- Onečišćenje okoliša (čl.

303 KZ FBiH)
Ovo krivično djelo je blanketnog karaktera. Zakonom o zaštiti okoliša određeno je da su “komponente
okoliša” tlo, zrak, voda, biosfera, kao i vještački ili izgrađeni okoliš koji je nastao kao rezultat ljudskog
faktora koji je i sam sastavni dio okoliša. Ovim krivičnim djelom štiti se okoliš u smislu njegove funkcije
prirodnog preduvjeta za zdrav život i blagostanje ljudi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. 
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i sastoji se u: 1) onečišćenju zraka, tla, tekuće, stajaće ili
podzemne vode, vodotoka, mora, morskog dna ili morskog podzemlja, ili u 2) ugrožavanju na drugi način
čistoće i kakvoće zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja ili prirodnog
genetskog sklada biološke raznolikosti. I onečišćenje i ugrožavanje na drugi način moraju se ostvariti na
širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma,
bilja ili drugog raslinja. Prema Zakonu o zaštiti okoliša onečišćenje predstavlja svaku radnju kojom se
direktno ili indirektno uvode, kao rezultat ljudske aktivnosti, supstance, vibracije, toplota, mirisi ili buka
u zrak, vodu ili tlo koje mogu biti štetne po zdravlje čovjeka, imovinu ili kvalitet života u okolišu.
Ugrožavanje čistoće ili kakvoće pojedinih komponenti okoliša na drugi način je npr. upotreba,
eksploatacija, skladištenje ili transport opasnih supstanci bez poštivanja propisanih sigurnosnih i
zaštitnih mjera. Radi se o posljedičnim radnjama što znači da je to svaka radnja koja može prouzroko vati
posljedicu djela, bez obzira da li se radi o opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili o uništenju biljnog ili
životinjskog svijeta većih razmjera. Onečišćenje ili zagađivanje uvijek podrazumijeva nastajanje štetnih
promjena na pomenutim zaštićenim dobrima, odnosno komponentama okoliša, kao što su voda, zrak,
vodotoci, itd. Ono mora biti ili u većem opsegu ili na širem području.
Dispozicija je blanketnog karaktera, što znači da je za postojanje djela nužno da je do zagađivanja došlo
kršenjem propisa o zaštiti i unapre đenju čovjekove okoline. Posljedica krivičnog djela sastoji se
onečišćenju navedenih komponenti okoliša ili u njihovom ugrožavanju. Za postojanje djela je nužno da je
ta posljedica nastupila na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili
ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja. Za postojanje dovršenog djela nije neophodno da je
stvarno i došlo do pogoršanja uvjeta života ljudi ili životinja, odnosno nije neophodno da je stvarno i
ugrožen opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je
obuhvaćena i svijest o kršenju propisa koji se odnose na zaštitu okoliša, tj. svijest o protu pravnosti

- Ugrožavanje okoliša otpadom (čl. 305 KZ FBiH)

Odredbama ovog člana pruža se krivičnopravna zaštita okoliša, života i zdravlja ljudi i životinja od
opasnih djelatnosti koje su vezane za otpad. Prema Zakonu o upravljanju otpadom, pod "otpadom", što
je i predmet radnje ovog krivičnog djela, podrazumijevaju se sve materije ili predmeti koje vlasnik
odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene. Prema tom Zakonu sve djelatnosti koje se
odnose na otpad moraju se preduzimati tako da imaju veoma mali uticaj na čovjekovu sredinu i ljudsko
zdravlje, u smislu da ne onečišćuju čovjekovu okolinu i da ne ugrožavaju ljudsko zdravlje. Smisao ovih
inkriminacija je u tome da se na krivičnopravnom planu preduzmu mjere koje su usmjerene na
suzbijanje svih djelatnosti koje se odnose na protu propisno odlaganje, obrađivanje, skladištenje,
prijevoz, izvoz ili uvoz opasnog otpada kojim se prouzrokuje ili se može prouzrokovati ozbiljna ozljeda
neke osobe ili se može nanijeti znatna šteta kvaliteti zraka, tla, vode, odnosno životinjama ili biljkama. 

Prema odredbi stava 1. ovo djelo čini ko protivno propisima odbacuje, odlaže, skuplja, skladišti, obrađuje
ili prevozi otpad ili uopće njime postupa na način kojim se ugrožava kakvoća zraka, tla, vode, vodotoka,
mora, morskog dna ili morskog podzemlja na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života
ljudi ili životi nja ili ugrozi opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja. 
Ovo krivično djelo je blanketnog karaktera, jer je pri primjeni njegovu dispoziciju nužno nadopuniti
propisima kojima je regulirana djelatnost u vezi sa otpadom. Učinitelj ovog krivičnog djela može da bude
svaka osoba. 
Radnja učinjenja ovog krivičnog djela alternativno je određena, i to kao: 1) nepropisno odbacivanje
otpada, 2) nepropisno odlaganje otpada, 3) nepro pisno skupljanje otpada, 4) nepropisno skladištenje
otpada, 5) nepropisno obrađivanje otpada, 6) nepropisan prijevoz otpada, ili kao 7) postupanje s
otpadom uopće na način kojim se ugrožava kvalitet komponenti okoliša na širem području i u mjeri koja
može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja.  
Posljedica se sastoji u apstraktnoj opasnosti za navedene komponente okoliša, tj. u mogućnosti da se
preduzetim radnjama ugrozi kakvoća tih kom ponenti i to na širem području iu mjeri koja bi mogla
pogoršati uvjete života ljudi ili životinja, odnosno u mjeri koja bi mogla ugroziti opstanak šuma, bilja ili
drugog raslinja. Za postojanje djela nije nužno da je stvarno i došlo do pogoršanja uvjeta života ljudi ili
životinja ili do ugrožavanja opstanka šuma, bilja ili raslinja, Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj
kojim mora biti obuhvaće na i svijest da se postupa protivno propisima, dakle svijest o protupravnosti
postupanja. Odredbom stava 3. propisana je odgovornost i za nehat. Za ovaj osnovni umišljajni oblik
djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za njegov nehatni oblik propisana je
novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 

Nesavjesno postupanje u prometu pesticida (čl. 314 KZ FBiH)

Nesavjesno postupanje u prometu pesticida također predstavlja novinu u našem krivičnom
zakonodavstvu. Tom inkriminacijom predviđena je krivično pravna zaštita čovjekove okoline,
podrazumijevajući pod tim i zaštitu života i zdravlja ljudi ili životinja, od štetnog djelovanja pesticida ili
drugih otrova. Prema odredbi člana 314. KZ-a ovo krivično djelo čini ko stavi pesticide ili druge otrove u
promet bez dozvole, ili izda drugi pesticid ili otrov umjesto propisanog kad zamjena nije dozvoljena, ili na
drugi način nesavjesno postupa u prometu pesticida ili drugih otrova i time izazove opasnost za život ili
zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš. I ovo krivično djelo je blanketnog karaktera, jer njegova dispozicija u
primjeni mora biti nadopunjena posebnim propisima kojima je reguliran promet pesticida i drugih
otrova. Objekt radnje su pesticidi ili drugi otrovi. Posebnim propisima je određeno šta se smatra
pesticidima i otrovima i pod kojim uvjetima se može vršiti njihov promet. Pod pesticidima se
podrazumijevaju različiti hemijski spojevi ili supstance pomoću kojih se biljke štite od štetočina ili raznih
biljnih bilesti. Prema Zakonu o prometu otrova pod otrovima se podrazumijevaju razne supstance
prirodnog ili sintetičkog porijekla, kao i preparati proizvedeni od tih supstanci, koje, ukoliko budu
unesene u organizam ili dođu u dodir s organizmom, mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi ili životinja, ili
mogu štetno djelovati na čovjekov okoliš. Učinitelj djela može da bude svaka osoba. Radnja učinjenja
alternativno je određena, i to kao: 1) stavljanje pesti cida ili drugih otrova u promet bez dozvole, 2)
izdavanje drugog pesticida ili otrova umjesto propisanog kad zamjena nije dozvoljena, ili kao 3) nesav
jasno postupanje na drugi način u prometu pesticida ili drugih otrova. Pod nedozvoljenim stavljanjem
pesticida ili drugih otrova u promet podrazumijeva se svaka djelatnost kojom se ide za tim da se
omogući šira upotreba tih supstanci, bilo da se radi o uvozu, izvozu, skladištenju, pakovanju, prodaji,
davanju na upotrebu, zamjeni za neka druga sredstva, itd., ako se to čini bez nalaza o stepenu otrovnosti
i bez toksikološke ocjene nadležnog tijela kojom je utvrđeno da korišćenje u namijenjene svrhe i na
određeni način nije štetno za zdravlje ljudi i da ne djeluje štetno na životnu sredinu. O nedozvoljenom
stavljanju u promet navedenih supstanci radit će se i onda ako do čine osobe koje nemaju ovlašćenje za
to, jer se prometom otrova mogu baviti samo oni subjekti koji ispunjavaju uslove za to koji su propisani
zakonom. Pod izdavanjem drugog pesticida ili otrova umjesto propisanog kad zamjena nije dozvoljena
podrazumijeva se da se korisniku umjesto propisanog pesticida ili otrova koji imaju tačno određenu
svrhu i namjenu, izda neki drugi pesticid ili otrov, koji ima drugačija svojstva i namjenu i koji po svojim
učincima ne odgovara propisanom pesticidu ili otrovu, zbog čega zamjena nije ni dozvoljena. Pod
nesavjesnim postupanjem u prometu pesticida ili otrova na drugi način mogu se smatrati razne
djelatnosti, kao što je npr. nepropisno skladištenje, propuštanje da se u deklaraciji naznači zapaljivo
svojstvo supstance, itd. Ovo krivično djelo je delikt konkretnog ugrožavanja, njegova posljedica se sastoji
u izazivanju opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš. Za krivičnu odgvornost potreban je
umišljaj. Za ovo krivično djelo propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. 

- Pustošenje šuma (čl. 315 KZ FBiH)

ovo krivično djelo čini ko protivno propisima ili naredbama nadležnih tijela sječe ili krči šumu, ili ko
podbjeljuje stabla ili na drugi način pustoši šumu, a time nije učinjeno neko drugo krivično djelo za koje
je propisana teža kazna. Iz navedene dispozicije se vidi da je pustošenje šuma krivično djelo blanketnog
karaktera. Objekt krivičnopravne zaštite je šuma kao dobro od općeg interesa. Prema Zakonu o šumama,
u kojem je odreden taj pojam, pod šumom se podrazumijeva zemljište prekriveno šumskim drvećem ili
šumskim grmljem čija površina prelazi 500 kvadratnih metara i čija širina je najmanje deset
metara. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela, općenito gledano, sastoji
se u pustošenju šuma. Najtipičniji načini na koji se šume pustoše, a koji su navedeni u zakonu, su sječa,
krčenje i podbjeljivanje stabala, ali je zakonom određeno da se to može vršiti i na drugi način, kao što bi
bilo npr. djelimično spaljivanje šume, upotreba škodljive materije, itd. Ovo krivično djelo će postojati
samo ako je usljed preduzetih djelatnosti došlo do pustošenja šuma, što predstavlja fak tičko pitanje koje
se rješava u svakom konkretnom slučaju. Osim toga, potrebno je da se pustošenje vrši protivno
propisima ili naredbama nadležnog organa, tj. da se vrši protupravno. Djelo je dovršeno preduzimanjem
bilo koje djelatanosti koja je dovela do pustošenja šuma. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj,
koji obuhvaća svijest o pustošenju šuma nekim od navedinih načina radnje učinjenja, kao i svijest da se
to čini protivno propisima ili nalozima nadležnih tijela, dakle protupravno. Propisana kazna je zatvor do
jedne godine. . 

- Šumska krađa (čl. 316 KZ FBiH)

šumsku krađu čini ko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od
dva kubna metra. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. 

Radnja krivičnog djela sastoji se u obaranju jednog ili više stabala radi krađe. Pod obaranjem se
podrazumijeva kako sječa stabla, tako i njegovo va đenje s korijenom. Djelo se može izvršiti samo u šumi.
Obaranje se vrši radi krađe, što znači u namjeri da se prisvajanjem pribavi protupravna imovinska korist.
To podrazumijeva da se djelo može izvršiti samo u tuđoj šumi, tj. prema tuđoj imovini. Ovo krivično djelo
je stoga poseban oblik krivičnog djela krađe. Objektivni uvjet inkriminacije, tj. uvjet od kojeg zavisi
postojanje ovog krivičnog djela, je u tome da je količina oborenog drveta veća od dva kubna metra. Ako
taj uvjet nije ispunjen neće se raditi o ovom krivičnom djelu. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg treba da postoji i namjera prisvajanja
oborenih stabala, tj. namjera da se prisvajanjem tih stabala pribavi protupravna imovinska
korist. Propisana kazna je zatvor do tri godine. 

- Izazivanje šumskog požara (čl. 317 KZ FBiH)

Izazivanje šumskog požara je također novo krivično djelo u našem krivič nom zakonodavstvu. Kao i kod
pustošenja šuma i kod šumske krađe objekt krivičnopravne zaštite je šuma kao dobro od općeg interesa
sa svim njegovim ekonomskim, ekološkim, socijalnim i imovinskim značajkama. Odredbama ovog člana
predviđen je osnovni, kvalificirani i nehatni oblik ovog krivičnog djela. 

Prema odredbi stava 1., u kojoj je propisan osnovni oblik djela, to djelo čini ko izazove šumski požar zbog
kojeg nastupi šteta velikih razmjera, ili istovremeno izazove više šumskih požara. Učinitelj djela može da
bude svaka osoba. Radnja učinjenja alternativno je određena, i to kao: 1) izazivanje šumskog požara
zbog kojeg nastupi šteta velikih razmjera, ili kao 2) istovremeno izazivanje više šumskih požara. Pod
izazivanjem šumskog požara podrazu mijeva se svaka djelatnost kojom se prouzrokuje velika vatra koja
zahvati veće šumske komplekse i koja se nekontrolirano širi, kao što su upotreba otvorenog plamena,
ostavljanje u šumi neugašene vatre, bacanje opušaka cigareta, itd. Pod šumom se i kod ovog krivičnog
djela podrazumijeva zemljište prekriveno šumskim drvećem ili šumskim grmljem čija površina prelazi
500 kvadratnih metara i čija je širina najmanje deset metara. Za postojanje ovog oblika djela potrebno je
da je zbog požara nastupila šteta velikih razmjera. Prema usvojenom pravnom shvaćanju zakonsko
obilježje "šteta velikih razmjera" ispunjeno je kad šteta prouzrokovana požarom prelazi iznos od 100.000
KM. Pod istovremenom izazivanjem više šumskih požara podrazumijeva se da je isti učinitelj u kratkom
vremenskom intervalu izazvao više šumskih požara na različitim lokacijama. Pojam istovremenosti treba
tumačiti nešto šire i uzeti da istovremenost postoji kada su požari izazvani u kraćem vremenskom slijedu
koji je objektivno nužan da bi se požar izazvao na više različitih lokacija. 
Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, a prema odredbi stava 3. predviđena je odgovornost i za
nehat. Za umišljajni oblik djela propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, a za nehatni oblik
propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. 

- Mučenje i ubijanje životinje (čl. 318 KZ FBiH)

Odredbama ovog člana predviđena je krivičnopravna zaštita životinja od mučenja i protupravnog

ubijanja. Prema odredbama Zakona o veteri narstvu držatelji životinja dužni su da humano postupaju sa
životinjama, da ih zaštite od nepotrebnih patnji i da pravovremeno zatraže da se bolesnoj ili ozlijeđenoj
životinji pruži odgovarajuća veterinarska pomoć i neophodna njega, osim ako su bolest ili ozljeda takve
da je životinju neophodno odmah usmrtiti. Tim propisima je zabranjeno zlostavljanje i mučenje životinja
tokom uzgoja, držanja, korišćenja, radne upotrebe ili dresure kao posebnog oblika školovanja. Isto tako
je određeno da nastambe i objekti u kojima su smještene životinje moraju biti primjerene pripadnoj vrsti
i kategoriji životinja, kao i opremljene na način da mogu zadovoljiti biološke potrebe pripadne vrste ili
kategorije životinja. S druge strane, Zakonom o zaštiti prirode zabranjeno je uznemiravanje, proganjanje
ili ubijanje nezaštićenih divljih životinja, premještanje, oštećivanje ili uništavanje njihovih prebivališta i
uznemira vanje ili mijenjanje njihovih staništa, ukoliko za to ne postoje posebni razlozi.  Prema odredbi
stava 1., osnovni oblik ovog krivičnog djela čini ko životi nju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim ili
dugotrajnim mukama, ili joj nanosi nepotrebne boli, ili protupravno razara životinjska staništa u većoj
mjeri ili na širem prostoru, ili ko protivno propisima ubija životinje. 
Iz navedene odredbe se vidi da je ovo krivično djelo blanketnog karaktera, te je njegovu dispoziciju u
primjeni nužno nadopuniti odgovarajućim propisima. činitelj djela može da bude svaka osoba. 
Radnja učinjenja alternativno je određena, i to kao: 1) teško zlostav ljanje životinje, 2) izlaganje životinje
nepotrebnim ili dugotrajnim mukama, 3) nanošenje životinji nepotrebne boli, 4) protupravno razaranje
životin jskih staništa u većoj mjeri ili na širem prostoru, ili kao 5) ubijanje životinje protivno propisima.
Pod teškim zlostavljanjem životinje podrazumijeva se svako namjerno djelovanje na tijelo životinje koje
može dovesti do tjelesnog povređivanja ili do narušavanja zdravlja životinje koje prema konkretnim
okolnostima nije imalo opravdanja. Takvo zlostavljanje bi postojalo kad bi se neka radna životinja tjerala
na rad koji ona objektivno fizički nije u stanju da izvrši, npr. da nosi pretežak teret, da vuče pretovarenu
zapregu, itd. Pod izlaganjem životinje nepotrebnim ili dugotrajnim mukama mogu se smatrati sve
namjerne radnje kojima se životinja bez opravdanog razloga ili dugotra jno muči, kao npr. kad joj se
uskraćuje hrana ili voda, ili kad se neopravdano izlaže velikoj vrućini ili hladnoći, ili ako se bolesnoj ili
ozlijeđenoj životinji ne osigura veterinarska pomoć, itd. Pod nanošenjem životinji nepotrebne boli mogu
se smatrati sve namjerne radnje kojima se životinji nanose fizičke boli za koje nema opravdanja, kao što
je npr. iživljavanje nad životinjom na način da se ona tuče, ili kad se već teško ranjenoj životinji
nepotrebno nanose nove ozljede, itd. Pod protupravnim razaranjem životinjskih staništa pod
razumijevaju se sve radnje kojim se bez ovlašćenja zasnovanog na nekom pravnom osnovu, propisu ili
odluci nadležnog tijela donesenoj na osnovu propisa, uništavaju životinjska staništa. Prema Zakonu o
zaštiti prirode pod "staništem" ili "prirodnim staništem” podrazumijevaju se kopnena i vodena područja
koja se razlikuju po geografskim, abiotičkim i biotičkim karakteristikama, neovisno od toga da li su
potpuno prirodna ili približno prirodna, a koja sadrže odgovarajuće uvjete za život određenog
organizma, njegove populacije ili zajednice organizama unutar prirodnog sistema gdje postoje svi
okolinski uvjeti neophodni za njihov razvoj, opstanak ili multip likaciju. Da bi postojao ovaj oblik djela
nužno je da se radi o razaranju životinjskih staništa u većoj mjeri ili na širem prostoru. Da li je taj uvjet za
postojanje djela ispunjen faktičko je pitanje koje se mora posebno rješavati u svakom konkretnom
slučaju. Pod ubijanjem životinja protivno propisima smatra se svako usmrćivanje životinja za koje
učinitelj nije bio ovlašćen po nekom pravnom osnovu. Objekt radnje je svaka životinja u vlasništvu
čovjeka ili bez njegova vlasništva, domaća ili divlja koja se nalazi npr. u cirkusu ili zoološkom vrtu,
neovisno od toga da li je korisna ili štetna za čovjeka. Za postojanje djela je dovoljno da se radi i o samo
jednoj životinji. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim mora biti obu hvaćena svijest o
nekom od modaliteta radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja kod onih oblika radnje
učinjenja kod kojih se protupravnost izričito naglašava. Za ovaj osnovni oblik ddjela propisana je novčana
kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci. 

- Izazivanje opće opasnosti (čl. 323 KZ FBiH)

krivično djelo čini ko požarom, poplavom, eksplo zijom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim
zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom
općeopasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg
opsega. Ovo je opće krivično djelo u odnosu na ostala djela iz ove glave i kod njega represija dolazi iz
preventivnih razloga. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. 
Radnja krivičnog djela je preduzimanje općeopasne radnje ili korištenje općeopasnog sredstva kojim se
stvara opasnost za život ljudi ili imovinu većeg obima. Pod općeopasnim radnjama podrazumijevaju se
radnje kojima se oslobađa sila koju učinitelj djela ne može držati pod svojom kontrolom, a pod
općeopasnim sredstvima podrazumijevaju se ona koja zbog mogućnosti nekontroliranog širenja i dejstva
predstavljaju opasnost za život ljudi ili imovinu većeg obima. 
U ovoj zakonskoj odredbi izričito je navedeno preduzimanje nekih najtipičnijih općeopasnih radnji kao
što su izazivanje požara, poplave ili eksplozije. Pojmove tih radnji treba tumačiti u smislu njihovog općeg
značenja, odnosno kako su oni određeni u odgovarajućim zakonskim i drugim propisima. Požarom se
smatra vatrena stihija koja se nekontrolirano širi s mogućnošću da zahvati veći broj predmeta, odnosno
veće površine. Poplava je oslobađanje velike količine vode koja se ne može obuzdati i to na takav način
da je također riječ o stihiji koja pred sobom ruši prepreke i osvaja veće površine u smislu da se veći broj
predmeta i veće površine nalaze pod vodom. Eksplozija je naglo širenje obima i zapremine nekog tijela
uz snažno meha ničko djelovanje praćeno praskom, pri čemu se oslobađa velika količina toplote ili
gasova. Kao općeopasna sredstva u zakonu su izričito navedeni otrov ili otrovni gas, ionizirajuće
zračenje, motorna sila, električna ili druga energija i pucanje iz vatrenog oružja. Otrovima se smatraju
različite supstance sintetičkog, biološkog ili prirodnog porijekla kao i preparati koji se primjenom odgo
varajućih tehnoloških procesa i postupaka dobivaju iz tih supstanci, koji u ljudskom organizmu izazivaju
različita razorna dejstva. Ugrožavanje života ljudi, odnosno imovine otrovom može se učiniti svakom
djelatnošću kojom se omogućava neograničeno širenje otrova, kao što je ispuštanje otrovnog gasa,
zagađivanje vode ili hrane otrovom, itd. Jonizirajuće zračenje je ono koje nastaje i koje se razvija od
radioaktivnih materija, kao što je npr. zračenje koje nastaje radom nuklearnih postrojenja, rendgen
aparat, itd. Radi se o nepravilnom rukovanju radioaktivnom materijom ili uređajima koje izaziva zračenje
koje uništavanjem ćelija djeluje razorno na ljudski organizam. Motorna sila je kinetička energija koja se
stvara ili prenosi preko motora, tj. uređaja za pretvaranje drugih oblika energije u kinetičku. Električna ili
druga energija su općeopasna sredstva, bez obzira na vrstu uređaja ili energije koja se oslobađa ako se
njihovom upotrebom izaziva opasnost za život ljudi ili imovinu većeg obima. Pucanje iz vatrenog oružja
je također korištenje opasnog sredstva, ako se ono vrši pod određenim okolnostima, kao npr. pucanje na
ulici bez određenog cilja, itd. 
Posljedica ovog krivičnog djela je konkretna opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg opsega. Prema
pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH, zakonsko obilježje “imovina većeg obima"
kod ovog krivičnog djela postoji kad vrijednost djela prelazi 30.000 KM, 
Ovo krivično djelo se može izvršiti s umišljajem ili iz nehata. Umišljaj treba obuhvatiti svijest o opasnoj
prirodi radnje, odnosno sredstva, i svijest o izazivanju opasnosti za život ljudi ili imovinu većeg obima. 
Za umišljajni oblik djela propisana kazna je zatvor od tri mjeseca do tri godine, a za nehatni oblik prema
odredbi stava 4. propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 

- Nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova (čl. 326 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1., ovo krivično djelo čini odgovorna osoba koja pri projektiranju, upravljanju ili
izvođenju gradnje ili građevinskih radova postupi protivno propisima ili općepriznatim tehničkim
pravilima i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega. 
Iz navedene zakonske odredbe se vidi da se radi o krivičnom djelu blanket nog karaktera, što znači da se
mora uzeti u obzir niz propisa i tehničkih pravila da bi se utvrdilo da li je nešto protivno propisima ili
tehničkim standardima u toj oblasti. Učinitelj krivičnog djela može biti samo odgovorna osoba. 
Radnja krivičnog djela određena je kao postupanje protivno propisima ili općepriznatim tehničkim
pravilima. Ona može obuhvatiti različite oblike činjenja ili nečinjenja pri projektovanju, upravljanju ili
izvođenju kakve radnje ili građevinskih radova. Projektovanje je stvaranje projekta, tj. teh ničke
dokumentacije na osnovu koje se izvodi neka gradnja. Upravljanje gradnjom je rukovođenje dok se
odvija proces gradnje. Izvođenje gradnje ili građevinskih radova obuhvaća čitav niz različitih djelatnosti
kojima se neki građevinski objekt gradi, popravlja, dograđuje, itd. 
Posljedica krivičnog djela je konkretna opasnost za život ljudi ili za imo vinu većeg obima, što, prema
stanovištu sudske prakse, znači da se radi o imovini čija vrijednost prelazi 30.000 KM.  Oblik krivnje je
umišljaj ili nehat. Za umišljajni oblik djela propisana kazna je zatvor od jedne do pet godina, dok je za
njegov nehatni oblik propisana kazna zatvor do tri godine. 

- Teška krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine (čl. 328 KZ FBiH)

S obzirom da se kod prethodnih krivičnih djela iz ove glave kod kojih se javlja teža posljedica radi o istoj
posljedici, iz razloga legislativne tehnike, tj. da bi se izbjeglo ponavljanje kod svih tih djela i njihovih
oblika, kvalifici rani oblici su propisani zajedničkim odredbama ovog člana. Radi se o krivičnim djelima
izazivanja opće opasnosti, uništenja ili ostecenja važnin privrednih objekata ili javnih naprava, oštećenja
zaštitnih naprava na radu i nepropisnog i nepravilnog izvođenja građevinskih radova. 
U odredbama stava 1. i 2. obuhvaćeni su umišljajni oblici ovih krivičnih djela. U odnosu na težu
posljedicu koja se sastoji u teškoj tjelesnoj povredi neke osobe ili u imovinskoj šteti velikih razmjera (stav
1.) ili u odnosu na smrt jedne ili više osoba (stav 2.), mora postojati nehat na strani učinitelja. Kao
imovinska šteta velikih razmjera, prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH,
smatra se šteta koja prelazi 100.000 KM. Propisana kazna za kvalificirani oblik iz stava 1. je zatvor od
jedne do deset godina, a za kvalificirani oblik iz stava 2. propisana kazna je zatvor od jedne do dvanaest
godina. U odredbama stava 3. i 4. obuhvaćeni su nehatni oblici navedenih kri vičnih djela. Teža
posljedica se i kod ovih oblika sastoji u teškoj tjelesnoj povredi neke osobe ili u imovinskoj šteti velikih
razmjera, odnosno u smrti jedne ili više osoba, s tim da kod ovih oblika mora postojati nehatiu odnosu
na osnovno krivično djelo i u odnosu na težu posljedicu. Propisana kazna za kvalificirane oblike iz stava 3.
je zatvor do pet godina, a za kvalificirane oblike iz stava 4. to je zatvor od jedne do osam godina. 

- Ugrožavanje javnog prometa (čl. 332 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1., krivično djelo čini učesnik u prometu na pute vima koji se ne pridržava
prometnih propisa i time tako ugrozi javni promet da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većih
razmjera, pa zbog toga kod drugoga nastupi imovinska šteta preko 5.000 KM. 
Iz navedene dispozicije se vidi da je ugrožavanje javnog prometa krivično djelo blanketnog karaktera, što
znači da postojanje radnje izvršenja u konkretnom slučaju zavisi od mnogobrojnih propisa kojima je
reguliran promet na putevima. 
Učinitelj krivičnog djela je učesnik u prometu na putevima. To je najčešće osoba koja u prometu na putu
upravlja motornim vozilom, ali to mogu da biti i druge osobe koje se nalaze u vozilu iako ne upravljaju
vozilom, zatim pješaci, biciklisti, osobe koje poslove radnog mjesta obavljaju na putu, itd. 
Radnja krivičnog djela je nepridržavanje prometnih propisa, tj. svaka ona radnja sudionika u prometu na
putevima koja je suprotna prometnim propisima. Postoji čitav niz mogućih pojavnih oblika radnje
izvršenja ovog krivičnog djela, a kao nepridržavanje propisa koje u praksi najčešće dovodi do njegovog
izvršenja su neprilagođena i nepropisna brzina, nepoštivanje prava prvenstva pješaka na pješačkom
prijelazu, nepoštivanje prava prven stva drugom vozilu, nepropisno preticanje ili obilaženje, nepropisno
skretanje, zaustavljanje, itd. 
Posljedica krivičnog djela sastoji se u konkretnoj opasnosti za život ljudi ili za imovinu većih razmjera.
Kao imovina većih razmjera smatra se, prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda
FBiH, imovina čija vrijednost prelazi 50.000 KM. Pored posljedice, za postojanje ovog oblika krivičnog
djela nužno je da je ostvaren i objektivni uvjet kažnjivosti koji se sastoji u nastupanju imovinske štete
kod drugog u visini preko 5.000 KM. 
Krivično djelo može biti izvršeno samo na putu. Taj pojam se tumači dosta široko tako da ne mora biti
samo javni put, kao što je to npr. autoput, regionalni, lokalni, seoski, poljski ili šumski put, već to mogu
biti i putevi u tvorničkom ili kasarnskom krugu, prostori oko benzinskih pumpi, parkirališta, itd. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, a odredbom stava 3. propisan je i nehatni oblik djela.  Za
umišljajni oblik ovog krivičnog djela propisana je kazna zatvora do pet godina, a za njegov nehatni oblik
propisana je kazna zatvora do tri godine. 

- Teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa (čl. 336 KZ FBiH)

Sobzirom da se kod prethodnih krivičnih djela iz ove glave kod kojih se javlja teža posljedica, radi o istoj
posljedici, iz razloga legislativne tehnike, tj. da se izbjegne ponavljanje kod svih tih djela i njihovih oblika,
kvalificirani oblici su propisani zajedničkim odredbama ovog člana. Radi se o krivičnim djelima
ugrožavanja javnog prometa, ugrožavanje javnog prometa usljed omamljenosti, ugrožavanje javnog
prometa opasnom radnjom i nesavjesnog nadzora nad javnim prometom. U odredbama stava 1. i 2.
obuhvaćeni su umišljajni oblici navedenih krivičnih djela. U odnosu na težu posljedicu, koja se sastoji u
teškoj tjelesnoj ozljedi neke osobe ili u imovinskoj šteti velikih razmjera (stav 1.) ili u odnosu na smrt
jedne ili više osoba (stav 2.), mora postojati nehat na strani učinitelja. Kao "imovinska šteta velikih
razmjera”, prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH, smatra se šteta koja
prelazi 100.000 KM. Propisana kazna za kvalificirane oblike iz stava 1. je zatvor od šest mjeseci do pet
godina, a za kvalificirane oblike iz stava 2. propisana kazna je zatvor najmanje godinu dana.  U
odredbama stava 3. i 4. obuhvaćeni su nehatni oblici navedenih kri vičnih djela. Teža posljedica se i kod
ovih oblika sastoji u teškoj tjelesnoj ozljedi neke osobe ili u imovinskoj šteti velikih razmjera, odnosno u
smrti jedne ili više osoba, s tim da kod ovih oblika mora postojati nehat iu odnosu na osnovno krivično
djelo i u odnosu na težu posljedicu. Propisana kazna za kvalificirane oblike iz stava 3. je zatvor od šest
mjeseci do pet godina, a za kvalifikovane oblike iz stava 4. propisan je zatvor od jedne do osam godina. 

- Neukazivanje pomoći osobi ozlijeđenoj u prometnoj nezgodi (čl. 337 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1., ovo krivično djelo čini vozač motornog vozila ili drugog prijevoznog sredstva koji
ostavi bez pomoći osobu koja je ozlijeđena tim prijevoznim sredstvom ili čiju je ozljedu prouzrokovao.
Ovo krivično djelo ima dosta sličnosti sa drugim krivičnim djelima nepružanja pomoći, kao što su
napuštanje nemoćne osobe iz čl. 176. KZ-a, nepružanje pomoći iz čl. 175. KZ-a i nepružanje medicinske
pomoći iz čl. 232. KZ-a, a njegova specifičnost je u tome što se ovdje radi o jednoj posebnoj situaciji
neukazivanja pomoći u javnom prometu. Učinitelj krivičnog djela može biti samo vozač motornog vozila
ili drugog prijevoznog sredstva koji je sam prouzrokovao povredu ili koji je upravljao motornim vozilom
ili prijevoznim sredstvom kojim je neka osoba povrijeđena. 
Radnja izvršenja ovog krivičnog djela određena je uopćeno i to kao ostav ljanje bez pomoći osobe koja je
povrijeđena u prometnoj nezgodi. To su svi oblici postupanja koje je suprotno obavezi pružanja pomoći,
kao npr. nezaus tavljanje vozila nakon nanesene povrede, bijeg sa mjesta udesa, propuštanje da se
pozove pomoć, propuštanje da se povrijeđena osoba preveze u zdrav stvenu ustanovu, itd. Smisao
inkriminacije je upravo u obavezivanju onoga koji je posredno ili neposredno prouzrokovao povredu da
takvom povređenom pomogne. Za postojanje djela nije bitna priroda i težina prozrokovane povrede, jer
djelo postoji i u slučaju kad su povrede bile smrtonosne, ali je bitno da usljed povreda nije nastupila
trenutna smrt povrijeđenog. To je zbog toga što se ovom inkriminacijom štiti živa povrijeđena osoba. Za
posto janje djela je osnovni moment da je povrijedeni u trenutku kad je postojala obaveza pružanja
pomoći bio živ, a vrijeme nastanka te obaveze poklapa se sa vremenom prouzrokovanja povrede. Isto
tako, za postojanje djela nije bitno što su na mjestu nezgode prisutne i druge osobe koje povrijeđenom
mogu ukazati pomoć. Djelo postoji iu slučaju kad je sam povrijeđeni svojim ponašanjem doveo do
nastupanja povrede, što znači da ovo djelo postoji i kad njegov učinitelj nije kriv za povredu. 
Posljedica krivičnog djela sastoji se u prouzrokovanom stanju opasnosti za povrijeđenu osobu, pa se
djelo smatra dovršenim samim ostavljanjem bez pomoći takve osobe. Oblik krivnje je umišljaj. Učinitelj
treba da je svjestan da je prijevoznim sredstvom kojim je upravljao povrijedio ili prouzrokovao povredu
druge osobe i da tu osobu ostavlja bez pomoći. Za ovaj oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna
zatvora do jedne godine. 

- Pripremanje krivičnog djela (čl. 339 KZ FBiH)

Savremena krivična zakonodavstva u načelu ne predviđaju kažnjivost za pripremne radnje jer se smatra
da one ne predstavljaju takvu kriminalnu količinu koja bi zahtijevala krivičnopravnu represiju zbog toga
što su uda ljene od izvršenja krivičnog djela i ne dovode do neposrednog ugrožavanja vrijednosti koje se
štite krivičnim pravom. Međutim, činjenica je da savre mena krivična zakonodavstva ipak prave izuzetke i
odstupaju od tog načelnog stava o nekažnjivosti za pripremne radnje, te predviđaju kažnjavanje bilo
zbog težine krivičnih djela na koje su te radnje upravljene, bilo zbog značaja dobara koja se tim krivičnim
djelima štite. Na takav način je postupio i naš zakono davac u odredbi ovog člana kad je propisao
kažnjavanje za pripremanje krivičnog djela. Iz ove zakonske odredbe se vidi da je naš zakonodavac
napustio koncepciju o izuzetnoj kažnjivosti za pripremne radnje, jer je pripremanje kao stadij u
ostvarenju krivičnog djela učinio općekažnjivim. 
Prema odredbi člana 339. ko nabavi ili pripremi sredstva ili ukloni pre preke ili poduzme kakvu drugu
radnju koja stvara uvjete za izravno učinjenje, ali nije dio učinjenja krivičnog djela propisanog zakonom u
Federaciji za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, ukoliko za pripre manje pojedinog
krivičnog djela nije propisana posebna kazna, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri
godine. Iz navedene zakonske odredbe se vidi da ovom odredbom nije propisano nikakvo novo krivično
djelo, već je tom odredbom samo prošireno kažnjavanje i za pripremne radnje svakog od krivičnih djela
na koje se ta odredba odnosi. Rukovodeći se razlozima legaslativne ekonomije zakonodavac je kroz
jednu zbirnu odredbu predvidio kažnjavanje i za pripremanje takvih krivičnih djela, da bi na taj način
otklonio potrebu da takvo kažnjavanje posebno predvida kod svakog pojedinog djela. 
Pripremne radnje čija je kažnjivost predviđena u odredbi ovog člana imaju karakter pravih pripremnih
radnji, one su tzv. prava delicta preparata, što znači da su supsidijarnog karaktera u odnosu na
pripremano djelo. Drugim riječima, te radnje nemaju vlastitu krivičnopravnu autonomiju zbog čega i ne
predstavljaju samostalno krivično djelo, već su samo prethodni stadij u ostvarenju pripremanog
krivičnog djela koje je primarno, pa će kažnjavanje za njih doći u obzir samo ukoliko nije došlo do
izvršenja pripre manog krivičnog djela. 

- Udruživanje radi činjenja krivičnih djela (čl. 340 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili
više osoba u cilju činjenja krivičnih djela propisanih zakonom u Federaciji za koja se može izreći kazna
zatvora tri godine ili teža kazna, ako za takvo organiziranje ili udruživanje radi činjenja pojedinog
krivičnog djela nije propisana posebna kazna. Učinitelj krivičnog djela odnosno organizator može biti
svaka osoba. 
Ovo krivično djelo je po svojoj prirodi pripremna radnja kao samostalno krivično djelo. Radnja izvršenja
alternativno je određena i sastoji se u: 1) organiziranju grupe ljudi koja ima za cilj vršenje krivičnih djela
za koja se može izreći kazna od tri godine zatvora ili teža kazna, ili u 2) udruživanju na drugi način tri ili
više osoba u cilju činjenja krivičnih djela za koja se se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža
kazna. Organiziranje predstavlja stvaranje takve grupe koja do tada nije postojala, ali i iskorištavanje
neke već postojeće grupe dajući joj novu formu i sadržinu. Pod grupom ljudi se podra zumijeva
udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja
krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela (čl. 2. st. 16. KZ FBiH).
Orga niziranje može obuhvatiti različite djelatnosti, kao što su npr. vrbovanje, uključivanje novih osoba u
grupu, povezivanje pripadnika grupe, stvaranje plana aktivnosti, nabavljanje sredstava za djelovanje
grupe, itd. Grupa ljudi mora imati za cilj vršenje krivičnih djela za koja se može izreći kazna od tri godine
zatvora ili teža kazna. Takva djela su redovno obuhvaćena planom grupe po svojoj vrsti, dok njihovo
pojedinačno izvršenje ne mora biti određeno prema vremenu, mjestu ili načinu izvršenja. Pod
udruživanjem na drugi način podrazumijeva se svaka djelatnost kojom se tri ili više osoba povezuju u
cilju vršenja naznačenih krivičnih djela. Djelo postoji bez obzira da li je došlo do izvršenja nekog od djela
zbog kojeg je grupa i organizirana. Ovo krivično djelo kao opće je supsidijarnog karaktera što znači da će
ono posto jati samo ako organiziranje ili udruživanje na drugi način nije predviđeno kao neko drugo
krivično djelo za koje je propisana teža kazna. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji
obuhvaća svijest da se organizira ili na drugi način udružuje kriminalna grupa, tj. grupa kojoj je cilj
vršenje težih krivičnih djela, tj djela za koja se može izreći kazna tri godine zatvora ili teža kazna. 
Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
 
- Zločinačka organizacija (čl. 342 KZ FBiH)

Inkriminacije koje su sadržane u odredbama ovog člana također pred stavljaju pokušaj da se na planu
materijalnog krivičnog zakonodavstva iznađu odgovarajući instrumenti za efikasnije suprotstavljanje
organiziranom kri minalitetu koji u današnje vrijeme sigurno predstavlja najopasniji vid kriminaliteta.
Ovo krivično djelo ima nekih dodirnih tačaka sa krivičnim djelom udruživanja radi činjenja krivičnih djela,
ali ima i svoje specifičnosti po kojima se od njega razlikuje. Ta razlika se ogleda u tome što se kod ovog
krivičnog djela ne ostaje samo na nivou pripremnog stadija kao kod udru živanja, već se kod ovog djela
prelazi i na učinjenje nekog krivičnog djela koje je propisano zakonom u Federaciji i to kao član
zločinačke organizacije. U tom smislu dok udruživanje radi činjenja krivičnih djela može postojati i kada
nije došlo do izvršenja krivičnog djela za koje je izvršeno organiziranje, ovo krivično djelo može postojati
samo ukoliko je neko djelo iz plana zloči načke organizacije stvarno i učinjeno ili barem pokušano. 
Prema odredbi stava 1. ovog člana osnovni oblik ovog krivičnog djela sastoji se u činjenju nekog krivičnog
djela koje je propisano zakonom u Federaciji od strane učinitelja koji je član zločinačke organizacije. To
znači da se i radnja ovog krivičnog djela sastoji u činjenju bilo kojeg krivičnog djela propisanog zakonom
u Federaciji od strane osobe koja je pripadnik zločinačke organizacije. Prema odredbi člana 2. stav 18. KZ
FBiH zločinačka organi zacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme,
djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora tri
godine ili teža kazna. Ako se naprijed navedena odredba uporedi sa odredbom stava 1. ovog člana jasno
se može uočiti da je pojam zločinačke organizacije u tim odredbama različito postavljen, jer se prema
odredbi člana 2. stav 18. pojam zločinačke organi zacije ograničava na djela za koja se može izreći tri
godine zatvora ili teža kazna, dok se prema odredbi stava 1. ovog člana pojam zločinačke organizacije
proširuje i na djela ispod tri godine zatvora propisane kazne. Za ovaj snovni oblik djela propisana jer
kazna zatvora najmanje tri godine. 

- Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela (čl. 342 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. krivično djelo čini ko zna da se priprema učinjenje krivičnog djela za koje se po
zakonu u Federaciji može izreći tri godine zatvora ili teža kazna, pa u vremenu kad je još bilo moguće
spriječiti njegovo učinjenje to ne prijavi, a djelo bude pokušano ili učinjeno. 
Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba sa izuzetkom osobe koja priprema izvršenje krivičnog
djela. Radnja učinjenja je negativno određena, tj. kao nečinjenje, odnosno pro puštanje da se
pripremanje izvršenja djela prijavi, tako da se radi o pravom deliktu nečinjenja. Neprijavljivanje se odnosi
na pripremanje, pri čemu nije bitna vrsta djela koja se priprema, već samo propisana kazna u smislu da
se za to djelo može izreći zatvor u trajanju od tri godine ili teža kazna. Učinitelj mora znati da se
priprema izvršenje težeg krivičnog djela, ali ne mora znati visinu zapriječene kazne ni pravnu kvalifikaciju
djela. Za postojanje ovog krivičnog djela nije bitno da li postoji odgovornost osobe koja priprema
izvršenje krivičnog djela. Da bi ovo krivično djelo postojalo neophodno je da je prijavljivanje izostalo u
vremenu kada je pripremano djelo još moglo da se spriječi. Saznanje da se priprema izvršenje krivičnog
djela u vremenu kada se više nije moglo spriječiti njegovo izvršenje, odnosno izostanak takvog
prijavljivanja, neće predstavljati ovo krivično djelo. Prijava se podnosi nad ležnom organu, ali djelo neće
postojati ni u slučaju ako se prijava podnese nenadležnom organu koji ima zakonsku obavezu da tu
prijavu podnese nadležnom organu. Prijava se najčešće podnosi u usmenom ili pismenom obliku, ali
sama forma nije bitna, već je suština u tome da se prijavom išlo za tim da se spriječi izvršenje
pripremanog djela. Objektivni uvjet inkriminacije sastoji se u tome da je pripremano djelo pokušano ili
izvršeno. Ako taj uvjet nije ispunjen neće postojati ni ovo krivično djelo. 
Za krivičnu odgovornosi iraži se umišljaj učiniteija. Navedena zakonska odredba posebno upućuje na to
da učinitelj zna da se priprema krivično djelo za koje se može izreći kazna od tri godine zatvora ili teža
kazna. Postojanje znanja o toj činjenici kao obaveznog obilježja ovog krivičnog djela mora se nesumnjivo
utvrditi, što znači da nije dovoljno da je na osnovu postojećih okolnosti učinitelj tu činjenicu u
konkretnom slučaju morao znati. Sama sumnja da se priprema izvršenje krivičnog djela nije dovoljna za
postojanje ovog krivičnog djela. Za ovaj osnovni oblik ovog krivičnog djela propisana je kazna zatvora do
jedne godine. 
- Lažno prijavljivanje (čl. 342 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko prijavi koju određenu osobu da je učinila krivično djelo
propisano zakonom u Federaciji, znajući da ta osoba nije učinitelj. Svrha ove inkriminacije je u tome da
se spriječi ometanje rada pravo sudnih organa i da se pojedinci zaštite od lažnih prijava da su izvršili
neko krivično djelo. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja učinjenja ovog krivičnog
djela je lažno prijavljivanje određene osobe, što znači da je nadležni državni organ upoznat sa izvršenjem
krivičnog djela kako bi došlo do pokretanja krivičnog postupka protiv određene osobe. Moguće je da se
radi o tome da djelo uopće nije izvršeno, ili da je izvršeno, ali da njegov učinitelj nije ona osoba koja je
lažno prijavljena. Djelo postoji ako učinitelj zna da osoba koju prijavljuje nije izvršila krivično djelo.
Znanje te činjenice je bitno obilježje ovog krivičnog djela, što znači da ono neće posto jati ako je učinitelj
na osnovu nekih činjenica i okolnosti povjerovao da je određena osoba izvršila određeno krivično djelo.
Prijava se mora odnositi na individualno određenu osobu bilo da se jasno navedu njegovo ime i prezime,
bilo da se na drugi način ponude podaci koji nedvosmisleno ukazuju o kojoj osobi se radi. Djelo postoji
ako se prijava odnosi na krivično djelo koje je propisano zakonom u Federaciji, pri čemu za njegovo
postojanje nije nužna i pravna kvalifikacija prijavljenog djela. Djelo je dovršeno podnošenjem lažne
prijave da je neka osoba izvršila krivično djelo, što znači da je nadležni organ primio lažnu prijavu. Za
posto janje djela nije neophodno da je na osnovu te prijave došlo do pokretanja krivičnog postupka. Za
krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest da se protiv odredene osobe podnosi
lažna prijava o izvršenju krivičnog djela. Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora od šest
mjeseci do pet godina. 

- Neizvršenje sudske odluke (čl. 351 KZ FBiH)

Neizvršenje sudske odluke je krivično djelo kojim su sankcionirane djelatnosti kojima se onemogućava
sprovođenje pravosnažnih sudskih odluka ili kojima se sprečava ostvarivanje prava koja svoj osnov imaju
u pravo snažnim sudskim odlukama. Prema odredbi stava 1. osnovni oblik ovog krivičnog djela čini
odgovorna osoba u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugim institucijama u Federaciji koja ne postupi po
pravomoćnoj odluci suda u Federaciji. 
Iz navedene zakonske odredbe se vidi da učinitelj ovog krivičnog djela može da bude samo odgovorna
osoba u organu vlasti, u pravnoj osobi ili u drugim institucijama u Federaciji. Radnja učinjenja ovog
krivičnog djela je nepostupanje po pravomoćnoj sudskoj odluci suda u Federaciji. Prema tome, za
postojanje ovog krivičnog djela nužno je da postoji pravosnažna sudska odluka, pri čemu je nebitno u
kojem postupku je donesena ta odluka. Ta odluka može biti donesena u krivičnom postupku, u
parničnom postupku ili u postupku po tužbi u upravnom sporu. Bitno je da se radi o pravosnažnoj
sudskoj odluci, a to je ona odluka protiv koje se ne mogu ulagati redovni pravni lijekovi. Odgovarajućim
zakonskim i drugim propisima regulirani su uvjeti pod kojima se izvršavaju pravosnažne sudske odluke,
kao i dužnosti pojedinih subjekata kada se radi o izvršenju takvih odluka. Sama radnja nepostupanja po
pravomoćnoj sudskoj odluci u pravilu predstavlja nečinjenje iako postoji obaveza na neko činjenje. To će
npr. biti u slučaju kad se ne donese odgovarajući akt koji je nužan za izvršenje sudske odluke, kad se
pravomoćna odluka ne dostavi nadležnom organu radi izvršenja ili kad se odbije da se izvrši neka radnja
koja je nazna čena u pravosnažnoj sudskoj odluci. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. 
Za ovaj osnovni oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 
- Sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje (čl. 358 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu spriječi
službenu osobu u vršenju službene radnje koju je poduzela u okviru svojih ovlasti ili je na isti način prisili
na obavljanje službene radnje. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. 
Radnja izvršenja ovog krivičnog djela alternativno je određena, i to kao: 1) sprečavanje službene osobe u
vršenju službene radnje, ili kao 2) prisilja vanje službene osobe na vršenje službene radnje. Sprečavanje
znači onemogućavanje službene osobe da izvrši neku službenu radnju na koju je ovlašćena. Sredstvo
sprečavanja je sila ili prijetnja neposredne upotrebe sile. Sila i prijetnja primjenjuju se ili neposredno
prije otpočinjanja službene radnje ili nakon što je službena radnja otpočeta, sve dok ta radnja traje.
Posljedica sprečavanja je neizvršenje službene radnje. Prisiljavanje znači činjenje službene radnje pod
prinudom, tj. upotrebom sile ili prijetnjom neposredne upotrebe sile. Potrebno je da radnja na koju se
službena osoba prinuđava spada u djelokrug njegovih ovlašćenja, s tim da ona ne bi bila preduzeta da
nije upotrijebljena sila ili prijetnja da će se upotrijebiti sila. Za postojanje djela nije bitno da li je službena
osoba službenu radnju trebala ili nije trebala izvršiti. Posljedica je izvršenje službene radnje pod
prinudom. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Propisana kazna je zatvor od tri mjeseca do tri godine. 

- Nasilničko ponašanje (čl. 362 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugog, nasiljem
prema drugom, izazivanjem tuče ili naročito drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir. 
Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja izvršenja alternativno je određena, i to kao:
1) grubo vrijeđanje drugog, 2) zlostavljanje drugog, 3) vršenje nasilja prema drugome, 4) izazi vanje tuče,
5) kao naročito drsko ponašanje, ili 6) kao bezobzirno ponašanje. Za postojanje djela, uz ostale uvjete,
dovoljno je preduzimanje bilo koje od navedenih djelatnosti. Grubo vrijeđanje podrazumijeva teže oblike
napada na čast i ugled druge osobe, dok grubo zlostavljanje označava takve postupke kojim se izazivaju
fizičke nelagodnosti većeg intenziteta, ali se ne radi o tjelesnim povredama. Vršenje nasilja prema
drugom je upotreba fizičke ili psihičke prinude, kao npr. da vrši određenu djelatnost, da ostane u
određenom mjestu, itd. Izazivanje tuče je izazivanje fizičkog obračuna između dvije ili više osoba.
Naročito drsko ili bezobzirno ponašanje podrazumijeva sva ona ponašanja koja su u gruboj suprotnosti
sa prihvaćenim pravilima ponašanja u određenoj socijalnoj sredini. 
Krivično djelo je dovršeno kada je usljed preduzimanja neke od nave denih radnji izvršenja došlo do
ugrožavanja građanskog mira, što znači da je ponašanje učinitelja izazvalo duševni nemir, osjećaj straha
ili osjećaj osobne nesigurnosti kod građana. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Propisana
kazna je zatvor od tri mjeseca do tri godine, 

- Skidanje ili povreda službenog pečata ili znaka (čl. 366 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko skine ili povrijedi službeni pečat ili znak koji je
ovlašćena službena osoba stavila radi osigu ranja predmeta ili prostorije, ili ko bez skidanja ili povrede
pečata ili znaka otvori osigurani predmet ili uđe u takvu prostoriju. 
Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela su predmeti ili prostorije na koje su stavljeni
službeni pečati ili znaci. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. 
Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati u: 1) skidanju službenog pečata ili
znaka, 2) u povredi službenog pečata ili znaka, kao i 3) u otvaranju osiguranog predmeta, ili 4) u ulasku u
osiguranu prostoriju bez skidanja ili povrede službenog pečata ili znaka. Skidanje ili povreda se čini da bi
se omogućilo otvaranje osiguranog predmeta ili ulaženje u osiguranu prostoriju, pri čemu za postojanje
djela nije bitno da li je to i učinjeno. Otvaranje osiguranog predmeta bez skidanja ili povrede pečata ili
znaka je povreda zabrane otvaranja, koja bi postojala npr. ako bi se neki za pečaćeni ormar otvorio bez
da se ošteti pečat ili blomba. Ulaženje u osiguranu prostoriju bez skidanja ili povrede pečata ili znaka
postojao bi npr. kad bi se u neku prostoriju čija su vrata zapečaćena ušlo kroz prozor, kroz dimnjak ili
preko krova, itd. Objekt radnje kod ovog krivičnog djela su službeni pečati ili znaci kao simboli koji se
stavljaju na prostorije ili predmete i praktično znače obavješ tenja za druge osobe da bez odobrenja u te
prostorije ne smiju ulaziti ili da te prostorije ne smiju otvarati. Kod prvog i drugog oblika radnje djelo je
dovršeno kad je službeni pečat ili znak skinut ili povrijeđen, a kod trećeg i četvrtog oblika djelo je
dovršeno ulaskom u osiguranu prostoriju, odnosno otvaranjem osiguranog predmeta. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Propisana kazna je zatvor od tri mjeseca do tri godine. 

- Lažno predstavljanje (čl. 369 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. krivično djelo čini ko se s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da
drugom nanese kakvu štetu, lažno predstavlja kao službena ili vojna osoba ili neovlašćeno nosi oznake
službene ili vojne osobe. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela
alternativno je određena i može se sastojati u: 1) lažnom predstavljanju ili u 2) neovlašćenom nošenju
oznaka službene ili vojne osobe. Prvi oblik radnje postoji kad se učinitelj neposrednom izjavom lažno
predstavlja da je službena ili vojna osoba, iako to nije, ili se to čini posredno, tj. ponašanjem iz kojeg se
može zaključiti da je u pitanju službena ili vojna osoba, koja to ustvari nije. Drugi oblik radnje je
neovlašćeno nošenje oznaka službene ili vojne osobe, što znači da se s tim oznakama učinitelj pojavljuje
u određenoj sredini i time ostavlja utisak da se radi o službenoj ili vojnoj osobi. Pojam oznaka široko se
tumači, pa to može biti ne samo kompletna uniforma, već samo dio te uniforme, kao što je npr. jakna ili
kapa, ili neki znak koji označava pripadnost nekoj službi kao što je policija, carina, određeni rod ili vid
vojske, određena jedinica, itd. 
Da bi postojalo ovo krivično djelo neophodno je da učinitelj postupa u cilju da preduzetim radnjama sebi
ili drugom pribavi kakvu korist, koja ne mora biti samo imovinska, ili sa ciljem da se drugom nanese
kakva šteta. Za postojanje djela mora se utvrditi da je učinitelj postupao s navedenim ciljem, dok za
njegovo postojanje nije bitno da je stvarno i postignut cilj prema kojem je učiniteljeva namjera bila
upravljena. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg mora dokazati i postupanje i tačno
naznačenom cilju. Za ovaj oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 

- Krivotvorenje isprave (čl. 373 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu s ciljem da
se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko lažnu ili preinačenu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi
radi upotrebe. Ovom inkriminacijom štiti se sigurnost i zakonitost pravnog prometa. 
Predmet ovog krivičnog djela je isprava. Prema odredbi člana 2. stav 26. KZ-a, isprava je svaki predmet
koji je podoban ili je određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja je od značaja za pravne odnose. To
je opći ili širi pojam isprave. Pod pojmom isprave u užem smislu, koji se u pravnom prometu češće
upotrebljava, smatra se izjava neke osobe koja je data u pismenoj formi, a koja se odnosi na neku
pravno relevantnu okolnost. To znači da je takva isprava pismena izjava kojom se izražava volja njenog
izdavaoca, bez obzira da li je to fizička ili pravna osoba. Ta izjava mora biti pravno relevantna, što znači
da se odnosi na neku okolnost koja je od značaja za pravne odnose. Ona je izjava misli određene fizičke
ili pravne osobe, što znači da iz nje mora proizilaziti njen izdavalac. Isprave u užem smislu obično se
dijele na privatne i javne, odnosno službene kao poseban oblik javnih isprava, zatim na origi nalne
isprave i prijepise, odnosno duplikate, itd. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. 
Radnja učinjenja ovog krivičnog djela alternativno je određena, i to kao: 1) pravljenje lažne isprave, 2)
preinačavanje prave isprave u namjeri da se upotrijebi kao prava, 3) kao upotreba lažne ili preinačene
isprave kao prave, ili kao 4) nabavljanje lažne ili preinačene isprave radi upotrebe. 
Kod izrade ili pravljenja lažne isprave osnovna karakteristika je da se ne podudaraju osoba koja je
označena kao izdavalac isprave i osoba koja je tu ispravu stvarno sačinila. Drugim riječima, kod ovog
oblika djela osoba koja je označena kao izdavalac isprave tu ispravu uopće nije izdala. Za postojanje djela
nije bitno da li je sadržaj isprave lažan ili istinit. Djelo je dovršeno samim pravljenjem lažne isprave, pod
uvjetom da se kod učinitelja utvrdi postojanje namjere da se ta lažna isprava upotrijebi kao prava. Za
postojanje djela nije nužno i da je došlo do takve upotrebe. 
Preinačavanje prave isprave znači vršenje izmjena u sadržini jedne isprave. To pretpostavlja postojanje
prave isprave na kojoj se vrše određene izmjene u smislu da se iz nje nešto briše, nešto joj se dodaje ili
se preinačuju upotrijebljeni izrazi, znaci ili brojevi. Te izmjene se vrše u odnosu na onu sadržinu koja
određenu ispravu čini pogodnom da služi kao dokazno sredsivo. 
I kod ovog oblika radnje potrebna je posebna namjera, a to je da se preinačena isprava upotrijebi kao
prava, s tim da za postojanje djela nije bitno da li je ta namjera i ostvarena. 
Pod upotrebom lažne ili preinačene isprave kao prave u najširem smislu se podrazumijeva korištenje
isprave, tj. njeno stavljanje u pravni promet. Kako je posljedica ovog krivičnog djela ugrožavanje
sigurnosti i zakonitosti pravnog prometa, upotreba postoji od onog trenutka kad je stvorena moguć nost
da krivotvorena isprava proizvede dejstva u zasnivanju, mijenjanju ili prestanku pravnih odnosa.
Upotrebu krivotvorene isprave može vršiti kako osoba koja je ispravu sačinila ili preinačila, tako i neka
druga osoba. Ako upotrebu vrši ista osoba koja je i krivotvorila ispravu, odgovarat će samo za upotrebu,
jer se krivotvorenje, tj. pravljenje ili preinaka, pojavljuju samo kao pripremna radnja za upotrebu. Druga
osoba, koja nije krivotvorila ispravu, može odgovarati za njenu upotrebu. 
Nabavljanje lažne ili preinačene isprave u namjeri da se upotrijebi kao prava predstavlja svaku
djelatnost kojom učinitelj dolazi u posjed takve isprave, kao što je npr. kupovina, krađa, trampa,
prebijanje duga, ili bilo koji drugi način. U praksi je to najčešće kupovina lažnih školskih diploma,
svjedočanstava ili vozačkih dozvola. Za ovaj oblik radnje učinjenja karak teristično je da učinitelj zna da je
isprava koju nabavlja lažna ili preinačena, ali on to nabavljanje upravo i vrši zbog toga što ima namjeru
da takvu ispravu upotrijebi kao pravu. Djelo je dovršeno samom nabavkom lažne ili preinačene isprave
radi upotrebe, što znači da za njegovo postojanje nije neophodno da je stvarno i došlo do upotrebe
nabavljene lažne isprave. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg se mora doka. zati i da je učinitelj postupao s
ciljem da se krivotvorena isprava upotrijebi kao prava. Za ovaj osnovni oblik krivotvorenja isprave
propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 

- Nadripisarstvo (čl. 377 KZ FBiH)

Prema odredbi člana 377. KZ-a, ovo krivično djelo čini ko se, nemajući propisanu stručnu spremu,
neovlašćeno za nagradu bavi ukazivanjem pravne pomoći. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka
osoba. To može biti i osoba sa završenim pravnim fakultetom, ako nije ovlašćena da drugima pruža
pravnu pomoć. 

Radnja izvršenja ovog krivičnog djela sastoji se u neovlašćenom bavlje nju pružanjem pravne pomoći.
Pod pružanjem pravne pomoći podrazumijevaju se mnogobrojne i različite djelatnosti kojima se drugim
osobama pomaže pri preduzimanju pravnih poslova, kao što je npr. davanje pravnih savjeta, sastav ljanje
određenih podnesaka, itd. To se mora činiti neovlašćeno, što znači da ierauuje preuzima usuva koja za iú
nije uvlašćeia. Tu su, prije svega, osobe koje ne raspolažu odgovarajućom stručnom spremom, ali to
mogu biti i stručne osobe koje iz određenih razloga nemaju ovlašćenje da vrše te djelatnosti, kao što je
npr. advokat pod suspenzijom. Neovlašćenost zapravo predstavlja protupravnost kao posebno obilježje
ovog krivičnog djela. Da bi se radilo o ovom krivičnom djelu potrebno je da se učinitelj bavi
neovlašćenim ukazivanjem pravne pomoći. Bavljenje podrazumijeva češće višestruko preduzimanje
djelatnosti pružanja pravne pomoći uz spremnost učinitelja da se i dalje te djelatnosti ponavljaju. Koliko
puta učinitelj treba da ponovi pružanje pravne pomoći da bi se ono moglo okvalificirati kao bav ljenje
faktičko je pitanje koje se rješava u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog slučaja. U svakom
slučaju, jednokratno izvršenje djela nije dovoljno za njegovo postojanje. 
Osim toga, za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je da se neovlašće no pružanje pravne pomoći
vrši za nagradu, koja je primljena ili samo ugovorena, a koja može obuhvatiti bilo koji oblik imovinske
koristi, kao npr. novac, davanje u naturi, itd. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji treba
obuhvatiti svijest o neovlašćenom pružanju pravne pomoći i svijest da se to čini za nagradu. 
Za nadripisarstvo je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 

- Zloupotreba položaja ili ovlaštenja (čl. 383 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja
iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračivši granice svoje službene ovlasti ili ne
obavivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže
povrijedi prava drugog. 
Iz navedene zakonske odredbe se vidi da izvršitelj ovog krivičnog djela može biti samo siužbena ili
odgovorna osoba, čiji pojmovi su određeni u odredbama člana 2. stav 3. i 6. KZ-a. 
Radnja učinjenja ovog krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati u: 1) iskorištavanju
službenog položaja ili ovlasti, 2) u prekora čenju granica svoje službene ovlasti ili 3) u nevršenju službene
dužnosti. Iskorištavanje službenog položaja ili ovlasti postoji kada se službeni položaj ili ovlast ne koristi u
interesu službe i ostvarivanja njenih ciljeva, već radi ostvarivanja nekog sopstvenog interesa ili interesa
treće osobe ili na štetu interesa neke osobe. Učinitelj ostaje u okvirima svog službenog položaja ili
ovlasti, ali korištenjem svog diskrecionog prava ne rukovodi se interesima službe, već nekim svojim ili
tuđim interesima, čime se službeni položaj ili ovlašćenje zloupotrebljava. Prekoračenje granica siužbenog
položaja ili ovlasti postoji kada službena ili odgovorna osoba preduzima one službene radnje koje ne
spadaju u okvire njenih službenih ovlasti, već su te radnje u okvirima nadležnosti neke druge osobe iz te
službe ili su u nadležnosti potpuno druge službe. Nevršenje službene dužnosti je svjesno i voljno
propuštanje da se vrše službene radnje koje je službena ili odgovorna osoba dužna da preduzme. 
Posljedica djela sastoji se u pribavljanju sebi ili drugom kakve koristi, ili u nanošenju kakve štete
drugome, ili u težoj povredi prava drugog. Djelo je dovršeno nastupanjem posljedice. Ako je preduzet
neki oblik radnje izvršenja, a do nastupanja posljedice nije došlo, postojat će pokušaj ovog krivičnog
djela. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora od
šest mjeseci do pet godina. 

- Odavanje službene tajne (čl. 383 KZ FBiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja neovlašćeno
drugom saopći, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji su službena tajna, ili koja pribavlja
takve podatke s ciljem da ih preda neovlašćenoj osobi. 
Ovom inkriminacijom se štite podaci koji predstavljaju službenu tajnu s obzirom da se njihovim
neovlašćenim saopćavanjem drugima može ugroziti pravilno i efikasno vršenje službe ili se time može
ugroziti neki drugi društveni interes. 
Predmet radnje su podaci koji predstavljaju službenu tajnu. Prema odredbi čl. 2. st. 24. KZ-a, službenom
tajnom smatraju se podaci ili isprave koje su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadleležne
institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na osnovu zakona, proglašeni službenom
tajnom. 
Učinitelj krivičnog djela može biti službena ili odgovorna osoba u Fede raciji, a s obzirom na odredbu
stava 6. to može biti i osoba koja je odala službenu tajnu nakon što joj je služba ili odgovornost u
Federaciji prestala, dakle osoba kojoj je prestalo svojstvo službene osobe. 
Radnja krivičnog djela alternativno je određena, i to kao: 1) neovlašćeno saopćavanje, 2) predaja, 3)
činjenje dostupnim na drugi način drugoj osobi podataka koji predstavljaju službenu tajnu, ili kao 4)
pribavljanje takvih podataka s ciljem da ih se preda neovlašćenoj osobi. Svi navedeni oblici radnje
tumače se na isti način kao kod krivičnog djela izdavanja i neovlašćenog pribavljanja poslovne tajne.
Protupravnost je posebno obilježje ovog krivičnog djela, jer se pomenute radnje moraju vršiti
neovlašćeno. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, a prema odredbi stava 4. djelo se može izvršiti i iz nehata. 
Propisana kazna za umišljajni oblik djela je zatvor od šest mjeseci do pet godina, a za njegov nehatni
oblik propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 

- Računalno krivotvorenje (čl. 394 KZ FBiH)

Inkriminacije koje su sadržane u ovom članu imaju svoj osnov u odredbi člana 7. Konvencije o
kibernetičkom kriminalu kojom je računalno krivo tvorenje svrstano u grupu krivičnih djela u vezi sa
kompjuterima. To krivično djelo se vrši upotrebom računalnog sistema, a objekt radnje su računalni
podaci. Na taj način je stvoreno krivično djelo koje je paralelno krivičnom djelu krivotvorenja materijano
opipljivih isprava. Objekt krivičnopravne zaštite kod tog djela sigurnost i pouzdanost računalnih
podataka koji mogu imati učinak na pravne odnose. Inkriminacijama iz ovog člana štiti se izvor nost
računalnih podataka i programa koji imaju vrijednost za pravne odnose, te se time na posredan način
štiti i sam pravni promet. 
Prema odredbi stava 1. osnovni oblik ovog krivičnog djela čini ko ne ovlašćeno izradi, unese, izmijeni,
izbriše ili učini neupotrebljivim računalne podatke ili programe koji imaju vrijednost za pravne odnose, s
ciljem da se upotrijebe kao pravi ili sam upotrijebi takve podatke ili programe. 
Učinitelj ovog krivičnog djela može da bude svaka osoba. 
Radnja učinjenja djela alternativno je određena, i to kao: 1) izrada, 2) unošenje, 3) mijenjanje, 4)
brisanje, 5) činjenje neupotrebljivim računalnih podataka ili programa koji imaju vrijednost za pravne
odnose, ili kao 6) upotreba takvih podataka ili programa. Ovako odredeni oblici radnje uči njenja
uglavnom odgovaraju radnjama krivičnog djela krivotvorenja isprave iz čl. 373. KZ-a koje se odnose na
izradu lažne isprave ili preinaku prave isprave, odnosno na upotrebu lažne ili preinačene isprave kao
prave. Nave denim oblicima radnje učinjenja dobijaju se računalni podaci ili programi koji nisu izvorni,
jer ili ne potiču od osobe koja je naznačena kao njihov tvorac ili se njima mijenja njihov autentični oblik
ili sadržaj. Za postojanje djela je bitno da se navedeni oblici radnje odnose na računalne podatke ili
programe koji su pravno relevantni, odnosno koji imaju vrijednost za pravne odnose. Osim toga, za
postojanje djela je bitno da se radi o radnjama koje se preduz imaju neovlašćeno, pri čemu je nebitno da
li je osoba koja je krivotvorila računalne podatke ili programe inače imala pravo pristupa tim podacima ili
programima. Da bi se radilo ovom krivičnom djelu potrebno je utvrditi i da je učinitelj neki od navedenih
oblika radnje krivotvorenja preduzeo s ciljem da se takvi krivotvoreni podaci ili programi koji imaju
vrijednost za pravne odnose upotrijebi kao pravi. Pored radnji samog krivotvorenja ovom inkrim
inacijom obuhvaćena je i upotreba krivotvorenih računalnih podataka ili programa. Pod upotrebom se
podrazumijeva svaka djelatnost kojom se krivo tvoreni računalni podatak ili program koristi kao dokaz o
nekim pravno relevantnim činjenicama na koje se odnosi. 
Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. U odnosu na one oblike radnje učinjenja koji predstavljaju
samo krivotvorenje potreban je direktni umišljaj, jer tu učinitelj upravo i pristupa krivotvorenju s ciljem
da se kriv otvoreni računalni podatak ili program upotrijebi kao pravi. Kod same upotrebe krivotvorenih
računalnih podataka ili programa u pravilu će se raditi o direktnom umišljaju, s tim da će za okolnost da
se radi o upotrebi krivotvorenog podatka ili programa za odgovornost biti dovoljan i eventualni umišljaj. 
Za ovaj osnovni oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 

- Računalna prijevara (čl. 395 KZ FBiH)

Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana je odredba člana 8. Konvencije o
kibernetičkom kriminalu kojom je predviđena prije vara u vezi sa kompjuterom kao posebno krivično
djelo. Države članice su prihvatile obavezu da usvoje takva zakonska rješenja kojim će se u nacio nalnim
krivičnim zakonodavstvima kao posebno krivično djelo propisati svako bespravno i namjerno nanošenje
imovinske štete drugim osobama preduzimanjem bilo kakve djelatnosti koja se odnosi na unošenje,
mijenjanje, brisanje ili prikrivanje kompjuterskih podataka ili na ometanje funkcioni ranja kompjuterskog
sustava sa prijevarnom ili drugom nečasnom namjerom da se sebi ili drugom pribavi protupravna
imovinska korist. Smisao takvog rješenja je u tome da se inkriminira svaka manipulacija pri procesu
obrade podataka učinjena u namjeri da se ostvari nezakoniti prijenos imovine. 
Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko neovlašćeno unese,
ošteti, izmijeni ili prikrije računalni podatak ili program ili na drugi način utiče na ishod elektronske
obrade podataka s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist i time drugom
proizrokuje imovinsku štetu. Učinitelj ovog krivičnog djela može da bude svaka osoba. 
Radnja učinjenja ovog osnovnog oblika računalne prijevare je neovlašćeno uticanje na ishod elektronske
obrade podataka. To je svaka djelatnost koja je preduzeta bez ovlašćenja koja dovodi do drugačijeg
rezultata elektronske obrade podataka od onog koji bi postojao da ta radnja nije preduzeta. U zakonu su
kao najtipičniji primjeri neovlašćenog uticanja na ishod elek tronske obrade podataka izričito navedeni
unošenje, oštećenje, izmjena ili prikrivanje računalnih podataka ili programa. Neovlašćeno uticanje na
rezultat elektronske obrade podataka postojaće onda kada to uticanje nije zasnovano na nekom
pravnom osnovu, kao npr. kad nije odobreno na osnovu zakona ili nekog drugog propisa, ili ako nije
odobreno od strane vlasnika ili ovlašćenog korisnika računalnih podataka ili programa. Da bi se radilo o
ovom krivičnom djelu potrebno je da su te radnje preduzete s ciljem da se sebi ili drugom pribavi
protupravna imovinska korist. Ovo krivično djelo će postojati neovisno od toga da li je taj cilj i
postignut. Posljedica se sastoji u prouzrokovanju imovinske štete drugom. Za krivičnu odgovornost
potreban je direktni umišljaj, kad se ima u vidu da se radnja učinjenja preduzima s ciljem da se sebi ili
drugom pribavi protupravna imovinska korist. Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora od
šest mjeseci do pet godina. 

. Ometanje rada sustava i mreže elektronske  obrade podataka

Prema odredbi člana 396. KZ-a ovo krivično djelo čini ko neovlašćenim pristupom u sustav ili mrežu
elektronske obrade podataka izazove zastoj ili poremeti rad tog sustava ili mreže. Objekt krivičnopravne
zaštite ovog krivičnog djela je neometani rad sustava i mreže elektronske obrade podataka, pa je i objekt
radnje kod ovog krivičnog djela upravo sustav ili mreža elek tronske obrade podataka. Učinitelj djela
može da bude svaka osoba. Radnja učinjenja kod ovog krivičnog djela je posljedična, jer je određena
njenom posljedicom. Zbog toga radnju ovog krivičnog djela predstavlja svaka djelatnost koja dovodi do
zastoja ili poremećaja u radu sustava ili mreže elek tronske obrade podataka. Zastoj je privremeni
prestanak rada tog sustava ili mreže koji može trajati kraće ili duže vrijeme, s tim da zahvata cijeli sistem
ili mrežu ili samo neki njihov sastavni dio. Pod poremećajem se podrazumi jeva stanje u kojem je
narušeno normalno funkcioniranje sustava ili mreže elektronske obrade podataka u smislu da je došlo
do takvih promjena u njihovom radu koje negativno utiču na sam tehnološki proces obrade poda taka,
kao što je npr. brzina obrade, njena cjelovitost, dostupnost ili povjerljivost u ispravnost obradenih
podataka, itd. Da bi postojalo ovo krivično djelo mora se raditi o neovlašćenom pristupu u sustav ili
mrežu elektronske obrade podataka koji je doveo do zastoja ili poremećaja u njihovom radu. Pristup je
ulaženje u računalni sistem ili mrežu elektronske obrade podataka, a on se smatra neovlašćenim ukoliko
se ne zasniva na nekom pravnom osnovu, npr. na nekom zakonskom ovlašćenju, na nekom drugom
propisu ili pravnom aktu, ili ako nije odobren od vlasnika sustava ili mreže elektronske obrade podataka,
odnosno od ovlašćenog koris nika. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim mora biti
obuhvaćena i svijest da se neovlašćeno postupa, odnosno neovlašćeno pris tupa sustavu ili mreži
elektronske obrade podataka, tj. svijest o protupravnosti. 
Za ovo krivično djelo propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 

- Neovlašteni pristup zaštićenom sistemu i mreži elektronske obrade podataka (čl. 397
KZFBiH)

Prema odredbi stava 1. osnovni oblik ovog krivičnog djela čini ko se neovlašćeno uključi u sustav ili
mrežu elektronske obrade podataka kršenjem mjera zaštite. Ovom inkriminacijom se također štiti
sigurnost sustava i mreže elektronske obrade podataka. Učinitelj ovog krivičnog djela može da bude
svaka osoba. Radnja učinjenja krivičnog djela sastoji se u neovlašćenom uključivanju u sustav ili mrežu
elektronske obrade podataka, s tim da se to čini kršenjem mjera zaštite. Pod tim se podrazumijeva
pristup ili ulaženje u te zaštićene sisteme u smislu da se u potpunosti može saznati njihov sadržai, a to
znači da se takvi podaci dalje mogu koristiti za različite svrhe. Djelo može postojati samo ako se radi o
neovlašćenom uključivanju u takav sustav ili mrežu i to kršenjem mjera zaštite. Neovlašćeno uključivanje
će postojati onda kada ne postoji neki pravni osnov koji bi dopuštao takvo uključivanje. Tako bi se npr.
radilo o neovlašćenom uključivanju u zaštićeni sistem ili mrežu elektronske obrade podataka ako
učinitelj nije imao ovlašćenje zasnovano na zakonu, nekom drugom propisu ili pravnom aktu, ili ako nije
imao dopuštenje vlasnika ili ovlašćenog korisnika sustava ili mreže elektronske obrade podataka. Da bi
se radilo o ovom krivičnom djelu nužno je da je do neovlašćenog uključivanja u navedeni sustav ili mrežu
došlo kršenjem mjera zaštite kojim se osigurava dostupnost sustava ili mreže elektronske obrade
podataka isključivo ovlašćenim osobama. Za postojanje djela nisu bitni motivi neovlašćenog uključivanja,
kao ni to da li se radi o uključivanju u cijeli sistem ili mrežu ili samo u neki njihov dio. 
Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhva ćena svijest da se uključivanje vrši
neovlašćeno, dakle protupravno, kao i svijest da se to čini kršenjem mjera zaštite. 
Za ovaj osnovni oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. 

- Trgovina ljudima (čl. 186 KZ BiH)

Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana je Konvencija UN protiv transnacionalnog
organiziranog kriminala, uz dva dopunska protokola, i to Protokol protiv krijumčarenja migranata
kopnenim, morskim ili zračnim putem, i Protokol za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine
ljudima, naročito ženama i djecom, koja je usvojena 15. decembra 2000. godine, a kojoj je BiH članica od
5. februara 2002. godine. Odredbom člana 5. Protokola za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje
trgovine ljudima, naročito ženama i djecom, države članice su se obavezale na inkriminiranje trgovine
ljudima, pokušaja takve trgovine, saučesništva u takvoj trgovini, kao i na inkriminiranje organiziranja ili
usmjeravanja drugih osoba na činjenje ovog krivičnog djela.

Prema odredbi stava 1. osnovni oblik ovog krivičnog diela čini ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe
sile ili drugim oblicima prinude, otmicom prijevarom ili obmanom, zloupotrebom vlasti ili uticaja ili
položaja bespomoćnosti ili davanjem ili primanjem isplata ili drugih koristi kako bi se postigla privola
osobe koja ima kontrolu nad drugom osoborn, vrbuje, preveze, preda, sakrije ili primi osobu, u svrhu
iskorištavanja prostitucije druge osobe ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada ili
usluga, ropstva ili njemu sličnog odnosa, služenja, odstranjivanja dijelova ljudskog tijela ili drugog
izrabljivanja.Učinitelj djela može da bude svaka osoba.Radnja učinjenja djela alternativno je odredena, i
to kao: 1) vrbovanje, 2) prijevoz, 3) predaja, 4) skrivanje, i 5) kao primanje osobe u svrhu njenog
protupravnog iskorištavanja. Pod vrbovanjem se podrazumijeva radnja kojom se neka osoba privoljava
na odluku koja će je dovesti u situaciju da bude predmet izrabljivanja, ali će se o vrbovanju raditi i u
slučaju kada se dolazi do takvih osoba mimo njihove volje, pa čak i protiv njihove volje, kao što je npr.
otmica te osobe ili potkupljivanje druge osobe koja ima kontrolu nad vrbovanom osobom. Način
vrbovanja su najčešće prinuda i obmana. Zrtve se vrbuju primjenom fizičkog ili seksualnog nasilja, ili
prijetnjom takvim nasiljem, kao i otmicom. Obmanom se žrtva vrbuje na način da joj se daju lažna
obećanja dobro plaćenog posla u bogatijim zemljama, u pravilu u zemljama Evropske unije ili u
naprednijim regionima unutar zemlje. Takvi poslovi koji se lažno obećavaju su vezani za turizam,
ugostiteljstvo, modu, zabavu, pomoć u bogatim kućama, rad u poznatim tvornicama, itd., s tim da se
žrtva obmanjuje i u odnosu na vrstu posla i u odnosu na uvjete pod kojima će taj posao obavljati.
Prijevoz je premještanje žrtve iz njene dotadašnje socijalne sredine u novu sredinu na bilo koji način, pod
uvjetom da se to čini na način i sredstvima koja su navedena u ovoj odredbi, kao i sa svrhom
izrabljivanja.Pod predajom se podrazumijeva prenošenje kontrole nad osobom koja je predmet trgovine
na drugu osobu, što se možeostvariti ili neposrednom predajom same osobe ili predajom drugoj osobi
sredstava kojim se osigurava kontrola nad takvom osobom, npr. predaja novca, predaja osobnih ili
putnih isprava, itd. Skrivanje je oblik radnje kojim se pasivni subjekt smješta na mjesto koje nije poznato
drugim osobama. Primanje je preuzimanje kontrole nad osobom koja je predmet trgovine.

Navedeni oblici radnje učinjenja moraju biti preduzeti upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile ili
drugim oblicina prinude koji učinitelju služe kao sredstvo ili način za učinjeje djela. Takva sredstva
odnosno načini su i otmica, prevara, obmana, zloupotreba vlasti ili uticaja, zloupotreba položaja
bespomoćnosti, kao i davanje ili primanje isplata ili drugih koristi kako bi se došlo do privole osobe koja
ima kontrolu nad osobom koja je predmet trgovine ljudima. Svi navedeni oblici radnje se preduzimaju u
svrhu izrabljivanja te osobe i to je bitno obilježje ovog krivičnog djela. U zakonu su navedeni samo neki
najtipičniji oblici izrabljivanja kao što je prostitucija ili drugi vidovi seksualnog iskorištavanja, prisilni rad
ili pružanje usluga, ropstvo ili njemu sličan odnos, služenje, te odstranjivanje dijelova ljudskog tijela.
Posljedica djelaje povreda slobode pasivnog subjekta, i to kako fizičke slobode tako i slobode djelovanja i
odlučivanja. Djelo je dovršeno samim preduzimajem nekog od navedenih oblika radnje učinjenja uz
upotrebu nekog od navedenih načina ili sredstava učinjenja, ako je to učinjeno sa svrhom izrabljivanja.
Za postojanje djela se ne traži daje ta svrha i ostvarena.Za krivičnu odgovornost potreban je direktni
umišljaj.Za ovaj osnovni oblik trgovine ljudima propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

- Neovlašteni promet opojnim drogama (čl. 195 KZ BiH)

Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana je Konvencija UN protiv nezakonitog
prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci koja je usvojena 19. decembra 1988., a stupila na snagu
11. novembra 1990. godine. Bosna i Hercegovina je članica te Konvencije po osnovu sukcesije. Glavni
razlozi za usvajanje te Konvencije su eskaliranje nezakonite proizvodnje, potražnje i trgovine narkoticima
i psihotropnim supstancama što je ozbiljna prijetnja zdravlju i dobrobiti ljudi i što se negativno odražava
na ekonomske, kulturne i političke temelje duštva. Ta Konvencija je donesena i zbog potrebe da se
pojačaju i dopune mjere koje su ustanovljene u Jedinstvenoj konvenciji o narkoticima iz 1961. godine, a
koja je dopunjena Protokolom o izmjenarna i dopunama Jedinstvene konvencije o opojnim drogama i
Konvencije o psihotropnim supstancama iz 1971. godine, a koji je usvojen 25. marta 1972. godine. Bosna
i Hercegovina je članica tih konvencija po osnovu sukcesije.

Krivičnopravna zaštita od različitih oblika zloupotrebe opojnih droga osigurana je krivičnim djelima
neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga i posjedovanja i omogućavanja uživanja
opojnih droga, koja su propisana u entitetskom odnosno distriktnom krivičnom zakonodavstvu.
Inkriminacijama iz ovog člana zakona upotpunjava se ta krivičnopravna zaštita jer su njima obuhvaćeni
odredeni oblici neovlašćenog prometa opojnim drogama koji imaju međunarodnu dimenziju. Kao i kod
pomenutih krivičnih djela i kod ovog krivičnog djela objekt krivičnopravne zaštite je zdravlje ljudi.
Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko neovlašćeno vrši
međunarodnu prodaju ili prijenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi, ili
posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi ili na drugi način
neovlašteno stavlja u međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim
drogama.Učinitelj djela može da bude svaka osoba.
Radnja učinjenja djela alternativno je odredena, i to kao: 1) prodaja, 2) prijenos, 3) nuđenje na prodaju,
4) kupovina radi prodaje, 5) držanje radi prodaje, 6) prevoženje radi prodaje, 7) prenošenje radi prodaje,
8) posredovanje u međunarodnoj prodaju ili kupovini, 9) slanje, 10) isporučivanje, 11) uvoženje, 12)
izvoženje, ili kao 13) neovlašćeno stavljanje na drugi način u međunarodni promet supstance ili
preparata koji su propisom proglašeni opojnim drogama. Pojam prodaje se shvata u uobičajenom smislu
prema odgovarajućim odredbama obligacionog prava, s tim daje za postojanje djela dovoljno postojanje
sporazuma o predmetu prodaje i cijeni, a nije neophodno daje stvarno i došlo do razmjene novca i robe,
tj. opojne droge. Prijenos je svaka radnja kojom se opojna droga premješta s jednog mjesta na drugo, s
tim da se mjesto s kojeg se opojna droga premješta i mjesto na koje se premješta ne mogu nalaziti u istoj
državi. Za postojanje djela je nebitan sam način premještanja, jer to može da bude bilo koje prijevozno
sredstvo, ili da učinitelj sam u svom tijelu ili u odjeći, obući, garderobi ili prtljagu prenosi drogu preko
državne granice. Nudenje na prodaju je svaka radnja kojom se druge osobe pozivaju da kupe opojnu
drogu, odnosno radnja kojom se drugim osobama pokušava prodati opojna droga. Ovaj oblik djela se
smatra dovršenim samim nuđenjem opojne droge na prodaju, što znači da za njegovo postojanje nije
potrebno daje i došlo do prodaje droge koja se nudila. Radnje učinjenja su i kupovina, držanje, prijevoz ili
prijenos opojne droge radi prodaje. Da li se u konkretnom slučaju radi o kupovini, držanju, prijevozu ili
prijenosu opojne droge radi prodaje faktičko je pitanje koje se posebno rješava u svakom pojedinom
slučaju, pri čemu se mora uzeti u obzir i vrsta i količina droge, način skrivanja, način pakovanja, itd. Svi
navedeni oblici moraju imati međunarodnu dimenziju. Posredovanje u međunarodnoj prodaji ili
kupovini je svaka radnja kojom se uspostavlja i održava veza između prodavatelja i kupca opojne droge,
a za postojanje djela nije neophodno daje stvarno i došlo do realizacije kupoprodaje koja je bila predmet
posredovanja. Slanje i isporučivanje opojne droge su radnje kojima se omogućava da opojna droga
dospije na odredeno mjesto ili do odredene osobe, kao što je slanje putern poštanskih pošiljki ili preko
neke osobe koja nije upoznata sa sadržinom pošiljke koju prenosi, itd. Uvoz i izvoz su unošenje odnosno
iznošenje opojne droge iz jedne države u drugu, jer uvoz podrazumijeva kupovinu opojne droge u drugoj
državi, a izvoz njenu prodaju u drugu državu. Zakonodavac predvida kao poseban oblik radnje i neki
drugi način neovlašćenog stavljanja u promet opojne droge, kao što je npr. razrnjena droge za neke
druge proizvode, davanje na poklon radi pridobijanja kasnijih kupaca, itd.

Za postojanje djela je nužno da se navedeni oblici radnje preduzimaju neovlašćeno, tj. protivno
odredbama Zakona o proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Prema tom Zakonu ovlašćeni
promet opojnirn drogama je onaj koji se vrši u medicinske, veterinarske, nastavne, laboratorijske i
naučne svrhe. Prema odredbi čl. 1. st. 29. KZ BiH opojna droga je medicinski lijek ili opasna supstanca s
adiktivnim I psihotropnim svojstvima ili supstanca koja se lako može pretvoriti u takvu supstancu, ako
podliježe kontroli prema međunarodnoj konvenciji koju je Bosna i Hercegovina ratificirala, ili supstanca
koja je proglašena opojnom drogom od strane nadležne institucije Bosne i Hercegovine ili nadležne
institucije entiteta. Neovlašteno postupanje i objekt radnje koji se odnosi na supstance i preparate koji
su odgovarajućim propisima proglašeni za opojne droge ukazuju na blanketni karakter ovog krivičnog
djela.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim mora biti obuhvaĆena i svijest o neovlaštenom
postupanju, kao i svijest o objektu radnje, tj. da se radi o supstanci ili preparatu koji je propisom
 proglašen opojnom drogom.Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora od jedne do deset
godina.

- Terorizam (čl. 201 KZ BiH)

Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana zakona je Evropska konvencija o
suzbijanju terorizma koju su države članice Vijeća Evrope usvojile u Strazburu 27. januara 1977. godine,
a koja je stupila na snagu 4. avgusta 1978. godine. Odlukom Predsjedništva BiH o njenoj ratifikaciji od 16.
jula 2003. godine i Bosna i Hercegovina je postala članicom te Konvencije. Cilj Konvencije je da se
pomogne suzbijanju terorizma dopunjavanjem i izmjenom postojećih aranžmana koji su zaključeni
između država članica o ekstradiciji učinitelja krivičnih djela i međusobnoj pomoći. Za odredenje pojma
terorizma u okviru Vijeća Evrope od značaja je i Protokol kojim se dopunjuje Evropska konvencija o
suzbijanju terorizma, a koji je 15. maja 2003. godine otvoren za potpisivanje u Strazburu. Da bi taj
Protokol stupio na snagu potrebno je da bude ratificiran od strane svih država članica Konvencije.
Krivično djelo terorizma naš zakonodavac je odredio prerna Okvirnoj odluci Vijeća Evropske unije o
suzbijanju terorizma koja je donesena 13. juna 2002. godine prema kojoj se namjerni akti o kojima je
riječ smatraju terorističkim krivičnim djelima, a koji zbog svoje prirode i konteksta rnogu ozbiljno oštetiti
državu ili medunarodnu organizaciju, kada su počinjeni s tačno naznačenim ciljem.

Krivično djelo terorizma ima osnovni i dva teža oblika djela. Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo u
njegovom osnovnom obliku izvršava ko počini teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva
ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne organizacije, da
što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih,
privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne organizacije.

Objekt krivičnopravne zaštite je država, domaća ili strana, ili medunarodna organizacija, sa njihovim
funkcijama, ali su to i osnovna ljudska prava i slobode svakog čovjeka, što znači da se objektom zaštite
kod ovog krivičnog djela mogu smatrati demokratija, društveni, politički ili ekonomski poredak bilo koje
države ili međunarodne zajednice u cjelini.

Učinitelj djela može da bude svaka osoba.

Radnja učinjenja odredena je kao počinjenje terorističkog čina. Odredbom stava 4. propisano je šta se u
smislu ovog člana zakona smatra terorističkim činom. Prema toj odredbi pod terorističkim činom
podrazumijevaju se sljedeće namjerne radnje, koje s obzirom na svoju prirodu ili kontekst mogu ozbiljno
oštetiti državu ili medunarodnu organizaciju:
a) Napad na život osobe koji može prouzrokovati njezinu smrt. Pod tim se podrazumijeva bilo koja
djelatnost koja je po svojoj prirodi takva da može dovesti do nastupanja smrti neke osobe. Predmet
napada može da bude bilo koja osoba, a za postojanje djelaje dovoljno da se radi i samo o jednoj osobi.
Ovakvo rješenjeje u skladu s čl. 2. st. 1. Evropske konvencije o suzbijanju terorizma prema kojem se
terorističkim aktom smatra teško krivično djelo koje predstavlja čin nasilja protiv života ili fizičkog
integriteta neke osobe.
b) Napad na fizički integritet osobe podrazumijeva napad na tjelesni ili fizički integritet osobe kojim se taj
integritet ugrožava. Predmet radnje može da bude bilo koja osoba, a za postojanje djelaje dovoljno da se
radi i samo o jednoj osobi. Kao i u prethodnom slučaju i ovo rješenje je u skladu s čl. 2. st. 1. Evropske
konvencije o suzbijanju terorizma.
c) Protupravno zatvaranje, držanje zatvorenom ili na drugi način oduzimanje ili ograničavanje slobode
kretanja druge osobe, s ciljem da nju ili nekoga drugoga prisili da što izvrši, ne izvrši ili trpi (otmica) ili
uzimanje talaca. Ovdje se radi o radnjama koje sadrže obilježja krivičnih djela otmice i uzimanja talaca,
što je u skladu s čl. 1. tačka
c) Evropske konvencije o suzbijanju terorizma.
d) Nanošenje velike štete objektima Bosne i Hercegovine, vlade druge države ili javnim objektima,
transportnom sistemu, objektima infrastrukture uključujući informacioni sistem, fiksnoj platformi koja se
nalazi u kontinentalnom pojasu, javnom mjestu ili privatnoj imovini, za koju štetu je vjerovatno da će
ugroziti ljudski život ili dovesti do znatne privredne štete. Pod tim se podrazumijeva svaka radnja kojom
se navedeni objekti oštećuju u velikoj mjeri, odnosno kojom se uništavaju ili čine neupotrebljivim. Da bi
se radilo o ovom obliku djela potrebno je da se radi o šteti za koju je vjerovatno da će ugroziti ljudski
život ili dovesti do znatne privredne štete.
e) Otmica zrakoplova, broda ili drugog sredstva javnog saobraćaja ili za prijevoz roba. Radnju učinjenja kod
ovog oblika djela treba shvatiti na isti način kako je ona odredena kod krivičnog djela otmice zrakoplova
ili broda.
f) Proizvodnja, posjedovanje, sticanje, prijevoz, snabdijevanje, korišćenje ili osposobljavanje za korišćenje
oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili hemijskog oružja ili radioaktivnog materijala, kao i
istraživanje i razvoj biološkog i hemijskog oružja ili radioaktivnog materijala. Ovom odredbom su
obuhvaćene sve vrste oružja i sredstava kojim se može ugroziti život i tjelesni integritet čovjeka,
odnosno kojim se može prouzrokovati smrt čovjeka ili oštećenje ili uništenje čovjekova okoliša, priridnih
resursa ili imovine.
g) Ispuštanje opasnih materija ili izazivanje požara, eksplozija ili poplava s posljedicom ugrožavanja ljudskih
života. Pod ovim se podrazumijeva oslobađanje navedenih materija i to su općeopasne radnje kojim se
ne ugrožava samo imovina, već one za posljedicu irnaju ugrožavanje ljudskih života.
h) Ornetanje ili zaustavljanje snabdijevanja vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim
resursom s posljedicom ugrožavanja ljudskih života. Pod drugim prirodnim resursorn može se smatrati
prirodni plin. Da bi se radilo o ovom obliku djela potrebno je da su ornetanje ili zaustavljanje
snabdijevanja doveli do ugrožavanja ljudskih života.
i) Prijetnja učinjenjem nekog od oblika djela navedenih u prethodnim tačkama, tj. izjava kojom se stavlja u
izgled počinjenje nekog od navedenih djela.
Da bi se naprijed navedene radnje smatrale terorističkim činom one moraju biti počinjene namjerno, što
podrazumijeva direktni umišljaj, i s obzirom na prilike i okolnosti pod kojima su počinjene moraju biti
takve da mogu ozbiljno oštetiti državu ili medunarodnu organizaciju. Pod tim se podrazumijeva bilo
oštećenje njihovih struktura bilo takva destabilizacija države ili međunarodne organizacije koja dovodi
do znatnog otežavanja obavljanja njihovih funkcija. Osim toga, da bi se neka od naprijed navedenih
radnji mogla smatrati terorističkim činom potrebno je da je preduzeta s ciljem ozbiljnog zastrašivanja
stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne
organizacije, da što izvrši ili ne izvrši ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih,
ustavnih, privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne
organizacije. Za postojanje djela nije neophodno daje neki od naznačenih ciljeva i ostvaren.

Za krivičnu odgovornost traži se direktni umišljaj.

Za osnovni oblik terorizma propisana je kazna zatvora najmanje tri godine.

- Finansiranje terorističkih aktivnosti (čl. 202 KZ BiH)

Osnov ove inkriminacłje je Međunarodna konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma koja je usvojena
9. decembra 1999. godine od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. Odlukom Predsjedništva BiH od
26. marta 2003. godine o njenoj ratifikaciji Bosna i Hercegovina je postala njenom članicom. Prema
odredbi čl. 2. st. 1. te Konvencije države članice su se saglasile da čini krivično djelo svaka osoba koja na
bilo koji način, neposredno ili posredno, nezakonito i svojom voljom, obezbjeduje ili prikuplja fondove u
namjeri da se oni koriste ili sa znanjem da će biti korišteni, u cjelini ili djelimično, u cilju izvršenja radnje
koja predstavlja krivično djelo u okviru i kako je definirano u nekom od ugovora navedenih u listi u
Aneksu, ili svake druge radnje koja je namijenjena da izazove smrt ili teško ranjavanje civila ili bilo koje
druge osobe koja aktivno ne sudjeluje u neprijateljstvima u situaciji oružanog sukoba, kada je cilj te
radnje po svojoj prirodi ili kontekstu da zastraši stanovništvo ili da natjera vladu ili neku međunarodnu
organizaciju da učini ili se uzdrži od činjenja bilo kakvog akta.

Prema odredbi čl. 202. KZ BiH ovo krivično djelo čini ko bilo na koji način, neposredno ili posredno, daje
ili prikuplja sredstva s ciljem da se upotrijebe ili znajući da će se upotrijebiti, u cjelini ili djelimično, za
učinjenje krivičnog djela: a) uzimanja talaca, ugrožavanja osoba pod međunarodnopravnom zaštitom,
neovlašćenog pribavlj anja i raspolaganja nuklearnim materijalom, piratstva, otmice zrakoplova ili broda,
ugrožavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe, uništenja ili uklanjanje znakova koji služe sigurnosti
zračnog saobraćaja, zloupotrebe telekomunikacionih znakova i terorizma, i b) za svako drugo krivično
djelo koje može prouzrokovatni smrt ili težu tjelesnu povredu civilne osobe ili osobe koja aktivno ne
učestvuje u neprijateljstvima u oružanom sukobu, kada je svrha takvog djela, po njegovoj prirodi ili
kontekstu, zastrašivanje stanovništva ili prisiljavanje organa vlasti Bosne i Hercegovine ili vlnšf.i ili
međunarodne organizaciie da što izvrši ili ne izvrši.
Učinitelj djela može da bude bilo koja osoba.

Radnja učinjenja alternativno je odredena, i to kao: 1) davanje, ili kao 2) prikupljanje sredstava s ciljem
da se ona upotrijebe ili sa znanjem da će se upotrijebiti za finansiranje terorističkih aktivnosti koje su
navedene u tačkama a) i b) ovog člana zakona. Davanje podrazumijeva ili davanje vlastitih sredstava ili
sredstava sa kojima neka osoba raspolaže po nekom osnovu, što se najčešće odnosi na domaći ili strani
novac, s tim da to rnogu biti i vrijednosni papiri, kao što su bankovni čekovi, mjenice, dionice ili neke
dragocjenosti. Prikupljanje je pribavljanje takvih sredstava od drugih osoba ili nekih finansijskih izvora. I
davanjem i prikupljanjem obezbjeduju se sredstva za terorističke aktivnosti. Finansiranje terorističkih
aktivnosti može da bude neposredno i posredno. Neposredno je kada se sredstva neposredno daju
pojedincima ili terorističkirn grupama za počinjenje nekog terorističkog čina, a posredno je kada se ta
sredstva osiguravaju na neki drugi način, kao npr. kroz finansiranje nekih humanitarnih, socijalnih ili
kulturnih organizacija, kada se dio sredstava usmjerava na terorističku djelatnost.

Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj, jer će ovo krivično djelo postojati samo ako je
učinitelj postupao s ciljem da se data ili prikupljena sredstva upotrijebe za učinjenje nekog od krivičnih
djela koja su naznačena ili sa znanjem da će se u cjelini ili djelimično upotrijebiti za njihovo učinjenje. Za
postojanje djela se ne traži i daje došlo do učinjenja nekog od krivičnih djela za koja su sredstva data ili
prikupljena.Za finansiranje terorističkih aktivnosti propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

- Nedozvoljeno korištenje autorskih prava (čl. 243 KZ BiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko bez odobrenja autora ili
drugog nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje kada je odobrenje
prema zakonu Bosne i Hercegovine potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, fiksira na materijalnu
podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice, prikaže,
izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način
upotrijebi autorsko djelo. 
Ovom odredbom štite se imovinska autorska prava autora i osigurava se zaštita od nedozvoljenog
korišćenja autorskih djela. I ovo krivično djelo je blanketnog karaktera, jer će se u primjeni biti nužno
pozvati na odgovarajuće propise iz oblasti zaštite autorskih prava. Ovaj oblik djela predstavlja
neovlašćeno korišćenje tuđeg autorskog prava. 
Učinitelj djela može da bude svaka osoba, iako će to u praksi najčešće biti izdavači, prevoditelji,
priređivači, itd. 
Radnja učinjenja djela alternativno je određena, i sastoji se od čitavog niza različitih djelatnosti kojima se
upotrebljava tude autorsko djelo. Za postojanje djela je nužno da se neki od navedenih oblika radnje
preduzima bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava, ili bez odobrenja osobe koja je
ovlašćena dati odobrenje kada je odobrenje po zakonu BiH potrebno, ili da su radnje preduzete protivno
zabrani navedenih osoba. 
Za krivičnu odgovornost je potreban umišljaj kojim mora biti obuhvaćena i svijest da se neki od
navedenih modaliteta radnje učinjenja preduzima bez pomenutog odobrenja, dakle protupravno. 
Za ovaj osnovni oblik djela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. 

- Neizvršavanje i odbijanje izvršenja naređenja (čl. 246 a. KZ BiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini vojno lice koje ne izvrši ili odbije izvršiti naređenje
nadredenog u vezi sa službom, pa zbog toga nastupi nemogućnost obavljanja ili otežano obavljanje
službe ili opasnost po život ljudi ili imovinu velike vrijednosti.Učinitelj krivičnog djela može biti samo
vojna osoba.Radnja krivičnog djela alternativno je odredena i može se sastojati u: 1) neizvršenju
naredenja nadređenog, 111 u Z) odblJanJu Izvrsenja naredenja nadređenog. Neizvršenje je propuštanje
dužnosti vojne osobe da izvrši naredenje koje muje izdao pretpostavljeni, što se može ostvariti i
činjenjem i nečinjenjem. Odbijanje izvršenja naređenja obuhvaća svaku djelatnost kojom se stavlja do
znanja da se izdato naredenje neće izvršiti, neovisno da li se to čini usmeno ili pismeno, ili nekim
konkludentnim radnjama.

Zapovijed ili naređenje mora biti u vezi sa službom, tj. da se odnosi na one dužnosti koje vojna osoba ima
kao pripadnik oružanih snaga, i ono mora biti izdato od ovlašćene pretpostavljene osobe.

Posljedica krivičnog djela je ugrožavanje pravilnog i efikasnog vršenja vojne službe i ona je ostvarena
samim neizvršenjem ili odbijanjem izvršenja naredenja. Okolnost da je usljed preduzete radnje nastupila
nemogućnost vršenja službe ili daje njeno vršenje otežano, odnosno daje nastupila opasnost po život
ljudi ili imovinu velike vrijednosti, predstavlja objektivni uvjet inkriminacije, prema kojem se ovo krivično
djelo razlikuje od odgovarajućih disciplinskih prestupa vojnih osoba. Kao imovina velike vrijednosti,
prema usvojenom pravnom shvaćanju, smatra se ona imovina čija vrijednost prelazi 50.000 KM.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, a odredbom stava 4. predvidenaje odgovornost i za nehat.

Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora do pet godina. Međutim, prema odredbi člana
246. p. stav 3. KZ-a, vojna osoba koja ovaj osnovni oblik djela učini za vrijeme ratnog stanja ili 'vanrednog
stanja ili kada je izdato naredenje za angažiranje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kaznit
će se kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Za nehatni oblik djela
propisana je novčana ka'zna ili kazna zatvora do jedne godine.

- Napad na vojno lice u obavljanju službe (čl. 246 f. KZ BiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti vojno lice dok
vojno lice obavlja službenu dužnost.Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela
alternativno je odredena i sastoji se: 1) u napadu na vojno lice koje obavlja službu, ili 2) u ozbiljnoj
prijetnji napadom na vojno lice koje obavlja službu. Napad je primjena fizičke sile prema vojnom licu
kojom se djeluje na tjelesni integritet tog lica, ali koja još nije dovela do nastupanja tjelesne povrede.
Prijetnja napadom je prijetnja tjelesnom integritetu vojnog lica. Prijetnja mora biti ozbiljna, što znači
daje prema načinu i okolnostima pod kojima je učinjena podobna da kod vojnog lica izazove strah da će
biti napadnuta. Napad ili prijetnja napadom vrše se u vrijeme dok vojno lice obavlja službu, što znači dok
obavlja dužnosti prema naredenju pretpostavljenog ili prema obavezi koja proizilazi iz nekog vojnog
propisa koji regulira vršenje vojne službe.

Posljedica djela je povreda ili ugrožavanje tjelesnog integriteta vojnog lica i ugrožavanje pravilnog
vršenja vojne službe. Djelo je dovršeno samim napadom ili ozbiljnom prijetnjom napadom.Za krivičnu
odgovornost potreban je umišljaj. Za ovaj osnovni oblik djela propisana je kazna zatvora do tri godine.
Prema odredbi stava 5. učinitelj ovog krivičnog djela koji je bio izazvan protuzakonitim ili nepravilnim
postupanjem vojnog lica, može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Međutim, prema odredbi člana 246.
p. stav 1. KZ-a, učinitelj koji ovo krivično djelo učini za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja ili kada
je izdato naređenje za angažiranje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, pa čak i ako je bio
izazvan protuzakonitim ili grubim postupanjem vojnog lica, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do
deset godina.

- Krađa oružja i vojne opreme (čl. 246 m. KZ BiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo čini ko otuđi oružje ili vojnu opremu ili dio borbenih sredstava
koji služe potrebama odbrane, s ciljem da njihovom prisvajanjem pribavi sebi ili drugome protupravnu
materijalnu korist. Učinitelj djela može da bude svaka osoba. Radnja učinjenja ovog krivičnog djela
sastoji se u otuđivanju oružja, vojne opreme ili dijelova borbenih sredstava koji služe potrebama
odbrane. Ovo krivično djelo je ustvari poseban oblik krivičnog djela krađe, a njegova posebnost se
ogleda u predmetu krivičnog djela, što utiče i na prirodu posljedice. Naime, ovo krivično djelo nema za
posljedicu samo povredu nečijih imovinskih prava, već se njime ugrožava i borbena spremnost oružanih
snaga i dovodi se u opasnost njihovo efikasno djelovanje. Zbog toga je i zapriječeno strožijom kaznom od
kazne koja je propisana za običnu kradu. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

Za osnovni oblik ovog krivičnog djela propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

- Slabljenje borbene gotovosti i borbene situacije (čl. 246 q. KZ BiH)

Prema odredbi stava 1. ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko u toku borbe ili
neposredno pred borbu oslabi borbenu gotovost u jedinici ili nanese štetu borbenoj situaciji izazivanjem
nezadovoljstva medu vojnicima, širenjem uznemirujućih vijesti, bježanjem, bacanjem oružja ili municije
ili širenjem straha ili na drugi način. Učinitelj djela može da bude svaka osoba.

Radnja učinjenja djela alternativno je određena, i to kao: 1) izazivanje nezadovoljstva medu vojnicima, 2)
širenje uznemirujućih vijesti, 3) bježanje, 4) bacanje oružja ili municije, 5) širenje straha, ili kao 6)
slabljenje borbene spremnosti ili nanošenje štete borbenoj situaciji na neki drugi način. Svi navedeni
oblici radnje predstavljaju oblike defetističkog ponašanja kojim se slabi borbeni moral i umanjuje
borbena gotovost oružanih snaga. Zbog toga krivični zakoni sadrže inkriminacije kojim se na pojavu
defetizma u oružanim snagama reaguje i krivičnim sankcijama.

I kod ovog krivičnog djela vrijeme učinjenjaje bitno obilježje, jer se ovo djelo može učiniti ili u 'toku
borbe ili neposredno pred borbu.

Posljedica djela se sastoji u oslabljenju borbene spremnosti u jedinici ili u nanošenju štete borbenoj
situaciji. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvata i svijest da se slabljenje borbene
gotovosti u jedinici ili nanošenje štete borbenoj situaciji vrši za vrijeme borbe ili neposrdno pred borbu.

Za ovaj oblik djela propisana je kazna zatvora od dvije do dvanaest godina. Međutim, prema odredbi
stava 3., ako su izvršenjem ovog oblika djela prouzrokovane naročito teške posljedice, učinitelj će se
kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.