Sociologija sa sociologijom prava

Prof. dr. Mensur Kustura

Ass. MA Kristina Knežević

Azapovići, 2017.
 1. Pojam i predmet sociologije

• Bez obzira dali se govori o prirodnim ili društvenim

naukama, sve imaju svoj tijek nastanka i razvoja, tako
i sociologija, stoga je i ona određena svojim
predmetom i metodom.
• Sociologija kao nauka nikada nije bila određena kao
disciplina u kojoj postoji skup ideja koje svi uzimaju
kao opće prihvaćene, naprotiv sociolozi među sobom
često nisu sigurni o tome kako izučavati ljudsko
ponašanje te kako adekvatno prikazati podatke
provedenog istraživanja.
 1. Pojam i predmet sociologije
• U etimološkom smislu sociologiju određujemo kao
nauku o društvu. Sociologija proučava pojam društva i
njegovu strukturu sastavljenu iz različitih elemenata –
društvenih pojava. ( prof. Dr. Mensur Kustura )
• Sociologija kao nauka za predmet svoga proučavanja
ima globalno i parcijalno društvo sa svim njegovim
aspektima i odrazima, od organizacije, strukture, do
grupa, institucija, pojedinaca, tradicije. Stoga ona
objašnjava nastanak društva u globalnim i parcijalnim
uvjetima, kao i unutarnju strukturu društva i njegovu
dinamiku.
 1. Pojam i predmet sociologije
• Sociologija kao nauka nastala je prelazu iz 18. u 19.
stoljeće, odnosno u vrijeme velikih društvenih
promjena, razvoja ljudske civilizacije, industrijskog
napretka, iskorištavanja ljudskih resursa, iz čega se
kasnije razvijaju i različite sociološke discipline.
• Kao značajne predstavnike sociologije, možemo
navesti prvenstveno, Ogista Konta koji je utemeljitelj
spomenute nauka koju je nazivao društvena fizika,
Emil Dirkem koji proučava društvene činjenice kao
stvarno date, a značajan je po svome doprinosu
proučavanju religije kao društvene kategorije, Karl
Marx sa svojim kapitalističkim poimanjem društva, te
mnogi drugi.
 1. Pojam i predmet sociologije

• Sociologija kao posebna nauka za predmet

svoga proučavanja ima ispitivanje zakona
društva i njihove međusobne povezanosti i
ovisnosti, zakone razvoja društva uopće.
Proučava jedno konkretno društvo, njegove
procese, pojave i manifestacije, dakle
proučava ono što je iskustveno, može se
provjeriti, ali i teorijski potvrditi ili osporiti.
 1. Pojam i predmet sociologije

• S obzirom na činjenicu da sociologija proučava

društvo, njegove temelje, strukturu, procese,
svakako treba dati i definiciju pojma društva.
• Pod pojmom društva razumijevamo: društvo u
svome totalitetu, društvo shvaćeno u parcijalnom
smislu, društvo kao institucionalna organizacija,
društvene pojave, procesi i odnosi, društvene
grupe, slojeve i klase, ponašanje pojedinaca u
društvu, pravo, norme, običaje, tradiciju religiju
ili vjerovanja.
 1. Pojam i predmet sociologije
• Sociologija kao nauka ne može bez posebnih
društvenih nauka, jer joj one pružaju potrebnu građu za
analiziranje i prerađivanje podataka. Sociologija vrši
sintezu svega što postoji u jedinstvu cjeline kako bi na
taj način odredila zakon statike i dinamike razvoja,
društva te utvrdila mjesto svake posebne društvene
pojave u datom okviru.
• Postojanje sociologije i njen razvoj određuju posebne
nauke s jedne strane, dok s druge strane posebne
društvene nauke bez sociologije i njenih istraživanja ne
bi uspjele u potpunosti dosegnuti svoju naučnu zrelost i
objektivnost.
 2. Sociološki metod

• Zadatak sociologije kao nauke jeste da

pronađe nevidljive činjenice za razumijevanje
društvene stvarnosti, stoga da bi to ostvarila
koristi ne određenim metodama i istraživačkim
postupcima, od kojih je neke preuzela od
drugih nauka, a neke sama razvila.
• Metod možemo definirati kao niz ideja ili
postupaka na osnovu kojih pokušavamo uočiti
i objasniti neke društvene pojave i procese.
 2. Sociološki metod

• Metod u sociologiji sastoji se od šest osnovnih

faza:
• 1. određivanje predmeta istraživanja,
• 2. postavljanje generalne hipoteze,
• 3. prikupljanje činjenica,
• 4. opis pojave,
• 5. naučno objašnjenje,
• 6. provjeravanje postavki naučnog objašnjenja.
 2. Socološki metod
• Uobičajene metode kojima se sociologija koristi u
svojim istraživanjima su: promatranje, ispitivanje,
mjerenje, statistika, eksperiment i komparativna ili
usporedna metoda
• Promatranje – možemo definirati kao način na koji se
prikupljaju podatci o pojavama neposrednim osjetnim
sudjelovanjem promatrača. Promatrač je neposredni
sudionik, koji se uključuje među pojedince ili grupe,
promatrajući ih u njihovom izvornim kontekstu.
Promatranje kao metoda ima i svoje nedostatke, koji se
uglavnom odnose na sposobnost promatrača za tu vrstu
istraživanja, prihvaćenosti istraživača od strane
pojedinaca i grupa, objektivnosti.
 2. Sociološki metod
• Ispitivanje – se odnosi na postavljanje pitanja ispitanicima o
nekim društvenim pojavama, na koja oni odgovaraju.
Uglavnom se ispitivanje zasniva na unaprijed sastavljenom
upitniku koga se ispitivač mora pridržavati.
• Mjerenje – znači kvantitativno promatranje društvenih
pojava, i to je važan metodološki postupak koji nudi
precizno promatranje. Za postupak mjerenja u principu se
koriste materijalne pojave, poput demografskih podataka.
Razlikujemo neposredno i posredno mjerenje. Neposredno
je ono koje ima isti materijal, dok je posredno izvedeno iz
drugog materijala odnosno ima drugi kvaliteta. Također,
imamo mjerenje u užem i širem smislu. U prvom se utvrđuje
koliko se puta jedinica mjerenja nalazi u pojavi koja se
mjeri.
 2. Sociološki metod
• Statistička metoda – omogućava egzaktnu
provjeru prikupljenih društvenih činjenica. U
sociologiji koristimo statistički zakon velikih
brojeva, srednje vrijednosti, korelacije i uzorke.
• Eksperimentom – se namjerno izaziva neka
reakcija, kako bi se određena pojava analizirala,
promatrala i kvantificirala. Prednost metoda jeste
u tome što ne neka pojava ili predmet može
promatrati u njenom izvornom obliku.
Eksperiment se uglavnom primjenjuje na dvije
skupine, čije se veze uspoređuju i kompariraju.
 2. Sociološki metod

• Komparativna metoda – služi se

komparacijama i usporedbama, kako bi se
istražile određene pojave ili predmeti koje
nastojimo proučavati. Uglavnom se koristi
kada se nastoji otkriti značaj ovisnosti i
uslovljenosti društvenih i prirodnih pojava.
 3. Sociologija prava
• Sociologija prava kao posebna sociološka disciplina za
predmet svoga proučavanja ima pravo, i bavi se
određenjem pravnih pojava i njihovim položajem u
svakodnevnom društvu. Sociologija prava obuhvaća
pravo koje je sadržano u ljudskoj svijesti, pojedinca ili
grupe.
• Sociologija prava kao disciplina javlja se kako bi dala
odgovor na pitanje kako se pravo snalazi u društvenom
okviru datog vremenskog razdoblja, misleći pritom na
ekonomiju, kulturu religiju, te na ono što pravo
predstavlja u materijalnom smislu.
 3. Sociologija prava
• Sociologija prava je dio ljudskog duha koji proučava punu
društvenu stvarnost prava, od opipljivih i izvana uočljivih
manifestacija u djelotvornim kolektivnim ponašanjima
( tradicija, običajno pravo ), do materijalnih osnova
( demografska odrednica pravnih institucija ).
• Disciplina tumači prethodno navedeno u skladu sa
unutarnjim načelima, koja se istovremeno i dijelom
mijenjaju zbog njih. Bavi se posebice pravnim simboličkim
obrascima datim unaprijed ( spontano pravo ). Potom
sociologija prava obuhvaća pravne vrijednosti i ideje koje
izražavaju kolektivna vjerovanja i institucije kojeteže tim
vrijednostima i manifestiraju se u normativnim činjenicama
odnosno u pozitivnosti cjelokupnog prava.
 3. Sociologija prava
• Razlikujemo tri problema pravne sociologije:
• 1. problemi sistematske sociologije prava – proučavaju
manifestacije prava kao funkcije oblika društvenosti i
nivoa društvene stvarnosti ( mikrosociologija prava ).
• 2. problemi diferencijalne sociologije prava – izučava
manifestacije prava kao funkcije stvarnih kolektivnih
jedinica.
• 3. problemi genetičke sociologije prava – analizira se
putem dinamičke makrosociologije prava, proučavanje
regularnosti kao tendencija i činitelja promjena, razvoja
i raspadanja prava u okviru posebnog tipa društva.