Veleučilište u Požegi

Društveni odjel
Stručni upravni studij

OSNOVE SOCIOLOGIJE
- recenzirani nastavni materijal -
/skripta/

Pred. Barbara Pisker, prof.

bpisker@vup.hr

Požega, svibanj 2010.

UDK: 316 (075.8)
Naslov publikacije: „Osnove sociologije – skripta”
Izdanje: 1. Internetsko izdanje
Format dokumenta: PDF format
Skriptu odobrilo: Povjerenstvo za udžbenike i publikacije
Veleučilišta u Požegi
Nakladnik: Veleučilište u Požegi, Požega
Stručna recenzija: dr.sc. Antun Lovrić
URL: www.vup.hr/skriptarnica
Datum objavljivanja na mreži: 17.05.2010.
ISBN: 978-953-7744-05-2
Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i
sveučilišne knjižnice:

2
Poštovani studenti,

Nastavni materijal “Osnove sociologije – skripta” rezultat je višegodišnjeg

osobnog promišljanja u pokušaju prilagodbe postojeće znanstvene i stručne
literature iz područja sociologije specifičnostima veleučilišnog Upravnog studija.

Namjera je ove skripte biti praktični vodič u praćenju i razumijevanju predavanja,

te pripremi kolokvija i ispita iz kolegija “Osnove sociologije” na stručnom
Upravnom studiju Veleučilišta u Požegi. Njezin sadržaj neodvojivo je i nužno
upotpuniti obaveznom i dodatnom literaturom u cilju usvajanja cjelovitog i
zaokruženog znanja iz navedenog kolegija.

U cilju stvaranja nastavnog materijala koji bi bio što primjereniji Vašim potrebama,
predajem Vam ga na korištenje sa nadom u primitak povratne kritičke refleksije.

U Požegi, svibnja 2010.

Barbara Pisker

3
SADRŽAJ
 Sociologija i njezin predmet ................................ 6
 Osnove sociološke tradicije ……………..……….24
 Klasične sociološke teorije………………………..45

 Moderne teorije društva i sociologija

modernosti…………………………………….……60
 Metodologija u sociologiji …………………….…..76

 Struktura društva ……………………………...…102

 Socijalne institucije ……………………………...118

 Socijalna stratifikacija …………………………...144

4
 Kultura i društvo …………………………………162
 Društveno kretanje i društvene promjene……..176
 Društvene norme i pravila ponašanja…............203
 Društvena kontrola i devijantnost ……………...223
 Sustavi vjerovanja: religija i ideologija ………...228
 Država i politika ………………………………….265
 Sociologija prava ………………………………...291
 Korišteni izvori …………………………………...307

5
Sociologija i njezin
predmet
Sociologija je mnogo više od nabrajanja činjenica,
opisa, podataka i statistike o društvu. Ona je način
svjesnog stvaranja slike o društvu, odnosno kritička
refleksija društva.

Udžbenik, str. 1-27.

6
Stvaranje slike o društvu
 Sociologija primarno proučava društva i načine na koje
ona oblikuju ponašanje, vjerovanja i identitet svojih
pripadnika.
 Sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih

odnosa u skupine, narode, klase, kaste, načine na koji se

takve skupine institucionaliziraju kao države, radne
organizacije, građanska udruženja, političke stranke,
odnosno načine na koji se one pomoću određenih
vrijednosti ili skupova ideja stvaraju i održavaju na životu.
 Sociologija se bavi društvenim životom u čitavom

njegovom opsegu – od slučajna susreta na ulici do

globalnih procesa.

7
Pojam društva
Pod pojmom društva podrazumijevamo:
 mrežu zbiljskih odnosa među pojedincima
 regularnost i uređenost ljudskoga ponašanja
 institucionalnu strukturu i međupovezanost
 sustav povezanih “društvenih sila”
 neku vrstu apstraktnog kolektiva koji utječe na

pojedince
 skup zajedničkih normi i vrijednosti
 povijesna razdoblja, epohe i ere

8
 Sociologija je više od nabrajanja činjenica, opisa,
podataka i statistike o društvu. Ona je način
svjesnog stvaranja slike o društvu.
 Sociologija je znanost o društvu.

9
Predmet proučavanja sociološke
znanosti
 društvo,
 društvene pojave,
 oblici društvenog života i društvenih odnosa

(kao i načini njihovog izražavanja).

 za glavni cilj sociologija hoće istražiti zakone

međusobne povezanosti i zavisnosti tih pojava,

kao i zakone razvitka društva uopće.

10
Definicija sociologije
 Sociologija je znanstvena disciplina koja se bavi
proučavanjem zakonitosti strukture, razvitka i
funkcioniranja društveno-ekonomskih sustava,
društvenih poredaka, društvenih implikacija, koja
traga za uzročno-posljedičnim vezama, proučava
interakciju društvenih pojava i to kako u
strukturalnom tako i u dinamičkom vidu.

11
Mikro i makro sociologija
Premda su fenomeni društva jedinstveni i mnogostrani te ne trpe
umjetne sociološke granice, koje se u suvremenoj sociologiji nastoje
prevladati, pojedini teoretičari razlikuju ove dvije vrste sociologije s
obzirom na veličinu proučavane skupine.
Mirkosociologija je podvrsta sociologije koja se bavi malim skupinama,
obiteljima, razredima, klanovima. Mirkoproblemi vezani su uz
odnose u tim društvenim skupinama: kriminalno ponašanje,
probleme u obiteljima, mentalne bolesti, samoubojstvo, alkoholizam,
narkomaniju i sl.
Makrosociologija je vrsta sociologije koja se bavi globalnim društvenim
sustavima, odnosima među civilizacijama, kulturama, narodima,
rasama, državama, religijama i drugim većim skupinama. Obično se
uz spomenuto spominju populacijsko – demografska problematika,
ekonomska nejednakost, rasizam, siromaštvo i sl.

12
Akcijski i strukturalni pristup
 Akcijski pristup proučava ljudske interakcije, analizira motive i
oblike ljudskog djelovanja. Pojedinac – akter – ponaša se na
određeni način dok njime upravlja osjećaj smisla, doživljaj
stvarnosti ili interes koji ga pokreće. U središtu ove analize je
sloboda pojedinca, stanje uma, percepcija i motivi.
 Strukturalni pristup nastoji objasniti koje i kakve društvene
okolnosti utječu na ponašanja, prepoznaje se u “dubljim
strukturalnim razlozima” društvenog ponašanja ili promjene,
prepoznaje trajne odnose (strukture) u društvu. Pojedinac je
time samo jedan element strukture koju treba razumjeti kao
cjelinu čime je naglašen determinizam u društvu.
 Ove se dvije različite sociološke perspektive koriste i različitim
metodama u objašnjenju istih društvenih fenomena.

13
Akcija i struktura
Akcija
 Akcije pojedinaca osnovni su
elementi društvenog života i
osnovni predmet sociologije
 Pojedinci određuju situacije i
konstruiraju društvenu
stvarnost
 Sociologija mora razumjeti
subjektivno značenje akcija
 Pojedinci kreativno oblikuju
svoje uloge na osnovi onoga
što su naučili tijekom
socijalizacije
Struktura
 Društvene strukture osnovni su
element društvenog života i
postoje neovisno o pojedincima
 Društvena stvarnost izvanjska je
pojedincima i ograničava
njihove akcije
 Sociologija mora proučavati
funkcionalne povezanosti
između strukturalnih dijelova
društva
 Pojedinci se usklađuju s
očekivanjima od kojih se sastoje
uloge
14
 Komponente društvene strukture

DRUŠTVO
sastavljeno od osnovnih institucija

Ekonomija Politika Kultura Obitelj Društvene Obrazovanje

i srodstvo nejednakosti

Komponente svake institucije

A. Institucionalna struktura
1. Organizacije (veće, formalne grupe)
2. Grupe (dvoje ili više ljudi u interakciji, koji dijele zajednički identitet)
3. Položaji i statusi (mjesta unutar grupa ili organizacija)
4. Uloge (ponašanje povezano s položajima ili statusima)
B. Institucionalizirana vjerovanja i pravila ponašanja koja podržavaju strukturu
5. Vrijednosti (moralna vjerovanja)
6. Norme (pravila ponašanja temeljena na moralnim vrijednostima)
15
Sociologija i druge društvene znanosti
Premda je već A. Comte pri utemeljenju sociologije smatrao kako bi
ona trebala biti neka vrsta objedinjenja društvenih znanosti
smatrajući pozitivnom i promovirajući interdisciplinarnost neki
znanstvenici se i danas, bez obzira na poroznost granica među
disciplinama društvenih znanosti striktno drže na stajalištu obrane
demarkacijskih granica svojih disciplina.
 Sociologija i pravo

Pravna znanost i sociologija dva su višestruko isprepletena područja.

Pravo se s jedne strane smatra oblikovanjem onoga što već postoji u
“ćudoređu”, ono je kodifikacija normi i vrijednosti koje neko društvo
već prakticira.
Odnosno obrnuto: pravo normira skup raznolikih ponašanja koja
postoje u društvu.

16
Sociologija i politologija
Politologija se, kao i antropologija uglavnom
razvijala iz sociologije, ali je naglasak stavljala na
proučavanje politike i predviđanja vezanih za izbor
vlasti ili njezine postupke.
U novije vrijeme uspjela je stvoriti neke važne
modele političkog i socijalnog ponašanja koji se u
sociologiji rijetko spominju, npr. Teoriju javnog
izbora.

17
Sociologija i antropologija
Antropologija (tzv. Kulturna antropologija) nastala je
iz studija sociologije, pa je mnogi danas i dalje
smatraju dijelom sociologije. Početno njezin je
predmet bio proučavanje malih, plemenskih
zajednica.
Proučavanja B. Malinovskog, R. Benedict, M. Mead
dali su značajan prilog sociologiji.

18
 Sociologija i filozofija
Mnoge su se društvene znanosti razvile iz filozofije, no ta
“rodbinska” povezanost sve više slabi.
A. Comte, osnivač sociologije, iznio je shemu razvoja uma od
teološke preko metafizičke do pozitivno-znanstvene faze,
nalik na Hegela.
Makijavelizam npr. služi u sociologiji kao opis jedne vrste
vlasti.
Mnoge filozofske teorije i danas inspiriraju društvene
procese, i kad je riječ o makrosociološkim teorijama, one
su isto tako često apstraktne i spekulativne kao i niz
filozofskih.

19
Sociologija i povijest
Sociologija je nekoć bila zamišljena kao disciplina koja će
utvrđivati zakonitost društvenog razvitka kroz povijest (od
grč. logos – zakon, um).
Sociolozi se i danas nesumnjivo bave usporedbama
različitih režima i društvenih sustava, no za sliku jednog
povijesnog razdoblja potrebno je pružiti brojne detalje
svakodnevnog života, shvatiti socijalna pravila, tehnike
kojima su se služili pripadnici određene povijesne epohe,
način prenošenja znanja i sl. što je osobito karakteristično
za suvremenu povijesnu teoriju tzv. Annales škole čiji su
predstavnici F. Braudel, M. Bloch i dr.

20
 Sociologija i psihologija
Imaju mnogo dodirnih točaka i zajedničkih teorija.
Tijekom 20. stoljeća velik je broj socioloških teorija
proširivao područje psiholoških teorija (socijalni
biheviorizam).
Teorija relativne deprivacije, odnosno sociološki
interakcionizam preuzet je u psihologiju kao
sociološka teorija.

21
Sociologija i ekonomija
Za klasike sociologije poput Marxa, Webera i Durkheima veza
između ekonomije i i sociologije je nerazdvojiva.
Danas je ekonomija stekla akademski status “monopolističke”
znanosti: ona postavlja modele socijalnog kretanja i socijalna
predviđanja – ekonomist G. Backer dobio je Nobelovu
nagradu za objašnjenje socijalnih činjenica poput rada u
braku, isplativosti diskriminacije ili ulaganja u društveni kapital
(obrazovanje) pomoću tzv. Teorije racionalnog izbora. Poput
teoretičara javnog izbora, Becker je dokazivao kako se na
gotovo sva socijalna ponašanja može primijeniti ekonomistički
model “isplativosti” ili neisplativosti određenog ponašanja.

22
Zaključno
 Sociologija je znanost o društvu. Ona se oslanja na
racionalno mišljenje i logičke zakone (a ne na emocije,
volju ili nagone), te empirijski provjerljive činjenice.
 Sociologija se temelji na onom što jest, što se može
iskustveno provjeravati.
 Sociologiju karakterizira sinteza. Njezino su polazište
društvene grupe, društvene cjeline, a nikako pojedinci.
 Sociologija je, kako tvrdi naš veliki sociolog Ivan
Kuvačić, kritička refleksija društva, ona je rigorozna
znanstvena disciplina, ona je intelektualna, životna
avantura.

23
Osnove sociološke
tradicije
Auguste Comte, 1837.
Sociologija
Societas (lat.) – društvo
Logos (grč.) – govor, riječ, pojam, misao, razum,
znanost

Udžbenik str. 83 – 243.

24
Filozofsko razumijevanje društva
 Veoma je teško utvrditi datum kada je sociologijska teorija (sustav,
skup ideja koje razmatraju pitanja društvenog života od središnje
važnosti) nastala.
 Ljudi su od najranijeg vremena razmišljali o društvenom životu i
razvijali različite teorije.
 Korijeni današnje kulture najjasnije se razaznaju u klasičnoj Grčkoj.
 Platon (427 – 347) i Aristotel (384 – 327) prevladavaju dotadašnje
teološke interpretacije društva, konstruiraju prapočetke modernih
društvenih znanosti, simbol su prijelaza od mitološkog prema
znanstvenom objašnjenju svijeta.

Platon Aristotel
25
 Rimsko razdoblje ne obilježava pojava istaknutijih
tvoraca cjelovitih društvenih teorija.
 Oslobođenje od teološkog duha možemo ilustrirati
djelima:
 Machiavellija (1469 – 1527),
 Ibn Halduna (1332 – 1406) i
 Gianbattista Vicoa (1668 – 1744).
 Najznačajniji teoretičar 18. st., za razvoj
sociologije, je francuski filozof Montesquieu sa
svojim djelom O duhu zakona.

26
Društveni preduvjeti nastanka
sociologije
 Empirijska verifikacija
 Jasna metodologija
 Društveni preduvjeti
 Vrijednosna neutralnost
 Formiranje nukleusa znanstvenika koji će se baviti

teorijom društva
 Nastajanje sustava koji dopušta relativnu

distancu, ako ne i neutralnost prema vladajućim

vrijednostima društva

27
Društvene snage u razvoju
sociologijske teorije
 Političke revolucije
 Industrijska revolucija i rast kapitalizma
 Rast socijalizma
 Urbanizacija
 Religijska promjena
 Rast znanosti

28
Intelektualne snage i razvoj
sociologijske teorije
 Prosvjetiteljstvo i osnivanje sociologije u
Francuskoj
 Karl Marx i razvoj njemačke sociologije
 Porijeklo britanske sociologije
 Talijanska sociologija: Pareto i Mosca
 Razvoj europskog marksizma na prijelazu stoljeća

29
Pojava sociologije i njeni predstavnici
 Sociologija započinje onog časa kad se ostvari
kvalitativni raskol sa sličnim oblicima mišljenja:
zdravim razumom, religijom, povijesnim znanostima i
filozofijom.
 Auguste Comte - tvorac kovanice sociologija:

societas (lat.) + logos (grč.) 1837. od kada se i

računa emancipacija sociologije kao posebne
znanstvene discipline.
 Auguste Comte: “Tečaj pozitivne filozofije”, 1842.
sociologija dobiva svoj 1. pisani trag.
 Zaživjela je pod nazivima: pozitivna znanost,
socijalna fizika i pozitivna filozofija.

30
Pojava sociologije i njeni predstavnici
 Auguste Comte (1789. – 1857.)
 Herbert Spencer (1820. – 1903.)
 Karl Marx (1818. – 1883.)
 Emile Durkheim (1858. – 1917.)
 Max Weber (1864. – 1920.)

31
 Auguste Comte
(1789. – 1857.)
 Smatra se osnivačem sociologije
 Tvorac kovanice sociologija:
• societas (lat.) + logos (grč.) 1837. od kada se i računa
emancipacija sociologije kao posebne znanstvene
discipline
 Opći zakon o tri stupnja razvoja društva
Povijest promatra kroz tri faze duhovnoga razvoja koje utječu na
razvoj društvenih struktura:
a)Teološki stadij (do 1300 g.) dominira religija, društvom vladaju
ratnici, a vode ga proroci.
b) Metafizički stadij (1300. – 1800. g.) vjeruje se da apstraktne
sile (npr. priroda) mogu objasniti sve, a u društvu dominiraju
svećenici i pravnici.
c) Pozitivni stadij (nakon 1800. g.) napušta se potraga za
krajnjim uzrokom stvari (bogom ili prirodom) i nastupa vjera u
znanost, tj. Spoznavanje zakona koji upravljaju prirodom i
društvom. Društvom dominiraju industrijalci i moralni vođe.
32
 Položaj i značenje sociologije
Comte je smatrao kako sociologija treba postati najvažnija
znanost koja bi se bavila socijalnom statikom (postojećim
društvenim poretkom i strukturama) i socijalnom
dinamikom ( društvenim promjenama i razvojem). Uloga je
sociologije spoznaja zakona po kojima se društvo razvija. Ti
su zakoni u načelu isti kao i prirodni zakoni. Takvo stajalište
naziva se pozitivizam. Sociologija kao “pozitivna” znanost
treba preuzeti funkciju religije u osiguranju društvenog
poretka.
 Njegov je moto: “ljubav kao načelo, poredak kao
temelj, napredak kao cilj!”

33
 Herbert Spencer
(1820. – 1903.)

 Teorija opće evolucije (prije Darwina)

 Jednostavni oblici društvenosti ka složenim
 Homogeno ka heterogenom društvu
 Proces se događa kroz diferencijaciju na planu:
društvene moći, funkcija, podjele rada i religije.
 Evolucija se može pratiti od primitivnih plemena do
suvremenih diferenciranih društava
 Diferencijacija ne znači nužno i napredak.
Heterogenost bez reda znači regresiju, a ne
progresiju.
 Jednostavna, složena, dvostruko i trostruko
složena društva
 U društvu je bitna koordinacija kao i specijalizacija

34
 Karl Marx
(1818. – 1883.)

Jednom je rekao: “ja nisam marksist”; iz

perspektive svog vremena nije mogao predvidjeti što će biti
učinjeno u ime njegove teorije, jednako kao što je pogriješio
u svojim prognozama o budućem raspadu
kapitalizma.
Glavna ideja koju zastupa je shvaćanje da je logiku
razvoja društva moguće shvatiti i objasniti prateći
materijalne promjene u svijetu.
Historijski materijalizam
 Povijest je slijed klasnih borbi, sukob između grupa nastalih na
podlozi tehnologija.
 Historijskim materijalizmom objašnjava: državu i pravo, kulturu,
vjerovanja, pogled na svijet. Pravo i nije drugo nego formalno
sredstvo kojim se odnosi eksploatacije čine trajnim.
 Vladajuće ideje društva ideje su vladajuće klase
 Religija je sredstvo kojim se u pokornosti drže ljudi, sredstvo
koje njihovu neslobodu u stvarnom svijetu čini podnošljivom.

35
 Emile Dürkheim
(1858. – 1917.)

 Sociologizam – sve društvene pojave

treba objašnjavati samo društvenim
činiteljima.
 Glavni je pokretač društvenog razvitka
društvena podjela rada koja je nositelj
razvoja solidarnosti. Promatra ju
isključivo kao moralnu pojavu s kojom
se potvrđuje stanje humanosti.
 Dvije su različite vrste solidarnosti:
mehanička i organska.
 Razvoj industrjskog društva donosi i
opasnost od anomije tj. odsustva
moralnih normi i društvene kontrole.
 Posebno je naglašavao ulogu religije i
obrazovanja za razvijanje kolektivne
svijesti koja jedina stvara uvjete
društvenog razvika.

36
 Max Weber
(1864. – 1920.)

 Suvremenici su ga smatrali
neprijepornim genijem
 Ljudska akcija mora imati

smisao
 Društveni odnos je ponašanje

većeg broja pojedinaca

ukoliko je po svom smislenom
sadržaju ponašanje svih
uzajamno podešeno i na taj
način orjentirano
 Raščaravanje, gubitak

čarobnosti svijeta

37
 Ljudi u međudjelovanju, interakciji, tumače značenje,
norme koje pripisujemo racionalnom ponašanju.
Značenje određuje subjektivni odnos prema smislu koji
pridajemo ponašanju.
 Jednostavnije, ljudi se ponašaju racionalno prema
smislu koji pridaju akciji. Racionalnost je smisao koji
subjekt nalazi u svom djelovanju.
 U moderno doba počinje prevladavati ciljna racionalnost.
Taj proces Weber naziva gubitkom čarobnosti svijeta. U
sve ljudske institucije i aktivnosti prodire duh znanstvene
proračunatosti i racionalizacije, kultura se oslobađa
iracionalnih i osjećajnih elemenata.

38
 Istodobno proces “odčaravanja” vodi tomu da možemo
ostvariti samo dio svojih ljudskih potencijala. Osuđeni
smo živjeti svedeni u granice uskih društvenih zadataka,
a lišeni vjere da postoji nešto izvan takva života.
Osuđeni smo živjeti unutar birokratske organizacije i
društva, u proračunatorsti ljudskih odnosa svedenih na
instrumentalne interakcije, lišenih čarolija religijskih
načela.
 Utemeljitelj je političke sociologije i teorije organizacije.
 Glasoviti govori “Politika kao poziv” i “Znanost kao
poziv”.

39
 Premošćuje ponor između strukturalnih
perspektiva i perspektiva društvene akcije.
 Ne niječe postojanje društvene strukture, ali
smatra kako ona izrasta iz djelovanja
pojedinaca.
 Priznaje postojanje klasa, statusnih skupina i
stranaka, ali dovodi u pitanje Dürkheimov stav
kako društvo postoji neovisno o pojedincima od
kojih se sastoji.
 Društveno djelovanje/društvena akcija treba biti
u središtu sociološkog proučavanja.

40
 Društvena akcija je akcija koju poduzima
pojedinac i pridaje joj značenje; akcija koja uzima
u obzir ponašanje drugih i time je orijentirana u
svome tijeku.
 Akcija koja ne uzima u obzir postojanje i moguće

reakcije drugih nije društvena akcija.

 “Protestantska etika i duh kapitalizma”

pokušao dokazati kako postoji odnos između

asketskog protestantizma i kapitalizma.

41
 Svim ljudskim djelovanjem upravljaju značenja
 3 tipa djelovanja koja se razlikuju prema značenjima
na kojima se zasnivaju:
◦ Afektivno ili emocionalno
◦ Tradicionalno
◦ Racionalno
 3 oblika legitimacije (koja proizlaze iz društvene
akcije) na kojem se birokratska kontrola zasniva:
- karizmatska vlast
- tradicionalna vlast
- racionalno – legalna vlast

42
Društvena akcija i birokracije
 Birokracije su institucije koje čvrsto nadziru i njima
upravljaju ljudsko ponašanje ili društvene akcije.
 One se sastoje od pojedinaca koji obavljaju

racionalna društvena djelovanja smišljena kako bi se

postigli ciljevi birokracija.
 Ograničavaju ljudsku slobodu
 Birokracija je sustav kontrole

 Hijerarhijska organizacija

 U svrhu učinkovitosti zahtjeva nadzor osoblja

 Nadzor zahtjeva legitimitet (minimum svojevoljnog

podvrgavanja višem autoritetu)

43
Proučavanje sociologije u Hrvatskoj
 1906. formirana Katedra za sociologiju na Sorboni,
Harvardu i Zagrebu (E. Miller, Pravni fakultet)
 1914. osnovano je HSD (I.Pilar, D.Tomašić,V. Verić,
Z.Gašparović, V.Horvat)
 1953. osamostaljenje i raskid sa marksizmom (O.
Mandić, A. Fiamengo, S. Pulišelić)
 1964. Odsjek na FF (R.Supek, J. Županov, E. Pusić, B.
Horvat, S. Vrcan)
 1965. IDIS
 Danas nekoliko istraživačkih odredišta
(ZG,OS,RI,PU,ZD,ST) dodiplomski, PDS, DR studiji

44
Klasične sociološke
teorije
Sociološka teorija je skup ideja kojima se objašnjava
ljudsko društvo. Sociološke teorije su selektivne – u
smislu svojih prioriteta, perspektiva i podataka koje
definiraju kao važne. Stoga daju poseban i djelomičan
pogled na stvarnost.

Udžbenik str. 85-221.

45
Sociološka teorija
 Teorija je skup ideja kojima se nešto objašnjava
 Sociološka teorija je skup ideja kojima se

objašnjava ljudsko društvo.

 Sociološka teorija je selektivna – u smislu svojih

prioriteta, perspektiva i podataka koje definira kao

važne. Stoga daje poseban i djelomičan pogled na
stvarnost. Iako se na prvi pogled čine
proturječnima, te se perspektive nadopunjuju.
Sociološke perspektive su komplementarne te
nam pružaju potpuniju sliku društva.

46
Sociološke perspektive
 Strukturalne (makrosociologija)
 Perspektive društvene akcije (interpretativna

sociologija, mikrosociologija)
 Moderne
 Postmoderne

Pogled odozgo Pogled sa strane Trodimenzionalni pogled

47
Strukturalne perspektive
 Analiziraju način na koji je društvo složeno kao
cjelina. Ljudsko je ponašanje uvelike društveno
determinirano.
 Funkcionalizam (konsensualna perspektiva)
 Marksizam (konfliktna perspektiva)

48
Perspektive društvene akcije
 Društvo shvaćaju rezultatom ljudske aktivnosti
 Naglašavaju smislenost ljudskog ponašanja,
niječući da je ono primarno determinirano
strukturom društva
 Max Weber je bio 1. sociolog koji je zagovarao
pristup društvene akcije (premda se koristio i
elementima strukturalnog pristupa u dijelovima
svoga rada)
 Simbolički interakcionizam
 Etnometodologija

49
 Niz je drugih perspektiva
 Sociologija je disciplina u razvoju
 Sociološke se perspektive trajno usavršavaju i

razvijaju u svjetlu teorijskih rasprava i empirijskih

istraživanja.

50
Funkcionalizam
 Društvo je sustav: skup među-povezanih dijelova koji
zajedno oblikuju cjelinu.
 Osnovna jedinica analize je društvo, a njezini razni
dijelovi se primarno shvaćaju kroz njihov odnos prema
cjelini.
 Društvo = organizam
 Zasniva svoj model društva oko pretpostavke
funkcionalnih preduvjeta ili osnovnih potreba i
nastavljaju objašnjavati kako različiti dijelovi društva
zadovoljavaju ove potrebe.
 Naglašava razmjere u kojima su različiti elementi
društvene strukture međusobno harmonično uklopljeni.

51
 A. Comte, H. Spencer
 E. Durkheim
 T. Parsons
 R.K.Merton
 Tijekom 40 – 50 godina 20. stoljeća dominantna

društvena teorija američke sociologije

 Otada stalno gubi na popularnosti

T. Parsons R.K. Merton 52

Marksizam (konfliktna perspektiva)
 Društvo počiva na ekonomskoj bazi,
nad kojom se uzdiže nadgradnja.
 Društvo je podjeljeno na društvene
klase koje mogu biti u međusobnom
sukobu.
 Naglašavaju neuklapanje različitih
dijelova, naročito trvenje među
različitim društvenim klasama, i time
naglašavaju potencijal društvenog
sukoba.
 K.Marks
 Neomarksizam (A. Gramsci)
 Teorija konflikta (R. Dahrendorf)
A. Gramsci R. Dahrendorf
53
Simbolički interakcionizam
 Izrazito je američka grana
sociologije
 Simbolički interakcionisti su
zaokupljeni objašnjenjem
društvenih djelovanja
pomoću značenja koja im
pridaju pojedinci.
 Ipak, oni se većinom
usredotočuju na
interakcijske situacije
manjeg opsega, a ne na
velike društvene promjene.
 G.H.Mead, H. Blumer

G.H.Mead H.Blumer
54
 Ljudska misao, iskustvo i ponašanje bitno su društveni. Oni
svoju prirodu duguju činjenici da su ludi u međusobnoj
interakciji pomoću simbola, od kojih su najvažniji sadržani u
jeziku.
 Bez simbola ne bi bilo ljudske interakcije niti ljudskog društva.
 Simbolička interakcija je nužna budući da ljudi nemaju
instinkte koji bi upravljali njihovim ponašanjem. Ljudi nisu
genetski programirani da automatski reagiraju na posebne
poticaje. Kako bi preživjeli moraju konstruirati svijet značenja
i živjeti unutar njega.
 Pomoću simbola daje se značenje svijetu prirode, a time je
omogućena i ljudska interakcija s tim svijetom.
 Ljudska je interakcija neprekinuti proces interpretacije, pri
čemu svatko preuzima ulogu drugoga.

55
Etnometodologija
 Nastala 1960 – tih
 Bavi se metodama kojima se ljudi ( ili članovi kako
ih etnometodolozi nazivaju) koriste da bi
konstruirali, objasnili i dali značenje svom
društvenom svijetu.
 Stvarni društveni poredak ne postoji
 Društveni život se čini sređen samo zato što su
njegovi članovi aktivno uključeni u osmišljavanje
društvenog života.

56
 Društva imaju pravilne i sređeno
obrasce samo zato što ih
članovi percipiraju na taj način.
 Društveni poredak time postaje
fikcija – privid reda koji su
konstruirali članovi društva.
 Bit etnometodologije je objasniti
kako članovi društva
razjašnjavaju zadaću viđenja,
opisivanja i objašnjavanja reda
u svijetu u kojem žive.
 H. Garfinkel
 D.H. Zimmerman

H.Garfinkel
57
 Glavne teorijske perspektive u sociologiji
Funkcionalistička Konfliktna Interakcionistička
Razina analize Makrosociološka Makrosociološka Mikrosociološka

Određenje Društveni sustav Društveni sustav koji se Društvo koje ljudi stalno
društva sastavljen od sastoji od suprotstavljenih iznova stvaraju i mijenjaju
međuovisnih dijelova društvenih grupa interakcijama
Osnova socijalne Društveni konsenzus koji Sukob, moć, prisila Pripisivanje značenja
interakcije proizlazi iz zajedničkih pomoću simbola
vjerovanja i vrijednosti
Središnji problem Društveni poredak i Proturječja u društvenoj Razvoj ličnosti i dinamička
istraživanja održavanje društvenoga strukturi, interesi što dijele međuigra između pojedinca i
sustava zadovoljavanjem društvo i uzrokuju sukobe; društva; različitost i
osnovnih funkcija društvena promjena promjenjivost individualnog
doživljavanja

Prednosti Daje obuhvatnu sliku Objašnjenje povijesti i Prikaz ljudi kao aktivnih bića
društva, osobito istraživanje društvenih i koja imaju sposobnost misliti
institucija i stabilnih institucionalnih promjena i oblikovati društveni život
obrazaca ponašanja
Nedostaci Teškoće u objašnjavanju Teškoće u objašnjavanju Teškoće u istraživanju
povijesti i procesa društvenog konsenzusa, širokih organizacijskih
društvene promjene; integracije i stabilnosti aspekata društva i odnosa
konzervativizam među društvima

58
 Objedinjavanje strukturalnog i
društveno akcijskog pristupa
 Anthony Giddens: struktura i
akcija su dvije strane iste
medalje, one ne mogu postojati
jedna bez druge; one su blisko
povezane.
 Društvene akcije stvaraju
strukture i upravo se pomoću njih
strukture reproduciraju kako bi
preživjele duže vrijeme.
A. Giddens  Strukturacija – odnos struktura i
društvenih akcija kojim određeni
skup socijalnih odnosa preživljava
u prostoru i vremenu.
 Tzv. dvojnost strukture – subjekti
svojim akcijama transformiraju i
reproduciraju strukture.

59
Moderne teorije društva i
sociologija modernosti
Sociološku teoriju ne treba vrednovati prema točnosti
predviđanja, nego prema tome u kojoj mjeri odražava
društvene probleme i potiče raspravu o promjenama
što se događaju u društvu.

Udžbenik str. 221-243.

60
Modernost, postmodernost i
postmodernizam
 Razlikovanje između ovih pojmova postaje u
novije vrijeme sve važnije.
 Modernističke teorije i postmodernizam dijele

različite teorijske pristupe sociološkom

proučavanju.
 Klasična sociološka teorija (Weber, Marx,

Dürkheim) vjeruje da je moguće pronaći

objektivnu istinu o društvu, a postmodernizam
ne dijeli to mišljenje.

61
Modernost
 Mnogi klasični sociolozi (Comte, Durkheim, Weber, Marx) dijelili
su zajednički intelektualni interes prema socijalnim promjenama
vezanim za industrijalizaciju.
 Takve promjene uključuju progresivnu pobjedu znanstvene
racionalnosti.
 Vjerovanje u napredak i znanost mogu se smatrati obilježjima
modernog mišljenja. Mnogi sociolozi smatraju da u
predmodernim društvima poput jednostavnih plemenskih
društava, religija, praznovjerje i tradicija tvore temelj
društvenoga života.
 Bilo je malo ideja o tome da je društvena promjena progresivna.
Slijedeći izmjenu godišnjih doba, društvena se promjena
smatrala cirkularnom.

62
 Max Weber prvi je upotrijebio riječ modernost u sociološkom
smislu, držeći da se temelji na prosvjetiteljskom projektu
razuma, znanosti i ljudske emancipacije.
 Tijekom 19. stoljeća Georg Simmel bio je jedan od prvih

socioloških teoretičara koji su formulirali shvaćanje modernosti

kao iskustva prolaznosti i fragmentiranosti.
 Kritiku modernosti i moderne kulture dali su:

1. K. Marx (otuđenje, eksploatacija i sukob među klasama),

2. E. Dürkheim (anomija),
3. M. Weber (racionalizacija i birokratizacija, “čelični kavez”),
4. T. Adorno i M. Horkheimer u svojoj knjizi “Dijalektika
prosvjetiteljstva”.

63
Postmodernizam i prosvjetiteljstvo
 Obično se smatra da podrijetlo modernog načina
razmišljanja treba potražiti u prosvjetiteljstvu 18.
stoljeća.
 Postmodernisički teoretičari tvrde da je
prosvjetiteljski “projekt” napušten u suvremenom
društvu.
 Ljudi više ne vjeruju u neizbježnost napretka,
moć znanosti da riješi sve probleme, mogućnost
usavršavanja čovječanstva ili racionalnog
upravljanja društvom.

64
 Ljudi su pesimističniji glede budućnosti i puno
manje spremni vjerovati da se istinu može
pronaći u velikim teorijama ili ideologijama.
 Danas postoji puno veća raznovrsnost

mišljenja i vjerovanja, a mnogi ljudi ne mogu

prihvatiti da je samo jedan skup ideja
apsolutno istinit, a da su svi drugi lažni.
 Ove promjene odražavaju se u arhitekturi

gdje je pojam postmodernizma bio prvi

prihvaćen (Le Corbusier npr.)

65
 Prema teoriji postmodernizma izgubili smo vjeru
u sve velike planove o budućnosti čovječanstva.
 Raznolikost je na dnevnom redu.
 Ušli smo u razdoblje u kojem sve prolazi, u

kojem su dopušteni svi stilovi i mode, sve dok se

niti jedan ne uzima previše ozbiljno.
 Predstavnici:

- J-F. Lyotard
 J. Baudrillard
 D. Harvey

66
Ulrich Beck:
društvo rizika
 Prema U. Becku okvir u kojemu su ljudi
živjeli i mislili u industrijskoj modernosti –
“čvrste točke” poput rodnih uloga, obitelji,
zanimanja, vjere u znanost i progres –
počinje se urušavati i pojavljuju se obrisi
novog tipa društva – društvo rizika.
 Glavne su značajke modernih rizika:
 rizici su društveno proizvedeni (za razliku
od opasnosti ili prirodnih nepogoda)
 Rizici su asptraktni i depersonalizirani
(radioaktivnost, mikrobiološki organizmi,
nisu pod kontrolom pojedinca)
 Rizk je globalan (svjetsko društvo rizika)
 Rizici su demokratski (prijete u istoj mjeri
bogatima i siromašnima
67
Anthony Giddens: teorija refleksivne
modernizacije
 Jedan od najutjecajnijih sociologa koji odbacuje
tvrdnje postmodernizma i teorije postmoderne.
 Ne prihvaća tvrdnju da sve prosvjetiteljsko
mišljenje moramo odbaciti, kako je sve znanje
relativno.
 Odbacuje ideju da su zapadna društva ušla u
razdoblje postmodernosti, ona se nalaze u
procesu stalne refleksivnosti – preispitivanja i
mijenjanja.
 U razdoblju modernosti dogodile su se važne
promjene, postmodernost bi se tek mogla razviti u
budućnosti.
 Moderna društva karakterizira brža promjena,
veći razmjer promjena.
 U modernosti refleksivnost postaje
institucionalizirana, ona je načelo organizacije
institucija u modernom društvu.
68
Ključna obilježja modernosti
 Proces distanciranja prostora i vremena. Vremenska
koordinata ne ovisi o tome gdje se nalazimo.
 Mehanizam iskorjenjivanja – tj. izdvajanje socijalnih
odnosa iz lokalnoga konteksta i interakcije.
 Razvoj simboličkih znamena – npr. novac
 Razvoj ekspertnih sustava
 Modernost mijenja temelj na kojem se gradilo povjerenje
 Sve je veća refleksivnost (tradicija gubi važnost, a
refleksivnost postaje norma)
 Modernost je slična moholu, podivljalom stroju goleme
snage kojim kolektivno, kao ljudska bića, možemo
upravljati do izvjesne mjere, ali koji prijeti da će se oteti
kontroli i otrgnuti od svih spona.

69
Rizici
Taj podivljali stroj prijeti da će se oteti kontroli jer najnoviju
fazu modernosti obilježuju izvjesni rizici s mogućim bitnim
učincima koji prijete uništenju ljudskog društva.
 Rast totalitarne moći
 Kolaps mehanizma ekonomskog rasta
 Nuklearni sukob globalnog ratovanja
 Ekološki raspad ili katastrofa
 Za razliku od teoretičara postmodernosti Giddens vjeruje da

mi i dalje živimo u razdoblju modernosti ili kasne

modernosti. On smatra kako bi se postmodernst mogla
pojaviti u budućnosti. Postmoderno će nadići četiri ključne
institucijske strukture modernosti.

70
Transformacija institucija modernosti
prema A. Giddensu
 Kapitalizam sustav “postoskudice”
 Industrijalizacija humanizacija
tehnologije
 Nadzor višeslojna demokratska
participacija
 Vojna sila demilitarizacija

71
Obrisi postmodernog poretka

Sustav
“postoskudice”

Višeslojna
Humanizacija
demokratska
tehnologije
participacija

Demilitarizacija

72
 Sustav postoskudice
kapitalizam će i dalje postojati, ali neće stvarati
nejednakost tipičnu za modernost jer će za sve biti
dovoljno robe.
To će se dijelom postići stalnim ekonomskim rastom,
ali i smanjivanjem aspiracija stanovništva bogatih
zemalja.
Ljudi će prihvatiti niži životni standard zbog “zamora od
razvoja”.
Ljudi u bogatim zemljama već postaju umorni od
negativnih posljedica neograničenog ekonomskog
rasta.

73
 Višeslojna demokratska participacija
Društva utemeljena na nadziranju stanovništva zamijenit
će društva s višeslojnom participacijom. Razvoj tehnika
za motrenje pomaže da se vlade uvjere kako su suradnja
i potpora stanovništva bitni za svrisihodnu uporabu moći.
Ljudi sve više traže pravo da o svim aspektima svojih
života imaju pravo reći što misle, a to vijedi i na lokalnoj i
na nacionalnoj razini i na globalnoj razini.
 Demilitarizacija

U postmodernom društvu dominaciju vojne sile zamijenit

će demilitarizacija.
Globalizacija i sve jača uzajamna ovisnost među narodima
kao njena posljedica vjerojatno će stvoriti uvjerenje da rat
nema mnogo smisla.

74
Humanizacija tehnologije
Napokon, industrijalizaciju će prevladati
humanizacija tehnologije.
S razvojem genetike i biotehnologije ljudi su sve
svjesniji potrebe da se tehnologija nadzire kako
bi se izbjegle katastrofalne posljedice.
Sve će se više brinuti za teme kao što su
kloniranje, GMO ...
To će dovesti do čvrstih ograničenja razvoja i
primjene tehnologije kako bi se spriječilo da
one prouzroče ekološke katastrofe i ljudske
tragedije.

75
Metodologija u sociologiji
Metodološko istraživanje bavi se samim istraživačkim
postupkom: nastoji pronaći najbolje i najtočnije načine,
pravila i procedure, odnosno metode i tehnike
istraživanja društvenih činjenica.

Udžbenik str. 61-78.

76
 Znanstveno istraživanje
 Znanstveno istraživanje je proces prikupljanja
i stjecanja znanstvenih spoznaja.
 Istraživanja mogu biti:

teorijska, empirijska i metodološka.

 Teorija daje objašnjenje činjenica i događaja te

njihovih međusobnih odnosa.

 Empirijsko istraživanje usredotočeno je na opis

i mjerenje pojedinih činjenica i događaja.

 Metodološko istraživanje bavi se samim

istraživačkim postupkom: nastoji pronaći

najbolje i najtočnije načine, pravila i procedure,
odnosno metode i tehnike istraživanja
činjenica.

77
Sociološka metodologija
 Za sociologiju je ispravno reći da je teorijsko – empirijska i
empirijsko – teorijska znanost.
 Njeni teorijski konstrukti imaju svoje uporište u empirijskim

argumentima, a u empirijskim zahvatima u socijalnu stvarnost

postojeća sociološka teorija služi kao usmjeriteljica i mjerilo
za otkrivanje i izučavanje novih socijalnih promjena.
Treba li sociologija imati metodologiju sličnu ili istu,
ili pak potpuno različitu od prirodnih znanosti, stara
je tema u sociologiji.
Na njoj su se stvorile dvije
tradicije u sociologiji:
1. Tradicija kvantitativne metodologije
2. Tradicija kvalitativne metodologije

78
1.Tradicija kvantitativne metodologije
 Nastala je na samim počecima sociologije, u
pozitivizmu Augustea Comtea
 Pozitivistički pristup socijalnoj stvarnosti pristupa
kroz:
 društvene činjenice
 statističke podatke
 korelacije
 uzročnost

79
 Ovako promatrati društvo ima za cilj otkriti
zakonitost ljudskog ponašanja
 Funkcionalistički pristup, na tragu je pozitivizma,
je pristup stvarnosti kao pozitivnim činjenicama
koje promatra kroz odnos uzrok – posljedica.
 Dürkheim, Parsons

80
Funkcionalistički model proučavanja
društva
 Svaka se pojava ispituje u njenoj povezanosti s drugim
pojavama koje su zajedno dijelovi veće cjeline
 Svaka se pojava tumači kroz funkciju koju vrši unutar te
veće cjeline
 Funkcija se promatra obzirom na ulogu u održavanju
postojećeg sistema
 Funkcionalizam se usredotočuje na istraživanje ključnih
uvjeta neophodnih za funkcioniranje nepromijenjene
cjeline sistema

81
2. Tradicija kvalitativne metodologije
 Još se naziva interpretativna metodologija
 Pristupa proučavanju društva kroz kvalitativne

podatke koji ostaju na opisu riječima, jer ne

može se svaka društvena pojava kvantificirati
(npr. religijski osjećaji vjernika, osjećaj
siromaštva i sl.)

82
 Polazi od pristupa da ljudi imaju svijest te njome
interpretiraju i doživljavaju svijet kroz značenja.
 Pojave u društvu je nemoguće razumjeti kroz
kauzalni odnos, već jedino kroz razumijevanje
subjektivnih stanja pojedinaca koji se proučavaju.
 Razumijevanje motiva djelovanja osobito je
zagovarao M. Weber
 Fenomenološki pristup – treba se ograničiti na
shvaćanje značenja i klasifikacija koje ljudi
koriste kako bi u svijet unijeli red i smisao.
 W. Dilthey i M. Weber

83
Metodološki zadaci sociološkog
istraživanja
 Sistemsko prikupljanje znanstveno upotrebljivih
podataka
 Postojanje pojmovno – hipotetičkog okvira
 Postojanje mogućnosti praćenja promjena u

društvu
 Pristup kroz uvažavanje povijesno – kulturalne

dimenzije društva

84
Tipovi istraživanja
 Orijentacijska ili eksplorativna (cilj je prikupiti što veći
broj informacija o pojavi koju istražujemo)
 Deskriptivna ili dijagnostička (cilj je steći uvid u to
kako se pojave ili obilježja neke pojave kvalitativno i
kvantitativno raspodjeljuju)
 Eksperimentalna istraživanja (polaze od točno
definiranih pojmova i jasno utvrđenih hipoteza te imaju
za cilj provjeriti ove hipoteze)

85
Uzorak
 Uzorak je dio populacije osnovnog skupa na kojemu se
provodi istraživanje.
 Može biti:

1. slučajni, namjerni, ciljni, kvotni, prigodni.

2. reprezentativan i nereprezentativan (prema tome
sadrži li ključna obilježja osnovnog skupa koji
predstavlja ili ne).
3. jednostavan ili stratificiran (prema tome da li uzorak
razdvajamo prema određenom obilježju na stratume).

86
Strategija istraživanja
 Studija slučaja (case-study) istraživanje je samo jednog posebnog
slučaja (npr. jedne osobe, organizacije ili društva). Cilj je takvog
istraživanja detaljno ispitivanje i opis predmeta istraživanja.
 Komparativni pristup znači uzimanje dvaju ili više slučajeva kako bi
se ispitale njihove sličnosti i razlike
 Longitudinalna strategija ispituje promjene kroz vrijeme. Takvo se
istraživanje može provesti povijesnim, biografskim pristupom ili
praćenjem određene grupe kroz duže vremensko razdoblje.
 Strategija presjeka (cross-sectional) zanemaruje vremensku
dimenziju i daje sliku situacije u određenom trenutku. Kombinacija
studije slučaja i strategije presjeka vrlo je česta u istraživanjima.
Također većina anketnih istraživanja usmjerena je na prikupljanje
informacija o stanovništvu u točno određenom trenutku.

87
Faze istraživanja
 Statička shema nacrta istraživanja
 Dinamička shema (primjer anketnog istraživanja)

88
Statička shema nacrta istraživanja;
Faze
 Formulacija problema, određivanje ciljeva i predmeta
istraživanja (hipoteze)
 Odabir metode za rješenje problema i prikupljanje
podataka
 Utvrđivanje populacije ili uzorka populacije koji će biti
istraživan
 Prikupljanje podataka
 Analiza i obrada podataka
 Redakcija zaključaka (provjera hipoteza) i preporuka za
akciju

89
Dinamička shema anketnog
istraživanja; Faze
 1.faza:
formulacija problema
 Utvrđivanje ciljeva
 Nacrt sadržaja
 Prikupljanje općih informacija
 Orjentacijska anketa ili intervju
 2. faza:

idealni nacrt
 Operativni sustav hipoteza
 Određivanje kvantitativnih i kvalitativnih varijabli
 Tipovi anketa, eksperimenata ili upitnika
 predtestiranje

90
 3. faza:
praktički ili operativni nacrt
 Izrada upitnika
 Odabir metode (promatranje ili intervju)
 Nacrt uzorka
 Odabir i priprema anketara
 Prikupljanje podataka (provođenje nakete)
 Procjena statističkih grešaka
 Kodiranje
 Tablični prikaz podataka
 Analiza podataka, utvrđivanje točnosti
 Zaključci i preporuke

91
Vrste istraživačkih metoda
 Terensko istraživanje
 Eksperiment
 Anketa
 Intervju
 Životne pripovijesti, povijesne i komparativne analize
 Analiza sadržaja
 Promatranje
 Promatranje uz sudjelovanje (participativno promatranje)
 Brojenje
 Mjerenje
 Statističke metode
 Metode kauzalne indukcije

92
 Anketa
 Osobito raširena metoda za ispitivanje
javnog mnijenja
 Mora se voditi računa o slijedećem:
 Tko će ispunjavati upitnik (jezik ankete)
 Broj pitanja (dužina upitnika)
 Jasnoća i nedvosmislenost pitanja
 Tip pitanja (otvorenog ili zatvorenog tipa)
 Smisleni slijed pitanja
 Postupnost u slijedu pitanja (od
jednostavnijeg ka složenijem)
 Izbjegavanje sugestivnih i emocionalnih
pitanja
 Itd.

93
 Intervju
 Intervju je usmena anketa, koji se vodi s
određenim ciljem, zna se tko je voditelj
razgovora, a tko ispitanik, psihološka
atmosfera ga razlikuje od običnog razgovora
(napetost, rezerviranost, trema,
sumnjičavost…)
 Može biti:
 Slobodan (sličan običnom razgovoru, a služi u
fazi predispitivanja)
 Standardizirani (razgovor vođen prema
unaprijed pripremljenim pitanjima. Svrha mu je
provjeravanje unaprijed postavljenih hipoteza
te se još zove dubinski ili usmjereni intervju)

94
 Testovi
Testovi predstavljaju specifičnu vrstu
ankete u kojoj se uz pomoć
posebno sastavljenih pitanja
prikupljaju podaci o znanju, i
interesima, sposobnostima i
izdržljivosti ispitanika.
 Primjenjuju se gotovo u svim

područjima ljudske aktivnosti

(testovi brzine, znanja, upornosti,
izdržljivosti inteligencije…)

95
Skale
 Skaliranje je tehnika ispitivanja kojom se vrednuju
određene osobine, stavovi i postupci pojedinca, ili se
ocjenjuju određeni društveni događaju, procesi, javne
osobe i drugo.
 Skaliranjem se omogućuje stupnjevanje stavova,osobina i
svojstava.
 Najjednostavnija i vrlo korištena je Likertova skala iz
1932. ona je konstruirana za mjerenje intenziteta. Obično
se ispitanicima ponudi niz stavova, a uz svaki se nalazi
skala intenziteta (obično označena brojevima od 1 do 5).
 Određivanjem stupnja slaganja s velikim brojem
ponuđenih stavova, može se pouzdano utvrditi stajalište
ispitanika prema nekom problemu.

96
Najstarije znanstvene metode
 Deduktivna metoda
 Induktivna metoda

Razvili su ih filozofi, posebice Platon, Aristotel i

sofisti, u staroj Grčkoj.

97
Deduktivna metoda
Počiva na primjeni deduktivnog načina zaključivanja, tj.
zaključivanje polazi od općeg (pojmovnog) iz kojeg se
izvodi pojedinačno (realno).
Deduktivan zaključak može biti silogizam (dvije premise iz
kojih se izvodi konkluzija).
Cilj je deduktivnog spoznavanja utvrditi ono što vrijedi kao
opće može vrijediti i na pojedinačnim slučajevima.

98
Danas ona služi u znanosti za:
 objašnjenje činjenica i zakona
 predviđanje budućih događaja
 otkrivanje novih činjenica i zakona
 dokazivanje postavljenih teza
 provjeravanje hipoteza
 znanstveno izlaganje

99
Induktivna metoda
sistemska i dosljedna primjena induktivnog načina
zaključivanja s ciljem otkrivanja ili dokazivanja istina.
Induktivni zaključak polazi od pojedinačnog i posebnog na
opće.
Induktivna metoda može biti potpuna (njen se izvod temelji
na potpunom nabrajanju svih pojedinačnih slučajeva) i
nepotpuna (zaključuje se na temelju manjeg broja
pojedinačnih slučajeva).

10
0
Usporedba nekih metoda
istraživanja
Metoda Primjena
Anketa Prikupljanje podataka o
problemima koji se ne mogu
izravno opažati (stavovi,
vrijednosti). Podaci mogu
biti kvantitativni i kvalitativni
Promatranje Istraživanje i opis ljudi u
njihovu “prirodnom”
okruženju, kojim se dobivaju
kvalitativni podaci
Analiza postojećih Opis i objašnjenje
postojećih dokumenata
podataka
Eksperiment Ispitivanje odnosa među
varijablama
Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2005. ,str. 304.
Prednosti
Na osnovi dobrog uzorka
moguće je prikupiti mnoga
podataka o broj noj
populaciji. Omogućuje
preciznu usporedbu
odgovora ispitanika
Pruža bogatije i detaljnije
informacije od drugih
metoda. Jeftino je i
omogućuje istraživaču da se
prilagodi novim situacijama.
Ušteda vremena i novca za
prikupljanje podataka.
Nezaobilazno u
istraživanjima gdje je važna
povijesna dimenzija
Omogućuje utvrđivanje
uzročno – posljedičnih veza.
Ponovljenim eksperimentom
lako je provjeriti rezultate.
Nedostaci
Prikupljeni podaci mogu biti
površnog karaktera. Stopa
povrata ispunjenog upitnika
redovito je niska, iskrenost
ispitanika ne može se
provjeriti.
Zahtjeva mnogo vremena.
Rezultate je teško
generalizirati i provjeriti
ponovnim istraživanjem.
Može se koristiti samo za
manje grupe.
Ovisnost o postojećim
izvorima podataka koji mogu
biti nepotpuni ili loše
prikupljeni.
Laboratorijski uvjeti su
umjetni. Ispitanici mogu biti
pod utjecajem same
eksperimentalne situacije.
Mnoge vidove društvenog
života nije moguće smjestiti
u laboratorijske uvjete.
101
Struktura društva
Društvena struktura najsloženija je sociološka
kategorija koja se odnosi na ukupnost osobenosti
sastava društava, društvenih skupina i pojava; ona je
sinonim za sastav društva.

102
Društvena struktura
 Društvo je organizirana zajednica ljudi na određenom
teritoriju; skupina ljudi povezanih u procesu proizvodnje i
obavljanju drugih djelatnosti i funkcija; socijalna
grupacija u koju se ljudi povezuju po vlastitoj volji.
 Struktura je način na koji je jedna cjelina složena od
elemenata ili pojedinosti koje pri tome ne gube svoju
prepoznatljivost, ustrojstvo, ustroj.
 Društvena struktura je najsloženija sociološka kategorija.
Ona se odnosi na ukupnost osobenosti sastava
društava, društvenih skupina i pojava.
 Društvena struktura je sinonim za sastav društva.

103
O društvenoj strukturi
 Funkcionalizam društvenu strukturu objašnjava sa stajališta
funkcija koje vrše različiti sustavi, podsustavi, skupine ili društvene
pojave, kako bi društvo u cjelini moglo funkcionirati na skladan
način
 Marksizam sastav društva objašnjava tako što sve društvene
pojave dijeli na pojave društvene osnove i nadgradnje društva.
Osnova je sastavljena iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, a
nadgradnja iz pravno – političke nadgradnje gdje pripadaju država,
pravo, politika i političke organizacije te različitih oblika svijesti, kao
što su religija, moral i sl.
 Strukturalizam je ona sociološka škola koja drži da je društvena
struktura najvažnija sociološka kategorija i da se njenim
proučavanjem mogu otkriti najvažniji društveni zakoni, te doći do
najboljih spoznaja biti društvenog kretanja.

104
Društvene grupe
Društvena grupa je sklop ljudi koji su povezani obavljanjem određenih
društvenih djelatnosti i procesa pomoću određenih sredstava radi
zadovoljavanja svojih potreba.
Društvena grupa je množina ljudi koja je povezana, integrirana u cjelinu.
 Ljudi su se uvijek povezivali u veće ili manje skupine – grupe. Svaku
društvenu grupu čine ljudi i svaka društvena grupa nastaje udruživanjem
manjeg ili većeg broja ljudi.
 Povezanost individua – vezivno tkivo društvenih skupina najčešće su
određeni ciljevi i interesi koji se ne bi mogli postići izvan grupe i koji
pojedince povezuju u sklopu društvenih skupina.
 Djelatnost odnosno proces – ljudi se najčešće udružuju u cilju obavljanja
neke djelatnosti. Djelatnost je najčešći motiv privlačnosti za udruživanje u
grupu.
 Sredstva – bez sredstava društvene grupe ne bi mogle održavati redovitu
djelatnost.
 Potrebe odnosno ciljevi – zadovoljavanje određenih potreba u stvari je
ključni razlog, odnosno cilj udruženja pojedinaca u skupinu.

105
Društvene grupe
 Grupe imaju svoje granice između onih “unutar” i “izvan”
grupe,
 Svaka grupa posjeduje specifičan sustav vrijednosti,
pravila i normi ponašanja,
 Grupa ima i razvija osjećaj pripadnosti, jači ili slabiji, o
čemu zavisi snaga kohezije i koherentnosti u grupi.
Dva zajednička elementa:
 Množina ljudi pri čemu postoji spor čak i oko toga jesu
li dva čovjeka dovoljna za postojanje grupe
 Povezanost, integriranost tih ljudi u neku društvenu
cjelinu, jedinicu.

106
 Klasifikacija društvenih grupa
Charles Horton Cooley - Primarne i sekundarne grupe

Primarne grupe Sekundarne grupe

Veličina Malobrojne Veće

Značajka odnosa Osobna orijentacija Ciljna orijentacija

Trajanje odnosa Obično dugotrajni raznoliki, često kratkotrajni

Obuhvatnost odnosa Obuhvatno odnosi koji Uski odnosi koji uključuju

uključuju različite malobrojne aktivnosti
aktivnosti
Percepcija odnosa Cilj po sebi Sredstvo za nešto drugo

Tipični primjeri Obitelj, prijateljstvo Radna organizacija,

politička stranka

107
Klasifikacija društvenih grupa
Organizirane grupe Neorganizirane grupe

 Ekonomske  Klase
 Biološke  Kaste (staleži)
 Političke
 Etničke
 Ideološke
 Profesionalne
 Slučajne
 Kulturne
 Pravne
 Društveno opasne
 Prema mjestu boravka,
itd.

108
Klasifikacija društvenih grupa
Globalne grupe Parcijalne grupe

 horda
 Grupe koje čine biološko,
ekonomsko i edukativno jedinstvo
 rod – obitelji
 pleme  Grupe u kojima se događaju
 narod pretežno ekonomski procesi –
gospodarske organizacije
 nacija  Grupe s pretežno ekonomsko –
 čovječanstvo političkim procesima i odnosima:
klase, kaste staleži, birokracija i
profesionalne organizacije
 Grupe s pretežno političkim
procesima i odnosima: države,
partije, stranke, pravne institucije
 Grupe s pretežno idejnim
karakterom: kulturne, znanstvene,
edukativne, religijske, zabavne
itd.
109
Parcijalne društvene grupe
Su veoma brojne i mogu se klasificirati na razne načine:
 Velike i male, s obzirom na veličinu i brojnost pripadnika,
 Teritorijalne i interesne, s obzirom na mjesto ili teritorij na
kojem nastaju i djeluju na posebne interese zbog kojih
nastaju,
 Proizvodne i neproizvodne, s obzirom na djelatnosti,
 Organizirane i neorganizirane, s obzirom na unutarnju
organizaciju
 Formalne i neformalne, s obzirom na forme i načine
organiziranja i ispoljavanja,
 Otvorene i zatvorene, s obzirom na pristupačnost za
učlanjenje u skupinu i za sociološka znanstvena
istraživanja.

110
Globalne (osnovne i primarne)
društvene grupe
Su one društvene grupe u kojima se odvijaju svi
relativni procesi i djelatnosti.
Globalne se skupine unutar sebe mogu podijeliti na:
 primitivne i

 razvijene.

111
Primitivne društvene skupine
Primitivne su one društvene skupine koje su postojale kao prvobitna
društva na niskoj razini razvitka ljudske civilizacije.
Globalne, osnovne i primarne skupine karakterizira veći broj posebnih
obilježja:
 prvo jest njihova samodovoljnost;

 drugo, da su velike;

 treće, raspolažu resursima i uvjetima da mogu zadovoljiti i kontrolirati

temeljne potrebe svojih članova;

 četvrto, članovi skupine osjećaju veliku ovisnost od temeljne skupine;

 peto osnovne skupine imaju selektivne kriterije pripadnosti skupini;

 šesto, između pripadnika osnovne skupine postoji veći stupanj

međusobne svijesti o pripadnosti i međusobne solidarnosti članova;

 sedmo, globalne funkcije se javljaju u funkciji zaštite svojih pripadnika.

112
Globalne (osnovne i primarne)
društvene grupe
 Horda je prvi oblik ljudskog udruživanja
 Rod ili rodovska zajednica života je viši oblik udruživanja
 Pleme je takva zajednica koja čini prijelaz od
krvnosrodničke ka teritorijalnoj zajednici.
 Narod je jedan od razvijenijih oblika udruživanja ljudi na
određenom stupnju povijesnog razvitka radi zajedničkog
života i očuvanja vlastitog identiteta.
 Nacija nastaje udruživanjem dvaju ili više naroda.

113
Nacija
 Nacija nastaje udruživanjem dvaju ili više naroda. Ona je relativno
samodovoljna i stabilna narodna zajednica života, nastala pojavom
građanskog društva kao rezultat povijesnog razvitka oblika
udruživanja ljudi radi njihovog lakšeg opstanka i razvitka, koju
karakterizira jedinstven državni teritorij, zajednički ekonomski život,
specifična kultura i jezik, odgovarajuća religija, razvijena kolektivna i
pojedinačna svijest o nacionalnoj samobitnosti i osjećaj njezinih
članova o pripadnosti naciji.
 Pod nacionalnim pitanjem u pravilu podrazumijevamo stanje
međunacionalnih odnosa u jednoj višenacionalnoj državnoj
zajednici, problem njihove ravnopravnosti i borbu malih naroda i
nacija za formiranje svoje samostalne države i oslobađanje od težnji
većih ili velikih nacija za njihovim ekonomskim, političkim,
socijalnim, kulturnim i svekolikim podčinjavanjem.
 Polazište nacionalizma su nacionalne slobode, vrijednosti, interesi.
Umjereni, ekstremni nacionalizam, šovinizam.

114
Parcijalne društvene grupe
Za razliku od globalnih nisu ni relativno samodostatne.
 Klase su velike društvene skupine koje karakterizira klasna
struktura, klasne suprotnosti i klasne borbe. Klase su velike skupine
ljudi čiji se pripadnici razlikuju po mjestu u sustavu proizvodnje i
organizacije rada, po vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i po
veličini društvenog bogatstva kojim raspolažu.
 Kaste su zatvorene društvene skupine u čijoj osnovi je
odgovarajuća društvena podjela rada.
 Staleži
 Slojevi
 Profesije ili zanimanja
 Obitelj – mnogi sociolozi smatraju obitelj kamenom temeljcem
društva. Obitelj i društvo nalaze se u procesu stalne interakcije. Sve
što se događa u obitelji ima odraza na stanje u društvu.

115
Grupna dinamika

Dvoje ljudi
(jedan odnos)

Petoro ljudi
(deset odnosa)

116
Grupna dinamika
 Njemački sociolog Georg Simmel usredotočio se na
istraživanje dinamike u najmanjoj ljudskoj grupi dijadi –
društvenoj grupi sa dva člana. Ljubavna veza, brak ili
prijateljstvo tipični su primjeri dijada. Dijada ima nekoliko
bitnih značajki: krhka je i nestabilna, ima intenzivnu
interakciju, najdublju povezanost.
 Dodavanjem trećeg člana nastaje trijada, čime se grupna
dinamika uvelike mijenja. Umjesto jednog odnosa imamo
tri moguća odnosa. U pravilu je stabilnija od dijade.
 Društvene grupe s više od tri člana obično su stabilnije od
manjih. Obično razvijaju formalnu strukturu – položaje,
uloge, pravila kojima stabiliziraju svoje djelovanje.
 Idealna veličina grupe? Istraživanja pokazuju kako grupa
od pet članova pruža članovima najviše zadovoljstva.
Manje grupe zahtijevaju od članova mnogo više napora,
dok su veće obično previše impersonalne.

117
Socijalne institucije
Društvo kao apstraktni pojam najlakše se konkretizira
kroz njegove institucije. Institucionalizacija je sustav
tipiziranih shema, tj. naviknutih postupanja. Ona
podrazumijeva tipiziranje akcije (djelovanja) i aktera,
povijesnost i kontrolu. Manifestira se samo u
kolektivitetima.

Udžbenik str. 265-297.; 481-495.

118
Institucije društva
Društvo kao apstraktni pojam najlakše se
konkretizira kroz njegove institucije.
Neke su od ključnih institucija društva:
 Obitelj
 Religijske organizacije
 Obrazovni sustav
 Gospodarski sustav
 Politički sustav
 Pravni sustav

119
 Obitelj
 Nema društva bez obitelji, ona mu je kamen
temeljac.
 “Obitelj je društvena skupina koju karakterizira

zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i

reprodukcija. Ona uključuje odrasle osobe
oba spola, od kojih barem dvije održavaju
društveno prihvaćenu spolnu vezu, plus jedno
ili više djece, vlastite ili usvojene, odraslih
osoba koje seksualno kohabitiraju” (Georg
Peter Murdock)
 Četiri su ključne funkcije obitelji prema

Murdocku: seksualna, reproduktivna,

ekonomska i odgojna
 Dakako postoje izuzeci iz ove definicije, npr.

matrifokalna obitelj ili kibuc.

120
 Brak
u usporednoj perspektivi
 Brak je društveno prihvaćena seksualna zajednica dviju
ili više osoba. U većini društava to znači zajednicu
osoba različita spola, ali je u nekim kulturama
dopušteno sklapanje braka između osoba istog spola.
 Dva su osnovna oblika braka prisutna u svim društvima:

monogamija i poligamija (poliginija i poliandrija).

 Poliginija se u oko 80% društava svijeta smatra

prihvatljivom, dok je poliandrija rijedak oblik, u samo

0,5% društava svijeta i često znači bratski brak.
 Razvoj obitelji usko je vezan s razvojem društva. Stoga

su upravo forme u kojima povijesno nalazimo obitelj

potvrda određene kulture društva na datom stupnju
razvoja.
 Primjeri poligamije/poliandrje i monogamije,

matrijarhata i patrijarhata, potvrda su utjecajnog mjesta

obitelji u društvu, promjene društva (moralnih i pravnih
normi) kroz promjene forme obitelji.
121
Alternativni stilovi života
 Komune – zajednički oblik življenja, slobodni spolni
odnosi i zajednička odgovornost za podizanje potomstva.
npr. hippie komune, Izraelski kibuci.
 Kohabitacija – odnosi se na zajednički život bez formalno
sklopljenog braka.
◦ (U Švedskoj je to primjerice gotovo opća pojava: 99% parova
živi zajedno prije braka).
Zakonodavstva nekih zemalja praktički izjednačavaju u
međusobnim pravima i brizi za djecu kohabitaciju s
brakom.
 Samačka domaćinstva

122
Samački život: alternativa braku
Privlačnost samačkog života Privlačnost bračnog života

Mogućnost uspješne karijere Ekonomska sigurnost

Spolna raspoloživost Redovit spolni život

Uzbudljiv stil života Usmjerenost na obitelj

Promjena i eksperimentiranje Sigurnost u osobnim odnosima

123
Funkcije obitelji
 Regulacija spolnog ponašanja
 Reprodukcija
 Socijalizacija (odgoj)
 Skrb, zaštita i emocionalna potpora (zaštita)
 Pridavanje društvenog položaja
 Ekonomska
 Religijska

124
Obilježja demokratske obitelji
 Emocionalna i spolna jednakost
 Uzajamna prava i odgovornosti u odnosima
 Suroditeljstvo
 Doživotni roditeljski ugovori
 Dogovorni autoritet nad djecom
 Obveze djece prema roditeljima
 Društveno integrirana obitelj

(Anthony Giddens, 1999.)

125
Promjene u suvremenoj obitelji
 smanjenje stope fertiliteta tj. prosječnog broja
djece u odnosu na broj žena u fertilnoj dobi; što
rezultira općim trendom smanjenja stope
prirodnog prirasta stanovništva
 opadanje broja sklopljenih brakova
 rastuća stopa razvoda brakova

126
Prirodni prirast stanovništva RH 1970.
– 2001.
25000

20000
1970
15000
1975
1980
10000
1985
1990
5000
1995
2000
0
2001
-5000

-10000

Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2003., str. 273.

127
Statistički podaci o brakovima u
Republici Hrvatskoj
Sklopljeni i rastavljeni brakovi u RH 1970. – 2000.

40000

35000

30000 1970.
25000 1975.
1980.
20000 1985.
15000 1990.
1995.
10000 2000.

5000

0
sklopljeni brakovi rastavljeni brakovi
Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2003., str. 170.
128
 Broj brakova u RH se smanjuje. 1980-tih bilo je
7,8 brakova na 1000 stanovnika, a 2000 5,0
brakova na 1000 stanovnika.
 Prosječna dob mladenke porasla je sa 22,8

godina u 1987. na 25,1 u 1997.

 Broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova: 1998. –

163,4; 1999. 156,5; 2000. – 200,7

 Od svih registriranih žrtava nasilja 37,5% žrtve su

nasilja u obiteljskom krugu, 47,9% incidenata

dogodilo se u žrtvinu domu.

129
Obrazovni sustav
 Rašireno je shvaćanje škole kao sredstva moći koja se
institucionalno nameće, kao sredstvo simboličkog nasilja ali i
kao sredstvo reprodukcije ideologije u društvu. (Cifrić, 1990.)
 Razvoj obrazovnog sustava, međutim, nije stvar političke

odluke, već niza utjecajnih faktora.

Faktori utjecaja na razvoj obrazovanja:
 Ekonomski

 Demografski

 Socijalni uvjeti
 Tehnološke inovacije
 Institucionalno uređenje
 Planiranje obrazovanja

130
 Za obrazovni sustav može se općenito reći kako
predstavlja sustav posredovanja kulture, znanja i
moći nekog društva.
 Također su škole i ogledalo socijalne stratifikacije

(različiti socijalni slojevi dobivaju različite “količine”

znanja, kulture i društvene moći).
 Škole mogu biti tretirane i kao posrednik u

reprodukciji socijalne nejednakosti.

 Obrazovanje može služiti u društvu i u svrhu

socijalne mobilnosti.

131
Naznake o stanju znanosti i
obrazovanja u Republici Hrvatskoj
 U našem je društvu uobičajeno reći kako su
obitelj, škola i crkva (institucionalizirana religija)
stupovi društva, njegove tradicije i kulture. Oni su
nositelji socijalizacije.
 Znanost je područje znanja i vrijednosti koje

pripada obrazovnom sustavu svakog društva.

 Obrazovni sustav stoga vrši sekundarnu

socijalizaciju pojedinca uvodeći a u svijet znanosti,

koji je sve složeniji pa je, samim time, i proces
obrazovanja sve duži i zahtjevniji.

132
Dostignuta razina obrazovanosti hrvatskog
stanovništva
Stanovništvo RH starije od 15 godina prema školskoj spremi i pismenosti

Popis 1971 Popis 1981 Popis 1991. Popis 2001. Popis 2011.
Ukupno 3 423 732 3 637 769 3 858 086 3 682 826 3 632 461
Bez škole i 17 % 13,5% 8,6% 7,3% 2,65%
1-3 razreda
OŠ
Potpuna OŠ 14,8% 19,2% 23,4% 32,9% 21,29%
Srednja 20,4% 28,3% 36,0% 47,0% 52,63%
škola
ukupno
Viša škola 1,4% 2,8% 4,0% 4,1% 5,83%
Visoka škola 2,2% 3,6% 5,3% 7,8% 9,69%
Nepismeni 9,7% 6,0% 3,0% - -
Nepoznato 0,6% 0,7% 1,5% 0,7% 0,16%
Izvor: www.dsz.hr 133
Funkcije obrazovanja
Prema funkcionalističkim sociolozima (R.K. Mertonu i T.
Parsonsu) obrazovanje ima bitne socijalne funkcije:
 Kulturne transmisije (prijenos kulturalnih obrazaca,

sekundarna socijalizacija)
 Socijalne integracije (društvena homogenizacija i

utvrđivanje zajedničkih vrijednosti)

 Osobnog razvoja (podučavaju vještine i znanja;

obrazovanje kao kapital)

 Selekcije (klasifikacija pojedinaca putem ocjenjivanja,

socijalizacijsko prihvaćanje nejednakosti)

 Inovativnosti (obrazovne instituciju ne posreduju

samo u prenošenju već i stvaraju novo znanje)

 Ostale latentne funkcije (za razliku od gore

navedenih manifestnih funkcija jedna od latentnih je

primjerice zbrinjavanje djece za vrijeme radnog
vremena roditelja) 134
Gospodarski sustav
 Sociologija ekonomije je sociološka disciplina koje je
predmet ekonomski procesi, pojave i ekonomsko
ponašanje ljudi promatrani kao socijalne činjenice.
 Ekonomija je socijalni proces koji alocira oskudne

resurse. Optimalna alokacija različito je shvaćena u

tržišnom gospodarstvu, za razliku od one u
centraliziranom.
 Ekonomske institucije (ili sustavi) su društvene

institucije čija je funkcija proizvodnja i raspodjela dobara i

usluga.
 Sociologe zanimaju društveni aspekti ekonomije: kako

ljudi rade, kako posao utječe na njihove živote, kako je

ekonomija povezana s ostalim oblicima društvenog života.
 Prema načinu na koji se alokacija resursa vrši razlikujemo:

društva prema razvijenosti, bogatstvu, slobodi.

135
Podjela rada
 Društvena podjela rada – podjela rada na sektore:
primarni (poljoprivreda, rudarstvo, ribarstvo),
sekundarni (industrija), tercijarni (uslužne djelatnosti),
kvartarni
 Tehnička (ili industrijska) podjela rada odnosi se na
konkretnu podjelu radnih zadataka u proizvodnji nekog
proizvoda.
 Predindustrijsko, industrijsko, postindustrijsko društvo
(informacijsko društvo, informacijski kapitalizam).
 Globalizacija, multinacionalne korporacije (MNK):
nova međunarodna podjela rada

136
MNK i nacionalne države
Ekonomska moć MNK i bruto nacionalni dohodak nekih zemalja (u mlrd $)

140

120 G. Motors
Danska
100
Exxon
Norveška
80
Ford
60 Turska
Shell
40 Poljska
Portugal
20

0
Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb. 2003., str.260.

137
 Pravni sustav
 Čovjekov je život uvijek vezan uz drugog čovjeka, uz
zajednicu.
 Ključne vrijednosti kojima se u ljudskoj zajednici težilo

na individualnoj razini jesu sloboda i pravednost.

Valja razlikovati slobodu kao apstraktni pojam, ideju
koja se postavlja kao teorijski cilj od konkretizaciji te
ideje kroz pravo (norme i zakone).
 Sustav normi kojim se reguliraju društveni odnosi

naziva se pravo.
 Zakoni su norme/pravila koje propisuje država kao

principe poželjnog ponašanja koje njeni građani moraju

slijediti.
 Gdje postoje zakoni, tamo je i njihovo kršenje

(kriminal).

138
 U predindustrijskim društvima glavni je zločin bio protivljenje,
omalovažavanje, ignoriranje vjere. Tu se društvo brinulo
(crkva, plemstvo) za sankcije (vješanje, spaljivanje, šibanje i
sl.) U isto vrijeme ubojstvo čovjeka i nije shvaćeno kao
ozbiljan zločin. npr. u patrijarhalnim obiteljima otac je imao
pravo života i smrti nad članovima svoje obitelji.
 U industrijskim društvima promijenila se kako priroda

kažnjavanja tako i sekularnost zakona. Kroz procese

socijalizacije mi smo danas naviknuti na konformizam, tj. na
slijeđenje socijalno prihvaćenih i zakonom legitimiranih
vrijednosti. U protivnom smo izloženi sankcijama. Danas je
glavni oblik kažnjavanja kroz institucije suda i zatvora.

139
 Pravo je moguće odrediti kao sveukupnost
društvenih pravila (zakona) koje je donijela i
sankcionirala država.
 Prinudni karakter prava je njegovo vanjsko

obilježje.
 Po svojoj unutrašnjoj naravi pravo je usmjereno

na izjednačavanje svih u pravima (pred zakonom),

ali i obvezama i odgovornostima. Na taj način
pravo doprinosi i učvršćenju postojećeg poretka,
pa i socijalne kohezije.

140
 Pravo polazi od društvene nejednakosti kao
pretpostavke (bila ona ekonomske, socijalne, političke
ili druge naravi), te zakonom nastoji regulirati
mogućnost promjene.
Na primjer:
 Mogućnost zakonitog bogaćenja,prava na rad, prava

na zdravstvenu zaštitu, prava na političku aktivnost,

itd.
 Država dakle putem prava daje ili oduzima legalitet

određenom ponašanju. Pravom se štiti socijalni

konsenzus, ali se isto tako kanalizira i socijalni konflikt.

141
 Sociološki je moguće promatrati pravni sustav kao
objektivnu zbilju koja počiva na institucionalizaciji i
legitimaciji.
1. Institucionalizacija je sustav tipiziranih shema, tj.
naviknutih postupanja. Ona podrazumijeva tipiziranje
akcije (djelovanja) i aktera, povijesnost i kontrolu.
Manifestira se samo u kolektivitetima.
2. Legitimacija nastupa poslije institucionalizacije i ima
zadaću institucionalnu zbilju učiniti objektivno
provodivom i subjektivno prihvatljivom. Legitimacija je
potvrda reda i zaštita naroda od anomije.

142
Socijalna stratifikacija
Na palubama Titanica klasa nije
značila samo vrstu kabine i smještaj –
bila je stvar života i smrti.
60% putnika prve, 36% putnika druge,
te 24% putnika treće klase preživjelo
je potapanje broda.

Udžbenik str. 243-262.

143
Socijalna stratifikacija
 U povijesti nije postojalo društvo potpune
jednakosti, premda su ljudi dugo sanjali o
egalitarnom društvu.
 Uz pojam društvene nejednakosti treba istaknuti
pojam socijalne stratifikacije.
 Ona se odnosi na postojanje uočljivih društvenih
skupina koje su rangirane jedna iznad druge na
temelju razlika u bogatstvu, ugledu i moći.
 Pripadnici iste skupine imaju podjednake
interese kao i svijest o zajedničkom identitetu.
 Povijesni su primjeri kastinsko društvo u Indiji, ili
europsko feudalno društvo.

144
 Klase i slojevi
 Danas je u kapitalizmu
gor dominirajuća društvena
nja stratifikacija izražena u
klasama i slojevima.
 Klase se uglavnom razlikuju
srednja na temelju distribucije moći i
bogatstva.
 Postoje gornje klase,
donja srednje i donje.
 Unutar svake od njih
moguće je razlikovati gornji,
srednji i donji dio klase.
145
Kriterij u određivanju broja klasa
E.O.Wright
nalazi 12 različitih klasa u
suvremenom društvu:
Vlasničke klase:
buržoazija, mali poslodavci,
sitna buržoazija
Nevlasnici (najamni):
Menadžeri, nadzornici
eksperti, eksperti koji nisu
manageri, polusamostalni
manageri, polusamostalni
radnici, polusamostalni
nadzornici, nesamostalni
manageri, nesamostalni
nadzornici, proletarijat
W.G.Runciman
razlikuje 7 klasa u britanskom
društvu na temelju ekonomske
moći. Ekonomska moć je
određena:
1. vlasništvom,
2. kontrolom (nad procesom
proizvodnje) i
3. samoostvarenjem na tržištu.
Ti su faktori oblikovali sljedeće klase:
4. Gornja klasa
5. Gornja srednja klasa
6. Srednja srednja klasa
7. Niža srednja klasa
8. Kvalificirana srednja klasa
9. Nekvalificirana radnička klasa
10. Potklasa
146
 D. Rossides W. Lloyd Warner

govori o 5 klasa prema svrstava klase u 6

razini njihova bogatstva: kategorija:
1. Najbogatija klasa 1. Visoka
2. Srednja
2. Viša srednja klasa
3. Niža
3. Niža srednja klasa od kojih se svaka još
4. Radnička klasa dijeli na višu i nižu
5. Donja ili niža klasa

147
 Socijalna mobilnost
= društvena pokretljivost

 označava količinu kretanja iz jednog

društvenog sloja u drugi.
 Uočljivo je npr. da se socijalna
mobilnost jako razlikuje u
industrijskim u odnosu na
predindustrijska društva.
 Industrijska su društva otvorena,
predindustrijska zatvorena.
 Status se u prvima postiže vlastitim
sposobnostima, u drugima je
naslijeđen.

148
 Prema A. Giddensu iz socijalne mobilnosti
sociologija uočava sljedeće:
 Ako je socijalna mobilnost niska, socijalna je
kohezija i klasna solidarnost visoka; razvit će se
posebna klasna supkultura i jaka klasna
identifikacija
 Iz društvene pokretljivosti mogu se uočiti životne
šanse pripadnika društva, koliko je klasno
porijeklo/prednost za životni uspjeh
 Moguće je vidjeti kako ljudi reagiraju na iskustvo
društvene pokretljivosti, prihvaćaju li je ili su
ogorčeni.

149
Vrste društvene pokretljivosti
Društvenu je pokretljivost
moguće proučavati kao:
 unutargeneracijsku

pokretljivost (promjena
statusa pojedinca u dva ili
više životna razdoblja) i
 međugeneracijsku

(uspoređivanje statusa
zanimanja roditelja i djece)

150
Također je moguće razlikovati
 horizontalnu mobilnost (jedna ili

više promjena mjesta života i rada

tijekom života) od
 vertikalne (koja može biti

izražena kroz uspon ili pad na

ljestvici uspjeha, a može biti
unutargeneracijska ili
međugeneracijska).

151
Primjer istraživanja
 Istraživanje koje je provela skupina
znanstvenika sa Oxforda 1972. u Engleskoj i
Walesu (Oxford Mobility Study) pokazuje
 da su najhomogenije donje klase manualnih

radnika (tu je međugeneracijska mobilnost

veoma mala).
 Pokretljivost prema vrhu zastupljenija je to

više što su klase višlje socijalno locirane.

 Individualizam je stoga najprisutniji u visoko

obrazovanim profesijama.

152
Da li je socijalna mobilnost opasnost za
stabilnost političkog poretka?
 F. Parkin vidi upravo suprotno: visoka stopa
ulazne pokretljivosti služi kao “politički sigurnosni
ventil”, ona pruža šanse ambicioznima iz nižih
klasa da poprave svoj životni položaj, no oni time
ne mijenjaju položaj klase iz koje dolaze.

153
  H. Wilensky i H. Edwards na
primjeru “skidera” (onih koji se
Gornja klasa
●
kližu dolje u radničku klasu)
pokazujući da se ne poistovjećuju
s klasom u koju propadaju, već se
Srednja klasa
● drže konzervativno svoje klase u
SKIDERI
koju se nadaju s vremenom vratiti.
●

 Dakle niti oni koji se uspinju niti oni

koji propadaju ne predstavljaju

Donja klasa
opasnost za stabilnost socijalnog
●

poretka.

154
P.L. Berger
 stratifikaciju vidi kroz klasni sustav koji živi u
suvremenom kapitalizmu.
 Mjesto na socijalnoj ljestvici donosi tri vrste
prednosti: privilegij, moć i ugled.
 Klasa je skupina koja izvodi svoj privilegij iz
svoje uloge u proizvodnom procesu, a
obilježavaju je zajednički interesi i
zajedničke kulturalne značajke;
 klasno društvo je ono u kojem je klasa
dominantna forma stratifikacije.

155
Obrazovanje kao sredstvo mobilnosti
 U industrijskom društvu je klasa potisnula
sve ostale oblike stratifikacije društva. Jer, u
kapitalizmu “novac najglasnije govori”, a ne
“porijeklo, obiteljska tradicija, osobna čast”.
 Međutim polazna točka socijalne mobilnosti

nije klasa već obitelj. U njoj se rađaju želje

za popravljanjem položaja novih generacija.
To najčešće ide kroz visoko vrednovanje
uloge obrazovanja.
 “U svim razvijenim industrijskim društvima

obrazovanje je postalo daleko najvažnije

sredstvo mobilnosti prema gore”.

156
 P.L.Berger uočava specifičan klasni sukob u
suvremenm zapadnom društvu:
riječ je o sukobu dviju srednjih klasa – strare
(koja se bavi proizvodnjom i distribucijom
materijalnih dobara i usluga) i nove (koja se
bavi proizvodnjom i distribucijom simboličkog
znanja).
 Nova klasa onih koji imaju znanje u zapadnim

društvima, glavni je antagonist kapitalizma.

157
Klase u RH
 Istraživanja stratifikacije tek su u povojima
 nakon promjene društvenog i državnog sustava

slojevi i klase hrvatskog društva još se nisu

“slegli”.
Gornj
a
Srednj
klasa
a
klasa

Donja
klasa

Stratifikacija hrvatskog
društva

158
Klase u RH do 1990.
 U razdoblju socijalizma unatoč nominalnoj ideološkoj
egalitarnosti, glavni kriterij pripadnosti klasi bio je
sudjelovanje u političkom odlučivanju, pa bismo mogli
reći da je pripadnost vladajućoj partiji bila glavno
određenje “više” klase i glavno sredstvo mobilnosti one
“niže” klase, koja se sastojala od fizičkih radnika,
seljaka i nezaposlenih.
 Srednja klasa se sastojala od “tehnokrata” (tj. inžinjera i
managera) koji nisu bili izravno uključeni u političko
odlučivanje i “inteligencije” – obrazovanjih stanovnika,
profesionalaca, profesora, nastavnika i sl. Bila je izvor
regrutacije za “političku klasu” ili nomenklaturu.
 Tom sloju (ili nešto nižem) možemo pripisati ostatke
buržoazije”, pojedince koji nisu bili skloni režimu, ali koji
su po svojim građanskim aspiracijama, ili po reziduama
naslijeđenog vlasništva iz prethodnog režima, oblikovali
tanak i vrlo krhak sloj nestrukturirane inteligencije.

159
Klase u RH nakon 1990.
 Od uspostave državnosti i promjene režima,
glavni kriterij klasne pripadnosti sve više
postaje bogatstvo.
 Međutim, kako novostečeni bogatstvo novih
skorojevića još nije preraslo u prepoznatljiv
sustav vrijednosti “više klase” (ili se te
vrijednosti kose s vrijednostima bivše više ili
srednje klase), na percepciju vlastite klasne
pripadnosti ili statusa još uvijek najčešće
utječe percepcija o političkoj moći
pojedinaca na vlasti ili ugled profesionalnog
statusa.
 S vremenom međutim možemo očekivati da
će se nove klase u RH početi podudarati s
ranije spomenutom klasnom podjelom D.
Rossidesa.

160
Kultura i društvo
Kultura lat. colere – nastanjivati, uzgajati, štititi,
štovati.
Svako društvo ima određeni osobit način života koja
određuje prihvatljive i zahtijevane načine mišljenja,
djelovanja i osjećanja.

Udžbenik str. 305-322.; 425-441.

161
Kultura i društvo
 Društvo je sistem međuodnosa koji povezuju pojedince.
 Niti jedna kultura ne postoji izvan društva, kao što niti
jedno društvo ne postoji bez kulture.
 Govoriti o kulturi vrlo je zahtjevno ako se ne definiraju
granice u koje želimo smjestiti taj pojam.
 Kultura u najširem smislu odnosi se na sve što je djelo
društva i čovjeka:
 materijalno i duhovno stvaranje
 navike i vrijednosti života
 komunikacija
 religija, vjerovanja
 tradicija, običaji

162
Ralph Linton
 Kultura je “socijalno nasljeđe“.
 Kultura jednog društva je način života njegovih

pripadnika; zbirka ideja i navika koje oni uče,

dijele i prenose iz pokoljenja u pokoljenje.
 Kultura se može shvatiti kao “nacrt za življenje”;

kao osnova komunikacije i suradnje, na njoj se

bazira zajednički život.

163
 Kulturom se postavljaju okviri prihvaćenog načina
ponašanja za članove nekog određenog društva.
 Kulture se razlikuju i mijenjaju od jednog društva do drugog.

 Univerzalni nositelji kulture su:

1. ljudi sa svojim stečenim i naučenim ponašanjem,

navikama, vještinama, sposobnostima, sjećanjima i
mitovima, znanjima, vjerovanjima, prosudbama.
2. objekti: materijalni predmeti koje su obradili i stvorili ljudi –
oruđa, oružja, naprave i strojevi, sredstva, potrošna dobra,
knjige i umjetnička djela, sustavi prijenosa informacija…
3. djelatnosti: načini ponašanja, stilovi i tehnike izražavanja,
jezik i mreže komuniciranja

164
Opće značajke kulture
 Kultura je temeljena na simbolima. Simboli su bitni
kao mehanizam za spremanje i prenošenje velikih
količina informacija koje čine kulturu.
 Kultura je naučena i njeno prenošenje ne ovisi o
biološkom nasljeđu. Njeno prenošenje obavlja se
procesom socijalizacije.
 Kultura je zajednička članovima nekog društva ili
grupe, ona je kolektivna značajka. Minimum
konformnosti osigurava se procesom socijalne
kontrole.
 Kultura je kumulativna, odnosno usmjerena ka
stalnom rastu, širenju i dodavanju novih elemenata.
 Kultura se neprestano mijenja. Niti jedna kultura nije
statična i fiksna – u njoj se stalno događaju promjene.

165
Komponente kulture
 Simboli su bilo koji fenomen kojemu je društveno tj.
kulturno pripisano određeno značenje. Simboli su otvoreni i
produktivni, te za razliku od znaka mogu poprimiti novo ii
čak nekoliko različitih značenja.
 Jezik je najbitnija komponenta ljudske kulture.
 U kulturi treba razlikovati vrijednosti i norme koje se
poštuju, te materijalna dobra koja su stvorena:
 vrijednosti su apstraktni ideali (npr. dobro, pravednost,
istina...)
 norme su određeni principi, pravila koja se moraju poštivati
(npr. monogamija, zabrana incesta, kanibalizam i sl.)
 Rituali su načini izražavanja središnjih vrijednosti i bitnih
tema nekog kolektiva i grupe.

166
Vrste kulture
 Visoka kultura kultura je duhovne elite, npr. opera, klasična glazba,
slikarstvo, kazalište i sl.
 Pučka (narodna) kultura pripada običnom svijetu, puku, autentična
je kultura običnog naroda, pripada predindustrijskom vremenu
 Masovna kultura proizvod je industrijskog društva i masovnih
mediju koju troši, konzumira puk: filmovi, turizam, TV serije.
 Popularna kultura odnosi se na svaki kulturni proizvod koji ima
podršku u velikom broju ljudi; filmovi, glazba i sl., no za razliku od
mass kulture kojoj se često odriče bilo kakva vrijednost neki smatraju
da ima umjetničku vrijednost.
 Supkultura odnosi se na navike i stil života određenih skupina u
društvu. Grupa uspostavlja osobit “kulturni otok” djelujući na način
koji ih razlikuje od drugih i daje im osjećaj grupnog identiteta. Npr.
Amiši, Kineska četvrt, Mala Italija, supkultura nogometnih navijača i
sl.
 Kontrakultura odnosi se na društvenu grupu čije se vrijednosti,
norme i stil života nalaze u potpunom raskoraku i proturječju s
kulturom šire društvene zajednice. Njeni članovi kritiziraju i odbacuju
mnoge standarde šire kulture. Neke su i revolucionarne po svom
karakteru. Npr. hippies, punkeri,neki antiglobalistički društveni
pokreti.
167
Masovna kultura u SAD
 Američki autor M. Berman ističe da su mediji
oblikovali masovni ukus kod publike koja
očekuje senzacionalizam i trivijalnost (općenito
stil izvještavanja CNN-a).
 U isto vrijeme porazni su podaci da 60%

odraslih amerikanaca nikada nisu pročitali niti

jednu knjigu, 50% ih vjeruje u NLO, 40% ih ne
može na zemljopisnoj karti naći Japan i sl.

168
Kulturne razlike
 Kulturne razlike odražavaju civilizacijski razvoj.
 Društva Zapada, npr. razlikuju se prema
normama kulture od društva Dalekog Istoka.
 Unutar iste kulture mogu postojati manje
supkulturne zajednice (npr. različite religijske
zajednice)
 Unatoč uvažavanju kulturnih razlika u
suvremenosti još je uvijek prisutan
etnocentrizam.

169
Etnocentrizam i kulturni relativizam
 Etnocentrizam je subjektivan odnos prema vlastitoj
kulturi, privilegiranje vlastite kulture. Pripadnici
određene kulture mjere prema vlastitoj kulturi
bliskost druge kulture s obzirom na određena
obilježja (vjera, jezik, tradicija, povijesno nasljeđe...)
 Rezultat etnocentrizma može biti i ksenofobija.
 Pojam kulturnog relativizma odnosi se na
promatranje dijela kulture sa stajališta te kulture.
Takav pristup kulturi ne pita je li neka značajka
kulture moralna ili ne, nego kakvu ulogu ima u
kulturi društva.

170
Kulturna univerzalnost
 Kulturnu univerzalnost čine prepoznatljive forme
obiteljskog sistema, incestuozne zabrane, braka,
religijskih obreda, ljudskih prava i sl.
 Društva Zapada tako u posljednja dva stoljeća razvijaju
kulturu koju obilježavaju:
 Superioran ekonomski rast
 Razvijanje visoke tehnologije
 Političko jedinstvo
 Vojna snaga
 Neoliberalna ideologija demokracije i slobode

171
 Virtualna kultura
 Suvremenu kulturu obilježava novi
komunikacijski sustav koji virtualnu
stvarnost pretvara u neposredno iskustvo.
 Riječ je o komunikacijskom sustavu
temeljenom na digitaliziranoj elektroničkoj
proizvodnji, distribuciji i razmjeni signala.
 Takav sustav unosi duboke promjene u
društvene odnose zasnovane na
tradicionalnim načinima komunikacije.
 Tako religija, moral, autoritet, tradicionalne
vrijednosti i politička ideologija ostaju izvan
elektroničke mreže komunikacije i gube
svoju moć utjecaja.

172
Socijalizacija
 Kultura živi kroz socijalizaciju i komunikaciju
 Socijalizacija je proces u kojem svaki pojedinac
uči stavove, vrijednosti i ponašanja koja su
svojstvena kulturi kojoj pripada.
 Socijalizacijom pojedinac postaje svjesnim
članom društva.
 Već je staro grčko određenje čovjeka kao zoon
politikon jasno odredilo temeljnu crtu ljudske
prirode – društvenost.

173
Tipovi socijalizacije
 Primarna socijalizacija – ostvaruje se u prvim godinama života i
odvija se uglavnom u krugu obitelji
 Sekundarna socijalizacija – započinje u kasnijem djetinjstvu u
interakciji izvan obiteljskog kruga – vrtić, škola…
 Anticipativna socijalizacija – usmjerena je prije svega na usvajanje
buduće uloge neke osobe
 Razvojna socijalizacija – u trenutku preuzimanja nove uloge
pojedinac se prilagođava novim okolnostima, usvajajući nove uloge
napuštamo stare. Obredi prijelaza – maturalne zabave, vjenčanja i sl.
 Obrnuta socijalizacija – primjer imigranata ili generacijskog
razlikovanja u znanju računalne tehnologije ili promjena u pop kulturi.
 Resocijalizacija – učenje potpuno novih obrazaca ponašanja,
ponekad posve suprotnih od ranije naučenih. Invalidnost, zatvori,
logori, samostani – totalne institucije.

174
 Čimbenici socijalizacije
Socijalizacija tijekom životnih faza

odrastanje
grupa
obitelj vršnjaka škola

univerzalizam
partikularizam odraslost

brak roditeljstvo posao građanin

175
Društveno kretanje i društvene
promjene
Tempo društvenih promjena stalno se ubrzava tako da
danas, zaista sa sigurnošću možemo reći kako u
svijetu “samo mijena vječna jest”.

176
Pojam i vrste društvenih pojava

 Društvena pojava je povezano djelovanje ljudi koje se

učestalo ponavlja i pritom izaziva određene posljedice u
smislu utjecaja na druge pojave i na društveno kretanje.
 Društvo je složen sustav mnogobrojnih društvenih
pojava.
 Društvene pojave dijelimo na:
1. Društveno korisne i
2. Društveno štetne pojave

177
Društveno korisne pojave
U društveno korisne pojave ubrajamo:
 Biološku reprodukciju društva

 Materijalnu proizvodnju

 Materijalno i duhovno stvaralaštvo

 Društvene tvorevine

 Odgoj

 Obrazovanje i dr.

178
Biološka reprodukcija i materijalna
proizvodnja
Opstanak čovjeka i njegova društva postao je presudno ovisan od
materijalne proizvodnje i produktivnosti rada. Uloga znanosti,
tehnike i tehnologije u proizvodnji postala je nezamjenjiva.
Proizvodnja je egzistencijalna društvena pojava utoliko više što
ne samo da osigurava minimalne egzistencijalne uvjete, već i
zato što od nje značajan broj ljudi živi u uvjetima relativnog
izobilja.
Brojčani porast ljudi ne podrazumijeva samo biološku stranu
reprodukcije jedinki koje čine društvo već istodobno podizanje
čovjeka na razinu društvenog bića.
Čovjek je samo svojom biološkom stranom prirodno biće. Sve
drugo što ga u biti čini čovjekom i razlikuje od životinjskog
svijeta on dobiva živeći u društvu. Proizvodnju u širem smislu
zato treba shvatiti kao društveni proces “očovječenog čovjeka” i
civiliziranog društva.

179
Materijalno i duhovno stvaralaštvo
Pod društvenim stvaralaštvom podrazumijevamo stvaranje novih
vrijednosti i novih tvorevina, kojim svaka individua i generacija ljudi
daje svoj prilog ukupnom razvitku društva u progresivnom smjeru.
Društveno stvaralaštvo možemo uvjetno podijeliti na:
 Materijalno i
 Duhovno

Materijalno stvaralaštvo podrazumijeva stvaranje novih materijalnih

dobara, kojima čovjek oplemenjuje prirodu i daje joj svoj ljudski
smisao i pečat, a duhovno stvaralaštvo znači obogaćivanje duhovne
strane života onim vrijednostima koje život čine sretnijim i duhovno
bogatijim
Za istinsko duhovno stvaralaštvo moraju postojati prijeko potrebni
društveni preduvjeti:sloboda stvaralaštva, javnost rada, ljudska
prava i demokratski odnosi.

180
Odgoj i obrazovanje
Odgoj je takav proces u kome stariji svjesno utječu na mladu generaciju kako
bi prenijeli na nju svoje iskustvo i znanje i time kod nje stvorili određene
vještine i navike potrebne za održavanje u životu.
Odgoj je takav proces u kome se kultivira i socijalizira pojedinac, sve do
potpunog usvajanja društva i njegove kulture.
Tri su najvažnija subjekta odgoja: obitelj, škola i vršnjaci. To su tri činitelja što
imaju presudan utjecaj na formiranje pojedinca.
Obrazovanje je proces institucionalnog prenošenja društveno formiranih
znanja na pojedinca.
Osnovni mu je cilj “stjecanje znanja potrebnog za obavljanje onih društvenih
funkcija kojima će se netko baviti kao svojom strukom”
Primarni je cilj odgoja socijalizacija i kultivacija ličnosti, osobito sa stajališta
učenja etičkih i drugih društvenih pravila.
Obrazovanje ima primarno za cilj učenje i usvajanje općih i stručnih znanja.

181
Funkcije obrazovanja
 Obrazovanje pridonosi odgoju, kultivaciji i socijalizaciji pojedinca
 Obrazovanje priprema pojedinca za određeno zanimanje, odnosno
profesiju
 Obrazovanje bitno određuje status pojedinca koji je izuzetno važan
za njegov individualni i društveni položaj
 Obrazovanje pospješuje društvenu podjelu rada
 Obrazovanje pridonosi održavanju, prenošenju i razvijanju sustava
društvenih vrijednosti. Ono osobito razvija vrijednosti jednakosti
šansi i postignuća za sve pojedince u društvu.
 Obrazovanje bitno pridonosi razvijanju gospodarstva i ekonomskom
prosperitetu društva
 Obrazovanje bitno pridonosi homogenizaciji i stabilizaciji društvenog
sustava u cjelini

182
Društveno štetne pojave
U društveno štetne pojave ubrajamo:
 Društvene sukobe
 Asocijalna društvena ponašanja:
 Kriminalitet
 Alkoholizam
 Narkomaniju
 Prostituciju
 Skitništvo
 Prosjačenje i sl.

183
Društveni procesi
 Ako se društveni proces shvati kao “povezano
djelovanje ljudi, odnosno njihovih radnji, akata
ponašanja” onda su društveni procesi ona
osnova na kojoj nastaju sve društvene pojave.
 Cjelokupan život sastoji se iz nesagledivog
mnoštva prostih i složenih procesa.
 Postoje brojne vrste društvenih procesa.

184
Vrste društvenih procesa
 Materijalni i idejni
 Stvaranja i razaranja
 Suradnje i sukoba
 Pojedinačni i društveni
 Prosti i složeni
 Voljni i stihijski

185
Društveni odnosi
 Društveni odnos u širem smislu znači povezano
djelovanje ljudi, pri čemu se mijenja ponašanje svakog
učesnika odnosa i proizvodi neka promjena u svijetu.
 Odnositi se međusobno mogu ljudi kao pojedinci, tada je
riječ o individualnim odnosima.
 Međutim postoje i odnosi između društvenih skupina,
takvi su na primjer, međunacionalni odnosi.
 Društveni odnos najčešće u sebi sadrži nakanu da se na
drugoj strani proizvede određena posljedica.

186
Društveni odnosi
Mogu biti:
 Prijateljski i neprijateljski
 Skladni i poremećeni
 Trajni i trenutni
 Proizvodni i neproizvodni
 Eksploatatorski i neeksploatatorski
 Dopušteni i nedopušteni

187
Evolucija i revolucija
 Evolucija je trajan oblik društvenog kretanja kada se društvo razvija
kroz postupne kvalitativne i kvantitativne promjene u jednom dugom
vremenskom razdoblju.
 Evolucija nije jednosmjerni razvitak bez potresa, oscilacija i
cikličkog kretanja.
 Revolucija je bitno različit oblik društvenog kretanja. Ovdje se radi o
radikalnoj kvalitativnoj promjeni stanja nekog društva, koje se
događa u kratkom vremenskom razdoblju.
 Politička revolucija
 Socijalna revolucija podrazumijeva dublje promjene samog načina
proizvodnje i proizvodnih, prvenstveno vlasničkih odnosa nad
sredstvima za proizvodnju.

188
Društvena interakcija
 Interakcija podrazumijeva međudjelovanje, međuodnošenje
pojedinaca ili skupina u društvu. Ona se sastoji od međuigre naših i
akcija drugih pojedinaca u društvu.
 Interakcija pojedinca
 Pojedinac se rađa i živi u stanovitoj skupini. Skupina i pojedinac,
bez sumnje, imaju zajedničke interese, jer ne mogu jedno bez
drugoga.
 Skupna interakcija
 Sve društvene procese do kojih dolazi u domeni skupne interakcije
možemo sistematizirati u dvije osnovne skupine, i to:
 Procesi suradnje i
 Procesi sukoba

189
Procesi suradnje
Najčešće se očituju u tri vida:

 Kooperacija je oblik suradnje na postizanju zajedničkog

cilja.
 Akomodacija je oblik suradnje kada se jedna asocijalna
skupina prilagođava drugoj.
 Asimilacija se javlja kao nastavak akomodacije, kada se
prihvaćena socijalna skupina potpuno identificira novom
sredinom.

190
Procesi razdvajanja
Kao oblik skupne interakcije najčešće se javljaju:
 Takmičenje
 Konflikt
 Rat

191
Vrste ratnih sukoba
 Pravedni i nepravedni rat (?!)
 Obrambeni i napadački rat
 Lokalni, regionalni i svjetski ratovi
 Građanski i međudržavni

192
Društvene promjene
 Kao rezultat društvenog kretanja nastaju određene
društvene promjene koje su rezultat svjesnih i
planiranih procesa.
 Društvena promjena naziv je za temeljnu promjenu

obrazaca kulture, strukture i društvenog ponašanja u

nekom razdoblju.
 Okoliš, stanovništvo, invazije i ratovi, kulturni procesi,

strukturalni procesi te ideje najčešći su pokretači,

odnosno izvori društvenih promjena.
 Demografske i ekološke promjene, te urbanizacija

temeljne su društvene promjene novog doba.

193
 Poželjne i nepoželjne društvene
promjene
Nepoželjne društvene
Poželjne društvene promjene
promjene
 Razvitak  Nazadovanje
 Modernizacija  Stagnacija
 Znanstveno tehnička
 Društvena kriza
revolucija

194
 Jedan svijet:
etika globalizacije
Jedna atmosfera, jedna ekonomija,
jedno pravo, jedna zajednica…bolji
svijet
 Globalizacija i njeni procesi
 Odnos globalizacije, gospodarstva i
etike danas počiva na tri temeljna
problema:

 1. socijalna kriza
 2. kriza sustava rada
 3. ekološka kriza

 Navedeni problemi rezultiraju

potiskivanjem etike i politike u korist
globalizma koji je ideološki ukorijenjen
u gospodarskom liberalizmu.
 Globalizacija
 Pojam globalizacije danas je postao
najupotrebljavljavaniji prefiks kada se
govori o gospodarstvu, politici,
ekologiji i kulturi uopće.
 Globalizacija kao fenomen prisutna je

već u 16. i 17. st. S otkrićima Južne

Amerike i Afrike. Ona je tada bila
shvaćena kao zaokruživanje znanja o
svijetu, različitim kulturama i
narodima.
Globalizacija počiva na:
 Homogenizaciji tržišta i proizvodnje
 Slobodnom kretanju kapitala putem elektronskog

bankovnog sustava
 Unificiranju kulture (npr. Coca – cola, McDonald’s, jeans,

engleski jezik, osobna računala, mobilni telefoni)

Pojam globalno selo označava povezanost svijeta
suvremenom tehnologijom u nedjeljivu cjelinu,
podređenost lokalnih kultura globalnoj, lokalnih političkih
interesa globalnim. (U. Beck)
 Globalno gospodarstvo
 Stvara temeljni jaz između nacionalnih
političkih institucija i njihove politike i
međunarodnih gospodarskih sila koje sve
žele kontrolirati.
 Umjesto svijeta koji obilježavaju
nacionalne politike, nastao je svijet
globalnog gospodarstva, “svijet u kojem
izvannacionalne geoekonomske sile
diktiraju nacionalne gospodarske politike.”
 S internacionalizacijom, nacionalne vlade
gube mnoge od svojih tradicionalnih
instrumenata gospodarske kontrole”

(Lester C.Thurow)
Učinci globalizacije
Pozitivni
 Stvaranje multipolarnog
svijeta
 Razmjena informacija u
medicini, odgoju i
znanostima
 Razvoj i stvaranje novih
radnih mjesta u
nerazvijenim područjima
 Brzina komunikacije
 Jačanje svijesti o
zajedničkoj odgovornosti
za prirodu
Negativni
 Rast nezaposlenosti
uslijed primjene visoke
tehnologije
 Širenje siromaštva i
produbljivanje
nejednakosti
 Politički interesi
globalizacije često su
ispred humanih
 Jačanje individualističke
svijesti na štetu
zajedništva
Posljedice globalizacije
 Međunarodna podjela rada
 Pojava novih jezgara gospodarskog

razvoja svijeta
 Značajna uloga ne – državnih

aktera
 Promjene u globalnoj okolini
 Porast značaja i uloge medija
Ključni razlozi
protivljenja globalizaciji
 Okupacija zemalja u razvoju
 Korporacijski kapitalizam
 Slobodna trgovina
 Nametanje kriterija bogatih
zemalja i multinacionalnih
kompanija
 GMO
 Uništavanje okoliša
 Ograničavanje suvereniteta
pojedinaca
 Antiglobalizacijski pokreti u
svijetu
 Od strane nevladinih organizacija u
svijetu globalizacija je
okarakterizirana više kao negativan,
nego kao pozitivan proces.
 Posebno su na meti kritike MMF,
WTO i Svjetska banka
 Čine ih: sindikati, nevladine udruge,
udruge za -zaštitu prirode,
feminističke udruge, udruge za
zaštitu prava životinja, udruge
manjinskog stanovništva i dr.
 MNK i nacionalne države
Ekonomska moć MNK i bruto nacionalni dohodak nekih zemalja (u mlrd $)
140

120 G. Motors
Danska
100
Exxon
Norveška
80
Ford
60 Turska
Shell
40 Poljska
Portugal
20

0 Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb. 2003., str.260.

204
MNK i nacionalne države
 500 najvećih multinacionalnih kompanija kontrolira 42%
svjetskog bogatstva s tendencijom rasta.
 51% najvećih svjetskih ekonomija čine MNK, a 49%
države.
 Ukoliko izuzmemo 9 najbogatijih država po BDP (SAD,
Japan, Njemačka, Italija, V. Britanija, Brazil, Kanada i
Kina), 200 najbogatijih korporacija je ekonomski moćnije
od ostatka svijeta (182 države).
 MNK drže oko 90% tehnologije i patenata, te su uključene
u 70% svjetske trgovine, a više od ½ navedene trgovine
odvija se unutar jedne te iste multinacionalne korporacije.
Detaljnije V.: Šimleša, D., Snaga utopije, Što čitaš?, Zagreb,
2005., str. 137-138.
 Globalno društvo =
feudalno društvo?
Ukoliko globalno društvo
promatramo u umanjenom mjerilu
kao društvo od sveukupno 100
stanovnika:
 1 ima sveučilišnu diplomu
 1 ima računalo
 50 je neuhranjenih
 70 nepismenih
 80 živi u nastambama bez osnovnih

uvjeta stanovanja
 6 osoba posjeduje 60% ukupnog

bogatstva
Društvene norme i pravila
ponašanja
“Savjest je osobni izričaj samosvjesnosti odnosa
pojedinca i društva. Prihvaćanje društvenih normi
“iznutra” predstavlja najbolji odnos prisile i
stabilizacije društvenih odnosa.”

207
Potrebe i oblici reguliranja
društvenih odnosa i procesa

S obzirom na kompleksnost
društvene stvarnosti možemo
reći kako je svako društvo
obilježeno je s dva osnovna
oblika društvenih odnosa i
procesa:

 Konfliktni
 Kooperativni

208
Što je društvena norma?
 Pravilo, naputak, propis za
ponašanje i djelovanje ljudi u
društvu, društvenim skupinama i
skupinama između sebe.
 Potreba za reguliranjem
društvenih odnosa i ponašanja
putem državne sile proizlazi iz
želje i potrebe za harmoničnim i
skladnim suživotom pojedinaca i
skupina.
 Uspostava pravila i normi
ponašanja bitno je obilježje
ljudskoga roda.
209
Tri funkcije normi i
pravila
 Zaštita sustava društvenih
vrijednosti
 Održanje društvenog poretka
 Omogućuju progresivan

društveni razvoj

210
Sustav nepisanih i
neobjavljenih pravila
Moral
je sustav društvenih normi u
kome su obuhvaćeni oni propisi
društvenog ponašanja koji
određuju koja je vrsta ponašanja
dobra, a koja zla s gledišta
dotične društvene skupine.

211
 Vrijednosti
 Vrijednosti su javna dobra u
sferama morala, religije,
umjetnosti, tehnike.
 Vrijednosti su sve ono što uz
temeljna dobra određena zajednica
uzima kao ključno za svoj opstanak
pod onim vidikom toga opstanka koji
sama drži relevantnim.
 Vrijednosti su dakle dodatna dobra
koja se tiču ne samo opstanka
određene društvene zajednice, nego
i načina i kvalitete tog opstanka.
 Moral
Religija,
umjetnost

Tehnika,
ekonomija,
pravo,
politika

VRIJEDNOSTI
 Moral
 Pod pojmom moral
podrazumijevaju se rutinirani
oblici ljudskog djelovanja
pod vidikom njegove
vrijednosti kao dobre ili
loše.
 Moral je rezultat napetosti

između dvije prisile:

1. kaže djeluj (Bez obzira na sve
relevantne okolnosti)
2. kaže ne šteti (o obzirom na
sve relevantne okolnosti
 Moral
 je sustav društvenih normi u kome
su obuhvaćeni
 oni propisi društvenog ponašanja
koji određuju koja
 je vrsta ponašanja dobra, a koja
zla s gledišta dotične društvene
skupine.
 Obilježje morala je:
relativnost i neispisanost
 Moralni sukobi
 Moral nekog društva može se mijenjati i
pod izvanjskim utjecajima, primjerice pod
utjecajem neke druge kulture i njezinih
moralnih vrijednosti i pravila.
 Moguće je da se dogodi i sukob moralnih
pravila nekog društva i savjesti nekog
pojedinca, što isto može dovesti do dvojbi
o postojećim moralnim pravilima i potrebi
za njihovim ispravljanjem.
 U svakom slučaju, moral je društvena
činjenica, sklona promjenama, ali ipak
stalno prisutna u svakom društvu.
 Sociobiologija i
antropologija o moralu

 Naznake moralnog ponašanja kod

životinja: sisavci, ptice,slonovi, vukovi
(roditeljska skrb, zajedno se štite od
neprijatelja, traže hranu, posvajaju
siročad i sl.)
 Bušmani (Kalahari pustinja) – “Ne daje
se meso čovjeku koji ima punu zdjelu!”
Razmjena dobara nije samo ekonomski
nego i moralni čin.
 Čitaj str. 47-48.
 Tri elementa morala
 Moralna norma (pravilo prema
kojemu se treba ponašati u skladu s
postojećim moralom)
 Moralni sud (prosuđivanje nekog

čina, zauzimanje pozitivnog ili

negativnog stava)
 Moralna sankcija (kazna koju društvo

ili pojedinac izriču prekršitelju

moralne norme)
 Religije i etika
 Kršćanska, islamska, židovska i
budistička etika.
 Svaka od religijskih etika postavlja

svoja pitanja o moralnom životu i

daje, unatoč velikim sličnostima s
drugima (primjerice gotovo
sveprisutno “zlatno pravilo”), svoje
specifične odgovore na moralna
pitanja.
 Ne čini drugome ono što ne želi da

drugi čini tebi .

 Kriza morala?
Kriza odnosa pojedinca i društvenih skupina
prema moralnim normama rezultira upitnošću
morala uopće.

Kriza morala ima svoje korijene u pet elemenata:

 Opća kriza društva (ekonomska, politička,
socijalna)
 Utilitarizam (korist kao osnovno načelo
moralnog djelovanja) i konzumerizam
 Homo duplex ili dvostruki moral (podvojenost
modernog čovjeka koji jedno misli, a drugo radi)
 Odbacivanje starih, a nepostojanje novih
moralnih pravila
 Propusti u odgojno – obrazovnom sustavu
Postoji li univerzalni
moral?
 Moral je relativna stvarnost (što je
nekada bilo ispravno danas više
nije i obrnuto)
Postoji li općeljudski moral?
 Da bi postojao moraju postojati

univerzalne vrijednosti (koje će

vrijediti uvijek i svugdje)
 Očito postoji opći moral (kao sustav

općevažećih moralnih normi)

 Obilježje morala je sukladno tomu:

relativnost i neispisanost
221
Običaji
 Običaj je propis lokalnog karaktera
 Običaj je sustav normi dugotrajnog

ponašanja ljudi koji se smatra

obveznim u određenim prilikama
 Običaj je snažan društveni propis

koji svoju snagu ima u: postanku

lokalnih normi, dragovoljnom
prihvaćanju i dugotrajnom
ponavljanju.

222
Običajno pravo
 Sustav običajnih normi može se
razviti u tzv. običajno pravo
 Običajno pravo je skup običaja koji u

nekoj sredini dobije pravnu snagu

 Postoje i specifične sankcije za

kršenje običajnog prava, a to su

najčešće:
- ogovaranje,
- namjerno izbjegavanje,
- i prijezir.

223
 Navike
 Karakteristične su više za
pojedince nego za društvene
skupine
 Nastaju dugotrajnim

ponavljanjem
 Nema obveze kao kod običaja,

time nema niti sankcija

 Navike se više tiču privatnog

života

224
Etika
grč. ethos=običaj
lat. mos, moris=pravilo

 Filozofska disciplina čiji je objekt

proučavanja ljudsko djelovanje i norme
po kojima se usklađuje
 Pojam se prvi puta pojavljuje kod
Aristotela (u djelu “Nikomahova etika”)
 U širem smislu podudara se s
“filozofijom prakse” koja želi zahvatiti
voljno ljudsko djelovanje
 Uključuje sve ljudske odrednice i
vrijednosti koje se odnose na ljudsku
volju i djelovanje

225
Definicija etike
 Etika je skup načela i pravila
koja postavlja neka zajednica ili
pojedinac i prema kojima se neki
postupci ocjenjuju kao dobri ili zli
ili moralno indiferentni.
 Ukupnost načela, normi i pravila
o ponašanju ljudi što ih
uspostavlja neka zajednica ili
društvo za svoje članove i
kojima se moralno prosuđuje
njihovo ponašanje.

226
Društvena kontrola i
devijantnost
Devijantnim nazivamo ono ponašanje koje je drugačije
od uobičajenoga, od onoga koje se očekuje u društvu
prema društvenim normama i situacijama.
Devijante označujemo u svakodnevnom govoru kao
huligane, marginalce, čudake i sl.

227
Pojam društvene
kontrole
 Društveni sustavi razvijaju
mnogobrojne mehanizme da bi
osigurali trajnu
intergeneracijsku transmisiju
kulturalnih obrazaca.
 Nezamislivo je društvo u kojem

ne postoje oblici društvene

kontrole, norme koje
ograničavaju i usmjeruju
ponašanja ljudi, mehanizmi
kojima se pojedinac podvrgava
društvu.
228
 Prenošenje kulturnih obrazaca – empirijskih
iskustava, simboličkih ekspresija i simbola, normi i
vrijednosti – gledano s razine društva jedan od
ključnih imperativa njegova funkcioniranja, pa je
potrebno da nastanu mehanizmi i institucije koji će
omogućiti, olakšati njihovu intergeneracijsku
invarijabilnost te osigurati društveni sustav od
svakog iskrivljenja i aberacije, sustav društvene
kontrole.

229
Društvena kontrola
 Društvena kontrola je nastojanje
da se socijalizacijom usade takvi
oblici vrijednosti (etika) i običaja
koje društvo favorizira.
 Članovi društva stječu takve
karakterne osobine koje ih
usmjeravaju da žele djelovati
upravo onako kako bi i trebali
djelovati kao članovi zajednice.
 Primjena normi nikad nije potpuna,
perfektna, odnosno možemo
očekivati konformno ponašanje, a
odstupanja od normalnog nikako
nisu rijetkost.
230
Devijantnost
 Određenje devijantnosti uključuje postojanje normi
(moralnih, običajnih, etičkih, pravnih), utvrđenje
pojedinaca kao subjekata koji ne prihvaća norme i
ne ponaša se prema njima, a konačno i stvaranje
mehanizma sankcija prema takvom prekršitelju.
 Devijantnost je kršenje bilo kojeg oblika normi
koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini.
 Određenje devijantnog mijenja se od vremena do
vremena i od kulture do kulture.

231
Biološke teorije devijantnosti
 Polaze od ideje da je devijantno ponašanje
prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim
osobinama čovjeka.
 Devijantni ljudi jednostavno su drugačiji, oni su
ljudska podvrsta, skupina kojoj su nagoni prema
zabranjenom prejaki ili pak samokontrola preslaba
(najčešće oboje) te društvene norme nisu dovoljno
snažne da spriječe društveno neprihvatljivo
ponašanje.
 Predstavnici: Cesare Lombroso, Charles Goring,
Wiliam Sheldon.

232
Psihološke teorije devijantnosti
 Psihoanalitičke teorije ustanovile su važnost ranih
emocionalnih iskustava za izgradnju ličnosti.
 Pogreške i nedostaci u tome ne samo da su

osnova neuroza (koje su same po sebi obično

devijacije od konvencionalnog) već su i
predosnova za opasnije oblike devijantnosti i
delikventnosti.
 Predstavnici: Hans Eysenck, John Bowlby,

Andrew Henry, James Short.

233
Socijalne teorije devijantnosti
 R. Merton: društvena struktura i anomija
Anomija je situacija nesklada između prihvatljivih ciljeva
(aspiracija, očekivanja, životnih stilova) i dopustivih
metoda za postizanje tih ciljeva.
 Transfer kulturnih obrazaca
Thomas i Znianecki – postojanje društvenog
mehanizma, situacije kao bitnog čimbenika u
razumijevanju devijantnosti, pri čemu je profil osobe
sporedan.
 Čikaška škola: teorija devijantnosti
Shaw i McKay – uzrok devijantnosti nije povezan sa
nacionalnim i rasnim osobinama pojedinaca već sa
situacijom i uvjetima u kojima pojedinac živi.

234
Devijantna supkultura
 Richard Cloward i Lloyd Ohlin
- uzrok devijantnosti je diskrepancija poželjnih vrijednosti
i dopustivih mogućnosti njihova postizanja, no postoje
specifični tipovi supkulura od kojih su najznačajniji
geografsko područje i susjedstvo.
-postojanje devijantne sredine u kojoj postoje
mehanizmi poticanja, održavanja i opravdanja
devijantnog ili kriminalnog ponašanja, mehanizmi koji
mogućnosti i sklonosti devijantnom promiču u
prakticirajući oblik ponašanja.

235
Maloljetnička delikvencija
 A. Cohen
- fenomen supkulture, određenog miljea u kojemu
se druže i odrastaju mladi glavni je uzrok
maloljetničke delikvencije. Supkultura i
identifikacija s alternativnim vrijednostima rješenje
je za statusne probleme mladih iz nižih društvenih
slojeva.

236
Integracija psiholoških i društvenih
objašnjenja devijantnosti
 David Matza – pojedinačno gledano, biološki, psihološki
i kulturalni pristupi devijantnosti jednostrani su i treba ih
objediniti u jedinstven koncept mehanizama stvaranja
devijantnog pojedinca.
 Tri su skupa čimbenika devijantne karijere: afinitet
(predispozicija), afilijacija (deformirana društvenost,
situacija u kojoj sporadični kontakti s devijantnom
supkulturom prerastaju u trajni obrazac ponašanja uz
internalizaciju normi takve zajednice) i označivanje
(društvena reakcija, stigma).

237
Sustavi vjerovanja:
religija i ideologija
Sustavi vjerovanja su skupovi ideja, simbola i tvrdnji o
nekom dijelu društvene stvarnosti.
Pomoću sustava vjerovanja pojedinci tumače,
razumiju i daju smisao zbilji.
U tom se smislu i znanost može smatrati sustavom
vjerovanja.

238
 Religija
lat. ligare – vezati, pričvrstiti, spojiti;
lat. relegere – opetovano čitanje, sabiranje, skupljanje

239
Sociološko određenje religije
 Religija uključuje skup simbola koji izazivaju
osjećaje obožavanja ili strhopoštovanja, a povezani
su s ritualima (obredima) ili ceremonijama (na primjer
službom božjom), u kojima sudjeluje zajednica
vjernika.
 Francuski sociolog E. Dürkheim povezuje religiozna

vjerovanja i ponašanja s razlikom između svetog i

svjetovnog (profano) koja ne leži u osobinama stvari
ili bića, nego u odnosu koji ljudi uspostavljaju prema
tim stvarima ili bićima.
 Pristup vjernika svetom reguliran je ritualima.

240
Religijska raznolikost
 Jednostavni supernaturalizam najčešće susrećemo u
manjim , jednostavnijim društvima. Vjera u postojanje
sile koja utječe na događaje.
 Animizam je vjerovanje u duhove ili druga “onostrana”

bića.
 Teizam označava vjeru u bogove. Monoteizam je vjera

u jednog, a politeizam u više njih (mnogobogoštvo).

 Sustav apstraktnih ideala - budizam, konfucijanizam,

taoizam usmjereni su na postizanje moralne i duhovne

izvrsnosti pa se ponekad nazivaju i etičkim religijama.

241
 Religioznost u svijetu
Broj vjernika u nekim državama svijeta u %

90
80
Irska
70
SAD
60 Meksiko
50 Kanada
V. Britanija
40
Japan
30 Švedska
20 Hrvatska

10
0 Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, str. 193.
Izvor:

242
Funkcionalizam
E. Dürkheim je religiju objasnio kao jedinstveni sistem vjerovanja i
običaja vezan uz svete predmete i pojave. Prema njemu, da
bismo razumjeli religiju, moramo shvatiti i objasniti značenja svetih
simbola, odnosno onoga što oni predstavljaju.
 Proučavao je Aborigine u Australiji kako bi što bolje objasnio ulogu
religije u društvu. Aborigini su bili podijeljeni u klanove, a svaki
klan je imao totem prema kojem se identificirao. Totem je
predstavljao simbol klana, a obično neki simbol iz prirode. Totem
je bio urezan u predmete koje su upotrebljavali u svetim obredima.
 Durkheimova je teza da totem, pošto ima veliku ulogu u ritualima,
predstavlja i Boga i društvo. Kako i zašto ljudi obožavaju društvo?
Društvo je superiorno pojedincu, baš kao i sveti predmeti. Budući
da je čovjeku teško usmjeriti svoje osjećaje prema nečemu što mu
je superiorno, veće od njega, on svoje osjećaje i vjeru usmjerava
prema simbolu.

243
 Bronislav Malinowski se poput Durkheima, orijentirao na
male, zatvorene grupe ljudi. Proučavao stanovnike otočja
Trobriand, kojima je najvažnije zanimanje bilo pecanje.
 Prije nego što su išli pecati na otvoreno more, što je vrlo
opasno, ljudi su održavali vjerske rituale koji su im
pomagali da se suoče s mogućnošću nesreće, odnosno
nepredvidljivošću budućih događanja.
 Prema tome je Malinowski zaključio da religija pomaže u
trenucima stresa, pa su najstresniji trenuci ljudskog života
obilježeni vjerskim ritualima – npr. sklapanje braka, smrt…
 Najdestruktivniji događaj je za Malinowskog bila smrt, jer bi
smrću nestao jedan član društva. Religija nam tu pomaže,
jer sprovod kao vjerski obred nudi utjehu i nadu u život
nakon smrti. Sprovod dakle olakšava patnju ožalošćenima,
te u krajnjoj liniji sprečava dezorganizaciju društva.

244
 Funkcionalisti smatraju da religija održava
društvenu stabilnost, eliminirajući tenzije koje
mogu narušiti tu stabilnost.
 Iako se na religiju gleda kao na pozitivnu

pojavnost, ne zanemaruje se niti njena mogućnost

da naruši društvenu stabilnost.

245
Marksizam
Karl Marx je imao utopističku viziju svijeta prema
kojoj bi svi ljudi bili jednaki jer bi nestalo klasnog
sistema, pa nitko ne bi bio iskorištavan. Podijelio je
društvo u dvije grupe – radničku klasu (proleterijat),
i vladajuću klasu (buržuje). Vladajuća klasa
posjeduje proizvodna sredstva, a proleterijat može
samo prodavati svoj rad vladajućima, i to za manje
novca nego što taj rad objektivno vrijedi. Zbog toga
se proleterijat osjeća otuđenim od društva.

246
 Marx je opisao 4 načina na koje religija ublažava
muke potlačenosti:
 Obećava vječno blaženstvo na nebu, nakon smrti.
 Postoji nagrada za ovozemaljsko siromaštvo:
“Lakše je devi proći kroz ušicu igle, nego bogatašu
ući u kraljevstvo nebesko.”
 Religija nudi nadu da će božja providnost jednog
dana riješiti probleme pojedinca.
 Religija opravdava klasni sustav i mjesto pojedinca
u njemu.

247
 U takvoj situaciji, Marx smatra da je religija iluzija,
koja olakšava patnje proleterijata, ali ih u isto
vrijeme zasljepljuje i onemogućuje ih da vide
način na koji bi mogli okončati trenutnu situaciju.

 Za Marxa, religija je oblik društvene kontrole

pomoću kojeg bogati ostaju bogati, a siromašni,
siromašni.

248
Vrste religijskih organizacije
 Crkva je velika, društveno etablirana vjerska organizacija s formaliziranom
strukturom vjerovanja, rituala i unutarnje organizacije moći. Članstvo se ne
odabire. Svećenstvo je profesionalno i posebno obrazovano.
 Denominacija je karakteristična ponajprije za SAD. Prihvaća postojanje
drugih religijai uglavnom je u suglasju s vrijednostima društva. Čine je
pripadnici srednjih društvenih slojeva. Ima profesionalno svećenstvo.
Primjeri su baptisti, metodisti.
 Sekta je relativno mala vjerska skupina koja se najčešće odvojila od crkve
i u načelu odbacuje dominantne vrijednosti i način života u širem društvu.
Od svojih članova očekuje duboku odanost i privrženost. To je blisko
povezana grupacija. Nema profesionalnog svećenstva nego vođu.
 Kult je manje organizirana i privremena skupina koja se temelji na nekoj
razrađenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve članovima. Kultovi su
skupine koje se bave transcendentalnom meditacijom, spiritistički kultovi,
vjera u astrologiju i sl.

249
 Izvori, oblici i razvoj religijskih
grupa
Tip deprivacije Oblik religijske grupe Budući izgled
Ekonomska Sekta Nestanak ili preobrazba
Socijalna Crkva Zadržava izvorni oblik
Organizmička Iscjeliteljski pokret Postaje sličan kultu ili
(tjelesni ili duševni nedostaci) nestaje zahvaljujući
medicinskim otkrićima
Etička Reformistički pokret Brz nestanak zbog
uspjeha, oporbe ili
gubitka značenja
Psihička Kult Potpuni uspjeh
preobrazbom ili propast
zbog snažne oporbe

Glock, C.Y.&Stark, R., Religion and Society in Tension, NY, 1965.

250
Društvene funkcije religije
 Kompenzacijska funkcija
 Socijalna integracija
 Socijalna kontrola
 Ideološka funkcija

251
Sekularizacija
 Proces opadanja utjecaja religije u društvu koji se očituje u
smanjenju broja članova vjerske organizacije, smanjenju
broja crkveno sklopljenih brakova te smanjenju broja
pohađanja vjerskih obreda.
 Osim toga smanjen je politički i socijalni utjecaj crkava i
drugih vjerskih organizacija, političke odluke donose se bez
obzira na stavove crkvenih krugova; neke važne djelatnosti
crkvenih organizacija – školstvo, zdravstvena skrb i socijalna
pomoć – prelaze u institucije pod kontrolom države.
 Difernecijacija
 Opadanje religijskih vjerovanja
 Privatizacija religije

252
Civilna religija
 Odnosi se na kvazi - religioznu vezanost za simbole i
institucije sekularnog društva.
 Pridjev “civilna” odnosi se na redoviti život građana
države.
 To, dakle, nije religija organizirana u neku crkvu, nego
skup vjerovanja, simbola i rituala koji se odnose na
društveni poredak i proizvode društvenu solidarnost te
mobiliziraju građane na postizanje zajedničkih (političkih)
ciljeva.
 Državni i nacionalni, dakle – sekularni simboli
doživljavaju se kao svetinja.

253
Religioznost u svijetu
Pripadnost svjetskim religijama kao postotak svjetskog
stanovništva 2000. godine
4% 3% 3%
6% 33% kršćani
muslimani
hindusi
14%
nereligiozni
budisti
trad. Kineska
etničke religije
ostalo
15% 22%

Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2003., str. 202.

254
Religioznost u Hrvatskoj

60
40
20
0
ici
rn z ni i 1999
e n
i vj il g
io uš ije 1972
en re d ig
r no rel
vje av i
u i r nic
rni ot
iv
gu r
si ip
ne z ni
io
lig
ere
n

255
Religiozna ideologija

 Macchiavelistička definicija ideologije opisuje

ideologiju kao oružje, i opisuje njeno postojanje samo
kao taktiziranje i upotrebu strategijskih vještina.
 Točna definicija ideologije ipak je malo kompleksnija,

jer ideologija djeluje i kao podstrek, sredstvo koje

poboljšava solidarnost u društvu i podiže moral
pripadnicima društva.
 Ona zapravo ističe razliku između “stvari kakve jesu” i

“stvari kakve bi mogle biti”, i nudi rješenja za

prelaženje tog jaza između sadašnjosti i željene
budućnosti.

256
 Religiozne ideologije često imaju za svrhu služiti
nekim, često novonastalim, institucijama, čime
dobivamo različite verzije doživljaja zajedničkih
vrijednosti.
 Pravi primjer za to je rana Katolička crkva, koja je,

da bi postigla političku, religioznu i ekonomsku

dominaciju, predstavila vlastito viđenje društvenih
odnosa, koje se dosta razlikovalo od stajališta
koja su prevladavala u regijama na koje se ta
religija namjeravala proširiti.

257
 Ukratko, ideologija je potrebna religiji, ali i svakoj većoj
društvenoj skupini, da bi stvorila i održala živom neku sliku o
toj skupini pred ostalima.
 Snaga religioznih ideologija jest u tome što one većinom

nude znanja o izvantjelesnom, o Bogu, životu, smrti…, ali

nude i upute kojih se pojedinac mora pridržavati da bi
osigurao sva blaženstva koje religiozna institucija obećaje.

258
Ideje i ideologija
Ideologije izražavaju ili skrivaju nečiji društveni i politički
položaj, stav ili interese: malo „nas“ opisuje osobne sustave
uvjerenja kao ideologije. Naprotiv, Naša je Istina, Njihova
je Ideologija. Kapitalizam, Tržište, Kršćanstvo… čak i ako
nismo njihovi vjerni obožavatelji, su „naši“ pa ih stoga
obično ne opisujemo kao ideologije u svakidašnjem govoru.

259
Ideje – određenje pojma
 Ideja je slika, viđenje nečega, kako bi moglo biti i
kako bi se moglo pokrenuti da bude
 Pomoću ideja se nastoji objasniti ono realno ili se
nastoji utjecati na promjenu realnog
 Izvode se iz ljudskog znanja
 Mogu biti racionalne i iracionalne
 Klasificiraju se kao:
 filozofske,
 društvene,
 političke.

260
Političke ideje
 Su slike o političkom životu u državi ili o načinu
uređenja političkog života u državi
 One su slike, motrišta, stajališta o tome kako bi

trebalo urediti politički život u nekom društvu

 Povijest politike je zapravo povijest političkih ideja

i koncepcija

261
Povijest političkih ideja
 u antici – političke ideje koje zastupaju etički ideal u
politici: temeljno pitanje je kako bi političko trebalo biti
 u srednjovjekovlju javljaju se političke ideje u kontekstu
političke teologije i božanskih predodžaba glede
uređenja političkog života
 novovjekovne političke ideje razvijale su se u nekoliko
pravaca

262
Razvoj novovjekovnih političkih ideja
 Realistički (N. Machiavelli) - koncept moći
vladara ili vlasti; političko vladanje – izbor i
uporaba sredstava radi ostvarivanja političkih
svrha vladanja
 Političke ideje koje propagiraju učvršćivanje
vladareva apsolutnog suvereniteta
 pod utjecajem ideja humanizma, renesanse,
racionalizma – zagovaranje oslobađanja čovjeka
od srednjovjekovnih stega, rušenje staleške
strukture društva, ograničavanje vlasti vladara,
suverenitet naroda
 Ideje o formiranju nacije – države (od
Westphalskog mira)

263
 Komunističke i kasnije socijaldemokratske
ideje, kao ideje anarhizma
 Nacionalizam i fašizam
 Ideje “hladnoga rata”
 Nakon 2. svjetskog rata – modernizacija svih
starih ideja s prefiksom “neo”
 Ideje o ujedinjenoj Europi (nikle između dva
svjetska rata)

264
 Novoljevičarske ideje (60-tih godina) – kritika
zapadne civilizacije i zapadnih institucija; dva
pravca:
A) zagovaranje nasilja i revolucije
B) zagovaranje kvalitete života, politička
ekologija – iz toga nikli novi društveni pokreti
 Ideje nove desnice
 Ideje globalizacije, regionalizacije i
fragmentacije
 Svi navedeni pravci ideja mogu se sistematizirati
u obliku političkih dominantnih ideologija

265
Ideologija – određenje pojma
 Ideologija je nauk o idejama ili pokušaj objašnjenja smisla i
svrhe života u svijetu i društvu
- Ideologija se odnosi na ideje/nauk (pozitivistički pojam)
- Svakodnevni iskrivljeni govor u pogrdnom smislu
(pejorativni pojam), kao pojam kojim se izražavaju interesi
vladajuće klase.
 Antoine Destutt de Tracy
 1796. u Francuskoj: ideologija – znanost o idejama –
 Nastojao je znanost utemeljiti kao svojevrsnu nadznanost,
koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je
drugim znanostima.
 Znanost o idejama ili ideologija trebala je pomoći ljudima da
se oslobode predrasuda i pripremiti njihov um za
prihvaćanje nadmoći razuma, a Francusku pretvoriti u
racionalno i znanstveno društvo.

266
 Pojam ideologije u svom je prvom značenju sadržavao
četiri elementa:
- relativno cjelovitu teoriju koja objašnjava ljudski život i
iskustvo
- program društvene i političke organizacije
- upućenost na javno djelovanje radi pridobivanja
potpore za taj program i njegovo ostvarenje
- ideja o posebnoj ulozi intelektualaca
 Od Napoleona Bonapartea 1812. dobiva moderno
negativno značenje.
 Nazivajući ideolozima zastupnike novih ideja u kojima je vidio “opasne misli
i djelovanja”, Napoleon je prvi u modernoj povijesti s idejama spojio
elemenat opasnosti. Time je vezao pojam ideologije za ocjenu vrijednosti,
odnosno za iznošenje “opasnih” načela i teorija.

267
 Tijekom 19. st. negativni, kritički i polemički pojam ideologije
posve se afirmirao, što je zasluga Karla Marxa.
 Marks pojam ideologije koristi u dva značenja.
 U prvom značenju ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva
područja duhovna djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr.
 U drugom značenju ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i
spoznaja, što proizlazi iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i
određenosti. U njoj se zbiljski odnosi izokreću naglavce kao u
camera obscura, ona izražava interes onoga koji spoznaje sliku
o sebi i društvu u kojem živi.

268
 Za Marxa ideologija prikazuje neki poseban interes kao opći, ono
što je povijesno i prolazno proglašava prirodnim i stoga
nepromjenjivim, pa je ona zato u biti točna, ali ne i istinita spoznaja
o postojećem.
 Vladajuće ideje nekog doba uvijek su ideje vladajuće klase, one su
samo izraz vladajućih materijalnih odnosa. Ideolozi vladajuće klase
stvaraju iluzije te klase o samoj sebi te podupiru privid da su njezine
misli izraz općih interesa.
 Pobjeda revolucionanog proletarijata ukida osnovu svake klasne
vladavine. One ne nastupa u ime svojih klasnih interesa, njegova
svijestnije iskrivljena ni lažna. Njegovom pobjedom nestaje
ideologija kao oblik otuđene svijesti.
 Unutar marksizma tek je A. Gramsci napravio otklon od takvog
shvaćanja ideologije.
 Kritičko razumijevanje ideologije inzistira na simbolima u službi
moći, dok će neutralno shvaćanje naglašavati funkcije ideologije –
simboličku orijentaciju te jačanje solidarnosti grupe i identiteta.

269
Ostali teoretičari ideologije
 Louis Althusser
 Karl Manheim
 Robert Lane
 Clifford Geertz
 Raymond Boudon

270
Socijalne funkcije ideologije
 Ideologije su skupovi ideja i vrijednosti pomoću kojih
ljudi objašnjavaju svijet i opravdavaju svoje
djelovanje u njemu, iskazuju vrijednosti na kojima
treba zasnovati zajednički život te način očuvanja ili
ozbiljenja tih vrijednosti.
 One iskazuju kolektivnu svijest i volju da se postigne
relevantna društvena i politička moć, a istodobno
zadovoljavaju važnu potrebu čovjeka za identitetom,
kontinuitetom, orjentacijom i sigurnošću u svijetu.

271
Socijalne funkcije ideologije
 Ideologija pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i
razvojem ljudskih bića.
 Ideologija pribavlja perspektivu pomoću koje se svijet može
razumjeti i protumačiti.
 Ideologija motivira djelovanje koje može biti usmjereno na
uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja,
stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja željene društvene
promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj.
 Ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući
socijalne grupe ili cijela društva skupom ujedinjujućih načela i
vrijednosti.

272
 Tipologija
političkih ideologija
 Konzervativizam
 Liberalizam
 Nacionalizam
 Fašizam/nacionalsocijalizam
 Ideologija novog desnog radikalizma
 Ideologije nove desnice
 Ideologija populizma
 Ideologija regionalizma/regionalističkog populizma
 Kršćanska demokracija
 Ideologija socijaldemokracije
 Ideologija komunizma
 Ideologija globalizma i globalizacije
 Političke ideje i ideologije o ujedinjenju Europe
 Ideologija Novog svjetskog poretka
 Ideologija “New age”
 Ideologije i dominantne religije
 Ideologija sukoba civilizacija

273
Kraj ideologije?
 Daniel Bell: “Kraj ideologije” 1960.
 Francis Fukuyama: “Kraj povijesti” 1989.
 Nepobitna je stvarnost današnjeg značenja ideologija njeno je
pozicioniranje u samu srž političkih procesa. Ideologije čine uporište
političke vještine te je njihov utjecaj na tijek prošlih, sadašnjih, ali i budućih
događaja divovski. One su trajan i neuklonjiv element društvenog života,
istodobno kreativan i konsolidativan.
 Ideologija, osim svega navedenog, ima i snažnu emocionalnu dimenziju
upravo jer je proizvod i manifestacija politike. Politika se nikad ne može
reducirati na najbolje ili dobro društvo ili na racionalnu eliminaciju konflikta.
Ona uvijek, također, uključuje uporabu moći i manipulacije, ulogu osobnosti,
projekciju socijalne imaginacije – kategorije koje se lako mogu oteti kontroli.
 Ostaje činjenica kako doba ideologija nikako nije doba prošlosti, te njen
zalog za budućnost – stvoriti svijet koji će biti imun na pogubna ideološka
iskrivljavanja, te ga transcendirati.

274
Država i politika
Na prvi se pogled čini kako svatko zna što je to politika:
nešto povezano sa vladom, strankama, parlamentom,
glasovanjem; nešto čime se bave političari.
No politika se odnosi i na čitav niz ostalih društvenih
procesa i pojava: pobune, revolucije, državne udare,
obranu ljudskih prava, javne prosvjede…

275
Pojam politike
 Politika (grč.) djelatnost koja se odnosi na polis,
uređenje zajedničkog života u polisu, teži
ostvarenju ideje o dobroj i pravednoj zajednici.
 Danas je shvaćena kao sposobnost postizanja

kompromisa i konsenzusa, rješavanja sukoba

pregovorima i sporazumom. Ona je “umjetnost
mogućeg”.
 Razumijeva se još kao težnja za moći, sposobnost

nametanja svoje volje drugima kako bi se postigli

određeni ishodi ili rezultati.

276
 Moć i vlast
Moć je prema definiciji M. Webera, vjerojatnost
da će pojedinac ili grupa uspjeti nametnuti i
provesti svoju volju, čak i unatoč otporu ostalih
koji sudjeluju u zajedničkom djelovanju.
Možemo razlikovati tri vrste moći:
 Politička moć sposobnost je pojedinca da

organizira i upravlja drugim ljudima

 Ekonomska moć sposobnost je organiziranja i

razvijanja proizvodnih resursa u društvu

 Ideološka moć sposobnost je opravdanja

organizacije društva pomoću vjerovanja i

sustava vrijednosti

277
Prema Weberu vlast je vjerojatnost da će se određene
osobe pokoriti naredbi određenog sadržaja. Razlika
između moći i vlasti je u tome što vlast podrazumijeva
određen stupanj pokoravanja i pristanka, dok moć
može biti zasnovana na pukoj prisili.
Kako bi osigurala što veći stupanj pokoravanja vlast
treba legitimnost.
Legitimnost je osnova na kojoj vlast opravdava svoj
zahtjev za poslušnošću.
Pojednostavljeno možemo reći kako je vlast legitimna
moć.

278
 3 oblika legitimacije iz kojih proizlaze tri čista tipa
legitimne vlasti:
- tradicionalna vlast
- karizmatska vlast
- racionalno – legalna vlast

279
Vlast i država
 Maurice Duverger
politička sociologija kao znanost o državi, u novije
vrijeme znanost o političkoj moći i vlasti
 Max Weber
politička sociologija kao znanost o vlasti
Pojmovi moći i vlasti
Suvremenu državu treba shvatiti kao ljudsku zajednicu
koja unutar određenog teritorija za sebe (s uspjehom)
prisvaja pravo na monopol nad legitimnom uporabom
fizičke sile
 Marcel Prelot
politička sociologija kao znanost o državi, država je
politička institucija odnosno “institucija institucija”.

280
Teorije države
 Evolucionističke koordinacijsko – funkcionalističke
(država je “mozak društva”)
 Liberalno – individualističke (neoliberalne) – ide u
smjeru minimalne države koja se ograničava isključivo
na zaštitu osobe i vlasništva
 Pluralističke - moć je u državi i društvu raspršena;
država=politički sustav čiji je cilj omogućiti ispunjenje
različitih inicijativa
 Marksističke – država zastupa interese kapitala i
vladajuće klase održavajući sustav kapitalističke
dominacije
 Institucionalno – etatističke (državno – centrističke)
teorije – dokazuje kako država ima autonomiju u
odnosu na društvo, te se posebni interesi državnog
aparata ponekad razilaze s interesima većeg dijela
društva.
281
Tipovi i oblici država
A. Heywood
 minimalna – država je zaštitno tijelo s funkcijama
održavanja mira i socijalnog poretka, a ograničeno se
upliće u društvo
 razvojna – važna uloga države u poticanju
ekonomskog rasta
 socijaldemokratska – usmjerena je prema socijalnoj
promjeni u skladu s načelima jednakosti i socijalne
pravednosti
 kolektivistička – podređuje ekonomiju državnoj
kontroli (tzv. komandne ekonomije)
 totalitarna – krajnji i najekstenzivniji oblik državne
intervencije, svemoćna i sveprisutna država prodire u
svaki dio ljudske egzistencije

282
 Globalizacija i država
Moderna država ima problem s legitimitetom (teško
održava povjerenje u svoju vlast i ulogu u uvjetima
proturječnih zahtjeva za gospodarskim rastom i socijalnom
pravednošću).
 M. Weber – država mora biti legitimna, odnosno njeno
opravdanje može biti utemeljeno na tri tipa legitimne
vlasti:tradicionalnoj, karizmatskoj i legalno – racionalnoj
 J. Habermas – temelj krize legitimnosti u suvremenoj
državi je u kontradikciji i konfliktu između logike
kapitalističke akumulacije i zahtjeva narodnih masa koje
otvara demokracija
 K. Ohmae – “Kraj nacionalne države” – marginalizacija
države u ekonomskom životu; globalno gospodarstvo skup
je nemoćnih nacionalnih država i sve moćnijih korporacija
bez domovine.
 J. Grey – “Lažna zora” – dvije funkcije države ipak mogu
jačati: zaštita građana od anarhije globalnog kapitalizma te
kontrola nad prirodnim resursima
283
 Demokracija (grč. Demos – narod; kratien – vladati)

 Predstavnička demokracija
 Izravna (direktna) demokracija

“Demokracija je najgori politički poredak, izuzevši sve

ostale”
(Churchill)
“Čovjekova sklonost prema pravdi čini demokraciju
mogućom, ali čovjekova sposobnost za nepravdu čini je
neophodnom.
(Reinhold Niebuhr)

284
Obilježja demokratskih poredaka
 Birani dužnosnici
 Slobodni i pošteni izbori
 Sloboda izražavanja
 Pristup alternativnim izvorima informacija
 Autonomija udruženja
 Sveobuhvatno građansko pravo

285
 Civilno društvo
 Predstavlja polje slobodnog izražavanja
ekonomskih, političkih, kulturnih, religijskih,
svjetonazorskih interesa pojedinaca.
 Civilno društvo obuhvaća mrežu bojnih
dobrovoljnih udruga i nevladinih organizacija
(NGO) koje djeluju u međuprostoru između
individualne, privatne sfere i države.
 Snažno civilno društvo tjerat će vlast da
uzme u obzir zahtjeve i potrebe građana,
dok će u slaborazvijenom civilnom društvu
prevladati autokracija i oligarhija.

286
Obilježja totalitarnih poredaka
 Službena ideologija
 Jednostranačka država
 Potpuni monopol partijsko – državne strukture nad

oružanom silom
 Monopol nad sredstvima masovnih komunikacija
 Sustav policijskog terora
 Državna kontrola nad gospodarstvom

287
Autoritarni poreci
 Tradicionalne monarhije
 Vojne diktature
 Autokratski režimi

288
 Moderni idealni tipovi poredaka
 Demokratski – odgovoran politički i društveni pluralizam, status građanina,
poštivanje prava manjina, vladavina prava, individualizam, slobodni izbori,
zakonske granice.
 Autoritarni – ograničen politički pluralizam, specifičan mentalitet
 Totalitarni – službena stranka monopolizira vlast, ideologija smjera ka
utopiji, totalitarno vodstvo vlada bez ograničenja i s velikom
nepredvidljivošću
 Posttotalitarni – slabljenje utopijskog karaktera ideologije, vodstvo se
birokratizira; opis totalitarnih režima prije “demokratskih revolucija” 1989/90.
 Sultanistički – ekonomski i društveni pluralizam s upletanjem despotske
sultansove vlasti, nema razrađene ili usmjeravajuće ideologije, ekstremana
glorifikacija vladara i manipulacija simbolima, intenzitet mobilizacije masa je
nizak, vodstvo obilježava krajnja samovolja, a položaj u državnoj hijerarhiji
ovisi o osobnom podređivanju vladaru.

289
 Stilovi vođenja
Autoritarni Demokratski Laissez - faire
Priroda autoriteta Vođa ima sav autoritet i
odgovornost
Vođa delegira dobar dio
autoriteta, a odluke se
Vođa dopušta članovima
grupe da čine kako žele i
donose nakon grupnih odustaje od autoriteta unutar
rasprava grupe

Dodjeljivanje Vođa raspoređuje pojedince

na precizno određene
Članovi grupe raspodjeljuju
zadatke i određuju
Članovi grupe obavljaju
zadatke svatko za sebe,
zadataka odgovornost na osnovi kako misle da treba
zajedničkog odlučivanja

Komunikacija Odvija se prvenstveno

jednosmjerno – odozgo
Odvija se odozgo i odozdo Odvija se uglavnom
horizontalno, među
prema članovima grupne jednakima
zadatke

Snaga Brzo, uredno i predvidivo

djelovanje
Promiče individualnu
predanost ciljevima grupe
Dopušta visoko motiviranim i
kompetentnim članovima da
sudjelovanjem i suradnjom rade bez vanjskog upletanja

Slabosti Guši individualnu inicijativu Procedure odlučivanja troše

mnogo vremena i ponekad
Grupa često besciljno luta jer
joj nedostaje usmjeravanje.
uzrokuju podjele

Izvor: Fanuko, N., Sociologija, Profil, Zagreb, 2003., str. 116. 290
Liberalna (predstavnička) demokracija
 Stara tek nešto više od 100 godina
 Tek u 90-tima uspostavljena kao politički poredak

u približno polovici zemalja svijeta.

 Ostala dva modela:

- antički model neposredne demokracije

- socijalistička demokracija

291
 Izbori
 Su temeljna institucija predstavničke
demokracije
 Jedini mehanizam političke

participacije stvarno dostupan svim

građanima
 Izravno utječu na oblikovanje

upravljačke elite
 Izravno ili neizravno određuju sastav

zakonodavne i izvršne vlasti

 Sredstvo legitimiranja poretka,

pribavljanja aktivnog pristanka građana

292
 Političke stranke
 Dobrovoljna politička udruženja građana s
trajnom organizacijom uspostavljanja radi
određivanja državne politike pomoću
oblikovanja političke volje građana, izbora
kandidata za javne dužnosti, formuliranja i
razradbe političkih programa i drugih aktivnosti.
 Funkcije političkih stranaka:

 Agregiranje interesa,
 Integracija u politički sustav
 Politička socijalizacija
 Mobilizacija glasača
 Organizacija vlasti

293
Interesne skupine
 Organizirane skupine utemeljene radi zaštite,
promicanja i ostvarivanja svojih posebnih interesa
utjecajem na politiku ili djelovanje vlade.
 Razlikuju se od političkih stranaka jer teže ostvariti
utjecaj izvana, a ne preuzeti i obnašati vlast.
 Razlikuju se od socijalnih pokreta po većem
stupnju formalne organizacije.

294
Socijalni pokret
 Je manje ili više trajan i organiziran napor velikog broja
ljudi kojemu je cilj promicanje promjena u društvu ili otpor
prema tim promjenama.
 U središtu je ideja aktivnog i zajedničkog svjesnog

sudjelovanja ljudi u društvenim procesima, umjesto

pasivna prepuštanja životnim i povijesnim prilikama
 Novi socijalni pokreti usmjereni su na ekologiju, ženska

prava, prava homoseksualaca, rizke nuklearnog rata,

prava djece, prava životinja itd.
 U drugoj polovici 20. stoljeća poprimaju globalni karakter.

Mirovni i ekološki pokreti razvili su visoku razinu globalne

svijesti.

295
Sociologija prava
Sociologija prava odgovara na pitanje kako se pravo
primjenjuje u društvenoj stvarnosti.
Proučava stupanj diskrepancije između prava na papiru
(zakonskih akata) i prava u ostvarenju (u aktualizaciji,
primjeni i provođenju zakonskih akata).

296
 Određenje područja
 Odnos sociologije i prava: fenomen prava nije
samo u središtu sociološkog razmatranja, nego
cijele filozofske i društvene misli, jer je pravo
osnovni mehanizam konstitucije ljudskog
zajedništva

Manfred Rehbinder – tri područja pravne znanosti:

 pravna filozofija proučava idealnost prava
(aksiologija, vrijednosti, npr. pravednost)
 pravna dogmatika proučava normativnost
 sociologija prava proučava stvarnost prava koja
može biti generička (pravo kao rezultat društvenih
procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator
društvenih akcija).

297
Pravna filozofija
 Ona odgovara na pitanja: zašto pravo, zašto ono postoji,
koja je njegova svrha i cilj, čime se legitimira, zašto ga
treba poštovati, koje su njegove unutarnje kvalitete?

Tradicija pravne filozofije:

 grčka misao (Platon, Aristotel),
 rimska pravna misao (Ciceron),
 srednjevjekovno i moderno mišljenje (Toma Akvinski,
Spinoza, Montesquieu, Rousseau, Kant, Hegel)
 Suvremena pravna filozofija: Habermas, Rawls, Walzer,
Dworkin

298
Pravna dogmatika
 Sistematizirano iskustvo društvene regulacije koje
odgovara na pitanje: tko ima pravo?
 Pravo je skupljeno ljudsko iskustvo o tome kako
normativno urediti pojedine situacije, kako stvoriti načela
unutarnje sukladnosti takvih normi, kako urediti postupke
određenja, ograničenja primjene, upotrebe sile ako sve
to zakaže.
 Pravna dogmatika je disciplina kroćenja i legitimiranja
sile koja se primjenjuje u ljudskim odnosima.
 Odvajanje prava od običaja, religije i morala traje
stoljećima.
 Tijekom povijesti nastala je zapadna pravna tradicija,
grane prava, posebne institucije, pravna profesija.

299
Ograničenja pravne dogmatike
 Prvo ograničenje: pravna dogmatika ograničena je na
zapadnu tradiciju, iako globalizacija potkopava druge
tradicije
 Drugo ograničenje, odgovori koje ona daje na pitanje tko
ima pravo nisu vječni, a ona se mora temeljiti na fikciji da je
pravilo nepromjenjivo.
 Promjena je za nju uvijek problem. Kako je objasniti i
provesti? Kako shvatiti činjenicu da je obiteljsko nasilje
danas sramna stvar i kazneno djelo, a do jučer to nije bilo,
ili ponegdje još nije? Kako uopće da se neki institut uvodi
1995, ukida 1998, a vraća 2008? Je li u pitanju samo volja
suverena, pa se potezom pera mijenja sve?
 Odlučujuće je da pravna dogmatika takve situacije ne
razumije i ne smatra problemom. Zato ona ne može
razlikovati pravo od njegove stvarne primjene.

300
Sociologija prava
 Odgovara na pitanje: kako se pravo primjenjuje?
 Sociologija prava bavi se stvarnošću prava kroz
dva područja:
 1. proces nastanka i promjene prava – kako
pravo funkcionira kao društvena institucija
povezana s drugim elementima društva:
ekonomskim, kulturnim i političkim kontekstom;
djelovanje društva u stvaranju prava;
 2. primjena prava, te stvarnost prava, odnosi i
materijalni učinci koje pravo proizvodi, pravo u
djelovanju za razliku od prava na papiru

301
Sociologija prava kao sociološka
disciplina
 U smislu posebne sociologije, sociologija prava je
primjena empirijskih socioloških metoda na pravne
probleme.
 Njezin predmet obuhvaća ispitivanje uvjeta i

načina primjene normi, društvenog konteksta

donošenja sudskih odluka, odnosa javnosti prema
pravu, pravnim institucijama i akterima, pravne
profesije i karijere i mnogih drugih pitanja.

302
Teorijski izvori
 Povijesne škole su suprotstavljene idejama apstraktne
racionalnosti prosvjetiteljstva, pravnom konstruktivizmu, pravo
proizvod apstraktnog uma.
 Friedrich Carl von Savigny – pravo se stvara u narodnom
životu i duhu. Ono nije stvar ljudskog domišljanja, nastaje
polaganim djelovanjem unutarnjih društvenih i povijesnih
faktora, ljudski razum ga prepoznaje a ne stvara.
 Sumner Maine 1861. Staro pravo – dva tipa društava: društva
koja počivaju na statusnom pravu od društava koja počivaju na
ugovoru. Prijelaz od tradicionalnih u moderna društva kao
prijelaz sa statusa na ugovor.
 Otto von Gierke 1868. Njemačko društveno pravo – promjene
u pravu od početaka rimskog prava do 1868; ispituje razliku
između srednjovjekovnog društva (status određen rođenjem,
stroga podjela društvenih uloga itd) i moderne države
(centralizacija polit. moći i individualizam)

303
Rane pravno sociološke teorije
 Tri velika pravnika 19. st. značajna za razvoj sociologije prava:
 Rudolf von Jhering,
 Leon Duguit i
 Eugen Ehrlich

 Jhering – prof. rimskog prava, povijest razvoja rimskog prava

(Duh rimskog prava), u knjizi Cilj u pravu analizira funkcije
prava i njegove uloge u integraciji društva.
 Interesni sukobi su neizbježni a pravo ima ulogu u smanjivanju
posljedica konflikata. Društvo je arena sukobljenih interesa, a
funkciju prava je u posredovanju između njih sa svrhom
očuvanja sigurnosti uvjeta društvenog života u cjelini.
 Pravo služi očuvanju društva – ljudi djeluju u granicama sile
koju nameće pravo, pravo usmjerava sebične interese prema
općem dobru

304
Leon Duguit
 Utjecaj Durkheima, središnja ideja solidarnosti, društvena
solidarnost je posljedica podjele rada koja svakom pojedincu
nameće neku objektivnu dužnost radi očuvanja društva.
 U modernom društvu regulacija počiva na profesionalnim
udrugama, radnim zajednicama, poslovnim asocijacijama.
Takvu raspršenu strukturu može se integrirati samo
slobodnom (ugovornom) pravnom strukturom.
 Ističe važnost države i vlasništva. “Vlasništvo, ugovor i
država postaju jedine povezujuće spone između pojedinca i
društva.”
 Odbacuje koncepciju subjektivnih prava kao individualističku,
metafizičku koncepciju. Privatno vlasništvo ima socijalnu
funkciju. “Pravo vlasništva treba razumjeti kao pravo
pojedinca koji su u posebnom položaju ispunjavati dužnosti
prema društvu.”

305
 Eugen Ehrlich
 Prvi koji je poduzimao empirijska terenska
istraživanja o nastanku i primjeni prava.
Djelo Temelji sociologije prava.
 Razvio školu “slobodnog prava”, a njegovo
razlikovanje živog i juridičkog (knjiškog)
prava je točka prepoznavanja sociologije
prava prema rastućem pravnom pozitivizmu.
 Zanima ga život prava i pravna realnost,
društvo kao temelj pravne regulacije.
 Pravo definira kao zbroj uvjeta društvenog
života u najširem smislu toga značenja, pa
ono uključuje pravila koja proizvode i
nameću privatne udruge.
 Društvena praksa je pravi izvor životnosti
prava, ako pravo nije ukotvljeno u njoj ne
može biti pravedno i djelotvorno.
306
Ehrlich…
 Država nije jedini izvor pravila i prisila, samo je dio živućeg
prava, a pravni sustav takvo pravo, stvoreno u interakcijama
ljudi, samo dijelom usvaja u mehanizam zakonodavstva i
sudstva.
 Pravo ima daleko šire polje djelovanja nego norme koje
stvaraju i primjenjuju državne institucije. Mnoge institucije,
organizacije i skupine stvaraju vlastita pravila
samoregulacije (profesije, udruge)
 Pravo nije izraz “duha” (Savigny i povijesna škola), nego
mehanizam ostvarivanja društvene ravnoteže i suglasja.
Izraz interesa raznih skupina.
 “Pravda ne polazi od prava pojedinaca već izrasta iz
društva. Društva su heterogena i normativno pluralistička.”

307
Weber i sociologija prava
 M. Weber spaja pozitivističku koncepciju prava s
razumijevanje značenja koje djelovanja imaju za aktere.
 Shvaća pravo vrlo široko, ono uključuje aparat prisile, čija je
svrha nametanje normi unutar zajednice, korporacije ili
institucije. Iako ističe prisilu on pokazuje da prijetnja
fizičkom silom nije odlučujuća za pravno djelovanje, jer se
prisila može sastojati u prijetnji javnim prijekorom ili
bojkotom.
 Takve norme jamče razna socijalna tijela, a ne samo
država, iako se ona razlikuje od drugih po posjedovanju
monopola fizičke sile.
 On vidi birokratsku državu s pravnim poretkom racionalnih
pravila kao vrhunac modernog društva. Tu se racionalnost
poima kao logički koherentan sustav načela i pravila koja su
općenita i proračunljiva.

308
Weber
 Nastanak i razvoj modernog prava izraz je posebne
situacije Zapada, racionalizacija prava vezana je za
proces racionalizacije svijeta.
 Postoji povezanost, simultano djelovanje unutarnje
logike razvoja prava kao instrumenta, političke
pobjede demokracije koja pojedincima daje slobodu i
osobna prava (“strukture političke organizacije”) i
ekonomskih uvjeta (“indirektna ekonomska
uvjetovanost”).
 Pravo u modernom smislu je ciljno racionalno
shvaćanje norme kao instrumenta za postizanje
društvene regulacije.
 Proces racionalizacije ima više obilježja koja pravu
daju novu i višu instrumentalnu kvalitetu.

309
Weber…
 Pravo se razvija i mijenja u sljedećim dimenzijama:
 1. sekularizacija – pravo nema više religijsku legitimaciju
i uporište. Rezultat je racionalne ciljno usmjerene odluke
zakonodavca i ima demokratsku legitimaciju opće volje.
 2. generalizacija – tako da se razlozi za pravne odluke
svode na zajedničke nazivnike pravnih načela, tako da
svaka odluka predstavlja primjenu takvog apstraktnog
načela na konkretnu situaciju, ili da dolazi do proširenja
pravnih pravila na šira područja, teritorijalna i stvarna,
koja su nekad bila pod mnoštvom partikularnih pravnih
režima.
 3. tipizacija – pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih
pravila, bez izuzetka, u istim slučajevima

310
…Weber
 4. sistematizacija – obuhvaćanje svih važećih pravnih
normi u logički jasnu, neproturječnu i načelno potpunu
cjelinu. Stvara uvjerenje da za svaku konkretnu situaciju
postoji rješenje u pravnom sustavu, pa ono što se ne može
pravno konstruirati nije pravno relevantno. Time se svako
društveno djelovanje može protumačiti kao primjenu ili
kršenje normi takvog sveobuhvatnog pravnog sustava.
 5. formalizacija – racionalnom pravu svojstvena vezanost
uz formu, rutinizacija i standardizacija postupaka
 6. profesionalizacija – racionalizacija dovodi do
profesionalizacije pravnog pogona, pojava profesije
pravnika, pravnog školovanja. Ne samo stjecanje znanja i
vještina, već i posebnog etičkog stava (pravo je poziv),
plaću za rad, odvojenost privatnog i poslovnog života

311
…Weber
 7. pozitivizacija prava – otkriće mogućnosti da se
pravo stvara, mijenja i provodi voljom nadležnog tijela.
Predmoderno pravo je opravdanje za svoje važenje
morala tražiti u tradiciji, proročkoj objavi, karizmi
vladara ili božjoj volji. Pozitivno pravo stvara nadležni
organ i legitimno je ako je doneseno po utvrđenim
pravilima i postupcima.
Zbog ovih sedam obilježja postoji neraskidiva veza
birokratske organizacije kao tipa organizacije i
formalnog racionalnog prava.
I sudski sustav je organiziran na načelu birokratske
organizacije kao univerzalnom obliku organizacije u
modernom dobu (striktna podjela nadležnosti,
hijerarhija, stalna plaća, profesionalna sigurnost).

312
Marx i marksističke škole
 Dvije temeljne postavke:
 1. pravo je izraz strukture i promjena načina proizvodnje
života;
 2. pravo je izraz klasne borbe.
 1. Napredak proizvodnih snaga (tehnologije, radne vještine,
materijala) izaziva određene promjene u odnosima
proizvodnje, koji se moraju izraziti u pravnom obliku. Prijelaz
od tehnologije koja se zasnivala na mehaničkom radu na
tehnologiju zasnovanu na parnom pogonu izazvao je temeljitu
promjenu u odnosima proizvodnje – rušenje tradicionalnih
feudalnih odnosa, uspon nove klase, industrijalizaciju,
urbanizaciju, koji su se izrazili u oblikovanju novog tipa prava
koji je te odnose regulirao. Ekonomska baza (proizvodne
snage i odnosi) određuje promjenu u političkoj, pravnoj i
ideološkoj nadgradnji, ali taj odnos nije jednosmjeran.

313
… Marksističke škole
2. Cijela povijest (politika, pravo) rezultat je klasnih borbi
između vladajuće i podčinjene klase, koje imaju suprotne
interese. Pravo je instrument vladajuće klase, koje učvršćuje,
olakšava i legitimira njezinu vladavinu. U suvremenim
tumačenjima pravo se smatra klasno pristranim ili barem
nedovoljno osjetljivim za interese diskriminiranih grupa.
Formalno jednako pravo za nejednake učvršćuje
nejednakosti. Istodobno pravo je polje borbe grupa sa
suprotnim interesima. Otud su došli zahtjevi za posebnom,
dodatnom zaštitom manjinskih interesa (političkih, etničkih,
spolnih manjina).
Od Marxovih shvaćanja polaze različite suvremene škole i
teorije, koje izbjegavaju neke ekonomističke i
instrumentalističke implikacije.
Najpoznatija je frankfurtska škola: F. Neumann, J. Habermas

314
Druge tradicije sociologije prava
 Američki pravni realizam (R. Pound, K. Llewellyn) – stvaranje i
primjena prava je socijalni čin, stvarni temelj sudskih odluka je
u reagiranju sudaca na specifične činjenice slučaja, koje je
uvjetovano socijalnim čimbenicima (njihovo ekonomsko
podrijetlo, profesionalna socijalizacija).
 Ekonomska analiza prava – pravo se reducira na ekonomsku
kategoriju (transakcijski trošak ljudskih interakcija i institucija),
razvoj institucionalne analize u sociološkoj teoriji
 Kritičke pravne studije (R.M.Unger, D. Kennedy) – američka
škola nastala na tradiciji kritičke teorije društva, težnja za
prevladavanjem liberalističkog ignoriranja interesne osnove
prava i ideje da institucije same po sebi jamče individualne
slobode te imanentne konzervativnosti vladajuće pravne
znanosti; inzistiranje na stvarnoj primjeni prava i shvaćanje
prava kao ideološke fasade
 Feministička jurisprudencija – (C. MacKinnon)

315
Empirijska sociologija prava
 Sociologija prava nije samo teorijska disciplina, ona
sadrži i težnju za stjecanjem empirijski provjerljivog
i upotrebljivog znanja.
 Riječ je o prikupljanju, istraživanju i analizi
podataka i spoznaja o tome kako funkcioniraju
pravne institucije, konkretnih veza društvenih
kretanja i pravnih normi, odnosa javnosti prema
pravu i pravnim institucijama, te posebnih problema
pravne profesije, selekcije sudaca, pravne etike.
 Takva istraživanja mogu pomoći da se pokaže
razlika unutarnje pravne logike i društvene
stvarnosti, te da se pravo usmjeri prema većem
shvaćanju vlastitih društvenih uvjetovanosti.

316
Korišteni izvori

317
Knjige
Batina, G. & Tomičić, J., Počeci sociologije u Hrvatskoj, Kultura i društvo, Zagreb, 2006.
Đurić, M.: Sociologija Maksa Vebera, Naprijed, Zagreb, 1987.
Fanuko, N.: Sociologija, Profil, Zagreb, 2003.
Giddens, A.: Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007.
Haralambos M., Holborn, M.: Sociologija, teme i perspektive,Golden marketing,
Zagreb, 2002.
Krbec, D. (ur.): Hrvatska sociologija: razvoj i perspektive, HSD, Zagreb, 2008.
Kregar, J.; Petković, S.: Pregled glavnih sistema socioloških teorija, Sveučilišna tiskara,
Zagreb, 1994.
Kregar, J. et al.: Sociologija, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
Kregar, J. et al.: Uvod u sociologiju, Pravni fakultet, Zagreb, 2008.
Kuvačić, I.: Uvod u sociologiju, Golden marketing, Zagreb, 2004.
Petković, S.; Kregar, J.: Ogledi o društvenim procesima i institucijama, Sveučilišna
tiskara, Zagreb,1994.
Šundalić, A.: Sociologija, Veleučilište u Požegi, Požega, 2003.
Vrban, D.: Sociologija prava: Uvod i izvorišne osnove, Golden marketing – Tehnička
knjiga, Zagreb, 2006.
Žepić, B.: Osnove sociologije, Logos, Split, 1997.
318
Web izvori
 www.hsd.hr
 www.ffzg.hr
 www.pravo.hr
 www.dsz.hr

319