspjesima.
5. Tvoja sestra poštuje tvog oca. Isto tako nju muči činjenica dasi0
bio njegov izabranik. U njenu pismu njena ljubomora izražena je veonw
suptilno. Između redaka ona je ugurala pitanje: "Ja volim tatu i nastoji
sam živjeti tako da se ponosi mnome kao kćerkom. Ali ja se moram &
dovoljavati mrvicama njegove ljubavi. Jer on voli tebe, ali zašto to &0
biti tako?"
Očigledno je da je tvoj otac iskoristio emotivnu narav tvoje seS izraženu kroz
pisma. Slikao je sliku koja opravdava njeno mišljenje o nj mu-nesretnik proklet
nezahvalnim sinom kojega je on obasuo ljubav ] i pažnjom, a taj isti sin
zauzvrat postupa s njim nečasno i sramotno-
164
U

Na strani 7. kaže da joj je žao što pismo mora biti cenzurirano. U stva-
• joj to nije ni najmanje žao. Ona je sretna što će njeno pismo proći kroz
te cenzora. Ona je pismo napisala podsvjesno imajući na umu cenzora,
dajući se da će progurati misao kako je obitelj Smith doista vrlo discipli-
'rana jedinica: "Molim vas da kroz Perrvja ne ocjenjujete i nas ostale."
0 majci koja poljupcima suši djetetov bu-buu plač. To je ženski oblik
sarkazma.
6. Ti joj pišeš:
a) jer je voliš na neki poseban način.
b) jer osjećaš potrebu takvog kontakta s vanjskim svijetom.
c) jer je možeš iskoristiti.
Prognoza: Dopisivanje između tebe i tvoje sestre nije ništa drugo već ispunjenje
jedne društvene forme. Održavaj temu svojih pisama unutar kruga njenog
razumijevanja. Ne istresaj svoje privatne zaključke. Ne dovodi je u obrambeni
položaj i ne dopusti joj da ona tebe uvali u takav položaj. Poštuj njena
ograničenja u razumijevanju tvojih ciljeva i upamti da je ona osjetljiva na tvoj
običaj kritiziranja vašeg tate. Uvijek ustraj u jednom stavu prema njoj i nemoj
ništa dodavati njenom dojmu da si ti slabić, ali ne zato što ti je nužna njena
dobrostivost, već stoga što možeš očekivati više sličnih pisama, a ona mogu
jedino poslužiti jačanju tvojih već opasnih antidruštvenih instinkta.
KRAJ
Nastavljajući sređivati i izabirati najvažnije stvari, Perry je odjednom shvatio
da je nevjerojatno porasla hrpa materijala koji "^ je prirastao srcu i od kojeg
se nije htio ni privremeno odijeliti, i sto je trebao učiniti? Nije mogao
riskirati gubitak Brončane 'jezde koju je zaradio u Koreji, niti gubitak
srednjoškolske Jedodžbe (koju mu je izdala Uprava za školovanje općine Lea-
Worth, nakon što je u zatvoru nastavio i završio svoje dugo Pusteno školovanje).
Niti bi mogao podnijeti pomisao da iz-
1 veliku omotnicu odebljalu od fotografija - u prvom redu
j.. tltlK a koje su obuhvaćale razdoblje od dana kad je snimljen
mornarici,
165
P Portret dječaka koji je tek pristupio Trgovačkoj

na čijoj je poleđini napisao: "16 godina. Mlad, veseo i nevin" u, do nedavnih

fotografija iz Acapulca. Bijaše još oko pola stotin drugih predmeta za koje je
čvrsto odlučio da će ih ponijeti & sobom. Medu njima bijahu njegove karte sa
zakopanim blagom Ottova crtanka i dva debela notesa od kojih je deblji
predstavljao njegov osobni rječnik, bez ikakva reda sastavljeni svaštar rijeci
za koje je vjerovao da su "lijepe" ili "korisne" ili barem "vrijedne da se
zapamte". (Primjerak jedne stranice: "Tanatoidan = sličan smrti; omnilingvalan =
verziran u jezicima; amers = kazna, iznos globe koji utvrđuje sud; nesciencija =
neznanje; facinorozan = odvratno pokvaren; hagiofobija = morbidan strah od
svetih mjesta i stvari; lapidikolozan = koji živi ispod kamenja kao neki slijepi
kukci; dispatija = nedostatak simpatije, prijateljskih osjećaja; psilofer = tip
koji je sklon tome da ga smatraju filozofom; omofagija = hranjenje sirovim
mesom, ritual nekih divljih plemena; depredirati = opljačkati, "očistiti"
kradom, čekati na nešto u zasjedi; afrodizijak = lijek ili slično što izaziva
seksualne želje; megalodaktilos = onaj koji ima abnormalno debele prste;
mirtofobija = strah od noći i tame." )
Na koricama druge bilježnice, rukopisom kojim se toliko ponosio, tekst koji je
obilovao zavojitostima, viticama i ženskom rascvjetanošću u rukopisu,
objavljivao je sadržaj kao "Privatni dnevnik Perrvja Edwarda Smitha" - što
bijaše netočan opis, jer to ni po čemu nije bio dnevnik, već više-manje neka
antologija opskurnih činjenica ("Svake petnaeste godine Mars se približava.
1958. je godina približavanja"), pjesama' književnih citata ("Ni jedan čovjek
nije otok, sam za sebe")te rečenica ili poglavlja iz novina ili knjiga koje je
parafrazirao u navodio. Na primjer:
Znanaca imam mnogo, prijatelja malo; a još je manje onih koji doista poznaju.
Čuje se o novom otrovu za štakore koji se pojavio na tržištu. dno jak, bez
mirisa, bez ukusa, nakon gutanja je potpuno apsorbiran t da se u mrtvu tijelu ne
može naći ni traga. ^,,,r.t, ,,,**, SJJB;

Kad si pozvan da održiš govoranciju: "Tako mi života, ja se ne sjećam htjedoh

kazivati - mislim da nikad ranije u mom životu nije toliko j; bilo tako izravno
odgovorno za moju stvarnu, istinsku sreću. To je
jvan trenutak, rijedak trenutak i ja sam vam doista dužnik. Hvala vam!" Pročitao
sam zanimljiv članak u časopisu "Man to Man" iz veljače:
Možem sam krčio put do rudnika dijamanata". "Čovjeku koji uživa slobodu sa svim
prerogativima gotovo je
nemoguće shvatiti što to znači biti lišen te slobode." - Rekao je Erle
StanlevGardner.
"Što je život? To je blijesak krijesnice u noći. To je izdisaj bivola zimi.
Život je poput slabašne sjene koja trčkara travom i nestaje u sumraku."
- Izreka Gavranove Noge, poglavice Indijanaca Blackfoot.
Posljednja izreka napisana je crvenom tintom i ukrašena rubom zvjezdica
nacrtanih zelenom tintom; antologičar je želio naglasiti "osobno značenje" te
izreke. "Izdisaj bivola zimi" - to je tako odgovaralo njegovoj slici života.
Zašto se uzrujavati? Koji je to razlog zbog kojega bi valjalo "živjeti u znoju"?
Čovjek je ništa, maglica, sjena koju žderu sjene.
Ali, k vragu, ipak se moraš uzrujavati, planirati, brinuti se i o noktima i o
upozorenju hotelske uprave: "SU DIA TERMINA ALAS2P.M."
"Dick? Čuješ li me?" zapita ga Perry. "Skoro će jedan sat."
Dick je bio budan. Čak više od toga, jer su on i Inez spolno
°pcili. Kao da ponavlja rozarij, Dick je neprekidno šaptao: "Je
1 hno, bebice? Je li fino?" Ali Inez je istovremeno pušila ciga-
r^u i šutjela. Sinoć oko ponoći, kad ju je Dick uveo u sobu i
jasnio Perrvju da će ona tu spavati, iako nije bio oduševljen,
rry je pristao, ali ako su oni vjerovali da će ga uzbuditi njihovo
^Jnasanje, ili mu značiti išta više od "muke" - doista su se va-
'• Ipak je Perry sažalijevao Inez. Ona bijaše tako "glupo dijete"
Ona je istinski vjerovala da se Dick namjerava oženiti njome,
•je imala ni pojma da je on odlučio tog istog poslijepodneva
>"titi Meksiko. Hl
*Je li fino, bebice? Je li fino?" ^ *;".; "1"iv *.$¦>¦

166

167

Perry se umiješao: "Za milog boga, Dick. Daj dan završava u dva sata poslije
podne."
*-Nv ke stanice dra I. E. Dalea. V& jasno. Žena ga je zamolila da
Bila je subota. Božić je bio blizu i automobili su puzali u2cy Main Streeta.
Stiješnjen medu vozilima, Dewey je pogledao iznad glave i ugledao razne
svetolike ukrase koji su mu visjeli iznad glave - sjajne girlande zelene boje
ukrašene papirnim zvončićima grimizne boje - što ga je podsjetilo da još nije
kupio ni jedan jedincati dar za ženu ili sinove. Njegova je svijest automatski
odbijala probleme koji nisu bili povezani sa slučajem Clutter. Marie i mnogi
njihovi prijatelji čudili su se njegovoj potpunoj obuzetosti tom stvari.
Jedan intimni prijatelj, mladi pravnik Clifford R. Hope mladi, otvoreno je
rekao: "Znaš li ti što se s tobom događa, Ale? Shvaćaš li da ne govoriš ni o
čemu drugome?" "Doista", odgovorio je Dewey, "to je sve što zaokuplja moje
misli. A nije nemoguće da govoreći o toj stvari odjednom posvetim pažnju detalju
na koji prije nisam pomišljao. Neki nov kut. Ili ćeš ti nešto zucnuti. Dođavola,
Cliffe, što ti misliš kako bi izgledao moj život da ova stvar ostane u arhivi
neriješenih slučajeva. U godinama koje dolaze ja ću osluškivati na sve strane, a
svaki put kada se dogodi ubojstvo, kad se bilo gdje u zemlji dogodi kakav slučaj
koji ima makar daleke, jedva uhvatljive sličnosti s oviift ja ću pojuriti s
otvorenom sirenom na lice mjesta i nastojati ustanoviti ima li kakve veze između
oba slučaja. Ali nije to sve. Najvažnije je što sam Herba i njegovu obitelj
upoznao bolje nego što su se oni poznavali. Progone me. Držim da će tako bit>
uvijek. Sve dok ne saznam što se dogodilo."
Deweyjevo posvećivanje zagonetki izazvalo je u njega odsu1' nost duha, koja za
nj nipošto nije bila karakteristična. Tog jutr; gaje Marie zamolila ne bi li
on... molim te, jako te molim, nefl1' zaboraviti da... Ali on se nije mogao
sjetiti te molbe sve dok nije stanjio promet tog dana posvećenog kupovanju, i
dok fl'J pojurio Putem broj 50 prema Holcombu vozeći se pored ve
° boravi preuzeti obiteljsku mačku Pete. Pete bijaše tigrasti 11 čak težak
više od sedam kilograma, veoma poznat u Garden •u p0 svojoj ratobornosti, koja
ga je naposljetku i dovela u inicu; bitka koju je izgubio sa psom bokserom
ostavila je na •emu takve rane koje su zahtijevale i šivanje i antibiotike. Kad
je jr Dale izručio, Pete se smjestio na prednje mjesto automobila svoga vlasnika
i nije prestajao presti sve do Holcomba.
Detektiv je imao farmu River Valley za cilj vožnje, ali zaželio je da popije
nešto toplo - šalicu vruće kave - pa se zaustavio u Hartmanovoj kafeteriji.
"Zdravo, ljepotane", dočeka ga gospoda Hartman. "Sto mogu učiniti za vas?" "Samo
kavu, madame."
Natočila mu je šalicu kave. "Varam li se ili ste vi prilično smršavjeli?"
"Malo." U stvari, u prošla tri tjedna Dewey je izgubio deset kilograma. Njegova
su odijela stajala na njemu kao da ih je posudio od punašnog prijatelja, a
njegovo lice, koje bi ponekad upućivalo na njegovo zanimanje, sada je izgubilo
te značajke. Moglo je to biti lice asketa udubljenog u meditacije. "Kako je sa
zdravljem?" Jako dobro." "Vi izgledate strašno."
0 tome nije trebalo biti spora. Ali nije izgledao gore od drugih članova pratnje
iz KBI-a - agenata Duntza, Churcha i ^yea. Zacijelo mu je bilo bolje nego
Haroldu Nyeu, koji se ja-)ao na dužnost bez obzira na činjenicu što su ga
razdirale gripa 8roznica. Četvorica umornih ljudi "ispitali" su zajedno nekih
stotina informacija, šapata, pretpostavki. Dewey je, na !er> proveo dva dana
umorno gubeći vrijeme u pokušaju da
g j pj
Vati tragove tog fantomskog para, Meksikance za koje je Paul
e m prisegao da su posjetili g. Cluttera uvečer uoči umorstva.
*J°š jednu šalicu, Alvine?" '¦%
"Mislim da mi je dosta. Hvala vam, madame." >?fc

168

169

hoda po vlastitom zemljištu. Bio je to njegov ljubljeni

d d d k
Ali ona se već mašila lonca s kavom. "Kuća časti, šerife. V • izgled to
zahtijeva."
Za stolom u kutu dvojica radnika na rancu, s dugačkim & liscima, miješali su
kocke. Jedan od njih ustade i priđe barskon, stolcu na kojemu je sjedio Dewey.
Zapita ga: "Je li točno on0 št0 smo čuli?"
"Ovisi o tome što ste čuli."
"O nekom tipu kojeg ste uhvatili? Koji je zavirkivao po Qu. tterovoj kući? On je
krivac. Tako smo čuli."
"Mislim da si krivo čuo, staro momče. Da, gazda, krivo."
Premda je prošlost Jonathana Daniela Adriana, koji je tada bio u zatvoru zbog
nedozvoljenog nošenja oružja, bila obogaćena i boravkom na duševnom odjelu
Državne bolnice Topeka, podaci koje su skupili istražitelji govorili su o tome
da je u vezi sa slučajem Clutter on kriv jedino zbog nesretne radoznalosti.
"Dobro, ako on nije kriv, koji vam je vrag da ne pronađete krivca? Moja je kuća
puna žena, a nijedna se ne usuđuje sama otići ni u kupaonicu."
Dewey je već navikao na takvu vrst vrijeđanja; to je rutinski dio njegove
egzistencije. Progutao je i drugu šalicu kave, uzdahnuo je i nasmiješio se.
"Dođavola, ja ne prosipam viceve. Ja to ozbiljno pitam. Zašto nekoga ne
uhapsite? Zbog toga ste plaćeni."
"Zavežite svoju neukost", intervenirala je gospođa Hartmaft "Svi smo i istom
sosu. Alvin čini sve što može."
Dewey joj namigne. "Kažite mu nekoliko riječi, madame-1 veoma sam vam zahvalan
na kavi."
Rančer je pričekao dok njegova žrtva nije stigla do vrata.a tada je ispalio
pozdravni plotun: "Ako se opet budete natjera" za šerifa, ne računajte na moj
glas na izborima. Jer ga n# dobiti."
"Ne budite drski", opet će gospoda Hartman.
Hartmanova kafeterija udaljena je milju od farme Vallev. Dewey je odlučio
prošetati. Uživao je u tumaranju P žitorodnim poljima. Običavao je da jednom ili
dvaput tjed
o
p
ladić prerije na kojem se uvijek nadao da će izgraditi kuću,
aditi stabla i najzad uživati u igri sa svojom unučadi. Bio je to Bijaše to
njegov san koji njegova žena u posljednje vrijeme
še nije podržavala; rekla mu je da joj više ne pada na pamet da ". j sama
"negdje tamo u poljima". Dewey je znao da Marie ne bi promijenila svoj stav sve
da on i sutra zgrabi ubojice. Bila je dovoljna činjenica što je takva strašna
sudba zadesila prijatelje koji su živjeli u osamljenoj seoskoj kući.
Dakako da obitelj Clutter nisu bile jedine osobe koje su ubijene u okrugu
Finnev, čak niti u Holcombu. Stariji članovi te male zajednice još se sjećaju
"divljih događaja" što su se zbili prije četrdeset godina - ubojstva Hefnerovih.
Gospođa Sadie Tmitt, sedamdesetogodišnja mjesna poštarica i majka poštarice
Clare, pravi je stručnjak u opisivanju tog, već dugo slavnog događaja: "Kolovoz,
bilo je to 1920. Vruće kao u Hadu. Tip kojeg su nazivali Tunif radio je na
Finnupovu rancu. Da, Walter Tunif. Imao je auto, ali se ustanovilo da je
ukraden. Ustanovilo se da je on bio vojnik, dezerter iz Fort Blissa, tamo u
Teksasu. Nije bilo sumnje o tome da je to bio pokvarenjak i mnogi su u nj
dobrano sumnjali. I tako jedne večeri - tih dana je to bio Orlie Hefner, kakav
krasan pjevač, znate li vi da je on pjevao u Božanskom zboru? - jedne večeri se
on odvezao do Finnupova r*nća s namjerom daTunifu postavi nekoliko direktnih
pitanja. Treći kolovoza. Vruće kao u Hadu. I rezultat svega toga, moj gospodine,
bio je taj da je Walter Tunif ustrijelio šerifa ravno u srce- Siromašni Orlie je
ispustio dušu prije nego je pao na zem-
)u- A vrag koji je to učinio pobjegao je s tog mjesta na jednom 0(* Pinnupovih
konja jašući istočno uzduž rijeke. Riječ o tome ^e raširila i miljama daleko
ljudi su se nalazili u zasjedi. I tako 1 ućeg jutra uhvatiše starog
WalteraTunifa. Nije imao prilike ni ^pita kako ste. Koliko se čulo, momci su
bili prilično bijesni.
1947.
e("iostavno su pustili sačmi da leti." * rvi kontakt sa zločinom u okrugu Finnev
Dewey je imao
godine. Događaj je ovako zapisan u njegovu arhivu: "John

170

171

Carlvle Polk, Creek Indijanac star 32 godine, s boravištem Muskogee, Oklahoma,

ubio je Mary Kay Finlev, 40- godišnj ženu bijele puti, konobaricu s boravištem u
Garden Citvju. POIL ju je izbo razbijenim vratom pivske boce u sobi hotela
CopelanH Garden City, Kansas,5. 9. '47." Suho jednostavan opis jednoj
jednostavno riješenog slučaja. Još su dva umorstva od ukupn0 tri koje je Dewey
istraživao bila jednako jednostavna (dvojica željezničara opljačkala su i ubila
starijeg farmera 11.1. 1952. pijani muž izmlatio je i udarcima usmrtio svoju
ženu 6.11. '56), ali je treći slučaj, kako ga je jednom u razgovoru ispričao
Dewey, imao nekoliko originalnih značajki: "Sve je započelo u Steven-sovu parku.
Tamo imaju podij za glazbenike, a ispod podija je muški zahod. Dakle, taj čovjek
po prezimenu Mooney, šetkao je oko parka. Bio je odnekuda iz Sjeverne Karoline,
tek stranac koji je prolazio kroz grad. I tako je unišao u muški zahod, ali ga
je netko slijedio - dječak, iz susjedstva, Wilmer Lee Stebbins, star dvadeset
godina. Poslije toga je Wilmer Lee stalno izjavljivao da ga je g. Mooney izazvao
prijedlogom na protuprirodni blud. I zbog toga je on opljačkao g. Mooneyja,
oborio ga i udarao mu glavom o betonski pod, i zbog toga - jer to nije
dokrajčilo g. Moonevja - gurnuo glavu g. Mooneyja u lavabo i pustio vodu sve dok
se on nije udavio. Možda je bilo tako. Ali ništa ne može objasniti daljnje
ponašanje Wilmera Leeja. Najprije je tijelo žrtve zakopao nekoliko milja
sjeveroistočno od Garden Citvja-Idućeg dana ga je otkopao i zakopao četrnaest
milja daleko, ali u drugom smjeru. I tako je to išlo: zakapao gaje i otkapao.
Wilm# Lee se ponašao poput psa koji se domogao kosti-jednostavno nije mogao g.
Mooneyja ostaviti na miru. Najzad je iskopa0 još jedan grob, koji je doista bio
suvišan, jer ga je netko vidio-" Prije Clutterove misterije, četiri navedena
slučaja bijahu zbroj Deweyjeva iskustva s umorstvima, a u odnosu na slučaj koji
f bio neriješen pred njim, to su bili samo snažni udarci vjetra koj1 prethode
uraganu.

Dewey je stavio ključ u bravu ulaznih vrata Clutterove kuće. ij kući je bilo
toplo, jer grijanje nije bilo zatvoreno. Blistavi
Odovi soba mirisali su laštilom s limunom, a izgledalo je kao u su samo
privremeno bez uobičajene pažnje; činilo se kao da . nedjelja i da se obitelj
može svakog trenutka vratiti iz crkve. Nasljednici, gospođa English i gospoda
Jarchow, odnijeli su pun kamion odjeće i namještaja, ali to nije ni najmanje
umanjivalo normalnu atmosferu kuće u kojoj stanuju ljudi. U salonu, na notnoj
polici glasovira bile su otvorene note kompozicije "Comin Thro' the Rye". Znojem
umrljani šešir širokog oboda, Herbov, visio je s police za šešire. Na katu, u
Kenvonovoj sobi, na polici iznad njegova kreveta, stakla naočala mrtvog dječaka
blistala su odrazom svjetlosti.
Detektiv je išao iz sobe u sobu. Mnogo je puta obišao kuću; zapravo obilazio ju
je svakog dana i na neki način moglo bi se kazati da su mu ti posjeti bili
ugodni, jer je, za razliku od njegova doma i šerifove kancelarije s tipičnom
galamom, ovdje vladao savršen mir. Prekinutih žica, telefoni su šutjeli.
Okruživao ga je savršeni mir prerije. Znao bi sjesti u Herbovu stolicu za
ljuljanje u salonu i ljuljajući se razmišljati. Neke je svoje zaključke smatrao
neoborivima: vjerovao je da je smrt Herba Cluttera bila glavni cilj zločinaca,
da je motiv bila psihopatska mržnja, ili možda kombinacija mržnje i pljačke.
Smatrao je da je izvršenje zločina bio prilično smiren čin, te da su zločinci od
trenutka kad su ušli u kuću do trenutka kad su izašli imali dva sata ili nešto
više vreme-na za izvršenje svoga nauma. (Sudski patolog dr. Robert Fenton
ustanovio je znatnu razliku u temperaturama tijela žrtava, te je n* temelju tog
zapažanja smatrao da je red ubijanja tekao ovako: gospoda Clutter, Nancy, Kenyon
i napokon g. Clutter.) Poprat-^ okolnost takvu nalazu bijaše njegovo uvjerenje
da je obitelj
e°rna dobro poznavala osobe koje su ih likvidirale.
U toku ovog posjeta Dewey se zaustavio pored gornjeg Prozora, jer mu je pažnju
zaokupilo nešto što je vidio u bli-
ltUstrašilo za ptice na žitnom strništu. Na strašilu je bila lovačka kapa i
haljina od katuna s izblijedjelim cvjetnim

¦ -S -'

172

173

uzorcima. (Zacijelo neka stara haljina Bonnie Clutter?) ja se poigravao s

haljinom i pomicao strašilo amo-tamo, tako H je izgledalo kao neki stvor koji
očajnički i napušteno pleše n hladnom prosinačkom polju. To je Deweyja nekako
podsjetilo na san njegove žene Marie. Nedavno, jednog jutra ona ga je poslužila
ludim doručkom od zašećerenih jaja i slane kave, a onda je svu odgovornost
bacila na "glup san", ali nametljiva snaga svjetla dana nije razbila taj san.
"Bio je to tako stvaran san Alvine", objasnila mu je. "Stvaran poput ove
kuhinje. Ja sam se nalazila u kuhinji. Ovdje u kuhinji. Kuhala sam večeru, kad
odjednom Bonnie ušeta kroz vrata. Imala je na sebi plavi džemper od angora vune
i izgledala je tako slatka i privlačna. A ja rekoh: 'Oh, Bonnie... Bonnie,
draga... Nisam te vidjela otkad se dogodio taj strašan događaj'. Ali ona nije
odgovarala, već me je promatrala onim svojim polustidljivim pogledom, a ja nisam
znala kako da nastavim. Zbog tih okolnosti. Zatim joj rekoh: 'Draga, dođi da
vidiš što Alvinu spremam za večeru. Lonac s morskim račićima i rakovicama, ali
svježim. Skoro će biti gotovo. Dođi, dušo, kušaj'. Nije htjela. Stajala je pored
vrata i promatrala me. A onda-zapravo ne znam kako da ti to točno ispričam-stala
je tresti glavom, vrlo polako, stezati ruke, također vrlo polako, a ujedno je
nešto mrmljala ili šaptala. Nisam mogla razumjeti što govori. Ali to mi je
slomilo srce, nikad nisam prema bilo kontf osjećala takvo sažaljenje, pa sam je
zagrlila. Rekla sam joj: 'Molim te, Bonnie! Oh, nemoj tako, draga, nemoj! Ako je
itko ikad bio spreman da izađe pred Boga, onda si to ti, Bonnie'. Ali nisam je
mogla utješiti. Tresla je glavom, stezala ruke i tada sam čulast" je govorila.
Govorila je: 'Biti ubijen. Biti ubijen. Ne. Ne Ni nije strasnije. Ništa nije
strasnije od toga. Ništa."
U dubini pustinje Mojave bijaše podne. Perry je sjedio n slamnatu kovčegu i
svirao harmoniku. Dick je stajao sa stafl autoputa crne površine. Puta 66.
Njegove su oči buljile u n nemirenu praznoću vidika kao da bi žar njegova
pogleda m
174

roriti automobile. Pojavilo ih se nekoliko, ali nijedan se ne ustavi da preuzme

autostopiste. Jedan vozač kamiona na putu jvjeedles u Kaliforniji ponudio im je
vožnju, ali je Dick odbio. Nije to bio dio plana koji su stvorili on i Perry.
Oni su čekali na usamljena vozača u poštenom automobilu, s novcem u lisnici,
stranca kojega su imali namjeru opljačkati, zadaviti i odbaciti u
pustinji.
U pustinji je zvuk često brži od pogleda. Dick je čuo nejasne vibracije
automobila koji se približavao iako ga još nisu mogli vidjeti. I Perry je čuo,
pa je spremio harmoniku u džep i podigao slamnati putni kovčeg (bila je to
njihova jedina prtljaga, koja je nabubrila i iskrivila se od težine Perrvjevih
suvenira u društvu triju košulja, pet pari bijelih čarapa, kutije aspirina, boce
te-quile, škara, aparata za brijanje i pribora za nokte; sva ostala njihova
imovina bila je založena, ili su je ostavili kod meksičkog gostioničara ili su
je poslali u Las Vegas), i pridružio se Dicku pored ceste. Čekali su. Napokon se
pojavi auto kao mrlja koja je narasla do modrog putničkog "dodgea" u kojemu
bijaše samo jedan putnik, ćelav i mršav muškarac. Sjajno. Dick podigne ruku i
zamaše. "Dodge" stade smanjivati brzinu, a Dick uputi vozaču najdivniji osmijeh.
Automobil se gotovo zaustavio, ali ne sasvim, a vozač je provirio kroz prozor
razgledavajući mladiće od glave do pete. Dojam koji je stekao bijaše očigledno
uznemiravajući. (Nakon pedeset sati vožnje, u autobusu od Mexico Citvja do
Barstowa u Kaliforniji, te nakon pola dana 'Manja preko Mojave, obojica
autostopista bijahu bradata, ukočena i prašnjava bića.) Automobil je poskočio
prema na-Pijed i uhvatio brzinu. Dick je savio ruke oko usta i zaviknuo: 1)11 si
sretno kopile!" Zatim se nasmijao i podigao kovčeg na ,aille- Ništa nije moglo
izazvati njegov stvaran bijes jer, kako
^nije ispričao, on bijaše "suviše sretan što je opet u dobrim j^im Državama".
Uostalom, pojavit će se drugi automobil s atugim vozačem.
i erry je opet izvukao svoju harmoniku (njegovu od jučer, Ju je ukrao u
robnoj kući u Barstowu) i odsvirao početne
175

taktove kompozicije koja je postala njihov "marš"; bila je jedna od Perrvjevih

najdražih pjesama, pa je Dicka nauči svih pet kitica. U koraku, jedan uz
drugoga, klatili su se ces , tom pjevajući "Moje oči vidješe slavu Božjeg
dolaska; On P^: vinograd u kojem rastu vijenci slave." U tišini pustinje njihovi
grubi mladenački glasovi pj evali su: "Slava! Slava! Aleluja! Slava] Slava!
Aleluja!"
III
ODGOVOR
176

Ime mladića sitna rasta i gotovo bez brade bilo je Floyd Wells. Pokušao je
nekoliko zanimanja, kao vojnik, radnik na rancu, mehaničar, kradljivac, a
posljednje zanimanje donijelo mu je osudu na kaznu od tri do pet godina u
kaznionici države Kansas. Uvečer 17. studenoga 1959, u utorak, ležao je u svojoj
ćeliji s radioslušalicama na ušima. Slušao je emisiju vijesti, ali spikerov glas
i sivoća dnevnih događaja ("Kancelar Konrad Adenauer danas je doputovao u London
na razgovore s premijerom Haroldom Macmillanom... Predsjednik Eisenhower je
punih sedamdeset minuta razmatrao probleme osvajanja svemira i budžeta za
svemirska istraživanja s drom L Keithom Glennanom") polako su ga uljuljkivali u
san. Njegova je obamrlost u trenutku iščezla kad je začuo: "Istražni organi koji
istražuju tragično umorstvo četiriju članova obitelji Herberta W. Cluttera
obratili su se javnosti zbog bilo ^ve informacije koja bi mogla pomoći u
rasvjetljavanju °g misterioznog zločina. Clutter, njegova žena i njihovo Voje
tinejdžerske djece pronađeni su ubijeni u kući njihove
V
nedaleko od Garden Citvja, rano u nedjelju ujutro, d
pov:
nedaleko od Garden Citvja, rano u nedjelju ujutro. *" od njih bio je svezan,
zapušenih usta i prostrijeljen kroz Vu pištoljem kalibra 12. Istražitelji
priznaju da ne mogu °naći nikakav motiv zločina, za koji je Logan Sanford, ektor
Kansaškog istražnog biroa, kazao da je najstrašniji u ')esti Kansasa. Clutter,
istaknuti uzgajivač žitarica i bivši
179

Eisenhowerov povjerenik u Federalnoj upravi za kreditiran1 farmera..."

Wells je bio preneražen. Ili, kako je kasnije opisivao svoi raspoloženje, on to
"jednostavno nije vjerovao". A za to je ipji. imao mnogo razloga da vjeruje, jer
ne samo da je poznavao ubijenu obitelj, već je vrlo dobro poznavao i one koji su
;e ubili.
Počelo je to prilično davno - prije jedanaest godina, u jesen 1948, kad je Wells
imao devetnaest godina. On je tada "plovio državom uzimajući poslove kako su
nadolazili", kako on to opisuje. "Jednom sam se našao u zapadnom Kansasu.
Nedaleko od granice Colorada. Lovio sam nekakav posao i, zapitkujući uokolo,
začuh da možda trebaju poljoprivrednog radnika na farmi River Vallev, kako je g.
Clutter nazivao to mjesto. Uzeo me na posao. Ostao sam tamo, mislim, oko godinu
dana - svakako preko cijele zime - a kad sam odlučio napustiti posao, učinio sam
to jer su me nekako počeli svrbjeti tabani, Htjeli su kretanje. Nije bilo
nikakve svađe s g. Clutterom. Sa mnom je postupao lijepo, kao i s ostalima koji
su za nj radili; na primjer, ako bi se čovjek našao u škripcu prije dana
isplate, on bi mu uvijek tutnuo u ruku deseticu ili peticu. Isplaćivao je dobre
nadnice, a ako si zaslužio, on nije oklijevao da te za to posebno nagradi. Ja
sam doista volio g. Cluttera kao nikoga do tada. Cijelu obitelj. Gospodu Clutter
i četvoro djece. Kad sam ih upoznao, dvoje najmlađih, Nancy i dječačić s
naočalinw> bijahu još dječica. Možda su imali pet ili šest godina. Drug" dvoje -
jedna se zvala Beverlv, dok se drugoj djevojci ne sjećam imena - već je pohađalo
srednju školu. Fina obitelj' doista fina. Nikad ih nisam zaboravio. Kad sam
otišao od nju1" bilo je to negdje 1949. Oženio sam se, rastao se, pozvan sa"1 u
vojsku, druge stvari su se dogodile, moglo bi se kazati da J vrijeme odmicalo, i
1959. godine, u lipnju 1959, deset goai°a nakon što sam posljednji put vidio g.
Cluttera - uputili s me u Lansing. Zato što sam provalio u tu trgovinu. Trgov'°
električnih potrepština. Namjeravao sam se domoći elektrici
180
i

<•• ča za travu. Ne da ih prodam. Htio sam otvoriti servis: za

, jpjjivanje kosačica za travu. Tako bih, vidite, imao svoj
lastiti mali biznis. Dakako da se iz toga ništa nije izleglo,
sim što sam izvukao tri-do-pet. Da nisam osuđen, možda ne
hih nikad upoznao Dicka i možda se g. Clutter ne bi nalazio
grobu. Ali dogodilo se što se dogodilo. Tako je to. Upoznao
sam Dicka.
"On je bio prvi tip s kojim sam dijelio ćeliju. Bili smo u istoj ćeliji oko
mjesec dana, u lipnju i prvoj polovini srpnja. On je upravo završavao svoju
kaznu tri-do-pet, pa je u kolovozu trebao biti uvjetno pušten. Mnogo je govorio
o tome što će raditi kad izađe. Rekao je da će možda krenuti u Nevadu, u jedan
od gradova s raketnim bazama, da će kupiti uniformu i predstavljati se kao
zrakoplovni oficir. Tako bi napokon mogao dobiti neke stvarne papire. Bila je to
samo jedna ideja o kojoj mi je govorio. (Nisam tu ideju smatrao jako pametnom.
Izgledao je dobro, to ne niječem, ali ipak nije odgovarao toj ulozi. A tako je i
s ostalim zrakoplovcima.) Ponekad bi spominjao tog svog prijatelja Perrvja. Tip
poluindijanske krvi s kojim je dijelio ćeliju. Govorio je o velikim poslovima
koje bi on i Perry mogli namjestiti kad izađu. Nikad nisam upoznao Perrvja.
Nikad ga nisam ni vidio. On je već napustio Lansing, dobio je uvjerni otpust.
Ali je Dick uvijek naglašavao da se može osloniti na rorvja Smitha ako iskrsne
kakva velika stvar.
"Ne bih se mogao točno sjetiti kako je g. Clutter bio prvi
Put spomenut. Mora da je to bilo kad smo raspravljali o
poslovima, o raznim poslovima kojima smo se bavili. Dick
)e bio izučeni automehaničar, i to je uglavnom bio posao
°ilrn se bavio. Samo je jednom vozio bolničko ambulantno
°zilo. Time se jako hvalio. O bolničkim sestrama i o tome
,° Je s njima sve radio otraga u ambulantnom vozilu. Bilo
^° bilo, ja sam mu ispričao kako sam godinu dana radio na
Utoj žitorodnoj farmi u zapadnom Kansasu. Za g. Cluttera.
atlinialo ga je li g. Clutter bogat čovjek. Da, odgovorio
1 Da, bio je. Štoviše, rekao sam mu kako mi je jednom
181

;.'¦' g. Clutter kazao da je potrošio deset tisuća dolara u jednom tjednu.

Mislim reći, objašnjavao je kako ga katkad njeg0 posao tjera na trošak od deset
tisuća dolara tjedno da W udovoljio raznim poslovnim obavezama. Nakon toga Dicks
više nije zaustavljao postavljajući mi pitanja o obitelji. KoliL ih ima? Koliko
bi godina mogla djeca sada imati? Kako se ono točno dolazi do te kuće? Kako kuća
leži? Ima li g. Clutter sef za novac? Ne želim nijekati - rekao sam mu da ima.
Naime činilo mi se da se sjećam nekog ormarića ili sefa, nečega što je bilo
odmah iza stola u sobi koja je g. Clutteru služila kao kancelarija. Odmah zatim
Dick je govorio o ideji ubojstva g. Cluttera. Kazao je da će on i Perry otići
tamo i opljačkati sve i da će pobiti sve svjedoke - Clutterove i svakoga tko se
nade na mjestu događaja. Desetak puta objašnjavao mi je kako će to učiniti, kako
će on i Perry ljude svezati i pobiti ih pištoljem.
;s Govorio sam mu: 'Dick, neka ti ne padne na pamet da bi se ti iz toga
izvukao'. Ali, pošteno rečeno, ja ga nisam pokušavao uvjeriti u suprotno
ponašanje. I to stoga što ni u jednom trenu
; nisam povjerovao da bi on to bio kadar učiniti. Smatrao sam da je to samo
njegovo prosipanje riječi. Sličnih priča čuješ koliko te volja u Lansingu. U
stvari, to je uglavnom sve što čuješ: što se pojedini tip sprema učiniti kada
izađe - oružani upadi u banke i trgovine, pljačke itd. Uglavnom je sve to samo
hvalisanje. Nitko to ne uzima ozbiljno. I zbog toga, kad sam čuo ono što sam čuo
preko radioslušalica, ja u to jednostavno
, nisam mogao povjerovati. Pa ipak se sve to zbilo. Točno onako kako je Dick
nagovještavao."
Bila je to priča Flovda Wellsa, iako je on tada još bio jako daleko od toga da
je ispriča. Bojao se, jer kad bi drug1 zatvorenici dočuli da se on povjeravao
stražarima, tada njeg0 život, kako se izrazio, "ne bi bio vrijedan mrtvog
kojota"' Prošao je tjedan. Pažljivo je slušao radio, pratio je novins izvještaje
i u jednome od njih pročitao da kansaški dnevn* "News" iz Hutchinsona nudi
nagradu od tisuća dolara bilo koju informaciju koja bi dovela do hapšenja i °sU

obe ili osoba krivih za umorstvo Clutterovih. To je već bila izjava stvarca;
Wells je već bio na rubu da progovori. Ali . t se jako bojao, a njegov strah
nije bio vezan isključivo za druge kažnjenike. Postojala je i mogućnost da ga
vlasti okrive uo sudionika u zločinu. Na koncu konca, nije li on doveo Dicka do
Clutterovih vrata? Nema sumnje da bi mu se moglo natovariti da je znao za
Dickove namjere. Bez obzira na način gledanja, njegov je položaj bio čudan, a
njegova opravdanja ne baš sasvim prihvatljiva. I tako on nije ništa zucnuo, te
je prošlo još deset dana. Prosinac je zamijenio studeni, a oni koji su
istraživali taj slučaj, sudeći prema sve kraćim novinskim izvještajima
(radiospikeri prestadoše spominjati događaj), bili su jednako zbunjeni, bili su
jednako lišeni bilo kakvog ključa za rješavanje slučaja, kao što su bili ujutro
na dan tragičnog otkrića.
a
Ali on je znao. Mučen potrebom da "nekome kaže", napokon se povjerio drugom
kažnjeniku. "Prisan prijatelj. Katolik. Vrlo religiozan. On me zapitao: 'Dakle,
što namjeravaš učiniti, Flovde?' Odgovorio sam da ne znam i upitao ga što on
smatra da bih trebao učiniti. On se svojski zalagao da se obratim pravim
ljudima. Govorio je da ne bi trebalo da živim s takvim opterećenjem savjesti. I
dodao je da bih ja to mogao učiniti tako da nitko od zatvorenika ne sazna da sam
to uradio. Rekao je da će to on udesiti. Drugog dana je izvijestio zamjenika
nadzornika st"že da ja želim biti "pozvan". Dodao je zamjeniku da bih mu ja
možda mogao kazati tko je ubio Clutterove ako me on pod Duo kojim izgovorom
pozove k sebi u kancelariju. Dakako da ^ zamjenik pozvao. Bio sam uplašen, ali
nisam zaboravio g. , kako mi nikad nije uputio ružnu riječ, kako mi je za
°zić tutnuo novčarku u kojoj je bilo pedeset dolara. Razgovarao J111 sa
zamjenikom. Zatim sam to sve ispričao nadzorniku. I još
olc sam tamo sjedio, u kancelariji glavnog nadzornika straže, on ^ telefonsku
slušalicu u ruku..."
;'?!v;:"-

182

183

Osoba kojoj je nadzornik telefonirao bio je Logan SanfoM Sanford je saslušao,

spustio slušalicu, izdao nekoliko naredbi a zatim je on nazvao Alvina Deweyja.
Kad je te večeri Devvev napustio svoju kancelariju u zgradi suda Garden Citvja,
ponio je sa sobom debelu omotnicu.
Kad je Devvev stigao kući, Marie je bila u kuhinji pripremaućj večeru. Istog
trenutka kad se pojavio ona je započela s nizanjem kućnih neprilika. Obiteljska
mačka je napala kokerašpanijelakoji pripada susjedima prekoputa i kako se sada
čini, jedno španijelovo oko je teško povrijeđeno. A Paul, njihov devetogodišnji
sin, pao je sa stabla. Pravo je čudo što je ostao živ. I dalje, njihov
dvanaestogodišnjak, sin tatinog imena, pošao je u dvorište da zapali neke
otpatke i izazvao požar koji je ugrozio susjedstvo. Netko je - ona ne zna tko je
to bio - pozvao i vatrogasce.
Dok je njegova žena opisivala te nesretne epizode, Dewey je nasuo dvije šalice
kave. Marie zastade usred rečenice i zagleda se u nj. Lice mu bijaše rumeno i
ona je zasigurno znala daje uzbuđen. Kazala je: "Alvine! Oh, dragi. Ima li
dobrih vijesti?" Bez riječi komentara dodao joj je omotnicu. Imala je mokre
ruke. Kad ih je obrisala, sjela je za kuhinjski stol, nalila sebi šalicu kave,
otvorila omotnicu i izvukla fotografije jednog plavokosog i jednog tamnokosog i
tamnoputog mladića. Bile su to policijske fotografije ili "grimasne face" kako
se to kaže. Fotografije je pratio par polušifriranih dosjea. U jednome je pisalo
za mladića svijetle kose:
Hickock, Richard Eugene (WM) 28. KBI 97093; FBI 859 273 A. Adresa: Edgerton,
Kansas. Datum rođenja 6. o. '31. Mjesto rođenja: K. C. Kansas. Visina: 5-10.
Težina: 87>> Kosa: plava. Građa: pun. Boja puti: ružičasta. Zanimanje'
autoličilac. Kaznena djela: prijevare, lažni čekovi. Uvjetno pušten: 8-13-59.
Od: So. K. C.
U drugom opisu je pisalo:
Smith, Perry Edward (WM) 27-59. Mjesto rođenja: Navada. Visina: 5-4. Težina: 77.
Kosa: tamnosmeđa. Kazne djela: B & E. Uhapšen: (prazno). Od: (prazno). Kretanje
184

orima: Upućen KSP 3-13-56 iz Phillipsa Co. 5-10 godina. ^tvoren: 3-14-56.
Uvjetno pušten: 796-59.
Marie je promatrala Smithove fotografije snimljene iz profila i sprijeda:
arogantno i grubo lice, ali ne baš sasvim, jer se na iemu zapažala specifična
mekoća nekih linija; usne i nos izgledali su pravilni i njoj se učinilo da ima
prilično lijepe oči sa svo-:i0i vlažno sanjalačkim izrazom; senzitivne oči na
neki glumački način. Senzitivne, ali i još nešto: "podle". Iako ne tako podle,
ne tako strašno zločinačke kao što su oči Hickocka, Richarda Eugena. Privučena
Hickockovim očima, Marie se sjetila jedne neprilike iz mladosti. Sjetila se
divlje mačke koju je ugledala uhvaćenu u zamku, i iako ju je namjeravala
osloboditi, mačje oči su sjale takvim bolom i mržnjom da se njeno sažaljenje
ubrzo pretvorilo u strah. "Tko su oni?" zapita Marie.
Dewey joj ispriča priču Floyda Wellsa, da bi na kraju dodao: "Smiješno. Prošla
tri tjedna bila su vrhunac naše koncentracije. Hvatali smo tragove svih ljudi
koji su ikada radili kod Cluttera. A sada, kako je ispalo, čini se da sve valja
zahvaliti i sretnom slučaju. Ali da je prošlo još nekoliko dana, mi bismo
natrapali na tog Wellsa. Ustanovili bismo da je u zatvoru. Tada bismo izvukli
istinu. K vragu, doista je tako."
"Možda to nije istina", primijetila je Marie. Dewey i osamnaest ljudi koji su mu
pomagali slijedili su stotine tragova do praznih i nekorisnih ciljeva, pa ga je
ona nastojala upozoriti ^ ne nasjeda još jednom razočaranju. Zabrinjavalo ju je
nJegovo zdravstveno stanje. I njegovo duševno stanje bilo je Ose; bio je
iscrpljen, a uz to je pušio šezdeset cigareta dnevno.
"Ne. Možda ne", doda Dewey. "Ali imam predosjećaj."
Njegov ton ju je impresionirao; opet je bacila pogled na;
01 na kuhinjskom stolu. "Zamisli ovoga", kazala je pokazujući
' tom en face portret plavokosog mladića. "Zamisli ove oči
7*0 ti prilaze." Vratila je slike natrag u omotnicu. "Voljela bih
^i ih nisi pokazao."
IH.
185
Iste večeri, ali kasnije, druga žena u drugoj kuhinji, ostavi je čarapu koju je
krpala, skinula je naočale s plastični okvirom i, držeći ih u ravnini prema
posjetitelju, kazal "Nadam se da ćete ga pronaći, g. Nye. To je za njegovo dobr
Imamo dvojicu sinova, a on je jedan od njih, prvenac. Volim0 ga. Ali... Oh,
jedno sam shvatila. Shvatila sam da on ne bi tako nestao, pobjegao a da nikome
ne kaže ni riječ - ni svom ocu ni bratu. Ukoliko opet nije zapao u teškoće. Što
ga to nagoni da tako radi? Zašto?" Bacila je brz pogled preko male sobe koju je
zagrijala peć i zagledala se u iscrpljenu osobu sklupčanu u stolici za
ljuljanje. Bio je to Walter Hickock, njen muž i otac Richarda Eugena. Bio je to
čovjek ispranih, izgubljenih očiju i grubih ruku. Kad bi progovorio, glas mu je
zvučao kao daše njime rijetko služi.
"Ništa nije bilo nevaljalo s mojim dječakom, g. Nye", započe g. Hickock.
"Istaknuti sportaš-uvijek u prvom školskom timu. Košarka! Baseball! Nogomet!
Dick je uvijek u igri bio zvijezda. Bio je i prilično dobar učenik s najboljim
ocjenama u nekoliko predmeta. Povijest. Tehničko crtanje. Kad je u lipnju 1949.
godine završio srednju školu, namjeravao je upisati se na sveučilište. Studirati
za inženjera. Ali mi to nismo mogli. Točnije rečeno, nismo imali novca. Nikada
nismo imali novca. Ova naša farma, to je samo četrdeset četiri rala, pa jedva
nazobljemo dovoljno za život. Držim da je Dicka pogodilo to što se nije mogao
upisat' na sveučilište. Prvo zaposlenje dobio je u Željeznicama Santa Fe, u
Kansas Citvju. Dobivao je sedamdeset pet dolara tjedno. Ocijenio je da mu je to
dovoljno da se oženi, pa se tako on1 Carol oženiše. Njoj nije bilo više od
šesnaest godina, a nje"111 tek devetnaest. Nikad nisam pomišljao da će iz toga
izići n^1 dobro. I nije."
Gospoda Hickock, punašna žena blagog okruglog lica W nije odavalo tragove
prijeđenih životnih tegoba od jutra mraka, prekoravala ga je. "Tri divna
dječačića, naši unuci-ev što je iz toga izašlo. A Carol je ljupka djevojka. Ona
nije n1 kriva."
I
186

Q Hickock je nastavio: "On i Carol su unajmili ne baš

lu kuću, kupili su lijep automobil - stalno su bili u , ^ f}ez obzira na to što
je Dick uskoro dobio bolje plaćeni
sa0 vozeći bolničko vozilo. Kasnije je dobio zaposlenje u Marki Buick kompaniji,
velikom poduzeću u Kansas Citvju. Zaposlio se kao mehaničar i autoličilac. Ali
on i Carol su živjeli
visokoj nozi, stalno su kupovali stvari koje nikako nisu sebi mogli priuštiti, i
tako se Dick bacio na potpisivanje čekova bez pokrića. I dalje smatram da je
sudar odgovoran što se stao upuštati u takve nepodopštine. Doživio je potres
mozga u automobilskom sudaru. Nakon toga više nije bio isti dječak. Kockanje,
izdavanje lažnih čekova. Znao sam da se nikad prije nije time bavio. I baš tako
u to vrijeme spetljao se s drugom djevojkom. S onom zbog koje se rastao od Carol
i koja mu je postala drugom ženom."
Gospoda Hickock je dodala: "Dick se nije tu mogao izvući. Ti znaš kako se
Margaret Edna pripila uza nj."
"K vragu, ako te neka žena voli, znači li to da moraš biti ulovljen?" zapita g.
Hickock. "Dakle, g. Nye, držim da vi o tome znate koliko i mi. Zašto je naš
dječak zatvoren. Iza brave sedamnaest mjeseci, i to samo zato što je posudio
lovačku pušku. Iz kuće našeg susjeda. Nije mu bila namjera da je ukrade. Puca mi
prsluk na to što drugi o tome kažu. A to ga )e potpuno satrlo. Kad je izašao iz
Lansinga, on je meni bio Potpuni stranac. Nisi s njim mogao ni progovoriti. Cio
svijet bl° je protiv Dicka Hickocka - tako je on smatrao. Čak je i n)egova druga
žena zatražila rastavu braka dok je bio u zatvoru i štavila ga. Pa ipak, činilo
se kao da se počinje sređivati. Radio je trgovini Boba Sandsa, tamo u Olatheu.
Živio je ovdje s nama,
0 je išao u krevet, ni na koji način nije povredivao odredbe v. (etn°g otpusta.
Reći ću vam g. Nye, ja još nemam dugo, ja , lrn s rakom u sebi. Znajući za to,
ili barem videći da sam jako • esfan, prije manje od mjesec dana, prije nego je
napustio , u> obratio mi se ovim riječima: 'Tata, ti si bio prema meni ta dobar
stari tata. Ja više nikad neću ništa učiniti da te
187

povrijedim'. On je bio uvjeren u ono što govori. Taj ima mnogo dobra u sebi. Da
ste ga ikad imali prilike vidj ¦ kako igra na nogometnom igralištu ili kako se
igra s djecom svojom djecom, vi u to ne biste sumnjali. Bože, kako bih hti da mi
bog kaže, jer ja doista ne znam što se zbilo."
Nastavi njegova žena: "Ja znam." I nastavi krpati čarape, ali joj navriješe suze
i opet ostavi posao. "Taj njegov prijatelj. Lt0 što se dogodilo."
Posjetitelj, agent Harold Nye iz Kansaškog istražnog biroa, bio je zaposlen
pišući u svojoj stenografskoj bilježnici koja je već bila dobrano popunjena
rezultatima dugog dana provedenog u provjeravanju optužbi Flovda Wellsa.
Činjenice koje je dosad prikupio apsolutno su potkrepljivale Wellsove tvrdnje.
Dana dvadesetog studenoga osumnjičeni Richard Eugene Hickock bacio se u Kansas
Citvju na strastveno kupovanje koje je pobio s ne manje od "sedam komada vrućih
papira", odnosno lažnih čekova. Nye je posjetio sve pretpostavljene žrtve -
trgovce fotoaparatima, radio i televizijskim aparatima, vlasnika draguljarnice,
službenika u konfekcijskom dućanu. I kada bi bilo kome od njih pokazao
fotografije Hickocka i Perrvja Edwarda Smitha, svjedoci bi odmah prvoga
identificirali kao autora krivotvorenih čekova, a drugoga kao njegova
"šutljivog" suučesnika. (Jedan prevareni trgovac je rekao: "On [Hickock] je bio
duša prijevare. Govorio je veoma glatko i uvjerljivi Drugi, smatrao sam ga
strancem, možda Meksikancem, n> jednom nije otvorio usta.")
Zatim se Nye odvezao do prigradskog naselja OlatM gdje je razgovarao s
Hickockovim posljednjim poslodavcem' vlasnikom "Bob Sands Body Shopa". "Da, on
je radio ovdje"' odmah će g. Sands. "Od kolovoza do - hm, ja ga zaprav° više
nisam vidio poslije devetnaestog studenoga, ili moz<ja je to bio dvadeseti.
Otišao je a da mi ni na koji način n'f o tome ni zucnuo. Jednostavno se pobrao,
ali ja ne zn* kamo, kao što to ne zna ni njegov otac. Iznenađen? Pa" _ / Da, bio
sam. Naši su odnosi bili prilično prijateljski. D'c

zna postavljati. On zna biti veoma drag. Pokadšto bi nas

sjećivao u mojoj kući. Činjenica je da smo tjedan dana prije
_0 je on nestao priredili u mojoj kući zakusku za neke naše
rijatelje, a Dick je doveo sa sobom svog prijatelja koji ga je
osjetio, momka iz Nevade. Ime mu je Perry Smith. Umio je
doista lijepo svirati gitaru. On je svirao gitaru i pjevao neke
ojesme, a on i Dick su sve prisutne zabavljali svojom točkom
dizanja tereta. Perry Smith je prijan niskog rasta, nije mnogo
viši od 160 centimetara, ali mogao bi ipak podići konja. Ne,
nijedan od njih nije djelovao nervozno. Prije bih rekao da su
se dobro zabavljali. Točan datum? Svakako ga se sjećam. Bio
je to trinaesti. Petak, trinaestog studenoga."
Oprostivši se, Nye je usmjerio svoj auto prema sjeveru, vozeći po nezgrapnim
seoskim putovima. Približavajući se Hickockovoj farmi, zaustavljao se kod
nekoliko susjednih kuća tobože da se orijentira, ali zapravo da postavlja
pitanja u vezi s osumnjičenim. Žena jednog farmera je praskala: "Dick Hickock!
Ne spominjite mi Dicka Hickocka! Ako još jednom ugledam tog đavola! Je li krao?
Ukrao bi iz očiju! Međutim, njegova majka Eunice je fina žena. Ima srce veliko
kao staja. I njegov otac. Oboje su jednostavni i pošteni ljudi. Dick bi bio u
zatvoru više puta nego što biste mogli izbrojiti, ali nitko ga ovdje nije htio
goniti. Iz poštovanja prema njegovoj obitelji."
Već je pao mrak kad je Nye pokucao na vrata vremenom
Posivjele četverosobne farmerske kuće Waltera Hickocka.
hinilo se kao da je sličan posjet bio očekivan. G. Hickock je
P°zvao detektiva u kuhinju, a gospođa Hickock ga je ponudila
^votn. Da su znali pravi cilj posjetiočeve nazočnosti, možda
1 doček bio manje topao i oprezniji. Ali oni nisu znali, a u
"u sati koje su njih troje proveli u razgovoru nijednom
)e Ugovoreno ni ime Glutter ni riječ ubojstvo. Roditelji su
. lllvatili ono što je Nye vješto nudio kao razlog posjeta, tj. da
Povreda uvjetnog otpusta i novčana prijevara sve ono što je
lviralo njegovo zanimanje za njihova sina.

188

189

"Dick ga je (Perryja) jedne večeri doveo kući i objasnio n da je to njegov

novopečeni prijatelj iz autobusa iz Las Vega Zapitao nas je može li ovdje
spavati i ostati neko vrijem objašnjavala je gospoda Hickock. "Ne, gospodine, ja
ga bih htjela imati u kući. Jedan mi je pogled bio dovoljan d ocijenim tko je
on. Tako parfimiran i nauljene kose. Bil0 jasno kao dan gdje gaje Dick upoznao.
Prema slovu otpusta o" se nije smio družiti ni s kim koga je tamo upoznao
(Lansing) Upozorila sam Dicka, ali me on nije htio poslušati. Svome je
prijatelju našao sobu u Hotelu Olathe u Olatheu, a onda je Dick s njim provodio
svaki slobodan trenutak. Jednom su otišli na vikend otputovavši nekuda.
Gospodine Nye, mogu to kazati sigurno kao što se ovdje nalazim, da ga je Perry
Smith naveo na krivotvorenje čekova."
Nye je zatvorio bilježnicu i stavio pero u džep, a zatim i obje ruke, jer su mu
se vidljivo tresle od uzbuđenja. "Kamo su bili otišli za vrijeme vikenda o kome
ste govorili?"
"Fort Scott", odgovorio je g. Hickock imenujući kansaški grad poznat po vojnoj
povijesti. "Kako sam ja shvatio, Perry Smith ima sestru koja živi u Fort Scottu.
Kao da sam načuo da ona drži jedan dio njegova novca. Bila je spomenuta svota od
petnaest stotina dolara. Bio je to glavni razlog zbog kojeg je došao u Kansas,
dakle da uzme novac koji mu je bio kod sestre. Dick ga je zbog toga odvezao tamo
po novac. Bilo je to satno noćno putovanje. Vratio se kući sutradan, u nedjelju,
nešto prije podneva. Taman u vrijeme za nedjeljni ručak."
"Tako", kazao je Nye. "Noćno putovanje. Što će reći oa su odavle otišli u toku
subote. Nije li to subota četrnaest studenoga?"
Starac je potvrdio.
"I vratili se u nedjelju petnaestog studenoga?" "U nedje)
oko podne." .
Nye je brzo razmatrao opisanu matematiku i zaključak kojeg je došao sasvim ga je
ohrabrio: da su u toku od dvad'j ili dvadeset četiri sata osumnjičeni mogli bez
teškoća svi*

put ljudi
lCJ osam stotina milja i u tom vremenu ubiti četvoro
se vas sin vratio
"loš nešto, g. Hickock", nastavi Nye. "Da li
u nedjelju? Ili je s njim bio i Perry Smith?"
"Ne, bio je sam. Rekao je da je Perry ostao u Hotelu Olathe. "
fvfve, čiji je normalan glas nazalno rezak i prirodno
zastrašujući, pokušavao je govoriti suzdržanije, miroljubivije,
bo da govori o bilo kakvoj nevažnoj stvari. "Sjećate li se je li išta
ponašanju vašeg sina djelovalo na vas kao neobično? Drugačije
nego inače?"
"U čijem ponašanju?"
"Vašeg sina."
"Kada?"
"Kad se vratio iz Fort Scotta."
G. Hickock je razmišljao. Onda je odgovorio: "Izgledao je isti kao uvijek. Odmah
čim je došao sjedosmo za ručak. Bio je jako gladan. Počeo je jesti prije nego
sam završio molitvu. Primijetio sam to i rekao mu: Dick, ti lopataš to jelo
brzinom koju ti ruka dopušta. Nemaš li namjeru i nama nešto ostaviti? Dakako da
je on uvijek bio pri dobrom teku. Bure. On je kadar pojesti bure hrane."
A što je radio poslije ručka?"
"Zaspao je", objasnio je g. Hickock. Učinilo se kao da ga je
l iznenadio njegov vlastiti odgovor. "Brzo je zaspao. Vidite, to nije bilo
uobičajeno. Nakon objeda sjeli smo ispred televizora da promatramo utakmicu u
košarci. Ja, Dick i naše ^ ijete, David. Nije prošlo dugo a Dick je hrkao kao
pila, o rekao njegovu bratu: 'Bože, nikad nisam pomislio da 011 doživjeti dan
kada će Dick zaspati za vrijeme košarke.' A ipak e to dogodilo. Prospavao je
cijelu utakmicu. I dalje je spavao. .stao je samo da pojede hladnu večeru, a
odmah zatim otišao )eu krevet."
, Gospoda Hickock je uvukla drugi konac u iglu za krpanje; '^ muž se ljuljao u
stolici i potezao iz nezapaljene lule.
Jebane detektivove oči pasle su po čistoj i skromnoj sobi.

190

191

U kutu sobe, naslonjena na zid, stajala je puška. Zapazio j • već prije.

Ustajući, uputio se prema pušci zapitavši: "Bavite li mnogo lovom, g. Hickock?"
"To je njegova puška. Dickova. On i David odu ponekad Uglavnom na zečeve."
Bila je to puška Savage kalibra 12, Model 300; ručku i ukrašavala nježna scena
fazana u letu.
"Otkad Dick ima ovu pušku?"
To je pitanje uzbudilo majku osumnjičenog. "Ta pušketina stoji sto dolara. Dick
ju je kupio na kredit, a trgovina neće da je primi natrag iako je kupljena nema
tome mjesec dana, a samo je jednom upotrijebljena, tj. početkom studenoga kad su
on i David otišli do Grinnella u lov na fazane. Da bi je kupio, dao je naša
imena, naime njegov otac mu je to dopustio, a sada evo dokle smo stigli - mi
treba da plaćamo, a kad vam samo spomenemo Waltera koji je tako bolestan, kada
samo spomenemo što nam sve treba, sve ono bez čega smo..." Zadržala je dah kao
da nastoji zadržati napad štucanja. "Zar vi doista ne želite šalicu kave, g.
Nye? Meni to nije nimalo teško."
Detektiv je naslonio pušku na zid kao da ga ne zanima, iako je osjećao da je to
oružje koje je ubilo obitelj Clutter. "Hvala vam, ali je kasno, a ja treba da
vozim sve do Topeke", odgovorio je. Zatim je opet otvorio bilježnicu i nastojao
da neke podatke još jednom ponovi: "Dakle, samo da neke stvari raščistim. Perry
Smith je stigao u Kansas u četvrtak dvanaestog studenoga. Vas)e sin kazao da je
taj čovjek došao ovamo po pare što se nalaze k"" njegove sestre koja živi u Fort
Scottu. Te subote su se njih dvoji odvezli do Fort Scotta gdje su ostali i preko
noći - pretposta ljam u sestrinoj kući?"
G. Hickock je intervenirao: "Ne. Nisu je mogli pronaći. ^
se da je ona nekud otišla." .
Nye se nasmiješio. "U redu, ali oni su ostali preko
u toku idućeg tjedna tj. od petnaestog do dvade p - Dick se i dalje
viđao sa svojim prijateljem Perrvjem Smi^
u toku idućeg tjedna - tj. od petnaestog do dvadeset
1*

, ¦ inače nastavljao normalan život: živio je kod kuće i , jpevno se javljao

na posao. Dvadeset i prvog je iščeznuo, a jjko i Perry Smith. I od tog dana
niste ništa čuli o njemu ni niega? On vam uopće nije pisao?" "Boji se", uplela
se gospoda Hickock. "I stid ga je i boji se."
"Stid?"
"Stid ga je onog što je učinio. Jer nas je opet pogodio u srce. A boji se jer
smatra da mu mi više ne bismo oprostili kao što smo uvijek dosad opraštali. I
kako bismo uvijek činili. Imate li vidjece,g.Nye?"
Klimnuo je u znak potvrde.
"Onda vam je jasno kako je to."
Još samo jedno pitanje. Imate li ikakvu ideju, bilo kakvu, o sadašnjem mjestu
boravka vašeg sina?"
Otvorite zemljopisnu kartu", kazao je g. Hickock. "Pokažite prstom - možda je
baš tamo."
Bilo je kasno poslije podne, a vozač automobila, trgovački putnik srednjih
godina kojeg ćemo nazvati gospodinom Bellom, osjećao je jaki umor. Jedva je
čekao mogućnost da barem malo odspava. Bio je svega stotinu milja udaljen °d
svog odredišta - Omahe u Nebraski, sjedišta velikog Poduzeća za konzerviranje
mesa, u kojemu je radio. Pravila Poduzeća izričito su zabranjivala trgovačkim
putnicima da "ftniaju autostopiste, ali g. Bell je često kršio to pravilo,
naročito ako bi počeo patiti od dosade ili umora. Dakle, čim 'e ugledao dvojicu
mladića kako stoje pored ceste, smjesta je pritisnu0 kočnicu.
Njemu su njih dvojica izgledali kao "O. K. momci". . ' ttiomak, čvrsto građen
tip prljavoplave podšišane kose, , ° je ugodan osmijeh i uljudno se ponašao, a
njegov
§> "kržljavac", koji je držao harmoniku u desnoj ruci, a
J^oj dobro nabijeni pleteni kovčeg, izgledao je "prilično no<<> plah ali zgodan
tip. U svakom slučaju, g. Bell je sa

192

193

zadovoljstvom primio društvo u svoj auto, pa je tako im nekoga s kim će

razgovarati i tko će ga držati budnim dok stigne u Omahu. Dakako da on nije imao
pojma o namjeran, svojih suputnika, a one su se sastojale u planiranoj ideji da
zadave njegovim pojasom, da mu ukradu pare i auto, te da^ ostave skrivena u
prerijskom grobu.
Predstavio se, a zatim je njih zapitao za imena. Simpatični mladić s kojim je
dijelio prednje sjedalo odgovorio je da se zove Dick. "A ovo je Perry", dodao je
namigujući Perrvju koji je sjedio
iza vozača.
"Ja vas, momci, mogu povesti do Omahe."
Dick je zahvalio i dodao: "Omaha nam je baš cilj puta. Naime, nadamo se da ćemo
tamo naći neki posao."
Kakav posao traže? Trgovački putnik je smatrao da bi on možda mogao pomoći.
Dick je dodao: "Ja sam prvoklasan autoličilac. I mehaničar. Navikao sam dobro
zarađivati. Moj prijatelj i ja baš smo se vratili iz Meksika. Bila nam je
namjera da tamo živimo. Ali, k vragu, pa ti plaćaju strašno slabo. Ni izdaleka
toliko koliko je bijelcu potrebno za život."
Ah, Meksiko. G. Bell je objasnio da je svoj medeni mjesec proveo u Cuernavaki.
"Stalno smo govorili da ćemo se tamo vratiti, ali nekome tko ima petoro djece
nije se tako seljakati."
Kako je Perry kasnije ispričao, njegov komentar za vlastitu upotrebu bio je:
"Petoro djece - tja, šteta." Slušajući DickoV vatreno čavrljanje, slušajući ga
kako započinje opisima svoji meksičkih "ljubavnih osvajanja", Perry je
razmišljao o nje"1 kao o "čudaku", zapravo o "egomanijaku". Zamislim c glupost -
istrčavati se i napuhavati pred čovjekom k°J" se spremaš ubiti, pred čovjekom
koji će biti ubijen u to idućih desetak minuta ako bude glatko protekao plan
koj1 njih dvojica smislili prije vožnje. A zašto ne bi sve prote glatko?
Situacija je bila idealna - našli su baš ono sto tražili u toku tri dana što su
autostopirali od Kalifbm'r

ade i preko Nevade i Wyominga do Nebraske. Sve do i nikako da se namjere na

odgovarajuću žrtvu. G. Bell je prvi usamljeni vozač koji je djelovao kao čovjek
s parama • koii ie pristao da m poveze. Njihovi prijašnji gostoprimci uiahu ili
šoferi kamiona ili vojnici. Jednom ih je povezao r atletskih Crnaca u
"cadillacu" boje lavande. Ali g. Bell bijaše savršen. Perry je opipao
unutrašnjost džepa svoje bine vjetrovke. Džep mu je nabubrio od bočice Baverovih
aspirina i od kamena veličine šake zamotanog u žuti pamučni kaubojski rupčić.
Otkopčao je pojas, pojas Navajo Indijanaca sa srebrnim kopčama i tirkiznim
kamenčićima. Skinuo ga je i savio, te postavio preko koljena. Čekao je.
Promatrao je promicanje prerije Nebraske i pretvarao se da mu se svira harmonika
- odsvirao je jednu melodiju i čekao Dicka da izgovori ugovoreni signal: "Hej,
Perry, dodaj mi šibicu." Nakon toga bi Dick prihvatio volan, dok bi Perry udarao
trgovačkog putnika po glavi služeći se kamenom zamotanim u maramicu, i tako mu
"otvorio glavu". Kasnije bi pronašli neki tihi odvojak ceste i poslužili se
opasačem načičkanim kamenčićima plavim kao nebo.
U međuvremenu su Dick i osuđenik izmjenjivali slane šale.
Njihov je smijeh išao Perryju na živce; naročito nije mogao
podnositi Bellove provale smijeha - zdravo cerenje od srca
k°je je neobično podsjećalo na smijeh Perrvjeva oca Texa
Jonna Smitha. Sjećanje na očev smijeh povećalo je njegovu
Qapetost; boljela ga je glava, boljela su ga koljena. Izgrizao je
ri aspirina i progutao ih nasuho. Isuse! Činilo mu se da će
Povratiti ili pasti u nesvijest; bio je siguran da će se to zbiti
de li Dick još odgađao "zabavu". Dan se gasio, cesta je bila
na i dokle je pogled sezao nije bilo ni kuće ni ljudske duše.
sta osim zimom išarane zemlje tvrde poput čista željeza.
. )e vrijeme, sad. Gledao je u Dicka kao da mu pogledom
priopćiti svoj zaključak. Nekoliko jedva primjetljivih
0Va - pokret očnog kapka, vijenac sitnih kapi znoja
"govorilo mu je da je i Dick došao do istog zaključka.

lf*f.
.f

194

195

Međutim, kad je Dick opet prozborio bio je to početak n šale: "Evo jedne
zagonetke. Pitalica glasi: U čemu je sličn između odlaska u kupaonicu i odlaska
na groblje?" Nacerio "Ne znate?"
Ne znam."
"Kad moraš ići, moraš ići!"
G. Bell se nasmijao.
"Hej, Perry, dodaj mi šibicu. "
Ali baš u trenutku kad je Perry podigao ruku i kamen u njoj se već spuštao na
vozačevu glavu, dogodilo se nešto neočekivano Perry je to kasnije okrstio
"prokletim čudom". Čudo je bilou neočekivanoj pojavi trećeg autostopista, Crnca
u vojničkoj uniformi, zbog kojeg se dobrostivi trgovački putnik opet zaustavio.
"Čujte, to je prilično mudro", dodao je dok je njegov spasilac trčao prema
automobilu. "Kad moraš ići, moraš ići!"
Šesnaesti prosinca 1959, Las Vegas, Nevada. Starosti vrijeme izbrisali su prvo
i posljednje slovo natpisa "Rooms" (Sobe) - R i S - i tako iskovali neobičnu
riječ: OOM. Jedva vidljiva na natpisu što se iskrivio od sunca, ta je riječ
sasvim odgovarala mjestu koje je reklamirala. Ili, kako je to napisa" Harold Nye
u svom službenom izvještaju za KBI, "oronuo i pohaban, bio je to hotel ili
pansion posljednje kategorije"' U nastavku izvještaja: "Još prije nekoliko
godina (preiM informacijama lasvegaske policije), to je bilo jedno od najveći
stjecišta bludnica na Zapadu. Onda je vatra uništila glavn zgradu, a ostatak je
pretvoren u jeftini pansion." Predvorje] bilo bez namještaja, ukoliko u
namještaj ne ubrojimo g°t0 dva metra visok kaktus i nešto što je služilo kao
stol recepcll Osim toga kao da u kući nije bilo nikoga. Detektiv je pljesn
rukama. Tek tada je jedan ženski, ali ne suviše ženski glas rikn ^ "Dolazim."
Ali je pet minuta prošlo do dolaska žene koJa' imala na sebi prljavi kućni
ogrtač i sandale od pozlaćene s visokim petama. Navoj niče su sputavale njenu
prorije

'kastu kosu. Široko i mišićavo, napudrano lice ukazivalo je na k'latu upotrebu

ruža. Držala je u ruci limenku s Miller High
r pivom; vonjala je na pivo i duhan i na tek upotrijebljeni 11 za nokte. Bile su
joj sedamdeset četiri godine, ali prema l\i ovu mišljenju "izgledala je mlada -
možda desetak godina mlađa". Zabuljila se u njega, u njegovo dobro sašiveno
smeđe dijelo i isto tako smeđi šešir s čvrstim obodom. Kad je on pokazao svoju
značku, kao da je postala bolje volje. Usne joj se odijeliše i Nye je zapazio
dva reda lažnih zubi. "U-ha. To sam i mislila", progovorila je. "O. K. Da
čujem."
Dao joj je fotografiju Richarda Hickocka. "Poznajete li ga?"
Groktanje negativnog odgovora.
"Ili ovoga?"
"A-ha. Boravio je ovdje nekoliko puta, ali sada ga nema. Bio je prije više od
mjesec dana. Želite li vidjeti knjigu gostiju?"
Nye se naslonio na stol i promatrao kako dugački lakirani nokti te žene švrljaju
po stranicama na kojima su bila olovkom nadrljana imena. Las Vegas je bila prvo
od tri mjesta koje su mu šefovi naložili da posjeti. Sva su odabrana u vezi s
prošlošću Perrvja Smitha. Druga dva mjesta bila su Reno, a vjerovalo se da tu
živi njegov otac, i San Francisco, prebivalište Smithove sestre koju ćemo ovdje
nazvati gaspodom Johnson. Iako je Nye namjeravao posjetiti te članove obitelji i
svakoga tko bi m°gao nešto znati o mjestu boravka osumnjičenog, glavni ^u je
zadatak bio da osigura pomoć mjesnih institucija za Rvanje reda. Stigavši u Las
Vegas, na primjer, o Clutterovu 'Ucaju razgovarao je s poručnikom B. J.
Handlonom, šefom etektivskog odjela Policijske uprave Las Vegasa. Poručnik
nakon toga napisao naređenje svim policajcima da budno
°tre neće li se pojaviti Hickock i Smith: "Potjernica za i J v ^e a Kamasa zbog
povrede odredaba uvjetnog otpusta s
i. VanJa kazne. Navodno se voze u 'chevroletu' tipa 1949.
v°e s registarskim brojem Kansasa JO-58269. Ti su ljudi
jt Jatno naoružani i treba ih smatrati opasnima." Osim toga
ai°n je pridodao jednog detektiva da pomogne Nyeu u

196

197
"promatranju osoba koje zalažu u zalagaonicama". Kao v on kaže, "u svakom
kockarskom gradu takvih uvijek ima pregršt". Nye i policajac iz Las Vegasa
zajednički su ispitjv i-svaku potvrdu o zalaganju izdanu prošlog mjeseca. lSfye
posebno nadao da će pronaći ručni radioaparat marke Zenitk koji je u noći
zločina ukraden u Clutterovoj kući. No, u tom nije imao sreće. Međutim, jedan
vlasnik zalagaonice sjetio se Smitha ("Već dobrih deset godina on ovdje ulazi i
izlazi"), Qn je čak pronašao potvrdu o založenoj prostirki od medvjede kože,
koja je založena prvog tjedna studenoga. Zahvaljuje toj potvrdi, Nye je pronašao
adresu pansiona.
"Prijavio se tridesetog listopada", pronašla je gazdarica pansiona. "Otišao je
jedanaestog studenoga." Nye je gledao Smithov potpis. Krasopisni rukopis s
viticama i ornamentalnim dodacima doista ga je iznenadio. Njegovo iznenađenje je
oduševilo gazdaricu, jer je dodala: "A-ha. A trebalo je da ga čujete kako
govori. Velike, dugačke riječi koje mu slušaš kako ih izgovara nekim zavučenim,
šaputavim glasom. Prava ličnost. Sto imate protiv njega, protiv jednog takvog
skromnjakovića?"
"Nije se držao odredaba uvjetnog otpusta."
"A-ha. Dakle dokotrljao se čak od Kansasa kao uvjetni otpuštenik? U redu, ja sam
samo glupa plavuša. Ja vam vjerujem. Ali ja tu priču ne bih na vašem mjestu
ispričala ni jednoj brineti." Podigla je limenku s pivom i ispraznila je, i
zatim je zamišljeno kotrljala limenku između svojih pjegavih1 žilama izbrazdanih
ruku. "Što bilo da bilo, ne može biti ništa veliko-veliko. Nemoguće. Još se nije
dogodilo da sam nekog2 prvi put ugledala i već mu znala broj cipela koje nosi. A
ovaj> to je mizernjaković. Mali jadnik koji me je posljednjeg tjedn svog boravka
ovdje čak pokušao slatkim riječima obrlatiti da i plati račun." Zacerekala se
najvjerojatnije zbog besmislen08 takva pokušaja.
Detektiv zapita koliko stoji Smithova soba.
"Normalna cijena. Devet baksa tjedno. Plus pedeset ce pologa za ključ. Samo
čista lova. Samo unaprijed."
198
I

()§t0 je radio dok je ovdje boravio? Je li imao ikakvih prijatelja?" zapita Nye.
"Zar mislite da ja motrim na svakog tko upuže ovamo?" dvrati gazdarica.
"Tipčine. Jebivjetri. Ne zanimaju me. Imam kćer koja se udala visoko-visoko."
Zatim će dalje: "Ne, nije imao nrijatelja. Ili ga ja barem nisam vidjela da se
lakti o bilo koga naročito. Za vrijeme posljednjeg boravka najveći dio vremena
proveo je motajući nešto oko svojeg auta. Parkirao ga je tu sprijeda. Stari
"ford". Izgledao je kao daje proizveden prije nego seon rodio. Bojio gaje. Krov
je obojio u crno, a ostalo u srebrno. Tada je na šoferskom staklu napisao
"Prodaje se". Jednog sam dana čula kako se zaustavio jedan naivac i ponudio mu
četrdeset dolara-što će reći da mu je ponudio četrdeset dolara više nego što je
to vrijedilo. Ali on mu je rekao da ga ne da za manje od devedeset. Rekao je da
mu novac treba za autobusnu kartu. Nešto prije njegova odlaska čula sam da je
krntiju kupio neki obojeni tip."
Kazao je da mu je novac potreban za autobusnu kartu. Znate li kamo je smjerao
otputovati?"
Stisnula je usne s cigaretom između njih, ali pogled joj je bio na Nyeu. "Budite
fer. Ima li kakve love na stolu? Gdje je neka nagrada?" Čekala je na odgovor: s
obzirom na to da ju je dočekala šutnja činilo se da ona ubrzano važe situaciju,
te se naposljetku odlučila da nastavi: "Stekla sam dojam da bez °bzira na cilj
puta tamo ne kani dugo ostati. Da se kani vratiti. Ja kao da ga svakog dana
očekujem." Pokaza glavom prema unutrašnjosti kuće. "Dođite sa mnom pa ću vam
objasniti ^to tako mislim."
Stubište. Sivi hodnici. Nye je njuškao mirise i identificirao
*j dezinfektor za zahode, alkohol, opušci cigara. Iza jednih vrata
P'jani gost je tulio i pjevao, ali ni bog nije znao žalosti li se ili
L na vrhuncu sreće. "Ne kipi, Holanđanine! Skini se s vatre ili
risi °davde!" riknula je žena. "Ovdje", pokazala je Nyeu vodeći
u zamračeno spremište. Upalila je svjetlo. "Tamo. Ta kutija, ^fil me da je
pričuvam dok se vrati."
199

Bila je to kartonska kutija, neumotana, ali svezana spao Na vrhu kutije bila je
ispisana izjava u duhu egipatske kletv "Pazi se! Vlasništvo Perrvja E. Smitha.
Pazi se!" Nye je odrije čvor koji na njegovu žalost nije bio isti kao polučvor
što ga ubojice napravile kad su vezivale obitelj Clutter. P_dje je krila kutije.
Pojavio se žohar kojemu je gazdarica odmah skratila životne muke zgazivši ga
petom svojih pozlaćenjL sandala. "Gle!" uzviknula je promatrajući detektiva kako
vadij polako ispituje Smithovu imovinu. "Lopov. To je moj ručnik!" osim ručnika
pedantni Nye je nabrojio u svojoj bilježnici' "Jedan prljavi jastuk s natpisom
'Suvenir iz Honolulua1' jedan ružičasti dječji pokrivač; jedan par hlača kaki
boje; jedna aluminijska tava za pečenje palačinki." Druge svaštarije ubrajale su
bilježnicu koja je odebljala od fotografija izrezanih iz časopisa za fizički
odgoj (mukotrpna razmatranja o tehnici dizanja teškoatletičara), u kutiji za
cipele bila je zbirka lijekova: vodice i prašci protiv ispucalih usana, a uz to
zaprepašćujuća količina aspirina - najmanje tuce kutija, od kojih su neke bile
prazne.
"Sranje" primijetila je gazdarica. "Sve samo smeće."
Doista, sve je to bilo bezvrijedno čak i detektivu koji je gladan za raznim
dokazima ili indicijama. Nyeu je bilo drago što je to vidio; svaka stvar -
lijekovi za oboljele desni i usne, zamašćen jastuk iz Honolulua - jasnije mu je
govorila o vlasniku i njegovu usamljenom i bijednom životu.
Pripremajući sutradan u Renou svoje službene bilješke, Nj* je napisao: "U 9 sati
ujutro agent koji potpisuje ovaj izvjesi) razgovarao je s g. Billom Driscollom,
glavnim kriminalistički111 istražiteljem šerifova ureda, okrug Washoe, Reno,
Nevad3' Nakon što je upoznat s okolnostima ovog slučaja, g. Drisco" su uručene
fotografije, otisci prstiju i nalozi za hapšen) Hickocka i Smitha. Gonjenje je
uvedeno u fasciklima c individua, a isto tako određeno je traganje za automobil0
U 10 sati i 30 minuta izvjestitelj je razgovarao s narednik0 Abeom Feroahom iz
Detektivskog odjela Policijske upraV

oU> Nevada. Narednik Feroah i potpisnik ovog izvještaja raživali su policijsku

arhivu. U popisniku kriminalaca nema 'S' Smith°va ni Hickockova imena. Pregledom
dokumenata u " I gaonicama nismo došli ni do kakvih informacija o nestalom
dioaparatu. I u te dokumente uloženo je stalno upozorenje j se pazi na mogućnost
da taj radioaparat bude založen u nenou. Detektivi koji su radili na obrađivanju
zalagaoničkih dokumenata predali su fotografije Smitha i Hickocka svim
zalagaonicama u gradu, a osim toga su svaku zalagaonicu pregledali tragajući za
radioprijemnikom. U zalagaonicama je Smith identificiran kao njima poznat
klijent, ali nisu mogli pružiti nikakve druge podatke."
"Bože! Pa ovo je visoko naređenje", prozborio je poštanski službenik
odgovarajući na Nyeov zahtjev da mu opiše starog Smitha. "Taj prijan kao da je
izašao iz knjige. Naziva se Usamljenim Vukom. Znatan dio njegove pošte tako je i
adresiran - Usamljeni Vuk. Ne prima mnogo pisama, ali prima hrpe kataloga i
raznih reklama. Bili biste iznenađeni koliko ljudi naručuje te stvari. Mora biti
da to čine zato da dobiju bilo kakvu poštu. Koliko je star? Rekao bih da ima
šezdeset. Oblači se u stilu vesterna-kaubojske čizme i golema šeširčina na
glavi. Rekao mi je da se nekada bavio rodeom. Prilično često smo i dugo
razgovarali. Posljednjih nekoliko godina on ovamo dolazi gotovo svakog dana.
Ponekad bi nestajao, pa ga nije bilo mjesec-dva. Uvijek bi objašnjavao da je
r°vao po raznim terenima. Prošlog kolovoza ovdje na prozoru Pojavio se neki
mladić. Rekao je da traži svog oca, Texa Johna Sttiitha, te me zapitao je li
meni poznato njegovo boravište. |% baš izgledao sličan svom ocu; Vuk ima tanke
usne i irskog )e izgleda, a taj je momak izgledao gotovo kao čisti Indijanac *-
Crna kosa kao krema za cipele, a takve je imao i oči. Ali ^radan se opet pojavio
Vuk, koji je to potvrdio; rekao mi je
mu je sin upravo izašao iz vojske, te da namjeravaju krenuti
fijasku. On je stari gost Aljaske. Mislim da je jednom tamo
^a° hotel ili neku vrst lovačke kuće. Dodao je da vjeruje da ga

:J
li

neću vidjeti otprilike dvije godine. Jok, od tada gH#iže nisam

vidio, ni njega ni njegova sina." '#'
Johnsonova obitelj spadala je u novopridošlice njihova susjedstva u San
Franciscu. To je predio u kojemu stanuju ljudi boljeg imovnog stanja, a nalazi
se visoko na brežuljcima sjeverno od grada obuhvaćenih novim građevinskim
kompleksom. Osamnaestog prosinca 1959. poslije podne njihova mlada gospoda
Johnson očekivala je goste: tri žene iz susjedstva pozvane su na kavu i kolače,
a nije isključena ni partija karata. Domaćica je bila napeta, jer joj je to bilo
prvi put da dočekuje goste u svom novom domu. Dok je pozorno osluškivala neće li
se javiti zvonce s ulaznih vrata, brižljivo bi poravnavala laneni stolnjak ili
bi namještala božične dekoracije. Njena je kuća, poput drugih kuća te kose ulice
na brežuljku, bila tipična prigradska rančerska kuća, veoma ugodna i po tome
poznata. Gospoda Johnson je uživala u njoj. Voljela je zidove obložene pločama
sekvoje, sagove od zida do zida, jedan dio prozora od šarena stakla, pogled koji
je vidjela kroz prednje prozore - brdašca, dolinu, nebo i ocean. Ponosila se i
malim vrtom iza kuće. Njen muž, koji je po profesiji bio agent osiguravajućeg
društva, a po urođenoj strasti drvodjelja, oko kuće je postavio bijelo ogradno
kolje, u vrtu je postavio kućicu za obiteljskog psa, a za djecu je uredio i
ogradio prostor s pijeskom za igranje i ljuljačke.
Dok je gospoda bila u kući, ostalih četvoro - pas, ava dječačića i djevojčica
-igrali su se van zahvaljujući blagoj temperaturi. Ona je bila uvjerena da će
oni sa zadovoljstvom pr0' vesti vrijeme u vrtu sve dok gosti ne odu. Kad se
oglasilo zvon* i ona požurila prema vratima, imala je na sebi haljinu za koju f
smatrala da joj najbolje pristaje, žutu pletenu haljinu koja joj) čvrsto
pristajala uz tijelo i isticala njen indijanski ten boje b' jedog čaja kao i
crnoću njene uzdignute kose. Otvorila je vra spremna da dočeka tri susjede;
umjesto njih našla selice01

.. s dvojicom stranaca koji su u znak pozdrava prstima dotakli šešire i otvorili

legitimacije s policijskim značkama. "Gospoda Johnson?" zapita jedan od njih.
"Moje je ime Nye. Ovo je ins-nektor Guthrie. Mi radimo za policiju u San
Franciscu, ali smo upravo primili jedan upit iz Kansasa koji se tiče vašeg brata
perryja Edwarda Smitha. Kako se čini, on se nije prijavio službi za uvjetno
otpuštene, pa nas zanima biste li nam vi mogli nešto kajati o mjestu njegova
sadašnjeg boravišta.
Gospodu Johnson nije porazila ni iznenadila okolnost da se policija opet zanima
za poslove njena brata. Međutim, nju je zgrozila pomisao na to kako će joj doći
gosti i vidjeti kako je ispituju detektivi. Odgovorila je: "Ne. Ništa. Perrvja
nisam vidjela već četiri godine."
"Radi se o ozbiljnoj stvari, gospodo Johnson", nastavio je Nye. "Htjeli bismo s
vama o tome razgovarati."
Predala se, pozvala ih da udu i ponudila ih kavom, koja je bila prihvaćena, a
zatim je kazala: "Perrvja nisam vidjela četiri godine. Niti sam išta o njemu
čula otkad je uvjetno otpušten. Prošlog ljeta kad je pušten iz zatvora posjetio
je mog oca u Renou. Otac me pismom obavijestio da se vraća u Aljasku, te da
snjim kreće i Perry. Drugo sam pismo dobila... mislim u rujnu, a tata je bio
jako ljut. On i Perry su se posvađali i krenuli svaki svojim putem prije nego su
stigli do granice. Perry se vratio, a otac je sam nastavio put u Aljasku. "
"I od tada vam se nije javljao."
"Nije."
"U tom slučaju moguće je da mu se vaš brat nedavno Priključio. Recimo u toku
prošlog mjeseca."
"Ne znam. A nije me ni briga."
"Ne slažete se?"
"S Perrvjem? Da. Ja ga se bojim."
"Ali dok se nalazio u Lansingu često ste mu pisali. Barem 901 tako kažu vlasti
iz Kansasa", primijetio je Nye. Njegov
ul,
ega Guthrie kao da je bio zadovoljan svojom sporednom
'°gom.

202

203

"Htjela sam mu pomoći. Mislila sam da ću ga iH osloboditi nekih njegovih ideja.

Sada sam bolje upućena. Perrv-ništa ne znače prava drugih ljudi. Prema nikome ne
iskazu' poštovanje."
"Nešto o prijateljima. Je li vam poznato išta o nekome s ki^ se on družio?"
"Joe James", odgovorila je, objasnivši da je James mladi indijanski drvosječa i
ribar koji živi u šumi nedaleko od Bellinghama, država Washington. Ne, ona ga
nije osobno upoznala, ali su joj pričali da su on i njegova obitelj veoma
dobrostivi ljudi koji su se ranije vrlo ljubazno ponašali prema Perrvju. Jedina
osoba iz društva Perrvjevih prijatelja koju je ona ikada susrela pojavila se u
lipnju 1955. na vratima Johnsonove kuće. Donijela je sa sobom Perrvjevo pismo u
kojem ju je on predstavio kao svoju ženu.
"Pisao je da je zapao u teškoće i zamolio me ne bih li ja mogla
povesti brigu o njegovoj ženi dok je on ne pozove. Djevojka je
izgledala kao da ima dvadesetak godina. Međutim, ustanovilo
se da ima samo četrnaest. I dakako da nije bila ničija žena.
Ali u to vrijeme još sam mogla biti prevarena. Sažalila mi se i
rekla sam joj da ostane kod nas. Ostala je, ali ne za dugo. Niti
tjedan dana. Ali otišla je uzevši naše putne kovčege i sve što je
u njih moglo stati - najveći dio garderobe mog muža i moje,
srebrninu, pa čak i kuhinjski sat." ¦tii,t
"Gdje ste živjeli kad se to dogodilo?" s-fe*
"U Denveru."
"Jeste li ikada živjeli u Fort Scottu, u Kansasu?" us
"Nikada. Nikad nisam bila u Kansasu."
"Imate li sestru koja živi u Fort Scottu?"
"Moja je sestra mrtva. To je moja jedina sestra."
Nye se nasmiješio, a zatim je dodao: "Vama je jasno, gosp0
Johnson, da mi radimo pretpostavljajući da će vaš brat s val"
uspostaviti neki kontakt. Da će vam pisati ili vam se javiti-
da će vas posj etiti." ...
"Nadam se da neće. Zapravo on i ne zna da smo prorni)e

A esu. On misli da sam ja još u Denveru. Molim vas da mu ne tažete moju adresu
ako ga nađete, jer ga se bojim."
"Kada tako govorite, smatrate li da bi vas on mogao na neki ačin povrijediti,
ili vam nanijeti zlo? Fizičko zlo?"
Razmišljala je i na kraju kazala da jednostavno ne zna što da odgovori. "Ali ja
ga se bojim. Uvijek sam ga se bojala. On ie kadar praviti se da je simpatična
osoba dobra srca. Ljubazan. Tako je sklon plaču. Ponekad ga i muzika ponese, a
kad je bio dječak, znao bi zaplakati jer je zalaz sunca bio tako divan. Ili
mjesečina. Oh, on je kadar da vas prevari. Navede vas da vam ga je tako žao."
Oglasilo se zvonce. Nevoljkost gospode Johnson da odgovori na zvono otkrilo je
njenu dilemu, pa je Nye zgrabio svoj smeđi šešir. (U svom izvještaju on je o
njoj napisao: "Za sve vrijeme razgovora ona je zadržala mir i ponašala se doista
sjajno. Osoba izvanredna karaktera.") "Žao nam je što smo vas smetali, gospodo
Johnson. Ali ako nešto čujete o Perrvju smatramo da ćete biti razumni i
obavijestiti nas. Tražite inspektora Guthrieja."
Nakon odlaska detektiva smirenost koja je tako impresionirala Nyea jednostavno
se srušila; obiteljsko očajanje bijaše jace. Borila se protiv njega, sav teret
očaja grčevito je svladavala sve do odlaska gostiju, sve dok nije nahranila
djecu, okupala & i saslušala njihove molitve. A tada ju je zaokupio očaj poput
večernje magle s oceana koja je okružila ulična svjetla. Kazala je to se boji
Perryja, što je doista bila istina. Ali da li se ona bojala "(r) samog Perryja
ili okolnosti koje je on izazivao, a koje su *°gle završiti groznom sudbinom za
četvoro djece Florence Uckshin i Texa Johna Smitha? Najstariji brat, onaj kojega
je oljela, sam se ustrijelio; Fern je pao kroz prozor, ili je skočio; . erry se
odao nasilju, kriminalac. Na neki način ona je bila ^na preživjela osoba. Nju je
mučila pomisao da bi vrijeme °gio žeti nove žrtve, da bi i nju moglo nešto
zadesiti: da poludi, . ^dobije neizlječivu bolest, ili da u požaru izgubi sve
što joj je
uiavrijednost - kuću, muža, djecu. l( ,v .tj fc",. i

204

205

, ir.
>'•
Muž joj je bio na službenu putu. Kad bi bila sama u ku" nikad joj ne bi padala
na pamet želja da nešto sama pOpj;' Ali večeras je smiješala oštro piće, a zatim
sjela na kauč dnevnoj sobi, dok joj je album s fotografijama bio naslonje na
koljena.
Fotografija njena oca dominirala je prvom stranom -- bj0 je to portret snimljen
u studiju 1922. godine, kad se oženio mladom indijanskom jahačicom rodea
gospođicom Florence Buckskinovom. Bila je to fotografija koja je uvijek
djelovala na gospodu Johnson. Ta joj je fotografija omogućavala da shvati pravi
razlog zbog kojeg se njena majka udala za njena oca, premda je to bio tako čudan
par. Mladić sa slike prštao je muškom privlačnošću. Obijesna valovitost njegove
svijetle kose, neznatan mrštaj njegova lijevog oka (kao daje uočio cilj), mali
kaubojski šal s čvorom ispod vrata, sve je to bilo veoma privlačno. Sve u svemu,
gospoda Johnson je imala dvostruk stav o svom ocu, ali uvijek je poštovala jedan
aspekt njegove ličnosti - njegovu čvrstoću. Dobro je znala kako on drugima
izgleda ekscentričan; što se toga tiče, ni ona nije bila lišena tog osjećaja. Pa
ipak, on bijaše "pravi muškarac". Radio je razne stvari i radio ih je lako.
Stablo bi obarao tako da bi palo točno onako kako je on zamislio. Znao je
oderati medvjeda, popraviti sat, izgraditi kuću, ispeći kolač, zakrpati čarapu i
uloviti pastrvu služeći se savijenom pribadačom i komadom obične špage. Jednom
je sam samcat preživio zimu u divljini Aljaske.
Sam samcat: prema mišljenju gospode Johnson to je način kako treba da žive ljudi
te vrste. Bračne družice, djeca, mi"11 život, ne, to nije za njih.
Okrenula je nekoliko stranica s fotografijama iz djetinjstva> koje su bile
snimljene u Utahu, Nevadi, Idahou i Oregonu' Rodeo karijera "Tex & Flo" bila je
završena, a obitelj koja )e živjela u starom kamionu lutala je zemljom u lovu na
posa°> što nije bilo ni najmanje lagano te 1933. godine. "Tex J°" Smith i
obitelj beru jagode u Oregonu 1933.", glasio je potPlS ispod fotografije koja je
pokazivala četvoro bosonoge dj

radnim odijelcima, ali jednako mušičava i umorna izraza, d ili ustajali kruh
umočen u slatko kondenzirano mlijeko
Lsto su bili jedina hrana koju su imali na raspolaganju. Barbara lohnson se
sjeća kako se jednom prilikom cijela obitelj danima hranila trulim bananama, pa
je to kod Perrvja izazvalo koliku; vrištao je cijele noći, dok je Bobo, kako su
u obitelji nazivali Barbaru, gorko plakala bojeći se da brat umire.
Bobo je bila tri godine starija od Perrvja i naprosto ga je obožavala; bio joj
je jedina igračka, lutka koju je ona održavala čistom, češljala je, obasipala
poljupcima a kadšto i izudarala. Evo fotografije koja ih prikazuje oboje kako se
nagi kupaju u potoku Colorada koji je tekao čist poput dijamanta: brat, anđelčić
ispupčena trbuščića i divno crn od sunca, držao je sestru za ruku i sretno se
cerekao kao da se u brzom potoku nalaze neki avetinjski prsti koji ga golicaju.
Na drugoj fotografiji (gospoda Johnson nije to sigurno znala, ali vjerovala je
daje bila snimljena na nekom udaljenom rancu Nevade na kome je obitelj boravila
i na kome je došlo do posljednje bitke između roditelja, tj. do jezivog
takmičenja u snazi i vještini, za kojeg su kao oružje bili upotrijebljeni bičevi
za konje, vrela voda i petrolejska svjetiljka, i što je napokon i raskinulo
brak), ona i Perry nalaze se pored ponija, glavu uz glavu tako da im se ljube
obrazi; a iza njih sunčanom vatrom gore planine.
Kasnije, kad su djeca s majkom otišla da žive u San Franciscu, Bobo je mijenjala
svoj stav prema dječačiću, sve dok 'jubav nije sasvim iščezla. On više nije bio
njihova beba, već divljak, lopov, pljačkaš. Njegovo prvo hapšenje koje je
uvedeno u knjige bilo je 27. listopada 1936, kad mu je bilo svega Osam godina.
Najzad, nakon nekoliko boravaka u odgojnim Institucijama i ustanovama za čuvanje
posrnule djece, vraćen 'e paski svog oca. Prošlo je mnogo godina prije no što ga
je B°bo opet vidjela, osim na fotografijama koje je Tex John f°nekad slao svojoj
drugoj djeci. Te fotografije nalijepljene žd potpisa i tumačenja ispisanih
bijelom tintom bile su dio aja albuma. Bile su tu npr. fotografije s potpisima
"Perry,

206

207

*"V /
tata i njihov eskimski pas", "Perry i tata ispiru zlato", "Perrv u lovu na
medvjede u Aljaski". Na posljednjoj fotografiji o je bio petnaestogodišnji
dječak snimljen u cipelama za snije okružen drvećem otežalim od snijega; puška
mu se nalazi) tipično naslonjena vrhom na pazuh; lice mu je bilo izmučeno a oči
vrlo tužne i umorne. Gledajući tu fotografiju, gospoda Johnson se sjetila
"scene" koju je izazvao Perrv posjetivši je jednom u Denveru. U stvari, to je
bilo u proljeće 1955, kad ga je posljednji put vidjela. Razgovarali su o
njegovoj mladosti, s Texom Johnom, kad je odjednom Perrv, koji je već bazdio po
alkoholu, naglo ustao i pritisnuo je na zid držeći je tako. "Ja sam bio njegov
niger", kazao je Perrv. "To je sve. Bio sam netko tko je morao ispustiti dušu
radeći za nj, a da mu on nikad nije isplatio ni marjaša. Ne, Bobo, ja govorim.
Šuti ili ću te baciti u rijeku. Kao jednom kada sam u Japanu prelazio preko
mosta i nekog tipa koji je tamo stajao a koga nisam vidio ni jednom u životu -
jednostavno podigao i bacio u rijeku.
"Molim te, Bobo. Molim te slušaj me. Zar ti misliš da ja sebe volim? Oh, kakav
sam ja čovjek mogao postati! Ali mi to kopile nije nikad za to pružilo prilike.
Nije me htio pustiti u školu. O. K. O. K. Bio sam zločesto dijete, ali bilo je
došlo vrijeme kad sam molio da idem u školu. Posrećilo mi se da imam sjajan
mozak. Ako ti to nije bilo poznato. Sjajan mozak, a uz to i talent. Ali nikakva
školskog odgoja, jer on nije htio da ja nešto naučim, već samo da vučem i crnčim
za nj. Glupan. Neznalica-Takvog me on htio. Tako da me uvijek zadrži uza se. Ali
ti, Bobo, ti si pohađala školu. Ti i Jimmy i Fern. Svi vi prokletnia pohađali
ste školu. Svi osim mene. I ja te mrzim, sve vas -- tatu i sve ostale."
Kao da je za njegova brata i sestre život bio med i mlijek0' Možda je to bilo
tako, ali jedino ako to znači čišćenje stana od povraćanja pijane majke, ako to
znači nemati ništa pošten" obući i jesti. Pa ipak, istina je, sve troje završili
su sredn)u školu. Jimmy je čak završio kao najbolji u razredu, što je u
cijelosti mogao zahvaliti svojoj snažnoj volji. Barbara Johns°

¦ smatrala da baš ta činjenica čini njegovo samoubojstvo tako

evjerojatnim i čudnim. Čvrst karakter, natprosječna hrabrost,
ooran rad - čini se da nijedna od tih osobina nije bila
dlučujući čimbenik u sudbinama djece Texa Johna. Dijelili
opaku sudbinu protiv koje vrlina nije bila nikakva obrana.
Me riječ o tome da je Perrv bio pun vrlina, ili Fern. Kad je Fern
navršila četrnaest godina, promijenila je ime i do kraja svog
(cratkog života nastojala je opravdati zamjenu: Joy. Joy, dakle
veselje. Bila je to djevojka lakih manira, "svačija dragana",
zapravo suviše svačija, koja nije mnogo tražila od muškaraca, ali nekako nije s
njima imala sreće. Tko zna zašto, ali muškarac kojeg bi ona voljela uvijek bi je
ostavljao na cjedilu. Majka joj je umrla u alkoholičarskoj komi, pase ona bojala
pića, a ipak je pila. Prije nego je dosegla dvadesetu godinu Fern-Joy je dan
započinjala s bocom piva. A onda, jedne ljetne noći, pala je s prozora hotelske
sobe. U padu je udarila o kazališni šator, odskočila i otkotrljala se pod kotače
taksija. Gore u praznoj sobi policija je pronašla njene cipele, novčanik bez
novca i praznu bocu whiskyja.
Čovjek je mogao razumjeti Fern i oprostiti joj, ali Jimmy je bio drugačiji.
Gospoda Johnson je gledala njegovu fotografiju na kojoj je bio obučen u
mornarsku uniformu; za vrijeme rata služio je u Mornarici. Vitak, bljedolik i
mlad morski putnik s izduženim licem malčice pretvrdog svetačkog izražaja stajao
)e s rukom oko vrata djevojke kojom se oženio, a što prema mišljenju gospode
Johnson nije smio učiniti. Naime, kaže, njih dvoje nisu imali ništa zajedničko -
ozbiljni Jimmy i njegova tinejdžerica iz San Diega koja je bila zaljubljena u
mornaricu, acije su staklene perle odražavale odavno izblijedjelo sunce. Pa 'Pak
Jimmy je osjećao za nju više od uobičajene ljubavi; bila je to strast - strast
koja je djelomično bila patološka. Što se tiče j^ojke, ona ga je morala voljeti
i voljela ga je u potpunosti, jer suprotnom slučaju ne bi učinila ono što je
učinila. Da je barem J1IHrny u to vjerovao! Ili da je bio kadar to razumjeti i
vjerovati. 1 bijaše zarobljenikom ljubomore. On se užasavao od same

208

209

pomisli na muškarce s kojima je ona spavala prije njihova brak da bi stvari bile
gore, on je bio uvjeren da je ona ostala podatliiv i poslije braka. Vjerovao je
da svaki put kad se on otisne na mn ili je čak ostavi na jedan jedini dan ona
nastavlja da ga vara brojnim ljubavnicima, stalno je prisiljavajući da prizna
njihovo postojanje.
I tako je ona jednog dana uperila pušku usmjerivši cijev medu svoje oči i
pritisnula obarač nožnim prstom. Kad ju je Jimmy ugledao, nije zvao policiju.
Uzeo ju je u naručje i položio na krevet, a zatim je legao pored nje. Otprilike
oko zore idućeg dana on je napunio pušku i ubio se.
Nasuprot fotografije Jimmvja i njegove žene bila je fotografija Perrvja u
uniformi. Bila je izrezana iz novina, a pratio ju je ovaj tekst: Štab, Armija
Sjedinjenih Država, Aljaska. Vojnik Perry E. Smith, 23 godine, prvi armijski
veteran korejskog rata koji se vratio u Anchorage, Aljaska pozdravlja se s
kapetanom Masonom, oficirom za vezu s javnošću, prilikom dolaska na vojni
aerodrom Elmendorf. Smith je služio 15 mjeseci kao aktivni inženjerac 24.
divizije. Pacific Northern Airlines poklonile su mu kartu za relaciju od
Seattlea do Anchoragea. Gospođica Lynn Marquis, domaćica aviona, svojim se
osmijehom pridružila ceremoniji dočeka. (Službeni snimak Armije Sjedinjenih
Država)." Kapetan Mason ispruženbe ruke gleda u vojnika Smitha, ali vojnik Smith
gleda u fotoaparat. Gospoda Johnson u izražaju njegova lica nije vidjela, ili
joj se bar činilo da ne zamjećuje ni trunke zahvalnosti, već uočljivu
aroganciju, a umjesto ponosa krajnju uobraženost. Uopće nije nevjerojatno da je
s mosta bacio čovjeka koji je na njemu stajao. Naravno da je on to učinio- u to
ona nije ni jednom posumnjala.
Zatvorila je album i uključila televizor, ali to je nije utjesi'0] Pretpostavimo
da on dođe? Detektivi su je pronašli, a zašto ne ¦" -i Perry? Ne bi trebalo da
očekuje ikakvu njenu pomoć; ona ^ čak ne bi dopustila da ude. Prednja su vrata
bila zaključana, &¦ nisu ona što vode u vrt. Vrt je bio bijel od morske magle.
M2"

¦ t0 sastanak ili okupljalište prikaza: mama i Jimmy i Fern. Takračunavajući

vrata, gospoda Johnson je jednako mislila na ^rtvekaoinažive.
Provala oblaka. Kiša. Padala je kao iz kabla. Dick je trčao. I Perry je trčao,
ali nije mogao tako brzo; noge su mu bile kraće, a vukao je i putni kovčeg.
Znatno prije njega Dick je stigao pod zaklon, u hambar nedaleko od autoputa. Kad
su odlazili iz Omahe poslije noći provedene u spavaonici Vojske spasa, jedan
vozač kamiona ih je prihvatio i odvezao preko granice Nebraske u Iowu. Prošlih
nekoliko sati, međutim, išli su pješice. Kiša ih je uhvatila kad su se nalazili
šesnaest milja sjeverno od jednog naselja u državi Iowa. Naselje se zvalo
Tenville Junction.
U ambaru je bilo mračno.
"Dick?" zapita Perry.
"Evo me ovdje", odgovori Dick. Ispružio se na hrpi slame.
Sav mokar i tresući se, Perry se sruši pored njega. "Tako mi je hladno", rekao
je uvlačeći se u slamu. "Tako mi je hladno da mi uopće ne bi stalo da ovo uhvati
vatra i da živ izgorim." Bio je i gladan. Pregladnio. Sinoć su se hranili juhom
iz lonaca Vojske spasa, a sve jelo koje su danas imali na raspolaganju sastojalo
se °d nekoliko ploškica čokolade i gume za žvakanje koje je Perry ukrao s tezge
sa slatkišima u trgovini mješovite robe. "Ima li još Hershevja?" zapita Perry.
Više nije bilo, ali im je još preostao omot guma za žvakanje.
Podijelili su ih, a zatim stali žvakati. Svaki je muljao dva i po
stapića Doubleminta, čiji je okus Dicku najviše odgovarao
(Perry je najviše volio okus Juicy Fruit). Novac je bio problem.
^edostatak ikakvih sredstava naveo je Dicka da se odluči za
luđačku ideju", kako je to okrstio Perry, dakle na povratak u
^sas City. Kad ga je Dick prvi put stao nagovarati da se vrate,
erry mu je odgovorio: "Bilo bi dobro da posjetiš liječnika."
Opijeni jedan uz drugoga u hladnom mraku i slušajući

¦"A

.**

210

211

padanje mračne, hladne kiše, sada su se opet dotakli te teme Perry je opet
navodio opasnosti takvog koraka, jer nema nikakve sumnje da sada već Dicka traže
zbog nepoštivanja otpusta - "ako ne i zbog još nečega". Ali Dicka je bilo
nemoguć razuvjeriti. On je opet tvrdoglavo tvrdio kako je Kansas Citv mjesto u
kojemu će on sasvim sigurno "podijeliti lijepi broj vrućih papira", odnosno
lažnih čekova. "K vragu", nastavio je "ja znam da moram biti oprezan. Ja znam da
su izdali nalog za hapšenje. Zbog čekova koje smo ranije iskorištavali. Ali mi
ćemo žurno raditi. Dovoljan nam je jedan dan. Ako dovoljno ugrabimo, možda bismo
mogli pokušati na Floridi. Provesti Božić u Miamiju i provesti zimu, ako budu
dobri izgledi." Ali Perry je žvakao svoju gumu, a uz drhtavicu držala ga je i
zlovolja. Dick ga zapita: "O čemu se radi, dragi? Druga naša kombinacija? Zašto
na to, do vraga, ne zaboraviš? Oni nas s tim neće nikad povezati. Nikad."
Perry je prozborio: "Možda se i varaš. A ako se varaš, to onda znači Kutak." Ni
jedan od njih nije prije nikada spomenuo kapitalnu kaznu u državi Kansas -
vješala, odnosno smrt u Kutku, kako su zatvorenici Državne kaznionice Kansas
nazvali prostoriju u kojoj se nalazi oprema potrebna za vješanje ljudi.
Dick je odgovorio: "Komedijaš. Ti me nasmijavaš." Zapalio je šibicu u namjeri da
popuši cigaretu, ali nešto što je ugledao zahvaljujući svjetlosti zapaljene
šibice djelovalo je na nj da hitro ustane i prođe kroz hambar do štale za krave.
U štali je bio parkiran crno-bijeli "chevrolet" s dvoja vrata, tip 1956. Ključ
je bio spreman za paljenje.
' ¦¦ .si
-. n •¦
Dewey je čvrsto odlučio da od "civilnog stanovništva" sakrije bilo kakvu
činjenicu o znatnijem napretku u rasvjetljavan)11 slučaja Clutter. U tome je bio
tako odlučan da je odlučio & povjerljivo porazgovara s dvojicom profesionalnih
buka^ Garden Citvja: Billom Brownom, urednikom "Telegrama"'

Robertom Wellsom, direktorom lokalne radiostanice KIUL. Iznoseći situaciju,

Dewey je naglašavao svoje razloge zbog kojih ¦e prvenstveno valjalo poštovati
tajnost: "Zapamtite da postoji niogućnost da su ti ljudi nevini."
Xa je mogućnost bila tako realna da je nije trebalo odbaciti. Informator, Floyd
Wells, sasvim je lako mogao izmisliti cijelu priču. Nije rijetko da pojedini
zatvorenici pribjegavaju takvom pričanju priča u nadi da će osigurati nekakvu
naklonost ili da će izazvati službenu pažnju za ono što govore. Ali ako je svaka
riječ tog čovjeka čista kao da je Biblija, Dewey i njegovi ljudi još nisu
iskopali ni jedan djelić dokaza koji bi podupirao te riječi, nisu otkrili ništa
što bi vrijedilo kao "sudski dokaz", ništa što ne bi moglo biti interpretirano
kao moguća, čak izvanredna, ali ipak samo slučajna podudarnost. Činjenica što je
Smith otputovao u Kansas da obiđe svog prijatelja Hickocka, ili činjenica da
Hickock posjeduje pušku istog kalibra kojeg je puška iz koje je izvršen zločin,
ili okolnost da su osumnjičeni mogli pružiti lažan alibi u pogledu njihova
boravka uvečer 14. studenoga, ne mora biti nepobitan dokaz da su oni masovne
ubojice. "Ali mi smo prilično uvjereni da je ipak tako. Svi to mislimo. Da ne
mislimo, ne bismo podigli uzbunu u sedamnaest država, od Arkansasa do Oregona.
Ali zapamtite da bi mogle proći godine prije nego ih ulovimo. Možda svaki krene
svojim putem. Ili su otišli iz zemlje. Postoji mogućnost da su otišli na
Aljasku, a tamo se nije teško izgubiti. Što su duže na slobodi, to će naša
^gumentacija biti slabija. Istini za volju, mi još i nemamo nekakvu
argumentaciju. Mogli bismo i sutra prikliještiti te Kuj ine sinove, a da ne
budemo u mogućnosti dokazati išta što bl ih teretilo, ni koliko da pljuneš."
Dewey nije pretjerivao. Osim otisaka dva para cipela,
Jednog s geometrijskom šarom, a drugog sa šarom u obliku
^čjih šapa, ubojice nisu ostavile nikakva traga. Budući da su
P°kazali takav oprez, nema sumnje da su se odavno oslobodili
SVt>jiK cipela. A isto tako i radioprijemnika, pretpostavljajući

212

213
0-

da su ga oni ukrali, s čime se Dewey teška srca slagao i mu se to činilo

"smiješno i u neskladu" s težinom zločin i dokazanom prepredenošću
kriminalaca. Isto je tak "nezamislivo" da bi ti ljudi ušli u kuću očekujući
da će nar1 kasu punu novca, pa su ne našavši ga poubijali cijelu obitel' zbog
možda nekoliko dolara i malog ručnog radioaparata "Bez priznanja nećemo nikad
uspjeti da budu proglašeni krivima", rekao je. "To je moje mišljenje. A to je i
razlog zbog kojeg treba da budemo maksimalno oprezni. Oni smatraju da su se
izvukli. Dakle, naš je cilj da ne saznaju nešto što bi ih natjeralo na drugačiji
zaključak. Što se sigurnije osjećaju to ćemo ih lakše dograbiti.
Ali tajne su neobična roba u gradiću poput Garden Citvja. Tko je god posjetio
šerifov ured, tj. tri nedovoljno namještene sobe prepune ljudi na trećem katu
zgrade okružnog suda, mogao je naslutiti neku nepoznatu, gotovo čudnovatu
atmosferu. Iščezli su idi-dodi i bijesno mrmljanje prethodnih tjedana. Sada je
prostorije prožimao ustreptali mir. Gospoda Richardson, tajnica šerifova ureda i
vrlo jednostavna osoba isto takvog ponašanja, preko noći je stekla nove manire
hodanja na prstima i šaputava govora, a ljudi za koje je radila, šerif i njegovi
ljudi, Dewey i dovedeni tim agenata KBI-a, šuljali su se po prostorijama
govoreći najtišim glasom. Sve je to podsjećalo na lovce u šumi koji paze da
nikakav nagli zvuk ili pokret ne upozori na njihovu nazočnost divljač koja se
približuje.
Građani su preklapali. Dnevni salon hotela Warren, kavana koju su poslovni ljudi
Garden Citvja smatrali svojim privatnim klubom, pretvorio se u ekskluzivnu
preklapaonicu nagađanja i rekla-kazala. Netko je čuo da se svaki čas spre^
hapšenje jednog uglednog građanina. Ili je najzad izbilo da f zločin nedjelo
ubojica koje su unajmili neprijatelji Kansaškog udruženja proizvođača žita,
naprednog tijela u kojemu je $' Clutter igrao značajnu ulogu. Medu mnogim
pričama k°J su kružile, jedna od najtočnijih bila je ona čiji je autor b"°

¦ taknuti trgovac automobilima (koji je odbio priopćiti svoj ijvor informacija):

"Čini se da je u pitanju čovjek koji je radio
Herba prilično davno, oko 1947. ili 1948. Običan radnik
ranču. Čini se da je on dospio u zatvor, državnu kaznionicu u kojoj je stao
misliti kako je Herb bogat čovjek. I tako prije mjesec dana kada su ga
otpustili, prva stvar koju je učinio bila je da dođe, orobi i pobije te ljude."
Ali sedam milja zapadnije, u selu Holcombu, nitko nije čuo ni jednu od senzacija
koje su kolale po Garden Citvju. jedan od razloga bio je u tome što je
Clutterova tragedija postala zabranjena tema u oba mjesna razašiljača svih
mogućih pričica i neprovjerenih brljotina. To su poštanski ured i Hartmanova
kafeterija. "Što se mene tiče, ja više ne želim čuti ni riječi o tome",
objasnila je gospoda Hartman. "Kazala sam im da više ne možemo tako nastaviti s
nevjericom svakoga prema svakome i smrtno preplašeni jedan od drugoga. Tko želi
o tome govoriti neka se goni iz mog lokala." I stajalište Myrte Clare odlikovalo
se istom čvrstinom. "Ljudi dolaze ovamo da za novčić kupe poštansku marku, a
onda drže da mogu provesti tri sata i trideset tri minute okrećući i prevrćući
Clutterove. Kljucaju po drugim ljudima. Nisu ništa drugo već čegrtuše. Ja nemam
vremena slušati. Ja sam zaposlena - ja sam predstavnik vlade Sjedinjenih Država.
Pa ipak, to je doista Morbidno. Al Dewey i sve te policijske glavonje iz Topeke
i Kansas Citvja, za koje se kaže da su oštri kao terpentin. Ja ipak ne znam ni
jednu osobu koja bi još vjerovala da oni imaju ikakvih izgleda da toga ulove.
Zato ja kažem da je najzdravija stvar koju valja učiniti začepiti gubicu. Živiš
dok ne umreš i sasvim je svejedno kako odlaziš; kad si mrtav tada si mrtav. '
Prema tome, zašto da se ljudi vuku kao bolesne mačke samo zato što je prerezan
vrat Herba Cluttera. Pa ipak, to )e dosta grozno. Polly Stringer, ona tamo iz
školske zgrade.
°Uy Stringer je bila ovdje jutros. Kaže da se djeca tek sada P°slije mjesec dana
ipak nekako smiruju. A to me navodi na P0rtiisao: a što će biti ako nekoga
upecaju? Ako to urade, bit

214

215

će to netko koga svi poznaju. To bi dobro raspirilo vatru i OD sve zakuhalo u

trenutku kad se stvar počela hladiti. Ako men pitate, uzbuđenja nam je bilo
dosta."
Bilo je rano, niti devet sati, i Perry je 'bio prva mušterija u samoposluzi za
pranje rublja. Otvorio je svoj nabubretii slamnati kovčeg i izvadio hrpu gaća,
čarapa i košulja (nešto njegovo, nešto Dickovo), gurnuo ih u stroj u koji je
umjesto novca ubacio neku olovnu krivotvorinu - jednu od mnogih koje je nabavio
u Meksiku.
Perry je dobro poznavao rad takvih pogona, jer je u njima često radio. Obično se
osjećao veoma zadovoljno, jer je smatrao "tako relaksirajućim" mirno sjediti i
promatrati kako stroj pere. Ali danas se nije tako osjećao. Bio je suviše
zabrinut. Usprkos njegovim upozorenjima Dick je izborio svoju ideju. Evo ih opet
u Kansas Citvju - bez centa u džepu, besciljno se klataraju, a uz to se voze u
ukradenom automobilu! Cijelu noć su jurili "chevroletom" iz Iowe kroz gustu
kišu, zaustavljajući se samo dvaput, kad su bili prisiljeni da isišu benzin iz
vozila parkiranih na praznim ulicama malih zaspalih gradova. (Bio je to Perrvjev
posao u kojemu se smatrao "apsolutno nenadmašivim." "Moja kreditna kartica za
vožnju kroz cijelu zemlju jest samo kratka gumena cijev".) Stigavši u Kansas
City oko izlaska sunca, putnici najprije odoše na aerodrom gdje su se u muškoj
toaleti oprali, obrijali i oprali zube; dva sata kasnije, nakon što su malo
odspavali u halu aerodroma, vratili su se u grad. Tada je Dick ostavio svog
partnera u praonici obećavši mu da će se vratio najkasnije za jedan sat.
Kad je rublje bilo često i suho, Perry je sve složio u kovčeg-Prošlo je deset
sati. Dick, koji je negdje "davao papire", veC je kasnio. Sjeo je da ga pričeka
izabravši klupu na kojoj se n udaljenosti ruke nalazila ženska torba koja ga je
dražila > doplazi rukom do nje i u nju. Ali u tome ga je omeo dl vlasnice,
najkršnije od nekoliko žena koje su sada upotreblja

;eve za pranje rublja. Jednom, dok je još bio divlji i neukrotivi j čak koji je
tumarao po San Franciscu, on i "Chinkovo dijete" fTbmmv Chan? Tommy Lee?)
uigrali su se kao "tim za otimanje včarki". Perrvja je razveseljavalo i podizalo
mu moral kad bi sjetio nekih od niza svojih pothvata te vrste. "Kao jednom ud
smo vrebali jednu staru gospodu, doista staru. Tommy je jgrabio njenu ručnu
torbicu, ali ona ju je čvrsto držala, bila je pravi tigar. Što je on jače vukao
na jednu stranu, ona je jače ^JJa na drugu. Tada je ugledala mene i viknula:
"Pomozi mi! Pomozi mi!", a ja sam na to odgovorio: "Do đavola, gospodo, pa ja
njemu pomažem!" I dobro je maznuh tako da se složila na pločnik. Devedeset centi
je bio sav ulov-toga se točno sjećam. Otišli smo u Chinkov restoran i živi se
izjeli."
Stvari se nisu mnogo izmijenile. Perry je bio nešto više od dvadeset godina
stariji i oko pedeset kilograma teži, ali se ipak njegova materijalna situacija
nije nimalo poboljšala. I dalje je bio (a nije li nevjerojatno za osobu njegove
inteligencije i sposobnosti?) jedno derište koje je ovisilo, da tako kažemo, o
ukradenim novčićima.
Sat na zidu stalno mu je prikivao pogled. U pola deset počeo se zabrinjavati; u
jedanaest sati noge su mu drhtale od boli, što je u njegovu slučaju uvijek bio
znak panike koja se približava - "mjehurići u mojoj krvi". Pojeo je aspirin i
nastojao da izbriše ili barem omete sliku nevjerojatno žive i sjajne kavalkade
koja mu je prolazila sviješću. Bila je to procesija strašnih vizija: Dick u
rukama zakona, vjerojatno uhapšen u trenutku ispisivanja lažnog čeka, ili je
izvršio manji Prometni prekršaj (pa je tom prilikom ustanovljeno da vozi vmć'
auto). Veoma je vjerojatno da Dick sada sjedi u mišolovci °kružen detektivima
koji su crveni od bijesa i prijetnji. A oni Qe opravljaju o sitnicama - lažnim
čekovima ili ukradenim lutornobilima. Tema je bila umorstvo, jer je ipak
utvrđena n]egova veza s tim bez obzira što je Dick bio tako siguran da Se ^ neće
dogoditi. I ovog trenutka automobil nabijen poli-^M uputio se prema
praonici.

',"?".' • ¦ '-<

216

217

Ali, ne, suviše se odao zaplašenom maštanju. Dick to ni ne bi učinio - "ne bi

istresao ono što zna". Kad se samo sjeti koliko ga je puta čuo da kaže: "Mogu
ubiti boga u meni, ali i im nikad ne bih ništa odao."

Naravno da je Dick bio "tvrdokožac"; njegova oštrina kao što je Perry imao
prilike ustanoviti, ipak se očitovala u situacijama koje su mu očigledno išle na
ruku. Odjednom ga ozari drugi razlog koji je u manje mračnim bojama upućivao na
razloge Dickove neočekivane odsutnosti. Pa otišao je da posjeti roditelje. Bila
bi to veoma opasna akcija, ali Dick je bio "odan" roditeljima, ili je barem tako
izjavljivao, a prošle noći, za vrijeme dugotrajne vožnje po kiši, kazao je
Perrvju: "Naravno da bih rado posjetio svoje. Oni ne bi ni zucnuli. Hoću reći da
ne bi obavijestili policajca koji se bavi uvjetno otpuštenima, odnosno ne bi
učinili ništa što bi nas moglo uvući u gužvu. Ali stvar je u tome što me je
stid. Bojim se riječi koje bi mi sasula majka. O čekovima, pa o tome kako sam
zbrisao bez riječi. Ali želio bih da ih vidim, da čujem kako su." Međutim, to
nije bilo moguće, jer Hickockovi nisu imali telefona. Da ga imaju, Perry bi
jednostavno telefonirao i raspitao se je li Dick tamo.
Prošlo je još nekoliko minuta i njega opet obuzme pomisao da je Dick uhapšen.
Bolovi u nozi se probudiše i počeše ga bockati u cijelom tijelu. Ako tome dodamo
vonj praonice rublja, zapuhe neugodnog mirisa pare - to je Perrvja prisilu0 da
naglo ustane, jer je osjetio da će povratiti. Svom brzinom je projurio kroz
vrata. Stao je uz rub pločnika ponašajući se kao "pijanac koji pati od suhe
mučnine". Kansas City! Zaron nije unaprijed znao da Kansas City donosi nesreću,
zar m)e molio Dicka da ga se kloni? A sada, možda je baš sada Di"*11 žao što ga
nije poslušao. A onda ga opet uhvati muka zbog njega samog: A što treba ja da
uradim "s nekoliko centi ^ džepu i s hrpicom lažnog novca"? Kamo je on mogao
krenU ' Tko bi mu pomogao? Bobo? Slabi izgledi. Ali njen m^z mu mogao pomoći. Da
je Fred Johnson ostvario vlast'

jeju, on bi Perrvju garantirao namještenje nakon izlaska iz jvora i tako mu

pomogao da se domogne uvjetnog otpusta v kaznionice. Ali Bobo to nije htjela
dopustiti; objasnila je da hi takav postupak jedino doveo do neprilika, a možda
bi bio i opasan. Zatim je Perrvju napisala pismo u kojem mu je cijelu stvar
točno objasnila. Jednog lijepog dana on će joj uzvratiti tu ljubaznost,
zabavljat će se razgovarajući s njom, najavit će što je sve kadar učiniti
osobama poput nje, uglednim osobama, sigurnim i promućurnim ljudima koji su
njena slika. Pobrinut će se da se dobro reklamira. Da, obavijestit će je kako on
može biti opasan i netremice će je gledati u oči. Uostalom, vrijedi li to
putovanja u Denver? A ipak je baš to ono što treba da učini - da otputuje u
Denver i posjeti Johnsonove. Fred Johnson bi mu osigurao da ponovo započne
život; to će morati učiniti ukoliko ga se želi ikada otarasiti.
U tom trenutku mu se na rubu pločnika pridružio Dick. "Hej, Perry", zapita ga.
"Jesi li bolestan?"
Zvuk Dickova glasa bio je poput injekcije nekog jakog narkotika, droge koja je
prodirući mu kroz žile izazvala delirij suprotnih osjećaja: napetost i
olakšanje, bijes i privrženost. Približavao se Dicku stisnutih pesti. "Ti kujin
sine", započe.
Dick se nacerio i dodao: "Pođimo. Opet se hranimo."
Ali objašnjenja su bila očekivana kao i isprike, pa ih je Dick redao nad zdjelom
riže i mesa u Buffetu Eagle, ekspresnom restoranu sa svim mogućim varijantama
sjeckana mesa, u koji )e Dick najviše zalazio u Kansas Citvju. "Žao mi je, srce.
Znao sam da te spopadaju muke. Pomišljao si da sam se s bikom uhvatio za rogove.
Međutim, meni su se namjestile neke sretne okolnosti, pa sam smatrao da će biti
najbolje ako im ne ometam tok." Objasnio je da je ostavivši Perrvja otišao u
^arkl Buick Companv, u firmu u kojoj je nekad radio, u nadi
će iskamčiti par registarskih tablica za automobil kako bi ih iio za opasne
tablice države Iowa koje su se nalazile na om "chevroletu". "Nitko me nije vidio
ni da dolazim odlazim. Marki je svojevremeno naveliko radio poslove sa

218

219

Ali, ne, suviše se odao zaplašenom maštanju. Dick to niLj ne bi učinio - "ne bi
istresao ono što zna". Kad se samo sjet' koliko ga je puta čuo da kaže: "Mogu
ubiti boga u meni, ali' im nikad ne bih ništa odao."
Naravno da je Dick bio "tvrdokožac"; njegova oštrina kao što je Perry imao
prilike ustanoviti, ipak se očitovala u situacijama koje su mu očigledno išle na
ruku. Odjednom ga ozari drugi razlog koji je u manje mračnim bojama upućivao na
razloge Dickove neočekivane odsutnosti. Pa otišao je da posjeti roditelje. Bila
bi to veoma opasna akcija, ali Dick je bio "odan" roditeljima, ili je barem tako
izjavljivao, a prošle noći, za vrijeme dugotrajne vožnje po kiši, kazao je
Perrviu: "Naravno da bih rado posjetio svoje. Oni ne bi ni zucnuli. Hoću reći da
ne bi obavijestili policajca koji se bavi uvjetno otpuštenima, odnosno ne bi
učinili ništa što bi nas moglo uvući u gužvu. Ali stvar je u tome što me je
stid. Bojim se riječi koje bi mi sasula majka. O čekovima, pa o tome kako sam
zbrisao bez riječi. Ali želio bih da ih vidim, da čujem kako su." Međutim, to
nije bilo moguće, jer Hickockovi nisu imali telefona. Da ga imaju, Perry bi
jednostavno telefonirao i raspitao se je li Dick tamo.
Prošlo je još nekoliko minuta i njega opet obuzme pomisao da je Dick uhapšen.
Bolovi u nozi se probudiše i počeše ga bockati u cijelom tijelu. Ako tome dodamo
vonj praonice rublja, zapuhe neugodnog mirisa pare - to je Perrvja prisililo da
naglo ustane, jer je osjetio da će povratiti. Svom brzinom je projurio kroz
vrata. Stao je uz rub pločnika ponašajući se kao "pijanac koji pati od suhe
mučnine". Kansas City! Zar on nije unaprijed znao da Kansas City donosi nesreću,
zar mje molio Dicka da ga se kloni? A sada, možda je baš sada Dicku žao što ga
nije poslušao. A onda ga opet uhvati muka zbog njega samog: A što treba ja da
uradim "s nekoliko centi u džepu i s hrpicom lažnog novca"? Kamo je on mogao
krenu1'; Tko bi mu pomogao? Bobo? Slabi izgledi. Ali njen muZ mu mogao pomoći.
Da je Fred Johnson ostvario vlast'1

, ¦ on bi Perrvju garantirao namještenje nakon izlaska iz ' tvora i tako mu

pomogao da se domogne uvjetnog otpusta . kaznionice. Ali Bobo to nije htjela
dopustiti; objasnila je da ,. t3fcay postupak jedino doveo do neprilika, a možda
bi bio i pasan. Zatim je Perrvju napisala pismo u kojem mu je cijelu ^ar točno
objasnila. Jednog lijepog dana on će joj uzvratiti tu ljubaznost, zabavljat će
se razgovarajući s njom, najavit će što :e sve kadar učiniti osobama poput nje,
uglednim osobama, sigurnim i promućurnim ljudima koji su njena slika. Pobrinut
će se da se dobro reklamira. Da, obavijestit će je kako on može biti opasan i
netremice će je gledati u oči. Uostalom, vrijedi li to putovanja u Denver? A
ipak je baš to ono što treba da učini - da otputuje u Denver i posjeti
Johnsonove. Fred Johnson bi mu osigurao da ponovo započne život; to će morati
učiniti ukoliko ga se želi ikada otarasiti.
U tom trenutku mu se na rubu pločnika pridružio Dick. "Hej, Perry", zapita ga.
"Jesi li bolestan?"
Zvuk Dickova glasa bio je poput injekcije nekog jakog narkotika, droge koja je
prodirući mu kroz žile izazvala delirij suprotnih osjećaja: napetost i
olakšanje, bijes i privrženost. Približavao se Dicku stisnutih pesti. "Ti kujin
sine", započe.
Dick se nacerio i dodao: "Pođimo. Opet se hranimo."
Ali objašnjenja su bila očekivana kao i isprike, pa ih je Dick redao nad zdjelom
riže i mesa u Buffetu Eagle, ekspresnom restoranu sa svim mogućim varijantama
sjeckana mesa, u koji Je Dick najviše zalazio u Kansas Citvju. "Žao mi je, srce.
Znao sam da te spopadaju muke. Pomišljao si da sam se s bikom uhvatio za rogove.
Međutim, meni su se namjestile neke Sr"ne okolnosti, pa sam smatrao da će biti
najbolje ako im ne ometam tok." Objasnio je da je ostavivši Perrvja otišao u
Marki Buick Companv, u firmu u kojoj je nekad radio, u nadi *k će iskamčiti par
registarskih tablica za automobil kako bi ih lijenio za opasne tablice države
Iowa koje su se nalazile na Nađenom "chevroletu". "Nitko me nije vidio ni da
dolazim ni da odlazim. Marki je svojevremeno naveliko radio poslove sa

218

219

čak iza nadgrobnog spomenika njegova oca: "Alvin Adam Dewey, 6. rujna 1879. do
26. siječnja 1948. S upereni revolverom puzao je po svečano tihim alejama sve
dok ni' začuo smijeh. Pogledavši u smjeru odakle je dolazio taj smijeh ugledao
je Hickocka i Smitha koji se uopće nisu skrivali, već su stajali pored još
neoznačena groba Herba i Bonnie, Nancvi Kenyona, razmaknutih nogu s rukama na
bokovima, zabačene glave, i smijali se, smijali se. Dewey ispali metak... pa
opet... na opet... Ni jedan od gađanih nije pao iako je svaki tri puta bio
prostrijeljen kroz srce; umjesto toga oni polako počeše bivati prozirni, i malo-
malo postadoše nevidljivi, nestadoše kao para, iako njihov smijeh nije slabio,
već jačao, širio se sve dok mu se Dewey nije uklonio, pobjegao od njega ispunjen
tako turobnim jakim očajanjem da se probudio.
Kad se probudio, izgledao je kao preplašeni desetogodišnjak
u bunilu; košulja mu se napila hladna znoja i sva se zgužvala.
Soba - soba u šerifovu uredu u kojoj se zaključao prije nego
je zaspao za stolom - bila je tamna, gotovo sasvim mračna.
Čuo je kako telefon na stolu gospode Richardson zvoni u
susjednoj sobi. Ali nje nije bilo da odgovori; kancelarija je
bila zatvorena. Izlazeći prošao je pored telefona koji je zvonio,
odlučno indiferentan, ali stade oklijevati. Možda je to Marie,
koju zanima hoće li produžiti radno vrijeme ili mu može
spremati večeru. ,, >.
"G. A. A. Deweyja, molim. Zove Kansas City."ti/1 ; ,'
"Deweyje na telefonu." fc- ¦¦¦]*?
"Hajde, Kansas City, govorite. Vaša je stranka na telefonu."
"Al? Brat Nye."
"Da, brate." :¦&.¦ tihi**
"Pripremi se za velike vijesti." * < LJ
"Spreman sam." ,( ; > >ii'
"Naši su prijatelji ovdje. Tu, u Kansas Cityju." >v.-i¦¦;'' ">'
"Kako znaš?"
"Pa da ti pravo kažem, oni svoju nazočnost nirnal°

krivaju. Hickock je ispisivao čekove s jedne do druge strane

-rada. Potpisivao se svojim imenom." "Svojim imenom. To znači da ne namjerava
tamo dugo ati __ ili je prokleto jako siguran u sebe. Smith je i dalje s
njim?" "I te kako zajedno. Ali voze drugi auto. To je "chevy" model
1956, dvoja vrata, crno-bijele boje."
"Kansas tablice?"
"Kansas tablice. Ali slušaj, Ale - zar nismo sretni? Kupili su i televizor,
razumiješ li? Hickock je trgovcu uručio ček. I upravo kad su startali, čovjek je
bio toliko mudar da zapiše broj auta koji je našvrljao na pozadini čeka. Okrug
Johnson, dozvola broj 16212."
"Jesi li provjerio broj?"
"Pa znaš o čemu se radi."
"Ukraden auto."
"Bez sumnje. Ali tablice su zamijenili. Naši su ih prijatelji digli sa slupanog
"de sotoa" iz garaže K. C."
"Znaš li kada?"
"Jučer ujutro. Gazda (Logan Sanford) je izdao potjernicu naznačivši novi broj i
opis auta."
"A Hickockova farma? Ako se oni još muvaju na tom području, čini mi se da će
tamo doći prije ili kasnije."
"Ne brini. Mi pazimo. Ale..."
"Tu sam."
"Eto, to je sve što ti želim za Božić. Ništa drugo. Da napokon ^vežemo paket. Da
to sredimo i da spavamo sve do Nove S°dine. Ne bi li to bio najljepši poklon?"
"Dobro, nadam se da ćeš ga dobiti." i' *|
"Nadam se da ćemo ga obojica dobiti." i ^|
Kad je nakon toga zamišljeno koračao po neočišćenim S°milicama suha lišća,
Deweyja je iznenađivalo što ne osjeća Veće zadovoljstvo. Zašto sada kada zna da
se osumnjičeni nisu ijek izgubili na Aljaski ili u Meksiku ili uTimbuctoou, sada
samo što već nisu uhapšeni - zašto ipak ne osjeća nikakvo

222

223

uzbuđenje koje bi i te kako bilo opravdano? Za to je bio t • san, jer se

raspoloženje sna vuklo kao crvena nit i navodilo ga J s oprezom gleda na Nveove
tvrdnje, čak da im na neki način i vjeruje. Nije vjerovao da bi Hickock i Smith
mogli biti ulovljp ¦ u Kansas Citvju. Oni su neuhvatljivi.
U Miami Beachu, 335 Ocean Drive je adresa hotela Somerset, male kvadratne zgrade
obojene više-manje bijelom bojom, ali s mnogo blijedoljubičastih detalja, medu
kojima je bio i natpis: "IZNAJMLJUJE SE - POGODNOSTI PLAŽE - UVIJEK MORSKI
POVJETARAC". To je jedan u nizu malih hotela od cementa i štukature, poredanih
uzduž bijele, otužne ulice. Prosinca 1959. -"pogodnosti plaže" hotela Somerset
sastojale su se od dva velika suncobrana utaknuta u pijesak sa stražnje strane
hotela. Na narančastom suncobranu bilo je ispisano: "Poslužujemo sladoled
Valentine". U podne na Božić, ispod njega je ležao ženski kvartet koji je
umjesto serenade imao tranzistorski radioprijemnik. Drugi je suncobran bio plave
boje s naređenjem: "Pocrnite uzimajući Coppertone". Ispod njega sklonili su se
Dick i Perry, koji su već pet dana boravili u Somersetu, iznajmivši sobu s dva
kreveta za osamnaest dolara tjedno.
Javio se Perry: "Uopće mi nisi zaželio sretan Božić." "Sretan Božić, ljubavi. A
ujedno - Sretna Nova godina." Dick je imao na sebi kupaće gaćice, dok se Perry,
kao i u Acapulcu, ustručavao da otkrije svoje izranjene noge bojeći se da bi
pogled na njih mogao "povrijediti" druge kupače. Stoga je sjedio potpuno obučen,
čak je imao na sebi čarape i cipele-1 * ipak se osjećao umjereno zadovoljnim.
Kad je Dick ustao i sta° vježbati - naročito stoj na glavi u namjeri da izazove
odrede*1 dojam kod dama ispod narančastog suncobrana - Perrys zabavljao
prelistavajući miamijski "Herald". Upravo je ugle"a jedan članak na unutrašnjim
stranicama lista, koji je zaokup svu njegovu pažnju. Bila je riječ o umorstvu
jedne florids

h'telji- gospodina l gospode Cliffbrd Walker, te njihovog • tvorogodišnjeg sina

i dvogodišnje kćeri. Svaka je žrtva - , t.o nije bila svezana ni zapušenih usta
- bila prostrijeljena , oZ glavu oružjem kalibra 22. Zločin bez poznatih
motiva . (,ez ikakva traga dogodio se u subotu uveče, 19. prosinca,
Walkerovu domu na stočarskom rancu nedaleko od Tallahasseeja.
Perry prekinu Dickovu atletiku da bi mu pročitao članak, ali "a prije zapita:
"Gdje smo mi bili u subotu uvečer?"
"UTallahasseeju?"
"Ja tebe pitam."
Dick se koncentrirao. U četvrtak uvečer, smjenjujući se za volanom, napustili su
Kansas i kroz Missouri stigli do Arkansasa, pa preko Ozarksa "gore" do
Louisiane, gdje ih je u petak ujutro zaustavio pregorjeli dinamo. (U Shreveportu
su kupili polovni za dvadeset dva dolara.) Tu su noć prospavali parkirani pored
ceste u blizini granice Alabama-Florida. Idućeg su dana polagano vozili imajući
vremena i za nekoliko turističkih atrakcija-posjetili su farmu za uzgajanje
aligatora, ranč za uzgajanje čegrtuša, vozikali su se u brodiću staklena dna po
biserno sjajnom močvarnom jezeru. Zatim su natenane ručali skup objed od kuhana
jastoga u ribljem restoranu uz cestu. Divan dan! Ali su obojica bili iscrpljeni
kad su stigli u Tallahassee, pa su odlučili da tamo prespavaju. "Da, u
Tallahasseeju", utvrdio je Dick.
"Nevjerojatno!" Perry je opet bacio pogled na članak. "Znaš '' ti čemu se ne bih
iznenadio? Ne bih se iznenadio da je to Ucinio neki luđak. Netko tko je pročitao
što se dogodilo u W
Budući da mu se nije sviđalo da se Perry "vraća na tu stvar",
lck je samo slegnuo ramenima, nacerio se i odskakutao do
^&a oceana gdje se neko vrijeme vukao po mokrom pijesku,
^stavljajući se ovdje-ondje da podigne školjku. Kao dječak
°'iko je zavidio susjedovu sinu koji je otišao u Gulf Coast
a 'jetovanje i vratio se s kutijom punom školjki. On ga je

224

225

toliko zamrzio da mu je ukrao kutiju sa školjkama da bi jecj po jednu razbio

čekićem. Zavist ga je stalno pratila, pa • Neprijatelj redovito bio onaj koji je
bio ono što je on htio b' • ili je posjedovao ono što je on htio imati.
Na primjer, taj čovjek kojeg je ugledao pored bazen u Fontainebleau. Na milje
daleko, kroz ljetni veo vruć izmaglice i pjenušanja mora, vidio je tornjeve
blijedih skupih hotela - Fontainebleau, Eden Roc, Roney Plaza Drugog dana
boravka u Miamiju predložio je Perryju da nasrnu na te tvrđave zadovoljstva.
"Možda izaberemo par bogatašica", rekao je. Perry je jako oklijevao. Smatrao je
da bi ljudi buljili u njih zbog njihovih hlača kaki boje i ljetnih majica. U
stvari, nitko nije primijetio njihov obilazak blistavih prostorija
Fontainebleaua, u gomili koja je miljila u kratkim hlačama tipa "bermuda" od
kričavo prugaste sirove svile, dok su žene istovremeno imale na sebi i kupaće
kostime i ogrtače od skupocjene kanadske kune zlatice. Njih dvojica su
zastajkivali u predvorju, šetali po vrtu, besposličarili pored bazena za
kupanje. Tamo je Dick ugledao čovjeka svojih godina - dvadeset osam ili
trideset. Pomislio je za nj da bi mogao biti "kockar ili odvjetnik ili možda
čikaški gangster". Bez obzira što je zapravo bio, izgledao je kao onaj koji zna
slasti i masti novca i vlasti. Plavuša koja je izgledala kao Marilyn Monroe
masirala g* je uljem za sunce dok je njegova ruka puna prstenja lijen" dohvatila
visoku čašu punu ledena narančinog soka. Sve to što je vidio pripada njemu,
Dicku, ali on u tome neće nikad uživati. Zašto taj kujin sin ima sve, a on
ništa? Zašto jet0 "parajlijsko kopile" prigrabilo svu sreću? Zašto bi to tak°
ostalo? S nožem u rukama, on, Dick, ima vlast. Parajlijslca kopilad poput njega
trebala bi se pripaziti, jer bi ih ° mogao "otvoriti i učiniti da se dio te
sreće prospe po podu ' Ali Dickov je dan bio razbijen. Razbila ga je plavuša
ko)aJ masirala s uljem za sunce. Kazao je Perrvju: "Izvuci*110 odavle, prokleto
im bilo". . ,.,;;'_, ..., ..,"

Sada je zapazio djevojčicu kojoj je bilo možda dvanaest Jjna kako crta likove po
pijesku. Komadom naplavljena \ eta urezivala je velika naivna lica. Praveći se
da uživa u ¦enoj umjetnosti, Dick joj je ponudio školjke koje je skupio. One
dobro služe za oči", dodao je. Dijete je prihvatilo *oklon> na što se Dick
nasmijao i namignuo joj. Bilo mu je ¦ o što se u pogledu nje osjećao onako kako
se osjećao, jer e njegovo seksualno zanimanje za žensku djecu bila slabost koje
se on "iskreno sramio". Bila je to tajna koju nikome nije povjerio, a nadao se
da nitko nije u to ni posumnjao (iako je smatrao da bi Perry imao za to
razloga), jer drugi ljudi to ne bi smatrali "normalnim". Međutim, on je to
smatrao potpuno "normalnim", a i sebe je smatrao takvim. Zavodeći još spolno
nedozrele djevojčice, što je prošlih godina učinio "osam ili devet" puta, nije
učinio ništa što bi razbilo njegovo uvjerenje da je normalan, jer kada bi istina
bila objelodanjena, saznalo bi se da velik broj pravih muškaraca ima iste želje
kao on. Djevojčicu je uzeo za ruku i rekao joj: "Ti si moja djevojčica. Moja
mala ljubav." Ali djevojčica se usprotivila. Njena ruka koju je držao vrzmala se
kao riba na udici, a u njenim očima prepoznao je zapanjeni izražaj
karakterističan & ranije incidente u njegovoj karijeri. Pustio joj je ruku,
'agano se nasmijao i rekao joj: "Pa to je samo igra. Zar se ne voliš igrati?"
Perry, koji se opružio ispod plavog suncobrana, promatrao
iescenu i odmah je shvatio Dickove namjere, prezirući ga zbog
toga; on nije "poštovao ljude koji nisu kadri da se seksualno
kontroliraju", a naročito kad bi pomanjkanje kontrole značilo
"""kako je on to imenovao - "perverzivnost", "švrljanje oko
Jece", "pokvarenjaštvo", silovanje. Vjerovao je da je Dicku
^° jasno do znanja što on misli o tome; uostalom, nisu li
)jh dvojica nedavno gotovo ukrstili šake kad je on spriječio
lcka da siluje zastrašenu djevojčicu? Međutim, više mu nije
0 toga da opet iskušavaju snagu. Laknulo mu je kad je vidio
Se dijete udaljilo od Dicka.

226

227

Zrak je bio ispunjen božičnim pjesmama koje su izja ¦¦ iz radioaparata ovih

četiriju žena, što se čudno miješalo suncem Miamija i gunđavim graktanjima nikad
sasvim tih'k galebova. "Oh, dodirno i obožavajmo Ga, oh priđimo mu ¦ obožavajmo
ga;" bio je to katedralski zbor, uzvišena muzit koja je Perrvja nagonila na suze
koje nisu prestale navirati prestankom glazbe. A kad bi ga obuzelo takvo stanje,
on W stao razmatrati mogućnost koja ga je "strašno privlačila"' samoubojstvo.
Još kao dijete često je razmišljao da se ubije ali bijahu to sentimentalna
sanjarenja s ciljem da kazni svog oca i majku i druge neprijatelje. Otkako se
zamomčio ideja o dokrajčivanju vlastitog života sve je više gubila svoje
kvalitete čiste fantazije. To je, kako se dobro sjećao, bilo Jimmyjevo
"rješenje", a i Fern je tako završila. A u posljednje vrijeme to mu se više nije
činilo alternativom, već specifičnom smrti koja ga očekuje.
Bilo kako bilo, on nije nalazio mnogo razloga "zbog kojih bi živio". Sunčani
otoci i zakopano blago, duboko ronjenje u vatreno-plavim morima do potopljenih
blaga - takva maštanja iščezoše. Isto je tako nestalo i ime "Perry O'Parsons",
ime koje je izmislio za dan kad će postati pjevačka senzacija pozornice i filma,
kako se poluozbiljno nadao da će doista postati. Perry O'Parsons je umro a da
nikad nije živio. Prema tome, čemu se još ima nadati? On i Dick "trče trku bez
ciljne crte" -jednom mu je palo na pamet. A sada. iako nije prošlo ni tjedan
dana otkako su u Miamiju, opet valja nastaviti dugo putovanje. Dick, koji je
jedan dan radio u autoservisnom poduzeću ABC za šezdeset pet centi p° satu,
rekao mu je: "Miami je gori od Meksika. Šezdeset pet centi! Ja ne, ja sam
bijelac." I tako sa samo dvadeset i sedam dolara preostalih od novca koji su
digli u Kansas Cityju> °nl će sutra opet uhvatiti smjer zapada, do Teksasa, do
Nevade> "nigdje određeno".
Dick je prestao gacati po rubu mora i vratio se. Pa° ^ mokar i bez daha licem
prema ljepljivom pijesku.

"Kakva je bila voda?" "Divna."

¦x
Približavanje Božića i rođendana Nancy Clutter, koji je nadao točno iza Nove
godine, uvijek je izazivalo probleme njenom momku Bobbvju Ruppu. Već je bio
izmučio svoju maštovitost izmišljajući dva odgovarajuća poklona za događaje koji
su slijedili jedan iza drugoga. Ali svake godine bi učinio najbolje što je mogao
s novcem koji bi zaradio radeći ljeti na poljima šećerne repe očeve farme.
Božičnog jutra brzao bi prema Clutterovoj kući noseći paket koji bi zamotao uz
pomoć svojih sestara nadajući se da & iznenaditi i razveseliti Nancy. Prošle joj
je godine poklonio zlatni medaljon u obliku srca. Ove godine, razmišljajući
unaprijed kao i uvijek o svom problemu, oklijevao je između uvoznih parfema koje
je moguće nabaviti u Norris Drugsu i para jahačkih čizama. Ali tada je Nancy
umrla.
Umjesto da pojuri do farme River Vallev, ovog božičnog jutra ostao je kod kuće,
a kasnije je sjeo za stol dijeleći s obitelji divan ručak koji je njegova majka
pripremala tjedan dana. Njegovi roditelji i sve sedmoro njegove braće i sestara,
svi su snjim postupali veoma nježno od dana tragedije. Pa ipak, za vrijeme
ručaka i večera, neprekidno je slušao molbe da mora Jesti. Nitko nije shvaćao da
je on zapravo bio bolestan, da boluje od tuge, da je tuga ispisala oko njega
krug kroz koji on nernože pobjeći, a kroz koji drugi ne mogu ući - osim možda
^ue. Do Nancvne smrti on nije volio Sue, nikad se u njenu društvu nije osjećao
sasvim ugodno. Ona je bila drugačija i °zbiljno je shvaćala stvari koje čak ni
djevojke ne bi trebalo ^ozbiljno uzimaju: slikanje, pjesme, glazba koju je
svirala za &asovirom. I dakako da je bio ljubomoran na nju, jer je njeno Mjesto
u Nancvnu srcu bilo barem jednako njegovu, iako je 0 bila drugačija ljubav. Ali
zbog toga je ona shvaćala njegov vi. Bez Sue, lišen njene gotovo stalne
nazočnosti, kako bi

228

229
on izdržao takvu lavinu udaraca - sam zločin, njegove raz" vore s g. Deweyjem,
patetičnu ironiju da je on neko vrijeni bio glavni osumnjičenik?
A poslije otprilike mjesec dana prijateljstvo stade slabif Bobby je rjeđe
odlazio na sjedeljke u mali i ugodni salon Kidwellovih, a kad bi navraćao,
činilo se da ga Sue ne dočekuje tako raširenih ruku. Teškoća je bila u tome što
su se oni prisiljavali da tuguju i da se sjećaju nečega što su oboje htjeli
zaboraviti. Ponekad bi to Bobbyju uspjelo kada bi igrao košarku ili bi jurio
automobilom po seoskim cestama vraškom brzinom od sto šezdeset kilometara na
sat, ili kad bi u okviru vlastitog atletičarskog programa (bila mu je želja da
postane nastavnik gimnastike u srednjoj školi) trčao maraton preko ravnih žutih
polja. Nakon što je pomogao uklanjanju sa stola svih mogućih blagdanskih
tanjura, on se opet odlučio na trčanje - valja obući trenirku i krenuti u trk.
Vrijeme je bilo izvrsno. Čak i za zapadni Kansas, koji je poznat po trajnosti
svojih babljih ljeta, ove godine kao da je priroda odlučila da se posebno iskaže
- suh zrak, nesmiljeno sunce, ažurno nebo. Optimistički raspoloženi rančeri
prognozirali su "otvorenu zimu", što će reći tako blagu zimu da će stoka cijele
zime pasti. Takve su zime rijetke, ali Bobby se jedne sjećao - one godine kad je
počeo udvarati Nancy. Bilo im je tada dvanaest godina, a on bi joj nosio torbu s
knjigama cijelu milju, koliko je ranč njezina oca bio udaljen od holcombske
škole. Kad bi dan bio topao i sunčan, često bi sjedili pored rijeke Arkansasa,
koja je u ovom svom dijelu bila vijugava, spora i smeđa.
Jednom mu je Nancy kazala: "Jednog ljeta kad smo bili u Coloradu vidjela sam
gdje počinje Arkansas. Međutim, ti "l teško povjerovao da je to zaista tako. Da
je to ova naša rijeK*' Nije iste boje, već je čista kao voda za piće. I brzo
teče. I puna) kamenja. I vrtloga. Tata je ulovio pastrvu." Njena priča o izv°r
rijeke Bobbyju se usjekla duboko u pamćenje i od njene smrti-da, on to ne može
objasniti, ali kad bi god ugledao i
230

'eka bi mu se načas preobrazila i ono što bi ugledao nije bila oljava masa što
se vukla kroz ravnice Kansasa, već ono što je ' opisala - brzac Colorada,
ledena, kristalno čista rijeka
Kane/ opisala brzac o,
pastrvama, rijeka koja žurno protječe planinskom dolinom. Upravo takva je bila i
Nancy: poput mlade vode - energična,
radosna.
Pa ipak, najčešće su zime zapadnog Kansasa takve da zarobljavaju u kućama, i
obično je led na poljima i britki vjetrovi izmijene klimu prije Božića. Prije
nekoliko godina snijeg je počeo padati na sam badnjak uvečer, i nastavio je
padati, pa kada je ujutro Bobby krenuo na gotovo pet kilometara dugačku šetnju
do Clutterova imanja, morao se probijati kroz snježne nanose. Ipak se to
isplatilo, jer iako je stigao umoran i poplavio od zime i napora, dobrodošlica
ga je sasvim otopila. Nancy je bila i zapanjena i ponosna, a njena majka, inače
najčešće plaha i tiha, zagrlila ga je i poljubila inzistirajući da se umota u
debeli pokrivač i sjedne tik uz vatru u kaminu salona. Dok su žene radile u
kuhinji, on, Kenyon i g. Clutter posjedali su oko vatre razbijajući lješnjake.
G. Clutter im je kazao kako ga taj dan podsjeća na jednu zimu kada je bio
Kenvonove dobi: "Bilo nas je sedmoro. Majka, otac, dvije djevojke i nas trojica
dječaka. Živjeli smo na farmi prilično udaljenoj od grada. Zbog toga smo
običavali odjednom kupovati sve što je bilo potrebno za Božić - jedno putovanje
i jedno kupovanje. Te godine koje se sjećam jutro je osvanulo s visokim snijegom
kao danas, još visim, a i dalje je padao - u krpama velikim poput tanjura,
hinilo se da smo osuđeni na zavijeni Božić bez poklona ispod °°žićnog drvca.
Majka i djevojke bile su očajne. Tada je meni P"a na pamet jedna ideja."
Predložio je da zasedla najjačeg od ^juiovih konja za oranje, da odjaše do grada
i svakome kupi što 0111 je potrebno. Obitelj je pristala. Svi mu popisaše svoje
želje Padoše svoje ušteđevine za božićne poklone. Trebao je kupiti , tlri metra
katuna s tiskanim uzorkom, nogometnu loptu, J^tučić za igle, čahure za lovačku
pušku - čitav niz želja koje valjalo popisivati sve dok se nije spustio mrak.
Kad se vraćao
231

kući s kupljenim narudžbama, čvrsto i dobro zamotanima nepromočivu vreću, bio je

sretan što ga je otac natjerao d ponese svjetiljku, a isto tako bio je
zadovoljan što su Se n hamu nalazila zvonca, jer su mu ta zvonjava i slabo
svjetlucati; svjetiljke značili veliko olakšanje.
"Jahanje u grad nije bilo tako teško, bila je to prava igrarija Ali sada je put
iščezao, a s njim i sve druge oznake." I zemlja i zrak sve se pretvorilo u
snijeg. Do stegna u snijegu konj je posrnuo postrance. "Ispala mi je svjetiljka
i bijasmo izgubljeni u noći. Bilo je pitanje vremena kada ćemo zaspati i
smrznuti se. Da, bio sam jako uplašen. Ali predao sam se molitvi i osjetio
blizinu božju ..." Psi su zavijali. Usmjerio se u pravcu odakle je dolazio lavež
sve dok nije ugledao prozore obližnje kuće nekog farmera. "Trebao sam se tu
zaustaviti, ali sam se sjetio obitelji, moje majke u suzama, oca i braće kako
pripremaju tragačku grupu, i to me je natjeralo da guram dalje. Dakako da nisam
bio suviše sretan kad sam naposljetku stigao do naše kuće i našao je u mraku.
Vrata zaključana. Ustanovio sam da su svi pošli na počinak i na mene zaboravili.
Nitko od njih nije mogao shvatiti zašto sam bio tako razočaran. Otac mi je
rekao: "Bili smo sigurni da ćeš noć prespavati u gradu. Bože, dječače! Tko bi
uopće pomislio na to da nećeš biti toliko mudar da izbjegneš povratak po takvoj
vijavici?"
Kiseloljuti miris trulih jabuka. Stabla jabuka i krušaka, bresaka i trešanja:
vrt g. Cluttera, dragocjeni skup voćaka koje je on zasadio. Trčeći bez ikakva
cilja i sasvim odsutan duhom> nije namjeravao doći ni ovamo ni do bilo kojeg
drugog dijela farme River Vallev. To je bilo neobjašnjivo, i on se okrenuo, a"
se opet vratio i odtumarao do kuće - bijele, solidno građene i velike. Uvijek je
ta kuća ostavljala na njega dubok dojam's zadovoljstvom bi pomišljao kako u njoj
živi njegova djj* Ali sada kad je bila lišena brižljive pažnje svog po vlasnika,
već su se zapažale paučinaste niti propadanja. Gr

Šljunak hrđale su na ulaznoj stazi; travnjak se počeo sušiti i •jgledao je

zanemareno. Te grozne nedjelje kad je šerif pozvao
bulantna kola da odvezu umorenu obitelj, ambulantna su kola prešla preko
travnjaka do ulaznih vrata kuće ostavivši još vidljive tragove guma.
Bila je prazna i kuća Clutterova namještenika; on je za svoju obitelj pronašao
nov stan nedaleko od Holcomba. To nikoga nije iznenadilo, jer i sada, iako je
dan bio blistav, Clutterovo imanje izgledalo je kao da je u sjeni, kao da je
mrtvo i bez ikakva života ili zvukova. Ali dok je Bobby prolazio pored
skladišnog ambara prema spremištu stočne hrane, čuo je fijuk konjskog repa. Bila
je to Nancvna Babe, poslušna stara pjegava kobila s grivom lanene boje i
tamnoljubičastim očima poput divnih cvjetova maćuhice. Blago joj gladeći grivu,
Bobby je trljao obraz uz Babein vrat, kako je to običavala činiti Nancy. Babe je
zarzala. Prošle nedjelje, bd je posljednji put posjetio Kidwellove, Sueina majka
je spomenula Babe. Gospoda Kidwell, inače neobična osoba, bila je naslonjena na
prozor promatrajući kako mračna boja noći sve boji prekrivajući preriju. I tada
se javila iz mraka: "Sušan? Znaš li što vidim? Nancy. Jaše na Babei. Ide prema
nama."
Perry ih je prvi primijetio - autostopisti, dječak i starac, a obojica nose kod
kuće izrađene naprtnjače. Usprkos oštru Jemenu koje se očitovalo u snažnom i
ljutom teksaškom vjetru, njih su dvojica imali na sebi samo radna odijela i
tanke košulje od plavog platna. "Povezimo ih", predložio je Perry. ^ick je
oklijevao; nije se protivio pomaganju autostopista, ali ^° izgledaju kao da mogu
platiti vožnju - barem da "uskoče s neWiko galona benzina". Ali Perry, mali
stari Perry dobrostiva Srca, uvijek bi mučio Dicka svojom odlučnošću da povezu
P°jedince koji su izgledali najbjednije i najžalosnije. Napokon 'e lJick pristao
i zaustavio auto.
v Dječak - dobro nabijeni i govorljivi mladac pametnih ClJU, kome je bilo
otprilike dvanaest godina - bio je

V'.- ¦-.< •*?

*'* ".¦""

232

233

izvanredno zahvalan, dok se stari čovjek žuta izbrazdana li slabašno umigoljio

do stražnjeg sjedišta i tiho se sklupča Dječak je rekao: "Veoma smo vam
zahvalni. Johnnv je već bi spreman da odustane. Sve od Galvestona nismo se
vozili."
Perry i Dick su sat ranije napustili taj lučki grad provevš' u njemu cijelo
jutro nudeći se u uredima raznih brodarskih kompanija kao prvoklasni mornari.
Jedna im je kompanija ponudila odmah posao - da se ukrcaju na tanker koji je
plovio za Brazil, i obojica bi sada bili na moru da poslodavac nije ustanovio
kako nijedan od njih nema ni sindikalne papire ni putnu ispravu. Čudnovato je
što je Dickovo neraspoloženje premašilo Perrvjevo: "Brazil! Tamo izgrađuju
sasvim novi glavni grad. Iz temelja. Zamisli da se utaborimo na takvu mjestu!
Tamo bi svaka budala mogla zaraditi grdne pare."
"Kamo ste se zaputili?" zapita Perry dječaka.
"USweetwater."
"Gdje je Sweetwater?"
"Tja, negdje je u ovom pravcu. Negdje u Teksasu. Johnny, ovaj ovdje, to mi je
djed. Ima sestru koja živi u Sweetwateru. Ili neka nam barem Isus pomogne da je
doista tako. Mislili smo da ona živi u Jasperu, u Teksasu. Ali kad smo došli u
Jasper, rulja nas je obavijestila da se ona sa svojima preselila u Galves-ton.
Ali nismo je našli u Galvestonu - gazdarica nam je tamo kazala da je otišla u
Sweetwater. Neka nam Isus pomogne da je pronađemo. Johnnv", rekao je trljajući
starčeve ruke kao da ih želi otopiti, "čuješ li me, Johnnv? Mi se vozimo u
krasnom toplom "chevroletu" model 56."
Starac zakašlja, polako okrene glavu, otvori i zatvori ocil opet zakašlja.
Dick zapita: "Hej, slušaj. Što mu je?"
"To je promjena", odgovori dječak. "I hodanje. Hodamo)° od prije Božića. Držim
da smo prohodali dobar dio Teksasa" Veoma trezvenim tonom i nastavljajući da
trlja starčeve ruK > dječak im je ispričao da su do početka ovog putovanja °
njegov djed i tetka živjeli sami na farmi nedaleko od ShreV

rta, Louisiana. Nema tome dugo da je tetka umrla. "Johnnv

s
slabo osjećao cijele te godine, pa je na tetku pao sav posao.
ino sam joj ja pomagao. Sjekli smo drva za vatru. Upravo
0 sjekirama udarali po jednom panju. Usred posla tetka je kaza da je iscrpljena.
Jeste li ikada vidjeli konja kako legne i više nikad ne ustane? Ja sam vidio.
Nešto slično dogodilo se s tetkom." Nekoliko dana prije Božića čovjek od koga je
djed uzeo farmu u zakup "izgurao nas je s tog mjesta", nastavio je dječak. "Zbog
toga smo se zaputili u Teksas. Tražimo gospodu Jackson. Ja je nisam nikad vidio,
ali ona je Johnnvjeva prava sestra. Netko nas je morao povesti. Barem njega. On
ne bi mogao još dugo. Noćas smo pokisli."
Vozilo se zaustavilo. Perry zapita Dicka zašto je stao.
"Taj je čovjek jako bolestan", odgovorio je Dick.
"Pa dobro, što namjeravaš učiniti? Izvući ga van?"
"Mućni glavom. Barem jednom."
"Ti si zaista bijedno kopile."
"A pretpostavimo da umre?"
Dječak se upleo: "Neće on umrijeti. Kad smo stigli dovle, on će pričekati."
Dick je bio uporan. "Zamisli da umre? Promisli što bi se dogodilo. Ispitivanja."
"Iskreno rečeno, meni se fućka. Ti ih želiš izbaciti? Ako je tako, svakako to
učini." Perry je pogledao na bolesnika, još sanjiva, ošamućena, gluha, a onda je
pogledao na dječaka koji ¦flu je mirno uzvratio pogled, ne moleći, "ne pitajući
za bilo što" • Perry se sjetio sebe kad je bio dječakovih godina, svog lutanja
sa starcem. "Hajde. Izvuci ih. Ali tada ću i ja izaći."
"O. K. O. K. O. K. Samo nemoj zaboraviti", upozorio gaje uick. "To je tvoja
prokleta krivnja."
Dick stavi auto u pokret. Odjednom, čim je auto nastavilo v°znju, dječak viknu:
"Zaustavite." Iskoči iz auta i potrči do j^ba ceste, stane, sagne se i uzme
jednu, dvije, tri, četiri prazne °Ce od koka-kole, potrči natrag i sav sretan i
nasmiješen ^kči u vozilo. "U bocama ima mnogo love", objasni Dicku.

234

235

"Gledajte, mister, kada biste vi polako vozili, ja vam garantir da bismo

zaradili nešto novčića. Od toga se ja i Johnnv hranim Ubiremo pare za vraćene
boce."
Dicka je to razveselilo, ali i zainteresiralo, i kad mu je hV-put dječak naložio
da stane, odmah ga je poslušao. Naređeni su padala tako često da im je trebao
cio sat da prevale pet milja ali se to isplatilo. Dječak je bio "božji genij" za
zapažanje, i ni kamenje uz cestu ni oaze divljih travurina nisu mu smetali da
opaža smeđi sjaj odbačenih pivskih boca i prljavih bočica u kojima se jednom
nalazio Canada Dry ili 7-Up. Ubrzo je Perrv razvio i vlastiti dar za zapažanje
boca. U početku je jednostavno pokazivao dječaku smjer svojih nalaza; smatrao je
da je za nj ponižavajuće da okolo trčkara skupljajući boce. Sve je to "prilično
smiješno", "dječja posla". Međutim, igra se razvila u uzbudljivi lov na blago,
pa je naposljetku i on kapitulirao pred tim zadovoljstvom ponesen uzbuđenjem
primjećivanja onih boca koje mogu biti vraćene. I Dick, ali Dick je
najozbiljnije shvatio tu igru. Bez obzira na to kako to blesavo izgledalo, možda
je ovo doista način da se zaradi nešto novca, ili barem nekoliko baksova. Sam
bog zna kako bi ta lova dobro došla njemu i Perrvju; njihove zajedničke
financije u tom trenutku nisu dosezale ni punih pet dolara.
Sada su sva trojica - Dick, dječak i Perrv - iskakali iz
automobila i prijateljski, ni najmanje se ne stideći, natjecali
se između sebe. Jednom je Dick otkrio skladište praznih boca
od vina i whiskyja, ali je s razočaranjem saznao da je njegovo
otkriće sasvim bezvrijedno. "Ne daju lovu za vraćene boce
jakih pića", informirao ga je dječak. "Čak i neke pivske boce ne
valjaju. S njima se ja ne petljam. Držite se sigurnih stvari. Ur>
Pepper. Pepsi. Koka. White Rock. Nehi." - J
Dick ga zapita: "Kako ti je ime?" u*'
"Bili", odgovori dječak. i •'
"Dobro, Bille. Stvari si dobro naučio." • " ;
Pala je noć i prisilila lovce da odustanu od lova, ali tome val) dodati i
činjenicu da više nisu imali slobodna prostora, jer
23Ć ¦'', ;¦¦..-, ' ¦¦¦¦¦ ";;•••¦:¦ > / ' ¦-. " ¦ >
¦ pili toliko boca koliko je moglo stati u auto. Prtljažnik je bio
n> a stražnja sjedišta izgledala su kao neko blještavo smetište. jsjeprimijećen
i kao napušten čak i od unuka, bolesni starac hio je gotovo sasvim zakopan i
skriven iza nemirna i opasno zvonkog tereta.
Dick je primijetio: "Bit će veselo ako doživimo sudar."
Niz svjetala najavljivao je motel, i kad su im se približili, putnici vidješe da
se nisu prevarili. Bila je to impresivna skupina koja se sastojala od bungalova,
garaže, restorana i aperitiv-bara. Dječak je opet krenuo u napad obrativši se
Dicku: "Tamo stanite. Možda načinimo posao. Jedino pustite mene da ja govorim.
Ja u tome već imam iskustva. Kadšto vas žele prevariti." Perrv nikako nije mogao
zamisliti "nekoga tako pametnog da prevari to dijete", kako je kasnije ispričao.
"On se nije ni trunka stidio svih tih boca. Ja, ja to nikad ne bih mogao
učiniti, osjećao bih se kao da propadam od stida. Ali ljudi u motelu su se
sasvim lijepo ponijeli; smijali su se. Ispalo je da boce vrijede dvanaest dolara
i šezdeset centi."
Dječak je novac razdijelio na jednake dijelove odredivši pola za sebe, pola za
svoje partnere, a onda predložio: "Znate što? Ja namjeravam sebe i Johnnvja
dobro nahraniti. Zar vi, prijani, niste gladni?"
Kao i uvijek, Dick je bio gladan. No, nakon tolike aktivnosti iPerry se osjećao
izgladnio. Kasnije je ispripovjedio:
"Dogurali smo starca u restoran i uspravili ga iza stola, "gledao je kao i
prije, a tako se i ponašao. Dostojanstveno. Nije izgovorio ni riječi. Ali
trebalo je vidjeti kako taj ubacuje u sebe. Dječak je za nj naručio palačinke
objašnjavajući nam ^ to stari najviše voli. Kunem se da je starac pojeo
otprilike ^ideset palačinki. Uz to je maznuo još oko kilogram maslaca i ^cu
sirupa. Ni dječaku nije bilo zamjerke. On je naručio samo Pecene krumpiriće i
sladoled, ali nema sumnje da je smazao ')epu količinu. Čudi me da mu nije bilo
mučno."
Z vrijeme te gala-večere Dick je na karti otkrio gdje se i Sweetwater - sto ili
više milja zapadno od puta kojim
237

on vozi - puta koji će ga preko New Mexica i Arizone odve • do Nevade - do Las
Vegasa. Premda je to doista bila istin Perrvju je bilo jasno da se Dick želi
otarasiti dječaka i starca I dječaku je bio jasan Dickov cilj, ali je on uljudno
odgovorio-"Oh, ne brinite se za nas. Ovdje se bez sumnje zaustavlja dost
automobila. Netko će nas povesti."
Dječak je s njima došetao do auta, ostavivši starca da svlada još jedno brdo
palačinki. Rukovao se s Dickom i Perryjem zaželio im sretnu Novu godinu i mahao
im dok nisu nestali u mraku.
Srijeda uvečer 30. prosinca bijaše značajna i nezaboravna u domu agenta A. A.
Deweyja. Sjećajući se toga, njegova je žena kasnije primijetila: "Alvin je u
kupaonici pjevao 'Žutu ružu Teksasa. Djeca su gledala televiziju. A ja sam
postavljala stol za večeru. Za hladnu večeru. Ja sam iz New Orleansa; uživam u
kuhanju i priređivanju za društvo, a moja majka nam je upravo poslala veliku
košaru avokada i boba, i - oh, svu silu doista divnih stvari. Zbog toga sam
odlučila: priredit ću hladnu večeru i pozvati nekoliko prijatelja - Murravjeve,
Cliffa i Dodie Hope. Alvin je bio protiv toga, ali ja sam bila uporna. Moj bože!
Slučaj se mogao vječno vući, a on nije iskoristio ni minutu odmora otkako je sve
to započelo. Dakle, postavljala sam stol, a kad sam čula telefon, kazala sam
jednom sinu da digne slušalicu - bio je to naš sin Paul. Paul je rekao da je to
poziv za tatu, ali sam ga naputila da odgovori da je tata u kupaonici. Međutim,
Paul se dvoumio da li da to učini, jer je zvao g. Sanford izTopeke. Alvinov šef.
Omotan samo u ručnik. Alvin je uzeo slušalicu. Poludjela sam vidjevši kako
posvuda sije kapi vode. Ali kad sam krenula po četku, ugledala sam još nešto
gore - taj mačor, taj ludi Pete, lijepo stoji na kuhinjskom st°|u i maže salatu
od rakovica. Punjenje za avokado."
"Sljedeće čega se sjećam bilo je da me Alvin neočekivan zagrlio, na što sam
odgovorila: 'Alvine Dewey, jesi li ti siša°

etj?' Vic je vic, ali on je bio mokar kao jezerce i upropaštavao i je haljinu, a
ja sam već bila obučena da bih dočekala društvo. Oakako da sam i ja njega
zagrlila kad sam saznala razlog zbog kojeg je mene zagrlio. Možete pretpostaviti
što je Alvinu značila činjenica da su ti ljudi uhapšeni. Tamo, u Las Vegasu.
Rekao ie da mora iz istih stopa otputovati u Las Vegas, na što sam ga zapitala
ne namjerava li prije staviti bilo što na sebe ili će krenuti gol. Alvin, koji
je bio jako uzbuđen, odgovori: 'Bože, dušo, držim da sam ti pokvario zabavu s
gostima!' Ja nisam mogla zamisliti sretniji način da mi pokvari primanje, a
naročito ako to znači da ćemo se možda jednog skorog dana vratiti u uobičajen
život. Alvin se smijao i moram kazati da je bilo divno slušati ga. Želim dodati
da su posljednja dva tjedna bila gora od svih. Naime, tjedan dana prije Božića
ti su se ljudi pojavili u Kansas Citvju - došli su, ali ih nisu uhvatili. Ja
nikad nisam vidjela Alvina tako utučena, osim jednom kad je mladi Alvin bio u
bolnici bolestan od encefalitisa tako da smo pomišljali da ćemo ga izgubiti. Ali
ne želim o tome govoriti."
"Uglavnom, pripremila sam mu kavu i odnijela je u spavaću sobu pretpostavljajući
da se on oblači. Ali nije bilo tako. Sjedio je na rubu našeg kreveta i držao se
za glavu kao da pati od glavobolje. Još nije obukao ni čarapu. Primijetila sam:
Zar želiš navući upalu pluća?' On me pogledao i odgovorio: Marie, slušaj me,
mora da su to ti tipovi, sigurno su oni, to je jedino logično rješenje.' Alvin
je smiješan. Kao i onda kad se prvi put natjecao za šerifa okruga Finnev.
Izborne noći, u Vrijeme kad su već maltene svi glasovi bili prebrojeni i već Je
bilo jasno kao sunce da je on pobijedio, on je rekao nešto zbog čega sam ga
mogla zadaviti, nije to rekao jednom, već je Ponavljao: 'U redu, rezultat nećemo
znati sve do posljednjih rezultata."
"Kazala sam mu: Alvine, nemoj opet započinjati tu priču.
k da su to oni učinili.' Ali on će na to: 'Gdje su nam i? Ne možemo
dokazati da je itko od njih dvojice ikada u Clutterovu kuću!' Ali meni se
učinilo da je baš to

238

239

ono što može dokazati: otisci cipela - zar otisci cipela nisu bn-jedina stvar
koju su ostavili za sobom? Odgovorio je: 'Da, i f nam mnogo znači, ali ako ti
momci budu i nadalje imali na seh" cipele koje su ostavile tragove. Otisci sami
za sebe ne vrijede n' prebite pare.' Rekla sam mu: 'U redu, dragi, popij svoju
kavu a ja ću ti pomoći da spremiš što ti treba da poneseš'. Ponekad jes Alvinom
nemoguće razložno razgovarati. On je sada nastavio sa svojim argumentima te me
je gotovo uvjerio kako su Hickock i Smith nevini, a ako su nevini, dakako da
nikad neće priznati a ako ne priznaju, neće ih osuditi, jer su dokazi suviše
slabi. Međutim, ono što ga je najviše zabrinjavalo bila je pomisao na to da bi
priča mogla procuriti, te da bi ti ljudi mogli saznati istinu prije nego ih KBI
bude ispitivao. Naime, oni su smatrali da su uhapšeni zbog povrede uvjetnog
otpusta. Zbog izdavanja lažnih čekova. A Alvin je smatrao da je veoma važno da
oni i nadalje ostanu u tom uvjerenju. Rekao je: 'Ime Clutter treba ih udariti
poput čekića, to treba buti udarac za koji nisu ni sanjali da će ih dočekati'."
"Pošto se vratio s nekim Alvinovim čarapama koje sam ga zamolila da ih skine sa
užeta za sušenje, Paul je ostao promatrajući me kako pakiram. Htio je znati kamo
se Alvin sprema. Alvin ga je podigao u ruke. Zapitao ga: 'Možeš li ti čuvati
tajnu, Pauly?' To je pitanje bilo nepotrebno. Oba dječaka su znala da ne smiju
pričati o Alvinovu poslu -¦ ° riječima i rečenicama koje načuju po kući. Alvin
je nastavio: 'Pauly, sjećaš li se one dvojice ljudi koje tražimo? Dakle, sada
nam je poznato gdje se nalaze, a tata ide po njih da ih dovede ovamo u Garden
City'. Ali Paul ga je molio: 'Nemoj t0 učiniti, tatice, nemoj ih dovoditi
ovamo'. Bio je zaplašen, <&0 što bi bilo svako devetogodišnje dijete. Alvin ga
je poljubi"' Kazao mu je: 'Sada je sve u redu, Pauly, mi im više nećem0
dopustiti da učine nešto nažao bilo kome. Oni više kda neće povrijediti druge
ljude'."

\] pet sati tog poslijepodneva, otprilike dvadeset minuta alcon što se ukradeni
"chevrolet" dokotrljao iz pustinje Nevade Las Vegas, napokon je završilo dugo
putovanje. Ali ne prije nego je Perry otišao na poštu tražeći da mu uruče paket
koji je on adresirao na sebe da ga čeka u službi poste restante. Bila je t0
velika kartonska kutija koju je u Meksiku predao na poštu i osigurao na sto
dolara, na svotu koja je bezobrazno prelazila vrijednost onoga što je
sadržavala-pomade za sunčanje, hlače od gruba platna, iznošene košulje, rublje i
dva para čizama s čeličnim kopčama. Čekajući ispred pošte na Perrvja, Dick je
bio izvanredno dobre volje. Stvorio je odluku za koju je čvrsto vjerovao da će
ga izvući iz sadašnjih poteškoća i usmjeriti ga novim pravcem, s novom dugom na
horizontu. Odlučio je da se uigra u ulogu zrakoplovnog oficira. Bila je to ideja
koja ga je dugo privlačila, a Las Vegas je idealno mjesto da to pokuša i iskuša.
Već je izabrao oficirski čin i ime koje je posudio od bivšeg znanca, tadašnjeg
nadzornika u Državnoj kaznionici Kansasa: Tracy Hand. Kao kapetan Tracy Hand,
elegantno dotjeran u uniformi koja će biti šivana po mjeri, Dick je odlučio
"ispuzati na stazu", na ulicu u kojoj su smještene vječno otvorene kockarnice
Las Vegasa. Sitni poslovi, krupni poslovi, Sands, Stardust - odlučio je izvršiti
udar na sve dijeleći usput "hrpu konfeta". Ispisujući dan i noć čekove bez
pokrića, očekivao je da će u dvadeset četiri sata izvući tri, a možda i četiri
tisuće dolara. Bila je to samo polovina njegove zamisli; drugi dio je glasio: Do
viđenja, Perry. Dick ga je bio sit-njegove harmonike, njegovih bolova i bolesti,
njegovih predrasuda, plačljivih, ženskastih °&ju, gundavog šaputavog glasa.
Sumnjičav, preziran, uvijek Prav, bio je poput žene koje se valja otarasiti. A
postojao je samo )edan način da to učini: ne kazati ništa, već jednostavno
otići.
Udubljen u svoje planove, Dick nije zapazio kako pored
nJega, usporavajući, prolazi patrolno vozilo. Nije to zamijetio
01 Perry koji je silazio stepenicama pošte sa svojom meksičkom
*Utijom na ramenu. Nije zapazio znatiželjno vozilo i policajce
UnJemu. .,-,,...; , ,. .... , >,-, ., ' ¦. . .

240

241

Policajci Ocie Pigford i Francis Macaulev imali su u glavam stranice zapamćenih

podataka uključujući i opis bijelo-crno "chevroleta" tipa 1956. s kansaškim
tablicama - Jo 16212 Ni Perry ni Dick nisu zapazili da je odmah čim su krenuli
od pošte policijski auto pošao za njima. Dick je vozio, a Perrv mu je određivao
pravac vožnje. Prešli su pet blokova prema sjeveru, skrenuli lijevo, pa desno,
vozili su se još četvrtinu milje i zaustavili se ispred umirućeg palmina stabla
i od vremena izblijedjela natpisa s kojeg je nestao sav krasopis osim riječi
"OOM".
"Je li to", zapita Dick.
Perrv je klimnuo baš u trenutku kada se uz njih zaustavilo patrolno vozilo.
Detektivski odjel gradskog zatvora u Las Vegasu ima dvije sobe za ispitivanje.
To su fluorescentno osvijetljene prostorije veličine tri prema četiri metra, sa
zidovima i stropom od celoteksa. Osim električnog ventilatora, metalnog stola i
sklopivih metalnih stolica, svaka soba sadrži skrivene mikrofone, kamuflirane
magnetofone, a na vratima je postavljen prozor, u stvari posebno ogledalo koje
izgleda kao svako drugo, ali je kroza nj moguće gledati iz druge prostorije kao
kroz svako prozorsko staklo. U subotu, drugog dana 1960. godine, obje su
prostorije bile rezervirane za dva sata poslije podne, jer su to vrijeme
izabrala četvorica detektiva iz Kansasa za svoj prvi susret s Hickockom i
Smithom.
Nešto prije dogovorena vremena četiri agenta KBI'a - Harold Nye, Roy Church,
Alvin Dewey i Clarence Duntz
okupili su se u hodniku izvan soba za ispitivanje. Nye )e
imao povišenu temperaturu. "Djelomično gripa. Ali uglavnofl1 obično uzbuđenje",
kako je kasnije objasnio jednom novinaru-"Prošla su već dva dana da sam boravio
u Las Vegasu - uSPe sam se na prvi avion nakon što smo u Topeki primili vijest
hapšenju. Ostali dio grupe, Al, Roy i Clarence, doputovali s
242

automobilom, ali se nisu mogli pohvaliti ugodnom vožnjom. Ružno vrijeme. Proveli
su novogodišnju noć zavijeni snijegom motelu u Albuquerqueu. Stari moj, kad su
napokon stigli u Las Vegas, dvije su im stvari bile jako potrebne: dobar whisky
i dobre vijesti. Ja sam pripremio jedno i drugo. Naši su mladići potpisali
dokumente o izručenju. Još bolje: imali smo cipele, oba para s donovima - jedan
s geometrijskom šarom, a drugi sa šarom mačje šape. Šare su se savršeno
poklapale sa snimcima šara u prirodnoj veličini koje su pronađene u Clutterovoj
kući. Cipele su se nalazile u kutiji s robom koju su momci podigli u pošti taman
prije nego je zavjesa pala. Kao što sam kazao Alu Deweyju: Zamisli da su ih
zgrabili pet minuta ranije!
"Pa i ovako je slučaj bio jako slabo potkovan - nije bilo ničega što nije moglo
biti razbijeno. Ali sjećam se, dok smo čekali u hodniku - sjećam se da smo bili
grozničavi i nervozni na najgori mogući način, ali uvjereni. Svi smo se tako
osjećali; smatrali smo da smo nadomak istini. Moj i Churchov zadatak bio je da
sve istisnemo iz Hickocka. Smith je pripao Alu i našem starom Duntzu. Do tada
još nisam vidio osumnjičene, već sam samo pregledao njihove stvari i uredio
papire za izručenje. Nikad u životu nisam vidio Hickocka sve do trenutka kad su
ga doveli u sobu za ispitivanje. Smatrao sam da je to neki visi tip. Snažniji.
Ne neko kržljavo dijete. Bilo mu je dvadeset osam godina, ali je izgledao kao
dječak. Pregladnio do kostiju. Imao je na sebi plavu košulju i žutosmede hlače,
bijele čarape i crne cipele. Rukovali smo se; njegova je ruka bila više suha od
"loje. Čist, uljudan, ugodan glas, dobar izgovor, zgodan prijan Poštena izgleda,
a uz to je imao razoružavajući osmijeh. U Početku se mnogo smiješio, doista.
Rekao sam mu: 'G. Hickock, zovem se Harold Nye, a ovaj
S°spodin je Roy Church. Mi smo specijalni agenti Kansaškog
lstražnog biroa, a ovamo smo stigli da porazgovaramo o vašoj
Povredi uvjetnog otpusta. Dakako da niste dužni odgovarati
a naša pitanja, a sve što kažete može biti iskorišteno protiv
^ u podnošenju dokaza. U svakom trenutku imate pravo na
243

odvjetnika. Mi se ne kanimo služiti ni silom, ni prijetnjama, al1 vam nećemo i

ništa obećavati.' Bio je sasvim miran."
"Ja znam formu", kazao je Dick. "I prije sam bio ispitivan"
"Dobro, nego gospodine Hickock..."
"Dick."
"Dick, želimo s vama porazgovarati o svemu što ste radili nakon uvjetnog
otpusta. Koliko je nama poznato, vi ste na području Kansas Citvja barem dvaput
naveliko trošili čekove."
"Aha. Ispružio sam ih nekoliko."
"Biste li nam mogli reći gdje ste ih sve unovčili?"
Zatvorenik, očigledno ponosan na svoj doista jedinstveni dar, na sjajno
pamćenje, izrecitirao je imena i adrese dvadeset trgovina, kafeterija i garaža
Kansas Citvja, a osim toga točno se sjećao "kupnje" u svakom mjestu, te točnog
iznosa na koji je ček glasio.
"Radoznao sam, Dick. Čudi me zašto su svi ti ljudi prihvaćali vaše čekove? Htio
bih saznati tajnu."
"Tajna glasi: ljudi su budale."
Roy Church se upleo: "Lijepo, Dick. Veoma zabavno. Ali zaboravimo na trenutak na
te čekove." Premda mu je glas zvučao kao da mu je vrat obložen ježevom četkom,
iako je imao tako čvrsto stisnute šake da bi njima probio kameni zid (što mu je
zapravo bio najdraži akrobatski majstorluk), ipak je bilo osoba koje su Churcha
sasvim krivo doživljavale kao ljubaznog čovjeka nižeg rasta, kao nečijeg ćelavog
ujaka ružičastih obraza. "Dick", rekao je, "kako bi bilo da nešto čujemo o vašem
obiteljskom porijeklu."
Zatvorenik je razmišljao. Jednom, kad mu je bilo devet iu deset godina, otac mu
je obolio. "Bila je to zečja groznica") a bolest se vukla mnogo mjeseci za koje
je vrijeme obitelj ovis"a
0 crkvenoj pomoći i milostinji susjeda - "inače bismo skap^1
od gladi". Osim te epizode njegovo je djetinjstvo bilo O. ^
"Nikad nismo imali mnogo novaca, ali nikad nismo doseg
krajnje dno", kazao je Hickock. "Uvijek smo imali čistu odjec
1 nešto za jelo. Međutim, moj je otac bio jako tvrd čovjek N>J

UJO sretan dok mi ne bi nabio za vrat neki posao. Ali mi smo se dobro slagali -
nikad nije bilo ozbiljnih svađa. Ni moji se roditelji nisu svađali. Ne bih se
mogao sjetiti ni jedne svađe, jvloja je majka divna osoba. I tata je dobar
momak. Rekao bih (Ja su za mene učinili najbolje što su mogli." Škola? Dakle,
što se toga tiče, on smatra da bi bio više od prosječnog učenika da je knjigama
posvetio djelić vremena koje je "glupo utrošio" na sport. "Baseball. Nogomet.
Bio sam u svim timovima. Poslije srednje škole mogao sam pohađati i sveučilište
zahvaljujući nogometnoj stipendiji. Htio sam studirati za inženjera, ali bez
obzira na stipendiju takav život mnogo stoji. Ne znam, ali činilo mi se
sigurnije da se zaposlim."
Prije nego je navršio dvadeset jednu godinu Hickock je radio kao željeznički
pružni radnik, vozač ambulantnog vozila, bio je autoličilac i automehaničar.
Osim toga se oženio šesnaestogodišnjom djevojkom. "Carol. Otac joj je bio
svećenik. Bio je uporno protiv mene. Govorio je da sam nitko i ništa s punim
radnim vremenom. Izazivao nam je sve moguće neprilike. Ali ja sam bio blesan u
pitanju Carol. I sada sam. To je stvarna princeza. Jedino - vidite, imamo troje
djece. Dječaci. A bili smo premladi za troje djece. Možda bi bilo bolje da nismo
tako duboko utonuli u dugove. Da sam barem mogao zaraditi više novca baveći se
još nekim poslom. Pokušao sam."
Pokušao je i kao kockar, a započeo je i krivotvorenjem
čekova i drugim oblicima krađe. Godine 1958. osuđen je zbog
^ade u jednom stanu. Sud okruga Johnson osudio ga je na pet
godina zatvora u Državnoj kaznionici Kansasa. Prije toga ga je
^arol napustila i onda je on uzeo drugu ženu, kojoj je također
"° šesnaest godina. "Prokleto niska. Ona i cijela njena obitelj.
Rastala se od mene dok sam bio unutra. Ne žalim se. Prošlog
Kolovoza, kad sam napustio Zidove, držao sam da imam sve
Oglede da započnem nanovo. Dobio sam posao u Olathi, živio
^ sa svojom obitelji i večeri provodio kod kuće. Bio sam
upravan." u& -c* ¦¦s.t.u, ,".- .¦"¦*...-• ".,..,..

244

245

s
"Sve do dvadesetog studenoga", upao mu je Nye u riječ a Hickock se držao kao da
ga ne razumije. "Do dana kaj ste prestali biti ispravni i kada ste započeli s
krivotvorenim čekovima. Zašto?"
Hickock je uzdahnuo i rekao: "Iz toga bi se mogla knjiga napisati." Pušeći
cigaretu koju mu je dodao Nye, a zapalio ljubazni Church, nastavio je: "Perry -
moj prijatelj Perrv Smith - bio je u proljeće pušten na uvjetnu slobodu.
Kasnije, kad sam i ja izašao, poslao mi je pismo. S poštanskim žigom Idahoa.
Pisao mi je podsjećajući me na taj posao o kojemu smo raspravljali ranije. O
Meksiku. Namjeravali smo otići do Acapulca, u jedno od tih mjesta, kupiti
ribarski brod i voziti njime turiste u ribolov na debelo more ili na dubinski
ribolov."
Nye upadne: "Taj brod. Kako ste ga namjeravali kupiti?"
"Objasnit ću i to", odgovorio je Hickock. "Vidite, Perry mi je pisao da ima
sestru u Fort Scottu. Osim toga da ona čuva za nj lijepe pare. Nekoliko tisuća
dolara. Novac koji mu otac duguje od prodaje nekog imanja na Aljasci. Rekao mi
je da dolazi u Kansas pokupiti taj miraz."
"A vas dvojica biste ga upotrijebili za kupnju broda."
"Točno."
"Ali to se nije ispunilo."
"Dogodilo se to da se Perry pojavio vjerojatno za mjesec dana. Dočekao sam ga na
autobusnoj stanici u Kansas Ci-tyju."
"Kada?" zapita Church. "Kojeg dana u tjednu?" bi' ' '
;, "U četvrtak." *K "'f*'
"A kada ste otišli u Fort Scott?" ."' 1; e '
"U subotu." !" ¦'''*
"Četrnaestog studenoga."
Hickockove oči zasjaše od iznenađenja. Moglo se zapaz1 kako se pita odakle
Churchu ta sigurnost u pogledu datuma; n kako je bilo prerano za izazivanje
sumnje, detektiv se požurio zapita: "Kada ste otputovali iz Fort Scotta?"
"..

"Tog poslijepodneva. Bavili smo se nešto oko mojeg auta, a zatim smo pojeli
zdjelu riže s mesom u kafeteriji West Side. Mislim da je to bilo oko tri sata."
"Oko tri. Je li vas očekivala sestra Perrvja Smitha?"
"Nije. Zato što je Perrv, vidite, izgubio njenu adresu. A nije imala telefona."
"Pa kako ste onda očekivali da ćete je pronaći?"
"Raspitkujući se u pošti."
"Jeste li tako postupili?"
"Perry je to učinio. Kazali su mu da se preselila. Mislili su daje otišla u
Oregon, međutim, nije ostavila nikakvu adresu na koju bi joj slali zaostalu
poštu."
"Mora da je to bio težak udarac. I to nakon što ste računali na takvu gomilu
novca."
Hickock potvrdi. "Zato što smo, dakle, definitivno odlučili da odemo u Meksiko.
Inače mi nikako ne bi palo na pamet da unovčim te čekove. Ali nadao sam se...
Molim vas da me slušate, jer govorim istinu. Smatrao sam da ću otplatiti te
čekove kad u Meksiku počnem zarađivati novac."
Nye je preuzeo ispitivanje. "Trenutak, Dick." Nye je nagao čovjek koji veoma
teško obuzdava svoju agresivnu živost i svoj talent da govori oštro i otvoreno.
"Ja bih htio čuti nešto više o putovanju u Fort Scott", započeo je trudeći se da
govori što niekanije. "Kad ste saznali da tamo više nema Smithove sestre, što
ste tada uradili?"
"Prošetali smo. Popili pivo. Odvezli se natrag."
Želite li reći da ste se vratili kući? "
"Ne. U Kansas City. Zaustavili smo se kod servisne stanice ^sto. Jeli smo
sendviče s kosanim mesom. Pokušali smo sreću u Cherry Rowu.
Ni Nye ni Church nisu znali za Cherry Row.
Hickock će iznenađeno: "Zar se šalite? To zna svaki pajkan
ISiansasu." Kada su detektivi opet pokazali da o tome nemaju
"°jrna, on je objasnio da je to dio parka u kojemu se uglavnom
Sreću "radišne žene", ali je dodao: "Osim profesionalki ima

246

247

i mnogo amaterki. Medicinske sestre. Sekretarice. Tamo m sreća dobro poslužila."

i "A baš te večeri? Je li bilo sreće?"
"Loša roba. Najzad smo završili s dvije lake ženske."
"Kako se zovu?"
"Mildred. Mislim da se druga djevojka, Perryjeva, zvala Joan."
"Opišite ih."
"Možda su bile sestre. Obje plavuše. Zdepaste. Što se toga tiče možda nisam
sasvim jasan. Vidite, kupili smo bocu smiješanog Orange Blossomsa - to je
oranžada s votkom -¦ i mene je počelo hvatati. Ponudili smo djevojke s nekoliko
čašica i odvezli ih do Fun Havena. Pretpostavljam da vi, gospodo, niste nikad
čuli za Fun Haven? "
Nisu.
Hickock se nasmiješi i slegne ramenima. "To je na cesti Blue Ridge. Osam milja
južno od Kansas Citvja. Kombinacija noćnog lokala i motela. Kad platiš deset
dolara, dobiješ ključ za sobu."
Nastavljajući, opisao je sobu tvrdeći da je njih četvoro u njoj provelo noć; dva
jednaka kreveta, stari kalendar firme Coca-Cola, radio koji ne svira dok
mušterija ne ugura četvrt dolara. Njegova poza, njegova jasnoća i sigurno
opisivanje provjerljivin detalja impresionirali su Nyea premda je momak dakako
lagao. Ili možda i nije? Da li zbog gripe i groznice ili zbog naglog smanjenja
njegova samopouzdanja, ali Nyea je oblijevao hladan znoj.
"Kad smo se ujutro probudili, ustanovili smo da su n^
obradile i zbrisale", nastavio je Hickock. "Od mene nisu mnog0
izvukle, ali je Perry ostao bez novčarke s četrdeset ili pedeset
dolara." u- -*,¦¦
"Jeste lf nešto poduzeli u vezi s tim?" >fo' !'
"Nije se imalo što poduzeti." ,i*:•-¦¦¦ -
"Mogli ste stvar prijaviti policiji." i .
"Ali, taman. Nemojte me zafrkavati. Obavijestiti policlJ

njdi vaše informacije, tip koji je pod uvjetom ne smije ni piti. ili se družiti
s drugim sebi sličnim."
"U redu, Dick. Nedjelja je. Petnaesti studenoga. Kažite nam Što ste radili tog
dana nakon što ste otišli iz Fun Havena. "
"Dobro. Doručkovali smo na stajalištu kamiona nedaleko od Happy Hilla. Zatim smo
se odvezli do Olathea i ja sam ostavio Perrvja pred hotelom u kojem je stanovao.
Rekao bih Jaje bilo oko jedanaest. Poslije sam se odvezao kući i ručao sa
svojima. Kao i svake nedjelje. Gledao sam TV - košarkašku utakmicu, a nije
isključeno da je bila nogometna. Bio sam prilično umoran."
"Kada ste se opet našli s Perryjem Smithom?"
"U ponedjeljak. Posjetio me tamo gdje sam radio. Trgovina Boba Sandsa."
"I o čemu ste razgovarali? O Meksiku?"
"Pa zapravo, nama se ta ideja još sviđala, iako nismo imali novca da učinimo sve
što smo bili naumili - odnosno da se tamo ubacimo u poslove. Ali željeli smo
otići, jer nam se činilo daje to vrijedno rizika."
"Vrijedno još jednog sjedenja u Lansingu?"
"To nije bilo u igri. Vidite, mi se više nismo namjeravali vratiti u Države."
Nye, koji je bilježio u svoj notes, obrati mu se: "Dana nakon razbacivanja s
čekovima - bio bi to dvadeset i prvi - nestali ste vi i vaš prijatelj Smith.
Sada nam, Dick, opišite vaše kretanje °d tada do dana vašeg hapšenja ovdje u Las
Vegasu. Samo u grubim crtama."
Hickock zazviždi i zakotrlja očima. "Gle!" izgovori, a tada
Je svoj talent pamćenja usmjerio na to da se u potpunosti
s)eti svih događaja. Započeo je opisivati dugačku vožnju od
otprilike deset tisuća milja koliko su on i Smith prevalili
Prošlih šest tjedana. Govorio je sat i dvadeset minuta - od
Va i pedeset do četiri i petnaest. Opisivao je - dok je Nye
P°kušavao da ih popiše - ceste i hotele, motele, rijeke, gradiće
gradove, niz isprepletenih imena: Apache, El Paso, Corpus

248

249

Christi, Santillo, San Luis Potosi, Acapulco, San Diego, la

Omaha, Sweetwater, Stillwater,TenvilleJunction,Tallahassee Needles, Miami, hotel
Nuevo Waldorf, Somerset hotel, hotel Simone, motel Arrowhead, motel Cherokee i
mnogo, mnogo drugih. Kazao im je ime čovjeka u Meksiku kojemu je prodao svoj
stari "chevrolet" iz 1949. godine, priznao je daje noviji model ukrao u Iowi.
Opisivao je osobe koje su on i njegov partner susretali: meksička udovica koja
je bila i bogata i seksi; Otto, njemački "milijunaš"; "elegantan" par crnačkih
atleta koji su se vozili u "elegantnom", blijedoljubičastom "cadillacu"; slijepi
vlasnik floridske farme s čegrtušama; umirući starac i njegov unuk, i drugi. A
kad je završio, sjedio je zadovoljna osmijeha i prekrštenih ruku, kao da očekuje
da će biti pohvaljen zbog humora, jasnoće i iskrenosti svoje putničke priče.
Ali Nye je hitro zapisivao prateći taj opis, a Church je šutke udarao zatvorenu
pest o otvoreni dlan, dok nije naglo zapitao: "Držim da vam je poznato zašto ste
ovdje."
Hickockova usta se ispraviše. I držanje.
"Držim da shvaćate da mi ne bismo doputovali sve do Nevade samo da bismo
probrbljali s dvojicom krivotvoritelja čekova. "
Nye je zatvorio bilježnicu. I on se zagledao u zatvorenika primijetivši kako su
mu se na lijevoj sljepoočici zacrvenjele žilice.
"Nije li tako, Dick?"
"Sto?"
"Doputovati ovamo radi razgovora o hrpici čekova."
"Ja ne mogu smisliti drugi razlog. "
Nye je crtao križ na koricama svoje bilježnice. Crtajući zapita: "Kažite mi,
Dick. Jeste li ikad čuli za slučaj umorstva obitelji Clutter?"
Kako je kasnije zabilježio u službenom izvještaju o toin ispitivanju,
"osumnjičeni je pokazao intenzivno vidljlV reagiranje. Postao je sive boje.
Oči su mu treptale".

Hickock je odgovorio: "Gle, sada. Bilo bi dobro da orestanemo. Ja nisam nikakav

prokleti ubojica."
"Pitanje koje sam postavio", podsjetio gaje Church, "glasilo
je. jeste li čuli za umorstvo Clutterovih."
"Može biti da sam nešto o tome pročitao", odgovorio je Hickock.
"Opak zločin. Opak. Kukavički."
"I gotovo savršen", dodao je Nye. "Ali, Dick, vi ste dvaput pogriješili. Prvo,
ostavili ste svjedoka. Živog svjedoka. Onoga koji će svjedočiti na sudu. Koji će
stajati u odjeljku za svjedoke i govoriti poroti kako su Richard Hickock i Perry
Smith zavezali, zapušili im usta i ubili četvoro nedužnih ljudi."
Hickockovo lice se zacrvenjelo bojom koja mu se vraćala.
"Živi svjedok! To ne može biti!"
"Jer ste vjerovali da ste se svakoga otarasili?"
"Rekao sam - taman posla! Ne postoji bilo tko tko bi mene mogao povezati s bilo
kojim prokletim umorstvom. Čekovi. Sitna krađa. Ali ja nisam prokleti ubojica."
"Zašto ste nam onda lagali?" zapita ga Nye mračnim glasom.
"Ja sam vam izgovorio svu prokletu istinu."
"Tu i tamo. Ne uvijek. Na primjer o suboti poslije podne četrnaestog studenoga?
Kažete da ste se odvezli do Fort Scotta. "
"Da."
"Da biste dobili adresu sestre Perryja Smitha?"
"Tako je."
"I tamo ste se za informacije obratili pošti?"
"Točno tako."
Nye je ustao. Približio se Hickockovoj stolici sa stražnje
^rane i, stavivši ruku na naslon, sagnuo se kao da želi nešto
^pnuti u uho uhapšenika. "Perry Smith nema sestre koja živi u
Ort Scottu", rekao je. "Nikad je nije imao. A subotom poslije
P°dne je pošta u Fort Scottu zatvorena." Dodao je: "Razmislite
°bro, Dick. Zasad je to sve. Kasnije ćemo opet s vama
Ogovarati." . - r,,...... " ........

i 1

250

251

Nakon što je Hickock otpušten, Nye i Church prođoš hodnikom da bi se zaustavili

i pogledali kroz ogledalo -^ promatračnicu na vratima sobe za ispitivanje.
Promatrali su ispitivanje Perrvja Smitha-scena je bila vidljiva, ali ne i čujna
Nye, koji je prvi put ugledao Smitha, bio je iznenađen vidjevši mu noge koje su
bile tako kratke da mu stopala, malena ka0 u
djeteta, nisu mogla sasvim dosegnuti pod. Smithova glava
kruta indijanska kosa, irsko-indijanska mješavina tamne puti i drske,
vragoljaste crte - podsjećala ga je na privlačnu sestru osumnjičenog, na lijepu
gospodu Johnson. Ali ovaj zdepasti, nakrivo nasađen dijete-čovjek nije bio
zgodan; ružičasti vrh njegova jezika vukao je naprijed i pucketao kao jezik
gmizavca. Pušio je cigaretu, a ujednačenost s kojom je ispuhavao dim navela je
Nyea da zaključi da je on još "djevica", tj. da još nije informiran o pravom
cilju ispitivanja.
Si!:
Nye se nije varao. Dewey i Duntz, strpljivi profesionalci, malo-pomalo su
sužavali zatvorenikovu životnu priču do događaja u toku prošlih sedam tjedana da
bi se na kraju usredotočili na rekapitulaciju sudbonosnog vikenda od subote u
podne do nedjelje u podne, od četrnaestog do petnaestog studenoga. Pošto su tri
sata utrošili na pripremanje terena, više nisu bili daleko od cilja.
Dewey je rekao: "Perry, da pretresemo našu situaciju. Dakle, kad ste dobili
uvjetni otpust, bilo je to doista pod uvjetom da se više nikad ne vratite u
Kansas."
"Država suncokreta. Oči su mi ispale plačući zbog nje."
"Ako ste tako osjećali, zašto ste se vratili? Mora da ste imali neki jak
razlog."
"Rekao sam vam. Da vidim sestru. Da dobijem novac koj1 je čuvala za mene."
"Ah, da. Sestra koju ste vi i Hickock pokušali pronaći u ro Scottu. Perry,
koliko je Fort Scott udaljen od Kansas Citj
Smith je zatresao glavom. Nije znao.

"U redu, koliko vam je trebalo ",|wiemena da se tamo

Jovezete?" V% :
Bez odgovora. trnu
"Jedan sat? Dva? Tri? Četiri?"
Zatvorenik je odgovorio da se ne može sjetiti.
"Razumljivo je da se ne možete sjetiti, jer nikad u životu niste bili u Fort
Scottu."
Sve do tada nijedan od detektiva nije se suprotstavljao ni jednom dijelu
Smithovih izjava. Pokrenuo se na stolici dok je vrškom jezika ovlažio usne.
"Zapravo, nije istina ništa od svega što ste nam ispričali. Nikad niste
zakoraknuli u Fort Scott. Vi uopće niste pokupili te djevojke i odvezli ih u
motel."
"Jesmo. Bez šale."
"Kako su se zvale?"
"Nisam ih ni zapitao."
"Vi i Hickock ste s tim ženama proveli noć i nije vam palo na pamet da ih
zapitate za ime?"
"Pa to su bile obične prostitutke."
"Kažite nam ime motela."
"Zapitajte Dicka. On će to znati. Takve gluposti ja ne pamtim. "
Dewey se obratio svom kolegi. "Clarence, mislim da je vrijeme da Perryja
ispravimo."
Duntz se svinuo prema naprijed. On je teška kategorija sa spontanom živošću
velter-kategorije, ali oči su mu skrivene i '•jene. Grglja dok govori. Svaka mu
je riječ nevoljko formirana 1 uokvirena akcentom krajeva uzgajivača stoke. Svaka
mu riječ ^je neko vrijeme. "Da, gospodine", rekao je. "Vrijeme je."
"Dobro slušaj, Perry. Naime, g. Duntz će ti kazati gdje si se ti ^sta nalazio u
subotu uvečer. Gdje si bio i što si radio."
Duntz je kazao: "Ubijali ste obitelj Clutter."
Smith je progutao. Stade trljati koljena.
"Bili ste u Holcombu, Kansas. U kući g. Herberta W Cluttera. Prije nego ste
napustili kuću u njoj ste pobili sve ukućane."

252

253

"Nikada. Ja nikada." ,/./,

"Nikada što?" i:4,
"Nisam nikoga poznavao tko se tako zvao, Clutter." '¦¦¦¦< Dewey ga je nazvao
lašcem, a zatim je upotrijebio kartu o kojoj se četvoro detektiva prethodno
dogovorilo da je mirno odigraju. Kazao mu je: "Mi imamo živa svjedoka, Perry.
Nekoga koga ste vi, momci, previdjeli."
Prošla je čitava minuta. Dewey je bio više nego zadovoljan Smithovom šutnjom,
jer bi nevin čovjek zapitao tko je taj svjedok i tko su bili ti Clutterovi, i
zašto istražitelji misle daje on ubojica, na svaki bi način barem nešto
priupitao. Ali Smith je mirno sjedio stisnuvši koljena.
"Dakle, Perry?" %ki.¦¦
"Imate li aspirin? Oduzeli su mi aspirin." ..; v,
"Loše se osjećate?" ¦< a > ¦
"Da, moje noge."
Bilo je pet sati i trideset kad je Dewey namjerno naglo završio ispitivanje.
"Sutra ćemo opet o ovome", rekao je. "Nego, usput, znate li što je sutra?
Rođendan Nancy Clutter. Imala bi sedamnaest godina."
"Imala bi sedamnaest." Budan sve do zore, Perry je razmišljao
(kako se kasnije toga sjećao) je li istina da je danas djevojčin
rođendan, pa je zaključio da nije, već da je to još jedan način
kako su ga htjeli nasamariti. Isto su to pokušali s izmišljenom
pričom o svjedoku, o "živom svjedoku". To ne može biti. Ilionl
i možda misle - kad bi samo mogao porazgovarati s Dickom-
; Ali on i Dick su bili odijeljeni; Dick je bio zaključan u ćeliji na
jednom drugom katu. "Slušaj dobro, Perry. Naime, g. Dun^
će ti kazati gdje si se doista nalazio ..." Kad je ispitivanje prosio
i pola puta, on je zamijetio čitav niz aluzija na određeni viken
1 u studenom i počeo se nervirati znajući što dalje nadolazi, ai
^
kad se to doista dogodilo, kad je veliki kauboj pospana g'^
rekao: Ubijali ste obitelj Clutter", dakle, on je gotovo umro-
254

¦ sve. Mora da je izgubio pet kilograma u dvije sekunde. Hvala bogu što im nije
dopustio da to vide. Ili se barem tako nada. ^ Dick? Može se pretpostaviti da su
i s njim odigrali isti trik, pick je pametan, nevjerojatno uvjerljiv, ali ne
valja se oslanjati u njegovu "srčanost". Lako se uspaniči. Bez obzira na to i
bez obzira na pritisak kojemu je mogao biti izložen, Perry je bio siguran da će
Dick izdržati. Ukoliko ne želi visjeti. "A prije nego ste napustili kuću u njoj
ste pobili sve ukućane." Ne bi ga nimalo iznenadilo da je takvu priču čuo svatko
u Kansasu tko je bio otpušten iz kaznionice. Mora da su ispitivali stotine ljudi
i nesumnjivo su optužili na desetke; on i Dick su samo još dvojica. S druge
strane - hm, bi li Kansas uputio četiri specijalna agenta tisuću milja daleko
samo zato da pokupe i dva tipa koji su se ogriješili o uvjetni otpust? Možda su
se doista spotakli na nešto, na nekoga. "Živi svjedok." Ali to je nemoguće.
Jedino - dao bi ruku ili nogu samo da može pet minuta porazgovarati s Dickom.
U ćeliji kat niže Dick je jednako gorio od potrebe da porazgovara s Perrvjem
(kako je kasnije pričao), da sazna kakvu su pušku njemu namjestili i što im je
taj zvekan rekao. Kriste, u njega se ne možeš pouzdati ni daje zapamtio osnove
alibija s Fun Havenom, premda su oni o tome dovoljno često razgovarali. A tad mu
je ta kopilad zaprijetila sa svjedokom! Kladio bi se s deset naprama jedan da je
mali bedak pomislio da govore o očevicu. Dočim se on, Dick, odmah dosjetio tko
bi mogao biti taj svjedok: Floyd Wells, njegov stari prijatelj i drugar s
kojim )e dijelio ćeliju. Dok je odsluživao posljednje tjedne svoje kazne u'ck se
nakanjivao da nožem ubije Floyda - da ga probode J^oz srce nožem koji bi od
nečega načinio. I kakva je budala st0 to nije napravio. Osim Perryja, Floyd
Wells je jedini ljudski stvor koji bi mogao povezati imena Hickock i Clutter.
Floyd sa
°jirn obješenim ramenima i isturenom bradom - Dick je ^mislio da gaje na to
natjerao goli strah. Kujin sin je vjerojatno , okivao neku dobru nagradu,
uvjetni otpust ili novac, ili jedno
^ugo. Ali prije će se pakao smrznuti no što će taj tip dobiti
255

nagradu. Zato što zatvorenikova brbljarija nije dokaz. Dokaz s I otisci

stopala, prstiju, svjedoci, priznanje. Dođavola, ako je on što im je ispričao
Floyd Wells sve što imaju u ruci ti kauboij tada nema razloga za suvišnu
zabrinutost. Ako opet prodremn u srce stvari, Floyd nije ni upola opasan kao
Perry. Ako je 1 Perry izgubio živce i otkačio priču, obojica bi mogli
završiti u , Kutu. Odjednom je sagledao pravu istinu: On je morao Perrvja
ušutkati. Na planinskom putu u Meksiku. Ili dok su išli pješke preko Mojave.
Zašto mu to nije nikad palo na pamet do sada? A sada, sada je već suviše kasno.
Tog poslijepodneva u tri sata i pet minuta Smith je napokon priznao da je priča
o Fort Scottu lažna. "Bila je to samo pričica za Dickovu obitelj. Dick je to
izmislio samo zato da bi mogao ostati preko noći. Baciti se u rundu pića. Naime,
Dickov otac ga je držao pod okom, jer se bojao da on ne povrijedi uvjetni
otpust. Zato smo izmislili neko opravdanje spominjući moju sestru. Sve je to
samo služilo za umirenje g. Hickocka." I u toku daljnjeg ispitivanja on je istu
priču upravo ponavljao. Duntz i Dewey su ga bezbroj puta ispravljali i
optuživali ga da laže, ali ga nisu mogli navesti da izmijeni priču, osim što bi
dodao poneki novi detalj. Danas se sjetio imena prostitutki koje su se zvale
Mildred i Jane (ili Joan). "One su nas opljačkale i pobjegle s našom imovinom
dok smo mi spavali." Iako je čak i Duntz izmijenio svoje držanje, pa je zajedno
s kravatom i : kaputom napustio i svoje enigmatsko pospano dostojanstvo -
osumnjičeni je izgledao zadovoljno i smireno; odbijao je da se pomakne s mjesta.
On nikad nije čuo ni za Clutterove ni # ''.; Holcomb, pa čak ni za Garden
City.
Preko puta hodnika, u sobi koja je bila zagušena duhansKi dimom, Hickock je bio
po drugi put ispitivan. Church i *v •;•¦ su metodično primjenjivali strategiju
znatnijeg okolišanja-jednom za vrijeme ovog ispitivanja koje je trajalo već tri
s nitko od njih nije spomenuo zločin. Bio je to postupak *-J je zatvorenika
činio nervoznim u stanju vječna iščekivan^ . ; Razgovarali su o svemu ostalom:
o Hickockovoj relig'oZ

filozofiji ("Ja znam za pakao, jer sam tamo bio. Možda postoji i raj- U to
vjeruje znatan broj bogatih"); o njegovoj seksualnoj prošlosti ("Uvijek sam se
ponašao kao stopostotno normalan ^vjek"); još je jednom ponovljena priča o
razlozima njihova lutanja iz države u državu ("Jedini razlog zbog kojeg smo
toliko lutali bio je - traženje zaposlenja. Na žalost nismo mogli dobiti ništa
pošteno. Jedan dan sam radio na iskopavanju kanala..."). Ali neizgovorene teme
bile su u središtu zanimanja, pa su detektivi bili uvjereni da su prouzrokovale
Hickockovu sve očigledniju uznemirenost. Sada je zatvorio oči i dršćućim prstima
dodirnuo kapke. Church ga zapita: "Zar nešto nije u redu?"
"Glavobolja. Kao da će mi pući."
Tada se Nye upleo: "Pogledaj me, Dick." Hickock ga je poslušao s takvim izrazom
lica koji je detektiv interpretirao kao njegovu molbu da prijeđe na samu stvar,
da ga optuži, kako bi se uhapšenik opet domogao luke spasa tvrdoglavog
nijekanja. "Kad smo jučer razgovarali, vjerojatno se sjećaš da smo kazali kako
je umorstvo Clutterovih bilo gotovo savršen zločin. Ubojice su učinile dvije
greške. Prva je - ostavili su ; svjedoka. Druga - uostalom, pokazat ću ti je."
Ustao je i iz kuta sobe donio kutiju i torbu koje je unio u sobu prije početka
°vog, drugog po redu preslušavanja. Iz torbe je izvukao veliku fotografiju.
Stavljajući je na stol, objasnio je: "Ovo je snimak u prirodnoj veličini nekih
otisaka cipela pronađenih pored tijela gospodina Cluttera. A, ovo su" - otvorio,
je kutiju - "cipele *°je su ih ostavile. Tvoje cipele, Dick." Hickock je
pogledao i °wratio pogled. Laktove je oslonio na koljena, a dlanovima Je gladio
glavu. "Smith", nastavio je Nye, "bijaše još manje °prezan. Mi imamo i njegove
cipele, koje savršeno odgovaraju na drugim fotografijama. Krvavim šarama."
Church se pridružio napadu: "Evo što će se dogoditi s
>oni, Hickock. Bit ćeš vraćen u Kansas. Bit ćeš optužen i, . °g četiri
umorstva izvršena na okrutan i podmukao način. | °cka jedan glasi:
Otprilike petnaestog dana studenoga |'

256

257

1959. osoba po imenu Richard Eugene Hickock je protuzak0 nito, podlo, iz niskih
pobuda, odlučno i s predumišljajem u toku vršenja teškog kaznenog djela, ubila i
lišila života Herberta W. Cluttera. Točka dva: Otprilike petnaestog dana
studenoga 1959. godine taj isti Richard Eugene Hickock je protuzakonito..."
Hickock je progovorio: "Perry Smith je ubio Clutterove." Podigao je glavu i,
ispravljajući se u stolici kao borac koji posrćući ustaje, kratko je dodao: "Bio
je to Perry. Nisam ga mogao zadržati. On ih je sve pobio."
Poštarica Clare provodila je službenu pauzu na svom poslu u Hartmanovoj
kafeteriji i požalila se na 'malu jakost zvuka kafeterijskog radioaparata.
"Pojačajte", zatražila je.
Skala aparata pokazivala je da je to emisija radiostanice Garden Citvja - KIUL.
Čula je riječi "...nakon što je plačući objelodanio svoje dramatično priznanje,
Hickock je izveden iz sobe za ispitivanje, ali je u hodniku izgubio svijest.
Agenti KBI-a su ga uhvatili dok je padao na tlo. Agenti su citirali Hickocka
koji je rekao kako su on i Smith upali u Clutterovu kuću očekujući da će pronaći
sef koji sadrži najmanje deset tisuća dolara. Ali sefa nije bilo, pa su svezali
cijelu obitelj i redom ih poubijali. Smith nije ni potvrdio ni zanijekao da je
sudjelovao u zločinu. Kad mu je rečeno da je Hickock potpisao priznanja Smith je
rekao: 'Želio bih vidjeti izjavu svog prijatelja'. Zahtjev je odbijen. Policajci
su odbili reći je li Smith ili Hickock bio stvarni ubojica cijele obitelji.
Naglasili su da se njihova izjava zasniva samo na Hickockovoj verziji.
Pripadnici KBI-a koji tu dvojicu vraćaju u Kansas već su automobilom napustu1
Las Vegas. Očekuje se da će stići u Garden City kasno uvečer u srijedu. U
međuvremenu, okružni javni tužitelj West..."
"Jednog po jednog", komentirala je gospođa "Zamislite to. Ne čudim se što je
hulja izgubila svijest."

Drugi u kafeteriji - gospođa Clare i Mabel Helm, te žilavi mladi farmer koji je
navratio da kupi kutiju prešanog duhana 2J žvakanje Browns Mule - mrmljali su i
šaputali. Gospoda Jielm je papirnom maramicom brisala oči. "Ne želim slušati",
kazala je. "Ne smijem. Nikako ne želim."
"... vijest o naglom razvoju u spomenutom slučaju naišla je na slabo reagiranje
u gradiću Holcombu, pola milje od Clutterove kuće. Građani tog mjesta od dvije
stotine i sedamdeset duša općenito su izrazili olakšanje..."
Mladi farmer je zazviždao. "Olakšanje! Kada smo to sinoć čuli na televiziji,
znate li što je moja žena kazala? Tulila je kao dijete."
"Pst!" rekla je gospođa Clare. "I ja sam također."
"... a holcombska poštarica gospođa Mvrtle Clare rekla je da su stanovnici
zadovoljni što je slučaj riješen, premda neki još vjeruju da su i drugi
umiješani. Dodala je da mnogi još drže vrata zaključana i revolvere nadohvat
ruke ..."
Gospoda Hartman se nasmijala. "Oh, Myrt!" započe. "Kome si to kazala?".
"Reporteru iz 'Telegrama'."
Muškarci koje poznaje, odnosno njihov znatan broj, odnose se prema gospođi Clare
kao da je i ona muškarac. Farmer ju je odalamio po leđima dodavši: "Zaboga,
Myrt. Gle vraga. Ne misliš li doista da netko od nas, netko iz naše sredine, ima
u tome svoje prste?"
Dakako da je gospoda Clare baš tako mislila, no iako bi se u drugim prilikama
našla usamljena u svojim mišljenjima, ovog puta nije bila bez društva. Većina
stanovnika Holcomba k°ji su sedam tjedana proživjeli u paklu svakakvih
govorkanja, °pćeg nepovjerenja i sumnjičavosti, kao da su bili nezadovoljni
saznavši da se ubojica ne nalazi među njima. U stvari, priličan r°j ljudi odbio
je prihvatiti činjenicu da su jedine osobe Ugovorne za zločin - dvojica
nepoznatih ljudi, dva . lopova tfanca. Ili, kao što je sada primijetila gospođa
Clare: "Možda 11 to ti tipovi i učinili. Ali u tome ima više nego je samo to.

258

259

Čekajte. Jednog će dana doći do dna, a kada dođu - tamo će nekoga pronaći.
Nekoga tko je htio Cluttera maknuti s pUta Mozak zločina."
Gospoda Hartman je uzdahnula. Nadala se da Myrt nema pravo. A gospoda Helm je sa
svoje strane dodala: "Ono što se ja nadam - nadam se da će ih zadugo držati pod
ključem. Ne bih se osjećala sigurnom znajući da su u našoj blizini."
"Oh, držim da nema razloga za vašu zabrinutost, gospodo", kazao je mladi farmer.
"Sada se ti momci više boje nas nego mi njih."
Autoputom Arizone karavana od dva automobila juri kroz područje obraslo žalfijom
- kroz carstvo sova, zmija čegrtuša i visokih crvenih kamenih tornjeva. Dewey
upravlja prvim automobilom, Perry Smith sjedi pored njega, a Duntz na stražnjem
sjedištu. Smithove su ruke u lisičinama koje su kratkim lancem svezane uz
sigurnosni pojas. Taj je postupak toliko ograničio njegove pokrete da bez tuđe
pomoći ne može pušiti. Kad zaželi cigaretu, Dewey je mora zapaliti i staviti mu
je između usana. Taj je zadatak detektiv ocijenio kao "gadljiv", jer mu takvo
ponašanje spada u sferu intimnog ponašanja kao kad je npr. udvarao svojoj ženi.
Uhapšenik je uglavnom ignorirao svoje čuvare i njihove sporadične pokušaje da ga
podbodu ponavljajući mu dijelove jedan sat dugog Hickockova priznanja snimljenog
na magnetofonsku vrpcu: "On kaže da te pokušao zaustaviti, Perry. Ali kaže da
nije mogao. Kaže da se bojao da i njega ne ustrijeliš-" Ili dalje: "Da,
gospodine Perry. Sve je to tvoja krivnja. Sam Hickock ističe za sebe da ne bi
nanio zla ni psećoj buhi-" Ništa od svega tuga ne uzbuđuje Smitha. Ili se to
barem ne može zaključiti po njegovu držanju. On svejednako promatra pejzaž, čita
slupane stihove reklamnih panoa Burma-Shave,"' broji leševe kojota pobijenih iz
puške i obješenih na ograC*e
ranceva.

Ne predviđajući neki poseban odgovor, Dewey kaže: ,Hickock nam kaže da si ti

rođeni ubojica. Tvrdi da te to nimalo ne smeta. Kaže da si jednom u Las Vegasu
pošao za jednim obojenim čovjekom držeći u ruci lanac od bicikla. Izbičevao si
ga do smrti. Iz zadovoljstva i zabave."
Na Deweyjevo iznenađenje uhapšenik je iznenađeno otvorio ,jsta. Polako se
pomicao na sjedištu sve dok kroz stražnje staklo automobila nije ugledao drugi
automobil kolone, sve dok pogledom nije dopro u taj auto: "Pokvarenjak!" Pa
pošto se opet okrenuo, zabuljio se u tamnu crtu pustinjskog autoputa. "Smatrao
sam da je to trik. Nisam vam vjerovao. Da Dick ne bi dirnuo ni buhu.
Pokvarenjak! Oh, pravi mudrac. On ne bi nanio zla ni buhi na psu. On bi
jednostavno pregazio psa." Pljuje. "Nikad nisam ubio nikakvog nigera." Duntz
potvrđuje; pošto je proučio arhiv neriješenih ubojstava u Las Vegasu, on zna da
je Smith nevin u pogledu tog kaznenog djela. "Ja nikad nisam ubijao nigere. Ali
on je tako mislio. Uvijek sam pomišljao kako će Dick, ako ikada budemo uhvaćeni,
i ako doista propjeva i prospe svu svoju srčanost - kako će ispričati priču o
nigeru." Opet pljuje. "Dakle Dick me se bojao? To je doista veselo. Doista sam
iznenađen. A ono što on ne zna glasi - malo je nedostajalo pa da ga ubijem."
Dewey je zapalio dvije cigarete, jednu za sebe, drugu za uhapšenika. "Kaži nam o
tome, Perry."
Smith puši zatvorenih očiju i objašnjava: "Razmišljam. Želim se točno sjetiti
kako je to bilo." Prilično duga stanka. "Dakle, sve je to započelo s pismom koje
sam primio dok sam se nalazio u Buhlu, Idaho. Bio je rujan ili listopad. Pismo
je napisao Oick rekavši da je pripremio jednu sigurnu stvar. Savršena stvar.
Nisam mu odgovorio, ali mi je on napisao drugo pismo Nagovarajući me da se
vratim u Kansas i postanem mu partner, ijednom nije objasnio o kakvoj je to
savršenoj stvari bila riječ, ^k toliko da je "đavolski sigurna stvar". U to
vrijeme sam i ja razloga da se otprilike u to vrijeme pojavim u Kansasu.. a
stvar koju bih zadržao za sebe - nije ni u kakvoj vezi s

260

261

ovom stvari. Jedino spominjem da se ne bih vraćao u Kansas da nije bilo te moje
stvari. Ali vratio sam se. Dick me sačekao na autobusnoj stanici u Kansas
Citvju. Odvezli smo se do farme njegovih roditelja. Ali oni me nisu htjeli
zadržati u kući. Ja sam vrlo osjetljiv i gotovo uvijek znam što ljudi osjećaju."
"Poput vas." Misli na Deweyja, ali ne gleda na nj. "Vi mrzite trenutak kad mi
dajete šiljak. To je vaša stvar. Ne krivim vas zbog toga. Isto tako nisam krivio
ni Dickovu majku. U stvari je ona veoma slatko stvorenje. Ali je ona znala što
sam ja bio - prijatelj njena sina iz Zidova - pa me nije htjela u svojoj kući.
Kriste, kako sam bio sretan kad sam izašao iz te kuće i otišao u hotel. Dick me
odveo u hotel u Olatheu. Uzeli smo nešto piva i ponijeli to gore u sobu. Tek
tada mi je Dick ispričao što namjerava. Kazao mi je da je nakon što sam ja
otišao iz Lansinga bio u ćeliji s nekim tko je jednom radio za bogatog
proizvođača žita u zapadnom Kansasu. G. Clutter. Dick mi je nacrtao skicu
Clutterove kuće. Znao je gdje se što nalazi - vrata, hodnici, spavaće sobe.
Rekao je da je jedna od prizemnih soba korištena kao kancelarija, a u njoj je
kasa - zidna kasa. Objasnio je da ta kasa treba g. Clutteru, jer on uvijek drži
pri ruci znatne iznose novca. Nikad manje od deset tisuća dolara. Plan se
sastojao u tome da opljačkamo kasu, a ako budemo primijećeni - dakle, tko god
nas vidi imat će da ode. Dick je to ponavljao milijun puta: 'Bez svjedoka'."
Dewey kaže: "Koliko je svjedoka moglo biti po njegovu mišljenju? Želim reći -
koliko je osoba očekivao da će naći u Clutterovoj kući?"
ieh
"To sam i ja htio znati. Ali on nije bio siguran. Najmanje četiri. Možda šest. A
nije bilo isključeno da obitelj ima goste-On je smatrao da moramo biti spremni
na to da imamo l s tucetom svjedoka."
Dewey uzdiše, Duntz zviždukne, a Smith uz slab osrnij dodaje: "I ja sam bio
zapanjen. To mi se ipak činilo previše L^ naest ljudi. Ali Dick je rekao daje to
siguran posao. Rekao mU 'Otići ćemo tamo i sve ćemo srediti'. Bio sam takva
raspolozen)

(Ja sam mu dopustio da me zanese. Ali također - bit ću pošten ^- imao sam
povjerenja u Dicka. Bio sam zaključio da je on veoma praktična osoba, muški tip,
a novac je meni trebao isto Jjao i njemu. Htio sam da to svršimo i odemo u
Meksiko, ali nadao sam se da ćemo u tome uspjeti bez nasilja. Meni se činilo da
bismo u tome mogli uspjeti ako stavimo maske. O tome smo se prepirali. Na putu
onamo, prema Holcombu, htio sam da se zaustavimo i kupimo crne svilene čarape s
namjerom da ih navučemo na glave. Ali Dick je bio uvjeren da bi on bez obzira na
čarapu mogao biti prepoznat. Zbog njegova oka. Pa ipak, kad smo došli do
trgovine -"
Duntz se umiješao: "Stani, Perry. Ti skačeš unaprijed. Vrati se u Olathe. Kada
ste otišli iz Olathea?"
"Jedan. Jedan i trideset. Otišli smo odmah poslije objeda i odvezli se do robne
kuće. Tamo smo kupili gumene rukavice i svitak konopca. Nož i pušku, metke -
Dick je sve to donio iz svoje kuće. Ali nije htio da potražimo crne čarape. To
je dovelo i do svađe. Kad smo se već udaljili od robne kuće, vozili smo se pored
katoličke bolnice i ja sam ga natjerao da zaustavi i da u bolnici pokuša kupiti
crne čarape, od časnih sestara. Znao sam da ih sestre nose. Ali on se samo
pretvarao. Vratio se i rekao da su odbile da mu prodaju čarape. Bio sam uvjeren
da nije ni tražio, što mi je na kraju i priznao. Rekao je da je to blesava
ideja, te da bi časne sestre smatrale daje on luđak. Nastavili smo vožnju sve do
Great Benda. Tamo smo kupili samoljepljivu traku. Tamo smo i večerali, obilno
večerali. To me uspavalo. Kad sam se probudio, upravo smo ulazili u Garden City.
Izgledao je doista kao mrtav grad. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe."
Dewey ga pita sjeća li se kod koje pumpe.
"Vjerujem da je to bio Phillips 66."
"Koliko je bilo sati?"
"Oko pola noći. Dick je rekao da imamo još sedam milja ^° Holcomba. Ostatak puta
prošao je u tome da mi je on °°jašnjavao pojedinosti, govoreći da bi ovo trebalo
biti ovdje, a Olto ondje - sve prema objašnjenjima koja je zapamtio. Nisam

262

Ši
263

ni zapazio da prolazimo kroz Holcomb, jer je to malo naselje Prešli smo preko
željezničke pruge. Odjednom Dick rekne-'To je to. To mora biti'. Bio je to
početak odvojka za privatnu cestu obrubljenu drvećem. Usporili smo i ugasili
svjetla. Nisu nam ni trebala. Zbog mjesečine. Na nebu nije bilo ničega što bi
pomračivalo vidik - ni oblačića, ništa. Samo pun mjesec. Izgledalo je kao da smo
usred dana. Kad smo krenuli tim putem, Dick je rekao: 'Pazi kolika je to
površina! Hambari! Ta kuća! Nemoj mi reći da taj tip nije pun love'. Ali meni se
situacija nije sviđala, atmosfera, sve je to djelovalo previše impresivno.
Parkirali smo u sjeni drveta. Dok smo tamo sjedili, pojavilo se svjetlo, ali ne
u glavnoj kući, već u drugoj, koja se nalazila valjda stotinjak metara slijeva.
Dick je objasnio da je to kuća njihovog radnika. Znao je to prema crtežu. Ali je
dodao da je ta kuća mnogo bliža Clutterovoj no što je pretpostavljao. Tada se
svjetlo ugasilo. Gospodine Dewey, svjedok kojega ste spomenuli. Da li ste
mislili na tog radnika?"
"Nisam. On nije čuo ni šuma. No, kako je njegova žena njegovala bolesno malo
dijete, on je objasnio da su veoma često ustajali u toku noći."
"Bolesno dijete. Razmišljao sam o tome. Dok smo još tamo sjedili, to se opet
dogodilo - svjetlo se upalilo i ugasilo. A to rni je doista uzburkalo krv. Rekao
sam Dicku da na mene ne računa. Ako je čvrsto odlučio da ustraje u svom naumu,
onda neka ga sam izvede. Okrenuo je ključ i mi krenusmo natrag dok sam ja
zahvaljivao bogu. Uvijek sam imao povjerenja u svoju intuiciju, koja mi je više
nego jednom spasila život. Ali svladavši polovinu te ceste Dick zaustavi auto.
Bio je strahovito ljut. Mogao sam vidjeti kakve mu se misli vrzmaju po glavi-
Evo, tu sam namjestio točan pogodak, prošli smo taj cijeli put> a sada taj
zvekan hoće da izmigolji. Rekao je: 'Možda ti mislis da ja nemam dovoljno soli
da to sam uradim. Ali, tako mi boga> ja ću ti pokazati tko se ne boji'. U autu
je bilo nešto alkohola-Obojica smo malo ispili, a tada sam mu se obratio: 'O.K.
DlC ' Ja sam s tobom'. Tako smo se vratili. Parkirali smo na ist°

mjestu. U sjeni stabla. Dick je navukao rukavice, dok sam ja to učinio prije
njega. Držao je nož i baterijsku svjetiljku. Ja sam nosio pušku. Kuća je na
mjesečini izgledala golema. Izgledalo je kao da je prazna. Sjećam se kako sam se
nadao da doista nema nikoga kod kuće."
Dewey uskače: "Ali vidjeli ste psa?"
"Nismo."
"Obitelj je imala starog psa koji se bojao puške. Nismo mogli shvatiti zašto
nije zalajao. Ili je ugledao pušku i povukao se. "
"Nisam vidio ni nešto ni nekoga. Zbog toga nisam povjerovao. Ono o svjedoku,
očevicu."
"Nije riječ o očevicu. O svjedoku. Riječ je o nekome čije svjedočenje povezuje
tebe i Hickocka s tim slučajem."
"Oh. A-ha. A-ha. A Dick je stalno govorio kako se taj neće usuditi progovoriti.
Ha!"
Ne voleći to skretanje, Duntz ga podsjeti: "Hickock je imao nož. Ti si imao
pušku. Kako ste ušli u kuću?"
"Vrata nisu bila zaključana. Pokrajnja vrata. Odvela su nas ravno u Clutterovu
kancelariju. Tada smo stali i čekali u mraku. Osluškivali smo. Jedini zvuk
izazivao je vjetar. U stvari, bilo je malo vjetra, ali pomicao je drveće i čulo
se šuštanje lišća. Jedan je prozor imao spuštene drvene žaluzine, ali kroz njih
je prodirala mjesečina. Ja sam zatvorio žaluzine, a Dick je upalio baterijsku
svjetiljku. Ugledali smo stol. Kasa je navodno imala biti u zidu ravno iza
stola, ali je mi nismo mogli pronaći. Zid je bio obložen drvenim pločama, a bilo
je i knjiga i uokvirenih mapa. Ja sam na policama zamijetio jedan divan
dalekozor. Odlučio sam da ga ponesem kad budemo krenuli."
"Da li si to i uradio?" zapita Dewey, jer dalekozor nije bio na Popisu nestalih
stvari.
Smith kimnu. "Prodali smo ga u Meksiku."
"Zao mi je. Nastavi."
"Dakle, kako nismo mogli pronaći kasu, Dick je ugasio ^jetiljku i u mraku
izađosmo iz kancelarije i nađosmo se u sobi ** dnevni boravak. Dick me šapatom
upozorio da tiše hodam.

264

III

26%

Ali on nije bio ništa bolji. Svaki naš korak je odzvanjao. Dospjeli smo do
hodnika i jednih vrata. Sjećajući se crteža, Dick mi je rekao da je to spavaća
soba. Upalio je svjetiljku i otvorio vrata Čovjek je promrmljao: 'Draga?' Tek se
probudio i žmirkao je očima. Opet je rekao: 'Jesi li to ti, draga?' Dick ga je
zapitao-'Jeste li to vi, g. Clutter?' Sad se čovjek sasvim probudio, sjeo je u
krevetu i zapitao: 'Tko je to? Što želite?' Dick mu je veoma uljudno objasnio
kako smo nas dvojica prodavači što nude svoju robu od kuće do kuće. 'Želimo s
vama porazgovarati, gospodine. U vašoj kancelariji, molim vas lijepo.' Bosonog,
samo u pidžami, g. Clutter je pošao s nama u kancelariju u kojoj smo sada
upalili električno svjetlo.
Sve do tada nije nas mogao dobro vidjeti. Držim da ga je gadno pogodilo ono što
je vidio. Dick mu se obrati: 'Dakle, gospodine, sve što od vas zahtijevamo jest
da nam pokažete gdje držite svoju kasu'. Ali g. Clutter odgovara: 'Koju kasu?'
Kaže da on nema nikakvu kasu. Odmah sam razumio da govori istinu. On ima takvo
lice. Odmah si mogao znati da je istina uglavnom sve što govori. Ali Dick je
zavikao na njega: 'Nemoj meni lagati, ti kujin sine! Ja prokleto dobro znam da
imate kasu!' Imao sam dojam da se nitko i nikada nije g. Clutteru obratio na
takav način. Ali on je Dicka gledao ravno u oči i odgovorio mu na to veoma blago
- rekao je, dakle, da mu je žao, ali da on nema nikakve kase. Uperivši mu vršak
noža na prsa, Dick mu je kazao: 'Pokažite nam gdje je kasa ili će vam biti jako
žao'. Ali g. Clutter - oh, mogli ste vidjeti kako je zaplašen iako mu je glas
ostao blag i ujednačen - nastavio je ponavljati da on nema kasu.
Nekako u to vrijeme ja sam sredio telefon. Iščupao sam žice-Zapitao sam g.
Cluttera ima li još telefona u kući. Odgovorio je potvrdno - jedan je u kuhinji.
Uzeo sam baterijsku svjetiljku i pošao do kuhinje, a to je prilična udaljenost
od kancelarije-Kad sam pronašao telefon, skinuo sam slušalicu, a mal1IT1
kliještima prerezao žicu. Vraćajući se, začuo sam šum. Skripa iznad glave.
Zaustavio sam se kod podnožja stepenica koje vod

na drugi kat. Bilo je mračno, ali se nisam usudio upotrijebiti svjetiljku. Ali
bio sam siguran da se tamo netko nalazi. Na vrhu stubišta odražavao se neki lik
na prozoru. Netko je bio. Zatim je otišao."
Dewey je pretpostavljao da je to bila Nancy. Na osnovi činjenice da je njen
zlatni ručni sat našao gurnut sve do vrška cipele u njenom ormaru, Dewey je
često teoretizirao da se Nancy probudila, čula glasove po kući i,
pretpostavljajući da su to lopovi, oprezno sakrila sat koji je bio njena
najvrednija imovina.
"Ja sam povjerovao da bi to mogao biti netko s pištoljem. Ali Dick me nije htio
ni saslušati. Suviše je bio zauzet svojom ulogom grubog momka. Natjeravao je g.
Cluttera kako je htio. Sada ga je opet doveo u spavaću sobu. Brojio je novac u
novčarki g. Cluttera. Bilo je oko trideset dolara. Bacio je novčarku na krevet i
kazao mu: 'Vi u kući imate više novca nego je to. Bogataš poput vas. Koji živi
na ovako velikom imanju'. G. Clutter je objasnio da mu je to sav gotov novac
koji ima, objašnjavajući da on svoje poslove rješava čekovima. Dick je
eksplodirao: 'Što vi sebi zamišljate da smo mi neki Mongolci?'. Pomislio sam da
će ga razbiti, pa sam mu rekao: 'Dick, slušaj rne. Gore je netko budan'. G.
Clutter nam je odgovorio da gore mogu jedino biti njegova žena, sin i kći. Dicka
je zanimalo ima li mu žena novca, na što je g. Clutter odgovorio da ako ima -
ima vrlo malo, nekoliko dolara, pa nas je zamolio - vidjelo se da je očajan - da
nju ne diramo, jer je invalid, već dugo boluje. Ali je Dick inzistirao da ode
gore. Prisilio je g. Cluttera da ga vodi.
"Podno stubišta g. Clutter je upalio svjetlo koje je osvijetlilo gornji hodnik.
Dok smo se uspinjali, on nam se obratio: 'Ne znam, momci, zašto vi to činite. Ja
vam nikada nisam nanio nikakvo zlo. Ja vas nikad ranije nisam ni vidio'. Tada mu
je Dick kazao: 'Zaveži! Kada budemo željeli da govorite, kazat ćemo vatn'. U
gornjem hodniku nije bilo nikoga, a sva su vrata bila Otvorena. Gospodin Clutter
je rukom pokazao sobe u kojima

266

267

su spavali dječak i djevojka, a onda je otvorio vrata spavaće sobe svoje

supruge. Upalio je svjetiljku pored kreveta i obratio joj se-'Sve je u redu,
srce. Nemoj se bojati. Ovi ljudi jedino žele nešto novca. Ona je bila mršava,
slabašna žena u dugačkoj spavaćici Kako je otvorila oči tako je počela plakati.
Obraćajući se mužu, rekla je: 'Srce, ja nemam nikakvih novaca'. On joj je držao
ruku i gladio je. Tada joj se on opet obratio: 'Hajde, nemoj plakati, dušo. Nema
ničeg čega se imaš bojati. Stvar je u tome da sam ovim ljudima upravo dao sav
novac koji sam imao, ali oni traže više. Oni vjeruju da mi negdje u kući imamo
skrivenu kasu. Kazao sam im da nemamo'. Dick je podigao ruku kao da će ga
udariti po ustima. Reče: 'Zar vam nisam rekao da začepite?' Na to će gospoda
Clutter: 'Ali moj vam suprug kaže božju istinu. Nema kase'. Dick je odgovorio:
'Ja prokleto dobro znam da imate kasu. I ja ću je pronaći prije nego odem
odavde. Nemojte ni posumnjati da ću je naći'. Tada je zapita gdje drži svoju
novčarku. Novčarka je bila u ladici pisaćeg stola. Dick je istresao njen sadržaj
i pronašao samo nešto sitnog metalnog novca, te još dolar-dva. Dao sam mu znak
da izađe u hodnik. Htio sam da razmotrimo situaciju. Izašli smo i ja sam
rekao..."
Duntz ga prekine pitanjem jesu li gospodin i gospoda Clutter mogli čuti taj
razgovor.
"Nisu. Mi smo samo stali izvan vrata motreći ih. Saptali smo. Kazao sam Dicku:
'Ovi ljudi govore istinu. Lažac je tvoj prijatelj Floyd Wells. Nema tu nikakve
kase, pa hajde da se što prije maknemo odavde'. Ali Dicka je bilo suviše stid da
to prizna. Odgovorio mi je da neće povjerovati sve dok ne pretrazi cijelu kuću.
Iznio mi je svoj plan da ih sve svežemo, a zatim da pretražimo kuću. Bio je
toliko uzbuđen da nije bilo koristi od prepiranja. Njega je najviše uzbuđivala
slast što su svi pod njegovom vlašću. Dakle, odmah pored spavaće sobe gospođe
Clutter bila je kupaonica. Ideja koju je iznio Dick svodila se na ovo: roditelje
ćemo zaključati u kupaonicu, a zatim ćemo probuditi djecu i također ih tamo
odvesti. Zatim ćemo izvlačiti jednog po jednog i svezati ih u raznim dijelovima
kuće. A kad

nađemo kasu, dodao je Dick, tada ćemo ih sve zaklati. Ne možeš pucati u njih,
jer bi to izazvalo buku, kazao je Dick."
Perry se mrgodi i trlja koljena s rukama sputanim u lisičinama. "Samo malo da
razmislim. Jer sada stvari postaju malo kompliciranije. Sjećam se. Da. Da. Uzeo
sam stolicu iz hodnika i gurnuo je u kupaonicu. Tako je gospoda Clutter mogla
sjesti. Vidio sam da je bolesna. Kad smo ih zaključavali, gospoda Clutter je
plakala i molila nas: 'Molim vas da nikoga ne ozlijedite. Molim vas, nemojte
ozlijediti moju djecu'. A njen ju je muž zagrlio i govorio nešto kao - srce, ovi
momci ne kane nikome ništa učiniti. Oni samo žele nešto novca.
"Ušli smo u dječakovu sobu. Bio je budan. Ležao je kao da je suviše preplašen da
bi se mogao pomaći. Dick mu je rekao da ustane, ali on se nije micao, ili se
nije dovoljno brzo micao, pa ga je Dick udario šakom, i izvukao iz kreveta.
Rekao mu je da ga nije trebao udariti. Zatim sam se obratio dječaku, koji je
imao na sebi samo majicu, da obuče hlače. Navukao je plave traperice i dok smo
ga zaključavali u kupaonicu pojavila se djevojka. Izašla je iz svoje sobe. Bila
je potpuno obučena kao da je već neko vrijeme provela budna. Dodajem da je na
sebi imala čarape i papuče, i kimono, a kosa joj je bila skupljena odostraga.
Pokušavala se nasmiješiti. Kazala je: 'Dobri bože, pa što je ovo? Nekakva šala?'
Premda ja ne mislim da je ona to uopće uzimala za šalu. Svakako to više nije
mislila nakon što je Dick otvorio vrata kupaonice i naredio joj da ude..."
Dewey ih je zamišljao: zatočena obitelj, svi plahi i zastrašeni, ali još ništa
ne sluteći o svojoj sudbini. Herb to nije mogao pretpostavljati, jer bi se inače
borio. Bio je blag čovjek, ali snažan, a ne kukavica. Njegov prijatelj Alvin
Dewey bio je uvjeren da bi se Herb borio do smrti braneći živote Bonnie i svoje
djece.
"Dick je bio na straži pred vratima kupaonice, dok sam Ja izviđao. Pregledavao
sam djevojčinu sobu i pronašao malu novčarku kao da je za bebe. U njoj je bio
srebrni dolar. Nekako "ti je pao i otkotrljao se po podu. Zaustavio se ispod
stolice, pa

268

269

sam se morao nasloniti koljenima na pod tražeći ga. I baš u tom trenutku osjećao
sam da sam izvan sebe. Kao da se promatram u nekom glupom filmu. Uhvatila me
mučnina. Sve mi se gadilo Dick sa svojom pričom o bogataševoj kasi, a ja sada
potrbuške pužem da bih ukrao srebrni dolar jednog djeteta. Jedan dolar. I ja
potrbuške gmižem da ga se domognem."
Perry steže koljena, moli detektiva aspirin, zahvaljuje Duntzu koji mu ga daje,
žvače ga i nastavlja govor. "Ali upravo sam se tako ponašao. Uzimaš što možeš.
Pročešljao sam i dječakovu sobu, u kojoj nisam našao ni novčića. Ali tamo sam
ugledao mali nosivi radioprijemnik i odlučio sam da ga uzmem. Tada sam se sjetio
dalekozora u kancelariji g. Cluttera. Sišao sam po njega, a onda sam dalekozor i
radioaparat odnio u auto. Bilo je hladno. Vjetar i hladnoća dobro su štipali,
ali mi je to godilo. Mjesečina je bila tako svijetla da se moglo vidjeti na
milje daleko. Pomislih - zašto da ne umaknem? Da odem pješke do autoputa i
zamolim nekoga da me poveze. Isus zna kako više nisam htio ući u tu kuću. Ali
ipak - kako da to objasnim? Počeo sam se osjećati kao da ja nisam dio te priče.
Kao da čitam neki roman. A trebalo je da znam što će se dogoditi. Kraj. I tako
sam se opet uspeo stubištem. I sada, da vidim - a-ha, tada smo ih svezali.
Najprije gospodina Cluttera. Pozvali smo ga da izađe iz kupaonice, a onda sam mu
ja svezao ruke jednu uz drugu. Naredio sam mu da odmaršira sve do podruma."
Dewey pita: "Sam i nenaoružan?" "Imao sam nož."
j • Dewey nastavlja: "Ali Hickock je gore bio na straži?"
t, "Da ih prisili da šute. Uostalom, meni pomoć i nije trebala-
fČitav sam život imao prakse s konopcima."
¦4 I dalje Dewey: "Da li si put osvjetljavao svjetiljkom, ilisl
j upalio svjetlo u podrumu?
4 "Svjetlo u podrumu. Podrumski je dio bio podijeljen u dva dijela. Prvi je dio
izgledao kao prostorija za zabavu. Odveo sam ga u drugi dio, u prostoriju gdje
je bila peć. Ugledao san1 veliku kartonsku kutiju prislonjenu na zid. Kutija sa
zavijenllT1

madracem. Smatrao sam da nije u redu da mu naredim da legne na hladan pod, pa

sam izvukao madrac, ispravio ga i rekao mu da legne na nj."
Vozač je preko retrovizora bacio pogled na kolegu i uhvatio mu pogled koji je
Duntz tiho potvrdio kao da mu odaje priznanje. Dewey je uvijek isticao da je
madrac postavljen na pod zbog udobnosti pokojnog Cluttera, pa je uzimajući u
obzir slične nagovještaje, druge fragmentarne indicije ironične i promašene
dobrostivosti - detektiv zaključio da barem jedan od dvojice ubojica nije bio
baš sasvim krut.
"Svezao sam mu noge, a zatim ruke i noge zajedno. Pitao sam ga nisam li ga
suviše čvrsto zasjekao konopcima, a on je odgovorio da nisam, ali me zamolio da
mu ženu ostavimo na miru. Nema svrhe nju vezati, jer ona niti će vikati niti
pokušati pobjeći iz kuće. Objasnio je da je ona već godinama bolesna i nema tome
dugo da se počela osjećati nešto bolje, ali događaj poput ovoga mogao bi joj
opet pogoršati bolest. Znam da tu nema ništa smiješno, ali nisam se mogao
suzdržati kad sam ga čuo gdje govori o mogućem 'pogoršanju' bolesti.
Zatim sam doveo dječaka. Najprije sam ga stavio u istu
prostoriju s njegovim ocem. Ruke sam mu svezao za parnu
cijev iznad glave. Onda mi se učinilo kako to nije jako sigurno.
Mogao bi se nekako osloboditi, pa razvezati svog oca, ili obratno.
Odrezao sam konopac što ga je vezivao za cijev i odveo ga u
prostoriju za zabavu u kojoj se nalazio udoban kauč - barem
po izgledu. Noge sam mu svezao za noge kauča, zatim sam mu
svezao ruke i povukao konopac gore načinivši mu omču oko
vrata. Tako bi se sam ugušio nastojeći da se oslobodi. U jednom
trenutku dok sam se bavio oko njega, odložio sam nož na taj
- dakle, svježe obojeni ormarić od cedrovine; sav podrum
je mirisao na lak. Međutim, on me je zamolio da tamo ne
°stavljam nož. Ormarić je vjenčani dar koji je on sam načinio za
nekoga. Mislim da je rekao da je to za sestru. Dok sam odlazio,
njega je zgrabio grč kašlja, pa sam mu pod glavu tutnuo jastuk.
^ sam ugasio svjetlo." 4y .^ "i JSM*.*S.IV

1270

271

"¦ Dewey kaže: "Ali niste im zapušili usta?" Jsbs&HM

Nisam. Ljepljivu traku smo im kasnije stavili na usta, nakon što sam žene svezao
u njihovim spavaćim sobama. Gospoda Clutter je i dalje plakala, ali me
istovremeno zapitkivala za Dicka. Ona nije u nj imala povjerenja, ali je dodala
da osjeća da sam ja pošten mladić. Ja sam uvjerena da ste pošten, ponovila je i
natjerala me da joj obećam da Dick neće nikoga povrijediti. Meni se činilo daje
ona zapravo bila zabrinuta zbog svoje kćeri. To je i mene zabrinjavalo.
Posumnjao sam da Dick smjera nešto, nešto što ja ne bih mogao izdržati. Kad sam
završio s vezanjem gospode Clutter, ustanovio sam daje on djevojku odveo u njenu
sobu. Ona je bila u krevetu, dok je on sjedio na rubu kreveta razgovarajući s
njom. Ja sam to prekinuo i rekao mu da potraži kasu dok je ja svežem. Kad je on
otišao, ja sam joj svezao zajedno noge, a zatim ruke iza leda. Onda sam navukao
pokrivače tako da joj je samo glava virila ispod njih. Pored kreveta se nalazila
neka stolica i pomišljao sam da se na njoj malo odmorim, jer su mi noge gorjele
od tog pustog silaženja i uzlaženja. Zapitao sam Nancy ima li momka. Odgovorila
je potvrdno - ima. Svim je silama pokušavala da se ponaša bezbrižno i
prijateljski. Doista mi se sviđala. Bila je zbilja lijepa. Vrlo lijepa, i
nepokvarena. Dosta mi je ispričala o sebi. O školi, o tome kako namjerava na
sveučilištu studirati muziku i umjetnost. O konjima. Rekla mi je da joj je
galopiranje na konju toliko drago da dolazi odmah iza njene ljubavi za plesom.
Spomenuo sam joj kako je moja majka bila šampion u rodeo jahanju.
"I govorili smo o Dicku. Bio sam radoznao, vidite, što joj je govorio. Činilo se
da ga je ona zapitala zašto radi takve stvari. Pljačka ljude. A zar joj on nije
počeo odmah izvlačiti suze izmišljenim pričicama - kako je odrastao kao nahoče u
domu za nahočad, kako ga nitko nikad nije volio, da je jedini član obitelji
njegova sestra koja živi s muškarcima, ali se za njih ne udaje-Za sve vrijeme
našeg razgovora mogli smo ćuti kako onaj luđak dolje pretražuje sve blesava
žuna. tražeći kasu. Gleda ispod slika. Kuca po zidovima. Tap-tap-tap. Kao neka
blesava žuna Kd
272

se vratio, odigrao sam ulogu kopileta do kraja i zapitao ga je li našao kasu.

Naravno da nije, ali je u kuhinji pronašao još jednu novčarku. U njoj je bilo
sedam dolara."
Duntz zapita: "Koliko vremena ste ostali u kući?"
"Možda jedan sat."
Opet Duntz: "A kada ste im trakama zatvorili usta?"
"Odmah tada. Započeli smo s gospodom Clutter. Natjerao sam Dicka da mi pomogne,
jer ga nisam htio ostaviti samoga s djevojkom. Trake sam sjekao u velikim
dužinama, pa ih je Dick omotavao oko glave gospode Clutter kao da zamata mumiju.
Zapitao ju je: 'Kako to da i dalje plačete? Nitko vam ništa ne čini'. Ugasio je
svjetiljku pored njena kreveta i kazao joj: 'Laku noć, gospodo Clutter.
Spavajte'. Dok smo išli hodnikom prema Nancvnoj sobi, on mi je rekao: 'Ja ću
probušiti tu curicu'. Na to sam odgovorio: Aha. Ali prije toga ćeš morati mene
ubiti'. Izgledao je kao da me nije dobro čuo. Zapitao me: 'Pa što te briga. Do
đavola, i ti je možeš probušiti'. Vidite, to je ono što prezirem. Prezirem
svakoga tko se ne može seksualno kontrolirati. Kriste, kako ja to mrzim. Odmah
sam mu odgovorio: 'Ostavi je na miru. U suprotnom se pripremi na gadnog
protivnika'. To gaje spriječilo u namjeri, jer je shvaćao da nije vrijeme za
borbu uhvati-kako-znaš. Zatim je samo rekao: 'O. K., dragi. Ako ti tako želiš'.
Rezultat te svađe bio je taj da nju nismo na kraju krajeva ni svezali ljepljivim
trakama. Ugasili smo svjetlo u hodniku i sišli u podrum."
Perry oklijeva. Ima jedno pitanje, ali ga frazira kao izjavu: "Kladio bih se da
on nije ništa kazao o želji da siluje tu djevojku."
Dewey priznaje da je tako, ali dodaje da se Hickockova izjava uglavnom slaže sa
Smithovom, iako je on očigledno tu i tamo lzrekao stvari koje njegovo ponašanje
prikazuju u boljem svjet-'u- Detalji se razlikuju, dijalog nije identičan, ali
barem do sada Se obje izjave u biti slažu.
"Možda. Ali znao sam da nije ništa rekao o djevojci. Kladio 'h se na posljednju
košulju." iK!"i
273

Duntz kaže: "Perry, ja dobro pratim detalje u pogled svjetla. Prema mom računu,
kad ste ugasili svjetla u gornjem 'i hodniku, kuća je ostala potpuno u mraku." i
"Tako je. Više i nismo palili električno svjetlo. Služili srno J se samo
baterijskom svjetiljkom. Dick je nosio baterijsku svjeti-: ljku kad smo krenuli
da zapušimo usta g. Clutteru i dječaku
Prije nego sam ga obavio trakom, g. Clutter me zapitao a
to su mu bile posljednje riječi - kako mu je žena, da li je dobro, na što sam
odgovorio potvrdno dodavši da se sprema na počinak, zatim sam rekao da nema još
dugo do jutra, kada će ih već netko pronaći i kada će im se učiniti da je sve
to, ja i Dick i sve ostalo, samo nešto što su sanjali. Ja se nisam šalio, ja
uopće nisam namjeravao da mu nanesem ikakvo zlo. Smatrao sam da je on veoma fin
gospodin. Tako ugodna glasa. Ja sam to mišljenje zadržao sve do trenutka kad sam
ga zaklao."
"Čekajte. Ne govorim vam onako kako je bilo." Perry se mrgodi. Trlja noge i čuje
se zveket lisičina. "Pošto smo im začepili usta, vidite, Dick i ja smo se
povukli u kut. Da o svemu porazgovaramo. Dobro se sjećam kako su se između nas
uvukli mržnja i sumnjičavost. Baš tada mi se želudac okrenuo pri pomisli da sam
ga tako cijenio, da sam gladio tog hvalisavca. Rekao sam mu: 'Onda, Dick? Nije
te strah?' Nije odgovorio, a ja sam nastavio: 'Ostavi ih da žive; pa i za ovo
nećemo malo odsjediti. Najmanje deset godina. On je i dalje šutio. Držao je nož
u ruci. Zatražio sam nož i on mi gaje dao. Na to sam dodao: 'U redu, Dick.
Počinjemo'. Ali ja to doista nisam mislio. Bila mi je namjera da ga nazovem
bleferom, pa da se zahvatimo oko toga i da napokon prizna da je ništarija i
kukavica. Vidite, bilo je to nešto između mene i Dicka što je valjalo riješiti.
Kleknuo sam pored gospodina Cluttera. Opet su me jako zaboljele noge i odmah sam
se sjetio tog prokletog dolara. Srebrnog dolara-Stid. Gađenje. A oni su me još
upozorili da se više ne pojavljujem u Kansasu. Ali nisam shvatio što sam učinio
sve dok nišan1 f čuo šum. Kao kad se netko davi. Kao da netko viče ispod vode-|
Dodao sam nož Dicku i rekao mu: 'Dokrajči ga. Bolje ćeš se

osjećati'. Dick je pokušao, ili se tako ponašao. Ali žrtva je imala snagu
desetorice - već se napola oslobodio konopaca, ruke su mu bile slobodne. Dicka
je uhvatila panika. Panično je htio pobjeći odatle. Ali ja mu nisam dopustio.
Čovjek bi umro tako i tako, ja to znam, ali ipak ga nisam mogao tako ostaviti.
Rekao sam Dicku da drži svjetiljku upravljenu na čovjeka. Tada sam naciljao.
Prostorija kao da je eksplodirala. Sve je postalo plavo, kao da je sve nestalo u
vatri. Isuse, ja nikad neću shvatiti kako tu buku nisu čuli dvadeset milja
uokrug."
Deweyjeve uši su bile zaglušene tom eksplozijom - tako mu je zvonilo u ušima da
gotovo više nije mogao čuti šaputavu poplavu Smithova nježnog glasa. Ali taj
glas i dalje napada izbacujući plotune zvukova i slika: Hickock traži ispaljenu
čahuru; žure se, vraški se žure i evo Kenvonove glave zaokružene svjetlom, čuje
se šaputava i mumljava molba da mu poštede život, zatim Hickock opet traži
upotrijebljenu čahuru; Nancvna soba, Nancy sluša korake po drvenom stubištu,
čuje škripu koraka koji joj se približuju, Nancvne oči, Nancy koja gleda kako
baterijska svjetiljka traži cilj ("Rekla je: 'Oh, ne! Ah, molim vas. Ne! Ne! Ne!
Ne! Nemojte! Molim vas, nemojte! Molim vas!' Pušku sam predao Dicku. Kazao sam
mu da sam ja učinio sve što sam mogao. On je naciljao, a ona je lice okrenula
prema zidu"); taman hodnik, ubojice se žure prema posljednjim vratima. Pošto je
sve to čula, Bonnie se možda poradovala njihovu brzom dolasku.
"Bio je pasji posao pronaći posljednju čahuru. Dick je morao puzati ispod
kreveta da bi je našao. Zatim smo zatvorili vrata sobe gospode Clutter i sišli u
kancelariju. Zastali smo i čekali kao kad smo ušli u kuću. Pogledali smo kroz
žaluzine ne vrzma li se okolo Clutterov radnik, ili bilo tko tko je mogao čuti
pucnjeve. Ali bilo je kao prije - ni šuma. Jedino vjetar 1 Dick koji je dahtao
kao da ga vukovi progone. Baš tamo, u •ih nekoliko sekundi prije nego smo
potrčali do automobila i odjurili, tada sam pomislio kako bi bilo najbolje da
ubijem Da. Toliko je puta govorio, ponavljao, toliko mi je bubnjao:

i 274

275

Bez svjedoka. Sam bog zna da sam to imao učiniti. Ubiti ga na mrtvo. Zatim
sjesti u auto i ne zaustaviti se sve dok se ne izgu_ bim u Meksiku."
Šutnja. Više od deset milja vozila su se njih trojica bez ; riječi.
Tuga i jaki umor uzrok su Deweyjeve šutnje. Bio je opsjednut željom da sazna što
se "stvarno te noći dogodilo u toj kući". Sada je to dvaput čuo, a obje verzije
bijahu slične: jedino ozbiljno razmimoilaženje bilo je u tome što je Hickock sve
četiri smrti pripisao Smithu, dok se Smith zadovoljio tvrdnjom daje Hickock ubio
dvoje ženske čeljadi. Iako su priznanja odgovorila na pitanja kako i zašto, ipak
nisu zadovoljila njegovo razmatranje o biti tog zločina. Zločin je bila
psihološka slučajnost, gotovo bezličan akt; žrtve su isto tako mogle biti
pobijene udarcem munje. Razlika je bila u jednoj stvari: žrtve su iskusile strah
koji ih je sve više obuzimao, one su propatile. A Dewey nije mogao zaboraviti
njihovu patnju. Unatoč tome uvidio je da na čovjeka pored sebe može gledati bez
ljutnje - čak s nekom vrstom sućuti-jer život Perrvja Smitha nije bio staza
posuta cvijećem, već žalosno, ružno i usamljeno seljakanje od jednog privida do
drugog. Međutim, Deweyjev osjećaj sućuti nije bio dovoljno dubok da bi pronašao
mjesta ni za opraštanje ni za samilost. Nadao se da će vidjeti Perrvja i njegova
partnera kako vise - kako vise okrenuti leđima jedan prema drugome.
Duntz pita Smitha: "Kad ste sve zbrojili, koliko ste novca digli od
Clutterovih?"
"Između četrdeset i pedeset dolara."
Medu životinjama što žive u Garden Citvju dva siva mačka uvijek su zajedno -
mršave, prljave lutalice čudni" i mudrih navika. Glavna ceremonija njihova dana
obavlja se u sumrak. Najprije prohodaju cijelom dužinom Glavne ulice
zaustavljajući se da razgledaju hladnjake parkiranih autom"' bila, naročito onih
što su parkirani ispred dvaju hotela, hotela

i hotela Warren. Naime, ti automobili uglavnom sU vlasništvo putnika koji su

doputovali izdaleka, pa ispod karoserije često nose ono što ta koštunjava i
metodična bića traže: ubijene ptice - vrane, vrapce i cvrčke koji su bili tako
nepromišljeni da su letjeli ispred jurećih automobila. Služeći se šapama kao
kirurškim instrumentima, mačke su izvlačile između ukrasnih reski maske
hladnjaka i ispod njega svaki pernati djelić. Obišavši Glavnu ulicu, mačke su
uvijek skretale iza ugla kod Maina i Granta, a zatim otkasale prema Sudskom
trgu, njihovu drugom lovištu, koje im je nudilo dobar zalogaj u srijedu poslije
podne, 6. siječnja. Naime, trg je bio načičkan vozilima iz okruga Finnev, koja
su dovezla u grad dio gomile što se nalazila na trgu.
Gomila se počela formirati u četiri sata, u vrijeme koje je tužitelj označio kao
najvjerojatniji trenutak dolaska Hickocka i Smitha. Nakon što je u nedjelju
uvečer objavljeno Hickockovo priznanje, novinari svih sredstava informiranja
okupili su se u Garden Citvju: predstavnici većih radiostanica i agencija,
fotografi, televizijski i filmski snimatelji, reporteri iz Missourija, Nebraske,
Oklahome, Teksasa i dakako svih glavnih kansaških listova. Ukupno dvadeset do
dvadeset i pet osoba. Mnogi od njih čekali su tri dana bez naročita posla, osim
što su razgovarali s radnikom na benzinskoj pumpi, Jamesom Sporom, koji je
optužene ubojice prepoznao vidjevši u novinama njihove fotografije. Prepoznao ih
je kao mušterije kojima je u noći tragedije u Holcombu prodao benzina u
vrijednosti od tri dolara i šest centi.
Ti profesionalni promatrači okupili su se da zabilježe podatak Hickocka i
Smitha, pa im je kapetan Gerald Murray lz cestovne patrole rezervirao dosta
mjesta na pločniku ispred sudskog stubišta. Tim stubištem zatvorenici moraju
proći na putu do okružnog zatvora koji zauzima posljednji kat Cetverokatne
građevine iz krečnjaka. Reporter Richard Parr iz *Stara" koji izlazi u Kansas
Citvju, nabavio je primjerak lasve-ffcskog "Suna" od ponedjeljka. Naslov u tim
novinama izazivao

276

277

je salve smijeha: GOMILA KOJA OČEKUJE POVRATAK .; OSUMNJIČENIH UBOJICA PRIJETI

LINČEM. Kapetan '¦' Murray je primijetio: "Ovi ljudi ovdje ne izgledaju mi baš
ka0 da se spremaju na zabavu s omčom."
Zapravo, gomila što se okupila na trgu mogla je očekivati paradu ili
prisustvovati političkom zboru. Srednjoškolci, medu kojima su bili i razredni
drugovi Kenvona i Nancy Clutter pjevušili su strofe pjesama dobrodošlice,
pucketali su pucketa-¦ vom gumom, jeli tople sendviče i sladolede. Majke su
umirivale bebe koje su plakale. Muškarci su tumarali s manjom djecom ...; na
ramenima. Bio je nazočan i cio odred skauta. Masovno se pojavilo i sredovječno
članstvo ženskog bridž kluba. G. J. R (Jap) Adams, šef lokalne Komisije za
veterane, pojavio se u tako čudno skrojenoj odjeći od tvida, da mu je neki
prijatelj doviknuo: "Hej, Jap! Što si obukao ženski kostim?" Naime, g. Adams se
toliko žurio da stigne na mjesto događaja da je zabunom zgrabio ogrtač svoje
tajnice. Lutajući radioreporter intervjuirao je najrazličitije građane pitajući
ih što bi po njihovu mišljenju imala biti nagrada za "Počinitelje takvih gnusnih
djela". Dok se većina ispitivanih skrivala iza uzrečica "bože", "ovaj" i "taj",
jedan srednjoškolac je odgovorio: "Ja mislim da bi ih do smrti valjalo držati u
istoj ćeliji. Ne dopuštati im nikakvih posjetitelja. Neka samo tamo sjede, zure
jedan u drugoga, i tako sve dok ne umru." A jedan oštri čovječuljak sklon
kočoperenju ovako se izrazio: "Ja vjerujem u smrtnu kaznu. Kao što Biblija kaže
- oko za oko. Pa i na taj način jedan par manjka da bi pravda bila zadovoljena!"
; ¦ Dok je bilo sunca, dan je bio suh i topao - listopadsko
, vrijeme u siječnju. Ali kad se sunce spustilo, kad su se sjene
, divovskih stabala s trga susrele i ispreplele, i hladnoća i mrak
\ ošinuše gomilu. I ošinuli je i rastanjili; oko šest sati nije ih bu°
: više od tri stotine. Novinski izvjestitelji su psovali nepredviđeno
.i zakašnjenje, tapkali i ledenim rukama zagrijavali ledene usj-
Odjednom se čulo mrmljanje s južne strane trga. Automobi i
StlZU. /;,S."1", ,.,

Iako nitko od novinara nije očekivao kakvu scenu nasrtanja i nasilja prema
ubojicama, nekolicina je predviđala po koji uzvik prezira ili prijetnje. Ali kad
je gomila ugledala ubojice u pratnji cestovne policije u modrim kaputima,
jednostavno je zašutjela kao da je iznenađena njihovim ljudskim likom. Dvojica u
lisičinama bili su blijedi i treptali su očima zaslijepljenim blještavilom
reflektora i fleševa. Fotografi su slijedili ubapšenike i policajce u sudsku
zgradu, uspeli su se tri kata i fotografirali naglo zatvaranje vrata okružnog
zatvora.
Na licu mjesta nitko nije ostao, ni novinari ni netko od građana. Vukle su ih
tople sobe i tople večere. Dok su se žurili prepuštajući hladni trg dvjema sivim
mačkama, zajedno s njima nestala je i čudesna jesen; počeo je padati prvi snijeg
te zime.

278

279

' **fy~X V '

-. K >
Na četvrtom katu sudske zgrade okruga Finnev koegzistiraju i strogost te
institucije i obiteljska prisnost. Općinski zatvor osigurava prvu kvalitetu, dok
je tzv. šerifova rezidencija, ugodan stan odijeljen od zatvora čeličnim vratima
i kratkim hodnikom, odgovoran za drugu.
U siječnju 1960. godine u šerifovu stanu nije obitavao njen vlasnik, šerif Earl
Robinson, već su u njoj stanovali podšerif i njegova supruga, Wendle i Josephine
("Josie") Meier. Meiero-vi, koji su u braku već dvadeset godina, veoma su
slični: visoki ljudi poprilične težine i snage, širokih dlanova i četvrtastih,
mirnih i prijaznih lica. Ovo posljednje posebno se odnosi na gospodu Meier,
neposrednu i praktičnu ženu koja bez obzira na to izgleda kao da je osvijetljena
mističnim mirom. Budući da je podšerifov pomoćnik, njeno radno vrijeme je dugo;
između pet sati ujutro, kad započinje dan čitanjem poglavlja iz Biblije, i deset
sati uvečer, kad je vrijeme počinku, ona kuha 1 šije za zatvorenike, krpa, pere
njihovo rublje, sjajno se brine
0 mužu i drži u redu njihov peterosobni stan koji je veoma
&fnutlich, sa svojim debelim jastučićima, mekanim stolicama
1 čipkastim prozorskim zavjesama krem boje. Meierovi ima
ju kćer, jedino dijete, koja je udata i živi u Kansas Citvju. I
tako, njih dvoje žive sami ili, kako to gospoda Meier točnije
°°jašnjava: "Sami osim kakvog stvora koji se nade u ženskoj

283

Zatvor se sastoji od šest ćelija; šesta, koja je rezervirana za ženske

zatvorenike, zapravo je odijeljena jedinica koja je smještena unutar šerifova
stana. U stvari je povezana s kuhinjom Meierovih. "Ali", objašnjava Josie Meier,
"one mi ne smetaju. Uživam u društvu. Dok se bavim u kuhinji, imam s nekim
porazgovarati. Većinu tih žena valja sažalijevati. Jednostavno su
: se susrele sa Starcem Nezgodom. Dakako da je s Hickockom i Smithom bilo
drugačije. Koliko je meni poznato, Perry Smith je prvi muškarac koji je bio
zatvoren u ženskoj ćeliji. Razlog je u
¦;'; tome što je šerif htio da on i Hickock budu odijeljeni jedan od drugog sve
do završetka njihova suđenja. Onog poslijepodneva kad su ih doveli ispekla sam
šest pita s jabukama i nešto kruha, a istovremeno sam pratila što se zbiva dolje
na trgu. Moj kuhinjski prozor gleda ravno na trg. Boljeg pogleda ne biste mogli
poželjeti. Ja se baš ne snalazim u procjenjivanju broja ljudi u gomilama, ali
držim da je bilo nekoliko stotina ljudi koji su čekali
, da vide dječake koji su umorili obitelj Clutter. Ja nisam nikada vidjela
nekoga od Clutterovih, ali sudeći prema svemu što sam o njima čula oni su doista
bili fini ljudi. Teško je zaboraviti ono što su im oni učinili i znam da se
Wendle brinuo o tome kako bi svijet mogao reagirati kad ugleda Hickocka i
Smitha. Bojao se da ih netko ne pokuša napasti. Zato mi je srce sišlo u pete kad
sam vidjela automobile koji stižu, reportere i sve te novinare kako trče i
guraju se; ali kako je tada već pao mrak, prošlo je šest sati i bilo je jako
hladno, više od polovine svijeta odustalo je od čekanja i otišlo svojim kućama.
Oni koji su ostali nisu kazali ni riječi. Samo su buljili.
, "Kasnije, kad su mladiće doveli gore, Hickock je bio prvi kojeg sam ugledala.
Imao je na sebi lagane ljetne hlače i neku staru pamučnu košulju. Bila sam
iznenađena da nije obolio od upale pluća s obzirom na hladnoću koja je vladala.
Ali nema sumnje
; da je izgledao kao bolesnik. Bijel kao utvara. Dakle, držim da je to, gadna
stvar - dok u tebe bulji horda stranih ljudi, mora* proći između njih, iako svi
oni znaju i tko si i što si učinio. Z*' tim dovedoše Smitha. Imala sam nešto
večere da ih poslužim0 u
284
njihovim ćelijama, vruću juhu i kavu, nekoliko sendviča i pitu. j$ ih redovito
hranimo dvaput dnevno. Doručak u sedam i trideset, a u četiri i trideset
poslužujemo glavni obrok. Ali nisam litjela da ti ljudi odu na spavanje prazna
želuca. No kad sam na poslužavniku odnijela Smithu njegovu večeru, odgovorio je
da nije gladan. Gledao je kroz prozor ženske ćelije. Leđima okrenut prema meni.
Taj prozor ima isti vidik kao moj kuhinjski prozor: stabla i trg i gornji
dijelovi kuća. Kazala sam mu: 'Kušajte barem juhu, od povrća je, a ne iz
limenke. Ja sam je spravila. Isto tako i pitu'. Otprilike sat kasnije vratila
sam se po poslužavnik, ali on nije dotaknuo ni mrvicu. Još je bio kod prozora.
Kao da se nije ni pomaknuo. Padao je snijeg i sjećam se da sam primijetila kako
je to prvi snijeg sezone, pa sam odmah dodala kako smo sve do tada imali lijepu
i dugu jesen. A sad evo snijega. Zapitala sam ga ima li neko specijalno jelo
koje voli; ako ima, ja ću mu to pokušati pripremiti za sutra. Okrenuo se i
pogledao me. Sumnjičavo kao da mu se rugam. Onda je nešto rekao o filmu -
govorio je tako tiho, gotovo je šaptao. Zanimalo ga je jesam li gledala film.
Zaboravljam naslove, ali bez obzira na to nisam ga gledala. Uostalom, veoma sam
rijetko išla u kino. Rekao je daje to bio film iz biblijskih vremena, a scena
koju je spominjao odnosila se na čovjeka bačena s balkona gomili muškaraca i
žena, koji su ga raznijeli na komade. Rekao je da mu je to palo na pamet kad je
ugledao okupljene ljude na trgu. Čovjek kojeg trgaju na komade. Pomišljao je da
će to možda i s njim učiniti. Kaže da se toga tako preplašio da ga još boli
želudac. Zbog toga ne može jesti. Dakako da se u tome varao, što sam mu odmah 1
kazala - nitko mu neće skinuti ni dlaku s glave bez obzira na to što je učinio.
Ovdašnji ljudi nisu takvi.
Malo smo razgovarali, a on je bio vrlo stidljiv, ali mi je 'Pak kasnije rekao:
'Španjolska riža je jelo koje jako volim'. Obećala sam da ću mu to pripremiti,
on se slabašno nasmiješio, a ja sam zaključila - tja, pa to ipak nije najgori
mladić kojeg ^•n vidjela. Kad smo te večeri pošli na počinak, to sam rekla 1
svome mužu. Ali Wendle je zabrektao. Wendle je bio jedan
285

I-' *•

tod prvih na sceni kad je zločin otkriven. Rekao mi je da bi mu bilo drago da

sam se našla u Clutterovoj kući kad su pronašT tijela. Tada bih doista mogla
sama prosuditi kako je Smith bio ljubazan. On i njegov prijatelj Hickock. Dodao
je da bi nam mogli nožem izvaditi srca a da ne trepnu okom. To i nije bilo
moguće zanijekati- četvoro ljudi je mrtvo. Ležala sam budna razmišljajući steže
li se ijednom od njih srce pri pomisli na ta četiri groba."
Mjesec dana je prošlo, pa drugi mjesec, a gotovo svakog dana bi barem malo
sniježilo. Snijeg je zabijelio svu zemlju, hrpimice se nalazio u svim ulicama
grada i sasvim ih utišao.
Najviše grane snijegom otežalog brijesta doticale su prozor ženske ćelije.
Vjeverice su živjele na stablu i nakon toliko tjedana što im se umiljavao dajući
im ostatke doručka, Perrv je uspio navesti jednu da s grane skoči na rub prozora
i ude kroz rešetke. Bio je to mužjak crvenkastosmedeg krzna. Nazvao ga je - Red,
a Red se ubrzo snašao, očigledno zadovoljan što dijeli zatočeništvo sa svojim
prijateljem. Perrv ga je naučio nekoliko trikova: da se igra s papirnim
lopticama, da moli i da sjedi na Perrvjevu ramenu. Sve je to pomagalo njegovoj
želji da utuče vrijeme, ali pred zatvorenikom su još stajali mnogi dugi sati
čekanja. Nije mu bilo dopušteno da čita novine, a bili su mu dosadni časopisi
koje mu je posuđivala gospoda Meier; stari brojevi časopisa "Good Housekeeping"
i "Mc-Calls"-Nokte prstiju na rukama obrubio je bojom korunda, a onda im je dao
svilenkasto-ružičasti sjaj; češljao bi i češljao svoju losionom namočenu i
namirisanu kosu; prao bi zube tri i četiri puta dnevno, a gotovo isto toliko
puta se brijao i tuširao. Cehju koja je imala toalet, dio s tušem, ležaj,
stolicu i stol - održavao je jednako čistom kao i svoje tijelo. Bio je ponosan
na kom' pliment što mu ga je iskazala gospoda Meier. "Gle!" kazala J pokazujući
na njegov ležaj. "Vidi kako stoji pokrivač! Tako J zategnut da bi od njega
odskakao metalni novac." Ali najve

Jjo vremena preko dana provodio bi za stolom. Za stolom bi fučao i sjedio dok bi
skicirao Reda, crtao cvijeće, Isusovo lice te lica i torza žena iz mašte;
za^tolom, na listovima jeftinog, iscrtanog papira ubilježavao bi zabilješke o
dnevnim događajima. Jsfešto poput dnevnika.
"Četvrtak, 7. siječnja. Došao Dewey. Donio omot s cigaretama. Isto i otipkane
primjerke Izjave da ihpotpišem. Odbio sam."
"Izjava" je zapravo bila dokument od sedamdeset osam stranica koji je on
izdiktirao sudskom stenografu okruga Finnev, ponavljajući priznanja koja je već
dao Alvinu Deweyju i Claren-ceu Duntzu. Govoreći o susretu s Perrvjem Smithom
tog dana, Dewey se sjeća kako je bio veoma iznenađen kad je Perrv odbio da
potpiše svoju izjavu. "Nije bilo važno: mogao sam svjedočiti na sudu u vezi s
usmenim priznanjem koje je dao Duntzu i meni. A osim toga, Hickock je potpisao
svoje priznanje još u Las Vegasu - ono kojim optužuje Smitha kao počinitelja sva
četiri umorstva. Ali bio sam radoznao i zapitao sam Perrvja zašto je promijenio
stav. Odgovorio je: 'Sve je u mojoj izjavi točno osim dva detalja. Ako ispravite
te dvije stvari, ja ću potpisati'. Mogao sam nagađati na što misli. Naime,
jedina ozbiljna razlika između njegove i Hickockove verzije bila je u tome što
je on negirao da je on sam ubio Clutterove. Do tada se kleo da je Hickock ubio
Nancy i njenu majku.
Imao sam pravo! - to je htio postići: priznati da Hickock govori istinu, te da
je on, Perrv Smith, pucao i ubio cijelu obitelj. Objasnio je da je prije lagao o
tome, jer, kako je sam kazao
'htio sam urediti Dicka zato što je bio takva kukavica, što je lzgubio svu svoju
čvrstinu i srčanost'. A razlog što je on odlučio da ispravi izjavu ne treba
tražiti u nagloj naklonosti prema Hic-tacku. Kazao je da to radi iz obzira prema
Hickockovim roditeljima, dodao je da mu je jako žao Dickove majke. Rekao je: Ona
je doista zlatna osoba. Možda će joj značiti neko olakšanje ^d sazna da Dick
nije nijednom povukao obarač. Da nije bilo ^Jega, ništa od svega toga ne bi se
dogodilo, na neki način to Je najviše njegova krivnja, ali ostaje činjenica da
sam ih ja sve

286

287

¦\s-
ubio'. Ali nisam znao da li da mu vjerujem. Ili barem ne toliko da mu omogućim
da izmijeni izjavu. Kao što rekoh, mi nismo ovisili o Smithovu formalnom
priznanju da dokažemo bilo što u našem iskazu. S izjavom ili bez nje imali smo
dosta materijala da budu obješeni deset puta."
Jedan od elemenata koji je utjecao na Deweyjevo povjerenje bilo je pronalaženje
radioprijemnika i dalekozora koje su ubojice ukrali u Clutterovoj kući, da bi ih
se kasnije riješili u Mexico Citvju. (U tamošnjoj zalagaonici pronašao ih je
agent KBI-a Harold Nye, koji je baš zbog toga odletio u Mexico City.) Osim toga,
diktirajući svoju izjavu Smith je otkrio mjesto drugog jakog dokaza. "Došli smo
na autoput i krenuli prema istoku", kazao je objašnjavajući što su on i Hickock
napravili pošto su pobjegli s mjesta ubojstva. "Jezivo smo jurili, Dick je
vozio. Mislim da smo obojica bili jako uzbuđeni. Ja jesam. I vrlo uzbuđen i
olakšan u isto vrijeme. Ni jedan od nas nije se mogao zaustaviti u cerekanju;
odjednom nam se sve to učinilo tako smiješno - ne znam zašto, no tako je bilo.
Ali iz puške je kapala krv, a i moja je odjeća bila zaprljana krvlju, čak sam i
u kosi našao krv. Zato smo skrenuli na neku seosku cestu i vozili otprilike osam
milja u dubinu prerije. Mogli ste čuti kojote. Popušili smo cigaretu, a Dick je
nastavljao pričati viceve o onome što se tamo dogodilo. Izašao sam iz auta i
isisao malo vode iz rezervoara za vodu, pa sam isprao krv s puščane cijevi.
Zatim sam Dickovim lovačkim nožem iskopao rupu u zemlji-Onim istim nožem sam
zaklao g. Cluttera. U rupu sam zakopao sve prazne čahure i ostatak najlonskog
konopca i samoljepljive trake. Onda smo vozili sve dok nismo dosegli U. S. 83 i
uputili se prema Kansas Citvju i Olatheu. Oko zore se Dick zaustavio pored
jednog od tih mjesta za piknike, ili kako ih zovu - mjes" ta za odmaranje, gdje
na otvorenome možete zapaliti vatru. Zapalili smo vatru i bacili na nju neke
stvari. Rukavice koje smo nosili i moju košulju. Dick je primijetio kako bi bilo
dobro da imamo vola za ražanj, jer nikad nije bio tako gladan. Bil° r blizu
podneva kad smo stigli u Olathe. Dick me ostavio pre
288

mojim hotelom i odvezao se kući na nedjeljni ručak sa svojom obitelji. Da, nož
je uzeo sa sobom. I pušku."
Agenti KBI-a koji su upućeni u Hickockovu kuću pronašli su nož u kutiji s
priborom za ribolov, a puška je i dalje bila oslonjena na kuhinjski zid.
(Hickockov otac, koji je odbio povjerovati da je njegov "dječak" mogao
sudjelovati u tako "jezivom zločinu", inzistirao je na tvrdnji da puška nije
bila izvan kuće od prvog tjedna studenoga, pa prema tome nije mogla biti oružje
kojim je izvršeno ubojstvo.) Što se tiče praznih čahura, konopca i trake, i to
je pronađeno zahvaljujući pomoći Virgila Pietza, okružnog cestovnog službenika.
Na mjestu koje je Perry nevjerojatno točno opisao on je s cestovnim grabljama
doslovce brijao površinu zemlje centimetar po centimetar, sve dok nije pronašao
zakopane predmete. Tako su svezani u čvor i posljednji razvezani konopci; KBI je
tako zatvorio jedan slučaj neoborivim dokazima jer su ispitivanja dokazala da su
te čahure ispaljene iz Hickockove puške, a ostaci konopca i ljepljive trake bili
su identični s materijalima koji su upotrijebljeni za vezivanje i ušutkavanje
žrtava.
"Ponedjeljak 11. siječnja. Došao mi branitelj. G. Fleming. Starac s crvenom
kravatom."
Obaviješten od optuženih da su bez sredstava za privatnog branitelja, sudac
Roland H. Tate, imenovao je u ime suda kao njihove predstavnike dvojicu mjesnih
advokata, g. Arthura Fle-tninga i g. Harrisona Smitha. Sedamdesetjednogodišnji
Fleming, bivši gradonačelnik Garden Citvja, nizak čovjek koji svoj nimalo
upadljiv izgled oživljuje sasvim posebnim kravatama, borio se protiv tog
imenovanja. "Ne želim služiti", kazao je sucu. "Ali ako sud smatra za potrebno
da mene imenuje, u tom slučaju nemam •zbora." Hickockov branitelj Harrison
Smith, star četrdeset pet godina, viši od 180 centimetara, igrač golfa,
strastveni ljubitelj ^og fakulteta, primio se zadatka rezignirano ljupko: "Netko
to toora uraditi. A ja ću učiniti najviše što mogu. Premda sumnjam da će to
djelovati na moju popularnost u ovoj sredini."
"Petak 15. siječnja. Gospoda Meier je imala otvoren radio u kuhinji i čuo sam
čovjeka kako kaže da će okružni javni tužitelj
289

zatražiti smrtnu kaznu. Bogati nikad ne vise. Samo siromasi i on ¦ koji su bez
prijatelja."
Objavljujući svoju nakanu, okružni tužitelj, inače ambiciozan, zdepast mlad
čovjek od dvadeset osam godina koji izgleda kao da mu je četrdeset, a ponekad i
pedeset godina, kazao je novinarima: "Ako predmet ode pred porotu, zahtijevat ću
od porote, pošto ih proglase krivima, da ih osudi na smrtnu kaznu. Ako optuženi
ne budu željeli suđenje s porotom, već sucu izjave krivnju, tada ću od suca
zahtijevati smrtnu kaznu. To je situacija za koju sam znao da ću je morati
riješiti, pa želim napomenuti da svoju odluku nisam donio olako. Zbog karaktera
nasilja tog zločina i zbog očigledno krajnjeg pomanjkanja svake milosti prema
žrtvama, osjećam da je smrtna kazna jedini način adekvatne zaštite građana od
optuženih. To posebno vrijedi za Kansas, u kojemu ne postoje kazne doživotnog
zatvora bez mogućnosti uvjetnog otpusta. Osobe osuđene na doživotnu robiju u
stvari prosječno izdrže manje od petnaest godina."
"Srijeda 20. siječnja. Zahtijevaju od mene da se podvrgnem detektoru laži u vezi
s onom stvari s Walkerom."
Slučajevi poput Clutterova, zločini takvog formata, posvuda su izazvali
zanimanje pravnika, a naročito onih koji još osjećaju težinu sličnih, ali
neriješenih zločina, jer je uvijek moguće da rješenje jednog misterija riješi i
drugi. Između mnogih službenih osoba koje je zainteresirao slučaj u Garden
Citvju bio je šerif okruga Sarasota na Floridi. U okviru tog okruga je ribarsko
naselje Osprev, nedaleko od Tampe, koje je mjesec dana poslije Clutterove
tragedije bilo poprište četverostrukog ubojstva na usamljenom rancu za uzgajanje
goveda, o čemu je Smith na Božić čitao u Miamiju u lokalnim novinama. 1 opet su
žrtve bile četiri člana jedne obitelji: mladi bračni par, gospodin i gospoda
Clifford, i njihovo dvoje djece, dječak i djevojčica. Svi su pobijeni iz puške i
ubojica je gađao u glavu-Kako su ubojice Clutterovih proveli noć 19. prosinca,
dana ubojstva, u hotelu u Tallahasseeju, šerif Osprevja, nemaju^1 nikakvih
tragova, bio je dakako zainteresiran da ubojice budu

Vožene ispitivanju uz pomoć poligrafa. Hickock je pristao na teSt, a isto tako i

Dick, koji je rekao pred vlastima Kansasa: "U
0 sam vrijeme primijetio Dicku daje onaj tko je to učinio, bez
obzira tko je, sigurno pročitao što se dogodilo ovdje u Kansasu.
Neka budala." Na veliko razočaranje i šerifa Osprevja i Alvina
Peweyja, koji ne vjeruje u izvanredne podudarnosti, rezultati
testa bili su odlučno negativni. Ubojica obitelji Walker ostaje
nepoznat.
"Nedjelja 31. siječnja. Dickov tata došao ovamo da vidi Dicka. Rekao mu zdravo
kad sam ga vidio da prolazi pored (vrata ćelije) uli on nastavio dalje. Može
biti i da me nije čuo. Saznao odgđe U (Meier) da gda H (Hickock) nije došla jer
se jako slabo osjeća. Sniježi na tone. Prošle noći sanjao da sam s tatom gore na
Aljasci -probudio se u bari hladnog urina!!!"
G. Hickock je tri sata proveo sa svojim sinom. Nakon toga je prešao kroz snijeg
do kolodvora Garden Citvja. Izgledao je kao starac istrošen od rada, pogrbljen i
omršavio od raka koji će ga ubiti za nekoliko mjeseci. Na stanici, dok je čekao
na vlak koji će ga povesti kući, razgovarao je s reporterom: "Vidio sam Dicka,
aha. Dugo smo razgovarali. I ja vam mogu garantirati da nije tako kako se
govori. Ili kako kažu u novinama. Ti dječaci nisu otišli do te kuće s namjerom
da se posluže silom. Moj dječak nije. On može imati slabih strana, ali on nije
ni blizu tako zao. Smitthv je taj. Dick mi je rekao da čak nije ni znao kad je
Smithv napao čovjeka (Cluttera), zaklao ga. Dick čak nije bio u istoj
prostoriji. Potrčao je kad je čuo da se bore. Dick je imao Pušku i ovako je bilo
kako on opisuje: 'Smithv je od mene uzeo Pušku i odmah ispalio u tog čovjeka'. I
još kaže: 'Tata, trebalo je ^ mu preotmem pušku i ubijem Smithvja. Da ga ubijem
prije nego on ubije ostale članove obitelji. Da sam to učinio, bio bih 11 mnogo
boljem položaju no što sam sada. I ja držim da bi bio. ^ko je sada, način kako
se ljudi odnose, on nema nikakvih izjeda. Obojicu će objesiti. A", nastavio je
dok su mu iscrpljenost =ft
1 razočaranje caklile oči, "kada visi tvoj dječak, kad znaš da će "y
^sjeti, može li išta gore zahvatiti čovjeka." *(,*+.,", ,,",,1-. , ttS

290

291

Ni otac ni sestra Perryja Smitha nisu mu pisali niti su posjetili. Vjerovalo se

daTex John Smith traži zlato negdje na Al jaski, iako ga uza sve napore ljudi od
zakona nisu uspjeli pronaći Sestra je kazala istražiteljima da se boji svog
brata i zamolila ih da ga ne obavijeste o njenoj novoj adresi. (Kad su mu to
saopćili Smith se osmjehnuo i rekao: "Volio bih da je ona te noći bila u toj
kući. Kakva slatka scena!")
Osim vjeverice, osim Meierovih i rijetkih savjetovanja sa svojim braniteljem g.
Flemingom, Perry je bio sasvim sam. Nedostajao mu je Dick. "Mnoge misli o
Dicku", napisao je jednom u svoj sklepani dnevnik. Nakon hapšenja nije im bilo
dopušteno da se vide, a osim slobode to je ono što je najviše želio - da
razgovara s Dickom, da opet bude s njim. Dick nije "odvaljen od kamena" kao što
je nekad mislio, nije više "pragmatik", "muževan", niti je "doista čvrst momak";
pokazao se kao "prilično slab i šupalj", "kukavica". Pa ipak, od svih ljudi na
svijetu, to je bila osoba kojoj je sada bio najbliži, jer su njih dvojica bili
barem iste vrste, braća iz roda Kainova. Odijeljen od njega, Perry se osjećao
"sam sa sobom. Poput nekoga tko je prekriven ranama. Netko s kim bi samo potpuni
zvekan mogao održavati ikakve veze."
Ali jednog jutra polovinom veljače Perry je primio pismo. Bilo je datirano u
Readingu, država Massachussetts, a glasilo je:
"Dragi Perry, ražalostilo me kad sam čuo u kakvim si teškoćama, pa sam odlučio
da ti pišem i kažem ti da te se sjećam i da bih ti htio pomoći na bilo koji meni
moguć način. Ako se ne sjećaš mog imena, Don Culliva11' prilazem ti snimak koji
je snimljen otprilike u vrijeme kad smo se upoznali. Kad sam nedavno prvi put u
vijestima čitao o tebi, bio sam preneražen i počeo sam razmišljati o onim danima
kad sam te ja poznavao. Iako nn nikad nismo bili bliski prijatelji, ja te se
mnogo jasnije sjećam od vecin momaka koje sam upoznao u Armiji. Mora da je to
bilo oko jeseni 195' kad si ti dodij elj en 761. lakoj inženj erskoj četi u Fort
Lewisu, Washingt° Bio si omalen (ja nisam mnogo viši), čvrsto građen, tamnoput s
gust0 crnom kosom. Osmijeh ti je gotovo uvijek bio na usnama. Budući

si živio na Aljasci, nekolicina drugova nazivala te "Eskimom". Jedna od mojih

prvih uspomena na tebe bila je za vrijeme četne inspekcije, kad smo morali
otvoriti svoje sanduke radi pregleda. Koliko se ja sjećam, svi su sanduci bili u
redu, čak i tvoj, osim što je unutrašnji dio tvog poklopca bio oblijepljen
slikama pin up djevojaka. Svi smo smatrali da ti se ne kroji dobro. Ali oficir
koji je pregledavao uzeo je to na stranu, a kad je sve bilo gotovo i on to
pustio bez riječi, mislim da smo svi osjetili da si ti priličan nervoznjaković.
Sjećam te se kao prilično dobrog igrača bilijara i ja te se sasvim jasno sjećam
za bilijarskim stolom u četnoj dnevnoj sobi. Bio si jedan od najboljih vozača
kamiona u jedinici. Sjećaš li se armijskih poljskih zadataka koje smo morali
svladavati? Za vrijeme jednog zimskog putovanja sjećam se da smo ti i ja bili na
kamionima za cijelo vrijeme trajanja problema. U našoj jedinici armijski kamioni
nisu imali grijača i u kabinama je znalo biti prilično hladno. Sjećam se kako si
isjekao rupu na podu svog kamiona da bi omogućio vrućini iz motora da ude u
kabinu. Razlog zbog kojeg se toga tako dobro sjećam je dojam koji si time
izazvao na mene, jer je "udešavanje" armijske imovine bio zločin zbog kojega se
mogla doživjeti oštra kazna. Dakako da sam ja u Armiji još bio jako zelen i
bojao sam se da iole rastegnem propise, ali sjećam se kako si se ti smijao na tu
temu (i bilo ti je toplo), dok sam se ja brinuo (i smrzavao). Sjećam se da si
kupio motorkotač i nejasno se prisjećam da si s njim imao nekih okapanja -
naganjala te policija? Sudar? Bilo što bilo, ali ja sam tada po prvi put shvatio
da u tvom karakteru ima crta divljine. Možda su neka moja sjećanja i kriva, jer
nas od tada dijeli osam godina, a ja tebe nisam poznavao duže od osam mjeseci.
Međutim, ono čega se dobro sjećam jest činjenica da sam se s tobom dobro slagao
i da sam te prilično volio. Uvijek si izgledao veseo i pun humora, dobro si
obavljao svoje vojničke poslove 1 ne sjećam te se kao posebnog gunđala. Dakako
da si ti bio očigledno Prilično divlji, ali ja o tome nisam ništa mogao saznati.
No sada si u stvarnim problemima. Pokušavam zamisliti kako sada izgledaš. O čemu
misliš. Kad sam prvi put pročitao to o tebi, bio sam zapanjen. Doista sam bio.
Ali tada sam odložio novine i bacio se na nešto drugo. No misao na tebe mi se
Navraćala. Nije me zadovoljilo samo zaboravljanje. Ja jesam, ili pokušavam "iti,
prilično religiozan (katolik). Nisam uvijek bio. Jednostavno bih plutao životom
veoma malo se baveći najvažnijom stvari koja postoji. Nikad
292

293

nisam razmišljao o smrti ili o mogućnosti života poslije smrti. Bio sam suviše
živ: automobil, sveučilište, djevojke, itd. Ali moj je brat umro od leukemije u
17. godini. Znao je da umire i mene je kasnije zanimalo što je on mislio o tome.
Posljednjih tjedana života mog brata ja nisam znao što da mu kažem. A sada
mislim na tebe i opet ne znam što da mislim, ali posebno ne znam o čemu ti
misliš. Ja sada znam što bih rekao svom bratu. A zbog toga ti i pišem: jer je
Bog stvorio tebe kao i mene i voli tebe kao što voli mene, a mi tako slabo
poznajemo božju volju - jer ono što se dogodilo tebi moglo se dogoditi meni.
Tvoj prijatelj, Don Cullivan."
Ime mu nije ništa značilo, ali je odmah prepoznao lice s fotografije: mladi
vojnik jako podšišane kose i okruglih, veoma iskrenih očiju. Pismo je pročitao
mnogo puta, iako religiozne aluzije nije smatrao jako uvjerljivima ("Ja sam
pokušao vjerovati, ali ne mogu, neću, nema potrebe da me netko na to navodi").
Pismo ga je ozarilo. Evo nekoga tko nudi pomoć, zdrav i poštovan čovjek koji ga
je nekada poznavao i volio, čovjek koji se potpisao -prijatelj. Zahvalan, žureći
je započeo svoj odgovor na pismo: "Dragi Done, do đavola kako se ne bih sjećao
Dona Cullivana..."
Hickockova ćelija nema prozora; gledao je u široki hodnik i u fasade drugih
ćelija. Ali nije bio izoliran, bilo je uvijek ljudi s kojima je mogao
porazgovarati: smjenjivao se niz pijanaca, krivotvoritelja, muževa koji su tukli
svoje žene i lutalica Meksikanaca. Zbog svog prostodušnog načina izražavanja,
zbog svojih seksualnih anegdota i sočnih dosjetki, Dick je bio popularan medu
ostalim zatvorenicima (premda bijaše i jedan koji u njemu nije ništa vidio -
jedan starac koji se sipljivo obrecnuo na njega: "Ubojica! Ubojica!" i koji je
jednom sasuo na njega vedro prljave vode od pranja poda).
Svojom vanjštinom Hickock je u svakoga izazivao dojam nevjerojatno bezbrižnog
mladića. Kad ne bi vodio razgo' vore ili spavao, ležao bi na svom ležaju pušeći
ili žvačuci

gumu i čitajući sportske časopise i krimiće. Često bi ležao i zviždukao svoje

omiljene stare melodije ("Mora da si bila divno djetešce", "Vucaranje do
Buffala"), ili bi jednostavno buljio u nezasjenjenu žarulju koja je dan i noć
svijetlila na stropu ćelije. Mrzio je monotonu kontrolu te žarulje; smetala mu
je dok je spavao, ili još jasnije, ugrožavala je uspjeh jedne njegove intimne
ideje - bijega. Naime, zatvorenik nije ni izdaleka bio tako bezbrižan kao što je
izgledao, niti se tako prepustio sudbini. Namjeravao je poduzeti svaki mogući
korak da izbjegne "vožnju na Velikoj ljuljački". Uvjeren da će takva ceremonija
označiti kraj bilo kakva suđenja - zasigurno svakog suđenja koje se održava u
državi Kansas - on je odlučio da "probije zatvor, zgrabi kola i uhvati maglu".
Ali za tu svrhu prvo treba imati neko oružje; zbog toga je tjednima radio jedno
oružje: "šiljak", oruđe veoma slično pijuku za led - nešto što bi se smrtonosno
dobro snašlo između lopatica podšerifa Meiera. Sastavni dijelovi tog oružja,
komad drveta i komad debele i jake žice, nekada su predstavljali dijelove
zahodske četke koju je on konfiscirao, rastavio i sakrio ispod svog madraca.
Kasno noću kad bi jedini zvukovi bili hrkanje, kašljanje i tužno zviždukavo
zavijanje vlakova linije Santa Fe koji su tandrkali kroz grad što je utonuo u
tamu, on bi oštrio debelu žicu o betonski pod ćelije. Dok bi radio, pravio bi
planove.
Jednom, prve zime nakon što je završio srednju školu,
Hickock se vozio autostopom preko Kansasa i Colorada:
"Bilo je to onda kad sam tražio posao. Dakle, vozio sam se u
kamionu, a vozač i ja smo se upleli u malu svađu stvarno bez
ikakva razloga, ali me on stao mlatiti i izbacio me iz kamiona.
\ Jednostavno me tamo ostavio. Tamo, prokleto visoko u pla-
] ninama Rockvja. Bila je susnježica i klizavo, a ja sam pješke
\ prevalio milje, dok mi je nos krvario kao petnaest svinja. Tada
| sam na šumovitu zaravanku zapazio nekoliko koliba. Kolibe
za ljetni boravak, sve zaključane i prazne u to doba godine.
Provalio sam u jednu od njih. Našao sam u njoj drva za vatru i

294

295

konzervirane hrane, čak i malo whiskyja. Ostao sam tamo više od tjedan dana i
bio je to jedan od najljepših razdoblja mog života. Usprkos činjenici što sam
imao ozlijeđen nos i što su mi oči bile zelene i žute. Kad je prestao padati
snijeg, pojavilo se sunce. Nikad prije nisam vidio takvo nebo. Kao u Meksiku Kad
bi Meksiko bio u hladnoj klimi. Protumarao sam i kroz ostale kolibe i pronašao
nekoliko sušenih šunki, radioaparat i pušku. Bilo je divno. Vani cio dan, i to s
puškom. Sa suncem na licu. Stari moj, što sam se sjajno osjećao. Osjećao sam se
kao Tarzan, a svake večeri bih jeo grah i prženu šunku, pa bih umotan u pokrivač
pored vatre zaspao slušajući glazbu iz radioaparata. Nitko se nije ni približio
tom mjestu. Kladim se da bih mogao ostati do proljeća." Ako bijeg uspije, to će
biti pravac koji je Dick sebi odredio - ravno u planine Colorada, gdje će
pronaći kolibu u kojoj će se skrivati do proljeća (dakako da bi bio sam, jer ga
Perrvjeva budućnost nije zanimala). Ideja
0 tako idiličnom međučinu pridodana inspiriranom zanosu s
kojim je on oštrio svoju žicu učinila je njegov posao savršenim:
žica je izoštrena poput oštrice najfinijeg noža.
"Četvrtak 10. ožujka. Šerif izvršio stresalicu. Pretražio sve ćelije
1 ispod madraca D. pronašao šiljak. Nije mi jasno čemu mu je on
trebao (moram se ceriti)."
Perry nije smatrao novonastalu situaciju nimalo smiješnom, jer je Dick s opasnim
oružjem u rukama mogao odigrati značajnu ulogu u planovima kojima se i on bavio.
Kako su se tjedni vukli, on je dobro upoznao život na Sudskom trgu, s ljudima
koji tumaraju trgom i s njihovim navikama. Evo, na primjer, te mačke: dva siva
mačora koji se pojavljuju svakog sumraka i pretražuju trg, zaustavljajući se da
pregledaju sve automobile parkirane na rubovima trga - to je za nj bila vraška
zagonetka sve dok mu gospođa Meier nije objasnila da te mačke traže mrtve ptice
uhvaćene u ukrasnim rešetkama hladnjaka. Nakon tog objašnjenja njemu je bilo
mučno gledati njihove manevre: "Jef sam najveći dio svog života proveo radeći
ono što one rade. Istu
stvar."

Jednog je čovjeka Perry posebno zapazio. Bio je čvrst, uspravan, s kosom koja je
podsjećala na srebrnastosivu kapicu koju obično starci nose kod kuće; njegovo
ispunjeno lice čvrstih vilica obično je imalo neki zagrižljiv izražaj;
otromboljena usta, poluzatvorene oči kao za nevesela sna - slika nepokolebljive
tvrdokornosti. Pa ipak je to bio djelomično kriv dojam, jer bi ga zatvorenik tu
i tamo zapazio kako se zaustavlja u razgovoru s drugim ljudima, kako se s njima
šali i smije, a tada bi izgledao jednostavno veseo, šaljivdžija: "Jedan od onih
ljudi koji bi znao sagledati i ljudsku stranu." Taj je atribut bio prilično
važan, jer je taj čovjek bio Roland H. Tate, sudac 32. sudskog okruga, pravnik
koji će predsjedavati na suđenju protiv Smitha i Hickocka. Kao što je Perry
uskoro saznao, Tate je bio u zapadnom Kansasu ime koje se već dugo, dugo
izgovaralo sa strahom i poštovanjem. Sudac je bio bogat, imao je svoju ergelu,
posjedovao je mnogo zemlje, a za njegovu se ženu isticalo da je vrlo lijepa. Bio
je otac dvaju sinova, ali mladi je umro, što je bila tragedija koja je jako
pogodila roditelje i navela ih da usvoje dječačića koji se pojavio pred sudom
kao napušteno dijete, bez vlastita doma. "Izgleda mi kao čovjek dobra srca",
jednom je Perry kazao gospođi Meier. "Možda nam pruži kakve šanse."
Ali zapravo Perry nije u to vjerovao. Vjerovao je u ono što je odgovorio Donu
Cullivanu s kojim se sada redovito dopisivao: njegov je zločin "neoprostiv" i on
je svakako očekivao dan kad će se "uspeti preko tih trinaest stepenica".
Međutim, nada ga nije baš sasvim napuštala, jer se i on bavio mišlju da
pobjegne. To je ovisilo o dvojici mladića koje je zapazio da ga promatraju.
Jedan je bio crvenokos, a drugi crnokos. Stojeći na trgu ispod stabla koje je
dodirivalo prozor ćelije oni bi mu se nasmiješili i davali mu signale - ili je
on tako umislio. Nijednom nisu izmijenili ni riječi i pošto bi prostajali
otprilike minutu nestali bi. Ali zatvorenik je bio čvrsto uvjeren da su ta
dvojica mladih ljudi odlučili da mu pomognu u bijegu, možda potaknuti čistim
avanturizmom. To ga je navelo da nacrta skicu trga naznačivši mjesta na kojima
bi bilo najbolje da bude parkiran

296

automobil "za bijeg". Ispod tog crteža napisao je: "Potrebna mi je ručna pila
profila 5. Ništa više. Ali jeste li svjesni posljedica ako budete uhvaćeni
(kimnite glavom ako je tako)? To bi vam moglo značiti dugo sjedenje u zatvoru. A
mogli biste biti i ubijeni. I sve to zbog nekoga koga i ne poznajete. BOLJE JE
DA O TOME DOBRO PROMISLITE! Ozbiljno! Osim toga, kako se ja mogu u vas pouzdati?
Kako da znam da to nije trik da me se izvuče odavle i onda pokosi? A što je s
Hickockom? Svi planovi moraju uključivati i njega."
Perry je tu poruku držao na stolu zgužvavši je u grudicu papira, spreman da je
baci čim se opet pojave ti mladići. Ali oni se više nisu pojavili; nikad ih više
nije vidio. Najzad se počeo pitati nije li ih izmislio (pretpostavka da "možda
nisam normalan, možda sam umobolan", što ga je progonilo još od onda "kad sam
bio dječačić, a moje bi se sestre smijale jer sam volio mjesečinu. Sakrio bih se
u sjeni i promatrao Mjesec") Bili oni fantomi ili ne bili, ali on prestade
misliti na te mladiće. Samoubojstvo je bio drugi način bijega koji ih je
zamijenio u njegovim razmišljanjima; unatoč tamničarevim mjerama opreza (nije
smio imati ogledalo, pojas, kravatu i žnirance), on je smislio način kako će to
učiniti. Naime, i u njegovoj je ćeliji bila žarulja koja je gorjela dan i noć,
ali za razliku od Hickocka on je u ćeliji imao metlu gustih dlaka. Pritišćući
čekinjasti dio metle o žarulju, mogao ju je odvrtjeti. Jedne je noći sanjao da
je odvrtio žarulju i razbio je, a njenim staklom je prerezao žile na gležnjevima
i zglobovima. "Osjećao sam kako me ostavljaju dah i svjetlo", kazao je opisujući
kasnije svoje osjećaje. "Zidovi ćelije su se srušili, nebo se spustilo i ugledao
sam veliku žutu pticu."
Kroz cio njegov život - dok je bio dijete s kojim se lose postupalo, dok je bio
mladić tumaralo, dok se nalazio u zatvoru - žuta ptica, golema i papagajskog
lica, letjela bi Perrvjevim snima kao anđeo osvetnik koji drobi njegove
neprijatelje ili g3-' kao sada, spašava u trenucima smrtne opasnosti: "Podigla
me tako lako kao da sam miš i uspinjali smo se tako da sam dolje

vidio trg i ljude kako se komešaju i viču, kako šerif puca na nas, a svima se
pojavljuje pjena od bijesa, jer ja letim, jer je meni bolje nego bilo kome od
njih."
Početak suđenja određen je za dan 22. ožujka 1960. Tjednima prije suđenja
branitelji su se često savjetovali sa svojim branjenicima. Bilo je govora i o
mogućnosti da se zahtijeva promjena mjesta suđenja, ali vremešni g. Fleming je
upozorio svog branjenika: "Sasvim je svejedno gdje u Kansasu bude održano
suđenje. U cijeloj državi raspoloženje je isto. Možda će čak biti najbolje u
Garden Citvju. Ovo su religiozni ljudi. Na jedanaest tisuća stanovnika dvadeset
dvije crkve. Osim toga, većina svećenika protivi se smrtnoj kazni, kažu da je
ona nemoralna, da nije kršćanska. Čak i velečasni Cowan, svećenik Clutterovih i
bliski prijatelj obitelji, propovijeda protiv smrtne kazne u ovom slučaju.
Zapamtite da je najviše čemu se imamo nadati - spas vašeg života. Držim da ovdje
imamo za to jednako dobre izglede kao bilo gdje.
Odmah nakon podizanja preliminarne optužnice protiv Smitha i Hickocka njihovi
branitelji su posjetili suca Tatea podnoseći zahtjev da njihovi branjenici budu
podvrgnuti temeljitom psihijatrijskom pregledu. Od suda je zatraženo da se
Državnoj bolnici u Larnedu, Kansas, duševnoj bolnici s apsolutno sigurnim
odjelima, dopusti da uzme nadzor nad uhapšenicima kako bi bilo utvrđeno jesu li
obojica ili jedan od njih "umobolan, imbecilan ili idiot nesposoban da shvati
svoj položaj i pomoć u cilju njihove obrane".
Larned je udaljen stotinu milja istočno od Garden Citvja. Hickockov branitelj
Harrison Smith obavijestio je sud da se jučer odvezao u Larned i razgovarao s
nekoliko službenih osoba te ustanove: "U našem mjestu nemamo kvalificiranih
psihijatara. U stvari Larned je jedino mjesto u promjeru od dvjesta dvadeset 1
pet milja gdje možete naći takve osobe - liječnike specijali-zirane za ozbiljne
psihijatrijske ocjene. To uzima vremena. Od

298

299

četiri do osam tjedana. Ali ljudi s kojima sam razgovarao izrazili su spremnost
da odmah započnu taj posao, a kako je to državna ustanova, to dakako neće okrug
stajati ni marjaša."
Toj se ideji usprotivio specijalni pomoćnik javnog tužitelja Logan Green, koji
je bio uvjeren da će njegovi antagonisti na sudu pokušati provući "privremenu
umobolnost" kao glavni adut obrane. On se bojao da bi krajnji rezultat
prihvaćanja tog prijedloga - kao što je kazao u privatnom razgovoru - bio takav
da bi se na sudu u ulozi svjedoka pojavila "grupi-ca glavoiscjelitelja" koja bi
se sa simpatijama odnosila prema optuženima ("Ti prijani stalno liju suze nad
ubojicama. Ne bri-gaju brigu nad žrtvama."). Omalen, ratoboran, porijeklom iz
Kentuckvja, Green je svoj protuzahtjev započeo naglašavajući sudu da se kansaški
zakon u pogledu duševnog zdravlja drži M'Naghtenova propisa, starog uvoza iz
britanskog prava, koji se sastoji u ovome: ako je optuženi znao prirodu svog
djela i znao je da to djelo nije dopušteno, tada je on duševno zdrav i odgovoran
za svoje postupke. Osim toga, dodao je Green, u kansaškim statutima nema ničega
što bi navodilo na zaključak da liječnici koji budu odabrani za utvrđivanje
duševnog stanja optuženih moraju imati naročite kvalifikacije: "Već obični
doktori. Liječnici opće medicine. To je sve što zakon traži. Mi u ovom okrugu
imamo svake godine slučajeve u kojima se zahtijeva da ljudi budu upućeni u
ustanovu. Nikad nismo pozivali nekoga iz Larneda ili bilo koje druge
psihijatrijske ustanove. Naši mjesni liječnici rješavaju te stvari. Nije ni
najmanje težak posao ustanoviti je li netko umobolan, idiot ili imbecilan... To
je apsolutno nepotrebno, a upućivanje optuženih u Larned f samo gubljenje
vremena."
U svom pobijanju branitelj Smith je pripomenuo da je taj slučaj "mnogo teži nego
obično formalno saslušanje o duševnom zdravlju u sudovima koji rješavaju o
oporukama. Dva su života u pitanju. Bez obzira na prirodu njihova zločina ti
ljudi imaju apsolutno pravo da ih pregledaju osobe sa znanjem i
iskustvom-"Psihijatrija", dodao je obraćajući se sucu sasvim izravno, "ve°'

I ma je napredovala u posljednjih dvadeset godina. Federalni su-jdovi počinju

držati korak s tom naukom kad su u pitanju osobe I optužene zbog kaznenih djela.
Meni se jednostavno čini da nam se pruža zlatna mogućnost da iskoristimo nove
ideje na ovom I području."
Bila je to mogućnost koju je sudac odbio, jer kao što je Ijednom spomenuo njegov
kolega po profesiji: "Tate je sudac i kojeg biste mogli nazvati sucem po knjizi,
on nikada ne eksperimentira, on se striktno drži teksta"; ali isti kritičar je
kazao o Tateu i ovo: "Kad bih bio nevin, on bi bio jedini sudac kojeg bih I htio
imati pred sobom; kad bih bio kriv, bio bi posljednji kojeg j bih htio vidjeti
ispred sebe." Sudac Tate nije u cijelosti odbio Izahtjev, već je učinio točno
ono što zakon zahtijeva: imenovao I je komisiju od trojice liječnika iz Garden
Citvja zatraživši od njih da se izjasne o duševnom stanju zatvorenika. (Uskoro
je liječnička trojka posjetila zatvorenike i nakon nešto više od jednog sata
konverzacijskog ispitivanja zaključila da nijedan zatvorenik ne pati od bilo
kakvog duševnog poremećenja.) Kad je saznao za njihovu dijagnozu, Perry Smith je
primijetio: "Kako to oni znaju? Oni su jednostavno došli da se malo zabave.
Htjeli su čuti sve morbidne detalje iz usta samog strašnog ubojice. Oh, kako su
im sjajile oči." I Hickockov branitelj bio je ljut; još se jednom odvezao u
Državnu bolnicu Larned moleći jednog psihijatra da pruži neplaćenu uslugu, da
otputuje u Garden City i razgovara s optuženima. Čovjek koji je na to
dobrovoljno pristao bio je doktor W. Mitchell Jones, inače izvanredno
kompetentan stručnjak koji još nije navršio tridesetu godinu, a bio je poznati
specijalist za kriminalističku psihologiju i umobolne zločince. Radio je i
studirao u Europi i Sjedinjenim Državama. Pristao je da ispita Smitha i
Hickocka, te da svjedoči u njihovu > korist ukoliko to njegovi nalazi budu
nalagali.
Ujutro 14. ožujka branitelji su se opet našli pred sucem bTateom, ali sada su
zahtijevali odgađanje suđenja koje je imalo apočeti za osam dana. Iznesena su
dva razloga. Prvi se svodio L činjenicu da je Hickockov otac, "najvažniji
materijalni SVJe-

301

dok", suviše bolestan da bi svjedočio pred sudom. Drugi je bio mnogo suptilniji.
U toku prošlog tjedna na izlozima trgovina, u bankama, restoranima i na
željezničkoj stanici pojavile su se istaknuto otiskane obavijesti s ovim
tekstom: "DRAZBOVNA PRODAJA IMANJA H. W. CLUTTERA - 21. OŽUJKA 1960. - NA
CLUTTEROVU IMANJU." "Dakle", kazao je Harrison Smith obraćajući se sudu, "ja
znam da je gotovo nemoguće dokazati prejudiciranje. Ali ova prodaja, dražba
žrtvina imanja, započinje za tjedan dana - drugim riječima točno dan prije
početka suđenja. Ja nisam kadar izjaviti prejudicira li to stav prema
optuženima. Ali te obavijesti kojima valja dodati oglase u novinama i reklamne
obavijesti na radiostanici bit će stalan podsjetnik svakom građaninu našeg
mjesta, a sto pedeset građana je izabrano za moguće kandidate za članove
porote."
Sudac Tate nije bio impresioniran. Zahtjev je odbio bez komentara.
f Japanski susjed g. Cluttera, Hideo Ašida, početkom godine prodao je na dražbi
svoje poljoprivredne strojeve i farmersku opremu, i preselio se u Nebrasku.
Ašidina dražba, koja je ocijenjena kao veoma uspjela, nije privukla ni stotinjak
kupaca. Ali na dražbi Clutterova imanja prijavilo se više od pet tisuća ljudi.
Građani Holcomba očekivali su neuobičajeno velik posjet - Damski kružok
holcombske crkvene zajednice preobrazio je jedan od Clutterovih hambara u
kafeteriju opskrbljenu s dvije stotine pita od jabuka, sto dvadeset pet
kilograma sjeckana mesa za hamburgere i trideset kilograma rezane šunke - ali
nitko se nije pripremio za doček najveće gomile ljudi na ijed-noj dražbi u
povijesti zapadnog Kansasa. Iz najmanje polovine ukupnog broja svih okruga u
Kansasu automobili su pojurili u Holcomb, ali stizali su i iz Oklahome,
Colorada, Teksasa i Nebraske. Na odvojku koji je vodio prema farmi River Vallev
automobili su bili parkirani jedan do drugoga. **",,",

Bilo je to prvi put daje poslije zločina javnosti bilo dopušteno posjetiti
Clutterovu farmu. Ta je okolnost objašnjavala nazočnost možda jedne trećine
okupljenih onih koji su došli potaknuti pukom znatiželjom. Valja dodati da su i
vremenske prilike pripomogle okupljanju takvog skupa, jer su se sredinom ožujka
rastopili zimski snježni nanosi. Poslije snijega ostala je sasvim gnjecasta
zemlja pa se blato hvatalo do gležanja. U takvoj situaciji farmer ne može ništa
učiniti dok zemlja ne otvrdne. "Zemlja je tako mokra i gadna", primijetila je
supruga Billa Ramsevja, farmera. "Ne možeš je ni taknuti. Zbog toga smo
pomislili kako ne bi bilo loše da posjetimo dražbu." Doista je bio divan dan.
Proljeće. Premda je ispod nogu mljackalo obilato blato, sunce koje je tako dugo
bilo zastrto oblacima i snijegom izgledalo je kao neki novi, tek napravljen
predmet. A stabla, Clutterov voćnjak sa stablima kruške i jabuke, a isto tako i
brijestovi koji su zasjenjivali odvojak, već su dobili lagani veo djevičanskog
zelenila. Krasni travnjak uokolo Clutterove kuće također se ponosio novim
zelenilom. Preko travnatog saga prelazile su žene koje su pošto-poto htjele
zaviriti u nenastanjenu kuću, pa su zavirivale kroz prozore i u nadi i u strahu
da će kroz lijepe zavjese išarane cvjetovima ugledati mračne utvare.
Dražbovatelj je, vičući, hvalio svoju robu traktore, kamione, kolica, burad,
kovačke maljeve i neupotrijebljenu drvnu građu, vedra za mlijeko, željezne
žigove, konje, konjske potkovice, sve što je potrebno za vođenje jedne farme, od
konopaca i konjske opreme do strižala za ovce i limenih posuda za pranje. Većinu
ljudi je privukla nada da će svu tu robu moći otkupiti uz najpovoljnije cijene.
Ali ruke kupaca su se stidljivo dizale. Bile su to od rada ogrubjele ruke koje
su se nerado odvajale od teško zarađena novca; pa ipak ništa nije ostalo
neprodano, čak je jedan kupac naumio kupiti svežanj zahrđalih ključeva. Mladi
kauboj u blijedožutim čizmama kupio je i "kola za kojote" Kenvona Cluttera, to
vozilo u stanju raspadanja kojim se ubijeni dječak služio za gonjenje kojota,
jureći za njima za mjesečine.

302

303

Pomoćnici dražbovatelja, ljudi koji su manje predmete iznosili na dražbeni podij

i odnosili ga s njega, bili su Paul Helm, Vic Irsik i Alfred Stoecklein, sve
stari i uvijek vjerni službenici pokojnog Herberta W. Cluttera. Njihova
posljednja služba sastojala se u rasprodaji njegove imovine, jer je ovo bio
njihov posljednji dan na farmi River Vallev. Imanje je ustupljeno rančeru iz
Oklahome, pa će od danas nadalje na farmi živjeti i raditi stranci. U toku
dražbe, kako se svjetovna imovina Herberta Cluttera sve više tanjila, Paul Helm
je sjećajući se sprovoda umorene obitelji primijetio: "Ovo je kao drugi
sprovod."
Posljednja na redu bila je rasprodaja obora sa stokom, uglavnom konja,
uključujući i Nancvna konja, veliku i debelu Babe, čiji su dani mladosti već
odavna prošli. Bilo je kasno poslije podne i škola je već završila, pa se medu
gledateljima našlo nekoliko Nancvnih razrednih kolega kad je počela dražba za
tog konja. Medu njima je bila i Sušan Kidwell. Usvojivši drugu Nancvnu mazu koja
je ostala bez vlasnika, njenu mačku, Sue je jako željela da Babei osigura drugi
dom. Ona je voljela starog konja, a znala je i koliko ga je Nancy voljela. Dvije
su djevojke često zajedno jahale na Babeinim širokim leđima, tumarajući za
ljetnih večeri po žitnim poljima sve do rijeke i u rijeku u kojoj bi se kobila
borila protiv struje sve dok jednom, kako je to Sue objasnila, "sve tri nismo
bile hladne kao ribe". Ali Sue nije imala gdje držati konja.
"Čujem pedeset... šezdeset pet... sedamdeset..." Izvikivanje se vuklo lijeno,
jer se činilo da Babe zapravo nitko ne želi. Farmer iz Mennona, koji je rekao da
bi je mogao upotrijebiti za oranje, platio je za nju sedamdeset pet dolara. Dok
ju je izvodio iz obora, Sue Kidwell je potrčala prema starom konju, podigla je
ruke kao da joj želi kazati zbogom, ali umjesto toga je rukama čvrsto pritisnula
usta.
1.'
Telegram, lokalni list u Garden Citvju, objavio je uvečer uoči početka suđenja
ovaj uvodnik: "Možda neki misle da su oči cijele nacije uperene u Garden City za
vrijeme ovog senzacionalnog suđenja zbog umorstva. Ali to nije tako. Ni stotinu
milja zapadno od nas, u Coloradu, malo je osoba koje su upoznate sa slučajem,
dok se druge jedva sjećaju da je riječ o ubojstvu članova jedne ugledne
obitelji. To je tužan komentar o stanju kriminala u našoj naciji. Poslije
ubojstva četiriju članova Clutterove obitelji prošle jeseni, u raznim dijelovima
zemlje dogodilo se nekoliko drugih sličnih višestrukih umorstava. Samo u toku
nekoliko dana koji prethode suđenju novinski naslovi su objavili najmanje tri
slučaja masovnih umorstava. Kao rezultat takvog stanja ovaj zločin i suđenje
samo su jedan od mnogih takvih slučajeva o kojima su ljudi čitali i zaboravili
ih..."
Premda oči nacije nisu bile uperene u njih, nastup glavnih sudionika tog
događaja, od sudskog stenografa do samog suca, bio je tipično samosvjestan tog
jutra, prvog dana suđenja. Sva četvorica pravnika imala su nova odijela; nove
cipele na golemim nogama okružnog tužitelja škripale su i cičale pri svakom
njegovom koraku. I Hickock se pojavio u dobro sašivenom odijelu koje su mu
nabavili roditelji: pristale hlače od modrog serža, bijela košulja, uska
tamnoplava kravata. Jedino Perry Smi-th, koji nije imao ni kaputa ni kravate,
nije izgledao krojački uspio. Imajući na sebi košulju otvorena izreza (koju je
posudio od Meiera) i plave traperice zavrnute na manšetama, izgledao je tako
usamljeno i tako je odudarao u tom ambijentu kao galeb na žitnom polju.
Nepretenciozna prostorija smještena na trećem katu suda okruga Finnev, sudnica
je imala zagasito bijele zidove i drveni tamno lakirani namještaj. Klupe za
publiku mogu primiti otprilike sto šezdeset osoba. U utorak ujutro 22. ožujka
klupe su bile zauzete isključivo od muških stanovnika okruga Finnev, od kojih je
valjalo odabrati porotu. Jedan dio pozvanih građana nije se baš ludo poradovao
pozivu da dođe (jedan

304

305

potencijalni član porote rekao je u razgovoru s jednim drugim: "Mene ne mogu

upotrijebiti. Ja ne čujem dobro." Nakon lijena razmišljanja i otezanja, njegov
prijatelj je odgovorio: "Zapravo, kad bolje razmislim, ni moj sluh nije dobar").
Općenito se smatralo da će izbor porote potrajati nekoliko dana. Međutim,
dogodilo se da je ta procedura bila gotova za četiri sata; štoviše, porota s dva
alternativna člana bila je izabrana između prva četrdeset četiri kandidata.
Sedmorica su odbijena za vrijeme prethodne unakrsne vatre obrane, a trojica su
isključena na zahtjev optužbe; još dvadesetorica su se iskobeljala ili zato što
su izjavili da se odlučno protive smrtnoj kazni ili zato što su već formirali
čvrst stav u pogledu krivnje optuženih.
Medu tom četrnaestoricom napokon izabranih bilo je šest farmera, te po jedan
ljekarnik, upravitelj vrtića, službenik aerodroma, bušač bunara, zatim dvojica
trgovaca, te jedan strojar i upravnik Ravove kuglane. Sve su to bili obiteljski
ljudi (nekolicina s petoro i više djece), koji su bili veoma usko povezani s
jednom od mjesnih crkava. Za vrijeme voir dire ispitivanja, četvorica su
izjavila da su osobno, iako ne intimno, poznavali Clutterove, ali nakon daljnjeg
ispitivanja svaki od njih je dodao da ne smatra da bi ta okolnost mogla
djelovati na njegovu sposobnost da nepristrano sudi o slučaju. Službenik
aerodroma, sredovječni čovjek po imenu N. L. Dunnan, na pitanje što misli o
smrtnoj kazni, odgovorio je: "Općenito sam protiv smrtne kazne, ali u ovom
slučaju nisam." Nekima od onih koji su je čuli ta je izjava jasno upućivala na
nepodobnost kandidata zbog prejudicirajućeg stava. Bez obzira na to, Dunnan je
prihvaćen kao porotnik.
Optuženi su bili nepažljivi promatrači odabiranja porotnika. Doktor Jones,
psihijatar koji se dobrovoljno javio da ih pregleda, sa svakim je razgovarao
otprilike oko dva sata, a na kraju svakog ispitivanja predložio im je da mu
napisu autobiografsku izjavu; kako je to bilo jučer, pisanje tih izjava
zaokupljalo je optužene u toku cijelog vremena sastavljanja porote. Sjedeći na
suprotnim

stranama stolova svojih branitelja, Hickock je pisao perom, a Smith olovkom.

Smith je napisao:
Zovem se Perry Edward Smith, a rođen sam 27. listopada 1928. u Huntingtonu,
okrug Elko, Nevada, koji se nalazi bogu za leđima, da tako kažem. Znam da se
1929. moja obitelj zaputila u Juneau, Aljaska. U mojoj obitelji bili su moj brat
Tex mladi (on je kasnije izmijenio svoje ime u James, zbog smiješnosti imena
Tex, a također mislim da je u
\ svojim mladim godinama mrzio mog oca - to je maslo moje majke). Moja sestra
Fern (ona je također promijenila svoje ime u - Joy). Moja sestra Barbara. I eto
ja... U Juneauu moj je otac pravio krijumčareno i nedozvoljeno piće. Držim da se
u to vrijeme moja majka upoznala s alkoholom. Mama i tata stadoše se svađati.
Sjećam se kako je moja mama "zabavljala" nekoliko mornara kad moj otac nije bio
na licu mjesta. Kad se vratio kući, došlo je do bitke i moj je otac nakon gadne
tuče izbacio mornare iz kuće i nastavio tući moju majku. Bio sam strašno
preplašen, zapravo svi mi, djeca, bili smo jako zastrašeni. Plakali smo. Bojao
sam se da će me moj otac premlatiti zato što je tukao majku. Zapravo ja nisam
shvaćao zašto je tuče, ali sam smatrao da je ona učinila nešto zaista strašno...
Iduća stvar koje se nejasno sjećam jeste da smo živjeli u Fort Braggu, u
Kaliforniji. Moj je brat dobio na poklon zračnu pušku. Iz nje je ubio kolibrića,
a kad je to učinio, bilo mu je jako žao. Zamolio sam ga da mi dopusti da ispalim
pušku. On me odgurnuo rekavši da sam još premalen. To me tako raspalilo da sam
stao plakati. Kad sam prestao plakati, moja je ljutnja opet porasla i za vrijeme
večere kad se puška nalazila iza stolice na kojoj je sjedio moj brat, ja sam je
zgrabio i držao na uhu mog brata i zatulio BANG! Otac (ili majka) me istukao i
zatražio od mene da se ispričam. Moj brat je ciljao i pucao u velikog bijelog
konja la kojemu je jahao naš susjed koji je na putu za grad prolazio pored nas.
Susjed je uhvatio mog brata i mene dok smo se skrivali u grmlju i odveo las tati
i dobismo batine i bratu je oduzeta njegova zračna puška a ja sam bio sretan što
mu je ona oduzeta!... To je otprilike sve čega se sjećam dok
] stno živjeli u Fort Braggu. (Oh! mi smo djeca običavali da s kišobranom ruci
skačemo s vrha stoga sijena na hrpu slame na tlu)... Iduće čega

306

307

se sjećam bilo je nekoliko godina kasnije kad smo živjeli u Kalifornijp >'
Nevadi? Sjećam se grozne scene između moje majke i Crnca. Za vrijeme ¦ '} ljeta
mi djeca spavali smo na trijemu. Jedan od naših kreveta nalazio se točno ispred
sobe moje majke i oca. Svi mi djeca dobro smo se zagledali :'¦¦ kroz zavjese i
vidjeli što se događa. Tata je unajmio Crnca (Sam) za raz-"'; ne poslove na
farmi, na rancu, dok bi on radio negdje niz cestu. Kasno 1 uvečer vraćao bi se
kući u svom kamionu "model A". Ja se ne sjećam lanca događaja, ali
pretpostavljam da je tata znao ili pretpostavljao što ¦ se događa. To je
završilo rastavom između mame i tate, i mama nas je 1 povela u San Francisco.
Pobjegla je s tatinim kamionom i svim brojnim > suvenirima koje je donio sa
Aljaske. Vjerujem da je to bilo 1935. (?) U Friscu sam uvijek bio u neprilikama.
Počeo sam tumarati s bandom u kojoj su svi bili stariji od mene. Moja majka je
uvijek bila pijana, nikad ; t nije bila u takvom stanju da bi se mogla pošteno
brinuti za nas. Ponašao ! sam se slobodno i divlje kao kojot. Nije bilo nikakve
discipline ili pravila ponašanja, ili bilo koga tko bi mi pokazao razliku između
dobra i zla. Dolazio sam i odlazio kako mi se sviđalo - sve do mog prvog susreta
s Nevoljom. Mnogo, mnogo puta sam ulazio i izlazio iz popravnih domova, zato što
sam bježao od kuće i krao. Sjećam se jednog mjesta u koje su me uputili. Imao
sam slabe bubrege i svake sam noći mokrio u krevet. To me jako ponižavalo, ali
nisam se mogao kontrolirati. Zbog toga me nadzornica pretukla, nazivajući me
svakakvim imenima i izrugujući mi se pred dječacima. Običavala bi se pojaviti u
svako doba noći da vidi mokrim li u krevet. Tada bi potegnula pokrivač i bijesno
me tukla velikim opasačem od crne kože - izvukla bi me iz kreveta vukući me za
kosu i odvukla me u kupaonicu i bacila me u kadu i pustila hladnu vodu na mene i
kazala mi da operem sebe i plahte. Svake noći bila je ta mora. Kasnije je
smatrala da će biti jako šaljivo ako stavi nekakvu pomadu na moj penis. To je
bilo gotovo nepodnošljivo. Kasnije je ona bila otpuštena sa svog posla. Ali to
nije izmijenilo ono što sam mislio o njoj i što sam želio učiniti njoj i svim
ljudima koji mi se izruguju.
No, kako mu je doktor Jones rekao da izjavu mora imati tog
• poslijepodneva, Smith je tada brzo prešao na mladićko doba kao
su on i otac živjeli zajedno tumarajući po Zapadu i Dalekom

zapadu, tražeći zlato, loveći divljač i baveći se svim mogućim raznolikim

poslovima:
Volio sam svog oca, ali bilo je vremena kad bi se ta ljubav i privrženost prema
njemu izlile iz mog srca kao suvišna voda. Kada god on ne bi ni pokušao
razumjeti moje probleme. Posvetiti mi bar malo pažnje i glasa i odgovornosti.
Morao sam ga napustiti. Kad sam imao šesnaest stupio sam u Trgovačku mornaricu.
1948. sam stupio u vojsku - regrutni oficir dao mi je šansu i dobro ocijenio moj
test. Od tog sam vremena počeo razumijevati važnost školovanja. To je samo još
više izazvalo ljutnju i gorčinu koje sam osjećao prema drugima. Počeo sam se
tući. Japanskog policajca sam s mosta bacio u vodu. Došao sam pred vojni sud
zato što sam demolirao japansku kavanu. Opet sam došao pred vojni sud u Kvotu, u
Japanu, jer sam ukrao japanski taksi. U vojsci sam bio gotovo četiri godine.
Imao sam niz bijesnih ispada dok sam služio u Japanu i Koreji. U Koreji sam 1
bio 15 mjeseci, ali je došla smjena i vraćen sam u Države - i dobio sam
specijalno priznanje jer sam bio prvi korejski vet (veteran) koji se vratio na
teritorij Aljaske. Veliki napisi, slika u novinama, avionska kompanija koja mi
je platila put, sva ta ceremonija... Službu u Armiji završio sam u Fort Lewisu,
Washington.
Smithova olovka je tako žurila prema novijem razdoblju, da ; je to švrljanje
bilo teško dešifrirati: nesreća s motorkotačem koja I ga je unakazila, provalna
krađa u Phillipsburgu, Kansas, koja ga je dovela do prve osude na kaznu zatvora:
... Bio sam osuđen na 5 do 10 godina zbog teške krade, provalne krade i bijega
iz zatvora. Smatrao sam da sam veoma nepravedno osuđen. Za 'i vrijeme boravka u
zatvoru postao sam jako ogorčen. Nakon otpuštanja trebao sam otići svom ocu na
Aljasku, ali nisam otišao. Jedno sam vrijeme radio u Nevadi i Idahou, otišao sam
u Las Vegas i nastavio u Kansas gdje sam se uvalio u položaj u kojemu sam sada.
Nema vremena za više.
Potpisao se i nadodao post scriptum:

308

309
i" "Htio bih opet s vama razgovarati. Ima mnogo toga što nisam rekao a moglo bi
vas zanimati. Uvijek sam osjećao posebno uzbuđenje kad bih se našao medu ljudima
s ciljem i osjećajem predanosti u izvršavanju tog cilja. Tako sam se zbog vas
osjećao u vašoj nazočnosti."
Hickock nije pisao s intenzitetom svog prijatelja. Često bi se zaustavljao da
posluša ispitivanje mogućeg porotnika, ili bi se zagledao u lica oko sebe - a
posebno i s očiglednim nezadovoljstvom zabuljio bi se u mišićavo lice okružnog
tužitelja Duanea Westa, koji je bio njegovih godina. Dvadeset i osam. Ispisana
stiliziranim rukopisom koji je podsjećao na kišu koja koso pada, njegova je
izjava bila gotova prije nego je sud završio vijećanje tog dana:
Pokušat ću vam reći sve o sebi, premda mi je dobar dio mojih ranih dana nejasan
- sve do desetog rođendana. Moje školske godine prolazile su gotovo isto kao i
drugih dječaka mojih godina. I ja sam imao svoj udio u međusobnim obračunima
šakama, u djevojkama i u drugim stvarima koje idu s dječakom koji raste. Moj
život kod kuće također je bio normalan, ali kako sam vam ranije rekao, gotovo
nikad mi nije bilo dopušteno da izađem iz svog dvorišta i da posjetim
prijatelje. Moj otac je bio uvijek oštar prema nama dječacima (njegovu bratu i
njemu) na toj liniji. Isto tako sam ocu morao mnogo pomagati oko kuće... Jedino
se mogu sjetiti kako su se jednom moj otac i majka dohvatili, ali to nije dovelo
do ničega. Zbog čega je to bilo, ne sjećam se... Jednom mi je otac kupio bicikl
i držim da sam bio najponosniji dječak u gradu. Bio je to ženski bicikl koji je
zamijenio za muški. Cijeloga ga je ofarbao, pa je izgledao kao novi. Ali dok sam
bio mali imao sam mnogo igračaka, mnogo s obzirom na financijske mogućnosti
mojih staraca. Uvijek smo bili, kako se kaže, polusiromašni. Nikada baš sasvim
dolje, ali nekoliko puta na rubu toga. Moj otac je bio fizički radnik i činio je
sve što može da bi nas opskrbio. I moja je majka uvijek bila veoma vrijedna.
Kuća joj je uvijek bila čista i imali smo uvijek sve čisto. Sjećam se da je moj
tata običavao nositi staromodne lagane kape, pa je htio da ih i ja nosim, ali ja
ih nisam podnosio... U srednjoj sam školi bio dosta dobar đak, a prve

jli druge godine bio sam iznad prosjeka. Tada je moj uspjeh počeo nešto slabiti.
Imao sam djevojku. Bila je lijepa djevojka i ja je nijednom nisam ni pokušao
taknuti na drugi način, osim poljubaca. Bilo je to doista pravo čisto
udvaranje... Dok sam bio u školi, sudjelovao sam u svim sportovima, i ukupno sam
primio samo 9 pisama. Košarka, nogomet, trčanje i baseball. Moja posljednja
godina bila je najbolja. Nisam imao stalne djevojke, zanimao me samo sport. Tada
sam imao svoj prvi odnos s djevojkom. Razumije se da sam dječacima govorio kako
sam imao mnogo djevojaka... Od dva koledža primio sam ponude da igram u njihovim
momčadima, ali nisam se ni na jedan upisao. Nakon što sam završio srednju školu
namjestio sam se kao službenik željeznice Santa Fe i ostao sam sve do sljedeće
zime kad sam otpušten. Idućeg proljeća dobio sam zaposlenje u kompaniji Roark
Motor. Radio sam tamo blizu četiri mjeseca kad sam doživio sudar s automobilom
moje kompanije. Nekoliko sam dana proveo u bolnici jako ozlijeđene glave. Dok
sam se nalazio u stanju u kome sam bio, nisam mogao naći drugi posao, pa sam
najveći dio zime bio nezaposlen. U međuvremenu sam upoznao jednu djevojku i
zaljubio se. Njen tata je bio baptistički svećenik i nikako se nije slagao da ja
hodam s njegovom kćeri. U srpnju smo se oženili. Njen je otac skidao sve gromove
s nebesa sve dok nije saznao da je ona trudna. Ali unatoč tome nikad mi nije
poželio sreću i to me tako i pratilo. Nakon što smo se uzeli ja sam radio na
servisnoj stanici nedaleko od Kansas Ci-tyja. Radio sam od 8 uvečer do 8 ujutro.
Ponekad bi moja žena ostala sa mnom cijelu noć - bojala se da ne zaspim, pa mi
je pomagala. Tada sam dobio ponudu da se zaposlim u Perry Pontiacu, što sam sa
zadovoljstvom i prihvatio. Bilo mi je jako dobro, iako nisam zarađivao mnogo
novca - 75 dolara tjedno. Dobro sam se slagao s drugim ljudima, a moj gazda me
volio. Tamo sam radio pet godina... Za vrijeme tog zaposlenja bio je početak
najnižih stvari koje sam ikad učinio.
Tu je Hickock otkrio svoje pedofilne sklonosti, a nakon što je opisao nekoliko
slučajeva, nastavio je:
Ja znam da to nije u redu. Ali kada se to događa ni najmanje ne razmišljam je li
to u redu ili nije. Isto tako i kad je u pitanju krađa. To mi se čini kao
impuls. Jedna stvar koju vam nisam ispričao o slučaju Clutter je

310

311

ova. Prije nego sam ušao u njihovu kuću znao sam da ću tamo naći djevojku. Ja
mislim da je glavni razlog što sam tamo otišao bio u želji da silujem djevojku,
a ne da opljačkam kuću. Jer sam ja mnogo o tome razmišljao Zbog toga ja i nisam
htio okrenuti leda našem naumu kad smo se već u sve to upetljali. Čak i kad sam
vidio da nema blagajne. Počeo sam se približavati Clutterovoj kćeri dok smo bili
tamo. Ali Perry mi nije dao prilike. Nadam se da to neće nitko saznati osim vas,
pa to čak nisam ispričao ni svom prijatelju. Ima i drugih stvari koje sam vam
trebao kazati, ali se bojim da to moji ne saznaju. Jer se ja više stidim tih
stvari (tih stvari koje sam učinio) nego vješanja... Osjećao sam se često
bolesnim. Mislim daje to bilo izazvano automobilskim sudarom koji me zadesio.
Razdoblja kad ništa ne bih osjećao, a često mi krvari nos i lijevo uho. To mi se
dogodilo u kući nekih ljudi koji su se zvali Crist - oni žive južno od mojih
roditelja. Nema tome dugo da mi je komad stakla izvučen iz glave. Izašao je iz
kuta oka. Moj mi je tata pomogao da ga izvučem... Držim da bih vam trebao
ispričati događaje koji su doveli do moje rastave braka, i razloge zbog kojih
sam se našao u zatvoru. To je započelo početkom 1957. godine. Moja žena i ja
živjeli smo u stanu u Kansas Citvju. Napustio sam posao u automobilskoj
kompaniji i odlučio da za svoj račun vodim garažu. Iznajmio sam garažu od žene
koja je imala snahu po imenu Margaret. Upoznao sam tu djevojku jednog dana dok
sam radio i otišli smo popiti kavu. Njen je muž bio odsutan, bio je u Mornarici.
Da skratim dugu priču, počeo sam s njom izlaziti. Moja žena je podigla tužbu za
rastavu braka. Počelo mi se pričinjati da ja zapravo i nisam volio svoju ženu.
Jer da jesam, ne bih učinio sve ono što sam učinio. Zbog toga se nisam protivio
rastavi. Počeo sam piti i gotovo mjesec dana sam bio pijan. Zapustio sam svoj
posao, potrošio bih više novca nego bih zaradio, počeo sam krivotvoriti čekove,
a na kraju sam postao i lopov. Zbog tog posljednjeg upućen sam u kaznionicu...
Moj branitelj mi kaže da prema vama budem istinoljubiv jer mi vi možete pomoći.
A vi znate da je meni potrebna pomoć.
|> Sutradan, u srijedu, započelo je stvarno suđenje. To je .ujedno bio trenutak
da i obični posjetitelji budu pušteni u I sudsku dvoranu, u prostor koji je bio
suviše malen a da bi
f 312

mogao primiti sve one koji su to zaželjeli na vratima. Najbolja su mjesta bila
rezervirana za dvadeset predstavnika novina i za takve specijalne ličnosti kao
što su Hickockovi roditelji i Donald Cullivan (koji je na molbu branitelja
Perryja Smitha doputovao iz Massachusettsa, da bi kao karakterni svjedok
svjedočio u prilog svog bivšeg prijatelja iz vojničkih dana). Govorkalo se da će
i dvije preživjele Clutterove kćerke prisustvovati suđenju; ali niti su se
pojavile prvog dana, ni kasnije. Obitelj je predstavljao mlađi brat pokojnog
Cluttera, Arthur, koji je za volanom prešao sto milja da bi se tu našao. On je
objasnio novinarima: "Jedina mi je želja da ih vidim (Smitha i Hickocka). Želim
vidjeti koje vrste životinja su ti ljudi. Prema onome kako se ja osjećam, mogao
bih ih rastrgati." Zauzeo je mjesto neposredno iza optuženih i fiksirao ih
jednolično neumoljivim i ustrajnim pogledom kao da njihove portrete namjerava
naslikati po sjećanju. U jednom trenutku, kao daje htio zadovoljiti želju
Arthura Cluttera, Perry Smith se okrenuo i pogledao ga - i prepoznao lice koje
je bilo veoma slično licu čovjeka kojega je ubio: iste blage oči, uske usne,
čvrsta brada. Perry je prestao žvakati gumu; spustio je pogled i protekla je
minuta prije nego su mu se vilice stale opet micati. Osim te scene, i Smith i
Hickock su bili zahvaćeni atmosferom sudnice koja je istovremeno bila
neinteresantna i nezainteresirana; oni su žvakali gumu i tapkali nogama u mlakom
nestrpljenju kad je optužba pozvala svog prvog svjedoka.
NancyEwalt. A poslije Nancy, Sušan Kidwell. Mlade djevojke su opisale što su
ugledale ušavši u Clutterovu kuću u nedjelju 15. studenoga: mirne sobe, praznu
novčarku na kuhinjskom podu, sunce u spavaćoj sobi i svoju školsku kolegicu
Nancy Clutter u lokvi vlastite krvi. Obrana nije htjela iskoristiti pravo na
unakrsno ispitivanje, a istu politiku je zadržala i prema tri svjedoka koji su
uslijedili po redu (otac Nancy Ewalt, Clarence, šerif Earl Robinson i okružni
sudac istražitelj kojemu su specijalnost po zakonu i profesiji nagli smrtni
slučajevi, doktor Robert Fenton). Svaki od njih je dodao svoj udio
pripovijedanju događaja tog
313

1 f

sunčanog studenačkog nedjeljnog jutra: konačno pronalaženje

, svih četiriju žrtava i opis njihova izgleda, dok je razlog zašto su žrtve tako
izgledale dao dr. Fenton u svojoj kliničkoj dijagnozi-
, "Teške povrede mozga i vitalnih struktura lubanje izazvane
' sačmom iz puške."
Tada se u ulozi svjedoka pojavio Richard G. Rohleder.
, Rohleder je glavni istražitelj Policijske uprave Garden Ci-tyja. Njegov hobi
je fotografija i u tome se ističe. Upravo je Rohleder snimio fotografije, koje
su nakon razvijanja otkrile otiske Hickockovih donova u prašini Clutterova
podruma. To su otisci koje kamera može uočiti, ali ljudsko oko ne može. On je
fotografirao i leševe, a te snimke scene smrti je Alvin Dewey stalno promatrao
dok umorstva još nisu bila razjašnjena. Cilj Rohlederova svjedočenja bio je u
dokazivanju autorstva snimaka koje je optužba htjela iskoristiti kao dokaze. Ali
se tome usprotivio Hickockov branitelj: "Jedini razlog zbog kojih su ovdje
uvedene fotografije jest da se prejudicira stav i zapali mašta porotnika." Sudac
Tate je odbacio prigovor i omogućio da snimci udu u dokazni materijal, što znači
da moraju biti pokazani poroti.
Dok je to bilo u toku, Hickockov otac je obraćajući se novinaru koji je sjedio
pored njega ljutito rekao: "Taj sudac tamo! Nikad nisam vidio čovjeka tako punog
predrasuda. Uopće nema smisla održavati suđenje. Ili barem ne ako ga on bude
vodio. Pa taj je čovjek nosio lijes na sprovodu!" (U stvari, Tate se jedva
poznavao sa žrtvama i uopće nije bio na njihovu sprovodu.) Ali Hickockov glas
bio je jedini koji se podigao u inače neuobičajeno tihoj sudnici. Ukupno je bilo
sedamnaest fotografija koje su išle od ruke do ruke, a izražaji lica porotnika
objašnjavali su dojam koji su snimci izazivali-Obrazi jednog porotnika su se
zacrvenjeli kao da mu je netko odalamio šamarčinu, a nekoliko je drugih samo
bacilo brz pogled, očigledno nemajući hrabrosti da nastave s razgledavanjem.
Činilo se kao da su fotografije napokon otvorile put d° njihove svijesti i
prisilile ih da barem vide istinitu i tužnu stvar
314

jje zadesila susjeda, njegovu ženu i djecu. To ih je zapanjilo, razbjesnilo, pa

je nekoliko članova porote - ljekarnik i upravnik kuglane - zurilo u optužene s
izražajem posvemašnjeg prezira.
Umorno tresući glavom, Hickockov je otac neprekidno mrmljao: "Nema smisla.
Suđenje nema nikakva smisla."
Kao svog posljednjeg svjedoka za taj dan optužba je obećala dovesti
"misterioznog čovjeka". Bio je to čovjek koji je propjevao informaciju što je
dovela do hapšenja optuženih: Floyd Wells, bivši Hickockov supatnik iz ćelije.
Kako je on i dalje izdržavao svoju kaznu u Kaznionici države Kansas, pa je zbog
toga bio u opasnosti da bude žrtva odmazde drugih zatvorenika, Floyd Wells nije
bio nikad javno identificiran kao informator. Kako bi mogao svjedočiti na
suđenju uz garanciju vlastite sigurnosti, premješten je iz kaznionice i smješten
u mali zatvor u susjednom okrugu. Pa ipak je Wells koračao kroz sudnicu do
mjesta za svjedoke nekako čudnovato kradomično, kao da je očekivao da će na putu
naići na ubojicu. Dok je prolazio pored Hickocka, Hickockove su se usne zgrčile
kao da je prošaptao nekoliko groznih riječi. Wells se pravio kao da ih nije čuo,
ali poput konja koji je čuo šum čegrtuše, odmah se odmakao iz otrovne blizine
čovjeka kojeg je izdao. Stao je pored ograde za svjedoke i zagledao se ravno
naprijed. Bio je to omaleni i bezbradi, tipični radnik s farme, prilično
dječačkog izgleda. Na sebi je imao veoma pristojno tamnoplavo odijelo koje mu je
za tu zgodu kupila Država Kansas, što se trudila da izgled svog najvažnijeg
svjedoka tako dotjera da izgleda ugledno, a u skladu s tim i kao osoba dostojna
povjerenja.
Wellsovo svjedočenje koje je usavršeno na probi prije suđenja bilo je jednako
glatko kao što mu je i izgled bio uredan. Ohrabren gurkanjima Logana Greena,
koji nije žalio •zražavanja simpatije prema svjedoku, svjedok je potvrdio da je
svojevremeno radio kao unajmljeni radnik na farmi River ^alley: otprilike godinu
dana; nastavio je govoreći kako je postoje nekih desetak godina, nakon što je
upućen u kaznionicu

315

zbog provalne krađe, upoznao i sprijateljio se s drugim provalnikom, Richardom

Hickockom, kojemu je opisao Clutterovu farmu i obitelj.
"A sada", zapitao ga je Green, "kažite što ste za vrijeme vaših razgovora s g.
Hickockom raspravljali o g. Clutteru."
"Dakle, mi smo prilično često i mnogo razgovarali o g. Clutteru. Hickock je
rekao da će uskoro biti uvjetno otpušten, te da će krenuti na Zapad u potrazi za
zaposlenjem. Mogao bi se zaustaviti kod g. Cluttera da se raspita za posao. Ja
sam mu često govorio da je g. Clutter veoma bogat."
"Jeste li stekli dojam da je to pobudilo zanimanje g. Hic-kocka?"
"Da, on je pošto-poto htio saznati ima li g. Clutter blagajnu u kući."
Gospodine Wells, jeste li vi svojevremeno smatrali da postoji blagajna u kući
Clutterovih?"
"Pa znate, prošlo je toliko vremena od onda kad sam služio na farmi. Mislio sam
da postoji kasa. Znao sam da ima neki ormar... Nisam to ni rekao, a on (Hickock)
je već govorio o tome kako će opljačkati g. Cluttera."
"Je li vam išta kazao o tome kako namjerava izvršiti pljačku?"
"Rekao mi je da neće ostaviti ni jednog svjedoka, ako se na to odluči."
"Je li vam on doslovce kazao što namjerava uraditi sa svjedocima?"
"Da. Rekao mi je da je najvjerojatnije da bi ih svezao, a zatim opljačkao i
ubio."
Pošto je tako dokazao predumišljaj najjačeg stupnja, Green je prepustio svjedoka
obrani. Stari g. Fleming, klasični provincijski odvjetnik koji je mnogo sretniji
kod kuće sa radovima na zemlji nego na sudu s kaznenim djelima, započeo je
unakrsno ispitivanje. Uskoro se vidjelo što je cilj njegovih pitanja: on )e pod
svaku cijenu želio sudu nagurati temu koju je optužba energično izbjegavala:
pitanje Wellsove stvarne uloge u pripre'
manju zločina, pa prema tome i njegove moralne podobnosti, da bude svjedokom.
"Vi niste ništa učinili", kazao je Fleming žureći na samu stvar, "da g. Hickocka
obeshrabrite u njegovu naumu da dođe ovamo i opljačka i ubije obitelj Clutter?"
"Nisam. Tamo (u Kaznionici države Kansas) svatko trlja o svačemu, ali tome ne
obraćaš nikakvu pažnju misleći da to oni samo tako zveckaju."
"Želite reći da ne bi ništa značilo da ste se vi ponijeli onako kako se niste
ponijeli? Zar vam nije bila namjera da mu (Hickoc-ku) utuvite u glavu da g.
Clutter ima blagajnu? Vi ste htjeli da g. Hickock u to povjeruje, zar ne?"
Na svoj mirni način Fleming je svjedoka pekao na žeravici; Wells je popravljao
kravatu kao da mu se učinilo da mu je odjednom čvor suviše jako zavezan.
"I vi ste htjeli da g. Hickock povjeruje kako g. Clutter ima mnogo novca, nije
li tako?"
"Kazao sam mu da g. Clutter ima mnogo novca, da."
Fleming se još jednom uzbudio govoreći o tome kako je Hickock u cijelosti bio
informiran od svog kolege Wellsa i kako je Hickock u cijelosti obavijestio
Wellsa o svojim agresivnim planovima u pogledu obitelji Clutter. A tada, kao da
je i sam zahvaćen intimnom tugom, branitelj mu je zamišljeno ponovio: "I nakon
svega toga vi niste ništa učinili da ga u tome spriječite? "
"Ja nisam vjerovao da će on to učiniti."
"Vi mu niste vjerovali. A kako to da ste pomislili da je baš on krivac kad ste
saznali za događaje koji su se ovdje dogodili?"
Wells je drsko odgovorio: "Zato što se sve zbilo baš onako kako je on govorio da
će učiniti!"
U napad je prešao mlađi član obrambenog tima - Harrison Smith. Iako je on u biti
blag i uviđavan čovjek, sada je uzeo agresivan i podrugljiv stav, premda se
činilo da ga to stoji prilično napora. Smith je zapitao svjedoka ima li nadimak.
.",, r

316

fi

317

; "Nemam. Mene jednostavno zovu Floyd.

Pravnik je zafrktao. "Zar vas sada ne nazivaju doušnikom? Ili vas možda nazivaju
potkazivačem?"
"Mene jednostavno zovu Floyd," ponovio je Wells prilično izmučeno.
"Koliko ste puta bili u zatvoru?"
"Otprilike tri puta."
"A nekoliko ste puta odsjedili zbog laganja, zar ne?"
Svjedok je to zanijekao: prvi je put upućen na sjedenje jer je vozio bez vozačke
dozvole; provalna krađa bila je razlog njegovu drugom hapšenju, a treći je put
dobio devedeset dana u vojnom zatvoru, jer je djelo i učinio dok je bio vojnik:
"Bili smo na stražarskoj dužnosti na jednom vlaku. Kako smo se za vrijeme vožnje
malo nacvrckali, neka gađanja u prozore i svjetla obavili smo izvan zadatka."
Svi su se nasmijali, osim dakako optuženih (Hickock je pljunuo na pod) i
Harrisona Smitha koji je sada zapitao Wellsa zašto je tek nekoliko tjedana nakon
što je čuo za tragediju u Holcom-bu vlastima kazao ono što zna. "Niste li vi
čekali da se situacija razvije", dodao je. "Niste li možda čekali na nagradu?
"Ne."
"Vi niste ništa čuli o nagradi?" Branitelj je mislio na nagradu od tisuću dolara
koju je ponudio list "News" za informacije koje bi dovele do hapšenja i osude
Clutterovih ubojica.
"Pročitao sam o tome u novinama."
"To je bilo prije nego što ste se obratili vlastima, zar ne?" A kad je svjedok
priznao da je to istina, Smith je trijumfalno nastavio pitajući: "Kakvu vrst
imuniteta vam je ponudio okružni tužitelj da biste se ovdje pojavili i
svjedočili?"
Ali je Logan Green protestirao: "Časni sude, mi se protivimo takvom načinu
ispitivanja. Nitko ne bi mogao dokazati daje bilo govora o ikakvom imunitetu
bilo kome." Prigovor je uvažen i svjedok je otpušten; kad je napuštao mjesto za
svjedoke, Hickock mu se obratio glasom koji je mogao čuti svatko u blizini: "Ti
kujin sine. Ako bi itko trebao visjeti, onda bi to

morao biti ti. Pogledaj ga. On će odavle odšetati, dobiti pare i otići čak bez
kazne."
To se predviđanje pokazalo točnim, jer je nedugo nakon toga Wells dobio i
nagradu i uvjetni otpust. Ali njegova sreća nije dugo trajala. Ponovno se uvalio
u neprilike i u toku godina svašta je iskusio i iskušao. Trenutačno je gost
Državnog zatvora Mississippija u Parchmanu, država Mississippi, u kome izdržava
kaznu od trideset godina zatvora koju je zaradio zbog oružane pljačke.
U petak, kad je suđenje odgođeno preko vikenda, optužba je završila svoj dio
koji je obuhvaćao i pojavljivanje četiriju specijalnih agenata Federalnog
istražnog biroa iz Washingto-na. Bili su to laboratorijski tehničari
specijalizirani u raznim područjima otkrivanja zločina. Oni su proučili fizičke
dokaze u vezi s optuženima za umorstvo (uzorke krvi, otiske cipela, čahure
ispaljene iz puške, konopac i samoljepljivu traku) i svaki od njih je jamčio
valjanost izložaka. Najzad su četvorica agenata KBI-a ispričali svoje razgovore
sa zatvorenicima i dodali detalje o njihovim priznanjima. Za vrijeme unakrsnog
ispitivanja službenika KBI-a obrana, koju su vodila dva doista uporna čovjeka,
grčevito je tvrdila da su priznanja krivnje izvučena na nedoličan način -
brutalnim ispitivanjem u užasno vrućim, blještavo osvijetljenim sobama koje
prije podsjećaju na ormare negoli na sobe. Ta neistinita izjava tako je
naljutila detektive da su najzad iznijeli neke vrlo uvjerljive detalje koji su
to opovrgli. (Na pitanje reportera zašto je tako dugo njušio i slijedio taj
umjetni trag, Hickockov branitelj je kasnije odgovorio: "A što sam trebao
uraditi? Do đavola, pa ja igram bez karata. Ipak ne mogu tamo sjediti kao
punjena ptica. Tu i tamo valja čuti i moj glas.")
No, ubrzo se shvatilo da je Alvin Dewey najopasniji svjedok optužbe; njegovo
svjedočenje, koje je značilo i prvo javno iznošenje detalja sadržanih u
priznanju Perrvja Smitha, bilo je

318

319

praćeno velikim novinskim naslovima (OBJAVLJEN UŽAS MUČKOG UMORSTVA - ISPRIČANE

HLADNE ČINJENICE ŠTO LEDE KRV) i šokiranom pažnjom njegovih slušatelja. Ništa
manje zapanjen nije bio Richard Hickock koji je s iznenađenjem i zlovoljom
pažljivo slušao Deweyjev komentar u trenutku kad je rekao: "Ima jedan događaj
koji mi je Smith ispričao, a ja ga još nisam iznio. Bilo je to kad je Clutterova
obitelj bila svezana, a Hickock mu je primijetio kako je Nancy Clutter dobro
građena i kako ju je odlučio silovati. Smith je odvratio Hickocku da se nešto
tako nikako neće dogoditi. Smith mi je ispričao da on ne može poštovati bilo
koga tko nije kadar kontrolirati svoje seksualne prohtjeve, te da bi se on prije
potukao s Hickockom nego bi mu dopustio da siluje Clutterovu kćer." Do tog
trenutka Hickock nije znao da je njegov partner informirao policiju o tom
namjeravanom silovanju; niti je znao da je Perry ponesen mnogo prijateljs-kijim
duhom izmijenio svoje prvo priznanje izjavivši da je on ustrijelio sve četiri
žrtve. Tu je činjenicu Dewey objelodanio na kraju svog svjedočenja: "Perry Smith
mi je rekao da želi izmijeniti dvije stvari u izjavi koju nam je dao. Dodao je
da je sve ostalo što je navedeno u toj izjavi potpuno točno i istinito. Osim
dvije stvari. A to je da je htio dodati kako je on ubio gospodu Clutter i Nancy
Clutter - a ne Hickock. Rekao mi je da Hickock... ne želi umrijeti a da njegova
majka pomisli kako je on ubio ikoga od Clutterove obitelji. I rekao mi je da su
Hickockovi dobri ljudi. Prema tome zašto ne bi stvar bila tako unesena."
Čuvši to, Hickockova majka je zaplakala. U toku suđenja ona je mirno sjedila
pored svog supruga gužvajući rukama vec zgužvanu maramicu. Neprekidno je lovila
pogled svog sina, klimala mu i simulirala osmijeh koji je bez obzira na svoju
pr°' zirnu namještenost dokazivao njenu odanost. Ali očigledno je samokontrola
te žene bila iscrpljena; počela je plakati. Nekoliko je slušatelja bacilo pogled
na nju, a onda su zbunjeno odvratili pogled; ostali su se ponašali kao da ne
zamjećuju tu očajnu nari-

caljku koja se suprotstavljala nastavljenoj Deweyjevoj recitaciji. Smatrajući to

valjda nemuškim postupkom, i njen suprug se pravio kao da ništa ne čuje. Napokon
je jedna novinarka, jedina nazočna novinarka, izvela gospodu Hickock iz sudnice
u ženski toalet.
Kad se njen vapaj donekle smirio, gospoda Hickock je izrazila želju da se
povjeri. "Nema nikoga s kim mogu razgovarati", kazala je svojoj pratilji. "Ne
želim reći da se ljudi nisu odnosili ljubazno, susjedi i svi. A također i strani
ljudi - sasvim strane osobe pisale su nam pisma da nam kažu kako osjećaju da nam
je teško i da nam kažu kako im je žao. Nitko nije rekao neku lošu riječ, ni
Walteru ni meni. Pa ni ovdje gdje bismo to mogli očekivati. Svi se odnose
izuzetno prijateljski. Konobarica tamo gdje se hranimo stavlja nam sladoled na
kolač, a to ne naplaćuje. Ja joj kažem da to ne čini, da to ne mogu pojesti.
Nekada sam mogla sve jesti, ali sada me to ždere. Ali ona i dalje stavlja
sladoled. Samo da bude dobra prema nama. Sheila, to je ona, ona kaže da nije
naša krivnja to što se dogodilo. Ali meni se čini da me ljudi gledaju i misle:
pa ipak, ovako ili onako, nju treba okriviti. Zbog načina kako sam odgojila
Dicka. Može biti da sam učinila nešto što ne valja. Jedino je to što ja ne znam
u čemu sam pogriješila; stalno razbijam glavu na tome. Mi smo obični ljudi,
ljudi iz naroda i sa sela, mi se vučemo kroz život kao i drugi ljudi. Znalo nam
je biti dobro u našoj kući. Učila sam Dicka fokstrot. Ples, uvijek sam ludovala
za plesom, to mi je bio sav život dok sam bila djevojka, a bio je jedan mladić,
bože, plesao bi božje - osvojili smo srebrni pehar plešući valcer. Dugo smo se
bavili mišlju da pobjegnemo i da odemo na pozornicu. Vodvilj, to nam je bio san.
Dječji snovi. No on je otišao iz grada i jednog dana sam se udala za Waltera, a
Walter Hickock nije bio kadar uvježbati ni jedan korak. Govorio mi je da sam se
trebala udati za konja, ako se toliko želim ritati. Više nitko nije sa mnom
plesao dok nisam naučila Dicka, koji to nije baš točno naučio, ali bio je
sladak. Dick je bio najdobroćudnije tnalo dijete."

320

321

Gospoda Hickock je skinula naočale koje je nosila, očistila je zamrljana stakla

i ponovno ih stavila na svoje zdepasto, ali ugodno lice. "Ima mnogo više stvari
koje bi mogle biti kazane o Dicku nego što je ono što čujete u sudnici.
Tužitelji se na-pinju da dokažu kako je on strašan, kako on nije ni za što. Ja
ga nikako ne ispričavam za ono što je učinio, za njegov udio u tome, ja ne
zaboravljam tu obitelj; svake se večeri molim za njih. Ali ja se molim i za
Dicka. I za tog dječaka Perrvja. Bilo je krivo s moje strane što sam ga mrzila;
sada za nj osjećam duboko sažaljenje. I znate što mislim - mislim da bi i
gospoda Clutter osjećala sažaljenje. Kad je bila tako dobra žena kao što
govore."
Sud je prekinuo raspravu i čuli su se koraci i žamor publike koja je napuštala
sudsku dvoranu prolazeći hodnikom pored vrata zahoda. Gospoda Hickock se
ispričala govoreći da mora poći po supruga. "On umire. Ne vjerujem da ga je
briga za bilo što."
Mnogi promatrači na suđenju bili su izloženi zagonetki u ličnosti svjedoka iz
Bostona, Donalda Cullivana. Nisu mogli sasvim shvatiti kako je taj religiozni
mladi katolik, veoma uspješan inženjer koji je diplomirao na Harvardu, suprug i
otac troje djece, mogao osjećati prijateljstvo prema jednom mješancu ubilačkih
sklonosti, kojeg je slabo poznavao, a nije ga vidio punih devet godina. Sam
Cullivan je rekao: "To ne razumije ni moja supruga. Moj dolazak ovamo u stvari
je postupak koji sebi nisam mogao priuštiti - stajat će me tjedan dana od
odmora, a i potrošit ću novac koji nam je potreban za druge stvari. Perrvjev
advokat mi je napisao pismo pitajući me ne bih li htio doći kao tzv. svjedok
karaktera ili osobni svjedok. Čim sam pročitao pismo, znao sam da to moram
uraditi. Zato što sam tom čovjeku ponudio svoje prijateljstvo. I zato što - eto,
ja vjerujem u vječni život. I sve duše može Bog spasiti."
Spas duše, posebno duše Perrvja Smitha, bio je pothvat kojemu su i te kako
htjeli kumovati duboko religiozni kato-

lici, podšerif i njegova žena - iako je Perry odbio sugestiju gospode Meier da
porazgovara s ocem Goubeauxom, mjesnim svećenikom. (Perry je odgovorio:
"Svećenici i koludrice imaju mnogo izgleda sa mnom. Još nosim tragove koji to
dokazuju.") I tako su za vrijeme vikenda Meierovi pozvali Cullivana da u
nedjelju ruča sa zatvorenikom u njegovoj ćeliji.
Perry se razveselio mogućnosti da zabavi svog prijatelja i da ga ugosti, pa se
činilo da sastavljanje jelovnika - punjena i pečena divlja guska s umakom i
pire-krumpirom, grašak, salata u hladetini, vrući biskvit, hladno mlijeko,
svježe pečeni minjoni s trešnjama, sir i kava - više obuzima njegovu pažnju nego
ishod suđenja (koje on, istini za volju, nije smatrao uzbudljivom stvari: "Ti
prerijski volovi izglasat će vješanje brže nego što svinja posrče svoj obrok.
Pogledaj im oči. Neka budem proklet ako sam ja jedini ubojica u sudnici").
Cijelo nedjeljno jutro proveo je pripremajući se za doček gosta. Dan je bio
topao, malo vjetrovit, pa su sjene listova, još nejaki izdanci na granama drveta
koje je dodirivalo prozor ćelije, đavolski uznemiravali Perrvjevu pitomu
vjevericu. Big Red progonio je nemirne sjene dok je njegov gospodar meo ćeliju,
brisao prašinu, četkao toalet i čistio stol od nakupljene literature. Stol je
imao poslužiti kao trpeza, a kad ga je Perry napokon namjestio, izgledao je
izvanredno gostoljubivo, jer je gospoda Meier za tu svrhu posudila Perrvju
laneni stolnjak, naškrobljene ubruse, svoj najbolji porculan i srebrni pribor za
jelo.
Cullivan je bio impresioniran - zazviždao je kad su sve te đakonije bile
donesene na poslužavniku i postavljene na stol. Prije nego je sjeo zapitao je
domaćina dopušta li mu da izrekne molitvu i blagoslov. Uspravne glave i lomeći
prste domaćin je slušao kako Cullivan pognute glave i priljubljenih dlanova
intonira: "Blagoslovi nas, o Bože, i ove tvoje darove koje nam daješ iz tvog
izobilja, zahvaljujući milosti Krista, našeg Gospoda. Amen." Perry je mrmljajući
primijetio da po njegovu mišljenju sva zasluga za to pripada gospodi Meier. "Ona
je sve to pripremila. Dobro", kazao je zagrabivši tanjur svog gosta, "doista je

322

523

ugodno što te vidim, Done. Izgledaš uvijek isto. Ni najmanje se nisi izmijenio."
Cullivan, koji je izgledao kao oprezni bankovni činovnik prorijeđene kose i imao
lice koje se prilično teško zapamti, složio se da se izvana nije mnogo
promijenio. Ali njegova unutrašnjost, čovjekova nevidljivost, e to je sasvim
druga stvar: "Ja sam plutao. Nisam znao da je Bog jedina stvarnost. Kad to
jednom shvatiš, tada sve dolazi na svoje mjesto. Život ima smisla, a isto tako i
smrt. Dječače, da li se ti stalno ovako hraniš?"
Perry se nasmijao. "Gospoda Meier je fantastična kuharica. Trebalo je da kušaš
njenu španjolsku rižu. Otkad sam ovdje nadebljao sam se sedam i pol kilograma.
Dakako da sam inače spadao u mršaviju rulju. Izgubio sam mnogo na težini dok smo
Dick i ja paklenski jurili cestama - ne znam jesmo li ikada pošteno ručali. Sve
to vrijeme bili smo paklenski gladni. Uglavnom smo živjeli kao životinje. Dick
bi uvijek krao konzerviranu hranu iz trgovina s namirnicama. Pečeni grah i
konzervirani špageti. To bismo otvorili u kolima i progutali onako hladno.
Životinje. Dick uživa u kradi. To je kod njega nešto emotivno - bolest. I ja sam
lopov, ali jedino ako nemam novaca da platim. Sve da ima sto dolara u džepu,
Dick bi ipak maznuo gumu za žvakanje."
Kasnije, dok su pušili i pili kavu, Perry se vratio na temu krade. "Moj
prijatelj Willie-Jay bi često o tome govorio. Govorio bi da su svi zločini samo
varijante krade. Uključujući i ubojstvo. Kad ubiješ čovjeka, ukradeš mu život.
Vjerujem da me to ubraja u prilično istaknute lopove. Vidiš, Done - ja sam ih
ubio. Dolje u sudnici stari je Dewey to izveo tako kao da sam ja izmijenio iskaz
samo zbog Dickove majke. Međutim nije tako. Dick mi je pomogao - on je držao
baterijsku svjetiljku i skupljao čahure. I točno je da je to bila njegova ideja.
Ali Dick nije pucao u njih, on to nije kadar učiniti - premda je prokleto brz
kad mu se pruži prilika da pregazi nekog starog psa. Ja ne znam zašto sam to
učinio." Namrgodio se kao da je progovorio o nekom sasvim novom problemu, kao da

je netom iskopao kamen zapanjujuće, neodredive boje. "Ja ne znam zašto", ponovio
je kao da sad taj kamen drži prema svjetlu, naginjući ga sad ovako, sad onako.
"Bio sam ljut na Dicka. Tobože grozni pametnjaković i četovoda. Ali nije to bio
Dick. Ili strah da budemo prepoznati. Ja sam bio spreman da pristanem na tu
kocku. A nisam to učinio niti zbog nečega što su Clutterovi učinili. Oni mi nisu
nikad nanijeli zlo. Kao drugi ljudi. Kao drugi ljudi u toku cijelog mog života.
Možda su baš Clutterovi bili oni koji su morali za sve njih platiti."
Cullivan je vršio eksperimente pokušavajući saznati dubinu eventualne Perrvjeve
grižnje savjesti. Nema sumnje da je njegova grižnja savjesti dovoljno duboka da
bi mogla izazvati njegovu želju da mu Bog oprosti i smiluje mu se. Perry se
zapita: "Je li mi žao? Ako ti na to ciljaš - nije mi žao. Ja o tome ništa ne
osjećam. Volio bih da nešto osjećam. Ali ništa s tim u vezi ni najmanje me ne
zabrinjava. Pola sata nakon što se to dogodilo Dick je izvaljivao šale, a ja sam
se na njih cerio. Možda mi nismo humani. Ja sam toliko human koliko je dovoljno
da mi bude žao zbog mene. Žao mi je što neću moći izaći odavle kad ti budeš
odlazio. Ali to je sve." Cullivan je jedva mogao shvaćati takvu bezbrižnost.
Perry je konfuzan, u njemu je sve postavljeno naglavce, jer je nemoguće da
postoji jedan čovjek toliko lišen savjesti i žaljenja. Perry je zapitao: "Zašto?
Vojnici zbog toga ne gube san. Oni ubijaju i za to dobivaju odlikovanja. Dobri
ljudi Kansasa žele da me objese - i naći će se tip koji će me objesiti s
najvećim zadovoljstvom. Ubijati je jednostavno, čak mnogo jednostavnije nego
krivotvoriti čekove. Da te podsjetim: Ja nisam Clutterove poznavao niti puni
sat. Da sam ih doista poznavao, držim da bih drugačije osjećao prema njima. Tada
ne bih mogao živjeti mirno sam sa sobom. Ali onako kako se dogodilo, to ti je
isto kao da sam pucao u ciljeve na nekoj streljani."
Cullivan je šutio, a njegova je šutnja zabrinula Perryja, jer ju je protumačio
kao nezadovoljstvo. "Do đavola, Done, nemoj me prisiljavati da postupam s tobom
kao licemjer. Da izbubetam što

324
325

bilo - kako mi je jako žao, kako me sada zaokuplja samo jedna želja, a ta je da
se vučem na koljenima i da molim. Te stvari nisu po mom ukusu. Ne mogu preko
noći prihvatiti ono što sam uvijek negirao. Istina je u tome da si ti za mene
učinio mnogo više nego ikakav - kako to vi nazivate - bog. Ili će ikada učiniti.
Jednostavno zato što si mi pisao, što si se potpisao kao 'prijatelj'. I to u
trenutku kad nemam nikakvih prijatelja. Osim Joea Jamesa." Joe James je mladi
indijanski drvosječa s kojim je svojevremeno živio u šumi nedaleko od
Bellinghama, Washing-ton. "To je vraški daleko od Garden Citvja. Dobrih dvije
tisuće milja. Napisao sam Joeu u kakvoj sam gužvi. Joe je siromah koji ima
sedmoro djece na grbači, ali obećao je da će doći ovamo pa makar morao pješke
prevaliti put. Još se nije pojavio, a možda i neće, premda se ja nadam da hoće.
Joe me uvijek volio. Voliš li me i ti, Done?"
"I ja te volim."
Cullivanov mekan ali siguran odgovor zagrijao je Perrvja i izazvao njegovo
zadovoljstvo. Nasmijao se i dodao: "U tom slučaju si i ti svojevrsna budala."
Odjednom je ustao, otišao do ugla ćelije i zgrabio metlu. "Ja ne znam zašto
moram umrijeti medu strancima. Tako da oko mene stoji grupica prerijskih volova
i gleda kako me dave. Sranje. Bit će najbolje da se sam ubijem." Podigao je
metlu i njene guste potkresane dlake pritisnuo na žarulju koja je svijetlila na
stropu. "Treba samo da odvijem žarulju, razbijem je i prerežem žile. To bi
trebalo da učinim. Još dok si ti ovdje. Netko kome je do mene barem malo stalo."
Suđenje je nastavljeno u ponedjeljak ujutro u 10 sati. Nakon devedeset minuta
ono je prekinuto, jer je za to kratko vrijeme obrana završila svoj posao.
Optuženi su odbili da svjedoče u vlastitu korist i prema tome nije se
postavljalo pitanje jesu li Hickock ili Smith bili stvarni materijalni
izvršitelji ubojstva obitelji Clutter.

Prvi od pet svjedoka koji su se tog dana pojavili bio je g. Hickock. Veoma
upalih očiju. Premda je govorio s nekom uzvišenom i tužnom jasnoćom, samo jedna
stvar koju je izrekao bila je relevantna za slučaj. Kad je govorio o privremenom
duševnom poremećaju. Dodao je da je njegov sin zadobio niz ozljeda na glavi za
vrijeme automobilskog sudara u srpnju 1950. godine. Prije te nesreće Dick je bio
"zadovoljan i sretan dječak", koji je dobro učio u školi, bio popularan medu
svojim razrednim vršnjacima i prijateljima, pažljiv prema roditeljima. "Nitko
nije imao ništa protiv njega."
Blago vodeći svjedoka, Harrison Smith gaje zapitao: "Moram vas zapitati jeste li
vi poslije srpnja 1950. zapazili neke promjene u ličnosti, običajima i ponašanju
svog sina Richar-da?"
"Više se nije ponašao kao isti dječak."
"Kakve ste promjene zapazili?"
Zamišljeno oklijevajući, g. Hickock ih je nekoliko nabrojio: Dick je postao
mrzovoljan i nemiran, počeo je tumarati s drugim muškarcima, propio se i kockao.
"Jednostavno kazano, on više nije bio isti dječak."
Logan Green je u unakrsnom ispitivanju odmah izazvao posljednju tvrdnju.
"Gospodine Hickock, kažete da nikad niste imali poteškoća sa svojim sinom, nego
tek nakon 1950?"
"... mislim daje bio uhapšen 1949."
Kiseli osmijeh savio je Greenove tanke usnice. "Sjećate li se zbog čega je bio
uhapšen?"
"Bio je optužen da je provalio u trgovinu mješovite robe." "Optužen? Zar on nije
priznao da je provalio u trgovinu?" "Točno je. Priznao je."
"A to je bilo 1949 A sada nam kažete da je vaš sin promijenio ponašanje i
običaje nakon 1950. godine?"
"Ja bih to tako rekao, da. "
"Želite li možda kazati da je poslije 1950. postao dobar momak?"
326

327

Napad jakog kašlja uzdrmao je starca; pljunuo je u maramicu. "Ne", odgovorio je,
promatrajući ispljuvak. "Ja ne bih tako rekao."
"Pa o kakvoj je promjeni onda riječ?"
"Pa, bilo bi to teško objasniti. On se jednostavno nije više ponašao kao raniji
dječak."
"Mislite li kazati da je izgubio svoje kriminalne sklonosti?" Tužiteljev napad
izazvao je praskanje smijeha u sudnici, uzbuđenje i vatru koju je odmah ugasio
srdit pogled sucaTatea. Gospodina Hickocka, koji je sad oslobođen daljnje muke,
zamijenio je doktor W. Mitchell Jones.
Doktor Jones se predstavio sudu kao liječnik koji "specijalizira psihijatriju";
podupirući svoju kvalifikaciju rekao je da je od 1956. vodio brigu o oko tisuću
pet stotina pacijenata i sve to u svojoj funkciji psihijatra u Državnoj bolnici
u Topeki, Kansas. Posljednje dvije godine radi u Državnoj bolnici Larned, u
kojoj je na dužnosti šefa odjela za duševno bolesne kriminalce.
Harrison Smith je zapitao svjedoka: "S koliko ste ubojica otprilike imali
posla?"
"Otprilike dvadeset pet."
"Doktore, htio bih vas zapitati poznajete li mog branjenika Eugenea Hickocka?"
"Poznajem."
"Jeste li imali prilike da ga profesionalno ispitate?"
"Da, gospodine... izveo sam psihijatrijsku ocjenu gospodina Hickocka."
"Jeste li na temelju vaših ispitivanja stekli mišljenje da je Richard Eugene
Hickock znao lučiti dobro od zla za vrijeme izvršenja zločina?"
Svjedok je bio punašan čovjek od dvadeset osam godina, poput mjeseca okruglog,
ali inteligentnog i suptilno finog lica-Duboko je uzdahnuo kao da se želi
pripremiti na dug odgovor, ali ga je sudac upozorio da to ne mora učiniti: "Vi
na pitanja možete odgovoriti sa da ili sa ne, doktore. Ograničite svoj odgovor
nabili ne."

redu." ' ¦¦•.¦¦-;>-'!>< ¦ , '•

¦¦¦<¦¦•¦*>¦¦.'¦'>¦¦<¦,>,"..,*.<,.¦
"Dakle, što vi mislite?"
"Ja mislim da je g. Hickock unutar uobičajenih definicija znao dijeliti dobro od
zla."
Vezan M'Naghtenovim pravilom ("uobičajene definicije"), odnosno pravnom formulom
koja je potpuno slijepa na boje kad su u pitanju gradacije od crnog prema
bijelome, doktor Jones nije mogao drugačije odgovoriti. Ali dakako da je takav
odgovor bio hladan tuš za Hickockova branitelja koji ga je beznadno zapitao:
"Možete li kvalificirati svoj odgovor?"
Bilo je to beznadno, jer bez obzira na činjenicu što je doktor Jones pristao da
detaljno objasni svoj odgovor, optužba je imala pravo da se tome usprotivi, što
je i učinila, citirajući kansaški zakon koji na određena pitanja ne dopušta
druge odgovore osim da i ne. Sudac je prihvatio prigovor optužbe i svjedok je
otpušten. Međutim, da je doktoru Jonesu bilo dopušteno da nastavi govoriti, evo
što bi on kazao kao svjedok: "Richard Hickock je natprosječne inteligencije,
lako prihvaća nove ideje i ima širok fundus informacija. Budno prati što se
zbiva oko njega i ne pokazuje znakove duševne smućenosti ili dezorijentacije.
Njegovo je mišljenje dobro organizirano i logično, a čini se da održava dobar
kontakt sa stvarnošću. Premda ja nisam pronašao uobičajene znakove organskog
oštećenja mozga - gubitak pamćenja i sposobnosti oblikovanja konkretnih ideja,
intelektualni raspad - to ipak ne može biti u cijelosti isključeno. God. 1950.
doživio je ozbiljnu povredu glave s potresom mozga i nekoliko satova nesvjestice
- ja sam to utvrdio služeći se podacima iz medicinskog arhiva. Kaže da je imao
razdoblja potpunog zamračenja svijesti, razdoblja amnezije, a od vremena otkad
datira i najveći dio njegova antidruštvenog ponašanja neprestano ga muči
glavobolja. Kaže da nije bio podvrgnut medicinskim pretragama s ciljem da se
definitivno dokaže ili isključi postojanje moždanog oštećenja. Kompletna
psihijatrijska ocjena uopće nije moguća prije spomenutih medicinskih pretraga...
Hickock pokazuje znakove emotivne

328

329

abnormalnosti. Činjenica da je znao što radi, ali da je ipak u tome ustrajao,

vjerojatno je najjasnija demonstracija tog stanja On je kao osoba veoma
impulzivan u mišljenju i u akciji, veoma olako čini stvari bez razmišljanja o
posljedicama ili o budućim teškoćama koje će izazvati sebi ili drugima. Čini se
da nije kadar učiti iz iskustva i pokazuje neuobičajene karakteristike čovjeka
kod kojeg se razdoblja produktivne aktivnosti smjenjuju s očigledno neodgovornim
postupcima. Za razliku od potpuno normalne osobe, on ne može podnositi osjećaj
neuspjeha i frustracije i ne pokazuje dovoljnu sposobnost da se oslobodi takvih
osjećaja osim kroz antisocijalno ponašanje... Njegovo samopoštovanje veoma je
nisko, i potajice se u odnosu na druge osjeća inferiornijim, a nezadovoljan je i
svojim seksualnim potencijalom. Takve osjećaje čini se da kompenzira snovima o
bogatstvu i moći, što se očituje u sklonosti da se hvali svojim uspjesima, da
rastrošno postupa s novcem kada ga ima i da je krajnje nezadovoljan jedinim
normalnim, polaganim napredovanjem karakterističnim za posao koji radi... Nije
sasvim slobodan u svojim odnosima s drugim osobama i pokazuje patološku
nesposobnost za formiranje i održavanje trajnih prijateljstava. Premda on
propovijeda uobičajene moralne standarde, u njegovim postupcima ti standardi
očigledno ne djeluju. Sažeto rečeno, on pokazuje prilično tipične karakteristike
onoga što se u psihijatriji naziva ozbiljnim karakternim poremećajem. Važno je
da budu poduzeti koraci koji bi isključili mogućnost organskog oštećenja mozga,
jer ako postoje, tada valja reći da su mogli bitno utjecati na njegovo ponašanje
tokom prošlih nekoliko godina, i u vrijeme zločina."
Svjedočenjem psihijatra završila je Hickockova planirana obrana, pa je preostala
još jedino mogućnost da ona bude iskorištena u toku kasnijeg, formalnog
obraćanja poroti. Sad je bio na redu Arthur Fleming, Smithov postariji
branitelj. On je predstavio sudu četiri svjedoka: velečasnog Jamesa E. Posta,
protestantskog pastora u Kaznionici države Kansas; Perrvjevog prijatelja
Indijanca, Joea Jamesa, koji je tog jutra napokon sti-

gao putujući autobusom jedan dan i dvije noći od svoje kuće izgubljene u
divljini dalekog sjeverozapada; Donalda Culliva-na i još jednom doktora Jonesa.
Osim liječnika, prva trojica su predloženi kao "karakterni svjedoci", tj. osobe
od kojih se očekuje da optuženima pripišu i nekoliko ljudskih crta. Oni se nisu
proveli bogzna kako dobro, iako je svaki od njih iznio nekoliko povoljnih
primjedbi pred optužbom koja je protestirala i koja je izjavila da su osobni
komentari takve vrste "nekompetentni, nevažni, nematerijalni"; pa ih je
nastojala ušutkati i odmah odbaciti.
Na primjer Joe James, tamne kose i puti čak tamnije od Perrvja. Ta okretna
figura koja je u svojoj izblijedjeloj lovačkoj košulji i mokasinkama izgledala
kao da je tog trenutka misteriozno provirila iz mraka neke šume - Indijanac je
ispričao sudu kako su optuženi i on živjeli zajedno otprilike dvije godine. "Pe-
rry je bio simpatičan mladić, dječak kojeg su voljeli svi susjedi; koliko je
meni poznato, nikad nije učinio nešto što ne bi bilo u redu." Država u liku
tužitelja tu ga je zaustavila. Zaustavila je i Cullivana kad je rekao: "U
vrijeme kad sam bio s njim u Armiji Perry je bio vrlo simpatičan drug."
Velečasni Post preživio je nešto duže, jer on nije pokušavao izravno iznositi
komplimente u korist zatvorenika, već je sa simpatijama opisivao jedan susret s
njim u Lansingu. "Prvi sam put ugledao Perrvja Smitha kad je ušao u moju
kancelariju, u kapeli zatvora, držeći sliku koju je naslikao, portret - glava i
ramena - Isusa Krista, kojeg je naslikao pastelnim olovkama. Htio mi ga je
pokloniti za upotrebu u kapeli. Od tog dana ta slika visi na zidu kapele."
Fleming gaje zapitao: "Imate li fotografiju te slike?" Svećenik je imao pun omot
fotografija, ali kad ih je izvadio s očiglednom namjerom da ih podijeli
porotnicima, razdraženi Logan Green je skočio na noge: "Ako se časni sud slaže,
ovo ovdje ide suviše daleko..." Časni se sud pobrinuo da ne ode predaleko.
Sad se pojavio doktor Jones, kojemu je nakon preliminarnih pitanja koja su
pratila njegovo prvo istupanje pred sudom Fle-

330

331

ming postavio sudbinsko pitanje: "Jeste li u toku vaših razgovora i ispitivanja

Perrvja Edwarda Smitha stekli mišljenje o tome da je on znao u vrijeme događaja
lučiti dobro od zla?" Sud je ponovno upozorio svjedoka: "Odgovorite sa da ili
ne, jeste li stekli neko mišljenje?"
"Ne."
U Zagoru iznenađenog mrmljanja Fleming je iznenadio samog sebe rekavši: "Možete
poroti kazati zašto nemate mišljenja."
Green se usprotivio: "Čovjek nema mišljenja, i to je tako." A to je, pravno
govoreći, doista bilo tako.
Ali da je doktoru Jonesu bilo dopušteno da iznese razlog svoje nesigurnosti, on
bi rekao: "Perry Smith pokazuje sigurne znakove teškog duševnog oboljenja.
Njegovo djetinjstvo, kako mi je ispričano, a kako sam djelomično i sam utvrdio
iz zatvorskog arhiva, bilo je obilježeno brutalnošću i pomanjkanjem brige obaju
roditelja. Čini se da je odrastao bez cilja, usmjeravanja, bez ljubavi, da nikad
nije stekao čvrst osjećaj za moralne vrijednosti... On je orijentiran,
izvanredno oprezan prema stvarima koje se zbivaju oko njega, ne pokazuje znakove
smućenosti. Inteligencija mu je iznad prosjeka i posjeduje širok krug
informacija ako uzmemo u obzir njegovo gotovo nikakvo školovanje... Dvije crte
njegove ličnosti ističu se kao izrazito patološke. Prva je njegova paranoidna
orijentacija prema svijetu. Sumnjičavo i s nepovjerenjem odnosi se prema
drugima, pokazuje sklonost uvjerenju da ga drugi progone, da nisu fer prema
njemu i da ga ne razumiju. Nevjerojatno je osjetljiv na tuđe kritike prema sebi,
ne može podnositi da s njim zbijaju šale. Veoma brzo otkriva tuđe omalovažavanje
ili uvredljivo ponašanje, veoma često krivo tumači dobronamjerne primjedbe.
Osjeća veliku potrebu za prijateljstvom i razumijevanjem, ali se nevoljko
povjerava drugima, a kada to čini, automatski očekuje da će biti krivo shvaćen
ili izdan. Veoma je slaba i neadekvatna njegova sposobnost da procjenjuje namje'
re ili osjećaje drugih osoba, veoma slabo luči stvarne situacije
r.
' od svojih vlastitih mentalnih projekcija. Ljude veoma često svrstava u red
licemjera, neprijatelja koji zaslužuju sve što je on kadar da im učini. Srodna
toj prvoj crti je druga, a to je stalni, slabo kontrolirani bijes, koji ga lako
hvata čim iole nasluti da je prevaren, nadigran, ponižen ili omalovažavan od
drugih osoba. U prošlosti je njegov bijes bio uglavnom usmjeren na ličnosti koje
predstavljaju autoritet - otac, brat, narednik u vojsci, policajac nadležan za
uvjetni otpust - prema kojima je više puta iskazao nasilnički stav napadača. I
on i njegovi znanci znali su ta njegova mahnitanja, za koja on kaže da se
nadimaju' u njemu, a koja on gotovo nikako nije uspijevao svladavati. Kad bi ih
okrenuo prema sebi, mahnitanja i ljutnja pretvarali bi se u samoubilačke ideje.
Neodgovarajući stupanj njegove ljutnje i pomanjkanje sposobnosti da je
kontrolira ili usmjeri u odgovarajućem pravcu odražavaju glavnu slabost
strukture ličnosti... Osim tih - crta, subjekt pokazuje početne blage znakove
nereda misaonih procesa. Jedva je sposoban da organizira svoje razmišljanje,
čini se da nije kadar projicirati ili sumirati svoje misli, gubeći se najčešće u
detaljima, a neke njegove misli pokazuju magijsku kvalitetu, ako pod tim
podrazumijevamo nepoštovanje realnosti... Uspostavio je samo nekoliko bliskih
emotivnih veza s drugim osobama, ali i njih bi narušile manje krize. Slabo
osjeća za druge osobe izvan veoma uskog kruga prijatelja, a ljudskom životu
pridaje veoma malu vrijednost. To emotivno raslojavanje i dobrostivost na
određenim područjima samo su dokaz više njegove duševne abnormalnosti. Za
egzaktnu psihijatrijsku dijagnozu bilo bi potrebno duže ispitivanje, ali
struktura njegove sadašnje ličnosti veoma je blizu paranoidno shizofreničkog
reagiranja."
Značajno je da je nadaleko poštovani veteran sudske psihijatrije, doktor Joseph
Satten s klinike Menninger u Topeki, Kan-sas, konzultirao dra Jonesa i podržao
njegovu ocjenu Hickocka i Smitha. Doktor Satten, koji je kasnije posvetio veliku
pažnju tom slučaju, sugerira daje zločin - premda do njega ne bi došlo da nisu
iskrsli medučinovi trzavica između počinitelja - u biti

332

333 i

-%;¦:¦'

i djelo Perryja Smitha koji, prema njegovim riječima, predstavlja ¦¦ tip ubojice
kojeg je on opisao u članku: "Umorstvo bez vidljivog * motiva - Studija o
dezorganizaciji ličnosti." i U uvodu članka objavljenog u "The American Journal
of 1 Psychiatry" (srpanj 1960.), a koji je dr. Satten napisao u suradnji s
trojicom kolega, Karlom Menningerom, Invinom Rosenom i Martinom Mavmanom, odmah
je rečeno: "Pokušavajući odrediti zločinačku odgovornost ubojica zakon ih
pokušava podijeliti (kao što čini sa svim počiniteljima kaznenih djela) u dvije
grupe, u 'umno zdrave' i 'umno poremećene'. Za 'zdravog' ubojicu se vjeruje da
se ponaša na temelju racionalnih motiva koje je moguće razumjeti iako zaslužuju
osudu, dok se za 'nezdravog' ubojicu vjeruje da je ponesen iracionalno
besmislenim motivima. Kad su racionalni motivi očiti (na primjer, kad ubojica
ubija radi osobne koristi), ili kad su iracionalni motivi praćeni razočaranjima
ili halucinacijama (na primjer, kad paranoidni pacijent ubije svog navodnog
progonitelja), situacija predstavlja mali problem za psihijatra. Ubojice koji
izgledaju racionalno, koherentno i kontrolirano, a čiji ubilački akti unatoč
tome imaju bizarnu i očigledno besmislenu kvalitetu, predstavljaju, međutim,
težak problem, ako uzmemo kao indeks razmimoilaženja u sudnicama i
kontradiktorne izvještaje o istom počinitelju. Naša je teza da psihopatologija
takvih ubojica formira najmanje jedan specifičan sindrom koji želimo opisati.
Općenito uzevši, takvi pojedinci su predisponirani za opasne propuste u samoj
kontroli, što omogućuje otvoreno izražavanje primitivnog nasilja rođenog u
ranijim, sada podsvjesnim traumatskim iskustvima."
Autori su u toku četiri ponovljena sudska procesa ispitali četvoricu ljudi
osuđenih zbog očigledno nemotiviranih umorstava. Prije svojih prvih suđenja sva
četvorica su pregledana, pa je ustanovljeno da su "bez psihoza" i "duševno
zdravi". Trojica su osuđena na smrtnu kaznu, a četvrti na dugogodišnju kaznu
zatvora. U svakom od tih slučajeva bilo je zatraženo daljnje psihijatrijsko
ispitivanje, jer netko-branitelj, rođak ili prijatelj-nije

bio zadovoljan prvim psihijatrijskim vještačenjem. U jednom slučaju postavljeno

je pitanje: "Kako je moguće da tako zdrava osoba kao što je rečeno za ovu može
počiniti tako lud čin kao što je ovaj za koji je osuđena?" Nakon opisa četvorice
kriminalaca i njihovih zločina (vojnik, Crnac koji je unakazio prostitutku i
isjekao je na komade, radnik koji je zadavio 14-godišnjeg dječaka koji je odbio
njegovo seksualno navaljivanje, podnarednik koji je nožem ubio drugog dječaka
uobražavajući da mu se žrtva ruga, bolnički službenik koji je 9-godišnju
djevojčicu udavio držeći joj glavu ispod vode), autori su pretresli područja
sličnosti. Sva četvorica su napisala da je i njima samima zagonetka zašto su
ubili svoje žrtve, koje su im bile relativno nepoznate. U svakom slučaju činilo
se da je ubojica pao u disocijativan trans kao da sanja, a iz kojeg se probudio
"ugledavši odjednom" da napada žrtvu. "Najjednoobrazniji a vjerojatno i
najvažniji anamnestički nalaz sastojao se u dugotrajnoj, ponekad kroz čitav
život kontinuiranoj kontroli ispravljanja agresivnih impulsa. Npr. trojica od
četvorice ispitanika u toku svog života često su bili angažirani u tučnjavama
koje nisu bile uobičajene prepirke, a koje su u krajnjoj liniji mogle završiti
agresivnim ubojstvom da ih drugi nisu zaustavili."
Ovdje iznosimo u izvacima znatan broj ostalih primjedbi sadržanih u studiji:
"Usprkos nasilju karakterističnom za njihov život, svi ti ljudi imaju predodžbe
o sebi kao o fizički inferiornijim, slabim i za život nesposobnim osobama. U
svakom od njih anamneze su otkrile znatan stupanj seksualnih smetnji. Svima
njima su odrasle žene stvorovi koji im prijete, a u dva slučaja otkrivena je
otvorena seksualna perverzija. U ranoj mladenačkoj dobi i kasnije sva su
četvorica osjećala potajan strah da ih okolina ne smatra "fizičkim mlakonjama",
bolesnima ili osobama koje su i na drugi način fizički inferiornije od drugih...
U sva četiri slučaja postoji anamnestička evidencija o naglo izmijenjenom stanju
svijesti, najčešće u vezi s provalama nasilničkog ponašanja. Dvojica su
prolazila kroz jaka disocijati-vna stanja poput transa u toku kojih je dolazilo
do izražaja agre-

¦ i 334

335
sivno i bizarno ponašanje, dok su ostala dvojica imala možda slabije i možda
manje izražene epizode amnezije. U trenucima stvarnog agresivnog ponašanja često
su osjećali da su odijeljeni ili izolirani od sebe, kao da gledaju nekog drugog.
U anamnezi svih slučajeva utvrđene su epizode izuzetne brutalnosti roditelja
prema njima... Jedan čovjek je ispričao kako je bio ošinut bičem svaki put kad
bi se okrenuo... Drugi ispitanik je podnio teške batine kako bi se 'odučio' od
mucanja i 'neraspoloženja', a teška i surova obračunavanja podnosio je i u cilju
ispravljanja svog lošeg vladanja... U odnosu na ekstremnu silovitost, bilo
doživljenu u mašti bilo uočenu u stvarnosti, ili koju je dijete stvarno
iskusilo, anamneza svakog slučaja odgovara psihoanalitičkoj hipotezi da je
izlaganje djeteta suviše jakim stimulansima u vrijeme prije nego ih može
svladati u najbližoj vezi s ranim defektima u formiranju ličnosti, a kasnije s
jakim poremećajima u kontroli impulzivnog ponašanja. U svakom od opisanih
slučajeva ustanovljen je teški nedostatak emotivne podrške u ranoj dobi života,
bilo zbog trajne ili česte odsutnosti jednog ili obaju roditelja, bilo zbog
kaotičnog obiteljskog života, bilo zbog svjesnog odbijanja jednog ili obaju
roditelja da vode brigu o djetetu, koje je prepušteno paski drugih... Zapažene
su pojave uznemirenosti u afektivnoj sferi. U tom smislu najtipičnija je pojava
kod ispitanika da ne osjećaju ljutnju ili bijes u vezi sa silovito agresivnim
ponašanjem. Nijedan nije izjavio daje osjetio bijes u vezi s ubojstvom, niti su
bili izrazito jako i naglašeno ljuti vršeći zločin, a bez obzira na to svaki je
od njih bio kadar da izvrši tako enormnu i brutalnu agresiju... Za njihove
odnose s drugima karakteristične su emotivna plitkoća i hladnoća, što ih je
dovodilo u stanje osamljenosti i izoliranosti. Kad je riječ o toplom ili
pozitivnom (ili čak ljutitom) osjećanju prema ljudima, valja istaći da su njima
ljudi jedva realni... Trojica osuđenih na smrt izražavali su najpliće emocije u
pogledu vlastite sudbine ili sudbine svojih žrtava. Krivnja, utučenost i grižnja
savjesti upadljivo su odsutni... Takve je pojedince moguće smatrati spremnima na
ubojstvo ili u smislu nošenja preopterećenja u agresivnoj ener-
336

giji ili zbog toga što su lišeni stabilnog ja i obrambenog sustava koji kadšto
dopušta izljeve golog i arhaičnog izražavanja takve energije. Smrtonosni
potencijal može biti aktiviran naročito ako već postoji neka neuravnoteženost,
kad se buduća žrtva počinje u ubojice podsvjesno formirati kao ključna figura u
nekoj bivšoj traumatskoj konfiguraciji. Ponašanje ili čak puka nazočnost te
figure pridodaje napetost, stres, nestabilnoj ravnoteži snaga, što rezultira
naglim i ekstremnim izljevom silovitosti, slično eksploziji do koje dolazi kad
udarna igla zapali dinamit... Hipoteza podsvjesne motivacije objašnjava zašto
ubojice doživljavaju bezopasne i relativno nepoznate žrtve kao izazovne, pa
prema tome odgovarajuće ciljeve agresije. Ali zašto umorstvo? Na svu sreću
većina ljudi ne odgovara smrtonosnim izljevima čak ni na ekstremnu provokaciju.
Opisani slučajevi, s druge strane, bili su predisponirani za velike propuste u
dodiru sa stvarnošću i krajnju slabost u kontroli impulsa i to u razdobljima
povećane, napetosti i dezorganizacije. U takvim trenucima, slučajni znanac ili
čak stranac vrlo lako gube svoje 'stvarno' značenje i dobivaju identitet u
podsvjesnoj traumatskoj konfiguraciji. 'Stari' konflikt je reaktiviran i
agresivnost se brzo penje do ubilačkih razmjera... Kad se zbije takvo besmisleno
umorstvo, ono je krajnji rezultat razdoblja povećane napetosti i dezorganizacije
ličnosti ubojice, koja je započela prije dodira sa žrtvom, koja, odgovarajući
nesvjesnom konfliktu ubojice, nehotično stavlja u pogon njegov ubilački
potencijal."
S obzirom na mnoge paralele između povijesti života i ličnosti Perrvja Smitha, i
subjekata svoje studije, doktor Satten " mu sigurno daje mjesto u njihovim
redovima. Štoviše, okolnosti * zločina čine mu se takvima da apsolutno
odgovaraju konceptu ' "zločina bez očiglednog motiva". Očigledno su tri ubojstva
koja je Smith izvršio bila logički motivirana - Nancy, Kenvon i' njihova majka
trebali su biti ubijeni zato što je g. Clutter bio i ubijen. Ali prema mišljenju
dra Sattena samo je prvo umorstva • od psihološkog značenja. Kad je Smith napao
Cluttera, on je bio u stanju duševnog pomračenja, duboko na dnu shizofreničnog"
337-

M"

¦"•i

;!>"*L.

mraka, jer on nije "odjednom otkrio" da uništava čovjeka od krvi i mesa, već
"ključnu figuru u nekoj prošloj traumatskoj konfiguraciji": svog oca? Opatice iz
sirotišta koje su mu se izrugivale i tukle ga? Omrznutog narednika iz vojske?
Policijskog službenika koji mu je naredio da se "kloni Kansasa"? Jednog od njih,
ili njih sve?
U svom priznanju Smith je rekao: "Ja nisam htio čovjeku nanijeti zla. Smatrao
sam da je on fin gospodin. Blagog glasa. Smatrao sam tako sve do trenutka kad
sam mu prerezao vrat." Razgovarajući s Donaldom Cullivanom, Smith je rekao: "Oni
(Clutterovi) me nisu nikad povrijedili. Za razliku od drugih ljudi. Poput onih
koji su me povređivali cio moj život. Može biti da su baš Clutterovi morali za
to platiti."
I tako se čini da su profesionalni i amaterski analitičar nezavisnim putevima
stigli do zaključaka koji se ne razilaze.
Aristokracija okruga Finnev je s prezirom gledala na suđenje. "Nije u redu",
kazala je supruga jednog bogatog rančera, "izgledati kao da si znatiželjan na
takvu stvar." Pa ipak, posljednje sudsko zasjedanje privuklo je lijep broj
pripadnika mjesnog gornjeg sloja koji se smjestio uz običan puk. Njihova
nazočnost značila je ljubaznu gestu prema sucuTateu i Loganu Greenu, uvaženim
članovima njihova vlastitog reda. Isto tako nekoliko klupa zauzeo je velik broj
pravnika iz drugih mjesta, od kojih su mnogi prevalili velike udaljenosti. Njih
je naročito zanimalo da čuju Greenov posljednji govor upućen poroti. Green, taj
udvorno grub omaleni sedamdesetogodišnjak, uživa velik ugled medu svojim
kolegama koji se dive njegovoj tehnici kretanja na pozornici i repertoaru
glumačkih talenata, što uključuje i tako izoštren osjećaj za vrijeme kao da je
zabavljač u nekom noćnom lokalu. Budući da je iskusan pravnik u kaznenim
slučajevima, njegova uobičajena uloga je uloga branitelja, ali u ovoj stvari
tužilaštvo ga je zadržalo kao specijalnog pomoćnika Duanu Westu, jer se smatralo
da mladi

okružni tužitelj još nije sasvim kadar da vodi ovakav slučaj bez iskusne
podrške.
Ali kao što se često događa sa zvijezdama, Green je bio posljednja točka
programa. Prije njega porota je čula razumne upute suca Tatea, kao i završnu
riječ okružnog tužitelja: "Može li u vašim glavama postojati jedna jedincata
sumnja u krivnju ovdje optuženih? Ne! Bez obzira na to tko je povukao obarač na
lovačkoj pušci Richarda Eugena Hickocka, oba čovjeka su jednako kriva. Postoji
samo jedan način osiguranja da ti ljudi više nikada ne tumaraju kroz naselja i
gradove naše zemlje. Mi zahtijevamo najvišu kaznu - smrt. Taj zahtjev ne
iznosimo u znak odmazde, već u svoj poniznosti..."
Zatim je trebalo saslušati govore branitelja. Flemingov govor, koji je jedan
novinar opisao kao "prodaju bez mnogo riječi", bio je u stvari blaga crkvena
propovijed: "Čovjek nije životinja. On ima tijelo i on ima dušu koja vječno
živi. Ja držim da čovjek nema prava uništiti tu kuću, hram u kojemu duša
boravi..." Premda je i on apelirao na navodne kršćanske osjećaje članova porote,
Ha-rrison Smith je zapravo kao svoju glavnu temu iznio zla smrtne kazne: "To je
ostatak ljudskog barbarskog razdoblja. Zakon nam kaže da ne valja oduzimati
ljudske živote, a čas zatim daje nam primjer za to, što je jednako zlo, gotovo
jednako zlo kao i zločin koji kažnjava. Država nema pravo na oduzimanje života.
To nije djelotvorno. To ne suzbija zločin, već samo pojeftinjuje ljudski život i
izaziva još više ubojstava. Mi tražimo milost. Dakako da je doživotni zatvor
mala milost koju tražimo..." Publika nije bila naročito pažljiva. Jedan porotnik
kao da je bio zatrovan brojnim zijevanjima i proljetnom groznicom koja je
otežavala zrak; sjedio je narkotiziranih očiju i tako razvaljenih vilica da su
mu pčele mogle ulijetati i izlijetati iz usta.
Green ih je probudio. "Gospodo", obratio im se govoreći bez bilježaka, "upravo
ste saslušali dvije energične molbe za samilost prema optuženima. Čini mi se da
je sretna okolnost što ta dvojica uvaženih branitelja, g. Fleming i g. Smith,
nisu bili u Clut-terovoj kući te strašne noći - veoma sretna okolnost što se
nisu

338

339

našli tamo moleći milost za osuđenu obitelj. Jer da su bili tamo - dakle, idućeg
bismo jutra izbrojili više od četiri lesa."
Dok je bio dječak u svom rodnom Kentuckvju, Greena su zvali Ružičasti, a taj je
nadimak imao zahvaliti pjegama na licu; sada, dok se šepirio pred porotom,
težina njegova zadatka zagrijala mu je lice i osula ga ružičastim pjegama. "Nije
mi namjera da se upuštam u teološke debate. Ali pretpostavljao sam da će
branitelji citirati Bibliju kao argument protiv smrtne kazne. Čuli ste da je
Biblija bila citirana. Ali i ja znam čitati."
Naglo je otvorio Stari zavjet. "A sada evo nekoliko stvari koje ova knjiga kaže
na tu temu. U Knjizi izlaska, glava dvadeseta, stih trinaesti, imamo jednu od
Deset zapovijedi: 'Ne ubij'. To se odnosi na nezakonito ubijanje. Naravno da je
tako, jer u sljedećem poglavlju, stih dvanaesti, kazna za neposluh Zapovijedi
glasi: 'Tko udari čovjeka, a ovaj umre, i sam će umrijeti'. A sada bi g. Fleming
htio da povjerujete kako je sve to izmijenjeno dolaskom Krista. Nije tako. Jer
Krist kaže: Ne pomišljajte da sam došao uništiti zakon, ili proroke. Ja nisam
došao da uništavam, već da ga ispunjavam. "I najzad", Green je nešto petljao i
činilo se da je slučajno zatvorio Bibliju, što je ugledne pravnike u dvorani
natjeralo da se zacerekaju, udarajući se međusobno laktovima, jer je to bio
veoma cijenjeni trik iz sudnice - pravnik koji čita Bibliju pravi se kao da je
izgubio pronađenu i označenu stranicu i onda nastavlja kao što je sad Green
nastavio: "Nije važno. Mislim da mogu citirati napamet. Knjiga postanka,
poglavlje deveto, stih šesti: 'Tko prolije čovjekovu krv, njegovu će krv čovjek
proliti!'"
"Ali", nastavio je Green, "ne vidim da ćemo išta postići natežući se oko
Biblije. Naša država određuje kaznu za ubojstvo s predumišljajem - doživotni
zatvor ili smrt vješanjem. To je zakon. Gospodo, na vama je da ga oživotvorite.
A ako je ikada postojao slučaj koji je opravdavao smrtnu kaznu, onda je to ovaj
slučaj. To su bila začudna, okrutna umorstva. Četvoro vaših sugrađana ubijeni su
poput svinja u oboru. A zbog čega? Ni iz osvete ni iz mržnje. Već radi novca.
Novca. Bilo je to hla-

dnokrvno i proračunato vaganje toliko unci srebra naprama toliko unci krvi. I
kako jeftino su ti životi kupljeni! Samo za grabež u vrijednosti od četrdeset
dolara! Deset dolara za jedan život!" Okrenuo se oko sebe i uperio prst s kojim
je šetao amo-tamo između Hickocka i Smitha. "Došli su naoružani lovačkom puškom
i bodežom. Došli su s namjerom da opljačkaju i ubiju..." Glas mu je zadrhtao,
pao je duboko i iščeznuo kao da se ugušio od vlastitog prezira prema dobroćudnim
optuženicima koji su žvakali gumu. Okrenuvši se još jednom prema poroti, hrapavo
je zapitao: "Što namjeravate učiniti? Sto namjeravate učiniti s ovim ljudima
koji čovjeku vežu ruke i noge, prerezu mu vrat i prospu mozak? Dati im minimalnu
kaznu? Da, a to je samo jedna od četiri točke. A što da kažemo o Kenvonu
Clutteru, dječaku pred kojim je bio cio život, koji je .beznadno bio svezan
gledajući smrtnu borbu svog oca. Ili mlada Nancy Clutter koja je slušala
pucnjeve i znala da je sljedeća na redu. Nancy koja moli da joj poštede život:
'Nemojte. Oh, molim vas, nemojte. Molim vas! Molim vas!' Kakva agonija! Kakvo
neizrecivo mučenje! I onda ostaje majka, zavezana, začepljenih usta, a morala je
slušati kako jedan po jedan umiru njen muž, njena ljubljena djeca. Morala je
slušati sve dok ubojice, ovi što sjede ispred vas, nisu ušli u njenu sobu,
uperili pušku u njene oči i potegli obarač koji je dokrajčio postojanje jedne
obitelji."
Green je napravio malu stanku i nježno dotakao izraslinu na stražnjem dijelu
svog vrata, sazrelo ispupčenje koje je izgledalo kao da će sad na eksplodirati,
poput bijesom obuzetog čovjeka na čijem se vratu nalazilo. "Dakle, gospodo, što
ćete učiniti? Odrediti im minimum? Vratiti ih u kaznionicu i dati im izgleda da
pobjegnu ili se okoriste uvjetnim otpustom? Idući put kad se dadnu na ubijanje
možda će vaša obitelj biti na redu. Ja vam kažem", svečano je kazao gledajući na
porotu kao da izaziva svakog njenog člana osobno, "neki od naših strašnih
zločina događaju se samo zato što je jednom skupina dobrostivih po-rotnika
odbila da izvrši svoju dužnost. A sada, gospodo, ja sve prepuštam vama i vašoj
savjesti."

340

341

" Sjeo je. West mu je prišapnuo: "Gospodine, bilo je to majs-: torski

izvedeno."

Ali bilo je nekoliko Greenovih slušatelja koji su bili manje "oduševljeni; pošto
se porota povukla na vijećanje, jedan od I njih, mladi reporter iz Oklahome,
izmijenio je oštre riječi s j drugim reporterom, Richardom Parrom iz Kansas
Citvja, do-i pisnikom "Stara". Čovjeku iz Oklahome se Greenov govor činio 1
"huškačkim" i "brutalnim".

" "On je jednostavno govorio istinu", odgovorio mu je Parr. "Istina može

biti brutalna. Da iskujem originalnu frazu." "Ali nije trebao udarati tako jako.
To nije u redu." "Sto nije u redu?"

"Cijelo suđenje. Ta dvojica nemaju nikakve šanse." "Za razliku od Nancy Clutter,
kojoj su njih dvojica pružili šansu.

"Perry Smith. Moj bože. Proživio je tako truo život..." Parr je odgovorio: "Ima
mnogo ljudi čiji životopisi odgovaraju životu tog malog kopileta. Uključujući i
mene. Možda ja suviše pijem, ali te uvjeravam da nikad nisam hladnokrvno ubio
četvoro ljudi."
"Daaa, a kako je s vješanjem kopileta? I to je prilično prokleto hladnokrvno."

Čuvši taj razgovor, priključio im se i velečasni Post. "Dakle", započe dijeleći

male fotoreprodukcije Isusova portreta koji je naslikao Perry Smith, "bio tko
bio, onaj tko naslika ovakvu sliku ne može biti potpuno zao. Pa ipak, teško je
znati što da se radi. Smrtna kazna nije odgovor: ona ne daje grešniku dovoljno
vremena da se vrati Bogu. Ponekad očajavam." Srdačan prijan sa zlatnim zubima i
srebrnastosijedom kosom srdačno je ponavljao: "Ja ponekad očajavam. Kadšto
mislim daje stari Doc Savage imao pravu ideju." Doc Savage kojega je spominjao
bio je izmišljeni junak, ali veoma popularan među mladim čitateljima jeftinih
časopisa prošle generacije. "Ako se vi, momci, sjećate, Doc Savage bijaše neka
vrst nadčovjeka. Osposobio se na svakom području - medicina, nauka, filozo-
.' 342

fija, umjetnost. Malo je bilo toga što stari Doc nije znao ili nije mogao. Jedna
od njegovih ideja bila je u tome što je namislio da svijet oslobodi od
zločinaca. Najprije je kupio veliki otok na oceanu. Zatim su on i njegovi
pomoćnici - on je imao vojsku izvježbanih pomoćnika - kidnapirali sve kriminalce
svijeta i odveli ih na otok. A onda je Doc Savage operirao njihove mozgove.
Uklanjao bi dijelove koji su sadržavali zle primisli. I kad su ozdravili, bili
su svi pošteni građani. Oni nisu mogli činiti zločine, jer je taj dio njihova
mozga bio izvađen. Sada mi pada na pamet da bi kirurgija takve vrste mogla
doista biti odgovor na nj."
Prekinulo ga je zvono, znak da se porota vraća. Porota je vijećala četrdeset
minuta. Mnogi posjetitelji su predviđali brzu odluku, pa nisu ni napustili svoja
mjesta. Međutim, po suca Tatea valjalo je poći na njegovu farmu, jer je otišao
da nahrani konje. Kad se napokon pojavio u crnoj halji koju je na brzinu bacio
na sebe, poroti se obratio s impresivnim mirom i dostojanstvom: "Gospodo
porotnici, jeste li donijeli odluku?" Njihov predvodnik je odgovorio: "Jesmo,
časni suce." Sudski podvornik je stavio pred suca zapečaćene odluke.
Vlak zviždi, trube ekspresnog vlaka linije Santa Fe prodrle su u sudnicu. Tateov
duboki glas imao je za pratnju urlike vlaka dok je čitao: "Točka jedan. Mi,
porota, ustanovljavamo da je optuženi Richard Eugene Hickock kriv zbog ubojstva
s predumišljajem, a kazna je smrt." Kao da je zainteresiran kako reagiraju
zatvorenici koji su stajali pred njim s lisičinama vezani za čuvare, sudac ih je
dobro pogledao; oni su mu mirno uzvratili pogled i on je nastavio s čitanjem
svih sedam točaka koje su slijedile: još tri osude za Hickocka i četiri za
Smitha.
"... a kazna je smrt"; svaki put kada bi nadošao na tu rečenicu, Tate bi je
izgovorio nekim mračno-šupljim glasom, koji kao da je bio odjek sve zagušenije
tužaljke vlaka. Tada je otpustio porotu ("Hrabro ste obavili svoju dužnost"), a
izvedeni su i osuđenici. Na vratima se Smith obratio Hickoc-ku: "Ovo nisu bili
baš blagi porotnici!" Obojica su se glasno
343

--'¦A*

*; v

nasmijali i fotograf ih je snimio. Fotografija je objavljena u kansaškom

dnevniku, a potpis ispod nje je glasio: "Posljednji smijeh?".

"Najteži je bio oproštaj. Kada znaš kamo ide i što mu se Jsprema. Njegova
vjeverica je jako tužna zbog njegova odlaska. iStalno navraća u ćeliju tražeći
ga. Pokušala sam je nahraniti, ali trneni neće ni blizu. Samo je Perrvja
voljela."
Tjedan dana kasnije gospoda Meier je sjedila u svom salonu i razgovarala s
jednim prijateljem. "Da, ovamo se vratio mir", kazala je. "Mislim da možemo biti
sretni da su se stvari slegle. Ali i dalje osjećam tugu. S Dickom nisam nikad
imala suviše dodira, ali Perry i ja smo se doista dobro upoznali. Tog
poslijepodneva, kad je čuo presudu i kad su ga doveli gore - ja sam se zatvorila
u kuhinju da ga ne vidim. Sjela sam pored kuhinjskog prozora i promatrala ljude
kako napuštaju sudnicu. G. Cullivan pogledao je gore, ugledao me i mahnuo mi.
Hickockovi. Svi odlaze. Baš sam jutros primila lijepo pismo od gospode Hickock;
ona me posjetila nekoliko puta za vrijeme procesa, ja bih joj rado pomogla, no
što možete kazati u takvoj situaciji? Ali kad su svi otišli i kad sam počela
prati tanjure, čula sam ga kako plače. Otvorila sam radio. Da ga ne čujem. Ali
čula sam ga. Plakao je poput djeteta. Nikad prije nije zaplakao, nije pokazao
nikakvim znakom kako mu je. Dakle, otišla sam k njemu. Do vrata njegove ćelije.
Provukao je ruku. Htio je da mu držim ruku i ja sam to učinila, držala sam mu
ruku, a on je samo izgovorio: 'Rastužio sam se od stida. Htjela sam poslati po
oca Goubeauxa - kazala sam mu da će mi sutra biti prvi zadatak da mu pripremim
španjolsku rižu - ali umjesto odgovora on mi je samo još jače stiskao ruku.
"I baš te noći, uza sve protekle noći, ostavili smo ga samog. Wendle i ja gotovo
i nismo izlazili, jer smo se uhvatili jednog dugo odgađanog posla, pa Wendle
nije bio voljan da ga prekida. Ali uvijek ću žaliti što smo ga ostavili samog.
Ujutro sam mu pripremila rižu. Nije htio ni daje takne. Gotovo ni da progovori
sa mnom. Mrzio je cio svijet. Ali kad su u toku jutra došli ljudi da ga odvezu u
kaznionicu, on mi je zahvalio i poklonio mi svoju sliku. Mala "kodak"
fotografija kad mu je bilo šesnaest godina. Rekao je da želi da ga se tako
sjećam, kao dječaka sa slike.

Zatvori su veoma važni za privredu općine Leavenworth Ju Kansasu. Tu se nalaze

dvije državne kaznionice, jedna za Imuškarce, a druga za žene; tu je i
Leavenworth, najveći federalni zatvor, a u Fort Leavenvrorthu smješten je
najveći vojni zatvor države, sive Disciplinske kasarne Armije i Zrakoplovnih
snaga Sjedinjenih Država. Kad bi svi stanovnici tih institucija bili oslobođeni,
mogli bi naseliti mali grad.
Najstariji od svih zatvora je Kansaška državna kaznionica Iza muškarce, crno-
bijela zgrada s tornjićima po kojoj se obični i rudarski gradić Lansing
razlikuje od sličnih naselja. Izgrađena ] je za vrijeme građanskog rata, a prvog
svog gosta primila je 11864. godine. U sadašnje vrijeme ima oko dvije tisuće
zatvorenika; sadašnji nadzornik Sherman H. Crouse drži kartu koja [svakodnevno
pokazuje ukupan broj zatvorenika prema rasi | (npr. - bijelih 1405, crnih 360,
Meksikanaca 12, Indijanaca -6). Bez obzira na rasu, svaki je osuđenik stanovnik
kamenog sela koje je podignuto između visokih zidova kaznionice koje čuvaju
mitraljezi; ukupno dvanaest jutara sivih betonskih ulica, blokova ćelija i
radionica.
U južnom dijelu kaznioničkog bloka nalazi se čudna mala
zgrada: to je tamna dvokatna građevina u obliku mrtvačkog
sanduka. Službeno nazvana Zgradom segregacije i izolacije, ta
je građevina zatvor u zatvoru. Donji kat te zgrade osuđenici
I nazivaju - Rupa. To je mjesto gdje zatvaraju osuđenike teškog
ponašanja i "otvrdnule" izazivače nereda, koje tu i tamo tu
I stišavaju. Uspinjući se zavojitim željeznim stubama, stiže se na
I gornji kat; to je Hodnik smrti.
Jednog kišovitog travanjskog poslijepodneva ubojice Clu-j tterovih su se prvi
put uspeli tim stubama. Stigavši u Lansing

344

345
nakon osmosatne vožnje automobilom koji je prevalio četiri stotine milja od
Garden Citvja; s pridošlica je sve skinuto zatim su tuširani, a onda su veoma
kratko podšišani. Dobili su grube modre pamučne uniforme i mekane papuče (u
većini američkih zatvora uobičajeno je da osuđenici na smrt nose takve papuče).
Onda su ih naoružani stražari odveli u kišovito predvečerje do zgrade u obliku
mrtvačkog lijesa, da bi ih nakon uspinjanja po željeznim stubama smjestili u
dvije od ukupno dvanaest ćelija koje poredane jedna do druge čine Hodnik smrti.
Ćelije su identične. Velike su 1,80 naprama 3 metra. Nemaju nikakva namještaja
osim ležaja, toaleta, umivaonika i visoko gore jedne žarulje koja gori dan i
noć. Prozori ćelija vrlo su uski i ne samo da su provideni rešetkama već su
prekriveni i gustom žičanom mrežom, crnom kao udovički veo; zbog toga prolaznici
mogu samo zapaziti nejasne sjene kandidata za vješanje.
. Sami osuđenici mogu iznutra dosta dobro vidjeti. Ono što vide je prljavi
prazni prostor koji ljeti služi kao nespretno igralište za baseball; iza tog
prostora je dio zida kaznionice, a iznad zida je djelić neba.
Zid je od gruba kamena, a unutar pukotina legu se golubovi. Zahrđala željezna
vrata smještena u zidu postavljena su tako da ih stanari Hodnika smrti mogu
vidjeti. Svako njihovo otvaranje uzbudi golubove i natjera ih na panično
krilatanje, jer vrata užasno škripe, ciče. Ta vrata vode u prostoriju bez
prozora, neku vrst spremišta u kojemu je zrak vlažan i leden i za najtoplijeg
dana. Tu se nalaze razne stvari: hrpe metala koje osuđenici upotrebljavaju za
izradu automobilskih registraci-jskih tablica, stari strojevi, razna oprema za
igralište baseballa ¦- a osim toga tu su neobojena drvena vješala, koja još
slabo mirišu na borovinu. Jer to je prostorija za izvršenje smrtnih kazni države
Kansas. Kad ovamo dovedu čovjeka na vješanje, zatvorenici kažu za nj da je
"otišao u Kutak" ili, alternativno, daje "posjetio skladište".
; U skladu s presudom odlučeno je da Smith i Hickock "pos-

jete skladište" za šest tjedana: u petak 13. svibnja 1960, jednu minutu poslije
pola noći.
Kansas je ukinuo smrtnu kaznu godine 1907; međutim, zbog naglo nastale
razbojničke aktivnosti usred američkog Srednjeg zapada (Alvin "Old Creepv"
Karpis, Charles "Prettv Boy" Floyd, Clyde Barrow i njegova ubojstvima odana
dragana Bonnie Parker, poznati kao Bonnie i Clyde), državni zakonodavci su 1935.
godine izglasali ponovno uvođenje smrtne kazne. Međutim, sve do 1944. godine
krvnik nije imao prilike da iskaže svoje umijeće; u toku sljedećih deset godina
to mu je omogućeno još devet puta. Ali šest punih godina, odnosno od 1954.
godine, krvnik nije u Kansasu zaradio honorara (osim u Disciplinskim kasarnama
Armije i Zrakoplovstva, koje su također imale vješala). Pokojni George Docking,
guverner Kansasa od 1957. do 1960, bio je odgovoran za taj prekid, jer je bio
zakleti protivnik smrtne kazne ("Meni se ubijanje ljudi jednostavno ne sviđa.").
U ovo vrijeme, u travnju 1960, u zatvorima Sjedinjenih Država sto devedeset
osoba očekivalo je izvršenje smrtne kazne u građanskim zatvorima; petoro,
uključujući Clutterove ubojice, nalazilo se u Lansingu. Tu i tamo važne
posjetitelje zatvora pozovu - kako je to rekao jedan visoki službenik kaznionice
- "da malo zavire u Hodnik smrti. Oni koji prihvate poziv dobiju stražara koji,
vodeći tog turista uza željezno stubište, identificira osuđenike na smrt, na
način koji i stražaru izgleda komično formalističan: "A ovdje", rekao je jednom
posjetitelju 1960. godine, "ovo je g. Perry Edward Smith. A iza susjednih vrata
je prijatelj gospodina Smitha, g. Richard Eugene Hickock. Tamo je g. Earl
Wilson, a iza g. Wilsona imamo gospodi* na Bobbvja Joea Spencera. A što se tiče
posljednjeg gospodina, nema sumnje da ćete u njemu prepoznati gospodina Lowella
Leeja Andrewsa".
Earl Wilson, čvrsto građeni Crnac koji pjeva himne, osuđen je da umre zbog
otmice, silovanja i mučenja mlade bijele žene;

. 346
347

iako je preživjela, žrtva je ostala težak invalid. Bobby Joe Spencer bijelac,
mladić ženskasta izgleda, priznao je da je ubio postariju ženu iz Kansas Citvja,
vlasnicu pansiona u kojemu je živio. Guverner Docking, koji je poražen na idućim
izborima (u velikoj mjeri upravo zbog svoga stava prema smrtnoj kazni), prije
nego je napustio svoju guvernersku stolicu u siječnju 1961. godine, preinačio je
smrtne kazne posljednje dvojice osuđenika na doživotan zatvor, što uglavnom
znači da nakon sedam godina mogu zamoliti uvjetno otpuštanje. Međutim, Bobby Joe
Spencer je uskoro ponovno ubio: "šiljkom" je na smrt izbo drugog mladog
osuđenika smatrajući ga takmacom u ljubavi prema jednom starijem osuđeniku (kao
što je jedan funkcionar kaznionice objasnio: "Dvije mizerije koje se tuku zbog
bezvrijednog metalnog novčića"). Zbog tog djela Spencer je zaradio još jedan
doživotni zatvor. Ali u usporedbi sa Smithom i Hickockom, ili s petim čovjekom u
Hodniku smrti, Lowellom Leejem Andrew-som, Wilson i Spencer bili su javnosti
gotovo nepoznati. Novine im nisu posvetile toliko pažnje.
Golemi osamnaestogodišnjak slabog vida, Lowell Lee Andrews, nosio je naočale s
rožnatim okvirom, a težio je gotovo sto pedeset kilograma. Prije dvije godine
bio je student biologije druge godine na Kansaškom sveučilištu. Premda je bio
usamljen stvor, povučen i veoma rijetko komunikativan, njegovi znanci i na
sveučilištu i u rodnom gradu Wolcottu, Kansas, smatrali su ga izvanredno
ljubaznim, blagim i čak nježnim (kasnije je jedan dnevnik u Kansasu tiskao
članak
0 njemu pod naslovom "Najbolji dječak u Wolcottu"). Ali u
tom mirnom mladom studentu postojala je druga ličnost - o
kojoj nitko ništa nije slutio, a koju su potresale zapanjujuće
emocije i iskrivljena svijest kroz koje su hladne misli plovile
u okrutnim smjerovima. Njegova obitelj - njegovi roditelji
1 nešto starija sestra Jennie Marie - bila bi zapanjena da je
poznavala sne na javi koje je Lowell Lee sanjao ljeta i jeseni
1958. godine; izvanredan sin i obožavani brat namjeravao je
da ih sve potruje.

Andrewsov otac bio je uspješan farmer; nije imao mnogo para u banci, ali je
posjedovao zemlju čija je vrijednost bila procijenjena na otprilike dvjesta
tisuća dolara. Zelja da naslijedi to imanje bila je očigledno motivacija koja je
inspirirala zavjeru Lowella Leeja da uništi svoju obitelj. Jer potajni Lowell
Lee, onaj koji se sakrio u plahom i bogobojažljivom studentu biologije,
zamišljao je sebe kao majstorskog kriminalca ledena srca: htio je imati na sebi
gangsterske svilene košulje i upravljati sportskim automobilima grimizne boje.
Odlučio je da ga više ne poznaju kao slabovidnog debelog školskog tipa
pretjerane težine, još djevičanskog školarca. I premda on nije mrzio ni jednog
člana svoje obitelji, ili to barem nije svjesno osjećao, ubojstvo svih njih
činilo mu se kao najbrži i najrazumniji način da oživotvori fantazije koje su ga
opsjedale. Oružje za koje se odlučio bio je arsen; nakon trovanja žrtava imao je
namjeru da ih baci u njihove krevete i zapali kuću, u nadi da će istražitelji
takvu smrt proglasiti slučajnom. Međutim, jedan gaje detalj prilično smetao:
recimo da obdukcije otkriju nazočnost arsena? A što ako se dokaže da je on
negdje kupio arsen? Krajem ljeta on je smislio drugačiji plan. Tri mjeseca je
utrošio na doradu detalja. Napokon je stigla studenačka noć kad je bio spreman
na akciju.
Bio je to američki žrtveni tjedan, odnosno posljednji tjedan mjeseca studenoga.
Lowell Lee je dane tih školskih praznika provodio kod kuće, kao i Jennie Marie,
inteligentna, ali inače sasvim jednostavna djevojka, koja je pohađala
sveučilište u Okla-homi.'Oko sedam sati uvečer 28. studenoga Jennie Marie je
sjedila sa svojim roditeljima u salonu gledajući televiziju; Lowell Lee je bio
zaključan u svojoj spavaćoj sobi. Čitao je posljednje poglavlje "Braće
Karamazova". Kad je taj zadatak izvršio, obrijao se, obukao svoje najbolje
odijelo i stao puniti poluautomatsku pušku kalibra 22 i "ruger", revolver
također kalibra 22. Revolver je stavio u futrolu na bedru, pušku je stavio na
rame i hodnikom se uputio do zamračenog salona, u kojem su jedino poigravala
svjetla s ekrana televizora. Upalio je svjetlo, nanišanio pušku, povukao obarač
i pogodio sestru između očiju, ubivši je na mjes-

348

349

tu. Majku je ustrijelio tri puta, oca dvaput. Razvaljenih očiju i raširenih ruku
majka je zateturala prema njemu; pokušala je
. nešto reći, usta su joj se otvarala i zatvarala, ali je Lowell Lee
1 dreknuo: "Zaveži." Kako bi se uvjerio da ga je doista poslušala, on ju je još
tri puta ustrijelio. G. Andrews je još bio živ; plačući,
\ mumljajući, on se po podu vukao prema kuhinji, ali na vratima kuhinje sin je
izvukao revolver i potpuno ga ispraznio; tada ga
1 je ponovno napunio i ispraznio; njegov je otac primio ukupno sedamnaest
metaka.
Prema izjavama koje su mu pripisane, Andrews nije u vezi s tim "ništa osjećao.
Došlo je vrijeme i ja sam učinio ono što sam morao. To je sve o tome". Nakon
pucanja podigao je prozor u svojoj spavaćoj sobi i gurnuo zavjesu. Zatim je kao
sumanut jurio kućom otvarajući puščanim kundakom ladice i istresajući
¦ sadržaj: bila mu je namjera da krivnju prebaci na lopove. Kasnije,
1 vozeći se očevim automobilom, proputovao je četrdeset milja po
i snježnim i klizavim cestama, sve do Lawrencea gdje je smješteno
Kansaško sveučilište. Usput je parkirao na mostu i riješio se svoje smrtonosne
artiljerije bacivši pušku i revolver u rijeku Kansas. Ali dakako da je glavni
cilj tog putovanja bio da osigura alibi. Najprije se zaustavio pored kuće u
kojoj je stanovao; razgovarao je s gazdaricom rekavši joj da je došao po pisaći
stroj. Nije zaboravio dodati da je zbog lošeg vremena dva sata proveo na putu
između Wolcotta i Lawrencea. Odlazeći, svratio je u kino, gdje je veoma
nekarakteristično za nj brbljao s vratarom i prodavačem
¦ bombona. U jedanaest sati, kad je završio film, on se vratio u
1 Wolcott. Obiteljski pas mješanac čekao je ispred glavnog ulaza.
Zavijao je od gladi. Ušavši u kuću i zakoraknuvši preko mrtva ti-. jela svog
oca, Lowell Lee je za psa pripremio zdjelu topla mlijeka
i gnječena krumpira. Dok je pas pohlepno jeo, on je telefonirao 1 u šerifov ured
i rekao: "Zovem se Lovvell Lee Andrews. Stanujem
u Wolcott Driveu broj 6040 i želim prijaviti pljačku...
Odazvala su se četiri policajca šerifove patrole okruga Wyan'
dotte. Jedan iz grupe, policajac Mevers, ovako je opisao scenu
na koju je naišao: "Dakle, bio je jedan sat poslije ponoći kad

smo stigli onamo. Bila su upaljena sva svjetla u kući. A Lowell Lee, taj krupni
mladić tamne kose, sjedio je ispred vrata gladeći psa. Dodirnuvši ga blago po
glavi, poručnik Athey je zapitao mladića što se dogodilo, a on je pokazao prema
vratima i doista smireno kazao: 'Pogledajte unutra. " Bacivši pogled, zapanjeni
policajci su pozvali istražnog suca za slučajeve nagle smrti. I taj je gospodin
bio impresioniran bešćutnom bezbrižnošću mladog Andrewsa. Naime, kad ga j e
istražni sudac zapitao kakav sprovod želi da organizira, Andrews je odgovorio
slegnuvši ramenima: "Meni uopće nije stalo što namjeravate s njima učiniti."
Uskoro su se pojavila dva iskusnija detektiva koja su se bacila na posao
saslušavanja jedinog preživjelog člana obitelji. Premda su bili uvjereni da
laže, detektivi su s uvažavanjem slušali priču
0 tome kako se on odvezao u Lawrence po pisaći stroj, kako je
posjetio kinematografi vratio se kući iza ponoći pronašavši ubi
jenu obitelj i obijeni namještaj. On se držao svoje priče i možda
je nikad ne bi izmijenio da nakon njegova hapšenja i odvođenja
u okružni zatvor nije vlastima pomogao velečasni g. Virto C.
Dameron.
Velečasni Dameron, ličnost iz Dickensonovih romana, sav mastan i usrdan govornik
vječno dobre volje i jednostavnih propovijedi, bio je svećenik baptističke crkve
Grandview u Kansas Citvju, koju je Andrewsova obitelj redovito pohađala. Okružni
sudac istražitelj telefonom ga je probudio i hitno ga pozvao, tako da se Dameron
pojavio na vratima zatvora oko tri sata ujutro. Detektivi koji su ustrajno ali
bezuspješno ispitivali osumnjičenog povukli su se u drugu sobu ostavivši
svećenika da nasamo razgovara sa svojim župljaninom. Za ovoga je to bio fatalan
razgovor, jer evo kako ga je mnogo mjeseci poslije toga opisao svom prijatelju:
"G. Dameron je rekao: 'Nego, slušaj, Lee, ja te poznajem cio tvoj život. Još
otkad si bio punoglavac. A i tatu sam ti znao cijelog njegova života, mi smo
odrasli zajedno, bili smo prijatelji iz djetinjstva. I zbog toga sam ovdje, a ne
zato što sam svećenik, već što te smatram članom svoje vlastite obitelji.
1 zato što ti je potreban prijatelj s kojim možeš porazgovarati i

350

351

. A*d3

u kojega se možeš pouzdati. Meni je strašno zbog tog užasnog događaja, i ja svim
žićem želim kao i ti da krivac bude uhvaćen i kažnjen'.
"Htio je znati jesam li žedan. Bio sam, i on mi je nabavio koka-kolu, a onda je
nastavio o tome kako se sprema na odmor s obzirom na predstojeće blagdane,
zapitkivao me kako mi se sviđa na sveučilištu, a onda je odjednom rekao: 'Nego,
čuj, Lee, čini se da ovdje ljudi iskazuju neke sumnje u pogledu tvoje nevinosti.
Uvjeren sam da ćeš ti pristati na primjenu detektora laži kako bi te ljude
uvjerio u svoju nevinost i kako bi oni mogli zasukati rukave loveći krivca'.
Zatim me zapitao: 'Lee, zar ne da ti nisi učinio tu strašnu stvar? Ako si
učinio, sad je trenutak da očistiš dušu'. Nije on to ni izrekao, a ja sam
pomislio tako i tako nije važno, pa sam mu ispričao istinu, gotovo sve o tome.
On je kimao glavom, brisao oči i trljao ruke i rekao da je to strašna stvar i da
ću morati odgovarati pred Svemogućim, da moram očistiti dušu i ispričati
policajcima ono što sam njemu ispričao. Zar ne da ću to učiniti?" Ugledavši
kimanje u znak potvrde, duhovni savjetnik uhićenika zakročio je u susjednu sobu
koja je bila nabijena policajcima i pozvao ih: "Uđite. Dječak je spreman da da
izjavu."
Slučaj Andrews postao je osnova pravničkog i medicinskog križarskog rata. Prije
suđenja na kojemu se Andrews držao teze svoje nevinosti s obzirom na poremećeno
duševno stanje, psihijatri klinike Menninger obavili su detaljno ispitivanje
optuženog. Ispitivanje je izvuklo dijagnozu "shizofrenija sim-pleks". Izrazom
simpleks - "jednostavan" - dijagnostičari su mislili reći da Andrews nije patio
od razočaranja, od krivih percepcija i halucinacija, već od osnovne bolesti
odijeljenog razmišljanja od osjećaja. On je razumio prirodu svojih čina, znao je
da su zabranjeni i da na temelju njih treba biti kažnjen. Citirajmo dra Josepha
Sattena, jednog od psihijatara koji su ispitivali optuženog: "Ali Lovvell Lee
Andrews nije osjećao nikakvih emocija. Sebe je smatrao jedinom važnom, jedinom
značajnom osobom na svijetu. A u njegovu usamljenom svijetu njemu se

činilo umorstvo majke jednako normalnim kao što je ubijanje životinje ili muhe."
Prema mišljenju dra Sattena i njegovih kolega Andrewsov zločin je predstavljao
takav neoboriv primjer umanjene odgovornosti da je taj slučaj ponudio idealne
izglede za opovrgavanje M'Naghtenova propisa u sudovima Kansasa. Kao što je
ranije kazano, M'Naghtenov propis ne priznaje nikakav oblik umobo-lnosti ukoliko
je optuženi bio sposoban da luči dobro ponašanje od zlih čina - gledano pravno,
ne moralno... Unatoč očajanju psihijatara i liberalnih jurista, propis
prevladava u sudovima britanskog Commonwealtha i u sudovima Sjedinjenih Država
osim u pet-šest država i u Okrugu Columbia, za čije je sudove obavezno Durhamovo
pravilo koje je blaže, iako - prema mišljenju nekih autoriteta - nepraktično.
Pravilo se jednostavno sastoji u izreci da optužena osoba nije kazneno odgovorna
za nezakonite čine koji su rezultat duševne bolesti ili duševnog poremećaja.
Ukratko, Andrewsovi branitelji, tim sastavljen od psihijatara i dvojice
prvorazrednih advokata, nadao se da će postići pobjedu koja će imati karakter
pravnog presedana. - Glavni je cilj obrane bio da uvjeri sud kako je došao
trenutak zamjene M'Naghtenova pravila Durhamovim. Da se to dogodilo, zbog
obilnih dokaza u pogledu njegova shizofreničnog stanja, Andrews zacijelo ne bi
bio osuđen na vješanje, čak ni na zatvor, već bi bio zatvoren u Državnoj bolnici
za umobolne kriminalce.
Međutim, obrana nije računala na optuženikova religioznog savjetnika, neumornog
velečasnog g. Damerona, koji se na suđenju pojavio kao glavni svjedok optužbe.
Svojim iskićenim rokoko stilom pionirskih propovjednika, on je ispričao sudu
kako je bivšeg učenika svoje nedjeljne crkvene škole često upozoravao na
neumitni božji gnjev: "Ja kažem, ništa na svijetu nije vrednije od tvoje duše, a
ti si mi niz puta priznao u našim razgovorima da je tvoja vjera slaba, da nemaš
vjere u Boga. Ti znaš da je sav grijeh uperen protiv Boga i da je Bog tvoj
krajnji sudac, i ti mu moraš odgovarati. To sam mu rekao kako bih ga naveo da

352

353

* J
*%.¦*"&<*•)

osjeti strahotu stvari koju je učinio i da će Svemogućemu odgovarati za svoje

zločine."
Velečasni Dameron očigledno je bio odlučan u svom vjero-vanj u da mladi Andrevvs
treba odgovarati ne samo Svemogućem, već i ovozemaljskim silama, pa je njegovo
svjedočenje uz priznanje optuženog sredilo stvar. Predsjedavajući sudac održao
je M'Naghtenovo pravilo, a porota je poklonila državi smrtnu kaznu koja se od
nje tražila.
Petak, trinaesti svibnja, prvi datum određen za smaknuće Smitha i Hickocka,
prošao je bez posljedica, jer je Vrhovni sud Kansasa odgodio izvršenje presude
dok ne budu riješene molbe za ponovno suđenje, koje su podnijeli njihovi
branitelji. Isti sud je baš u to vrijeme bio zabavljen pretresom Andrewsova
slučaja.
Perrvjeva ćelija bila je do Dickove. Premda nisu mogli vidjeti jedan drugoga,
mogli su bez po muke razgovarati, ali Perry se rijetko obraćao Dicku, i to ne
zbog neke izražene mržnje između njih dvojice (nakon izmjene nekoliko mlakih
primjedbi, njihov se odnos okrenuo u međusobnu toleranciju: beznađe ih je
natjeralo da se ponašaju kao nerođeni sijamski blizanci); razlog je bio u
Perrvju, opreznom kao uvijek, tajnovitom, sumnjičavom, koji nije htio da
stražari i drugi zatvorenici prisluškuju njegove "privatne stvari" - posebno
Andrews ili Andy, kako su ga prozvali ostali iz Hodnika. Andrewsov školovani
akcent i formalna kvaliteta njegove na sveučilištu glačane inteligencije bili su
pravo prokletstvo za Perrvja, jer je on, iako nije otišao dalje od trećeg
razreda, ipak smatrao da je učeniji od većine svojih znanaca, pa ih je s užitkom
ispravljao, a naročito gramatiku i izgovor. Ali ovdje se odjednom našao netko,
"i to dijete!", tko je stalno njega ispravljao. Je li bilo ikakvo čudo što nikad
nije otvarao usta? Bolje gubicu držati zatvorenu nego se izložiti opasnosti da
te dijete s koledža recimo ovako ispravlja: "Nemoj govoriti dezinteresiran, ako
želiš kazati nezainteresiran." Andrews je mislio dobro, on nije bio zloban, ali
Perry bi ga mogao skuhati u ulju. On to nije
priznavao i nitko nije mogao dokučiti zašto bi nakon jednog od takvih
ponižavajućih incidenata on samo sjedio, kuhao u sebi i ignorirao jelo koje mu
je bilo donošeno tri puta dnevno. Početkom lipnja on je sasvim prestao jesti
rekavši Dicku: "Ti možeš čekati na konopac, ali ne ja." Od tog trenutka odbijao
je da takne hranu ili vodu, ili da bilo kome kaže riječ.
Tek pošto je pet dana tako postio, nadzornik je to ozbiljno shvatio. Šestog dana
naredio je da se Smith preseli u zatvorsku bolnicu, ali to nije ublažilo
Perrvjevu odlučnost. Kad su ga pokušali silom nahraniti, on je uzvraćao borbom,
udarao je glavom i stiskao vilice sve dok nisu bile krute kao konjska kopita.
Naposljetku su ga morali svezati i hraniti intravenozno ili kroz cijev proguranu
kroz nosnice. Bez obzira na to on je u idućih devet tjedana pao sa 84 na 57
kilograma. Nadzorniku zatvora je rečeno da hranjenje silom neće moći pacijenta
vječno održati na životu.
Iako ga se Perrvjeva snaga volje duboko dojmila, Dick uopće nije pomišljao da je
Perrvjev cilj samoubojstvo. Čak i kad je javljeno da je Perry u komi, on je
kazao Andrewsu, s kojim se sprijateljio, da se njegov prijatelj samo pretvara.
"On ih želi natjerati da pomisle da je lud."
Andrews, koji ne može bez jela (jednu bilježnicu je ispunio crtežima jestiva,
sve od kolačića s jagodama do pečenog prasca), ograničio se na logičan komentar:
"Možda i jest lud. Tako se mučiti gladovanjem."
"On samo želi otići odavde. Igra igru. Tako će kazati da je lud i stavit će ga u
ludnicu."
Dick je kasnije često citirao Andrewsov odgovor smatrajući ga finim primjerom
dječakova "komičnog razmišljanja", njegova samodopadljivog "hodanja po
oblacima". "Dakle", Andrews je navodno rekao, "doista mi nije jasno zašto je
izabrao tako težak put da to postigne. Izgladnjivati se. Jer prije ili kasnije
otići ćemo odavde. Ili ćemo pješke ili će nas iznijeti u lijesu. Sto se mene
tiče, meni je svejedno hoću li hodati ili će me nositi. Na kraju krajeva, sve je
sasvim isto."

354

355

Dick mu je odgovorio: "Nesreća je s tobom, Andy, što ti ne cijeniš ljudski

život. Uključujući vlastiti."
Andrews se složio. "Ali", nastavio je, "još ću ti nešto reći. Ako ja ikada
izađem odavde živ, mislim preko zidova i sasvim napolje -hm, možda nitko neće
znati kamo je Andy krenuo, ali zacijelo > će saznati gdje je bio."
Perry je cijelo ljeto lebdio između polubudnog mrtvila i i bolesnog sna, sav
okupan u znoju. Glasovi su mu hrlili glavom, a jedan ga je glas neumorno
zapitkivao: "Gdje je Isus? Gdje?" Jednom se probudio vičući: "Ptica je Isus!
Ptica je Isus!" Njegova najdraža stara kazališna fantazija, ona u kojoj se
zamišljao kao "Perry O'Parsons, jedan čovjek - simfonija" vratila mu se u obliku
sna koji se ponavlja. Geografsko središte tog sna bio je noćni lokal u Las
Vegasu. S bijelim cilindrom na glavi i u bijelom smokingu, on je vrckao
pozornicom na kojoj ga je pratio reflektor svirajući jedan instrument za drugim
- harmoniku, gitaru, bendžo i bubnjeve i pjevajući pjesmu "Ti si moje sunce";
zatim bi step-koracima proplesao stepenice do izdignute platforme i poklonio se
publici. Nije bilo nikakvog aplauza, a ipak su tisuće ljudi zauzele mjesta u
velikoj i raskošnoj prostoriji. Čudna publika, uglavnom muškarci i uglavnom
Crnci. Buljeći u njih, znojem obliveni zabavljač napokon bi shvatio njihovu
šutnju, jer bi odjednom shvatio da su to fantomi, duhovi zakonski ubijenih i
uništenih ljudi na vješalima, u plinskim komorama, na električnim stolicama.
Istog trena bi shvatio da je došao da im se priključi, da zlatno obojene
stepenice vode na vješala i da se platforma na kojoj je stajao otvara ispod
njega. Cilindar mu je spao s glave; pišajući i serući Perry O'Parsons ušao je u
vječnost.
Jednog poslijepodneva pobjegao je iz sna i probudio se ugledavši nadzornika kako
stoji pored njegova kreveta. Nadzornik je rekao: "Čini se kao da su te napale
neke more?" Ali Perry mu nije ništa odgovorio. Nadzornik, koji je nekoliko puta
posjetio bolnicu i pokušao natjerati zatvorenika da prekine štrajk glađu, ovaj
put mu je rekao: "Imam nešto ovdje. Od tvog oca.

Mislio sam da bi to želio vidjeti." Golemim usijanim očima na već fosforescentno

blijedu licu Perry je zurio u strop. Ostavivši razglednicu na stolu pored
pacijentova kreveta, odbijeni posjetitelj je otišao.
Te noći Perry je bacio pogled na razglednicu. Bila je adresirana na nadzornika,
a imala je poštanski žig - Blue Lake, Kalifornija; tekst, ispisan Perryju dobro
poznatim klinastim rukopisom, glasio je: "Dragi gospodine, saznao sam da je moj
dječak Perry opet povjeren vama na čuvanje. Molim vas napišite mi što je loše
učinio i mogu li ga vidjeti ako dođem tamo. Ja sam dobro i zdravo što i vama
želim. Tex J. Smith." Perry je uništio kartu, ali njegova svijest ju je
zadržala, jer ga je nekoliko sirovih riječi emotivno uskrsnulo, oživjevši ljubav
i mržnju i podsjetivši ga da je on još ono što je pokušavao ne biti - živ. "I
naprosto sam odlučio da takav i ostanem", kasnije je ispripovjedio prijatelju.
"Da ostanem živ takav kakav jesam. Ma tko da zaželi moj život, ja ga neću
poslužiti. Morat će se boriti za nj."
Sljedećeg jutra zatražio je čašu mlijeka, što je bila prva hrana koju je
dobrovoljno uzeo u četrnaest tjedana. Zahvaljujući dijeti od tučenih jaja i
narančina soka, on je malo-pomalo stekao izgubljenu težinu. Doktor Robert Moore,
liječnik kaznionice, smatrao ga je početkom listopada dovoljno snažnim da se
vrati u Hodnik. Kad se vratio, Dick se nasmijao i rekao: "Dobro došao kući,
ljubavi."
Prošle su dvije godine. Odlazak Wilsona i Spencera ostavio je Smitha, Hickocka i
Andrewsa same s upaljenim žaruljama i zasjenjenim prozorima Hodnika. Oni nisu
imali privilegije običnih zatvorenika; nema radioprijemnika ili igraćih karata,
nema ni vježbanja. Uopće nisu smjeli napuštati svoje ćelije, osim svake subote
kad su odvođeni na tuširanje i kad bi dobivali čistu odjeću: jedini drugi
razlozi privremenog napuštanja ćelije bili su veoma rijetki posjeti branitelja
ili rođaka. Gospođa Hickock

356

357

je dolazila jednom mjesečno; njen je muž umro, ona je izgubila farmu i, kao što
je kazala Dicku, sad živi kod jednog rođaka, sad kod drugog.
Perrvju se činilo da on postoji "duboko ispod vode", jer je Hodnik uglavnom bio
siv i miran poput oceanskih dubina, lišen svih zvukova osim hrkanja, kašljanja,
šuma papuča na nogama i pernatog kretanja golubova koji se gnijezde u zidovima
kaznionice. Ali ne uvijek. "Ponekad", kako je Dick napisao u pismu svojoj majci,
"ne možeš se ni čuti dok razmišljaš. Bacaju ljude u donje ćelije koje nazivaju
Rupom, a dobar dio njih se bori poput luđaka. Psuju i viču cijelo vrijeme. To je
nepodnošljivo, pa onda svi počinju vikati zahtijevajući da zavežu. Volio bih kad
bi mi poslala čepove za uši. Jedino mi ne bi dozvolili da ih nosim. Nema mira za
pokvarenjake. Mislim."
Mala zgrada stoji više od stoljeća, a promjene godišnjih doba izazivaju
različite simptome njene starosti: zimska hladnoća prožimala je detalje i
cjeline od kamena i željeza, a ljeti kad bi se temperature popele i do četrdeset
i više stupnjeva, stare ćelije postajale bi smrdljivi kotlovi. "Koža me tako
peče od vrućine", napisao je Dick u pismu od 5. srpnja 1961. "Nastojim se ne
micati. Samo sjedim na podu. Moj je krevet suviše mokar od znoja da bih na njemu
ležao, a smrad mi izaziva mučninu, jer se kupamo samo jednom tjedno i uvijek smo
u istoj odjeći. Nema nikakve ventilacije, a upaljene žarulje stvaraju još veću
vrućinu. Stjenice se pojavljuju iz zidova."
Za razliku od običnih zatvorenika, osuđeni na smrt ne moraju obavljati rutinske
poslove; svojim vremenom mogu raspolagati kako im drago - mogu spavati po cijele
dane, što je Perry često i činio ("Pravim se da sam još sasvim mala beba koja ne
može oči držati otvorene"), ili čitati po cijele noći, kao što je to običavao
činiti Andrews. Andrews je čitao tjedno prosječno od petnaest do dvadeset
knjiga; njegov ukus uključivao je i šund i belle lettres, a volio je i poeziju,
posebno Roberta Frosta, ali je uživao i u Whitmanu, Emily Dickinson i u komičnim
poemama Ogdena Nasha. Premda je njegova

neugasiva žeđ za čitanjem ubrzo iscrpla police kaznioničke bi

blioteke, kaznionički kapelan i drugi koji su se sa simpatijama
odnosili prema Andrewsu opskrbljivali su ga paketima knjiga
iz javne biblioteke Kansas Citvja. \
I Dick je bio priličan knjiški crv, ali njegovo zanimanje , je bilo ograničeno
na dvije teme - seks, kao u romanima j Harolda Robbinsa i Irvinga Wallacea
(Perry je jednu od tih | knjiga posudio od Dicka, ali mu je vratio s
indigniranom j napomenom: "Degenerirano smeće za prljave degenerirane;
mozgove!"), i na pravnu literaturu. Svakog bi dana provodio i sate listajući
pravne knjige, kompilirajući citate za koje je vje-" rovao da bi mogli
preokrenuti njegovu osudu. Slijedeći isti cilj, j ispalio je kanonade pisama
organizacijama kao što su Američka f unija za građanske slobode i Udruženje
pravnika države Kan* f sas; u svojim pismima napadao je svoje suđenje kao
"travestiju pravog procesa" i molio primatelje da mu pomognu u njegovu zahtjevu
za novim suđenjem. I Perrvja je nagovorio da napiše slične molbe, ali kad je
Dick predložio i Andvju da se ugleda u njih pišući proteste u svoju korist,
Andrews je odgovorio: "Ja vodim brigu o svom vratu, a vi vodite brigu o svojim."
(Zapravo, Dickov vrat nije bio onaj dio njegove anatomije koji ga je najviše
zaokupljao. "Kosa mi ispada na rukoveti", povjerio se u jednom pismu svojoj
majci. "Očajan sam. Koliko se sjećam, nitko u našoj obitelji nije bio ćelav, pa
očajavam zbog pomisli da budem ružni stari ćelavac")
Dvojica noćnih stražara koji su preuzeli dežurstvo jedne jesenske večeri 1961.
godine donijeli su im vijesti. "Dakle", rekao je jedan od njih, "čini se da vi
dječaci možete očekivati društvo." Domet te primjedbe bio je jasan publici: to
je značilo da su dva mlada vojnika kojima je bilo suđeno zbog ubojstva kansaškog
željezničkog radnika bila osuđena na najviše kazne. "Da gospodine, da
gospodine", rekao je stražar potvrđujući tu vijest, "izrečena im je smrtna
kazna." Dick je odvratio: "Nema sumnje. Ona je vrlo popularna u Kansasu. Porote
je dijele kao bombone djeci."

358

359

Jednom od vojnika, Georgeu Ronaldu Yorku, bilo je osamnaest godina; njegov drug,
James Douglas Latham, bio je godinu stariji. Obojica su bili izvanredno naočiti,
što vjerojatno objašnjava činjenicu zašto su horde tinejdžerki pratile njihovo
suđenje. Premda su osuđeni zbog jednog ubojstva, dvojica vojnika izvršila su
sedam umorstava za vrijeme svoje ubojstvene cross countrv utrke.
Ronnie York, plavih očiju i plavokos, rođen je i odgojen na Floridi, gdje je
njegov otac bio dobro poznat i dobro plaćen dubinski ronilac. Yorkovi su vodili
ugodan i udoban obiteljski život, a Ronnie, previše voljen i previše hvaljen od
svojih roditelja i obožavan od mlade sestre, bio je središte tog života.
Lathamov predživot bio je upravo suprotan Ronniejevu, pa je u svemu podsjećao na
životopis Perrvja Smitha. Rođen je u Teksasu kao najmlađe dijete plodnih, vječno
posvađanih roditelja bez para. Kad su se napokon rastali, ostavili su svoje
potomstvo da se brine o sebi kako zna, pa su se djeca raštrkala ovamo i onamo,
bez oslonca, bez konopca, divlja i neželjena, poput hrpe morske trave. U želji
da se negdje skloni, Latham se u sedamnaestoj godini prijavio u vojsku, da bi se
poslije dvije godine našao u vojnom zatvoru Fort Hood, u Teksasu, jer je osuđen
zbog privremenog dezerterstva. Tamo se upoznao s Ronniejem Yorkom, koji je
također izdržavao kaznu zbog privremenog dezerterstva. Premda oni nisu bili
slični - čak ni fizički, jer je York bio visok i flegmatičan, dok jeTeksašanin
bio nizak mladić sa živim lisičjim očima koje su uzbudljivo oživljavale njegovo
čvrsto i privlačno lice - ipak su ustanovili da dijele barem jedno zajedničko
uvjerenje: svijet je odvratan i svatko bi se u njemu bolje osjećao mrtav. "To je
truo svijet", rekao je Latham. "Niskost je jedini odgovor. To je ono što svi
razumiju - podlost. Zapali čovjekov hambar i on će to osjetiti. Otruj mu psa.
Ubij ga." Ronnie je dodao da Latham ima "stopostotno pravo", a onda je zaustio:
"Bilo kako bilo, kad nekoga ubiješ, činiš mu uslugu."
Prve osobe koje su odabrali da im učine uslugu bile su dvije žene iz Georgije,
ugledne domaćice, koje su na svoju nesreću

upoznale Yorka i Lathama nedugo pošto je ovaj ubilački par pobjegao iz vojne
kaznionice Fort Hood. Odmah su ukrali kamion i odvezli se do Jacksonvilla na
Floridi, u Yorkov rodni grad. Scena susreta bila je benzinska stanica Esso na
mračnoj periferiji Jacksonvilla; vrijeme - noć 29. svibnja 1961. Najprije su
odbjegli vojnici odlučili da se odvezu do floridskog grada s namjerom da posjete
Yorkovu obitelj. Međutim, kad su se našli tamo, York se odjednom dosjetio da
možda ne bi bilo najmudrije uspostavljati kontakt s njegovim roditeljima; njegov
otac zna kadšto iskazati vraški temperament. On i Latham su razgovarali o tome i
odlučili su da New Orleans bude njihovo novo odredište. Zaustavili su se na
pumpi Esso da kupe benzin. Još jedan automobil pored njih je uzimao gorivo. U
njemu su se nalazile dvije matronske buduće žrtve, koje su se poslije dana
obilaženja po trgovinama i zabave u Jacksonvillu vraćale svojim domovima u malom
gradiću nedaleko od granice Florida-Georgia. Da, zapravo, one su izgubile put.
Od Yorka su zatražile upute i on im je najuljudnije odgovorio: "Vi nas
slijedite. Mi ćemo vas izvesti na pravi put." Ali put na koji ih je izveo bio je
sasvim kriv: bila je to uska cestovna okretnica koja se gubila u močvari. Ipak
su ih dvije žene vjerno slijedile sve dok se vodeće vozilo nije zaustavilo i dok
nisu na svjetlu reflektora svojeg vozila ugledale dvojicu na pomoć spremnih i
mladića kako im se pješice približavaju. Isto tako ugledale su, ali je bilo
prekasno, daje svaki od njih naoružan crnim bičem od govedske kože. Bičevi su
bili vlasništvo pravog čuvara ukradenog kamiona, uzgajivača goveda. Lathamu je
palo na pamet da bičeve upotrijebe kao garote*, pa su tako i postupili nakon što
su opljačkali žene. U New Orleansu kupili su pištolj zarezavši na dršci dva
rovaša.
U idućih deset dana rovašu na dršci dodani su novi zarezi u Tullahomi,
Tennesseeju, gdje su nabavili elegantni crveni "dod-ge" ubivši njegova vlasnika,
trgovačkog putnika. Još su dva znaka '
* Garota, željezna naprava kojom su nekad u Španjolskoj izvršavali smrtne osude
(gušenjem).

360

361

dodana na periferiji St. Louisa u Illinoisu, gdje su ubili još dvojicu ljudi.
Kansaška žrtva koja je slijedila prvih pet bio je djed; zvao se Otto Ziegler,
imao je šezdeset i dvije godine i bio je robustan čovjek sklon prijateljskom
nastupu, jedan od onih koji neće proći pored šofera u nevolji a da mu ne ponudi
pomoć. Vozeći se jednog lijepog lipanjskog jutra kansaškom autocestom, g.
Ziegler je ugledao crveni automobil parkiran sa strane, podignute maske, i
dvojicu mladića ugodna izgleda kako nešto rade oko motora. Kako je dobrostivi g.
Ziegler mogao znati da je motor bio živ i zdrav i da je to samo trik koji će
poslužiti za pljačkanje i ubijanje eventualnih Samarićana! Njegove posljednje
riječi glasile su: "Mogu li vam ikako pomoći?" S udaljenosti od nešto više od
šest metara York je poslao metak koji je smrskao starčevu lubanju, a zatim se
okrenuo prema Lathamu i rekao: "Nije loše gađanje, što kažeš?"
Njihova posljednja žrtva je i najpatetičnija. Bila je to tek osamnaestogodišnja
djevojka namještena kao sobarica u kolo-radskom motelu, u kojemu je divljački
par proveo noć, a ona im je dopustila da s njom spavaju. Tada su joj kazali da
su na putu za Kaliforniju i pozvali su je da pode s njima. "Hajde", požurivao ju
je Latham, "možda ćemo svi završiti kao filmske zvijezde." Djevojka i njen na
brzinu napunjeni kartonski kovčeg završili su kao krvlju natopljena hrpa na dnu
klanca nedaleko od Craiga u Coloradu; ali nije prošlo mnogo sati nakon što je
ona bila ustrijeljena i bačena dolje do dna klisure, a njene su ubojice doista
odigravale ulogu pred filmskim kamerama.
Svjedoci koji su ih zamijetili kako zastajkuju pored mjesta na kojemu je
pronađeno tijelo Otta Zieglera opisali su putnike crvenog automobila. Njihov
opis je umnožen i u tren oka se našao u policijskim stanicama država američkog
zapada i srednjeg zapada. Postavljeni su stražarski blokovi na cestama, a
helikopteri su patrolirali nad autocestama. Policajci cestovnog bloka u Utahu
ulovili su Yorka i Lathama. Nešto kasnije, u štabu policije u Salt Lake Citvju,
mjesnoj televizijskoj kompaniji dopušteno je da snimi razgovor s ubojicama. Da
nije bilo zvuka, činilo bi se da

se to snimanje odnosi na dvojicu veselih, mlijekom uhranjenih atleta, koji

diskutiraju o hokeju ili baseballu. Mogao se odnositi na bilo što osim na
umorstva i ulogu koju su oni odigrali - i s ponosom opisali - u smrti sedmoro
ljudi. "Zašto ste to učinili?" zapitao ih je televizijski novinar. A York sa
samozadovoljnim osmijehom odgovara: "Mi mrzimo svijet."
Svih pet država koje su se natjecale na pravo da sude Yorku i Lathamu zadržale
su pravno ubojstvo: Florida (električna stolica), Tennessee (električna
stolica), Illinois (električna stolica), Kansas (vješanje) i Colorado (plinska
komora). Ali Kansas je odnio pobjedu, jer je imao najjače dokaze.
Drugog studenoga 1961. ljudi iz Hodnika prvi put su se susreli s
novopridošlicama. Stražar koji ih je pratio do njihovih ćelija predstavio ih je
ovako: "Gospodine York i gospodine Latham, želio bih vas upoznati s gospodinom
Smithom ovdje. I gospodinom Hickockom. I s gospodinom Lowellom Leejem Andrewsom,
najboljim dječakom u Wolcottu!"
Kad je ta ceremonija završila, Hickock je čuo Andrewsa kako se cereka, pa ga je
zapitao: "Što je tako smiješno u vezi s tim kujinim sinovima?"
"Ništa", odgovorio je Andrews. "Nego sam razmišljao: kada zbrojiš moja tri, vaša
četiri i njihovih sedmoro, to ti je četrnaest njih i pet nas. Znači pet u
četrnaest izlazi prosječno daje..."
"Četiri u četrnaest", uljudno gaje ispravio Hickock. "Ovdje su četiri uboj ice i
jedan koji je krenuo stranputicom. Ja nisam prokleti ubojica. Ja nisam nikada
nikome otkinuo ni vlas s glave."
i
Hickock je nastavio pisati pisma protestirajući protiv svoje osude, a jedno od
njih je napokon donijelo ploda. Primatelj, Eve-rett Steerman,predsjednik Odbora
za pravnu pomoć Udruženja pravnika države Kansas, bio je uznemiren izjavom
pošiljatelja koji je inzistirao da on i njegov suoptuženi prijatelj nisu imali
fer suđenje. Prema Hickockovim riječima "neprijateljska atmosfera" u Garden
Citvju onemogućila je sastavljanje nepristrane porote,

362
363

pa bi prema tome trebalo dozvoliti suđenje na drugom mjestu. A što se tiče

porotnika koji su bili izabrani, najmanje dvojica su jasno izrazila svoje
uvjerenje da su optuženi krivi već za vrijeme ispitivanja voir dire ("Kad je od
njega zatraženo da iskaže svoje mišljenje o smrtnoj kazni jedan je čovjek
izjavio da je u načelu protiv smrtne kazne, ali u ovom slučaju nije"); na
žalost, voir dire nije zapisnički uveden, jer to kansaški zakon ne zahtijeva,
ukoliko to nije bilo traženo u konkretnom slučaju. Osim toga, mnogi od porotnika
"bili su dobri znanci pokojnika. Isto tako i sudac. Sudac Tate je bio intimni
prijatelj g. Cluttera."
Ali najvećim blatnim kolačima Hickock je naciljao dvojicu branitelja, Arthura
Fleminga i Harrisona Smitha, čija je "nekompetencija i neadekvatnost" glavni
uzrok pošiljaočeva sadašnjeg opasnog položaja, jer oni nisu bili pripremljeni za
ozbiljnu obranu niti su se iskazali u njoj. Njihov slab trud, bilo je
implicirano u pismu, bio je sračunat, zapravo je to bio sastavni dio dosluha
između obrane i optužbe.
Bile su to teške izjave uperene protiv poštenja dvojice uglednih advokata i
uglednog okružnog suca, ali ako su samo djelomično točne, to bi značilo da su
ustavna prava osuđenika bila okljaštrena. Udruženje pravnika je na navaljivanje
g. Steer-mana poduzelo korak bez presedana u kansaškoj pravnoj povijesti: dalo
je zadatak Russellu Shultzu, mladom odvjetniku iz Wichite, da ispita optužbe, pa
ako to prikupljeni dokazi budu zahtijevali, da javno izazove valjanost presude
pozivajući se na povredu Habeas corpusa* i tako podstakne novi postupak na
Vrhovnom sudu Kansasa koji je nedavno potvrdio presudu.
Moglo bi se činiti da je Shultzovo postupanje bilo prilično jednostrano, jer se
zasnivalo na svega nekoliko razgovora sa Smithom i Hickockom, nakon kojih se
pravnik pojavio pred novinarima s križarskim frazama: "Pitanje je u ovome -
imaju li siromašni i očigledno krivi optuženici pravo na potpunu obranu? Ja ne
vjerujem da bi država Kansas jako ili dugo žalila
* Habeas corpus (lat.: .imaj tijelo"), početne rijeci zakona o nepovredivosti
čovjekove ličnosti koji je prihvaćen u engleskom parlamentu 1679.

za optuženima o kojima je riječ. Ali mislim da se nakon smrti pravednog sudskog

procesa nikada ne bi oporavila."
Shultz je napisao svoju peticiju o povredi corpusa, a Vrhovni sud Kansasa je
jednom od svojih umirovljenih sudaca, Walteru G. Thieleu, povjerio zadatak da
svestrano ispita slučaj. I tako se dogodilo da se gotovo dvije godine poslije
suđenja cijeli tim opet okupio u sudnici Garden Citvja. Jedini važni prvotni
sudionici koji nisu bili opet nazočni bila su dvojica osuđenika; umjesto njih i
maltene na njihovu mjestu nalazili su se sudac Tate, stari g. Fleming i Harrison
Smith, čije su karijere bile u opasnosti ne toliko zbog izjava samih žalitelja,
koliko zbog očiglednog značenja koje je Udruženje pravnika dalo cijelom
postupku.
Saslušanje, koje se u jednom trenutku preselilo i u Lansing, gdje je sudac
Thiele saslušao Smitha i Hickocka kao svjedoke, trajalo je ukupno šest dana;
najzad je svaka točka bila obrađena. Osam porotnika se zaklelo da nisu poznavali
ni jednog člana ubijene obitelji, četvorica su priznala da su se površno kao
znanci poznavali s g. Clutterom, ali svaki od njih, uključujući i N. L. Dunnana,
službenika aerodroma koji je u toku voir dire postupka dao svoju proturječnu
izjavu, posvjedočili su da su u odjeljak za porotnike ušli bez ikakvih
predrasuda. Shultz je izazvao Dunnana: "Smatrate li vi da biste htjeli biti
izloženi suđenju s porotnikom čije bi mišljenje bilo poput vašeg?" Dunnan je
odgovorio potvrdno, on bi htio, na što gaje Shultz zapitao: "Sjećate li se da
ste bili zapitani jeste li neprijatelj smrtne kazne, ili ne?" Klimnuvši, svjedok
je odgovorio: "Ja sam im rekao da bih pod normalnim okolnostima bio protiv
smrtne kazne. Ali s obzirom na golemost ovog zločina, vjerojatno bih glasao za."
Teže je bilo natezanje s Tateom: Shultz je ubrzo uvidio da je uhvatio tigra za
rep. Odgovarajući na pitanja koja su relevantna za njegovo navodno
prijateljevanje s g. Clutterom, sudac je odgovorio: "On (Clutter) je jednom bio
stranka u ovom sudu, u slučaju kojemu sam ja predsjedavao, a radilo se o
odštetnom zahtjevu zbog aviona koji je pao na njegovo imanje; on je tužio za
odštetu zbog štete na nekim stablima voćaka. Osim te pri-

464

365

like nisam imao druge prilike da se s njim družim. Apsolutno nikakve. Možda bih
ga vidio jednom ili dvaput u toku godine ..." Koprcajući se, Shultz je okrenuo
temu. "Je li vam poznato", zapitao je, "kakvo je raspoloženje ovdje vladalo
poslije hvatanja te dvojice?" "Vjerujem da mi je poznato", odgovorio mu je sudac
nemilosrdno samospokojno. "Držim da se prema njima izgradio stav kao prema
svakom drugom optuženom zbog kaznenog djela - da im valja suditi po zakonu i da
budu osuđeni ako budu proglašeni krivima; da se prema njima valja odnositi fer
kao i prema svakoj drugoj osobi. Nije bilo nikakvih predrasuda prema njima zato
što su bili optuženi zbog zločina." "Vi mislite", nastavio je Shultz lukavo, "da
sud nije imao razloga da se sam isključi iz procesa?" Tateove usne su se
otromboljile, dok su mu oči zasjale: "Gospodine Shultz", izgovorio je njegovo
prezime kao produženo psikanje. "Ovaj sud ne može sam proglasiti svoje izuzeće.
To bi bilo u suprotnosti s kansaškim zakonom. Ja ne bih mogao dopustiti izuzeće
ukoliko ne bih dobio propisan zahtjev."
Ali zašto uhapšenici nisu izrazili takav zahtjev, odnosno njihovi branitelji?
Shultz je sada raspravljao o tom pitanju s braniteljima, jer je prema stajalištu
pravnika iz Wichite najvažniji cilj tog saslušanja bio da se oni diskreditiraju
i da se dokaže kako oni svojim štićenicima nisu pružili minimum zaštite. Fleming
i Smith su se dobro držali u tom hrvanju, naročito Fleming, koji je s obaveznom
kričavom crvenom kravatom i uz osmijeh koji mu nije silazio s usana
dostojanstveno rezignirano izdržao Shultzov napad. Objašnjavajući zašto nije
zatražio usluge drugog suda, odgovorio je: "Kako su se velečasni Cowan, svećenik
Metodističke crkve i čovjek od velikog utjecaja i ugleda u ovom mjestu, a i
mnogi drugi svećenici izjasnili protiv smrtne kazne, smatrao sam da je u ovom
kraju barem postavljen dobar kvas, pa da će ovdje ljudi biti mnogo pomirljiviji
u pogledu kazne nego u drugim dijelovima države. Osim toga, mislim da je brat
gospode Clutter u izjavi koja je objavljena u novinama rekao da ne smatra da bi
krivce trebalo osuditi na smrt.*y jW."+(,,t.

Shultz je imao dosta municije, ali svemu je bila zajednička implikacija da su

Fleming i Smith namjerno zanemarili svoje dužnosti pod pritiskom stava svoje
sredine. Shultz je smatrao da su obojica izdali svoje branjenike, jer se nisu s
njima dovoljno savjetovali (Fleming je odgovorio: "Radio sam na tom slučaju u
okviru mojih najboljih mogućnosti, posvećujući mu više pažnje nego što činim u
najvećem broju slučajeva"), jer su se odrekli prava na preliminarno saslušanje
(Smith je odgovorio: "Ali, gospodine, ni g. Fleming ni ja nismo još u vrijeme
kad su se oni odrekli tog prava bili imenovani za branitelje"), jer su
predstavnicima novina davali izjave koje su bile štetne za okrivljene (Shultz se
obratio Smithu: "Je li vam poznato da je reporter Ron Kuli iz topekaškog 'Daily
Capitala', citirajući vašu izreku koju ste dali drugog dana suđenja, napisao da
vi uopće ne sumnjate u krivnju g. Hickocka, već da je vama najveća briga da
umjesto smrtne kazne postignete doživotni zatvor za svog klijenta?"; Smith Shul-
tzu: "Ne, gospodine. Ako je tako citirana, onda moja izjava nije točno
citirana"), jer nisu pripremili odgovarajuću obranu.
Shultz se najviše zakačio za posljednju tvrdnju; zbog toga je relevantno
reproducirati mišljenja koja su napisala trojica federalnih sudaca kao rezultat
zahtjeva upućenog Apelacijskom sudu Sjedinjenih Država Desetog sudskog okruga:
"Međutim, mi smatramo da su oni koji proučavaju situaciju u retrospektivi
izgubili iz vida probleme pred kojima su se nalazili branitelji Smith i Fleming,
kad su preuzeli obranu. U trenutku kad su oni preuzeli obranu obojica optuženih
već su priznali djelo u cijelosti, a da ni tada ni ijednom kasnije na državnim
sudovima nisu nijekali dobrovoljnost svojih priznanja. Radio koji je odnesen iz
Clutterove kuće i koji su oni prodali u Medico Citvju najzad je pronađen, a
branitelji su znali i za druge dokaze njihove krivnje kojima raspolaže optužba.
Kad je od njih normalno zatraženo da se izjasne jesu li razumjeli optužnicu i
osjećaju li se krivi, oni su odbili govoriti pred sudom, pa je sud umjesto njih
ubilježio da se ne osjećaju krivima. Ni u vrijeme suđenja ni nakon suđenja nije
bilo dovoljno dokaza o duševnoj poremećenosti osuđenika.

366

367

Pokušaj da se umna poremećenost iskoristi kao obrana, a oslanjajući se na

ozbiljne ozljede u nesrećama koje su se dogodile prije toliko godina, na
glavobolje i povremene Hickockove nesvjestice, nije ništa drugo već klasično
hvatanje za slamku. Branitelji su se našli u situaciji u kojoj su priznati
jezivi zločini nad nevinim osobama. Okolnosti su bile takve da bi bilo sasvim
opravdano da su uhapšenicima savjetovali da priznaju krivnju i da se oslone na
milost suda. Jedina njihova nada mogla je biti u pomisli da će životi tih zlom
zavedenih pojedinaca biti pošteđeni nekim čudesnim obratom sudbine."
U izvještaju koji je podnio Vrhovnom sudu Kansasa sudac Thiele je utvrdio da su
podnositelji žalbe imali fer suđenje koje nije povrijedilo njihova ustavna
prava; na temelju toga je sud odbacio zahtjev za ukidanjem presude, pa je
određen novi datum za izvršenje smrtne kazne - 25. listopada 1962. Lowell Lee
Andrews, čiji je slučaj dvaput proputovao cijeli put do Vrhovnog suda
Sjedinjenih Država, imao je biti obješen mjesec dana kasnije.
Zahvaljujući odgodi koju je donio federalni sudac, Cluttero-vi ubojice su
izbjegli svoj datum. Andrews nije.
Prema praksi u pogledu smrtnih kazni u Sjedinjenim Državama, između presude i
njenog izvršenja prođe prosječno sedamnaest mjeseci. Nedavno je u Teksasu
naoružani pljačkaš ubijen na električnoj stolici mjesec dana nakon presude; ali
dok ovo pišem, u Louisiani dvojica osuđenih zbog silovanja čekaju rekordno
vrijeme od dvanaest godina. Razlika djelomično ovisi o sreći, a djelomično o
trajanju sudskih sporova. Većinu branitelja u tim sporovima imenuje sud i oni
rade bez naplate; da bi izbjegli buduća natezanja i žalbe zbog neadekvatne
obrane, sudovi najčešće na te dužnosti imenuju prvorazredne stručnjake koji
brane s hvalevrijednom agilnošću. Međutim, čak i jedan odvjetnik skromnog
talenta može godinu za godinom odgađati dan izvršenja osude jer se apelacijski
sistem na

koji se oslanja američko pravosuđe svodi na legalistički rulet, na igru

slučajnosti koja se kadšto okrene u korist kriminalca, a tu igru sudionici
igraju beskrajno najprije na državnim sudovima, a zatim nastavljaju kroz
federalne sudove sve do krajnjeg cilja - Vrhovnog suda Sjedinjenih Država. Ali,
ni tu doživljeni poraz ne znači ništa ako branitelj osuđenoga otkrije ili
izmisli nove razloge za ulaganje žalbe; uglavnom se tako događa, i kotač sreće
se okreće, okreće se sve dok se nekoliko godina kasnije osuđenik ponovno ne
pojavi pred najvišim sudom nacije, da bi vjerojatno opet započeo okrutno
natjecanje. Ali, u intervalima se kotač zaustavlja da bi proglasio pobjednika -
ili, što je sve rjeđe, onoga koji je izgubio: Andrewsovi branitelji borili su se
do posljednjeg trenutka, ali njihov je klijent upućen na vješala u petak 30.
studenoga 1962.
"Bila je hladna noć", ispričao je Hickock u razgovoru s novinarom s kojim se
dopisivao i kojemu je bilo s vremena na vrijeme dopušteno da ga posjeti. "Hladna
i vlažna. Kiša je lila u materinu, a na baseball igralištu blato ti je sezalo do
muda. Kad su Andvja izveli da ode u skladište, morali su ga tjerati uskom
stazom. Mi smo svi bili na prozorima i promatrali-Perry i ja, Ronnie York, Jimmy
Latham. Bilo je to baš iza ponoći, a skladište je bilo osvijetljeno kao uvečer
uoči blagdana Svih svetih. Vrata su bila širom otvorena. Mogli smo vidjeti
svjedoke, mnogo stražara, liječnika i nadzornika zatvora - svaku prokletu stvar
osim vješala. Ona su bila smještena u kutu, ali smo vidjeli njihovu sjenu. Sjena
na zidu poput sjene boksačkog ringa.
Kapelan i četvorica stražara vodili su Andvja, a kad su stigli do vrata, načas
su se zaustavili. Andy je gledao u vješala-mogao si osjetiti da gleda u njih.
Ruke su mu bile svezane na trbuhu. Odjednom je Andyju pristupio kapelan i skinuo
mu naočale. Bilo je nekako tužno vidjeti Andvja bez naočala. Odveli su ga unutra
i ja ne znam kako je mogao vidjeti stepenice kojima se uspinjao. Bilo je sasvim
tiho, samo se čulo lajanje psa u daljini. Neki gradski

368

369

pas. Tada smo čuli to, zvuk, a Jimmy Latham je zapitao: 'Što je to bilo?'. Ja
sam mu objasnio što je to bilo, naime da su se pod njim otvorila vrata na podu.
Tada je opet bilo neobično tiho. Osim tog psa. Stari Andy je dugo plesao. Mora
da su se vraški dugo bavili oko njega. Svakih nekoliko minuta doktor je dolazio
do vrata i zakoračio bi napolje. Stajao bi tako sa stetoskopom u rukama. Ne
vjerujem da je uživao u svom poslu: otvarao je usta kao da hvata zrak, a i
plakao je. Jimmy je dodao: 'Imaju lijep teret za mrtvačka kola'. Ja mislim da je
doktor svako malo izlazio da drugi ne vide da plače. Zatim bi se vraćao i
provjeravao da li mu još srce kuca. Činilo se da Andvjevo srce i neće prestati
kucati. Činjenica je da mu je srce kucalo devetnaest minuta."
"Andy je bio zabavan dječak", kazao je Hickock, smješkajući
se iskrivljeno s cigaretom između usana. "Bilo je tako kako sam
mu rekao: on nije ni najmanje cijenio ljudski život, pa čak ni
vlastiti. Nešto prije nego su ga objesili on je lijepo sjeo za stol
i maznuo dva pečena pileta. A tog posljednjeg poslijepodneva
pušio je cigare, pio koka-kolu i pisao pjesme. Kad su došli po
njega i kada smo se oprostili s njim, ja sam mu rekao: 'Uskoro
ćemo se vidjeti, Andy, jer sam uvjeren da i mi idemo na isto
mjesto. Zato se okreni oko sebe i pronađi kakvo fino hladno
mjestašce za nas - tamo dolje'. On se nasmijao i rekao da ne
vjeruje ni u nebo ni u pakao, već da se prašina pretvara u prašinu.
Dodao je da su ga posjetili ujak i ujna. Rekli su mu da su donijeli
i lijes sa sobom, pa će ga ukopati u nekom malom groblju u sje
vernom Missouriju. Na istom groblju gdje su ukopane tri osobe
kojih se on otarasio. Namjera im je da njega pokopaju pored
njih. Kaže da je jedva zadržao ozbiljno lice kad su mu to kazali.
Tada sam mu ja kazao: 'Ti si sretan što imaš grob. Perryja i mene
će najvjerojatnije dati živoderu'. Tako smo se šalili sve dok nije
došao trenutak da ode. Na odlasku uručio mi je komad papira s
pjesmicom. Ne znam je li je on napisao ili ju je prepisao iz knjige.
Moje je mišljenje da ju je napisao. Ako ste zainteresirani, ja ću
vam je poslati." srtj; ¦¦¦•-.,.

Kasnije je to i učinio, pa se utvrdilo da je Andrewsova oproštajna poruka

zapravo deveta kitica Graveve "Elegije napisane na seoskom groblju":
"Hvalisanja porijeklom, sjaj vlasti, I sva ljepota, sve što bogatstvo daje,
Jednako čekaju na čas kad će pasti, Jer staze slave ne vode od groba dalje."
"Meni se doista sviđao Andy. Bio je luđak - ne pravi luđak poput onih što dolje
riču; već, onako, malo je šenuo. Stalno je govorio kako će pobjeći iz zatvora i
živjeti kao unajmljeni ubojica. Volio se zamišljati kako tumara po Chicagu ili
Los Angelesu sa strojnicom u kutiji za violinu. Kako hladi tipove. Govorio je da
bi uzimao tisuću dolara po komadu."
Hickock se nasmijao vjerojatno ciljajući na apsurdnost ambicija svog prijatelja,
zatim je uzdahnuo i zatresao glavom. "Ali kad se sjetim njegovih godina, moram
reći da je to bila najpametnija osoba koju sam upoznao. Ljudska knjižnica. Kad
je taj dječak čitao knjigu, on ju je doista pročitao. Dakako da nije prokleto
ništa znao o životu. Ja, ja sam ignoramus, osim kad valja nešto znati o životu.
Ja sam prošetao kroz niz gnusnih ulica. Vidio sam bičevanje bijelog čovjeka.
Gledao sam kako se rađaju bebe. Vidio sam djevojku koja tada još nije imala
četrnaest godina kako, istovremeno tovari na sebe tri tipa i pruža im punu
vrijednost novca koji su joj platili. Pao sam s broda udaljenog pet milja od
obale. Preplivao sam tih pet milja tako da mi je život prolazio ispred očiju
svakim zaveslajem. Jednom sam se rukovao s predsjednikom Trumanom u predvorju
hotela Muehlebach. Harry S. Truman. Kad sam radio za bolnicu vozeći ambulantno
vozilo, vidio sam život sa svih strana - scene od kojih bi se pas pobljuvao. Ali
Andy. On nije poznavao ni jednu stvarnu životnu činjenicu osim onoga što je
pročitao u knjigama.
Bio je nevin kao malo dijete, kao djetešce s kutijom keksa u rukama. Nijednom
nije bio sa ženom. Ni s muškarcem, ni s

370

371

mazgom. Tako je sam govorio. Možda mi se to na njemu najviše sviđalo. To što se

nije izmotavao, već je govorio istinu. Mi ostali u Hodniku, mi smo hrpa
vašarskih umjetnika. Ja sam jedan od najgorih. Da se istakneš, moraš o nečemu
govoriti. Hvalisati se. Inače nisi nitko, ništa, gomolj koji vegetira - u tom
predvorju pakla dimenzija 1,80 m naprama 3 m. Ali Andy nije u tome sudjelovao.
Govorio bi da ne vidi svrhe govoriti o nečemu što se uopće nije dogodilo.
Stari Perry, međutim, on se uopće nije žalostio što više neće vidjeti Andvja.
Andy je bio ono čemu Perry teži najviše na svijetu - bio je obrazovan. A to mu
Perry nije mogao oprostiti. Valjda znate Perrvjev običaj da se služi učenim
riječima, kojima napola zna smisao? Kad ga slušate, kao da slušate one nigere sa
sveučilišta. Dakle, on je sav izgorio kad ga je Andy stao hvatati i potezati ga
na pločnik. Dakako da je Andvju jedino bila namjera da mu dade ono što je Perry
uvijek želio - obrazovanje. Istina je da nitko ne može izdržati s Perrvjem. On
ovdje nema nijednog prijatelja. Pomišljam, dođavola, pa što on misli tko je on?
Ruga se i cereka svakome. Naziva ljude perverznjakovićima i degenericima. Govori
im kako imaju nizak kvocijent inteligencije. Šteta je što svi ne možemo biti
tako osjetljive duše kao Perry. Takvi sveci. Pa ja znam neke stare dugoprugaše
koji bi sa zadovoljstvom otišli u Kutak samo da se na minutu domognu Perrvja za
vrijeme tuširanja. Pa način kako on nadvisuje Yorka i Lathama! Ronnie kaže da bi
dao sve na svijetu da se domogne jednog biča. Kaže da bi njime Perrvja samo malo
stisnuo. Ja ga ne optužujem. Na koncu konca, svi smo u istom sosu, a oni su
prilično dobri momci."
Hickock se pokajnički zacerekao i stresao ramenima: "Vi znate što ja mislim kad
kažem - dobri. Dobri - pažljivi. Majka Ronnieja Yorka posjetila ga je nekoliko
puta. Jednog dana, u čekaonici, upoznala je moju majku i sada su one postale
glavne prijateljice. Gospoda York želi da je moja majka posjeti u njenoj kući,
na Floridi, možda da tamo i živi. Isuse, što bih ja to htio. Tada ne bi morala
prolaziti kroz sve ove patnje. Je-
dnom mjesečno trucka se u autobusu da me vidi. Smješka mi se, nastoji pronaći
nešto da mi kaže, nešto što će mi biti drago čuti. Jadna žena. Ja ne znam kako
to ona izdrži. Čudi me da nije poludjela."
Hickockove nervozne oči okrenule su se prema prozoru sobe za razgovore; njegovo
zadahtalo lice blijedo kao pogrebni ljiljan bilo je osvijetljeno slabašnim
zimskim suncem koje je provirivalo kroz staklo ograđeno rešetkama.
"Jadna žena. Pisala je nadzorniku i zamolila ga da joj idući put kad dođe
omogući da razgovara s Perrvjem. Htjela je čuti od Perrvja kako je on ubio sve
te ljude, kako ja nisam ispalio ni metak broj jedan. Moja je sva nada u tome da
ćemo jednog dana dobiti novo suđenje i da će Perry svjedočiti i govoriti istinu.
Samo ja u to sumnjam. On je čvrsto odlučio da ako on ide, onda idem i ja. Leđa u
leđa. To nije u redu. Mnogi su ljudi ubijali, a nisu nikad vidjeli unutrašnjost
ćelije smrti. A ja nisam nikad i nikoga ubio. Ako možeš potrošiti pedeset tisuća
dolara, možeš pobiti pola' Kansas Citvja i cerekati se ha ha." Nagli trzaj lica
promijenio je njegovu jadnu žalopojku. "Uh. Evo me opet. Stari plačidrug. Mislio
sam da ću se naviknuti. Ali neka pošteno kažem pred bogom da sam sve učinio da
izdržim s Perrvjem. No, on je tako kritizerski raspoložen. Ima dva lica.
Ljubomoran je na svaku sitnicu. Na svako pismo koje dobijem, na svaki posjet.
Nitko ne dolazi da njega obiđe, osim vas", kazao je novinaru koji je i Hickocka
i Smitha jednako dobro poznavao. "Ili njegov branitelj. Sjećate li se kad je bio
u bolnici? S tim trikom s izglađivanjem? I kad mu je tata uputio poštansku
kartu? Dakle, nadzornik je odgovorio Perrvjevom tati i rekao mu da je ovdje
dobrodošao kad god se pojavi. Ali, stari se uopće nije pojavljivao. Ja ne znam.
Ponekad morate osjećati sažaljenje prema Perrvju. On mora da je jedan od
najusamljenijih ljudi koji je ikada postojao. Nego. Uh, do đavola s njim. Gotovo
u cijelosti je to njegova greška."
Hickock je izvukao još jednu cigaretu iz kutije "Pali Malla", namreškao je nos i
dodao: "Pokušavao sam se ostaviti pušenja.

372

373

Ali onda sam pomislio kakve to ima veze u ovim okolnostima? S malo sreće možda
obolim od raka i pobijedim državu u igri koju je sama nametnula. Jedno sam
vrijeme pušio cigare. Andvjeve. Onog jutra nakon što su ga objesili. Probudio
sam se i dozvao ga: Andy', kako sam svakodnevno običavao. Tada sam se sjetio da
je on na putu za Missouri. S ujakom i ujnom. Pogledao sam na hodnik. Njegova je
ćelija bila očišćena i tamo se nalazila sva njegova ropotarija. Madrac je
uklonjen iz okvira, njegove papuče, njegova bilježnica sa svim slikama hrane -
on ju je nazivao svojim hladionikom. I ta kutija cigara 'Macbeth'. Rekao sam
stražaru da je Andy meni namijenio cigare u svojoj oporuci. U stvari, nisam ih
sve ni popušio. Može biti zato što sam mislio na Andvja, ali od njih mi se
dizala utroba.
Dakle, što ima da se kaže o smrtnoj kazni? Ja nisam protiv nje. Ona je sva u
osveti, ali što se ima kazati protiv osvete? To je veoma važno. Da sam bio u
srodstvu s Clutterovima ili s bilo kim koje su likvidirali York i Latham, ja ne
bih bio miran sve dok se odgovorni ne bi našli na Velikoj ljuljašci. Ti ljudi
koji pišu pisma po novinama. Dva su pisma objavljena prije nekoliko dana u
jednim novinama u Topeki. Jedno je napisao svećenik. Ukratko, oni se pitaju
dokle će trajati ova zakonska farsa, zašto ti kujini sinovi Smith i Hickock nisu
još obješeni za vratove, kako to da oni još žderu novac poreznih obveznika?
Dakle, ja ih mogu razumjeti. Bijesni su, jer nisu postigli ono čemu teže, a to
je osveta. A što se mene tiče, ja im u tome ne kanim pomagati. Ja vjerujem u
vješanje, ali samo dotle dok ja nisam onaj koji treba da visi."
i Ali, bio je. Prošle su još tri godine, a tijekom tih godina dvojica izvanredno
vještih odvjetnika iz Kansas Citvja, Joseph P. Jenkins i Robert Bingham,
zamijenili su Shultza, koji se povukao iz tog slučaja. Imenovani od federalnog
suca radili su bez honorara (ali motivirani čvrstim uvjerenjem da su osuđenici
bili žrtve "jezivo nefer suđenja"); Jenkins i Bingham ispisali su brojne molbe i

zahtjeve unutar sistema federalnog sudovanja, pa su tako izvo-jevali odgađanje

triju datuma smaknuća: 25. listopada 1962., 8. kolovoza 1963. i 18. veljače
1965. Njihovi pravni zastupnici izjavljivali su da su njihovi klijenti
nepravedno osuđeni, jer im je pravna pomoć ponuđena tek poslije njihovih
priznanja, a uz to nije izvršeno ni preliminarno saslušanje. Nisu bili
kompetentno zastupljeni na svom suđenju, osuđeni su uz pomoć dokaza kojih se
policija domogla bez naloga za pretres stana (puška i nož koji su odneseni iz
Hickockova doma), a pravda je još pokleknula s obzirom na mjesto gdje je održano
suđenje, a koje je trebalo biti negdje gdje sredina nije bila toliko "zasićena"
publicitetom na štetu okrivljenih.
Jenkins i Bingham su s tim argumentima tri puta uspjeli dovesti slučaj pred
Vrhovni sud Sjedinjenih Država ili pred Velikog Dječaka, kako ga nazivaju
zatvorenici čije se rasprave tako vuku. Ali sud je svaki put odbio molbe za
reviziju procesa, ne komentirajući svoje odluke, što je uobičajeno ponašanje tog
suda u sličnim slučajevima. Rješenje certiorari* inače bi omogućilo žaliteljima
da budu normalno saslušani pred sudom. U ožujku 1965. godine, nakon što su se
Smith i Hickock nalazili u svojim ćelijama Hodnika smrti već gotovo dvije tisuće
dana, Vrhovni sud Kansasa je odredio da njihovi životi moraju završiti u srijedu
14. travnja 1965. godine, između ponoći i dva sata ujutro. Molba za pomilovanje
upućena je novoizabranom guverneru Kansasa, Williamu Avervju, ali je Avery kao
bogat farmer osjetljiv na javno mnijenje odbio intervenirati smatrajući da je
takva odluka "u najboljem interesu stanovnika Kansasa". (Dva mjeseca kasnije
Avery je također odbio molbe za pomilovanje Yorka i Lathama, koji su obješeni
22. lipnja 1965.)
U srijedu ujutro Alvin Dewey je doručkovao u kafeteriji hotela u Topeki i držao
ispred sebe naslovnu stranicu dnevnika "Star" iz Kansas Citvja. Pred njim je bio
naslov na koji je dugo
•Certiorari, naredba višeg suda nižem da mu pošalje sve spise s jednog suđenja,
ili naredba nižem sudu da prepusti spor njemu.

374

375

čekao: UMRLI NAKONOPCU ZBOG KRVAVA ZLOČINA. Ovako je započinjao članak koji je
napisao reporter Associated Pressa: "Richard Eugene Hickock i Perry Edward
Smith, partneri u zločinu, umrli su na vješalima u državnom zatvoru rano jutros
zbog jednog od najkrvavijih umorstava u kansaškim kriminalnim analima. Hickock
star 33 godine umro je prvi u 0,41 sati; Smith, 36 godina, umro je u 1,19
sati..."
¦$¦"'' ..*.¦
*? Dewey ih je promatrao kako umiru, jer je bio jedan od dvadesetak svjedoka
koji su pozvani na tu ceremoniju. Dotad nije prisustvovao nijednom smaknuću, pa
je bio iznenađen scenom koju je zatekao kad je nešto poslije pola noći ušao u
skladište. Očekivao je scenu odgovarajućeg dostojanstva, a ne slabo osvijetljen
magazin ispunjen drvetom i raznim otpacima. Pa ipak, sama vješala s dvije
blijede omče pričvršćene na poprečnoj gredi djelovala su prilično impozantno, a
jednako tako neočekivano djelovao je i krvnik čiji je lik s platforme od
trinaest stepenica bacao dugačku sjenu. Krvnik je bio jedan anonimni mršavi
gospodin koji je za tu zgodu doveden iz Missourija da bi zaradio svoj honorar od
šest stotina dolara. Bio je obučen u zastarjelo dvoredno prugasto odijelo koje
je gotovo lepršalo na njemu skrivajući njegovu usku figuru. Žaket mu je bio
dugačak gotovo do koljena, a na glavi je imao kaubojski šešir koji mora da je
bio svijetlozelene boje kad je jednom bio kupljen, dok je sada bio izblijedjela
rijetkost zamrljana znojem.
Deweyjevu pažnju razbijao je i tobože uobičajen, samosvjes-tan razgovor drugih
svjedoka događaja koji su, kako jedan reče, čekali na "svečanost".
"Čuo sam da su im htjeli dati da vuku slamke i tako utvrde koji će prvi pasti.
Ili da bace novac. Ali Smith se upleo i rekao zašto to ne bi išlo alfabetski.
Držim da je to rekao zato što S dolazi iza H. Ha!"
"Jeste li čitali u novinama, poslijepodnevno izdanje, što su naručili za svoj
posljednji obrok? Naručili su isti meni. Račići,

francuski frikando. Kruh s češnjakom. Sladoled, jagode i tučeni šlag. Čuo sam da
Smith nije baš bio pri teku."
"Čuo sam da je Hickock imao osjećaj za humor. Govorili su mi kako mu se jedan
sat prije vješanja obratio stražar rekavši mu da mu je to sigurno najduža noć u
životu. A Hickock se nasmijao i rekao: 'Ne, nego najkraća.'"
"Jeste li čuli za Hickockove oči? Ostavio ih je očnom doktoru. Čim ga posijeku,
taj će doktor izvaditi njegove oči i nalijepiti ih na nečiju glavu. Ne bih mogao
reći da bih to ja rado bio. Osjećao bih se čudno s njima, s njegovim očima u
mojoj glavi."
"Kriste! Je li to kiša! Svi prozori su mi otvoreni. Moj novi 'chevy\ Kriste!"
Neočekivana kiša stade bubnjati po krovu skladišta. Taj zvuk nekako sličan zvuku
paradnih bubnjeva, ta-ta-ra, ta-ta-ra, dopratio je Hickocka. U društvu šestorice
stražara i kapelana koji je mrmljao molitve, na mjesto smrti ušao je s
lisičinama, a ružne kožne trake vezivale su mu ruke za torzo. Podno stepenica
nadzornik mu je pročitao službenu naredbu za smaknuće, što je bio dokument od
dvije stranice. Dok je nadzornik zatvora čitao, Hickockove oči oslabjele od pola
desetljeća dugog boravka medu slabašnim sjenama ćelije grozničavo su nekoga
tražile u malobrojnoj publici. Kad nije ugledao ono što je tražio, obratio se
najbližem stražaru i zapitao ga ima li medu prisutnima netko od Clutterove
obitelji. Kad je čuo da nema, izgledao je nezadovoljno, kao da nije bio sasvim
poštovan protokol tog rituala osvete.
Kao što je uobičajeno nakon završene recitacije, nadzornik pita osuđenika na
smrt ima li nešto izjaviti. Hickock je klimnuo. "Ja jedino želim reći da ne
osjećam nikakvu mržnju. Vi me šaljete na bolji svijet nego je ovaj ikada bio." A
tada, kao da to želi naglasiti, on se rukovao s četvoricom ljudi koji su bili
najzaslužniji za njegovo hvatanje i osudu, a koji su redom zatražili dozvole da
mogu biti nazočni smaknuću. Bili su to agenti KBI-a Roy Church, Clarence Duntz,
Harold Nye i Dewey. "Baš mi je drago što vas vidim", kazao je Hickock uz svoj
najšarmantniji osmijeh; bilo je to kao da pozdravlja goste svog vlastitog
sprovoda.

376

377

f Krvnik se zakašljao, nestrpljivo je skinuo svoj kaubojski šešir i onda ga opet

stavio na glavu, što je podsjetilo na jastreba koji se najprije nakostriješi, a
onda smiruje svoje perje na vratu. Potaknut gestom jednog od šefova ceremonijala
Hickock se uspeo stepenicama. "Bog je dao, Bog je uzeo. Neka bude blagoslovljeno
ime Božje", intonirao je kapelan. Kiša je počela jače bubnjati, a onda je
stavljena omča oko osudenikova vrata. Odmah zatim na oči mu je stavljena mekana
crna maska. "Neka se Bog smiluje tvojoj duši." Zamka - vrata su otvorena i
Hickock stade visjeti punih dvadeset minuta, sve dok zatvorski liječnik nije
izrekao: "Ja proglašavam ovog čovjeka mrtvim." Mrtvačko vozilo čiji su
reflektori odražavali guste kapi kiše dovezlo se u skladište. Mrtvo tijelo je
stavljeno na nosila i pokriveno bijelim pokrovom. Odnijeli su ga na mrtvačko
vozilo koje se izgubilo negdje u noći.
Buljeći u neku točku, Roy Church je zatresao glavom: "Nikad ne bih mogao
povjerovati da je tako srčan. Da će sve to uzeti s takvim mirom. A ja sam ga
smatrao kukavicom."
Čovjek kojemu se obratio bio je također detektiv, koji je dodao: "Ah, Roy. Taj
tip je bio mizerija. Najniže kopile. On je to zaslužio."
Zamišljenih očiju, Church je i dalje klimao glavom.
U očekivanju drugog smaknuća razgovarali su novinski reporter i stražar.
Reporter ga je zapitao: "Je li ovo vaše prvo vješanje?"
"Bio sam i kod Andrevvsa." JI '
"Meni je ovo prvi put."
"Daaa. Kako vam se sviđa?" ""
Reporter je stisnuo usnice. "Nitko u mojoj redakciji nije htio poći na ovo. Ni
ja. Ali nije bilo tako strašno kao što sam očekivao. Činilo se kao da je skočio
s daske za skakanje. Jedino je imao konopac oko vrata."
"Ništa oni ne osjete. Pad, stisak, to je sve. Oni ništa ne osjećaju."
"Jeste li u to uvjereni? Ja sam bio sasvim blizu. Čuo sam ga
kako hvata zrak." ", >

"Aha. Ali ništa ne osjeća. Ne bi bilo humano kad bi osjećao."

"Dobro. A vjerujem i da im daju mnogo pilula. Sedativa."
"Ni govora, kakvi. Protiv propisa. Evo Smitha."
"Bože, ja nisam znao da je to takav račić."
"Daaa, on je malen. Ali takva je i tarantula."
Ulazeći u skladište, Smith je prepoznao svog starog neprijatelja Deweyja. Načas
je prestao žvakati "doublemint" gumu koju je imao u ustima, nacerio se i
namignuo Deweyju, živahan i vražji u isti mah. Ali nakon što ga je nadzornik
zapitao ima li što reći, uozbiljio se. Njegove osjetljive oči ozbiljno su
promatrale lica koja su ga okruživala, a zatim su pogledale na krvnikovu sjenku,
pa na vlastite okovane ruke. Pogledao je na svoje prste zamrljane tintom i
bojom: posljednje tri godine boravka u Hodniku smrti proveo je u slikanju
autoportreta i slika djece, obično djece zatvorenika koji bi mu davali
fotografije svojeg rijetko viđenog potomstva. "Mislim", započeo je, "da je
doista divna stvar uzimati život na ovaj način. Ja ne vjerujem u opravdanost
smrtne kazne, moralno ili zakonski. Možda bih ja mogao nešto učiniti, nešto ..."
Njegovo povjerenje se izgubilo, a plahost mu je učinila glas nejasnim, utišavši
ga gotovo do nečujnosti. "Bilo bi besmisleno da se ispričavam za ono što sam
učinio. Ali, ja to ipak činim. Ispričavam se."
Koraci, omča, maska. Ali prije nego mu je maska namještena osuđenik je ispljunuo
gumu za žvakanje u dlan kapelanove raširene ruke. Dewey je zatvorio oči; držao
ih je zatvorene sve dok nije čuo tupi šum koji objavljuje da je konopac slomio
vrat. Poput većine američkih čuvara reda, Dewey je uvjeren da je smrtna kazna
čimbenik koji se dostojno suprotstavlja teškom zločinu i nasilju. A ako je ikada
smrtna kazna zasluženo izvršena, onda je to bilo sada. Ranije ga smaknuće nije
uznemirilo, jer on nije mogao podnositi Hickocka koji mu je izgledao kao
"bijedni nepoštenjak koji je izašao iz svoje prazne i bezvrijedne niskosti".
Ali, premda je bio istinski ubojica, Smith je izazivao u njega drugačije
razmišljanje, jer je Perry imao kvalitete

378

379

izopćene životinje, stvorenja koje hoda ranjeno, a to je detektiv uzimao u

obzir. Sjetio se svog prvog susreta s Perrvjem u sobi za saslušavanje
policijskog sjedišta u Las Vegasu. Bio je to liliputanski dječak-čovjek koji je
sjedio na metalnoj stolici tako da mu male noge u čizmama nisu sasvim dosezale
do poda. A kad je Dewey sada otvorio oči, opet je ugledao isto: iste dječje noge
kako nahereno vise.
Dewey je smatrao da će smrt Smitha i Hickocka izazvati u njega klimaks, pa
opuštanje, osjećaj da je dobro obavio posao. Umjesto toga, uhvatio se kako se
prisjeća jednog događaja od prije godinu dana, slučajnog susreta na groblju
Vallev View, koji mu je u retrospektivi više-manje zaključio slučaj Clutterovih.
Pioniri koji su gradili Garden City sigurno su bili spartanskih običaja, ali kad
je došlo vrijeme za osnivanje službenog groblja, oni su odlučili da usprkos
jalovoj zemlji i teškoćama u opskrbi vodom stvore bogat kontrast prašnjavim
ulicama i običnim ravnicama. Rezultat, koji su nazvali grobljem Vallev View,
smješten je iznad grada na platou skromne širine. Kad ga čovjek danas gleda, to
je tamni otok koji oplakuju lelujave površine okolnih žitorodnih polja - dobar
zaklon od vrućeg dana, jer ima mnogo hladnih staza prekrivenih neprekinutim
hladom stabala zasađenih prije mnogo generacija.
Jednog poslijepodneva u svibnju prošle godine, u mjesecu kad polja gore
zelenozlatnom vatrom poluzrelog žita, Dewey je nekoliko sati proveo na groblju
Vallev View čisteći očev grob od korova, što je bila obaveza koju je predugo
zanemarivao. Dewey je imao pedeset i jednu godinu, odnosno četiri godine više
nego kad je vodio istragu u Clutterovu slučaju. Ali još je bio vitak i agilan,
još je bio glavni agent KBI-a u zapadnom Kansasu; nije prošlo ni tjedan dana da
je uhvatio dvojicu stokokradica. San
0 smirenju na njegovoj farmi nije se ostvario, jer se nije nimalo
smanjio strah njegove žene da živi na osami. Umjesto toga,
Deweyjevi su izgradili novu kuću u gradu kojom su se ponosili, a
ponosili su se i sa svoja dva sina koji su već dobili duboke glasove
1 bili visoki poput oca. Stariji dječak će na jesen na koledž.

Kad je završio svoj posao, Dewey se prošetao mirnim stazama. Zaustavio se pored
nadgrobne ploče s tek urezanim imenom: Tate. Sudac Tate umro je od upale pluća
prošlog studenoga; vijenci, smeđe ruže i od kiše izblijedjele vrpce još su
ležali na iskopanoj zemlji. Pored tog groba, svježe peteljke bile su razasute na
novijem humku. Bio je to grob Bonnie Jeane Ašida, Ašidine starije kćeri, koja je
za vrijeme posjeta Garden Citvju poginula u automobilskom sudaru. Smrti,
rođenja, brakovi - zaboga, nije li prije nekoliko dana čuo da se oženio mladi
Bobby Rupp, bivši momak Nancy Clutterove.
Grobovi Clutterove obitelji, četiri groba okupljena oko jednog sivog kamena,
ležali su na najudaljenijem kutu groblja, iza stabala, na suncu, gotovo uz
svijetli rub žitnog polja. Približavajući se tim grobovima, Dewey je opazio da
se tamo već nalazi jedan posjetitelj. Bila je to vitka djevojka glatke
tamnosmede kose, s bijelim rukavicama i dugih, elegantnih nogu. Ona mu se
nasmiješila, a on je nagađao tko bi to mogao biti.
"Zar ste me zaboravili, g. Dewey. Sušan Kidwell."
Nasmijao se, a ona mu se pridružila. "Sue Kidwell. Ah, neka me vrag odnese."
Nije je vidio od suđenja, a tada je još bila dijete. "Kako ste? Kako vaša
majka?"
"Fino, hvala vam. Ona je i dalje nastavnik muzike u hol-gcombskoj školi."
"U posljednje vrijeme tamo me put nije navodio. Ima li kakvih promjena?"
"Ah, nešto se govori o asfaltiranju ulica. Ali vi poznajete Holcomb. Zapravo,
mene tamo mnogo i nema. Sada sam studentica prve godine na Kansaškom
sveučilištu. Došla sam kući na nekoliko dana."
"To je divno, Sue. Nego, što studirate?"
"Sve. Uglavnom umjetnost. Obožavam je. Doista sam sretna." Bacila je pogled
preko prerije. "Nancy i ja namjeravale smo zajedno pohađati sveučilište. Trebale
smo zajedno stanovati. Ponekad se toga sjećam. Odjednom, kad sam veoma sretna,
razmišljam o svim našim bivšim planovima."

380

i
381

i Dewey je gledao u sivi kamen s četiri imena i datumom njihove smrti: 15.
studenoga 1959. "Dolazite li često ovamo?" i "Ponekad. Bože, što je sunce
pripeklo." Oči je prekrila naočalama za sunce. "Sjećate li se Bobbvja Ruppa?
Oženio se lijepom djevojkom."
"Tako sam čuo."
"Colleen Whitehurst. Ona je doista lijepa. A, osim toga, i vrlo simpatična."
"To bolje za Bobbvja." A da bi je bocnuo, Dewey doda: "A što je s vama? Vi mora
da ste okruženi udvaračima."
"Pa, ništa ozbiljno. Ali to me podsjetilo! Imate li sat? Oh!" kliknula je kad
joj je rekao da su prošla četiri sata. "Moram potrčati! Ali drago mi je što sam
vas vidjela, g. Dewey."
"A i meni je drago da sam vas vidio, Sue. Mnogo sreće", viknuo je za njom dok je
žureći se iščezavala stazom ta lijepa djevojka glatke, sjajne i žive kose - ta
mlada žena kakva je mogla biti i Nancy. Zaputivši se kući, pošao je prema
stablima, pa ispod njih, ostavljajući iza sebe veliko nebo, šapat glasanja
vjetra i žito poleglo pod vjetrom.