PSIHOLOGIJA

DOMAĆI 1.

1. Navedite mi definiciju kreativnosti. Zatim, navedite, po vašem mišljenju, u kojim se zvanjima,

zanimanjima osoba može najviše kreativno izraziti, a u kojim najmanje?

U psihologiji kreativnost se najčešće određuje kao sposobnost pronalaženja jedinstvenih i novih

(originalnih) ideja. Te ideje omogućuju rješavanje različitih problema i/ili dovode do stvaranja
vrijednih djela.

Mislim da se ljudi mogu najviše kreativno izraziti u zanimanjima koja stvaraju nove stvari ili
zahtijevaju neke nove ideje npr. slikari, glazbenici, kipari, arhitekti, izumitelji, pisci, znanstvenici...
Zanimanja za koja smatram da se u njima možemo najmanje izraziti su zanimanja koja zahtijevaju
određeno ponašanje koje se ponavlja i imaju mnogo pravila koja ograničavaju slobodu npr. tajnici,
policajci, ljudi koji rade u tvornicama, prodavači....

2. Odgovorite mi i na pitanje kakav je odnos kreativnosti i opće inteligencije?

Mnogi istraživači su pokušali povezati kreativnost i opću inteligenciju. To su u većini istraživanja činili
tako da su testove opće inteligencije primijenili na ljudima koje su smatrali kreativnima. Rezultati
takvih istraživanja pokazuju određenu vezu opće inteligencije i kreativnosti, no ta veza nije
jednostavna. Mnogi inteligentni ljudi nisu kreativni, što znači da inteligencija ne jamči kreativnost.
No, kreativni ljudi su u prosjeku inteligentniji od većine drugih. Dakle, određena razine inteligencije
povećava vjerojatnost stvaranja kreativnih djela. Istraživači smatraju da je riječ o kvocijentu
inteligencije oko 120, ali takve su procjene nesigurne. Neki manje inteligentni pojedinci mogu biti
kreativni.

3. Objasnite mi što je "oluja mozgova" ili "brainstorming".

Oluja mozgova (ili brainstorming) je metoda pronalaska ideja koju je osmislio Alex F. Osborn a
usavršio Charles Hutchison Clark. Potiče razvoj novih, neobičnih ideja kod skupine ljudi. Metoda je
dobila ime po metodi „using the brain to storm a problem“ (doslovno: rabiti mozak za na brzo
rješavanje problema). Prvo se sastavljana skupine od 5-20 osoba. Ovisno o problemu, skupine se
mogu sastojati od stručnjaka / osoblja, laika ili stručnjaka različitih struka. Menadžment priprema
prikazni materijal i uvodi skupine u problematiku koja se analizira i pojašnjava. Pri tome pitanja ili
zadatci ne mogu biti previše općeniti. Imenuje se osoba koja vodi zapisnik.

Četiri osnovna pravila brainstorminga su:

-kombiniranje izraženih ideja

-komentari, ispravci i kritika nisu dopušteni.

-dobivanje velikog broja ideja u najkraćem vremenu (cca. 50-30 minuta)

-slobodno povezivanje i maštanje je dozvoljeno.

DOMAĆI 2.

1. Kako se mjeri kreativnost, malo opišite smisao tih testova.

U psihologiji se još uvijek pokušavaju pronaći značajke koje su značajke kreativnim ponašanjima u
različitim područjima. Najvažnija takva značajka je originalnost i novost. Stoga se kreativnost često
mjeri testovima u kojima se ispituje koliko novih i originalnih rješenja ispitivana osoba može pronaći
u određenim problemskim situacijama. Riječ je o tzv. testovima divergentnog razmišljanja. Riječ je o
razmišljanju u više različitih smjerova i nalaženju više različitih načina rješavanja problema. Kada se
npr. ispituje divergentno razmišljanje kod djece, tada im se često postavljaju pitanja: kako bi se
mogla poboljšati neka igračka, kako bi se na neobične načine mogli koristiti neki objekti, da nacrtaju
sliku koja počinje s određenim linijama ili napišu na što ih sve podsjećaju određeni zvukovi. Što je
više novih i originalnih odgovora, to je divergentno razmišljanje bolje. No, uspješnost predviđanja
stvarnog kreativnog ponašanja na temelju takvih testova nije velika.

2. Koje to karakteristike kreativni ljudi posjeduju?

1) Kreativne osobe imaju mnogo znanja o područjima u kojima su kreativni. Dakle, oni su stručnjaci.
Dobro baratanje činjenicama im omogućuje da stvari sagledaju na nov i originalan način.

2) Zabluda je da kreativne osobe nisu veliki radnici. Oni su najčešće svojim poslom potpuno
zaokupljeni i u njega ulažu maksimalne napore. Velika djela najčešće su spoj velikog talenta i velikog
rada.

3) Kreativne osobe su najčešće pokrenute unutarnjim motivima: interesom, znatiželjom ili motivom
za postignućem. U manjoj im je mjeri motivacija materijalna ili ovisna o podršci njihove okoline.

4) Vrlo su važne i osobine ličnosti kreativnih osoba. One su češće samopouzdane, pune energije i
uporne. Eventualno neprihvaćanje njihova rada od strane okoline ih neće pokolebati. Otvorena su za
nova iskustva i imaju širok raspon interesa.

DOMAĆI 3.

1. Objasnite pouzdanost i valjanost mjernog instrumenta. Objasnite što je standardizacija mjernog

instrumenta.

Pouzdanost je metrijska karakteristika koja se očituje u sličnosti rezultata mjerenja u različitim

primjenama istog mjernog instrumenta. Ukoliko neki mjerni instrument pri ponovljenim primjenama
daje različite rezultate, tada je on nepouzdan. No, mjerenje u psihologiji nikad nije potpuno
pouzdano i uvijek u sebi sadrži neku pogrešku. Teško je očekivati da će kvocijent inteligencije
izmjeren više puta uvijek biti potpuno jednak. Kako procijeniti pouzdanost mjernog instrumenta?
Jedan od načina da se to provjeri jest da se mjerni instrument primjerni više puta na istoj skupini
ljudi. Moguće je npr. u razmaku od mjesec dana izmjeriti dva puta inteligenciju učenicima neke škole.
Nakon toga se pogleda sličnost rezultata u tim mjerenjima, ona se može brojčano izraziti korelacijom
između dva mjerenja. Ukoliko je sličnost u 1. i 2. mjerenju velika, tada možemo zaključiti da je naš
mjerni instrument dovoljno pouzdan.

Za neki mjerni instrument kažemo da je valjan ako mjeri ono za što je namijenjen. Moguće je da neki
mjerni instrument bude pouzdan, a da ne bude valjan, tada on pouzdano mjeri nešto drugo od
onoga za što je namijenjen. Valjanost je često teže dokazati nego pouzdanost.
Standardizacija je postupak u kojem se utvrđuju norme za neki mjerni instrument. Određenje normi
za neki mjerni instrument dugotrajan je i opsežan posao. Da bi se one mogle odrediti, nužno je da se
mjerni instrument primijeni na velikom broju slučajno odabranih ljudi, koji su po svojim
karakteristikama slični osobama na kojima će se mjerni instrument koristiti.

2. Navedite kad se test inteligencije primjenjuje individualno, a kad se može primijeniti u skupini.

Individualni testovi, kao što im i ime kaže primjenjuje se za svaku ispitivanu osobu pojedinačno. Oni
se obično sastoje od pitanja koje psiholog usmeno postavlja ispitivanoj osobi ili od neverbalnih
zadataka koje ispitanik mora riješiti tako što će nešto učiniti. U verbalnim se zadatcima može
ispitivati sposobnost logičkog razmišljanja. opća informiranost, itd. Individualni se testovi primjenjuju
u situacijama kada se želi izmjeriti inteligencija relativno malom broju ljudi, te kada za to na
raspolaganju imamo dovoljno vremena. Oni su posebno pogodni za ispitivanje inteligencije djece,
kao i za ispitivanje odraslih osoba s određenim psihičkim poteškoćama. Grupno testiranje u takvim
situacijama nije primjereno. No, individualni testovi nisu od velike koristi u situacijama kada trebamo
u kratkom vremenu ispitivati mnogo ljudi. Stoga su razvijeni i brojni testovi inteligencije koji se mogu
istovremeno primjenjivati kod više ljudi. Ti se testovi nazivaju grupnim testovima. Grupni testovi
mogu imati vrlo dobro metrijske karakteristike i najveći broj testova pripada toj skupini. Budući da se
grupnom testiranju najčešće provodi tako da ispitivane osobe upisuje točne odgovore na nekakav
papir, takvi se testovi ponekad zovu testovima papir-olovka. Takvim se testovima mogu ispitivati vrlo
različite sposobnosti.

3. Objasnite projektivne testove.

Testovi kod kojih se ispitanika daje neki nejasan ili nestrukturiran materijal i od njega se traži da ga
interpretira. Smatra se da će ispitivana osoba svoje nesvjesne motive ili konflikte „projicirati“ u
nesvjesnom sadržaju testa. Najpoznatiji su Rorschachov test mrlja i Test tematske apercepcije.

Rorschachov test mrlja nosi ime po švicarskom psihijatru Hermannu Rorschachu koji ga je
konstruirao. Sastoji se od 10 slika koje sliče na mrlje koje su se razlile po papiru. Ispitivanoj osobi
prikazuju te slike i od njih se traži da kažu što vide. Odgovore pažljivo bilježi ispitivač i u njima
pokušava otkriti nesvjesne sadržaje.

Test tematske percepcije sastoji se od 20 fotografija koje prikazuju nejasne situacije. Od ispitanika se
traži da opišu što vide na fotografiji, kako je do te situacije došlo i što misle da će se dogoditi u
budućnosti. Jednako kao i kod Rorschachovog testa, ispitivač interpretira odgovore ispitanika. U
tome se krije i najveća slabost projektivnih tehnika. Rezultat takvog procjenjivanja ličnosti ne ovisi
samo o odgovorima ispitanika, već veliku ulogu ima i interpretacija ispitivača.