Materijali I – kolokvij III

DIJAGRAMI STANJA
Dijagrami stanja (fazni dijagrami, dijagrami slijevanja) grafički su prikazi koji pokazuju
koje faze i fazni konstituenti su prisutni u materijalnim sustavima na različitim
temperaturama i tlakovima za različite kemijske sastave.
Faza je fizikalno i kemijski homogeni dio sustava legura koji se po strukturi i/ili kemijskom
sastavu razlikuje od drugih dijelova.
Ravnotežni dijagrami stanja vrijede za uvjete ugrijavanja i ohlađivanja uz prisustvo
potpune ili gotovo potpune difuzije.

Latentna toplina pri skrućivanju je prikrivena ili pritajena toplinska energija koja se
oslobađa pri skrućivanju zbog nižeg energetskog stanja atoma u kristalnoj rešetki u odnosu na
rastaljeno stanje. Zato kod čistih metala temperatura “stoji” za vrijeme skrućivanja (skrutište)
sve dok sva talina ne prijeđe u kruto stanje, što se vremenski odvija između točaka L i S. Kod
legura je latentna toplina oslobođena kristalizacijom nedovoljna da nadoknadi odvedenu
toplinu, zbog čega temperatura nije konstantna, već lagano pada za vrijeme intervala
skrućivanja od ϑL do ϑS. To je zbog toga jer kod legura postojanje druge komponente ometa
proces kristalizacije prve komponente i obrnuto.

Binarni dijagrami stanja

Likvidus je granica koja označuje početke skrućivanja za sve legure nekog sustava.
Solidus je granica koja označuje završetke skrućivanja za sve legure nekog sustava.

Iznad likvidus granice sve legure su u rastaljenom stanju, između likvidusa i solidusa legure
se sastoje od taline i krute faze, a ispod solidusa sve su legure potpuno skrućene.
Prema topivosti legirnog elementa u osnovnom metalu dijagrami stanja mogu biti:

a) izomorfni dijagrami, tj. dijagrami stanja legura potpune topivosti u

tekućem i krutom stanju

Sustav s potpunom topljivošću i u rastaljenom i u krutom stanju imaju metali s istim tipom
kristalne rešetke te neznatnim razlikama u veličini atoma, elektrokemijskim osobinama i
valentnosti.

b) eutektički dijagrami, tj. dijagrami stanja legura potpune topivosti u tekućem stanju i
djelomične topivosti u čvrstom stanju

U jednom dijelu eutektičkog dijagrama prevladava utjecaj komponente A, pa se tu stvaraju

pretežno kristali mješanci s rešetkom komponente A (α- kristali mješanci), a u drugom
dijelu prevladava utjecaj komponente B, pa se tu pretežno stvaraju kristali mješanci s
rešetkom komponente B (β- kristali mješanci).
Granica između ta dva područja je legura eutektičkog sastava, XE.
XE : legura eutektičkog sastava
X < XE : legure podeutektičkog sastava
X > XE : legure nadeutektičkog sastava
Eutektička kristalizacija je primarna, tj. pretvorba iz rastaljene u krutu fazu.
Odvija se na eutektičkoj temperaturi.
Kristalizacija eutektikuma ima obilježje kristalizacije čistog metala (temperatura stoji) jer je,
zbog istodobnog stvaranja α i β-kristala, oslobođena količina latentne topline dovoljna za
nadoknađenje odvedene topline.

Kada temperatura padne na ϑE (eutektička temperatura), α' dostiže granični sastav (točka
C). U α’ kristale mješance ne može se ugraditi više komponente B. Istodobno, preostala talina
poprima sastav XE i ulazi u eutektičku pretvorbu:

T → αe + βe
αe + βe = E

U eutektičkoj pretvorbi istodobno se stvaraju kristali mješanci s rešetkom komponente

A (alfa-eutektički, αe) i kristali mješanci s rešetkom komponente B (beta-eutektički, βe).
αe i βe zajedno čine pseudofazu koja se naziva eutektikum i označuje s E.

c) eutektoidni dijagrami, tj. dijagrami stanja legura s alotropskom modifikacijom kod kojih
nastupaju dvije kristalizacije: primarna kristalizacija krutine iz taline i sekundarna
kristalizacija novih faza pri promjeni tipa kristalne rešetke.

Eutektoidni dijagram stanja nastaje kad postoji djelomična topivost legirnih elemenata u
osnovnom metalu pri sekundarnoj kristalizaciji u čvrstom stanju.

Eutektoidni dijagram stanja sličan je eutektičkom, uz bitnu razliku što se kod njega radi o
pretvorbi u krutom stanju, tj. prekristalizaciji.

Primarna kristalizacija je skrućivanje, tj. prijelaz iz tekućeg u kruto stanje. U trenutku kad
više nema taline, primarna kristalizacija je završena. Sve daljnje pretvorbe u krutom stanju
spadaju u sekundarnu kristalizaciju.
Kod podeutektoidnih legura čiji sastav leži desno od XF pri temperaturi ϑid nastupa
eutektoidna pretvorba kod koje preostali γ-kristali prelaze u smjesu kristala s kristalnom
rešetkom komponente A (αid) i s kristalnom rešetkom komponente B (βid). Ta smjesa
kristala naziva se eutektoid.

na ϑid : γ → αid + βid = eutektoid

Eutektoidna kristalizacija je sekundarna, tj. pretvorba iz jedne krute faze u drugu ili druge
krute faze. Odvija se na eutektoidnoj temperaturi.

Eutektoid je, slično kao eutektikum, pseudofaza jer ima neka obilježja prave faze (npr.
prosječni sastav, tvrdoću, oblik zrna), ali nije prava faza jer se sastoji od raznovrsnih
konstituenata (αid, βid).

Eutektoidna legura (X=Xid) prekristalizira na ϑid direktno u čisti eutektoid :

γ → αid + βid

Iz dijagrama stanja mogu se dobiti sljedeći podaci:

- faze ili konstituenti prisutni kod legura različitog sastava na različitim temperaturama
- međusobna topljivost komponenti
- temperature na kojima legure počinju i završavaju skrućivanje
- sastav faza ili konstituenata za različite legure i temperature
- mogućnost računskog određivanja masenog udjela faza ili konstituenata.
Fe-C dijagram stanja za metastabilnu kristalizaciju
Metastabilna kristalizacija Fe-C legura nastupa pri realno sporom hlađenju. Ugljik kod
ovakve kristalizacije tvori intersticijske kristale mješance (δ, γ, α), a umjesto grafita
pojavljuje se željezni karbid koji se naziva cementit (Fe3C).

Eutektički sastav je 4,3 %C, a eutektička temperatura je 1147 °C.

Legure koje sadrže više od 4,3 %C su nadeutektičke legure. Legure koje sadrže manje od 4,3
%C, a više od 2,03 %C su podeutektičke legure.

Eutektoidni sastav je 0,8 %C, a eutektoidna temperatura je 723 °C.

Legure koje sadrže manje od 2,03 %C, a više od 0,8 %C su nadeutektoidne legure. Legure
koje sadrže manje od 0,8 %C su podeutektoidne legure.

Uobičajena je također podjela na čelike (legure s manje od 2,03 %C) i bijele ljevove (legure
s više od 2,03 %C).

Cementit je kemijski spoj željeza i ugljika nepromjenjivog sastava od 6,67 %C.

Nastaje u primarnoj kristalizaciji (Fe3C’ i Fe3Ce) i u sekundarnoj kristalizaciji (Fe3C’’ i
Fe3Cid).
Ima kompliciranu ortorombsku rešetku. Ta rešetka nema kliznih ravnina, pa je zato cementit
tvrd i krhak.

Austenit je intersticijski kristal mješanac ugljika i γ željeza.

Ima deformiranu FCC rešetku jer je atom ugljika veći od raspoloživih praznina. Nastaje u
primarnoj kristalizaciji kao primarni (γ’) ili eutektički (γe) austenit. Kod metastabilne
kristalizacije maksimalna topljivost ugljika u austenitu iznosi 2,03 %C na 1147 °C, a na 723
°C topljivost pada na 0,8 %C.

Ferit je intersticijski kristal mješanac ugljika i α željeza.

Ima deformiranu BCC rešetku jer je atom ugljika puno veći od raspoloživih praznina. Nastaje
u sekundarnoj kristalizaciji kao primarni (α’) ili eutektoidni (αid) ferit. Maksimalna topljivost
ugljika u feritu je 0,025 %C na 723 °C, a na 20 °C pada na 2×10-7 %C što je praktički
jednako nuli.

Perlit je eutektoid metastabilno kristaliziranih legura Fe – C.

Ima 0,8 %C, a sastoji se od eutektoidnog ferita (αid) i eutektoidnog cementita (Fe3Cid).
Nastaje sekundarnom kristalizacijom od austenita (i γ’ i γe) na eutektoidnoj temperaturi 723
°C. U perlitu su lamele αid i Fe3Cid naizmjenično poredane. Veći udio pripada αid (oko 88
% mase), a manji udio Fe3Cid (oko 12 % mase). Perlit je pseudofaza.

Ledeburit je eutektikum metastabilno kristaliziranih legura Fe - C.

Ima 4,3 %C, a sastoji se od eutektičkog austenita (γe) i eutektičkog cementita (Fe3Ce).
Nastaje primarnom kristalizacijom taljevine na eutektičkoj temperaturi 1147 °C. Raspad
ledeburita počinje čim se temperatura spusti ispod 1147 °C jer se na granicama eutektičkog
austenita (γe) izlučuje sekundarni cementit (Fe3C’’). Ledeburit je pseudofaza.
Shematski prikaz mikrostrukture podeutektoidnih čelika

Shematski prikaz mikrostrukture eutektoidnog čelika

Shematski prikaz mikrostrukture nadeutektoidnih čelika

Termin pseudofaza upotrijebljen je zato jer nije homogena tvorevina (ima kristale različitih
rešetaka), a ipak ima neka obilježja faze, npr. granice zrna, prosječnu tvrdoću, prosječni
sastav, oblik zrna i slično.
Sastavni dijelovi faza i pseudofaza uobičajeno se nazivaju konstituenti.
Pritom su vezani oni konstituenti koji su uključeni u pseudofaze, dok su ostali slobodni
konstituenti.

Perlit čine vezani konstituenti Fe3 Cid iα id .

Ledeburit čine vezani konstituenti Fe3 Ce iγ e.ww
Ostali su slobodni konstituenti.

Fe - C dijagram stanja za stabilnu kristalizaciju

Ako se Fe-C legure iz rastaljenog stanja hlade ekstremno sporo (vhl≈ 0 K/s) nastaje stabilna
kristalizacija u kojoj ugljik koji nije u kristalima mješancima (δ, γ, α) kristalizira u
konstituentima grafita (Cg‘, Cge, Cg″ i Cgid) umjesto konstituenata cementita (Fe3C', Fe3Ce,
Fe3C″ i Fe3Cid).

Stabilna kristalizacija čistih Fe-C legura može nastupiti samo kod ekstremno sporog
hlađenja. Ovisno o temperaturi i sastavu, atomi ugljika u tom slučaju ulaze u rešetku željeza
tvoreći tako intersticijske kristale mješance (δ, γ, α) ili samostalno tvore kristale grafita (Cg).

Grafit ima slojevitu strukturu u kojoj su ugljikovi atomi u slojevima povezani čvrstom
kovalentnom vezom tvoreći heksagonske prstene. Slojevi su međusobno povezani slabijim
Van der Waalsovim vezama.
 OSNOVE TOPLINSKE OBRADE
Toplinska obrada je postupak u kojem se predmet namjerno podvrgava temperaturno-
vremenskim ciklusima kako bi se postigla željena mikrostruktura, a time I željena
(mehanička, fizička, kemijska) svojstva.

Temeljni su parametri postupaka toplinske obrade:

- temperatura, T (K),  (°C)
- trajanje (vrijeme), t (s, min, h)
Izvedeni parametar - brzina ohlađivanja ili ugrijavanja: dT/dt = v (°C/s, °C/min, °C/h) ili
(K/s, K/min, K/h).

Opći dijagram postupka toplinske obrade

Kaljenje čelika je toplinska obrada koja se sastoji od ugrijavanja na temperaturu

austenitizacije i intenzivnog hlađenja (gašenja).
Pri gašenju od austenita (mikrostrukturne faze s rešetkom γ-željeza) nastaje martenzit
(mikrostrukturna faza s prostorno centriranom tetragonskom rešetkom).

Martenzit
- BCT - prostorno centrirana tetragonska rešetka- istegnuta
- visoka tvrdoća, visoka krhkost (niska žilavost)
- slaba zavarljivost i oblikovljivost

Pojam austenitizacije podrazumijeva dovođenje željeznih legura ugrijavanjem u područje

jednofaznog ili višefaznog austenita.

Legure s x<0,8 %C (podeutektoidni čelici) mogu se ugrijati u bifazno područje A+F (rijetko
primjenjivo) ili u monofazno područje A (najčešće primjenjivo).
Legure s 0,8<x<2,03 %C nadeutektoidni čelici) mogu se ugrijati u bifazno područje
A+Fe3C’’ (vrlo često primjenjivo) ili u monofazno područje A (rijetko primjenjivo).
Legure s 2,03<x<4,3 %C (podeutektički ljevovi) austenitiziraju se u višefazno područje
A+Fe3C’’+Fe3Ce i ne mogu se dovesti u monofazno austenitno stanje.
Primjena dijagrama Fe-Fe3C za određivanje postupka kaljenja čelika
Temperatura austenitizacije za legure s x< 0,8 %C (podeutektoidni čelik) mora biti malo
iznad temperature A3, tj.: a=A3 + (30 … 70) °C

Temperatura austenitizacije za legure s 0,8<x<2,03 %C (nadeutektoidni čelik) mora biti malo

iznad temperature A1, tj.: a=A1 + (50 … 70) °C

Razlozi zbog kojih treba temperaturu austenitizacije držati što je moguće nižom su:
- opasnost od pojave deformacija i pukotina,
- opasnost od oksidacija i razugljičenja,
- povećan rast zrna strukture.

Uptonov dijagram vrijedi samo za vrlo brzo hlađenje, a ne za ugrijavanje ili sporo hlađenje.
Vrlo brzo hlađenje za ugljične čelike je ono koje se ostvaruje ohlađivanjem austenitiziranog
čelika u vodi.

1. primjer: čelik s x %C- Ugljični čelici s manje od oko 0,6 %C gašenjem dosižu temperaturu
završetka pretvorbe martenzita (Mf – temperaturu) pri temperaturi višoj od 20 °C, što znači
da se oni kaljenjem transformiraju u 100 %-tni martenzit.

2. primjer: čelik s y %C- Ugljični čelici s 0,6 do 0,8 %C gašenjem u sredstvu temperature
20°C ne dosižu temperaturu završetka stvaranja martenzita Mf, pa im se kaljena struktura na
20°C sastoji od martenzita (M) i zaostalog austenita (Az). Zaostali austenit Az je prisutni
pothlađeni austenit pri sobnoj temperaturi.
3. primjer: čelik s z %C- Ugljični čelici s više od 0,8 %C nakon gašenja do temperature 20°C
imaju kaljenu mikrostrukturu: M + Az + K (Fe3C”).
Sekundarni cementit Fe3C” prisutan je u gašenim nadeutektoidnim legurama ako je
austenitizacija bila samo djelomična, između temperatura A1 i Acm u bifaznom
području. Ako je izvedena potpuna austenitizacija iznad temperature Acm u monofazno
područje, onda se nakon nadkritičnog gašenja postiže mikrostruktura bez karbida (M + Az).
Čelik sa zaostalim austenitom može se dovesti u strukturno stanje 100 %-tnog martenzita
hlađenjem u sredstvu temperature niže od pripadajuće Mf temperature (npr. smjesa alkohola i
“suhog leda” – CO2 ili tekući zrak, tekući dušik i sl.). Hlađenje čelika na temperaturu ispod
sobne temperature zbog postignuća mikrostrukture bez zaostalog austenita naziva se
dubokim hlađenjem.

Kaljenje čelika se fizički temelji:

- na sposobnosti -Fe da rastvori veće udjele ugljika (teorijski najviše 2,03 %C pri 1147 C),
tj. da se stvori austenit (A),
- na sposobnosti austenita da se pothladi, tj. da zadrži ugljik u čvrstoj otopini sve do
temperature početka pretvorbe u martenzit (AP/M), tj. Ms - temperature

Uvjeti zakaljivanja čelika:

1. Postojanje transformacije ferita u austenit (FA). Neki visokolegirani čelici nemaju ove
transformacije, pa se zato i ne daju zakaliti.

2. Čelik mora sadržavati dovoljno visok sadržaj ugljika ( 0,35 %C) kako bi dovoljan broj
FCC-rešetaka primio po jedan atom ugljika.

3. Čelik treba ugrijati u austenitno područje (monofazno ili bifazno), jer martenzit može
nastati samo od austenita.

4. Austenitizirani čelik treba dovoljno brzo hladiti (“gasiti”), kako bi se spriječila difuzija
ugljikovih atoma iz austenitne rešetke i omogućilo prisilno zadržavanje atoma ugljika u
novonastaloj tetragonalnoj martenzitnoj rešetci.
Popuštanje je postupak ugrijavanja kaljenog čelika na neku temperaturu ispod
temperature A1 u svrhu:
- povišenja žilavosti martenzita postignutog kaljenjem
- redukcije vlastitih zaostalih naprezanja martenzita
- postizanja dimenzijske postojanosti (kod visokolegiranih alatnih čelika pretvorbom
zaostalog austenita u martenzit i karbid popuštanja).

Prema visini temperature popuštanja (ϑp) postupci popuštanja se dijele na:

- niskotemperaturno popuštanje (ϑp  220 C)
- srednjetemperaturno popuštanje (220 C ϑp 400 C)
- visokotemperaturno popuštanje (400 C ϑp A1).

Poboljšavanje čelika je postupak toplinske obrade koji se sastoji od:

- kaljenja i
- visokotemperaturnog popuštanja (ϑp 400 C) s glavnom svrhom
postizanja visoke granice tečenja i visoke žilavosti.

Ovim se postupkom toplinski obrađuju ugljični, odnosno niskolegirani čelici za

poboljšavanje s od 0,2 do 0,6 %C.
Poboljšavaju se samo podeutektoidni čelici.
Rezultat poboljšavanja bit će tim bolji, što je čelik gašenjem jednoličnije prokaljen.
Žarenje je postupak toplinske obrade u toku kojeg se čelični dijelovi zagrijavaju do
određenih povišenih temperatura, drže određeno vrijeme na tim temperaturama i zatim
sporo hlade.

Time se postiže uspostavljanje strukturne ravnoteže koja je poremećena

nekim prethodnim postupkom toplinske ili mehaničke obrade.

Postupci žarenja I. vrste jesu oni koji se provode pri temperaturama ispod
temperature A1:
- žarenje za redukciju zaostalih naprezanja
- rekristalizacijsko žarenje.

Kod ovih postupaka žarenja ne dolazi do prekristalizacije mikrostrukture, tj. nema promjena
kristalne rešetke. Njihova se učinkovitost osniva prije svega na difuziji.

Postupci žarenja II. vrste jesu oni koji se provode na temperaturama oko
ili iznad temperature A1:
- sferoidizacijsko žarenje (meko žarenje)
- normalizacijsko žarenje
- žarenje na grubo zrno (visokotemperaturno žarenje)
- homogenizacijsko žarenje (difuzijsko žarenje)
- Izett žarenje.

Kod ovih postupaka žarenja dolazi do prekristalizacije mikrostrukture. Nova strukturna stanja
se postižu djelomičnom ili potpunom austenitizacijom.

Podjela toplinsko kemijskih postupaka prema temperaturnom području u kojima se provode:

U austenitnom području:
1.pougljičavanje (cementiranje) (C), 2. karbonitriranje (C, N), 3.boriranje (B)

U feritnom području:
1. nitriranje (N), 2. nitrokarburiranje (N, C), 3. oksinitrokarburiranje (N, C, O)
Cementiranje čelika je postupak obrade koji se sastoji od:
- termokemijske obrade pougljičenja (obogaćivanja površinskih slojeva čelika ugljikom)
- kaljenja pougljičenog proizvoda i
- niskotemperaturnog popuštanja.

Osnovni je cilj cementiranja postizanje tvrdih površinskih slojeva strojnog dijela otpornih na
trošenje (“visoka tvrdoća”), a da pri tom jezgra strojnog dijela postigne što višu otpornost na
udarna opterećenja (“žilavost”).
Za cementiranje su prikladni ugljični i niskolegirani čelici s max. 0,25 %C.

Prema normi DIN 50190 efektivna dubina cementiranja CHD je definirana kao udaljenost
od površine do dubine na kojoj se postiže tvrdoća 550 HV1 (oko 52 HRC). Uobičajene
efektivne dubine cementiranja iznose od 0,2 do 3 mm. Zahtijevana CHD postiže se kraćim ili
duljim trajanjem pougljičavanja.

Ovisnost udjela ugljika i tvrdoće o

udaljenosti od ruba presjeka
cementiranog predmeta