Primjena derivacija

0. Pravac i derivacija.......................................................................................................... 2
1. Intervali monotonosti i ekstremi..................................................................................... 4
2. Konkavnost, konveksnost .............................................................................................16
3. Optimizacija .................................................................................................................21
4. Asimptote .....................................................................................................................28
5. Tijek funkcije ...............................................................................................................37
6. Taylorov polinom .........................................................................................................45
7. Prirast i diferencijal.......................................................................................................50

1
0. Pravac i derivacija

Graf funkcije oblika f ( x) = kx + l , gdje su k , l ∈ R je pravac. Broj k naziva se koeficijent smjera

pravca i njegova vrijednost značajno utječe na „izgled“ pravca.

- ako je k > 0 , pravac raste kao npr. na slici

10

y=2x+1
6

-1 1 2 3 4 5

- pod izrazom „pravac raste“ podarzumijeva se da za x1 < x2 vrijedi f ( x1 ) < f ( x2 )

- ako je koeficijent smjera pozitivan tada vrijedi da što je koeficijent smjera veći, to pravac
raste brže odnosno raste sve „strmije“

- ako je k < 0 , pravac pada kao npr. na slici

2

-1 1 2 3 4 5

-2

-4

-6
y=-2x+1
-8

- pod izrazom „pravac pada“ podarzumijeva se da za x1 < x2 vrijedi f ( x1 ) > f ( x 2 )

- ako je koeficijent smjera negativan tada vrijedi da što je koeficijent smjera manji, to pravac
pada brže odnosno pada sve „strmije“

- ako je k = 0 pravac je jednak konstanti – paralelan je sa osi x

Neka je zadana funkcija f (x) čiji je dio grafa prikazan na slici:

2
 5

- 2.0 - 1.5 - 1.0 - 0.5 0.5 1.0

-1

Tada vrijedi da je vrijednost derivacije funkcije f (x) u npr. točki x = −1 jednak nagibu
(koeficijentu smjera) tangente povučene na graf funkcije f (x) u točki x = −1 , odnosno
koeficijentu smjera pravca skiciranog na slici:

- 2.0 - 1.5 - 1.0 - 0.5 0.5 1.0

-1

3
1. Intervali monotonosti i ekstremi

Neka je zadana funkcija f (x) na domeni R . Ako za neki otvoreni (ne uključuje svoje granice)
interval < a, b > vrijedi:
- za sve x1 , x 2 ∈< a, b > takve da x1 < x 2 vrijedi f ( x1 ) ≤ f ( x 2 ) kaže se da funkcija f (x)
raste (rastuća je) na intervalu < a, b > .
- za sve x1 , x 2 ∈< a, b > takve da x1 < x 2 vrijedi f ( x1 ) < f ( x 2 ) kaže se da funkcija f (x)
strogo raste (strogo je rastuća) na intervalu < a, b > .
- za sve x1 , x 2 ∈< a, b > takve da x1 < x 2 vrijedi f ( x1 ) ≥ f ( x 2 ) kaže se da funkcija f (x)
pada (padajuća je) na intervalu < a, b > .
- za sve x1 , x 2 ∈< a, b > takve da x1 < x 2 vrijedi f ( x1 ) > f ( x 2 ) kaže se da funkcija f (x)
strogo pada (strogo je padajuća) na intervalu < a, b > .

Interval < a, b > na kojem je funkcija f (x) rastuća ili padajuća naziva se interval rasta ili pada
funkcije, ili zajednički interval monotonosti funkcije.

Promotrimo sada neku funkciju f (x) čiji je dio grafa prikazan na slici:

-2 -1 1 2

-1

Vidimo da je ona na intervalu < −2,0 > rastuća. Za tangente povučene na graf funkcije f (x)
na intervalu < −2,0 > to znači da će imati pozitivan koeficijent smjera – jer će sve rasti, što je
prikazano na slici:

4
 5

-2 -1 1 2

-1

Kako je prva derivacija funkcije u nekoj točki jednaka nagibu tangente na graf te krivulje u toj
istoj točki vrijediti će da za svaki x ∈< −2,0 > je f ' ( x) > 0 .

Dolazimo do bitnog rezultata:

Neka je f (x) derivabilna funkcija na intervalu < a, b > (što znači da ima derivaciju u svakoj
točki tog intervala – nema prekida niti preloma). Tada vrijedi:
- ako je f ' ( x) > 0 za sve x ∈< a, b > vrijedi da je funkcija f (x) rastuća na intervalu < a, b >
- ako je f ' ( x) < 0 za sve x ∈< a, b > vrijedi da je funkcija f (x) padajuća na intervalu < a, b >

Ekstremi

Recimo da promatramo derivabilnu funkciju f (x ) čija je domena otvoreni interval < a, b > .
- ako za neku točku x 0 ∈< a, b > vrijedi da je f ( x 0 ) ≥ f ( x) za sve x ∈< a, b > , točka x 0 je
globalni maksimum funkcije
- ako za neku točku x 0 ∈< a, b > vrijedi da je f ( x 0 ) ≤ f ( x) za sve x ∈< a, b > , točka x 0 je
globalni minimum funkcije
- ako za neku točku x 0 ∈< a, b > vrijedi da je f ( x 0 ) > f ( x ) za sve x iz neke okoline točke x 0 ,
točka x 0 je lokalni maksimum funkcije
- ako za neku točku x 0 ∈< a, b > vrijedi da je f ( x 0 ) < f ( x) za sve x iz neke okoline točke x 0 ,
točka x 0 je lokalni minimum funkcije

5
Ako je npr. na sljedećoj slici skiciran graf funkcije f (x) čija je domena čitav skup R, vidimo
da je x = 2 lokalni maksimum, odnosno x = 4 lokalni minimum funkcije. Također, funkcija
nema globalnih ekstrema.

x
1 2 4 6

Vidi se da će za sve ekstreme funkcije vrijediti da je vrijednost prve derivacije u njima

jednaka nuli (jer će nagib tangente položene na graf krivulje u tim točkama biti jednak nuli).

Definiramo stacionarne točke na način : ako je f ' ( x 0 ) = 0 za neki x 0 ∈< a, b > tada se točka x 0
naziva stacionarna točka funkcije.

Bitno je ustanoviti da svaka stacionarna točka neće nužno biti i ekstrem funkcije. Npr.
pogledamo li graf funkcije f ( x) = x 3 koji je prikazan na slici:

100

50

-4 -2 2 4

- 50

-100

Vidi se da će stacionarna točka funkcije biti točka x = 0 , međutim ta ista točka očito nije
ekstrem funkcije.

Postupak nalaženja ekstrema funkcije f (x)

6
 - odrediti stacionarna točke funkcije
- ako je predznak prve derivacije lijevo od stacionarne točke negativan (odnosno ako
funkcija lijevo od stacionarne točke pada) a desno pozitivan (odnosno funkcija desno
od stacionarne točke raste) slijedi da je stacionarna točka minimum
- ako je predznak prve derivacije lijevo od stacionarne točke pozitivan (funkcija raste) a
desno negativan (funkcija pada) slijedi da je stacionarna točka maksimum
- ako je predzank prve derivacije lijevo i desno od stacionarne točke jednak slijedi da
stacionarna točka nije ekstrem

Gornji se postupak najčešće provodi izradom tablice koja izgleda:

x x 0 - stac. točka
f ' ( x) + - x 0 je maksimum
f ' ( x) - + x 0 je minimum
f ' ( x) + + x 0 nije ekstrem
f ' ( x) - - x 0 nije ekstrem

Postoji još jedan način određivanja karaktera stacionarnih točaka (određivanja jesu li stac.
točke minimumi ili maksimumi funkcije). Naime, pretpostavimo li da je točka x 0 maksimum
funkcije kao npr. točka x 0 = 2 na idućoj slici, to znači da je f ( x 0 ) = 0 . Međutim, to još znači
da je vrijednost prve derivacije lijevo do točke x 0 = 2 pozitivna ali da njezin iznos
približavanjem točki x 0 = 2 pada, odnosno dolazi do 0 u samoj točki x 0 = 2 . Vrijednost prve
derivacije desno od točke x 0 = 2 je negativan ali sam iznos prve derivacije pada udaljavanjem
od točke x 0 = 2 . Dakle, bitno je da je prva derivacija u nekoj okolini oko točke x 0 = 2
padajuća, što znači da je vrijednost druge derivacije u točki x 0 = 2 negativna. Slično bi se
došlo do rezultata da ako je x 0 = 2 minimum funkcije, vrijednost druge derivacije u x 0 = 2 je
pozitivan.

7
 y

x
1 2 4 6

Dakle vrijedi

x x 0 - stac. točka
f ' ' ( x) + x 0 je minimum
f ' ' ( x) - x 0 je maksimum
f ' ' ( x) 0 x 0 nije ekstrem

Zadatak 1. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = x 3 − 12x + 1 .

Rješenje.
Utvrdimo najprije da je domena gornje funkcije D f = R .
Da bi odredili ekstreme funkcije, najprije moramo odrediti stacionarne točke i njihov karakter.
Stacionarne točke su definirane kao nul-točke prve derivacije funkcije pa računamo:

f ' ( x) = 3 x 2 − 12
3 x 2 − 12 = 0
3 x 2 = 12 / : 3
x = 4 ⇒ x1, 2 = ±2
2

Sada radimo tablicu:

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x)
f (x)

8
Dakle, u prvi redak tablice potrebno je unjesti sve stacionarne točke, rubove domene i točke
prekida domene (kojih u ovom slučaju nema). Sada trebamo odrediti predznak prve derivacije
na svakom od tri intervala koje smo dobili kad smo domenu funkcije „rastavili“ stacionarnim
točkama. Odaberimo bilo koju točku iz prvog intervala < −∞,−2 > , npr. točku -3, i provjerimo
predznak prve derivacije u toj točki:

f ' (−3) = 3(−3) 2 − 12 = 27 − 12 = 15 > 0

Sada unosimo + u tablicu na odgovarajuću poziciju:

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x) +
f (x)

Provjeravamo što jes predznakom prve derivacije na intervalu < −2,2 > . Odaberimo npr. točku
0 i ubacimo je u prvu derivaciju:

f ' (0) = −12 < 0

Unosimo u tablicu:

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x) + -
f (x)

Odaberimo još npr. 3 ∈< 2,+∞ > pa imamo:

f ' (3) = 15 > 0

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x) + - +
f (x)

Sada zaključujemo da funkcija f (x ) na intervalu raste (budući da je predznak prve derivacije

na istom intervalu pozitivan), što unosimo u tablicu:

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x) + - +
f (x) ↑ ↓ ↑

Slijedi da je točka x1 = −2 maksimum funkcije a vrijednost tog maksimuma je f (−2) = 17 ,

odnosno da je točka x 2 = 2 minimum funkcije a vrijednost minimuma je f (2) = −15 . Intervali
rasta funkcije su < −∞,−2 > i < 2,+∞ > , a interval pada je < −2,2 > .

Zadatak 2. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = 1 − 4 x − x 2 .

Rješenje.

9
Domena funkcije je D f = R . Računamo stacionarne točke:
f ' ( x ) = −4 − 2 x
−4 − 2 x = 0
x = −2

Unošenjem predznkaa prve derivacije na odgovarajućim intervalima dobivamo tablicu:

x −∞ 2 +∞
f ' ( x) + -
f (x) ↑ ↓

zz koje slijedi da je točka x = −2 maksimum funkcije a vrijednost tog maksimuma je f (−2) = 5 .

Interval rasta je < −∞,2 > , odnosno interval pada je < 2,+∞ > .

Zadatak 3. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = x ⋅ ln x .

Rješenje.

Domena funkcije je D f =< 0,+∞ > .

1
f ' ( x) = ln x + x = ln x + 1
x
ln x + 1 = 0
ln x = −1 / e ^
e ln x = e −1
1 1
x = e −1 = ≈ ≈ 0,3
e 2,7

x 0 e −1 +∞
f ' ( x)
f (x)

Da bi provjerili predznak prve derivacije na intervalu < 0, e −1 > , odaberimo npr. e −2 ∈< 0, e −1 >
i ubacimo ga u f ' ( x) :
f ' (e −2 ) = ln e −2 + 1 = −2 + 1 = −1
Odnosno da bi provjerili predznak na intervalu < e −1 ,+∞ > odaberimo npr. e ∈< e −1 ,+∞ > pa
dobivamo:
f ' (e) = ln e + 1 = 1 + 1 = 2
Dakle:

x 0 e −1 +∞
f ' ( x) - +
f (x) ↓ ↑

Dakle, točka x = e −1 je minimum funkcije a vrijednost tog minimuma je

1
f (e −1 ) = e −1 ⋅ ln e −1 = e −1 ⋅ (−1) = − . Intervale rasta i pada lako očitamo iz tablice.
e

10
 x3
Zadatak 4. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = 4 x − .
3
Rješenje.

Domena funkcije je D f = R .
f ' ( x) = 4 − x 2
4 − x2 = 0
x1,2 = ±2

x −∞ -2 2 +∞
f ' ( x) - + -
f (x) ↓ ↑ ↓
Min Max
16 16
(−2,− ) (2, )
3 3
x3
Zadatak 5. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = .
x2 + 3
Rješenje.
Za domenu moramo postaviti uvjet da je nazivnik različit od nule.

x2 + 3 ≠ 0
x 2 ≠ −3
Budući da za svaki relani broj vrijedi x ≠ −3 , iz domene ne moramo ništa „izbaciti“ pa vrijedi
2

Df = R.

3 x 2 ( x 2 + 3) − x 3 (2 x ) 3x 4 + 9 x 2 − 2 x 4 x 4 + 9x 2
f ' ( x) = = =
( x 2 + 3) 2 ( x 2 + 3) 2 ( x 2 + 3) 2

x 4 + 9x 2
=0
( x 2 + 3) 2

Razlomak je jednak nuli ako je brojnik jednak nuli, pa zapravo trebamo riješiti jednadžbu:
x 4 + 9x 2 = 0
x 2 ( x 2 + 9) = 0
x=0
Još trebamo provjeriti je li možda vrijednost nazivnika za dobiveno rješenje x = 0 jednaka
nuli, jer bi tada x = 0 otpalo za rješenje. Budući da to sada nije slučaj, x = 0 je stacionarna
točka.

x −∞ 0 +∞
f ' ( x) + +
f (x) ↑ ↑

Iz tablice zaključujemo da x = 0 nije ekstrem funkcije i da funkcija raste na čitavoj svojoj

domeni.

11
 ( x − 2)(8 − x)
Zadatak 6. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = .
x2
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {0} .
( x − 2)(8 − x) − x 2 + 10 x − 16
f ( x) = =
x2 x2
(−2 x + 10) x 2 − ( − x 2 + 10 x − 16) ⋅ 2 x − 2 x 3 + 10 x 2 + 2 x 3 − 20 x 2 + 32 x − 10 x 2 + 32 x
f ' ( x) = 4
= 4
=
x x x4
− 10 x 2 + 32 x
=0
x4
− 10 x 2 + 32 x = 0
x( −10 x + 32) = 0
x1 = 0 - nije rješenje jer je nazivnik jednak nuli
32 16
x2 = =
10 5

x 16
−∞ 0 +∞
5
f ' ( x) - + -
f (x) ↓ ↑ ↓

16
Točka x 2 = je maksimum funkcije.
5

6x 2 − x 4
Zadatak 7. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = .
9
Rješenje.
Domena je D f = R .
1
f ' ( x) = (12 x − 4 x 3 )
9
1
(12 x − 4 x 3 ) = 0
9
4
x(3 − x 2 ) = 0
9
x1 = 0
x 2 ,3 = ± 3

x −∞ − 3 0 3 +∞
f ' ( x) + - + -
f (x ) ↑ ↓ ↑ ↓
Max Min Max
(− 3 ,1) (0,0) ( 3 ,1)

12
 x −3
Zadatak 8. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = ln .
x+4
Rješenje.
Uvjet za domenu funkcije je:
x−3
>0 i x + 4 ≠ 0 ⇒ x ≠ −4
x+4
x−3
Da bi vrijedilo > 0 , brojnik i nazivnik razlomka moraju biti istog predznaka:
x+4

x − 3 > 0
⇒ x >3
x + 4 > 0
ili
x − 3 < 0
 ⇒ x < −4
x + 4 < 0
Dakle, domena funkcije je D f =< −∞,−4 > ∪ < 3,+∞ >
1 x + 4 − ( x − 3) x + 4 7 7
f ' ( x) = ⋅ = ⋅ =
x −3 ( x + 4) 2 x − 3 ( x + 4) 2 ( x − 3)( x + 4)
x+4

7
=0
( x − 3)( x + 4)
Gornje jednadžba nema rješenja iz čega slijedi da funkcija nema ekstrema. Odredimo
intervale monotonosti:

x −∞ -4 3 +∞
f ' ( x) + +
f (x) ↑ Nije ↑
definirana.

Funkcija raste na čitavoj svojoj domeni.

Zadatak 9. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = ( x 2 − 4)e − x .

2

Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .
f ' ( x) = 2 xe − x + ( x 2 − 4)e − x ⋅ (−2 x) = e − x (2 x − 2 x 3 + 8 x ) = e − x (10 x − 2 x 3 )
2 2 2 2

e − x (10 x − 2 x 3 ) = 0
2

e − x za niti jedan realni x ne postiže vrijednost 0

2

2 x(5 − x 2 ) = 0
x1 = 0
x 2 ,3 = ± 5

x −∞ − 5 0 5 +∞
f ' ( x) + - + -
f (x ) ↑ ↓ ↑ ↓
Max Min Max

13
 ( − 5 , e −5 ) (0,−4) ( 5 , e −5 )

2x −1
Zadatak 10. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = .
( x − 1) 2
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {1} .

2( x − 1) 2 − (2 x − 1)2( x − 1) 2( x 2 − 2 x + 1) − 2(2 x 2 − 2 x − x + 1)
f ' ( x) = =
( x − 1) 4
( x − 1) 4
2x 2 − 4x + 2 − 4x 2 + 6x − 2 − 2x 2 + 2x
f ' ( x) = =
( x − 1) 4 ( x − 1) 4
− 2x 2 + 2x
=0
( x − 1) 4
− 2x 2 + 2 x = 0
−2 x( x − 1) = 0
x1 = 0
x 2 = 1 - odbacujemo jer je nazivnik jednak nuli

x −∞ 0 1 +∞
f ' ( x) - + -
f (x) ↓ ↑ ↓
Min
(0, −1)

x4
Zadatak 11. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = x 3 + .
4
Rješenje.
Domena je D f = R .
f ' ( x) = 3 x 2 + x 3
3x 2 + x 3 = 0
x 2 (3 + x ) = 0
x1 = 0
x 2 = −3
x −∞ -3 0 +∞
f ' ( x) - + +
f (x) ↓ ↑ ↑
Min
27
(−3, − )
4

Zadatak 12. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = x 2 ( x − 12) 2 .

Rješenje.
Domena je D f = R .
f ' ( x) = 2 x( x − 12) 2 + x 2 ⋅ 2( x − 12)
( x − 12)(2 x( x − 12) + 2 x 2 ) = 0

14
 ( x − 12)(2 x 2 − 24 x + 2 x 2 ) = 0
( x − 12)(4 x 2 − 24 x) = 0
4 x ( x − 12)( x − 6) = 0
x1 = 12
x2 = 0
x3 = 6

x −∞ 0 6 12 +∞
f ' ( x) - + - +
f ( x) ↓ ↑ ↓ ↑

Dakle, točka 0 je minimum, 6 je maksimum i 12 je minimum.

4
Zadatak 13. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = .
x +8
2

Rješenje.
Domena je D f = R .
1
−4 ⋅ 2x
2 x2 + 8 − 4x
f ' ( x) = =
( x 2 + 8) ( x + 8) x 2 + 8
2

−4 x
=0
( x + 8) x 2 + 8
2

x1 = 0

x −∞ 0 +∞
f ' ( x) + -
f (x) ↑ ↓
Max
4
(0, )
8

Zadatak 14. Odrediti ekstreme i intervale monotonosti funkcije f ( x) = xe x .

Rješenje.
Domena je D f = R .
f ' ( x) = e x + xe x = e x (1 + x)
e x (1 + x) = 0
x = −1

x −∞ -1 +∞
f ' ( x) - +
f (x) ↓ ↑
Min
(−1, −e −1 )

15
2. Konkavnost, konveksnost

Predznak prve derivacije funkcije daje informaciju o tome da li funkcija pada ili raste.
Predznak druge derivacije funkcije isto govori nešto o njenom „izgledu“.

Neka je zadana funkcija f (x) na domeni < a, b > i neka je njena prva derivacija derivabilna na
istom intervalu.
Ako za svaki x ∈< a, b > vrijedi f ' ' ( x ) > 0 , to znači da prva derivacija funkcije raste na
intervalu < a , b > , što znači da nagib tangente na graf krivulje raste i da funkcija „izgleda
ovako“:

U ovom slučaju kaže se da je funkcija konveksna.

U suprotnom slučaju, ako za svaki x ∈< a, b > vrijedi f ' ' ( x ) < 0 , to znači da prva derivacija
funkcije pada na intervalu < a, b > , što znači da nagib tangente na graf krivulje pada i da
funkcija „izgleda ovako“:

Kaže se da je funkcija konkavna.

Ako za neki x ∈< a, b > vrijedi f ( x ) = 0 , tada je x potencijalna točka infleksije (točka u kojoj
konkavnost prelazi u konveksnost ili suprotno), što se provjerava izradom tablice slično kao
kod ispitivanja jesu li stacionarne točke ekstremi.

Zadatak 1. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

f ( x) = (1 + x 2 )e x .
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .

16
 f ' ( x) = 2 xe x + (1 + x 2 )e x = e x ( x 2 + 2 x + 1)
f ' ' ( x ) = e x ( x 2 + 2 x + 1) + e x (2 x + 2) = e x ( x 2 + 4 x + 3)
e x ( x 2 + 4 x + 3) = 0
− 4 ± 16 − 12 − 4 ± 2
x1,2 = =
2 2
x1 = −3
x 2 = −1

x −∞ -3 -1 +∞
f ' ' ( x) + - +
f (x) ∪ ∩ ∪

Zaključujemo da su i x1 = −3 i x 2 = −1 točke infleksije, budući da se iz tablice vidi da u svakoj

od njih funkcija prelazi iz konkavnosti u konveksnost ili obratno. Intervali konkavnosti i
konveksnosti se vide u tablici.

Zadatak 2. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

f ( x) = x 3 − 6 x 2 + 12 x + 4 .
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .
f ' ( x) = 3 x 2 − 12 x + 12
f ' ' ( x) = 6 x − 12
6 x − 12 = 0
x=2

x −∞ 2 +∞
f ' ' ( x) - +
f (x) ∩ ∪
T.Infl.
(2,12)

Zadatak 3. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

f ( x) = ( x + 1) 4 .
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .
f ' ( x) = 4( x + 1) 3
f ' ' ( x ) = 12( x + 1) 2
12( x + 1) 2 = 0
x = −1

x −∞ -1 +∞
f ' ' ( x) + +
f (x) ∪ ∪

Funkcija nema točaka infleksije i konveksna je na čitavoj svojoj domeni.

17
Zadatak 4. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije
1
f ( x) = .
x+3
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {−3} .
1
f ' (x) = −
( x + 3) 2
2
f ' ' (x) =
( x + 3) 3
2
=0
( x + 3) 3

Gornja jednadžba nema rješenja – dakle funkcija nema točaka infleksije ali svejedno možemo
napraviti tablicu sa točkom prekida domene:

x −∞ -3 +∞
f ' ' ( x) - +
f (x) ∩ ∪

Točka -3 nije točka infleksije jer nije u domeni funkcije, ali ona rastavlja domenu na dva
intervala – jedan konkavnosti a jedan konveksnosti.

Zadatak 5. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

x3
f ( x) = .
x 2 + 12
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .
3 x 2 ( x 2 + 12) − x 3 (2 x) 3x 4 + 36 x 2 − 2 x 4 x 4 + 36 x 2
f ' ( x) = = =
( x 2 + 12) 2 ( x 2 + 12) 2 ( x 2 + 12) 2
(4 x 3 + 72 x)( x 2 + 12) 2 − ( x 4 + 36 x 2 ) 2( x 2 + 12)2 x
f ' ' (x) = =
( x 2 + 12) 4

f ' ' (x) =

[
( x 2 + 12) (4 x 3 + 72 x)( x 2 + 12) − 4 x ( x 4 + 36 x 2 ) ] = (4 x 3
+ 72 x )( x 2 + 12) − 4 x ( x 4 + 36 x 2 )
=
( x 2 + 12) 4 ( x 2 + 12) 3
4 x 5 + 48 x 3 + 72 x 3 + 864 x − 4 x 5 − 144 x 3 − 24 x 3 + 864 x
f ' ' ( x) = =
( x 2 + 12) 3 ( x 2 + 12) 3

− 24 x 3 + 864 x
=0
( x 2 + 12) 3
− 24 x 3 + 864 x = 0 / : (−24)
x 3 − 72 x = 0
x( x 2 − 72) = 0
x1 = 0
x 2 = 72 = 6 2
x 3 = −6 2

18
 x −∞ −6 2 0 6 2 +∞
f ' ' ( x) + - - +
f ( x) ∪ ∩ ∩ ∪
T.Infl. T.Infl.

Zadatak 6. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

f ( x) = cos x .
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R .
f ' ( x ) = − sin x
f ' ' ( x) = − cos x
− cos x = 0

π
x= + kπ
2
Dobili smo beskonalno mnogo potencijalnih stacionarnih točaka. Budući da je funkcija
f ( x) = cos x periodična i temeljni period joj je 2π , dovoljno je provjeriti što su točke infleksije
na tom intervalu.

x π π 3π
−
2 2 2
f ' ' ( x) + - + -
f ( x) ∪ ∩ ∪ ∪

π
Dakle, stacionarne točke funkcije f ( x) = cos x su sve točke oblika x = + kπ . Intervali
2
π 3π π π
konveksnosti su intervali oblika < + 2k π , + 2kπ > , a konkavnosti < − + 2kπ , + 2kπ > .
2 2 2 2

Zadatak 7. Odrediti intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije

f ( x) = x 2 ln x .
Rješenje.
Domena funkcije je D f =< 0,+∞ > .
1
f ' ( x) = 2 x ln x + x 2 = 2 x ln x + x = x (2 ln x + 1)
x
2
f ' ' ( x ) = 2 ln x + 1 + x( ) = 2 ln x + 1 + 2 = 2 ln x + 3
x
2 ln x + 3 = 0
3
ln x = −
2
3
−
x=e 2

19
x −
3
0 e 2 +∞
f ' ' ( x) - +
f ( x) ∩ ∪
T. Infl.

20
3. Optimizacija

Zadatak 1. Od svih pravokutnika opsega 20 cm, odrediti onaj čija je površina maksimalna.
Rješenje.

Potrebno je odrediti pravokutnik, odnosno duljine stranica pravokutnika, označimo ih a i b,

tako da njegova površina bude maksimalna. Dakle, potrebno je odrediti maksimum funkcije:
P (a, b) = ab
Međutim, još je zadan uvjet da je opseg pravokutnika jednak 20 cm odnosno da vrijedi:
2a + 2b = 20
Izrazimo sada npr. varijablu a preko varijable b :
a = 10 − b
Sada funkcija koju moramo maksimizirati postaje:
P (b) = (10 − b)b = 10b − b 2
Odredimo stacionarne točke i njihov karakter:
P ' (b ) = 10 − 2b
10 − 2b = 0
b=5
Još je pitanje je li dobivena stacionarna točka ekstrem, odnosno maksimum. Provjerimo zato
predznak druge derivacije funkcije P (b) = 10b − b 2 u točki b = 5 - ako je taj predznak negativan,
točka će biti maksimum:
P ' ' (b) = −2
P ' ' (5) = −2 < 0
Dakle, b = 5 je maksimum pa slijedi da je traženi pravokutnik onaj kojemu su duljine stranica:
b = 5 cm
a = 10 − b = 10 − 5 = 5 cm.

Zadatak 2. Od svih pravokutnika s dijagonalom 10 cm, odrediti onaj s najvećom površinom.

Rješenje.
Ponovno želimo odrediti maksimum funkcije:
P (a, b) = ab .
Sada još treba vrijediti uvjet:
a 2 + b 2 = 10
Izrazimo npr. b iz gornje jednakosti:
a 2 + b 2 = 10 / 2
a 2 + b 2 = 100
b 2 = 100 − a 2 /
(ne moramo uvoditi apsolutnu vrijednost jer je b duljina pa mora biti pozitivna)
b = 100 − a 2

Sa dobivenom vezom se vraćamo u funkciju P (a, b) = ab i dobivamo:

P (a ) = a 100 − a 2
1 2(100 − a 2 ) − 2a 2
P ' ( a) = 100 − a 2 + a ⋅ ( −2a ) =
2 100 − a 2 2 100 − a 2

21
 200 − 4a 2
=0
2 100 − a 2
200 − 4a 2 = 0
a 2 = 50
a = 50 = 25 ⋅ 2 = 5 2

Provjerimo još je li dobivena stacionarna točka maksimum. Sada je malo komplicirano ići
određivati drugu derivaciju funkcije pa provjerimo predznak prve derivacije „lijevo“ i
„desno“ od dobivene stacionarne točke:

x 0 5 2 +∞
f ' ( x) + -
f (x) ↑ ↓
Max

Dakle, traženi pravokutnik je onaj kojem su duljine stranica:

a=5 2
b = 100 − a 2 = 100 − 50 = 50

Zadatak 3. Prikazati broj 26 u obliku zbroja triju pozitivnih brojeva kojima je zbroj kvadrata
minimalan. Drugi pribrojnik neka bude tri puta manji od prvog.

Rješenje.
Tražimo tri pozitivna broja – označimo ih s a, b i c za koja vrijedi:
a + b + c = 26
3b = a
I to takve da im je zbroj kvadrata minimalan – tražimo minimum funkcije:
z ( a , b, c ) = a 2 + b 2 + c 2
Ubacimo li u gornju funkciju vezu 3b = a , funkcija postaje funkcija dviju varijabli:
z (b, c ) = 9b 2 + b 2 + c 2 = 10b 2 + c 2

Ubacimo još vezu a + b + c = 26 , odnosno 4b + c = 26 pa dobivamo:

z (b) = 10b 2 + (26 − 4b) 2 = 10b 2 + 26 2 − 208b + 16b 2 = 26b 2 − 208b + 26 2
z ' (b) = 52b − 208
52b − 208 = 0
b=4

Da bi odredili je li dobivena stacionarna točka minimum, provjerimo predznak druge

derivacije u njoj:
z ' ' (b) = 52
z ' ' (4) = 52 < 0
Dakle, b = 4 je traženi minimum funkcije. Zaključujemo da su tražena tri broja:
b=4
a = 3b = 12
c = 10

22
Zadatak 4. Klizalište zadanog opsega 20 m ima oblik pravokutnika koji sa dvije suprotne
strane završava polukrugovima. Odrediti dimenzije klizališta tako da površina pravokutnog
dijela bude maksimalna.

Rješenje.

Potrebno je odrediti vrijednosti a i b tako da površina pravokutnog dijela bude maksimalna –

trebamo odrediti maksimum funkcije:
P (a, b) = ab
Uvjet je da je opseg klizališta 20 m. Duljina jednog polukruga jednaka je
b
2 π
bπ
l= 2 =
2 2
b
budući da se radi o polukrugu radijusa .
2

Dakle, opseg klizališta je jednak:

O = 2a + 2l = 2a + bπ = 20
Izrazimo sada npr. a:
bπ
a = 10 −
2
Uvrstimo li posljednju vezu u funkciju P (a, b) = ab dobivamo:
bπ π
P (b ) = (10 − )b = 10b − b 2
2 2
Odredimo stacionarne točke:
P ' (b ) = 10 − πb
10
b=
π
Da bi utvrdili je li dobivena stacionarna točka maksimum – provjerimo je li predznak druge
derivacije funkcije u toj točci negativan:
P' ' (b) = −π
10
P' ' ( ) = −π < 0
π
10
Dakle, b = je maksimum pa su tražene dimenzije klizališta:
π
10
b=
π
bπ
a = 10 − = 10 − 5 = 5 .
2
50
Površina pravokutnog dijela klizališta u tom slučaju je P = .
π

23
Zadatak 5. Odrediti uspravan stožac s opsegom osnog presjeka 4 cm koji ima najveći
volumen.
Rješenje.

Potrebno je odrediti stožac – odnosno njegove

dimenzije r (radijus baze) i h (visinu stošca) i to
takav da mu je opseg osnog presjeka 4 cm, odnosno
da vrijedi:
2r + 2s = 4 .
Tražimo takav stožac s najvećim volumenom –
želimo odrediti maksimum funkcije:
B ⋅ h r 2π ⋅ h
V= = .
3 3
Gornja formula za volumen je funkcija dviju
varijabli – radijusa baze i visine stošca. Dakle,
pomoću informacije 2r + 2s = 4 trebali bi jednu od
tih varijabli prikazati preko druge:
Prema Pitagorinom poučku slijedi: s 2 = h 2 + r 2 ,
odnosno:
s = h2 + r 2
Pa ubacimo gornju jednakost u 2r + 2s = 4 i
dobivamo:
2r + 2 h 2 + r 2 = 4
2 h 2 + r 2 = 4 − 2r / 2
4(h 2 + r 2 ) = 16 − 16r + 4 r 2
4h 2 = 16 − 16r / : 4
h 2 = 4 − 4r /
h = 4 − 4r
Našli smo vezu između varijabli r i h pa ju ubacujemo u funkciju za volumen i dobivamo:
r 2 π ⋅ 4 − 4r
V (r ) =
3
Odredimo stacionarne točke funkcije V (r ) :
1 1 1 2
V ' (r ) = ( 2r π 4 − 4r + r 2 π ⋅ (−4)) = (2rπ 4 − 4r − r 2 π )
3 2 4 − 4r 3 4 − 4r
1 2r π ( 4 − 4 r ) − 2r 2 π 1 8rπ − 8r 2 π − 2r 2 π 1 8rπ − 10r 2 π
V ' (r) = ( )= ( )= ( )
3 4 − 4r 3 4 − 4r 3 4 − 4r
Izjednačavamo prvu derivaciju s nulom:
1 8rπ − 10r 2 π
( ) = 0 ⇒ 8rπ − 10r 2 π = 0 / : 2π
3 4 − 4r
4r − 5r 2 = 0
r ( 4 − 5r ) = 0
r1 = 0
4
r2 =
5

24
U kontekstu ovog zadatka, stacionarna točka r1 = 0 ne može biti traženo rješenje, pa bi samo
4
trebali provjeriti je li r2 = maksimum funkcije. Ovdje je možda jednostavnije uvrštavati
5
neke konkretne vrijednosti u prvu derivaciju nego računati drugu pa imamo:

x 0
4
1
5
V ' (r) + -
V (r ) ↑ ↓
4
Dakle, r2 = je maksimum i dimenzije traženog stošca su:
5
4
r2 =
5
16 4
h = 4 − 4r = 4 − = ,
5 5

a volumen mu je:
16 4 16 1
π π2
r 2 π ⋅ 4 − 4r 25 5 25 5 32 1
V (r ) = = = = π .
3 3 3 75 5

Zadatak 6. Na koordinatnoj ravnini zadana je točka M (4,6) . Odrediti jednadžbu pravca koji
prolazi tom točkom i s pravokutnim poluosima tvori trokut najmanje površine.

Rješenje.
Potrebno je odrediti jednadžbu pravca y = kx + l , odnosno koeficijent smjera pravca k i
odsječak na y osi l.

Znamo da pravac prolazi točkom M (4,6) , pa koordinate te točke sigurno zadovoljavaju

njegovu jednadžbu:
6 = 4k + l ⇒ l = 6 − 4k
Dakle, jednadžba pravca kojeg tražimo je:
y = kx + (6 − 4k )

Još trebamo odrediti k tako da površina trokuta kojeg gornji pravac zatvara s poluosima bude
minimalna.

25
Površina trokuta biti će jednaka umnošku ordinate (druge koordinate) točke T1 (plava dužina) i
apscise (prve koordinate) točke T2 (crvena dužina) prikazanih na gornjoj slici, podijeljene sa
dva, pri čemu točke T1 i T2 leže na jednadžbi pravca o kojem pričamo pa i zadovoljavaju
njegovu jednadžbu y = kx + (6 − 4k ) .

Ordinatu točke T1 možemo lako odrediti jer je očito njezina apscisa jednaka 0 pa imamo:
k ⋅ 0 + ( 6 − 4 k ) = 6 − 4k .

Apscisu točke T2 isto možemo lako odrediti jer je očito njezina ordinata jednaka 0 pa imamo:
4k − 6
0 = kx + (6 − 4k ) ⇒ x =
k

I sada je površina trokuta jednaka:

4 k − 6 1 (6 − 4k )(4k − 6) − 16k 2 + 48k − 36
P (k ) = (6 − 4k ) ⋅ = =
k 2 2k 2k
Odredimo stacionarne točke funkcije:
(−32k + 48)(2k ) − (−16k 2 + 48k − 36)2 − 64k 2 + 96k + 32k 2 − 96k + 72 − 32k 2 + 72
P ' (k ) = 2
= 2
=
4k 4k 4k 2
− 32k 2 + 72
2
= 0 ⇒ −32k 2 + 72 = 0 / : 4
4k
− 8k 2 + 18 = 0
8k 2 = 18
9
k2 = /
4
3
k =±
2

Provjerimo još karakter dobivenih stacionarnih točaka:

x −∞ −
3 3
+∞
2 2
P' (k ) - + -
P(k ) ↓ ↑ ↓

26
 3
Dakle, stacionarna točka k = − je minimum, pa je tražena jednadžba pravca:
2
3 3 3 3
y = − x + (6 − 4 ⋅ ( − )) = − x + (6 + 6) = − x + 12 .
2 2 2 2

Zadatak 7. Zadani pozitivni broj a rastaviti na dva pribrojnika tako da njihov produkt bude
najveći.
Rješenje.
Tražimo dva broja, recimo x i y takva da:
x+ y =a
i takva da je njihov produkt najveći – tražimo dakle maksimum funkcije:
P( x, y ) = xy
Prikažimo sada jednu od varijabli x i y preko druge uz pomoć veze x + y = a . Npr.:
x = a− y
Sada funkcija produkta postaje:
P ( y ) = ay − y 2
Odredimo stacionarne točke gornje funkcije:
P' ( y ) = a − 2 y
a − 2y = 0
a
y=
2
Još treba provjeriti karakter dobivene stacionarna točke. Odredimo zato predznak druge
derivacije u njoj:
P ' ' ( y ) = −2
a
P ' ' ( ) = −2 < 0
2
a
Zaključujemo da je stacionarna točka y = maksimum, pa su tražena dva broja:
2
a
y=
2
a
x = a− y = .
2

27
4. Asimptote

Vertikalne asimptote (na rubovima domene ili u točkama prekida domene)

lim f ( x ) = ±∞ ⇒ x = a je vertikalna asimptota s desne strane

x→ a +
lim f ( x) = ±∞ ⇒ x = a je vertikalna asimptota s lijeve strane
x→ a −

Horizontalne asimptote

lim f ( x) = k ⇒ y = k je horizontalna asimptota u desnoj strani

x → +∞

lim f ( x) = k ⇒ y = k je horizontalna asimptota u lijevoj strani

x → −∞

Kose asimptote

f ( x) 
lim =k 
x → +∞ x  ⇒ y = kx + l je kosa asimptota u desnoj strani
lim ( f ( x) − kx ) = l 
x → +∞ 
f ( x) 
lim =k 
x → −∞ x
 ⇒ y = kx + l je kosa asimptota u lijevoj strani
lim ( f ( x) − kx ) = l 
x → −∞ 

Zadatak 1. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = 1 + e − x .

Rješenje.
Domena funkcije je D f = R . Dakle, funkcija nema vertikalnih asimptota. Provjerimo ima li
horizontalnih:

1
lim (1 + e − x ) = 1 + e −∞ = 1 + = 1+ 0 = 1
x → +∞ e∞
Dakle, pravac y = 1 je horizontalna asimptota u desnoj strani.
lim (1 + e − x ) = 1 + e ∞ = 1 + ∞ = ∞
x→ −∞
Zaključujemo da funkcija nema horizontalnih asimptota u lijevoj strani pa moramo provjeriti
ima li kosih u lijevoj strani:
1+ e −x ∞ e − x ⋅ (−1)
lim = = L' H = lim = −e ∞ = −∞
x→ −∞ x ∞ x →−∞ 1
Budući da za rezultat posljednjeg limesa nismo dobili neki realni broj, zaključujemo da
funkcija nema niti kosih asimptota u lijevoj strani.
x
Zadatak 2. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
x −1
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {1} - postoji prekid u domeni pa moramo provjeriti postoje li u
prekidu vertikalne asimptote.
x 1+ 1+
lim+ = + = + = +∞
x →1 x −1 1 −1 0
Dakle, pravac x = 1 je vertikalna asimptota s desne strane.

28
 x 1− 1−
lim− = − = − = −∞
x →1 x − 1 1 −1 0
Pravac x = 1 je vertikalna asimptota s lijeve strane.

Ispitajmo horizontalne asimptote:

x ∞ 1
lim = = L' H = lim = 1
x→ +∞ x −1 ∞ x → +∞ 1

Pravac y = 1 je horizontalna asimptota u desnoj srani.

x −∞ 1
lim = = L' H = lim = 1
x→ −∞ x −1 − ∞ x → −∞ 1

Pravac y = 1 je horizontalna asimptota u lijevoj srani.

Kose asimptote ne morame ni ispitivati budući da postoje horizontalne s obje strane.

1
Zadatak 3. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = xe x .
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {0} , pa provjeravamo najprije vertikalne asimptote:

1
1 1
ex ∞
= 0 + ⋅ e 0 = 0 + ⋅ e +∞ = 0 + ⋅ ∞ = neodređeni izraz = lim+
+
lim xe x = = L' H =
x→0 + x →0 1 ∞
x
1
1
e x ⋅ (− ) 1
= lim+ x 2 = lim e x = ∞ .
+
x →0 1 x→0
−
x2
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane.

1 1
1
lim− xe x = 0 − ⋅ e 0 = 0 + ⋅ e −∞ = 0 + ⋅ = 0+ ⋅0+ = 0+ .
−

x→0 ∞
e
Pravac x = 0 nije vertikalna asimptota s lijeve strane.

1 1
lim xe x = ∞ ⋅ e ∞ = ∞ ⋅ e 0 = ∞ ⋅ 1 = ∞
x → +∞
1 1
lim xe x = −∞ ⋅ e −∞ = −∞ ⋅ e 0 = −∞ ⋅ 1 = −∞
x → −∞

Funkcija nema horizontalnih asimptota niti u desnoj niti u lijevoj strani. Dakle, moramo
ispitivati kose asimptote u obje strane:
1
1 1
xe x
lim = lim e x = e + ∞ = e 0 = 1
x → +∞ x x → +∞
1
1 1
e x −1 0
lim ( xe x − x) = ∞ − ∞ = lim x (e x − 1) = ∞ ⋅ 0 = lim = = L' H =
x → +∞ x → +∞ x → +∞ 1 0
x

29
 1
1
e x ⋅ (− ) 1
= lim x 2 = lim e x = 1
x → +∞ 1 x → +∞
− 2
x
Zaključujemo da je pravac y = x + 1 kosa asimptota u desnoj strani. Ispitajmo još kose
asimptotu u lijevoj strani:

1
1 1
xe x
lim = lim e x = e −∞ = e 0 = 1
x → −∞ x x → −∞
1
1 1
e x −1 0
lim ( xe x − x) = −∞ + ∞ = lim x( e x − 1) = −∞ ⋅ 0 = lim = = L' H =
x → −∞ x → −∞ x → −∞ 1 0
x
1
1
e x ⋅ (− ) 1
= lim x 2 = lim e x = 1
x → −∞ 1 x → −∞
− 2
x
Pravac y = x + 1 je i kosa asimptota u lijevoj strani.

1
Zadatak 4. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = e x .
Rješenje.

Domena funkcije je D f = R \ {0} .

1 1
= e +∞ = ∞
+
lim ex = e0
x→0 +
1 1
1
lim− e x = e 0 = e −∞ =
−
=0
x→0 e∞
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota s desne strane.

Ispitajmo horizontalne asimptote:

1 1
+
lim e x = e + ∞ = e 0 = 1
x → +∞
1 1
−
lim e x = e −∞ = e 0 = 1
x→ −∞
Pravac y = 1 je horizontalna asimptota i u desnoj i u lijevoj strani, prema tome ne moramo
ispitivati postoje li kose asimptote.

1
Zadatak 5. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
( x − 2) 2
Rješenje.
Domena funkcije je D f = R \ {2} .
Ispitajmo postoji li vertikalna asimptota u točki prekida domene:
1 1 1 1
lim+ = +
= + 2
= = +∞
x→ 2 ( x − 2) 2
(2 − 2) 2
(0 ) 0+

30
 1 1 1 1
lim = = = = +∞
x→ 2 − ( x − 2) 2 (2 − − 2) 2 (0 − ) 2 0+
Dakle, pravac x = 2 je vertikalna asimptota i s desne i s lijeve strane.

Ispitajmo horizontalne asimptote:

1 1 1
lim = = =0
x→∞ ( x − 2) 2 ∞2 ∞
1 1 1
lim = = =0
x→ −∞ ( x − 2) 2
(−∞ ) 2 ∞
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota i u desnoj i u lijevoj strani.

x
Zadatak 6. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
x − 4x + 3
2

Rješenje.
Da bi odredili domenu, moramo provjeriti što su nul-točke nazivnika funkcije:

x 2 − 4x + 3 = 0
4 m 16 − 12 4 m 2
x1, 2 = =
2 2
x1 = 3
x2 = 1

Domena funkcije je D f = R \ {1,3} . Ispitajmo imamo li u točkama prekida domene vertikalnih

asimptota:

x x 1+ 1+ 1+
lim+ = lim+ = + = + = − = −∞
x →1 x − 4x + 3
2 x →1 + +
( x − 1)( x − 3) (1 − 1)(1 − 3) (0 )(−2 ) 0
x x 1− 1− 1−
lim− = lim− = − = = = +∞
x→1 x 2 − 4x + 3 x →1 ( x − 1)( x − 3) (1 − 1)(1− − 3) (0 − )(−2 − ) 0 +
Pravac x = 1 je vertikalna asimptota i s desne i s lijeve strane.

x x 3+ 3+ 3+
lim+ = lim+ = + = = = +∞
x→3 x 2 − 4x + 3 x →3 ( x − 1)( x − 3) (3 − 1)(3 + − 3) (2 + )(0 + ) 0 +
x x 3− 3− 3−
lim− = lim− = − −
= − − = − = −∞
x→3 x − 4x + 3
2 x→3 ( x − 1)( x − 3) (3 − 1)(3 − 3) (2 )(0 ) 0

Pravac x = 3 je horizontalna asimptota i s desne i s lijeve strane.

Ispitajmo horizontalne asimptote:

1
x : x2 x 0
lim = lim = =0
x → ∞ ( x 2 − 4 x + 3) : x 2 x →∞ 4 3 1
1− + 2
x x

31
 1
x : x2 x 0
lim = lim = =0
x → −∞ ( x − 4 x + 3) : x
2 2 x → −∞
1−
4 3
+
1
x x2
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota i u desnoj i u lijevoj strani. Kose asimptote, prema
tome, nije ni potrebno ispitivati.

x3
Zadatak 7. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
x2 + 9
Rješenje.
Domena funkcije je Df = R, prema tome nema vertikalnih asimptota. Provjerimo
horizontalne:
x3 : x3 1 1
lim = lim = =∞
x→∞ ( x + 9) : x
2 3 x→∞ 1 9
+ 0+
x x3
x3 : x3 1 1
lim = lim = − = −∞
x → −∞ ( x + 9) : x 3
2 x → −∞ 1 9
+ 0
x x3

Funkcija nema horizontalnih asimptoti pa ispitujemo kose:

x3 x2 : x2 1
lim = lim = lim =1
x→∞ ( x + 9) x
2 x→∞ ( x + 9) : x 2
2 x→∞
1+
9
x2
−9
 x3  x 3
− x ( x 2
+ 9 ) x 3
− x 3
− 9 x − 9 x : x 2
x = 0 =0
lim  − x  = lim = lim = lim 2 = lim
x → ∞ x 2 + 9  x→∞ x +9
2 → ∞ x +9
2 → ∞ ( x + 9) : x 2 → ∞ 9 1
  x x x
1+ 2
x
Pravac y = x je kosa asimptota u desnoj strani. Ispitajmo kose asimptote u lijevoj strani:
x3 x2 : x2 1
lim = lim = lim =1
x → −∞ ( x + 9) x
2 x → −∞ ( x + 9) : x
2 2 x → −∞
1+
9
x2
−9
 x3  x 3 − x ( x 2 + 9) x 3
− x 3
− 9 x − 9 x : x 2
x = 0 =0
lim  − x  = lim = lim = lim = lim
x→ −∞ x 2 + 9  x →−∞ x +9
2 x → −∞ x +9
2 x → −∞ ( x + 9) : x
2 2 x → −∞ 9 1
  1+ 2
x
Pravac y = x je kosa asimptota u lijevoj strani.

Zadatak 8. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = x 2 − 1 .

Rješenje.
Postavljamo uvjet za domenu:
x 2 −1 ≥ 0
x 2 ≥ 1/
| x |≥ 1
D f = < −∞ ,−1] ∪ [1,+∞ >

32
Budući da domena nema otvorene rubove, ne moramo ni ispitivati vertikalne asimptote jer će
vrijediti da je limes funkcije kada se x približava rubu domene npr. 1, jednak funkcijskoj
vrijednosti u 1 odnosno f (1) = 1 − 1 = 0
Ispitajmo postoje li horizontalne asimptote:
lim x 2 −1 = ∞ = ∞
x→∞

lim x 2 −1 = ∞ = ∞
x → −∞

Funkcija nema horizontalnih asimptota pa ispitujemo kose:

x 2 −1 : x
lim =
x→∞ x: x
Budući da računamo limes kada x → ∞ , možemo zapisati x = x 2 pa imamo:
x 2 −1
x 2 −1 : x x2 x 2 −1 1
lim = lim = lim 2
= lim 1 − =1
x→∞ x: x x→∞ 1 x →∞ x x →∞ x2
1 1 1
lim ( x 2 − 1 − x) = ∞ − ∞ = lim ( x 2 (1 − 2
) − x) = lim ( x 1 − 2
− x) = lim x( 1 − − 1) = ∞ ⋅ 0 =
x→∞ x→∞ x x→∞ x x →∞ x2
1 2
⋅
1 1 x3
1− −1 2 1−
x 2
0 x 2
− x2 −1 −1
= lim = = L' H = lim = lim = lim = =0
x →∞ 1 0 x→∞ 1 x→∞ 1 x→∞ 1 ∞ ⋅1
− x3 1− x 1−
x x2 x 2
x2
Pravac y = x je kosa asimptota u desnoj strani.
Ispitajmo još kosu asimptotu u lijevoj strani:
x 2 −1 : x
lim =
x → −∞ x: x
Budući da računamo limes kada x → −∞ , možemo zapisati x = − x 2 pa imamo:
x 2 −1
x 2 −1 : x − x2 x 2 −1 1
lim = lim = lim − = lim − 1 − = −1
x → −∞ x:x x → −∞ 1 x → −∞ x2 x → −∞ x2
1 1 1
lim ( x 2 − 1 + x) = ∞ − ∞ = lim ( x 2 (1 − 2
) + x) = lim (− x 1 − 2
+ x) = lim − x ( 1 − − 1) = ∞ ⋅ 0 =
x → −∞ x → −∞ x x → −∞ x x → −∞ x2
1 2
⋅
1 1 x3
1− −1 2 1−
x2 0 x2 x2 1 1
= lim = = L' H = lim = lim = lim = =0
x → −∞ 1 0 x → −∞ 1 x → −∞ 1 x → −∞ 1 − ∞ ⋅1
− x3 1− x 1−
x x2 x 2
x2
Pravac y = x je kosa asimptota u lijevoj strani.

x
Zadatak 9. Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
x2 +3
Rješenje.
Domena funkcije je Df = R, prema tome nema vertikalnih asimptota. Provjerimo
horizontalne:

33
 x:x 1 1 1
lim = lim = lim = =1
x→∞ x →∞ x →∞ 1
x +3: x
2
x +3
2
1+
3

x2 x2
Pravac y = 1 je horizontalna asimptota u desnoj strani.
x: x 1 1 1
lim = lim = lim = = −1
x → −∞
x +3 :x
2 x → −∞
x +3
2 x → −∞ 3 −1
− 1+
− x2 x2
Pravac y = −1 je horizontalna asimptota u lijevoj strani.

x 2 +1
Zadatak 10.(teži) Odrediti asimptote funkcije f ( x) = .
x 2 −1
Rješenje.
Uvjet za domenu funkcije je:
x 2 −1 > 0
x2 >1
| x |> 1
Domena funkcije je D f =< −∞,−1 > ∪ < 1,+∞ > . Domena ima otvorenih rubova pa moramo
ispitati postoje li vertikalne asimptote u njima:
x 2 +1 1+ + 1 2+ 2+
lim+ = = = = +∞
x →1
x 2 −1 1+ − 1 0+ 0+
x 2 +1 1+ + 1 2+ 2+
lim − = = = = +∞
x → −1
x 2 −1 1+ − 1 0+ 0+
Pravac x = 1 je vertikalna asimptota s desne strane, a pravac x = −1 je vertikalna asimptota s
lijeve strane.
Ispitajmo horizontalne asimptote:
1 1
1+ 1+
( x 2 + 1) : x 2 x 2
x2 1
lim = lim = lim = =∞
x→∞ x →∞ x→∞ 0
x 2 −1 : x 2 x 2 −1 1
−
1
2
x4 x x4
1 1
1+ 2 1+ 2
( x 2 + 1) : x 2 x = lim x 1
lim = lim = =∞
x → −∞ x → −∞ x → −∞ 0
x −1 : x
2 2
x −1
2 1
− 4
1
2
x4 x x
Funkcija nema horizontalnih asimptota. Ispitajmo kose:
1 1
(x + ) : x 1+ 2
x 2 +1 x x = 1 =1
lim = lim = lim
x→∞ x→∞ x→∞ 1
x x −1
2
x −1 : x
2
1− 2
1
x
1 1
 x 2 +1  1+ 2 − 1 − 2
( x 2
+ 1 − x x 2
− 1 ) : x 2
0
lim  − x  = lim
x x
= lim = = L' H =
x → ∞  x →∞ x →∞ 0
 x −1 x −1 : x
2 2 2 1 1
 − 4
2
x x

34
 1 1
− 4 1− 2
−2 − 4 1− −2
2 1 2 x x2
− − ⋅
x3 1 x3 1 1
2 1− 2
2x 3 1 − 2
2x 3 1 −
x x x2
= lim = lim = lim =
x →∞ 1
⋅ (−
2
+
4
)
x →∞ − 2x + 4 2 x→∞ − 2x + 4 2

1 1 x3 x 5
1 1 1 1
2 − 2x 5 − 2x 5 (1 − )
x2 x4 x 2
x 4
x 2
x2
1
− 4 1− −2
x2
1 1  1   1 
2x 3 1 −
1 2x 5 (1 − 2 )  − 4 1 − 2 − 2  2x 4  − 4 1 − 2 − 2 
2 x x   x   x 
x   
= lim = lim = lim =
x →∞ − 2x + 4 2 x →∞ 1 x → ∞ 2 x (−2 x + 4)
3 2
2 x 3 1 − 2 (−2 x 2 + 4)
1 1 x
2x 5 (1 − 2 )
x x
 1 
x − 4 1 − 2 − 2  1
− 4 1− 2 − 2
 
 x  x −6
= lim = lim = =0
x →∞ (−2 x + 4)
2 x → ∞ 4 − ∞
− 2x +
x

Pravac y = x je kosa asimptota u desnoj strani.

Ispitajmo još kosu asimptotu u lijevoj strani:

1 1 1
(x + ) : x 1+ 2 1+ 2
x 2 +1 x x x 1
lim = lim = lim = lim = = −1
x → −∞
x x −1
2 x → −∞
x −1 : x
2 x → −∞
x −1
2 x → −∞ 1 − 1
− 1− 2
− x2 x

1 1
1+ − 1−
 x 2 +1  ( x 2 + 1 + x x 2 − 1) : x 2 2
x2 0
lim  + x  = lim
x
= lim = = L' H =
x→ −∞  x→ −∞ x → −∞ 0
 x −1 x 2 −1 : x 2
2 1 1
 −
x2 x4
1 1
− 4 1− −2 − 4 1− −2
2 1 2 x2 x2
− − ⋅
x3 1 x3 1 1
2 1− 2
2x 3 1 − 2
2x 3 1 −
x x x2
= lim = lim = lim =
x → −∞ 1
⋅ (−
2
+
4
)
x → −∞ − 2x + 42 x→ −∞ − 2x + 4 2

1 1 x3 x 5
1 1 1 1
2 2
− 4 2x 5 − 2x 5 (1 − )
x x x2 x4 x2 x2

35
 1
− 4 1− −2
x2
1 1  1   1 
2x 3 1 −
1 − 2x 5 (1 − 2 )  − 4 1 − 2 − 2  − 2x 4  − 4 1 − 2 − 2
x    
x2 x  x   x 
= lim = lim = lim =
x → −∞ − 2x + 4
2 x→ −∞ 1 x→ −∞ 2 x 3
( −2 x 2
+ 4)
2 x 1 − 2 ( −2 x + 4)
3 2
1 1 x
− 2x 5 (1 − 2 )
x x
 1 
− x − 4 1 − 2 − 2  1
− 4 1− 2 − 2
 
 x  x −6
= lim = lim = =0
x → −∞ ( −2 x 2 + 4) x → −∞ 4 −∞
2x −
x
Pravac y = x je kosa asimptota u lijevoj strani.

36
 5. Tijek funkcije

Postupak:
1. određivanje domene funkcije
2. ispitivanje parnosti, neparnosti, periodsičnosti
3. određivanje nul-točaka funkcije
4. određivanje intervala monotonosti i ekstrema
5. određivanje intervala konveksnosti, konkavnosti i točaka infleksije
6. određivanje asimptota
7. skiciranje grafa funkcije

Zadatak 1. Odrediti tijek funkcije f ( x) = x 4 − 2 x 2 .

Rješenje.

1. domena funkcije je D f = R .
2. f (− x ) = (− x) 4 − 2(− x) 2 = x 4 − 2 x 2 = f ( x ) ⇒ funkcija je parna (graf je osno simetričan s obziorm
na os y)

3.
x 4 − 2x 2 = 0
x 2 ( x 2 − 2) = 0
x1 = 0 ⇒ T1 (0,0)
x 2,3 = ± 2 ⇒ T2 (− 2 ,0), T3 ( 2 ,0)
4.
f ' ( x) = 4 x 3 − 4 x
4x 3 − 4x = 0
4 x ( x 2 − 1) = 0
x1 = 0
x 2,3 = ±1

x −∞ -1 0 1 +∞
f ' ( x) - + - +
f (x ) ↓ ↑ ↓ ↑
Min Max Min
T4 ( −1,−1) T5 (0,0) T6 (1,−1)

5.
f ' ' ( x ) = 12 x 2 − 4
12 x 2 − 4 = 0
1
x2 =
3
3
x1,2 = ±
3

37
 x 3 3
−∞ − +∞
3 3
f ' ' ( x) + - +
f (x) ∪ ∩ ∪
T. Infl. T.Infl.
3 5 3 5
T7 ( − ,− ) T8 ( ,− )
3 9 3 9

6.
Vertikalnih asimptota nema.
Ispitajmo horizontalne:
lim ( x 4 − 2 x 2 ) = ∞ − ∞ = lim x 2 ( x 2 − 2) = ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x →∞

lim ( x − 2 x ) = ∞ − ∞ = lim x 2 ( x 2 − 2) = ∞ ⋅ ∞ = ∞
4 2
x→ −∞ x → −∞
Nema horizontalnih asimptota. Ispitajmo kose:
x 4 − 2x 2
lim = lim ( x 3 − 2 x) = lim x( x 2 − 2) = ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x x→∞ x→∞

x 4 − 2x 2
lim = lim ( x 3 − 2 x) = lim x ( x 2 − 2) = −∞ ⋅ ∞ = −∞
x→ −∞ x x → −∞ x→ −∞

Nema niti kosih asimptota.

7. (točke infleksije su crvene, ekstremi zeleni)

0.5

- 1.5 - 1.0 - 0.5 0.5 1.0 1.5

- 0.5

- 1.0

x3
Zadatak 2. Odrediti tijek funkcije f ( x) = .
1− x 2
Rješenje.
1. Domena funkcije je D f = R \ {−1,1} .
( − x) 3 − x3 x3
2. f (− x ) = = =− = − f ( x) ⇒ funkcija je neparna (graf je centralno simetričan s
1 − ( − x) 2 1− x 2 1− x 2
obzirom na ishodište).
3.
x3
= 0 ⇒ x1 = 0 ⇒ T1 (0,0)
1− x 2

38
4.
3x 2 (1 − x 2 ) − x 3 (−2 x) 3x 2 − 3 x 4 + 2 x 4 − x 4 + 3x 2
f ' ( x) = = =
(1 − x 2 ) 2 (1 − x 2 ) 2 (1 − x 2 ) 2
− x 4 + 3x 2
= 0 ⇒ − x 4 + 3x 2 = 0
(1 − x 2 ) 2
x 2 (−x 2 + 3) = 0
x1 = 0
x 2 ,3 = ± 3

x −∞ − 3 -1 0 1 3 +∞
f ' ( x) - + + + + -
f (x) ↓ ↑ ↑ ↑ ↑ ↓
Min Max
3 3 3 3
T2 ( − 3 , ) T3 ( 3 ,− )
2 2

5.
(−4 x 3 + 6 x)(1 − x 2 ) 2 − (− x 4 + 3 x 2 )2(1 − x 2 )(−2 x) (−4 x 3 + 6 x )(1 − 2 x 2 + x 4 ) − 2(− x 4 + 3x 2 )(−2 x + 2 x 3 )
f ' ' (x) = = =
(1 − x )2 2
(1 − x 2 ) 2
− 4 x 3 + 8 x5 − 4 x 7 + 6 x − 12 x 3 + 6 x 5 − 2(2 x 5 − 2 x 7 − 6 x 3 + 6 x 5 )
f ' ' ( x) = =
(1 − x 2 ) 2
− 4 x 3 + 8 x5 − 4 x 7 + 6 x − 12 x 3 + 6 x 5 − 4 x 5 + 4 x 7 + 12 x 3 − 12 x 5
f ' ' ( x) = =
(1 − x 2 ) 2
− 2 x 5 − 4 x3 + 6 x x (−2 x 4 − 4 x 2 + 6) − 2 x ( x 4 + 2 x 2 − 3)
f ' ' ( x) = = =
(1 − x 2 ) 2 (1 − x 2 )2 (1 − x 2 ) 2
− 2 x ( x 4 + 2 x 2 − 3)
= 0 ⇒ −2 x ( x 4 + 2 x 2 − 3) = 0
(1 − x 2 ) 2
x 4 + 2x 2 − 3 = 0
t = x2
t 2 + 2t − 3 = 0
− 2 ± 4 + 12
t1, 2 =
2
t1 = 1 ⇒ x1, 2 = ±1 ∉ D f
t 2 = −3 ⇒ x ∉ R
x=0

x −∞ -1 0 1 +∞
f ' ' ( x) + - + -
f (x ) ↑ ↓ ↑ ↓
T. Infl.
T4 (0,0)

6.

39
 x3 1+ 1+
lim+ = = = −∞
x→1 1− x 2 1 − 1+ 0−
x3 1− 1−
lim− = = =∞
x→1 1− x 2 1 − 1− 0+
Pravac x = 1 je vertikalna asimptota s obje strane.

x3 − 1+ − 1+
lim + = = = −∞
x→ −1 1− x 2 1 − 1− 0+
x3 − 1− − 1−
lim − = = =∞
x→ −1 1− x 2 1 − 1+ 0−
Pravac x = −1 je vertikalna asimptota s obje strane.

x3 ∞ 3x 2 3
lim = = L ' H = lim = lim − x = −∞
x→∞ 1 − x2 −∞ x →∞ − 2 x x →∞ 2

x3 −∞ 3x 2 3
lim = = L ' H = lim = lim − x = ∞
x→ −∞ 1 − x 2 −∞ x → −∞ − 2 x x→ −∞ 2

Nema horizontalnih asimptota. Ispitujemo kose:

x3
x3 x2 ∞
lim 1 − x = lim
2 2x
= lim = = L' H = lim = −1
x→∞ x x→ ∞ x(1 − x 2 ) x →∞ 1 − x 2 −∞ x →∞ − 2 x

x3 x 3 + x(1 − x 2 ) x3 + x − x3 x ∞
lim ( + x) = lim ) = lim = lim = = L' H =
x→∞ 1− x 2 x→∞ 1− x 2
1− x 2
x→∞ x →∞ 1 − x2 −∞
1 1
= lim = =0
x →∞ − 2 x −∞
Pravac y = − x je kosa asimptota u desnoj strani.

x3
x3 x2 ∞
lim 1 − x = lim
2 2x
= lim = = L ' H = lim = −1
x → −∞ x x → −∞ x(1 − x )
2 x → −∞ 1 − x 2 −∞ x → −∞ − 2 x

x3 x 3 + x (1 − x 2 ) x3 + x − x3 x −∞
lim ( + x ) = lim ) = lim = lim = = L' H =
x → −∞ 1− x 2 x → −∞ 1− x 2
1− x
x → −∞ 2 x → −∞ 1 − x 2 −∞
1 1
= lim = =0
x → −∞ − 2 x ∞
Pravac y = − x je kosa asimptota u lijevoj strani.

7.

40
 20

10

-6 -4 -2 2 4 6

- 10

- 20

Zadatak 3. Odrediti tijek funkcije f ( x) = ( x 2 − 3x + 2)e x .

Rješenje.

1. Domena funkcije je D f = R .
2. f (− x ) = ((− x) 2 − 3(− x) + 2)e − x = ( x 2 + 3 x + 2)e − x ≠ f ( x ), ≠ − f ( x)
Funkcija nije parna niti neparna.

3.
( x 2 − 3 x + 2)e x = 0
Budući da je e x ≠ 0 za svaki realni broj x, rješenja gornje jednadžbe su samo brojevi za koje
vrijedi:
x 2 − 3x + 2 = 0
3± 9−8
x1,2 =
2
x1 = 2 ⇒ T1 ( 2,0)
x 2 = 1 ⇒ T2 (1,0)

4.
f ' ( x) = (2 x − 3)e x + ( x 2 − 3 x + 2)e x = e x ( x 2 − x − 1)
e x ( x 2 − x − 1) = 0
x 2 − x −1 = 0
1± 1+ 4
x1,2 =
2
1+ 5
x1 = ≈ 1,6
2
1− 5
x2 = ≈ −0,6
2

41
 x 1− 5 1+ 5
−∞ +∞
2 2
f ' ( x) + - +
f (x) ↑ ↓ ↑
Max Min
1− 5 1+ 5
T3 ( , ≈ 2,28) T4 ( , ≈ −1,19)
2 2

5.
f ' ' ( x ) = e x ( x 2 − x − 1) + e x ( 2 x − 1) = e x ( x 2 + x − 2)
e x ( x 2 + x − 2) = 0
x2 + x − 2 = 0
−1 ± 1 + 8
x1, 2 =
2
x1 = 1
x 2 = −2

x −∞ −2 1 +∞
f ' ' ( x) + - +
f (x) ∪ ∩ ∪
T.Infl. T.Infl.
T5 (−2, ≈ 1,62) T6 (1,0)

6.
Budući da je domena čitav R, nema vertikalnih asimptota. Ispitajmo horizontalne:
2
lim ( x 2 − 3 x + 2)e x = (∞ − ∞)e ∞ = neodr.izraz = lim x ( x − 3 + )e x = ∞ ⋅ ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x →∞ x
lim ( x 2 − 3 x + 2)e x = (∞ + ∞)e −∞ = ⋅∞ ⋅ 0 = neodr. izraz
x → −∞

x 2 − 3x + 2 ∞ 2x − 3 − ∞ 2 2
= lim = = L' H = lim = = L' H = lim − x = = 0
x → −∞ 1 ∞ x → −∞ − e − x −∞ x → −∞ e ∞
ex
Funkcija nema horizontalnu asimptota u desnoj strani. Pravac y = 0 je horizontalna asimptota u
lijevoj strani.

Ispitajmo još postoji li kosa asimptota u desnoj strani:

( x 2 − 3 x + 2)e x 2
lim = lim ( x − 3 + )e x = ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x x →∞ x
Nema kose asimptote u desnoj strani.

7.

42
 5

-4 -2 2

-1

Zadatak 4. Odrediti tijek funkcije f ( x) = x 3 − 3x 2 .

Rješenje.

1. Domena funkcije je D f = R .
2. f (− x ) = (− x) 3 − 3(− x) 2 = − x 3 − 3 x 2 ≠ f ( x), ≠ − f ( x)
Funkcija nije parna niti neparna.

3.
x 3 − 3x 2 = 0
x 2 ( x − 3) = 0
x1 = 0 ⇒ T1 (0,0)
x 2 = 3 ⇒ T2 (3,0)
4.
f ' ( x) = 3 x 2 − 6 x
3x 2 − 6 x = 0
3 x ( x − 2) = 0
x1 = 0
x2 = 2

x −∞ 0 2 +∞
f ' ( x) + - +
f (x) ↑ ↓ ↑
Max Min
T3 (0,0) T4 (2, −4)
5.
f ' ' ( x) = 6 x − 6

43
 6x − 6 = 0
x =1

x −∞ 1 +∞
f ' ' ( x) - +
f (x) ∩ ∪
T.Infl.
T5 (1,−2)

6.
Budući da je domena čitav skup R, funkcija nema vertikalnih asimptota. Ispitajmo horizontalne:

lim ( x 3 − 3x 2 ) = ∞ − ∞ = lim x 2 ( x − 3) = ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x →∞

lim ( x 3 − 3 x 2 ) = −∞ − ∞ = −∞
x → −∞

Nema horizontalnih, pa ispitajmo još kose:

x 3 − 3x 2
lim = lim ( x 2 − 3 x) = lim x ( x − 3) = ∞ ⋅ ∞ = ∞
x→∞ x x →∞ x →∞

x 3 − 3x 2
lim = lim ( x 2 − 3 x) = ∞ − (−∞ ) = ∞
x → −∞ x x → −∞

Nema kosih asimptota.

7.

20

10

-2 2 4

- 10

- 20

- 30

44
 6. Taylorov polinom

Recimo da nam je zadana funkcija f (x) čiji je graf prikazan na slici:

1 2 3 4 5 6

Cilj nam je odrediti polinom n-og stupnja, označimo ga s Pn (x) , koji će dobro aproksimirati
funkciju f (x) u blizini točke x = 4 . Za početak, recimo da taj polinom mora zadovoljavati
sljedeća dva uvjeta:

P (4) = f (4)
P' (4) = f ' (4)

Jedan (zapravo jedini) polinom 1. stupnja koji zadovoljava gornja dva uvjeta je polinom:

P1 ( x) = f ' (4)( x − 4) + f (4) .

Provjerimo da gornji polinom zaista zadovoljava dva uvjeta:

P1 (4) = f ' (4)(4 − 4) + f (4) = f (4) - zadovoljava 1. uvjet
P1 ' (4) = f ' (4)( x − 4) + f (4) = f ' (4) - zadovoljava 2. uvjet

Skicirajmo graf polinoma P1 ( x) = f ' (4)( x − 4) + f (4) :

8

1 2 3 4 5 6

Vidimo da se radi o pravcu koji će u malenoj okolini oko točke x = 4 „relativno dobro“
aproksimirati funkciju f (x) .

Dodajmo sada 3. uvjet, tj. zahtijevajmo da polinom zadovoljava sljedeća tri uvjeta:
P (4) = f (4)

45
 P' (4) = f ' (4)
P ' ' (4) = f ' ' (4)

Jedan (zapravo jedini) polinom 2. stupnja koji zadovoljava gornja tri uvjeta je polinom:

f ' ' ( 4)
P2 ( x) = ( x − 4) 2 + f ' (4)( x − 4) + f (4) .
2

Provjerimo da gornji polinom zaista zadovoljava tri uvjeta:

f ' ' ( 4)
P2 (4) = (4 − 4) 2 + f ' (4)(4 − 4) + f ( 4) = f (4) - zadovoljava 1. uvjet
2
f ' ' (4)
P2 ' (4) = 2 (4 − 4) + f ' (4) = f ' (4) - zadovoljava 2. uvjet
2
P2 ' ' ( x) = f ' ' (4) - zadovoljava 3. uvjet

f ' ' ( 4)
Skicirajmo graf polinoma P2 ( x) = ( x − 4) 2 + f ' (4)( x − 4) + f (4) :
2
8

1 2 3 4 5 6

Vidimo da se sada radi o paraboli koja će u nešto većoj okolini nego pravac P1 ( x ) „relativno
dobro“ aproksimirati funkciju f (x ) .

Po sličnom bi principu sada mogli dodavati uvjete:

P (4) = f (4)
P' (4) = f ' (4)
P ' ' (4) = f ' ' (4)
P ' ' ' ( 4) = f ' ' ' ( 4)
P ' ' ' ' ( 4) = f ' ' ' ' ( 4)
P (5) (4) = f ( 5)
( 4)
...
Za svaki novi uvjet dobivali bi polinom većeg stupnja koji bi sve bolje i bolje (odnosno u sve
većoj okolini oko točke x = 4 ) aproksimirao funkciju f (x) . Opći oblik tih polinoma bi izgledao:
n (k )
f ( 4)
Pn ( x) = ∑
k =0
k!
( x − 4) k .

Definicija. Taylorov polinom n-tog stupnja funkcije f (x) u okolini točke x = x 0 je :

n (k )
f ( x0 )
Tn ( x ) = ∑k =0
k!
( x − x0 ) k .

46
Zadatak 1. Odrediti Taylorov polinom 4. stupnja za funkciju f ( x) = cos 2 x u okolini točke
x0 = 0 .
Rješenje.
4 (k )
Koristimo formulu T4 ( x ) = ∑
f (0)
( x) k , pa trebamo najprije odrediti prve četiri derivacije
k =0
k!
funkcije f ( x) = cos 2 x i njihove vrijednosti u točki x 0 = 0 :
f ( x) = cos 2 x ⇒ f (0) = 1
f ' ( x) = −2 sin 2 x ⇒ f ' (0) = 0
f ' ' ( x) = −4 cos 2 x ⇒ f ' ' (0) = −4
f ' ' ' ( x ) = 8 sin 2 x ⇒ f ' ' ' (0) = 0
f ( 4)
( x) = 16 cos 2 x ⇒ f ( 4)
(0) = 16
Pa slijedi:

−4 2 16 4 16 4 2
T4 ( x ) = 1 + x + x = 1 − 2x 2 + x = 1 − 2x 2 + x 4
2 4! 24 3

Zadatak 2. Linearizirati funkciju f ( x) = x + 1 u okolini točke x 0 = 0 i približno izračunati 1,2 ,

1,05 i 1,005 .

Rješenje.

Linearizirati funkciju znači odrediti i „zamijeniti je“ njezinim Taylorov polinom 1. stupnja pa
imamo:
f ( x) = x + 1 ⇒ f (0) = 1
1 1
f ' ( x) = ⇒ f ' (0) =
2 x +1 2
1
T1 ( x) = x + 1
2
1
Sada treba primjenom dobivenog Taylorovog polinoma T1 ( x) = x + 1 , za koji znamo da „dobro“
2
aproksimira funkciju f ( x) = x + 1 u okolini točke x 0 = 0 , približno izračunati:
1
1, 2 = f (0,2) ≈ T1 (0, 2) = ⋅ 0, 2 + 1 = 1,1
2
1,05 = f (0,05) ≈ T1 (0,05) = 1,025
1,005 = f (0,005) ≈ T1 (0,005) = 1,0025 .

Možemo još provjeriti kolika je greška gornjih linearnih aproskimacija:

1, 2 ≈ 1,095445
 ⇒ 1,2 − T1 (0,2) = 0,004554
T1 (0,2) = 1,1 
1,05 ≈ 1,02469
 ⇒ 1,05 − T1 (0,05) = 0,0003049
T1 (0,05) = 1,025

47
 1,005 ≈ 1,00249 
 ⇒ 1,005 − T1 (0,005) = 0,00000311
T1 (0,005) = 1,0025
Vidimo da je aproksimacija bolje za točke bliže točki x 0 = 0 .

Zadatak 3. Linearizirati funkciju f ( x) = e x u okolini točke x 0 = 0 i približno izračunati e 0,01 ,

e 0, 2 i e 3 .
Rješenje.
f ( x) = e x ⇒ f (0) = 1
f ' ( x) = e x ⇒ f ' (0) = 1

T1 ( x ) = x + 1

e 0,01 = 1,010050167 
 ⇒ Greška = 0,00005016..
e 0,01 ≈ T1 (0,01) = 1,01
e 0, 2 = 1, 221402 
 ⇒ Greška = 0,021402...
e 0, 2
≈ T1 (0,2) = 1, 2
e 3 = 20,085536
 ⇒ Greška = 16,0855..
e 3 ≈ T1 (3) = 4 

Vidimo da je aproksimacija „relativno dobra“ u prva dva slučaja, kada je vrijednost bila u
blizini točke x 0 = 0 . U 3. slučaju aproksimacija je loša.

π
Zadatak 4. Odrediti Taylorov polinom 4. stupnja funkcije f ( x) = cos 2 x u okolini točke x 0 = .
2
Rješenje.
π
f ( x) = cos 2 x ⇒ f ( ) = cos π = −1
2
π
f ' ( x) = −2 sin 2 x ⇒ f ' ( ) = 0
2
π
f ' ' ( x ) = −4 cos 2 x ⇒ f ' ' ( ) = 4
2
π
f ' ' ' ( x ) = 8 sin 2 x ⇒ f ' ' ' ( ) = 0
2
π
f ( 4)
( x) = 16 cos 2 x ⇒ f (4 )
( ) = −16
2

4 π −16 π π 2 π
T4 ( x ) = −1 + (x − ) 2 + ( x − ) 4 = −1 + 2( x − ) 2 − ( x − ) 4
2 2 4! 2 2 3 2

Zadatak 5. Odrediti Taylorov polinom 3. stupnja funkcije f ( x) = e −2 x + 2 u okolini točke x 0 = 1 .

Rješenje.
f ( x) = e −2 x + 2 ⇒ f (1) = e 0 = 1
f ' ( x) = −2e −2 x + 2 ⇒ f ' (1) = −2
f ' ' ( x ) = 4e −2 x + 2 ⇒ f ' ' (1) = 4
f ' ' ' ( x ) = −8e −2 x + 2 ⇒ f ' ' ' (1) = −8

48
 4 −8 4
T3 ( x) = 1 − 2( x − 1) + ( x − 1) 2 + ( x − 1) 3 = 1 − 2( x − 1) + 2( x − 1) 2 − ( x − 1) 3
2! 3! 3

Zadatak 6. Odrediti Taylorov polinom 4. stupnja funkcije f ( x) = ln x u okolini točke x 0 = 1 .

Rješenje.

f ( x) = ln x ⇒ f (1) = 0
1
f ' ( x) = ⇒ f ' (1) = 1
x
1
f ' ' ( x ) = − 2 ⇒ f ' ' (1) = −1
x
2
f ' ' ' ( x ) = 3 ⇒ f ' ' ' (1) = 2
x
6
f ( 4) ( x ) = − 4 ⇒ f ( 4 ) (1) = −6
x
1 1 1
T4 ( x ) = ( x − 1) − ( x − 1) 2 + ( x − 1) 3 − ( x − 1) 4
2 3 4

49
 7. Prirast i diferencijal

Prirast funkcije f (x) u točki x 0 uz prirast nezavisne varijable ∆x označavamo ∆f i definiramo

kao:
∆f = f ( x 0 + ∆x ) − f ( x 0 ) .

Prirast funkcije prikazan na konkretnom primjeru:

Diferencijal funkcije f (x) u točki x 0 uz prirast nezavisne varijable ∆x označavamo df i

definiramo kao:
df = f ' ( x 0 )∆x .
Diferencijal na konkretnom primjeru:

Za malene priraste nezavisne varijable ∆x vrijedi da je prirast funkcije približno jednak

diferencijalu funkcije, odnosno:
∆f ≈ df

50
 Ili
f ( x 0 + ∆x ) − f ( x 0 ) = f ' ( x 0 )∆x
Prebaci li se − f ( x 0 ) sa lijeve na desnu stranu, dobivamo:
f ( x 0 + ∆x ) = f ( x 0 ) + f ' ( x 0 ) ∆x
Što je formula kojom se može računati približna vrijednost neke funkcije.

Zadatak 1. Izračunati prirast i diferencijal funkcije f ( x) = x 3 − 3 x + 1 u okolini točke x 0 = 2 za a)

∆x = 0,01 i b) ∆x = 0,1 .

Rješenje.
a) Prirast:
∆f = f (2 + 0,01) − f (2) = 3,0906 − 3 = 0,0906
Diferencijal:
f ' ( x ) = 3 x 2 − 3 ⇒ f ' ( 2) = 9
df = 9 ⋅ 0.01 = 0,09
b) Prirast:
∆f = f ( 2 + 0,1) − f (2) = 3,961 − 3 = 0,961
Diferencijal:
df = 9 ⋅ 0.1 = 0,9

Zadatak 2. Za koliko se promijeni površina kruga ako se radijus poveća sa 2 na 2,1?

Rješenje.
Površina je funkcija radijusa i glasi:
P(r ) = r 2 π .
Izračunajmo prirast funkcije u točki 2 za prirast nezavisne varijable 0,1:
∆P = P (2 + 0,1) − P (2) = 2,12 π − 4π = 1,288052
Izračunajmo sada isti diferencijal:
dP = P' (2) ⋅ 0,1 = 4π ⋅ 0,1 = 1, 256637

Zadatak 3. Približno izračunati 4,02 3 .

Rješenje.
Definirajmo funkciju f ( x) = x 3 . Da bi približno izračunali vrijednost 4,02 3 koristimo
formulu sa vrha stranice koja glasi:

f ( x 0 + ∆x ) = f ( x 0 ) + f ' ( x 0 )∆x = f ( x 0 ) + df
Potrebno je izračunati diferencijal funkcije f ( x) = x 3 u točki x = 4 za prirast nezavisne
varijable ∆x = 0,02 . Vrijedi:
3
f ' ( x) = x ⇒ f ' (4) = 3
2
df = f ' (4) ⋅ 0,02 = 0,06
I sada imamo:
4,02 3 = 4 3 + 0,06 = 8,06 .

51
 1 + cos x π
Zadatak 4. Odrediti približno prirast funkcije f ( x) = kad se x promijeni od do
1 − cos x 3
π 1
+ .
3 100
Rješenje.
1 + cos x π
Trebamo izračunati diferencijal funkcije f ( x) = u točki uz prirast nezavisne varijable
1 − cos x 3
1
∆x = . Vrijedi:
100
− sin x(1 − cos x ) − (1 + cos x )(sin x) − sin x + sin x cos x − sin x − sin x cos x
f ' ( x) = = =
(1 − cos x ) 2
(1 − cos x ) 2
3
−2
− 2 sin x π 2 = −4 3
f ' ( x) = ⇒ f '( ) =
(1 − cos x) 2 3 1
4
1
df = −4 3 ⋅ = −0,04 3 .
100

1
1
Zadatak 5. Ako je f ( x) = 3 x + x
+6 x
, izračunati df za x = 1 i ∆x = 0,2 .
22
Rješenje.
df = f ' (1) ⋅ 0,2
1
1 1
) + 2 − 2 ⋅ ln 2 ⋅ (−2 x ) ⋅ ln 2 + 6
x
f ' ( x) = 3x ⋅ ln 3 ⋅ (− 2
x
⋅ ln 6 ⋅
x 2 x
−2 1 1 2
f ' (1) = 3 ⋅ ln 3 ⋅ (−1) + 2 ⋅ ln 2 ⋅ (−2) ⋅ ln 2 + 6 ⋅ ln 6 ⋅ = −3 ln 3 − ln 2 + 3 ln 6 =
2 2
1 2 1 2 1 2
= −3 ln 3 − ln 2 + 3 ln(3 ⋅ 2) = −3 ln 3 − ln 2 + 3 ln 3 + 3 ln 2 = − ln 2 + 3 ln 2 = 1,8392
2 2 2
df = 1,8392 ⋅ 0,2 = 0,3678

Zadatak 6. Zna se da uz povećanje stranice danog kvadrata za 0,3 cm, diferencijal njegove
površine iznosi 2,4 cm2. Odrediti diferencijal koji odgovara povećanju stranice kvadrata za 0,6
cm. Koliki je točan prirast?

Rješenje.
Površina kvadrata je funkcija duljine stranice:
P ( a) = a 2
Znamo da za ∆a = 0,3 cm vrijedi:
dP = 2a ⋅ 0,3 = 2,4 ⇒ a = 4 cm
Izračunajmo sada diferencijal za ∆a = 0,6 :
2
dP = 2a ⋅ 0,6 = 8 ⋅ 0,6 = 4,8 cm
Prirast za ∆a = 0,6 jednak je:
2
∆P = P(4,6) − P(4) = 21,16 − 16 = 5,16 cm .

52