Sadraj:

Diferencijalni raun (nastavak)

Derivacije vieg reda
Priblino raunanje pomou diferencijala funkcije

Osnovni teoremi diferencijalnog rauna

LHospitalovo pravilo

Derivacije vieg reda

Derivacija funkcije f je opet funkcija, i moe biti derivabilna. U tom sluaju
derivacija funkcije f' se oznaava kao f" i zove druga derivacija funkcije f.
Derivacija funkcije f"se zove trea derivacija funkcije f, itd. Ove
derivacije: druga, trea, ... se zovu derivacije vieg reda. Obino se
oznaavaju s f", f'", f v , ali i ovako: f(4), f(5), f(6), Dakle, openito, k-ta derivacija
f(k) je prva derivacija od f(k-1).
Primjer: Dokazati da za funkciju y = A cos x + B sin x , gdje su A i B bilo koje
konstante, vrijedi y = y .
Rjeenje:
Rjeenje: y = A sin x + B cos x ,

y = A cos x B cos x = y .

Primjer: Nai f(5), ako je f ( x ) = 1 x 2 x 4 .

Rjeenje:

f ( x ) = 2 x 4 x 3 , f ( x ) = 2 12 x 2 , f ( x ) = 24 x , f ( 4 ) = 24,
f (5 ) = 0.

Primjer: Nai brzinu i akceleraciju materijalne toke koja se giba po pravcu

prema zakonu gibanja s (t ) = 10 1 e 3t .

Rjeenje:
Rjeenje:

Brzina v(t) je derivacija puta po vremenu, a akceleracija a(t) je

derivacija brzine po vremenu. Dakle,

v (t ) = s (t ) = 10 1 e 3t = 10 e 3t ( 3 ) = 30e 3t ,
3t

a(t ) = v (t ) = 30e
= 30 e 3t ( 3 ) = 90e 3t .

( (
)) (
(
) ( )

Diferencijal funkcije
Pojam diferencijala je izrazito vaan u diferencijalnom raunu funkcija vie
varijabli, dok kod funkcija jedne varijable ima neto manju vanost. Pojam
derivacije funkcije vezan je za pojam promjene funkcije. U dokazu teorema o
deriviranju sloene funkcije primjenili smo formulu:
f ( x + x ) f ( x ) = f ( x ) x + (x ) x , gdje je lim (x ) = 0 ,
x 0

f ( x + x ) f ( x )
.
x
x 0

koja slijedi odmah iz definicije derivacije: f ( x ) = lim

Neka je toka x uvrena, a vrijednost x varijabilna. Prirast funkcije moe se

predoiti kao zbroj dvaju lanova, f ( x ) x i (x ) x , pri emu je drugi lan
mali u odnosu na prvi lan za mali prirast argumenta x (jer (x ) 0 ). Prvi
lan f ( x ) x zove se diferencijal funkcije f u toki x i oznaava se s
df(x)(x). Prema tome, diferencijal u vrstoj toki x je linearna funkcija u
varijabli x, definirana s
df ( x )(x ) = f ( x ) x

to esto piemo skraeno

df ( x ) = f ( x ) x

odnosno, ako to uskladimo s oznakom f ( x ) =

df ( x )
,
dx

df ( x ) = f ( x ) dx

Obino kaemo da je diferencijal linearni dio

promjene funkcije, to je jasno iz
f ( x + x ) f ( x ) = f ( x ) x + ( x ) x

ali emo to objasniti i geometrijski. U

SS
trokutu TSS je
= tg = f (x ) . Dakle,
TS
SS = f ( x ) x , tj. diferencijal rauna
promjenu vrijednosti ordinate po tangentina
krivulju u toki x0.

Primjer: Nai diferencijal funkcije f ( x ) = ln sin x .

Rjeenje
Rjeenje:
eenje: f ( x ) = (ln sin x ) =

Prema tome:

df ( x ) =

1
1
cos x
cos x
.
=
sin x
2 x 2 x sin x

cos x
dx .
2 x sin x

Budui da je u formuli za diferencijal bitan dio derivacija, svojstva diferencijala

su analogna svojstvima derivacija. Tako imamo:
1. d(u v) = du dv,
2. d(u v) = v du + u dv,
u v du u dv
3. d =
,
2
v
v

4. d(u(v)) = (u(v)) dv.

Priblino raunanje pomou diferencijala

Diferencijal moemo koristiti za priblino raunanje. Ako je dx mali, onda se
prirast po tangenti malo razlikuje od prirasta funkcije (vidi sliku). Tako imamo:
f ( x ) f ( x 0 ) x , tj.

f ( x 0 + x ) f ( x 0 ) f ( x 0 ) x .

Odavde slijedi formula

f ( x 0 + x ) f ( x 0 ) + f ( x 0 ) x ,

kojase zove formula konanog prirasta.

Primjer: Neka je f ( x ) = 5 x 3 2 x + 3 . Izraunaj priblino f(2.01).
Rjeenje:
Rjeenje: Stavimo x0 =2, x = 0.01. Imamo:
f (2.01) = f (2 + 0.01) = f ( x 0 + x ) f ( x 0 ) + f ( x 0 )x = f (2) + f (2) 0.01;

3
3
f (2) = 5 2 2 2 + 3 = 39, f (2) = 5 x 2 x + 3 x = 2 = 15 x 2 2 x = 2 = 58.

Dakle ,

f (2.01) 39 + 58 0.01 = 39.58.

Pogledajmo koliko smo pogrijeili ovim priblinim raunom. Stvarna vrijednost

funkcije iznosi 39.583, pa je pogreka 0.003.

Raunanje potencije: Ako je f(x) = xn, onda imamo:

( x 0 + x )n x 0 n + nx 0 n 1x .

Primjer: Izraunaj priblino 1.012.

Rjeenje:
Rjeenje: Stavimo f(x) = x2, x0 =1, x = 0.01. Imamo f(x) = 2x, pa je:
1.012 = (1 + 0.01)2 12 + 2 1 x = 1 + 2 0.01 = 1.02. Stvarna vrijednost je 1.0201,
pa je pogreka 0.0001.

Raunanje korijena: Ako je f(x) = n x , onda imamo:

n (x

+ x ) n x 0 +

Primjer: Izraunaj priblino 26 .

x
nn x 0

n 1

Rjeenje:
Rjeenje: Stavimo f(x) =

x , x0 =25, x = 1. Imamo f ( x ) =

1
, pa je:
2 x

1
1
x = 5 +
1 = 5.1. Stvarna vrijednost je priblino
2 25
10
5.0990195, pa je pogreka 0.001.
26 = 25 + 1 25 +

Osnovni teoremi diferencijalnog rauna

U prethodnom poglavlju smo nauili derivirati. Sada nas zanima primjena
diferencijalnog rauna za funkcije jedne varijable. Jedna od primjena je
ispitivanje toka zadane funkcije. Da bismo mogli nacrtati graf funkcije potrebne
su nam neke tvrdnje koje veu pojam derivacije zadane funkcije i ponaanje
njezinog grafa. Upravo su osnovni teoremi diferencijalnog rauna ta poveznica
iz koje iitavamo, izravno ili neizravno, kako se ponaa zadana funkcija.

Najprije emo definirati pojam lokalnog ekstrema.

Ekstremi funkcije

Neka je f : S R funkcija definirana na bilo kojem zadanom nepraznom skupu

S R. Za toku a S kaemo da je a toka maksimuma od f ako za sve x
S vrijedi
f(x) f(a).

Ako za sve x S vrijedi f(x) f(a), onda kaemo da je a toka minimuma od

f.
U prvom sluju piemo da je f (a ) = max{f ( x ) : x S}, ili krae f (a ) = max f ( x ) .
x
S

Taj broj je maksimum funkcije na skupu S. U drugom sluaju piemo

f (a ) = min f ( x ) . Taj broj je minimum funkcije na skupu S.
x
S

Sve toke maksimuma i minimuma funkcije f zovemo ekstremima funkcije f.

Ako u gornjoj funkciji vrijedi stroga

nejednakost uz dodatni uvjet xa, onda
govorimo o toki strogog maksimuma ili
minimuma, ili o strogom ekstremu.

Lokalni ekstremi

Neka je I otvoreni interval u R i f : I R bilo koja funkcija. Za toku a I

kaemo da je toka lokalnog maksimuma od f ako postoji otvoreni interval
O(a) koji sadri a, takav da restrikcija f O(a) ima maksimum u toki a. Slino se
definira i toka lokalnog minimuma od f.
Toke lokalnog maksimuma i minimuma funkcije f : I R zovemo tokama
lokalnih ekstremima funkcije f. Odgovarajue toke na grafu funkcije
zovemo takoer lokalnim ekstremima.

Sljedei teorem kae da je u svakoj toki lokalnog

ekstrema funkcije tangenta na njen graf
vodoravna, tj. paralelna s x-osi. Ta je tvrdnja
geometrijski skoro oevidna.

Teorem 1. (Fermatov teorem) Neka je I otvoreni interval u R i neka je f : I

R diferencijabilna funkcija. Ako je a I toka lokalnog ekstrema od f, onda je
f'(a) = 0.

Dokaz: Neka je a I toka lokalnog ekstrema, npr. toka lokalnog

maksimuma. Onda je f(x) f(a) za sve x O(a). Dakle, za sve x O(a) takve da
je x<a vrijedi
f ( x ) f (a )
0,
xa

jer su brojnik i nazivnik negativni (brojnik moe biti i 0). Za x O(a) takve da je
x>a vrijedi
f ( x ) f (a )
0,
xa

jer je nazivnik pozitivan. Zbog diferencijabilnosti od f u toki a, u obje gornje

nejednakosti moemo raunati limes kada x a (s lijeva u prvoj nejednakosti,
Q.E.D.
s desna u drugoj). Dobivamo f'(a) 0 i f'(a) 0, dakle f'(a) = 0.

Stacionarne toke

Za diferencijabilnu funkciju f : I R toke koje su rjeenja jednadbe

f'(x) = 0
zovu se stacionarne toke od f.
Naziv "stacionarna (tj. nepokretna) toka" je
vrlo zoran: ako zamislimo graf funkcije kao
vrstu podlogu, onda e mala kuglica
poloena na graf mirovati jedino u onim
tokama gdje je tangenta vodoravna, tj. u
tokama na grafu koje odgovaraju
stacionarnim tokama. U svim ostalim
tokama kuglica e se otkotrljati.

Drugim rijeima, Fermatov teorem kae da su sve toke lokalnih ekstrema

stacionarne toke. Ovaj jednostavan, ali vrlo vaan teorem, povezuje
geometriju grafa funkcije s algebrom (nalaenje nul-toaka derivacije).

Kritine toke

Neto iri pojam od stacionarne toke (to su toke u kojima je derivacija

jednaka nuli, tj. tangenta na graf je vodoravna) je pojam kritine toke
funkcije. To su one toke u kojima je derivacija jednaka nuli ili ne postoji. Za
diferencijabilne funkcije su kritine toke isto to i stacionarne.

Teorem 2. (Rolleov teorem)

Neka je f :[a,b] R neprekinuta
funkcija, diferencijabilna na (a,b).
Ako je f(a) = f(b), onda postoji toka
c (a,b) takva da je
f'(c) = 0.

Dokaz: Ako je f konstantna funkcija, onda je f'(x)=0 za sve x (a,b), pa tvrdnja

vrijedi.
Ako f nije konstantna funkcija, onda u barem jednoj toki c (a,b) funkcija
ima lokalni ekstrem (minimum ili maksimum) razliit od f(a) (u suprotnom bi f
bila konstantna). Kako je f diferencijabilna, prema Fermatovom teoremu
dobivamo f'(c)=0.
Q.E.D.

Teorem 3. (Lagrangeov teorem o srednjoj

vrijednosti) Neka je f :[a,b] R neprekinuta
funkcija, diferencijabilna na (a,b). Onda postoji
toka c (a,b) takva da je
f(b) f(a) = f'(c) (b a).

Slika: Postoji tangenta koja je

paralelna sa sekantom

Dokaz: Definirajmo pomonu funkciju F(x) = f(x) - x. Odaberimo konstantu

tako da bude F(a) = F(b). Dakle: f(a) - a = f(b) - b, pa slijedi da je
f (b ) f (a )
=
. Ovako definirana funkcija F(x) ispunjava sve uvjete Rolleovog
ba
teorema, pa slijedi da postoji c (a,b) takav da vrijedi F'(c)=0. Kako je F' (x) =
f (b ) f (a )
f'(x) - , slijedi da je f'(c) - =0, tj. f (c ) = =
. Tvrdnja je dokazana.
ba
Q.E.D.

Teorem je geometrijski skoro oevidan. Naime, ako povuemo sekantu kroz

toke na grafu funkcije f koje odgovaraju x=a i x=b, onda postoji tangenta na f
u nekoj toki c (a,b) koja je paralelna sekanti, tj.
f (c ) =

f (b ) f (a )
.
ba

Korolar 1. Neka je I otvoreni interval u R.

(a) Neka je funkcija f : I R diferencijabilna. Ako je f'(x) = 0 za sve x I, onda je
funkcija f konstantna.
(b) Neka su f i g : I R dvije diferencijabilne funkcije. Ako je f'(x) = g'(x) za sve
x I, onda se funkcije razlikuju za konstantu, tj. f(x) = g(x) + C.

Dokaz: (a) Neka su a, b I proizvoljno odabrani. Prema Lagrangeovu teoremu

postoji c (a,b) tako da je
f (b ) f (a ) = f (c )(b a ) = 0 (b a ) = 0 .
Dakle je f(a) = f(b). Dakle, f je konstantna funkcija.
(b) Definirajmo pomonu funkciju F(x) = f(x) g(x). Imamo F'(x) = f'(x) g'(x) = 0
za sve x I. Funkcija F zadovoljava pretpostavke tvrdnje (a), pa slijedi da je
Q.E.D.
F(x) = C za sve x I, tj. f(x) = g(x) + C.

Derivacija i monotonost

Sljedei korolar je vaan za nalaenje intervala monotonosti zadane funkcije, tj.

intervala u kojima je funkcija rastua ili padajua. Ako je derivacija u nekom
intervalu pozitivna, onda je na njemu funkcija strogo rastua. Ako je derivacija
u nekom intervalu negativna, onda je na njemu funkcija strogo padajua. Sa
slike (geometrijski) je tvrdnja skoro oevidna.

Korolar 2. Neka je I otvoreni interval u R.

(a) Ako je f'(x) > 0 na I, onda je funkcija strogo rastua.
(b) Ako je f'(x) < 0 na I, onda je funkcija strogo padajua.

Dokaz: (a) Neka je f'(x) > 0 na I. Odaberimo bilo koje x1 i x2 I tako da je x1 < x2.
Prema Lagrangeovu teoremu postoji c (x1,x2) tako da je
f ( x 2 ) f ( x1) = f (c )( x 2 x1) > 0 ,
Dakle je f(x1) < f(x2).
Tvrdnja (b) se dokazuje na isti nain.

Q.E.D.

Obrat tvrdnji iz Korolara 2 ne vrijedi. Primjerice, funkcija f ( x ) = x 3 strogo

raste na cijelom R, ali nije f ( x ) > 0 . Naime f (0) = 0 .

Sljedei teorem e nam omoguiti dokaz LHospitalova pravila, koje

predstavlja vano sredstvo u raunanju raznih limesa.

Teorem 4. (Cauchyjev teorem o srednjoj vrijednosti) Neka su zadane

dvije funkcije f,g :[a,b] R koje su neprekinute na a,b] i diferencijabilne na
(a,b). Predpostavimo da je g'(x) 0 za sve x (a,b). Onda postoji c (a,b) tako
da vrijedi
f (b ) f (a ) f (c )
.
=

g (b ) g (a ) g (c )

Dokaz: Dokaz je vrlo slian dokazu Lagrangeova teorema. Definirajmo

pomonu funkciju F(x) = f(x) - g(x). Odaberimo konstantu tako da bude F(a)
f (b ) f (a )
= F(b). Dakle: f(a) - g(a) = f(b) - g(b), pa slijedi da je =
(ne moe
g (b ) g ( a )
biti g(a) = g(b), jer bi inae po Rolleovom teoremu primijenjenom na funkciju g
postojao c (a,b) takav da je g'(c)=0, to je nemogue). Ovako definirana
funkcija F(x) ispunjava sve uvjete Rolleovog teorema, pa slijedi da postoji c
(a,b) takav da vrijedi F'(c)=0. Kako je F' (x) = f'(x) - g'(x), slijedi da je f'(c) -
f (c )
g'(c) =0, tj. =
. Tvrdnja je dokazana.
Q.E.D.
g ' (c )

LHospitalovo pravilo
LHospitalovo pravilo slui za raunanje limesa kvocijenta dviju funkcija u
0

sluaju kada kvocijent ima neodreeni oblik ili . Ostali neodreeni oblici
0

( , 0 , 00 , 0 , 1 ) izraunavaju se svoenjem na neki od ova dva oblika.

U teoremima emo koristiti oznaku R = {-} R {}.
0
) Neka su f i g diferencijabilne funkcije
0
na S = (a, x0) (x0,b) i g'(x) 0 na S. Ako vrijedi lim f ( x ) = lim g ( x ) = 0

Teorem 5. (LHospitalovo pravilo

x x0

f ( x )
R , onda je
x x 0 g ( x )

i postoji lim

f (x )
f ( x )
lim
= lim
.

x x 0 g( x ) x x 0 g ( x )

x x0

Dokaz: Dokaz emo prvo provesti za limes sdesna. Promatrajmo funkcije f i g

na intervalu (x0 , x0+h) za neki mali h>0. Ako definiramo f(x0) = g(x0) = 0, tada
funkcije postaju neprekinute na [x0, x0+h]. Sada primijenimo Cauchyjev teorem
na intervalu [x0, x] za neki x (x0, x0+h). Prema ovom teoremu postoji toka c
f ( x ) f (c )
(x0,x) takva da je
=
. U ovoj jednakosti pustimo da x x 0 , tada i
g ( x ) g (c )
c x 0 . Iz pretpostavke teorema postoji limes desne strane, pa tada postoji i
f (x )
f ( x )
limes lijeve strane i oni su jednaki. Dakle, lim
= lim
.
x x 0 + g ( x ) x x 0 + g ( x )
Analogno razmatranje moemo provesti za limes slijeva (na intervalu (x0-h,x0)).
f (x )
f ( x )
f ( x )
= lim
. Kako postoji lim
to su limes
x x 0 g ( x ) x x 0 g ( x )
x x 0 g ( x )
slijeva i sdesna jednaki, pa slijedi tvrdnja teorema.
Q.E.D.

Dakle, vrijedi i lim

Prethodnim teoremom nije obuhvaen sluaj kada x ili x -.

Pokazuje se da teorem vrijedi i u tom sluaju:

Korolar 3. Neka su f i g diferencijabilne funkcije na intervalu I = (a, ) i g'(x)0

f ( x )
na I. Ako vrijedi lim f ( x ) = lim g ( x ) = 0 i postoji lim
R , onda je
x
x
x g ( x )
f (x )
f ( x )
lim
= lim
.

g
(
x
)
g
(
x
)
x
x
1
1
1
i vidimo da funkcije f ( ) i g ( )
u
u
u
1
zadovoljavaju pretpostavke Teorema 5 na nekom intervalu 0 < u < u sluaju
c
kada u0+. Prema tome vrijedi:

Dokaz: Uvedimo supstituciju x =

1
1
1
1

2 f ( )
f( )
f ( )
f (x )
u
u = lim
u
u = lim f ( x ) .
lim
= lim
= lim
1
1
1
1

x g( x ) u 0+
g ( ) u 0 + 2 g ( ) u 0 + g ( ) x g ( x )
u
u
u
u

Q.E.D.

Primjeri:
sin x
pomou LHospitalovog pravila:
x 0 x

1) Izraunajmo ve poznati limes lim

sin x 0
(sin x )
cos x
= lim
= 1.
= = lim
x 0 x
x 0 1
0 x 0 ( x )
lim

tgx x
:
x 0 sin x x

2) Izraunajmo limes lim

1
2
0
tgx x
1 (1 cos x ) (1 + cos x )

lim
= lim
= = lim cos x
cos x 1
x 0 sin x x
0 x 0 cos x 1 x 0 cos2 x
= lim (1 + cos x ) = 2.
x 0

1
x cos
x:
3) Izraunajmo limes lim
x 0 sin x
2

x 2 cos
lim

x 0

sin x

1
x = lim

1
x
lim x cos = 1 0 = 0.
x
x 0 sin x x 0

x
1
1
= lim
= = 1, te
1
x 0 sin x
x 0 sin x
x
1
1
1
x (1) x cos x 1 lim x (1) lim x cos lim x 1 lim x cos = 0 .
x
x x 0
x
x 0
x 0
x 0

Limes smo izraunali koristei lim

U ovom sluaju ne moemo koristiti LHospitalovo pravilo. Zaista, ako je

1
f ( x ) = x 2 cos , g ( x ) = sin x , onda je
x
f ( x )
lim
= lim

x 0 g ( x ) x 0

1
1
+ sin
x
x,
cos x

2 x cos

1
a taj limes ne postoji jer ne postoji limes lim sin . Prema tome za
x
x 0

x 2 cos
lim

x 0

1
x ne moemo koristiti LHospitalovo pravilo, jer nisu zadovoljeni

sin x
uvjeti Teorema 5.

LHospitalovo pravilo moemo primijeniti i nekoliko puta uzastopno

raunajui neki limes. Jedino je vano da kod svake primjene imamo
zadovoljene uvjete pod kojima smijemo koristiti to pravilo.

Primjer: Izraunajmo lim

x 0

lim

x 0

x sin x
x3

x sin x
x

sin x 0
1 cos x 0
cos x 1
0
lim
lim
= = lim
=
=
=
=
= .


2
6
0 x 0 3 x
0 x 0 6 x
0 x 0 6


) Neka su f i g diferencijabilne funkcije

na S = (a, x0) (x0,b) i g'(x) 0 na S. Ako vrijedi lim f ( x ) = lim g ( x ) =

Teorem 6. (LHospitalovo pravilo

x x0

x x0

f ( x )
R , onda je
x x 0 g ( x )

i postoji lim

f (x )
f ( x )
lim
= lim
.

x x 0 g( x ) x x 0 g ( x )

Dokaz se opet provodi primijenom Cauchyjevog teorema. Izostavit emo ga.

Napomena: Teorem 6 vrijedi kada jedna ili obje funkcije tee u , atakoer
vrijedi kada x ili x .
Primjeri:
1) Izraunajmo lim

x +

ex
x

i lim

ex
x

ex

ex
ex
ex

lim 3 = = lim
= ,
= = lim
= = lim
2

6
x
6

x + x
x + 3 x
x +
x +
ex

1
ex
0
x
lim 3 =
, pa ga raunamo direktno lim 3 = lim 3 lim e = 0 .
x x
x x
x x
x

1
ln x
2) lim
= = lim x = 0 .
x x
x 1

Neodreeni oblici 0 , , 00 , 0 , 1 mogu se izraunavati takoer koristiti

0

LHospitalovo pravilo, ali se prije toga moraju svesti na oblik ili . Pokazat
0

emo to na primjerima.

Neodreeni oblik 0
.
imamo u sluaju kada raunamo limes umnoka funkcija, pri emu jedna
funkcija tei u beskonano (), a druga u nulu. Tada jedan faktor umnoka
zapiemo kao razlomak s nazivnikom reciprono.

Primjeri:
1
x = lim x = 0 .
1
x 0

ln x
= = lim
1
x 0
x 0
x
x2

1) lim x ln x = (0 ) = lim
x 0

Uoimo da smo mogli lim x ln x svesti na oblik

x 0

x
0
pisati x ln x =
, ali
1
0
ln x

bismo imali neto kompliciraniji raun.

1
1 1

ln 1 +
1
+

1
x 0
x x2

2) lim x ln 1 + = ( 0 ) = lim
= 1.
= = lim
1
1
x
0
x
x

x
x2

Neodreeni oblik
.
imamo u sluaju kada raunamo limes razlike funkcija, pri emu svaka funkcija
tei u beskonano. Tada razliku funkcija piemo tako da u obliku

1
1

0
1
1
g( x ) f ( x )
kada limes svodimo na oblik . Slino
f ( x ) g( x ) =

=
1
1
1
0
f ( x ) g( x )
f ( x )g ( x )

ga moemo svesti na oblik

ili prvo na oblik 0 , pa zatim na prethodna dva

oblika.

Primjeri:

1)

lim x arctgx x = ( ) = lim

2
x
x
= lim

x2

x 1 +

2)

arctgx
1
x

2 = 0 = lim 1 + x 2

0 x 1
x2

= 1.

1
sin x x 0
cos x 1
1
0
lim
= = lim
=
= ( ) = lim
sin x
x 0+ x
x 0 + x sin x
0 x 0 + sin x + x cos x 0

 sin x
= 0.
x 0 + 2 cos x x sin x

= lim

Neodreene oblike 00 , 0 , 1
svodimo na ve spomenute oblike piui
lim f ( x )g ( x ) = lim e g ( x ) ln f ( x ) = e lim g ( x ) ln f ( x ) kada xx0 ili x ili x .
Primjeri:

1) lim

1
xx

( )

= 0 = lim

1
1
ln x
ln x
lim
lim x
ex
= e x x = e x 1

= e 0 = 1.

2) Koristei ranije odreen limes lim x ln 1 + = 1 imamo

x
x

( )

lim 1 + = 1 = lim
x
x
x

1
x ln 1+
e x

= e.

3) lim x

sin x

x 0

( ) = xlim
e
0

= 0

sin x ln x

lim sin x ln x

= e x 0

= e 0 = 1,

jer imamo
1
ln x
sin2 x

x
= = lim
lim sin x ln x = lim
= lim

cos
x
1
x 0
x 0
x 0 x cos x
x 0
sin x
sin2 x
sin x sin x
= lim

= 0.
x
cos
x
x 0