POLITIČKO-DRUŠTVENE PRILIKE

NA PODRUČJU ZVORNIČKOG SREZA

NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA (1945–1947)
Adnan Jahić

Rekonstruirati političko-društvene prilike na lokalnim razinama u Bosni i Hercegovini nakon

Drugog svjetskog rata predstavlja prvorazredno zahtjevan i složen naučni izazov. I letimičan
uvid u izvore sugerira obilje prijepornih tačaka koje bi valjalo obuhvatiti serioznom analizom i
locirati ih u mozaiku zbivanja i procesa koji imaju šire značenje i obilježje, ali koji su i lokalno
uslovljeni, ne u smislu ishoda, već sadržajnosti čiju reljefnost valja istražiti kako bi se stekla
cjelovita predstava o stvarnosti jedne lokalne zajednice. Neke od tih tačaka pokrivaju sljedeći
pojmovi i kategorije: narod, vlast, komunisti, četnici, ustaše, selo, grad, susjedstvo, rat, novo,
staro, vjera, običaji, identitet, pravo, prisila, motivi, interesi. Do koje mjere su preostale skupine
četnika i ustaša utjecale na političko raspoloženje naroda jednako je značajno pitanje koliko i
stepen revnosti i prilježnosti s kojim je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) čistila vlastite
redove od unutarpartijske reakcije. Istraživanja, međutim, imaju svoje limite. Generalna slabost
naših analiza i ocjena koje se odnose na socijalističko razdoblje jeste ta što se one u biti
zasnivaju na izvorima samo jednog porijekla – onih Komunističke partije; druga mišljenja, druge
obavijesti, dostupna su nam uglavnom prepakovana u službenim partijskim izvještajima, što baca
sumnju na njihovu autentičnost i vjerodostojnost. Pa i takva dobro dođu kao korektiv monolitne
partijske slike o društvu koje je nezadrživo kročilo naprijed u bolju i svjetliju budućnost.
Ovaj rad je zamišljen kao skica za sistemsko i temeljito istraživanje historije Zvornika i
njegove okoline u prvim poslijeratnim godinama, kada se KPJ trudila da obnovi zemlju nakon
ratnih razaranja, ali i da se etablira kao stvarna i jedina rukovodeća snaga u privredi i društvu
nove državne zajednice. Usredsredio sam se na temeljna pitanja: kakvo je bilo političko
raspoloženje naroda, nadasve prema ciljevima partije, kakvi su bili međunacionalni odnosi, sa
kakvim se problemima partija suočavala pri sprovedbi svoje politike, ko je činio
protukomunističku opoziciju itd. Saznanja koja izvori nude upozoravaju na stepen neistraženosti
ove ne tako davne prošlosti te na važnost traganja za dodatnim obavijestima kojim bismo
upotpunili uvide u karakter vremena koje je koncem minulog stoljeća postalo predmet
raznorodnih mistifikacija i nagađanja. Ovaj rad može biti poticaj, ali i obrazac srodnim
istraživanjima lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom vremenu obilježenom
poletom, obnovom, represijom i jednoumljem.

Razorena zemlja

Završetak Drugog svjetskog rata zatekao je Jugoslaviju u ruševinama. "Stambene zgrade,

saobraćaj, industrija, rudarstvo i svi ostali privredni objekti pružali su sliku prave pustoši." 1
Bosna i Hercegovina je dočekala kraj rata kao zaostala zemlja pod teškim pritiscima ratnog
naslijeđa koje je stvaralo zapreke njenom oporavku i podizanju na različitim poljima, od liječenja
i prehrane stanovništva do unapređenja međuljudskih i međunacionalnih odnosa. Pored velikih
ljudskih žrtava, zemlja je pretrpjela golema materijalna razaranja, ponajprije zbog činjenice da je
njena teritorija bila poprište većine velikih bitaka od odsudne važnosti po ishod rata u
Jugoslaviji, ali i gerilskog ratovanja te brojnih kratkotrajnih prodora i osvajanja sela i gradova od
strane sukobljenih vojnih formacija, koje su nerijetko donosile pustoš, pljačku i devastaciju
svake vrste. Bilans je bio poražavajući: tokom četiri ratne godine uništeno je ili u najvećoj mjeri
oštećeno 130 većih industrijskih preduzeća, 24 rudnika, sva preduzeća drvne industrije, potom
1.172 škole te najveći dio saobraćajnih komunikacija i skoro svi objekti na njima. 2 U 67 mjesta
na teritoriji Bosne i Hercegovine uništene su ili oštećene zgrade u kojima su bili smješteni
okružni i kotarski sudovi, porušeno je 86, a oštećene 54 zgrade u kojima je radila administracija,
žandarmerija, policija i drugi organi vlasti. 3 Iscrpljujuće ratne godine su razorile poljoprivredne
mogućnosti i stočni fond, pa je odmah nakon rata, u maju i junu 1945. godine, zavladala glad,
naročito u okruzima Sarajevo, Travnik, Bihać i Banja Luka, dok su južna Hercegovina, zbog
1
Nikola Živković, "Stanje u jugoslovenskoj privredi po završetku Drugog svetskog rata", Balkan posle Drugog
svetskog rata, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1996, 51.
2
Seka Brkljača, Muhidin Pelesić, Husnija Kamberović, "Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog
rata", Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, 378.
3
S. Hadžić, S. Selimović, Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovini, 387.
lakšeg dovoza hrane s mora, kao i predjeli oko Tuzle, koji su imali izlaz na Drinu, po pitanju
prehrane nešto bolje stajali.4 Iz izvještaja organa nove vlasti potkraj rata vidljive su teške nevolje
u osiguranju elementarnih životnih potreba stanovništva koje nisu obećavale skoriju socijalnu
konsolidaciju, naročito u ratom teško pogođenim krajevima. Tako je Okružni
narodnooslobodilački odbor (NOO) za Romaniju 12. decembra 1944. pisao Privrednom
odjeljenju Oblasnog NOO za istočnu Bosnu: "Naš je teren ekonomski potpuno iscrpljen. Veliki
dio je opljačkao okupator i domaći izdajnici, ustaše i četnici. Za našu narodno-oslobodilačku
vojsku date su takođe ogromne količine namirnica u mesu, žitu i ostalim potrebama od početka
rata, naročito u posljednja dva mjeseca." U izvještaju se navodi da ogromna većina naroda nema
nijednog grla stoka, a ukoliko koje domaćinstvo i ima nešto, to se svodi najviše na jednu kravu i
do pet ovaca. Narod na prostoru Rogatičkog i Višegradskog sreza uopće nema tegleće stoke, a
preko dvije trećine stanovništva Romanije, usljed stalnog bježanja pred okupatorom i domaćim
bandama, nije ništa zasijalo tokom prošle sjetve. Okružni odbor ukazuje na važnost opskrbe
hranom i odjećom, ali i transportnim sredstvom ukoliko treba dobaviti pomoć sa strane. Pored
obuće, kojom stanovništvo masovno oskudijeva, poseban problem je zdravstvena zaštita. "Ne
raspolažemo nikakvim sanitetskim osobljem, kao ni ljekarima, ni sanitetskim materijalom." Ne
radi nikakva radionica, ni obućarska, ni krojačka ni obrtnička. Na kraju se navodi spisak artikala
i sredstava bez kojih se život ne može nastaviti na romanijskom području: sapun, ekseri, staklo
za prozore, lim i kalaj, potkovice i čavli za konje, kaiševi za hamove, petrolej i nafta, pisaće
mašine, papir, sjeme i veterinarski lijekovi.5
Mnoge gradske sredine, izložene ratnim stradanjima i pustošenju, nisu bile u stanju nositi
se sa teškim nevoljama organizacije poslijeratnog života, kako usljed nestašice elementarnih
potrepština tako i usljed oskudijevanja stručnim licima različitog profila. U martu 1945. godine
Gradski NOO Zvornik žalio se nadležnoj vlasti na kritičnu zdravstvenu i epidemiološku situaciju
na području Zvornika, tražeći što hitniju dostavu lijekova za obrazovanje odborske apoteke. "To
je u toliko potrebnije što je pjegavi tifus, pored ostalih bolesti, zavladao u priličnoj mjeri, a u
sadanjim prilikama, u polurazorenoj varoši kroz koju prolazi mnogo vojske, vrlo teško je se
boriti protiv zarazne bolesti." Ističući kako bolesnik ne može nabaviti nijedan jedini aspirin,

4
Husnija Kamberović, "Karakteristike društva u Bosni i Hercegovini neposredno nakon Drugog svjetskog
rata", Naučni skup Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, CXXIV/37, Sarajevo, 2007, 215.
5
ATK, RP-NOB, OJ43[dokumentacija Oblasnog NOO za istočnu Bosnu]-260.
Gradski NOO je zamolio da Vojna oblast Trećeg korpusa osigura što više lijekova za potrebe
građana zvorničkog kraja.6 Lijekovi su, očito, sporo i nedostatno dostavljani, što potvrđuje dopis
nadležnog odsjeka Oblasnog NOO za istočnu Bosnu Gradskom NOO Zvornik, 45 dana nakon
gornje molbe, u kojem mu se nalaže da odmah uputi kurira u Tuzlu da primi "izvesnu količinu
lekova" sa apotekarskog slagališta u Tuzli.7 Da bi se spriječilo širenje tifusa, vlasti su poduzimale
hitne mjere razušivanja naroda, u svrhu čega su stvarane tzv. suhe komore i pokretne parione
(buradi). Zvornik je bio jedna od sredina gdje se kasnilo s ovim aktivnostima, što se vidi iz
prepiske gradske i oblasne vlasti te nadležnih vojnih struktura. Nakon što je Gradski NOO
Zvornik izvijestio nadležni odsjek Oblasnog NOO za istočnu Bosnu o potrebnih 20 komada
buradi za razušivanje u općinama zvorničkog područja, Oblasni NOO se 7. marta 1945. obratio
za pomoć načelniku Sanitetskog odjeljenja Druge armije s molbom da se od nadležnih vojnih
organa osigura potrebna burad za Gradski NOO u Zvorniku. 8 Vojska je odgovorila podrškom
izgradnji jednog kupatila i suhe komore u Zvorniku, angažirajući svoju higijensko-
epidemiološku ekipu, dok je izgradnja potrebnih instalacija data u zadatak Gradskom NOO
Zvornik, koji je za tu svrhu angažirao montera Osmana Odobašića, čiji su troškovi trebali biti
pokriveni posebnim kreditom odobrenim od Povjereništva narodnog zdravlja NKOJ-a. Gradski
NOO je napomenuo, u svom dopisu Oblasnom NOO od 13. aprila 1945. godine, da u Zvorniku
od stručnih lica, pored Odobašića, ima još samo jedan monter Muharem Horozić iz Tuzle, koji
vrši neke popravke na vodovodima u gradu. "Dobro bi bilo kad bi taj [naručeni] materijal stigao
ovamo dok se ovaj monter [Horozić] nalazi u Zvorniku kako bi zajednički sa ovdašnjim
monterom Osmanom mogao što prije završiti pomenuto kupatilo i suhu komoru."9 Bez potpore
viših tijela vlasti i vojske lokalnoj zajednici je bilo teško nositi se sa gorućim problemima njene
ekonomske i društvene stvarnosti.

Glavni prioritet

6
ATK, RP-NOB, OJ43-298. Gradski NOO Zvornik Odsjeku za narodno zdravlje Oblasnog NOO za istočnu
Bosnu. Datum: 10. 3. 1945.
7
ATK, RP-NOB, OJ43-320. Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalno staranje Oblasnog NOO za istočnu
Bosnu Gradskom NOO Zvornik.
8
ATK, RP-NOB, OJ43-290.
9
ATK, RP-NOB, OJ43-313. Kompletna prepiska.
 Po oslobođenju zemlje od okupatora, KPJ je bila vodeća politička snaga u Jugoslaviji, ali
joj naslijeđeni nacionalni i društveni odnosi nisu davali vremena za predah i opuštanje.
Najvažniji poslijeratni zadatak – novembarske izbore za Ustavotvornu skupštinu – partija je
shvatila krajnje ozbiljno i koristila sva moguća sredstva, od kojih većina nije bila primjerena
demokratskoj praksi, kako bi osigurala pobjedu Narodnog fronta (NF) i učvrstila svoju poziciju u
strukturama nove vlasti.10 Kao ilustracija ozbiljnosti s kojom se partija pripremala za izbore,
može nam poslužiti jedan dopis Okružnog komiteta KPJ Tuzla Sreskom komitetu KPJ Zvornik,
u kojem se drugovi iz zvorničkog komiteta obavještavaju o aktivnostima na održavanju
konferencije Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS), zakazane za 11. septembar 1945.
godine u Sarajevu. U dopisu se navodi da će predstojeća konferencija biti prva snažna
manifestacija Hrvata Bosne i Hercegovine nakon rata, te da njen uspjeh treba uzeti kao stvar od
prvorazrednog interesa za NF. Usljed toga se od Sreskog komiteta traži da se partijska
organizacija najozbiljnije pozabavi aktivnostima oko konferencije, naročito u pogledu
određivanja delegata. Kao strateški cilj navodi se kandidiranje najuglednijih Hrvata, te stvaranje
čvrstog saveza između komunista i nekomunista u organizacijama HRSS-a. Naglašeno je da
partija treba da pomogne skup HRSS-a počev od prebacivanja kandidata do popularizacije
konferencije.11
Razlog za oprez i ozbiljnost na području Zvorničkog sreza bio je dodatno uslovljen
nezadovoljavajućim ishodom izbora za narodne odbore u septembru 1945. godine, kada su
mnogi žitelji zvorničkih sela apstinirali od glasanja demonstrirajući nespremnost da podrže
kandidate iza kojih su stajali partija i nove vlasti. Sreski komitet KPJ Zvornik objašnjavao je
nezadovoljavajuće rezultate izbora sljedećim razlozima: strahom od četnika, nezadovoljstvom
istaknutim kandidatima i zastupljenošću pojedinih sela u mjesnim odborima, te organiziranjem
masa u posljednjem momentu od pojedinaca koji su se osjetili uvrijeđenim što nisu bili
kandidirani.12 U dva mjesta, Petkovcima i Vitinici, izbori uopće nisu ni održani, dok je u mnogim

10
O izborima u Bosni i Hercegovini 1945. godine opširnije pogledati: Husnija Kamberović, Prema
modernom društvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine, Tešanj, 2000.
11
ATK, Fond: Sreski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Zvornik (dalje: SK-SKBIH-Z), kutija 1,
br. 2. Okružni komitet KPJ Tuzla Sreskom komitetu KPJ Zvornik. Datum: 4. 9. 1945. Potpis: Sreten. Dotični
akt je, očito, cirkularno poslat svim sreskim komitetima.
12
ATK, Fond: Okružni komitet Komunističke partije Jugoslavije Tuzla (dalje: OK-KPJ-T), kutija 1, fascikla 1,
Ic-166. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Datum: 18. 9. 1945.
sredinama postotak birača iznosio između 30 i 60 %. U Petkovcima su četnici pripucali na
predsjednika biračkog mjesta Ibrahima Galjića dok je išao na biralište, usljed čega se isti vratio
nazad "bacivši glasačke listiće i kutije". U Vitinici nisu ni sprovedeni izbori jer narod nije htio da
glasa, izjavljujući da nije zadovoljan predloženim kandidatima. Važan faktor opredjeljivanja bila
je nacionalna pripadnost kandidata. Tako su u Kozluku u Mjesni odbor ušli i Srbi i Muslimani,
ali zahvaljujući "podjednakom broju glasača [obje nacionalnosti] a nikako svijesti Srba i
Muslimana [...]". Tako su Srbi glasali za Srbe a Muslimani za Muslimane. Zvornički sreski
komitet je isticao da je glavni uzrok slabo sprovedenih izbora nedovoljna agitacija na terenu.
Nešto bolji rezultat ostvaren je u gradu Zvorniku, gdje je glasalo 70 % upisanih birača. U
Nezuku je odziv birača bio 80 %, nije bilo nezadovoljstva, usljed zastupljenosti svih sela u
Mjesnom odboru.
Rezultati septembarskih izbora za vladajuću partiju na području Zvornika su značili da se
političko-društvene prilike i nacionalni odnosi nisu bitnije promijenili u odnosu na nekoliko
mjeseci ranije održane izbore za općinske narodne odbore. Potkraj juna 1945. godine Sreski
komitet KPJ Zvornik pisao je Okružnom komitetu KPJ Tuzla o nezadovoljavajućem ishodu ovih
izbora i poremećenim međunacionalnim odnosima u čitavom srezu, a naročito na području
Snagova i Kozluka, "gdje su se morali prekinuti izbori radi sukoba između Srba i Muslimana".
To je, dodaje se, došlo kao posljedica ne samo rada "reakcije" nego i "nedovoljnog našeg
političkog rada u selima". Zvornik je primjer sredine gdje se puno radilo tokom predizborne
kampanje i gdje je izabran gradski odbor u sastavu "koji smo mi želili". Međutim, na prostoru
Sapne, gdje utjecaj KPJ doskora uopće nije dopirao, "neprijatelji su navračali seljane da ne siju
zemlju govoreći da će im država oduzeti sve viškove u svoje magacine". Karakteristika ovih
izbora je da su se Muslimani, koji su ranije ostavljali utisak da se uopće ne interesiraju za izbore,
sada masovno odazvali i živo učestvovali na izborima. Sreski komitet piše kako se čini da je
jedini razlog masovnog učešća Muslimana na ovim izborima bio da izaberu "svoje ljude" za
članove užeg odbora. Općenito se osjetila slabost organizacije NF-a, ali i ukorijenjenost starih
političko-stranačkih navika. "Narod je shvatio izbore kao u staroj Jugoslaviji, dolazilo je do
napetih momenata i cjepačkih akcija. Tako su čak ljudi koji su odani N[arodno].
O[slobodilačkom]. pokretu svim silama nastojali da budu izabrani za predsednika ne vodeći
računa o jedinstvu naroda." Generalno uzevši, mase zanima politički život i ljudi sve življe
učestvuju u diskusijama o svim pitanjima.13
Za razliku od izbora za narodne odbore, izbore za Ustavotvornu skupštinu na području
Zvorničkog sreza partija je ocijenila izuzetno uspješnim, sa veoma pozitivnim refleksijama na
političko-društvene prilike. U izvještaju od 28. novembra 1945. navedeno je da se političko
stanje nakon izbora znatno popravilo, uključujući grad Zvornik, gdje je, kako je istaknuto,
reakcija oborila glavu. Bilo je, navodi se, neopredijeljenih koji su sa zebnjom iščekivali izbore,
ali i oni su se na kraju priklonili politici i kandidatima Narodnog fronta.14

Međunacionalni odnosi

Pa ipak, za KPJ na području Zvornika pravi izazovi su tek slijedili, manifestirajući se na

osjetljivom području međunacionalnih odnosa, gdje je tzv. reakcija utjecala na političko
raspoloženje srpskih i bošnjačkih masa. Partija se suočavala sa nimalo zavidnim naslijeđem
srpsko-bošnjačkih odnosa, prožetih antagonizacijom i tenzijama iz ranijih razdoblja, koje je
valjalo suzbiti u korist pomirenja i vladajuće ideologije bratstva i jedinstva. Iz dostupne
dokumentacije se vidi da je u većini naselja u zvorničkom kraju vladalo izraženo nepovjerenje
između bošnjačkog i srpskog življa, čemu su posebno doprinosili odmetnuti elementi, vjerske
vođe, ali i utjecaji iz susjedstva, naročito u Podrinju. U jednom dopisu s početka 1946. godine
navodi se sporost postizanja uspjeha po pitanju bratstva i jedinstva srpskog i muslimanskog
naroda na području Kozluka, gdje su učinci partije općenito nezadovoljavajući. Spomenut je
slučaj prilikom vašara u Kozluku, kada je grupa od 3–4 pijana srpska seljaka "vikala nešto
mujezinu koji je učio u Đamiji". U istom dopisu stanje u dolini Spreče je opisano
zadovoljavajućim, ali je naveden slučaj neovlaštenog istupanja komuniste Radivoja Pelemiša,
rodom iz Šehera, koji je na drugi dan Božića održao govor u kojem je tražio da Spreča, umjesto
Zvorniku, pripadne Vlasenici. Spreču je opisao kao kraj "koji se četiri godine borio rame uz rame
sa Šejkovićima a danas ta se Spreča pari sa ustaškim-zelenokadrovcima". Pelemiš se također

13
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-7. Sresko povjerenstvo KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla.
Datum: 26. 6. 1945. Izvještaj o stanju i radu organizacije u mjesecu junu.
14
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Sreski komitet Partije za Srez Zvornik. Broj: 1/45. Okružnom komitetu
K.P.J. Tuzla. Datum: 28. 11. 1945. Izvještaj o stanju i radu za prošli mjesec dana.
požalio na raspodjelu bijelog brašna Birču od strane XVI Vojvođanske divizije. Izjavio je da je
"dato muslimanima pred Bajram a da mnogi Srbi nisu imali ni česnicu da prave za Božić". Ove i
druge dijelove iz njegovog govora zvornički sreski komitet je ocijenio pogubnim po bratstvo i
jedinstvo na području Spreče i izrazio mišljenje da bi Pelemišu trebalo zabraniti dolazak u
Spreču u što je moguće dužem vremenu.15
Iz partijskih izvještaja neposredno nakon rata vidljivo je da je na karakter međunacionalnih
odnosa na zvorničkom području utjecala djelatnost odmetnutih skupina, ali i napori nove vlasti
na konsolidaciji sigurnosnih prilika, uključujući ispade osionih i šovinističkih elemenata u
vladajućim strukturama, naročito pojedinim brigadama i četama. Tako je četa II bataljona
narodne odbrane pod komandom Jovana Aleksića zarobljene četnike u podrinjskim selima
ubijala javno na licu mjesta, maltretirala ljude po selima i samovoljno vršila konfiskaciju
imovine i rekviriranje stoke za vlastitu ishranu. Istoj četi, koju je narod prozvao "Ugljevičkom
Oznom", pripisuje se da je odvela iz muslimanskog Šepka šestero ljudi koje je pobila između
Tavne i Trnove.16 Istovremeno su zabilježeni primjeri prelaska vojske narodne odbrane iz Srbije
u Bosnu i terora nad lokalnim muslimanskim življem. Četvrta četa II bataljona Beogradske
brigade narodne odbrane odvela je četiri Muslimana iz Drinjačke općine u Srbiju, gdje ih je
pobila. Prema partijskom izvještaju od 23. jula 1945. godine, jedinice narodne odbrane su
koncem juna i početkom jula bez prethodne istrage i suđenja ubile oko 15 Muslimana. 17 Ostali
ljudi su bili izloženi teroru i prijetnjama uz povike: "Ovo je srpska država." Ovi događaji su
zastrašili Muslimane uz Drinu, koji ne spavaju u svojim kućama i bježe u šumu, strahujući od
nasilja narodne vojske i milicije.18 Sve je to dodatno raspirilo mržnju između Srba i Muslimana,

15
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 7. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj: 6/46.
Datum: 29. 1. 1946.
16
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-7. Sresko povjerenstvo KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla.
Datum: 26. 6. 1945. Izvještaj o stanju i radu organizacije u mjesecu junu. U izvještaju se konstatira
sljedeće: "Svi ti postupci [čete II bataljona] izazvali su masovan strah od narodne odbrane, neizvjesnost
za sudbinu kod velikog broja ljudi i neraspoloženje prema našoj vojsci i vlasti."
17
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-13. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla.
Datum: 23. 7. 1946. Izvještaj o radu i stanju organizacije. U dopisu Sreskog povjerenstva KPJ Zvornik
Okružnom komitetu u Tuzli od 29. 6. 1945. stoji sljedeće: "Jedna patrola te čete [II bataljona Druge
brigade] otjerala je prije sedam dana Mehmeda Zahića i Rifata Serdarevića navodno u komandu čete, jer
su optuženi da su bili ustaše. Ti ljudi nisu dovedeni u komandu čete, niti u štab bataljona vjerovatno su
poubijani negdje na putu." (ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ic-31).
18
"Ti postupci stvorili su mučno stanje u čitavom našem srezu. Muslimani iz Novoga sela sa porodicama
iselili su se u Snagovo, jer ne smiju više da žive u svom selu. Isto tako i stanovnici muslimanskog Šepka
imaju namjeru da se isele. Nezadovoljstvo među muslimanima je vrlo veliko i reakcija koristi to stanje
ali i dalo adute u ruke muslimanskoj reakciji da rovari protiv narodne vlasti. Ovome su posebno
doprinijeli postupci pojedinih mjesnih komandi, poput one u Memićima, gdje su mimo znanja
narodne vlasti otimana goveda od Muslimana i davana Srbima, te uključivani u lokalne straže
novopridošli četnici, "koji su se nepravilno odnosili prema Muslimanima, izazivali [...]
nezadovoljstvo istih i zaoštrili odnose između Srba i Muslimana". 19 Po ovim pitanjima održano je
više sastanaka vojnih i civilnih vlasti iz Bosne i Srbije kako bi se krivci za zlodjela kaznili i
unaprijedilo stanje u Podrinju, ali su lokalni odnosi između Bošnjaka i Srba ostali napeti i
složeni. I jedni i drugi su teretili organe nove vlasti za nepravičan odnos isključivo prema
pripadnicima vlastitog naroda.20
Premda je partija iz mjeseca u mjesec pratila i ocjenjivala političko-društvene prilike na
lokalnoj razini, izvjesno je da je Zvornik bio jedna od onih sredina gdje je proces pomirenja
tekao dosta sporo i otežano. U ljeto 1946. godine zvornički sreski komitet je pisao o nacionalnoj
netrpeljivosti između Srba i Muslimana kao velikoj prepreci utjecaju partije na političko stanje u
Zvorniku. Navođen je i negativan utjecaj iz Srbije, naročito iz Beograda, što potspješuje rad
srpske reakcije u Zvorniku i potiče je da zauzima negativan stav prema Muslimanima. Kao
glavni reakcionari navedeni su pop Dušan Mitrović sa grupom bivših trgovaca, za koje se tvrdi
da su mahom pripadali četničkom pokretu u toku okupacije. Što se tiče netrpeljivosti Muslimana
prema Srbima, istaknuto je da je ona manja, ali je ima, naročito kada je riječ o učešću
muslimanskih i srpskih žena i omladine u zajedničkim akcijama NF-a. Posebno negativnom je
opisana vjerska djelatnost hodže Džemala ef. Hulusića,21 koji je zajedno sa drugim hodžama,
kako se navodi, uspio da omete rad organizacija NF-a time što je pasivizirao i odvojio od
političkog života veći dio muslimana, "koji se posvetio klanjanju". Sa druge strane, Srbi su se
naročito pasivizirali nakon suđenja i kažnjavanja Draže Mihailovića. Žene Srpkinje su se
pasivizirale u AFŽ, dok su muslimanke postale aktivnije.22
pokušavajući, da ih veže uz sebe." (ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ic-31).
19
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-7.
20
U izvještaju od 23. 7. 1945. Sreski komitet Zvornik je pisao: "Kažnjavanje krivaca je vrlo osjetljivo
pitanje u ovoj situaciji. Dok Srbi žele da se kazne i oni muslimani koji su se i najmanje ogriješili o njih
dotle muslimani smatraju da se njima čini nepravda, da se samo oni hapse itd. Mi nismo u stanju da
politički pripremimo pojedina hapšenja usled nedovoljnog broja aktivista koji su sposobni za izvršenje
takvih zadataka." (ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-13).
21
O Džemalu ef. Hulusiću, koji je potkraj četrdesetih dospio u ćeliju tuzlanskog "štoka", pogledati
zabilješku unutar: Muhamed Jahić, "Godina velikog hršuma", Hikmet, VIII, br. 5 (89), Tuzla, 1995, 231.
22
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 17. Sreski komitet KPJ Zvornik. Broj: 114/46. Okružnom komitetu KPJ
Tuzla. Datum: 5. 8. 1946.
 Sličnim tonovima opisivano je i stanje u Podrinju, naročito u Ročeviću, Skočiću, Šepku i
Kiseljaku – u svim ovim mjestima bio je jak četnički utjecaj tokom čitavog rata, a i danas ovaj
kraj, navodi se, živi pod utjecajem reakcionarnih elemenata iz Srbije, s kojim je u svakodnevnom
kontaktu. Odnos Muslimana prema Srbima opisuje se slabim i čitava njihova saradnja zasniva se,
kaže se, na krhkom povjerenju jednih prema drugim. Nezadovoljavajućim je opisano i stanje u
dolini rijeke Spreče, naročito u Osmacima, prvenstveno usljed povratka muslimana koji su bili
odbjegli 1941. godine. O ovim muslimanima je pisano kao o potpuno neaktivnim elementima
koji se klone politike i izbjegavaju učešće u akcijama koje vodi NF.
Ni u kasnijim mjesecima nije bilo značajnog napretka u srpsko-bošnjačkim odnosima, čijoj
napetosti su doprinosili kako protivnici tako i pobornici vladajućeg režima. U pojedinim
sredinama u lokalnoj vlasti su radili ljudi koji su bili protivnici nove države, ali su ostajali na
položajima jer se narod plašio za svoju sigurnost ako zatraži njihovo uklanjanje. Kao primjer
ovog izraza "slabih odnosa" Srba i Muslimana zvornički sreski komitet je navodio Vitinicu,
"gdje je do prije izvjesnog vremena u Mjesnom Narodnom odboru bio pisar ustaški tabornik a o
tome srpske mase nisu ništa prićale nego čak i štitile toga čovjeka pri otpuštanju iz službe bojeći
se drugih". Napominjano je da ima još primjera da je poštena manjina, usljed bojazni, trpila
negativan utjecaj nepodobnih i zlikovačkih elemenata, "jer je i srpska i muslimanska Vitinica
dala mnogo četnika i ustaša". Sreski komitet, oskudijevajući pouzdanim kadrom u dotičnom
mjesnom području, odlučio se za pisara u Vitinicu poslati osobu iz Zvornika "da bi [Vitinici]
omogućili pravilniji rad". Sličan je bio primjer sprečanskih sela, gdje, kako je navedeno, u
posljednjem mjesecu ipak nije bilo nekih znatnijih ispada.23 Prema jednom izvještaju iz oktobra
1947. godine, novo pogoršanje odnosa između Srba i muslimana došlo je kao posljedica "hajki
na bande" zato što muslimani nisu išli u pretres terena. Ne obrazlaže se zašto nisu išli u pretres,
ali se napominje da su na teritoriji Sapne hajkaši vršili "izvesne pljačke kod muslimana" i ako je
strogo ukazano da se ne smije to dešavati.24

Protukomunističke grupe

23
ATK, OK-KPJ-T, kutija 7, br. Ib177. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj: 55.
Datum: 23. 1. 1947.
24
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 7. Zapisnik sa sastanka Sreskog komiteta KPJ Zvornik održan na dan 31.
oktobra 1947. godine.
 Na stanje međunacionalnih odnosa posebno su utjecali odmetnuti elementi, četnici, ustaše i
drugi koji su težili potkopati povjerenje naroda u novu vlast i pripremiti teren za restauraciju
starog poretka. Komunistička partija je radila na likvidaciji ovih elemenata, svjesna da je riječ o
vitalnoj pretpostavci za uspjeh njene politike. Na području Tuzlanskog okruga aktivnost
protukomunističkih četničkih grupa je postala intenzivna odmah nakon svršetka rata, kada su se
partizanske jedinice povukle sa pojedinih sektora, što je četnicima omogućilo slobodnije kretanje
i akcije na pojedinim komunikacijama. Četnički ciljevi su proistjecali iz uputstva Draže
Mihailovića, koji je od preostalih četničkih skupina zahtijevao da nastave borbu, da rade na
buđenju nacionalne svijesti kod Srba, ne dozvoljavaju Muslimanima vraćanje u svoja napuštena
sela i nemilosrdno postupaju prema komunistima i njihovim simpatizerima.25
U dopisu zvorničkom sreskom komitetu od 16. jula 1945. godine Okružni komitet KPJ
Tuzla je isticao da se četničko pitanje neće moći riješiti amnestijom, već samo energičnom
borbom, pronalazeći efikasne načine i forme poput udarnih grupa – trojki itd. Partija ne može,
navodi se, primjenjivati protiv porodica koje pomažu četnike metod raseljavanja, ali može
pohapsiti one za koje postoje podaci o saradnji i okarakterizirati ih kao neprijatelje države.
Istaknuto je da će ključnu ulogu u borbi protiv četnika odigrati sama pozadina, što su već
pokazali primjeri na terenu.26 Sredinom 1945. godine na području Zvorničkog sreza bilo je oko
60–70 aktivnih četnika. Uglavnom se radilo o malim skupinama koje su slijedile pojedine
četničke vođe: Milana Đokića, Miku Kostića, Ratka Milića, Vojina Josipovića i druge četničke
prvake.27
U maju 1945. godine sigurnosna situacija na prostoru Zvornika bila je povoljna, što se vidi
iz činjenice da je Zvornik odabran za prolazak štafetne palice od Sarajeva do Beograda. Zbog
ugroženosti terena pravac je promijenjen pa je štafeta, umjesto u Višegrad, 23. maja 1945.
trebala stići u Zvornik, a odatle dalje preko Šapca za Beograd. 28 No, u narednim mjesecima
stanje sigurnosti se pogoršalo. Tokom jula 1945. četnici su optimalno iskoristili ukidanje
komande mjesta u Kozluku i Memićima i povlačenje pojedinih četa i bataljona narodne odbrane.
Ubili su potpredsjednika Općinskog narodnog odbora Rastošnica, potom člana Općinskog
25
Alija Uzunović, Zvornik. Historijska monografija, Tuzla, 2010, 146.
26
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 1. Okružni komitet KPJ Tuzla. Broj: 80/45. Sreskom komitetu KPJ Zvornik.
Datum: 16. 7. 1945.
27
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-7.
28
ABH, NOR, Ratne depeše 1941–1945. "50". 5, Gr. 124, Br. 37; "50". 6, Gr. 77, Br. 84.
narodnog odbora iz Bjeloševca Jovana Matića, nekoliko milicionera i jednu ilegalnu trojku.
Započeli su pljačku po selima, premlaćivanje ljudi, nasilje nad ženama, što je dovelo do
masovnog straha. Narodna milicija, kao jedina vojnička snaga na terenu, nije imala potrebnih
ljudskih i materijalnih kapaciteta da kontrolira teren i štiti stanovništvo. "Vodovi milicije iz
Rastošnice i Sapne noću nesmiju da se zadrže na svojim uporištima nego bježe u šume da
spavaju, što još više unosi paniku i demoralizaciju u mase."29
U vrijeme izbora 1945. godine četničke grupe na području Zvornika ispoljavale su nešto
manju aktivnost, prije svega zahvaljujući dolasku Crnogorskog bataljona na teren Drinjače,
Kamenice, Papraće, te prostor Sapanjske i Memićke općine. Zvornički sreski komitet je pisao da
je riječ o krstarenju "manjih bandica", koje ne čine nikakva ubistva, već uglavnom vrše pljačku
kad se uspiju uvući u pojedina sela.30 Početkom 1946. godine zvornički sreski komitet je pisao da
četnici uglavnom provode vrijeme u svojim bazama, gdje ih "svaki dan naše jedinice pronalaze i
uništavaju".31 U kasnu zimu 1946. dodatni prilog poboljšanju bio je likvidacija četverice četnika
koji su bili strah i trepet za narod Skočića i Ročevića, uključujući četničkog komandanta i
zločinca Cvijana Todorčića. Također je likvidiran bivši ustaški tabornik Nijaz Dautović, za koga
se tvrdilo da je načinio velike zločine na području Zvorničkog sreza, posebno u Zvorniku. 32
Međutim, u rano proljeće 1946. situacija se pogoršala većom aktivnošću četnika, što je
rezultiralo napadima i ubistvima mjesnih aktivista i simpatizera partije. Tako su 17. maja 1946.
godine tri četnika ubila sekretara Mjesnog odbora u Skočiću Božu Ilića, za koga je partija tvrdila
da je bio jedan od najboljih drugova u Podrinju. 33 U julu iste godine četnici na području Skočića,
Kozluka i Ročevića Pero Milošević, Jovica Stevanović i Vojo Tekić ubili su dvije djevojke u
Ročeviću, od kojih je jedna bila skojevka.34 U isto vrijeme djelovali su na području Nezuka,
Sapne i Vitinice odmetnici Husein Omerović, izvjesni Bego iz Ugljevičkog sreza i Šaban
Rahmanović iz Međeđe, pljačkajući po selima i hraneći se kod seljaka, "koji ih čuvaju". Posebno
29
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ib-13.
30
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Sreski komitet Partije za Srez Zvornik. Broj: 1/45. Okružnom komitetu
KPJ Tuzla. Datum: 28. 11. 1945.
31
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 7. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj: 6/46.
Datum: 29. 1. 1946.
32
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 8. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj: 40/46.
Datum: 25. 3. 1946.
33
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 10. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj: 56/46.
Datum: 22. 5. 1946.
34
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 17. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj:
114/46. Datum: 5. 8. 1946.
negativno opisano je djelovanje ustaše Šabana Rahmanovića, "jer on pored pljačke vrši nasilje na
žene, udovice i djevojke gdje nema muškaraca, tako da je u toku mjeseca jula napravio 7 nasilja
na žene na području M[jesnih].N[arodnih].O[dbora]. Kamenica, Petkovci, Šetići i Nezuk".
U drugoj polovini 1946. godine stanje se dodatno pogoršavalo, odmetništva u četnike su
bila sve češća, kao i napadi na mjesne odbore, zadruge i aktiviste partije i fronta. U
poslijepodnevnim satima 23. augusta 1946. trajala je prava drama pred Mjesnim odborom u
Prnjavoru, kada je grupa od 20 četnika napala na zgradu Odbora težeći da ubije njegovog
predsjednika Jusufa Gazibegovića. Politički komesar XIX birčanske brigade pisao je Okružnom
komitetu KPJ Tuzla da je Gazibegović, rodom iz Prnjavora, pristupio partizanima 12. septembra
1944. godine, da je primljen u partiju u januaru 1945, da je hrabar borac, uporan u radu i borbi,
ali dosta religiozan i netaktičan u odnosu prema borcima. 35 Gazibegović se u vrijeme napada na
prnjavorski odbor nalazio u neposrednoj blizini sa grupom vojnika, na paljbu je odgovoreno
punom mjerom, pa je banda rastjerana. Kasnije se ispostavilo da je cijelu akciju organizirao
sekretar Mjesnog odbora Cviko Erić, rodom iz Dubnice.36 Nekoliko dana kasnije četnici su
zaustavili autobus na putu Zvornik – Tuzla, na lokalitetu između Snagova i Capardi. Opljačkali
su sve putnike, uključujući predsjednika Okružnog odbora NF-a Tuzla Mlađena Jeftića i člana
Sreskog komiteta KPJ Zvornik Ljubišu Popovića. Jeftiću su oduzeli partizansku spomenicu
1941. i poslaničku legitimaciju Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, a Popoviću partijsku
knjižicu broj 010362.37
Tokom 1947. godine nova vlast se sa preostalim četnicima, koji su se držali šume i koristili
zaštitu porodica i poznanika, obračunavala organiziranjem "hajki" u smislu masovnih potjera u
koje su, pod paskom UDB-e, uključivani članovi partije, aktivisti NF-a i drugi građani na koje se
vlast oslanjala da će svojom hrabrošću i vještinom likvidirati odmetnute elemente i donijeti red i
mir običnom narodu. Ove potjere nisu bile najsretniji način obračuna sa odmetnicima, jer su
dovodile do neke vrste vanrednog stanja na području sreza. "I ako su ove akcije za proterivanje
bande od velikog značaja", stajalo je u mjesečnom izvještaju Sreskog komiteta KPJ Zvornik za
oktobar 1947. godine, "ipak su s druge strane u mnogome paralizovale politički rad na terenu, a

35
ATK, OK-KPJ-T, kutija 1, fascikla 1, Ic-63. Polkomesar XIX birčanske brigade. 9. VII 1945. Okružnom
komitetu KPJ Tuzla. Potpis: Andrić.
36
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 20. Sreski komitet KPJ Zvornik Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Broj:
124/46. Datum: 25. 8. 1946.
37
ATK, OK-KPJ-T, kutija 2, fascikla 1, Ic-260. Okružni komitet KPJ Tuzla Pokrajinskom komitetu KPJ za
Bosnu i Hercegovinu. Broj: 1053/46. Datum: 17. 9. 1946.
tako isto i pravilno ostvarenje sjetvenog plana." Narod se često pokretao u pretres terena, dan ili
dva, "po svim sumnjivim područjima Narodnih odbora". 38 Masovno učešće naroda u pretresima
davalo je prostora "štetnim elementima" da zalaze po tuđim kućama i kradu, pa je partija bila
prinuđena sazivati konferencije kako bi se suzbili dotični postupci i lokaliziralo nezadovoljstvo
mještana.

Šta je pisao Front slobode

I dok je narod živio u strahu za vlastiti život i imovinu, široj javnosti su plasirane vijesti
koje su zračile optimizmom ističući uspjehe Narodnog fronta i novih vlasti na obnovi i izgradnji
domovine. Organ Okružnog odbora Narodnog fronta za Tuzlanski okrug Front slobode pisao je
o novom poletu masa, naročito omladine, koja, kako je navođeno, čini velika pregnuća na
izgradnji svjetlije budućnosti. Tako je u broju od 21. aprila 1946. godine pohvaljena akcija
pošumljavanja brda oko Zvornika, u kojoj je učestvovalo 65 omladinaca i omladinki, "koji su za
8 sati rada iskopali 2.000 rupa za rasađivanje omorovih sadnica". 39 Omladina nije stala na tome,
pa je kopala rupe za rasađivanje bagrema, ali i oraha duž puta Zvornik – Bijeljina. U broju od 12.
maja 1946. pisano je o završnoj fazi izgradnje mosta na Drini, zahvaljujući četveromjesečnom
napornom i neumornom radu angažiranog radništva. I pored napornog fizičkog rada, ovi
trudbenici ne zanemaruju ni kulturno-prosvjetno uzdizanje, pa su prije izvjesnog vremena dali
jednu vrlo uspjelu priredbu sa prihodom u korist obnove Zvornika. 40 U sličnom tonu bili su i
glavni akcenti Izvještaja Izvršnog odbora Sreskog Narodnog odbora Zvornik o radu u mjesecima
juni i juli 1946. godine. Front slobode je prenio kako je, između ostalog, u dotičnom periodu u
ambulanti zdravstvene stanice obavljeno 2.837 pregleda, dezinficirana 54 stana, DDT praškom
zaprašeno 6.744 osobe, raskuženo 262 i ošišano 25 lica. Protiv velikih boginja izvršeno je
cijepljenje u jednoj polovini sreza.41
Negativno je, dakako, pisano o pojedincima koje je novi režim nazivao reakcijom,
uglavnom iz redova klera i vjerskih službenika. Tako se "Omladina Zvornika" potpisala iza
38
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 25. Sreski komitet KPJ Zvornik Pokrajinskom komitetu KPJ za BIH
Sarajevo. Broj: 438/47.
39
"Rad na pošumljavanju Zvorničkog sreza", Front slobode, IV/1946, br. 61, 5.
40
"Gradnja mosta na Drini nalazi se u završnoj fazi", Front slobode, IV/1946, br. 64, 6.
41
"Zasjedanje Sreske skupštine u Zvorniku", Front slobode, IV/1946, br. 79, 4.
članka u kojem se osuđuje postupak zvorničkog mujezina Adema Ćatića koji je, tvrdi se, isti dan
kada je omladina trebala čistiti grad od velikih naslaga blata, nakon provale oblaka, dio
muslimanske omladine pozvao da riba džamiju.42 U broju od 7. septembra 1946. godine
preneseni su akcenti iz govora sekretara Sreskog odbora NF-a Zvornik Sulje Čauševića na
gradskoj konferenciji Fronta, koji se naročito zadržao "na protunarodnom djelovanju zvorničke
reakcije na čelu sa po zlu poznatim reakcionarima: hodžom Đemalefendijom Hulusićem i popom
Dušanom Mitrovićem". To djelovanje ima za cilj, navodi se, pasivizirati i odvući mase od
obnove, temeljem izjava tipa: "Din je u opasnosti", "Na pragu je kijametski dan", "Treba pobiti
sve one koji ne idu u džamiju". Što se tiče Mitrovića, inače člana Fronta, on je razvio teoriju o
tzv. degenerisanju naših naroda – djeca se rađaju ćorava i sakata jer su partizani došli na vlast!
Novinar je zaključio svoj izvještaj konstatacijom da je narod Zvornika poklicima "Dole
izdajnici!" i "Na sud s njima!" još jednom potvrdio da će onemogućiti rad "ovakvim
protivnarodnim elementima".43

Nevolje s kadrovima

Borba protiv reakcije, međutim, bila je samo jedna od nevolja s kojom se partija morala
nositi. Cviko Erić iz Dubnice nije bio izolirani slučaj nepouzdanog kadra u organima vlasti i
42
"Reakcija pokušava da omete rad naše omladine", Front slobode, IV/1946, br. 74, 4.
43
"Narod Zvornika čisti redove Narodnog fronta od onih koji ometaju razvoj naše zemlje", Front slobode,
IV/1946, br. 81, 1. Sreski komitet KPJ Zvornik se, prema vlastitim navodima, uspješno nosio sa
pokušajima intenziviranja vjerskog života Muslimana na prostoru Zvornika. U izvještaju Okružnom
komitetu od 23. 1. 1947. konstatirano je kako se u posljednje vrijeme osjetila pojačana aktivnost
Islamske vjerske zajednice (IVZ) izražena u prikupljanju priloga i obnovi vjerske nastave. U Memićima je
raspisan razrez obaveznog plaćanja za IVZ, ali je Sreski komitet sazvao konferenciju i razbio dotičnu
inicijativu. Zvorničke hodže su dobile direktivu iz Sarajeva da po svaku cijenu pojačaju vjersku nastavu u
osnovnim i srednjim školama i da osiguraju obaveznu vjeronauku, u svrhu čega su i raspisana spomenuta
davanja. Izvještaj najavljuje skoru reakciju Sreskog komiteta, koji nije odmah prepoznao smisao akcije, za
razliku od odgovora na pokušaj obnove rada mjesne medrese. "Rad medrese smo pravilno razbili preko
Mjesnog odbora Narodnog fronta u Zvorniku održavši predhodno sastanak sa rukovodiocima medrese."
Dodaje se da se reagiranje na rasformiranje medrese osjetilo u Kamenici, ali da ta reakcija nije imala
većeg odraza u drugim sredinama. (ATK, OK-KPJ-T, kutija 7, br. Ib177). Akcija na raspuštanju medrese
uslijedila je nakon što se Sreski komitet obratio Okružnom komitetu KPJ Tuzla sa molbom da mu
pomogne u pogledu rješavanja pitanja medrese koja je ponovo otvorena u Zvorniku. U dopisu je
navedeno, bez argumentacije, da su polaznici medrese bez osnovne škole te da su potpuno nepismeni,
kao i da medresa ne može biti u rangu niti jedne škole, "te smo mišljenja da bih je kao takvu trebalo
raspustiti". (ATK, OK-KPJ-T, kutija 2, fascikla 1, br. Ic454. Sreski komitet KPJ Zvornik. Broj: 276/46.
Okružnom komitetu KPJ Tuzla. Datum: 4. 12. 1946).
partijskim strukturama; više izvještaja sugerira da je jedan od najkrupnijih problema partije u
Zvorničkom srezu bio odsustvo sposobnih i partiji odanih ljudi, kako u narodnim odborima tako
i u partijskim organizacijama. Potkraj 1945. godine zvornički sreski komitet je pisao da su se
usljed demokratičnosti u mjesne narodne odbore uvukli ljudi skloni šovinizmu i saradnji sa
četnicima, poput sekretara u Kalesiji, kojem je neki četnik uputio pismo da mu pošalje lopata da
bi mogao iskopati baze za sklonište preko zime. 44 Drugi je slučaj sa sekretarom iz Šetića, koji je
snabdijevao hranom četnike. U ljeto 1946. godine isticano je da se u antifašističkim
organizacijama nalaze ljudi sa konzervativnim shvatanjima, a mnogi su povezani sa
neprijateljima. Ti neprijatelji traže modus kako bi mogli legalno djelovati protiv partije,
prvenstveno na vjerskoj osnovi.45
Prema vlastitom priznanju, KPJ nije stajala najbolje na području Zvornika. Manjak
kvalitetnog i agilnog partijskog kadra otežavao je konsolidaciju prilika prema zamislima i
željama partije. Kada je sekretar zvorničkog sreskog komiteta Savo Živković u jesen 1945.
godine otišao na drugu dužnost, ispostavilo se da niko od preostalih članova nije imao dovoljno
rutine da vodi komitet.46 U jednom organizacijskom referatu potkraj 1945. navodi se da partija u
Zvorničkom srezu broji 67 članova i kandidata, pri čemu su osnovni nedostaci većine članova
nedovoljna revolucionarnost i nizak kulturni nivo. Pritom, dobar broj članova nije u potpunosti
ovladao partijskom linijom, što dovodi do izraženog skretanja ulijevo. Tako se u ćeliji Zvornik
članovi Srbi slažu sa nemilosrdnim postupanjem narodne odbrane sa četnicima. 47 Ni pokrajinski
partijski forumi nisu imali pozitivnu impresiju o radu partije na zvorničkom području. Partijska
ćelija u Čelopeku je navođena kao karakterističan primjer "neshvatanja članova partije vremena
u kome živimo". Ovi su na pitanje šta im rade kulački elementi na selu odgovorili da ih oni
uopće nemaju, "iako ima seljaka koji žive samo na 3 dunuma zemlje i drugih koji imaju na 300–
400 dunuma".48 Sreski komitet u Zvorniku imao je 1947. godine samo tri člana. Za

44
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Sreski komitet Partije za Srez Zvornik. Broj: 1/45. Okružnom komitetu
K.P.J. Tuzla.
45
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Prepis zapisnika održanog sastanka Sreskog komiteta K.P.J. [Zvornik] na
dan 13. VIII 1946. godine.
46
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Sreski komitet Partije za Srez Zvornik. Broj: 1/45. Okružnom komitetu
K.P.J. Tuzla.
47
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 5. Organizacioni referat.
48
ABH, Fond: Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine (Pokrajinski komitet
Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu) (dalje: CKSK-BIH – PKKPJ BIH), F-1-05. 5/04.
Izvještaj o obilasku partijskih organizacije na dijelu tuzlanskog okruga, 7.
višemjesečnog sekretara Sulju Čauševića, kojeg je partija namjeravala prebaciti u Zenicu,
istaknuto je da može biti dobar rukovodilac, ali da usljed malog broja članova komiteta nije
mogao ostvariti ozbiljnijih rezultata u radu, naročito ako se uzme u obzir da u 14 mjesnih
područja nije uopće postojala partijska ćelija.49 Drugdje je, pak, isticana važna uloga partijske
organizacije u čišćenju terena od bandi, u čemu su se naročito istakle partijske jedinice u Spreči i
Ročeviću.50
Druga vrsta problema ticala se moralnog lika komuniste, bolne tačke partijskih
organizacija u mnogim mjestima. Nerijetko se partija morala suočavati sa vlastitim kadrom koji
se odavao alkoholu, obavljao vjerske obrede, ulazio u konflikt sa vojnicima, živio u divljim
brakovima.51 Tako je u zapisniku sa sastanka Sreskog komiteta KPJ u Zvorniku potkraj 1947.
godine konstatirano da su komunisti u ličnom životu zastranili, odlaze na razne pilave, pijanke i
ne drže se partijske discipline. Spominju se partijske ćelije u Drinjači i Osmacima, gdje
komunisti prave izgrede – mnogo se pije, sastanci se izbjegavaju, svađa se širi partijskim
redovima. Zaključak: mnoge komuniste treba kazniti ukorom i drugim mjerama. 52 Za
razumijevanje problema partijske discipline i moralnog lika komuniste važno je imati u vidu da
je partija u ovom vremenu imala obilježja sekte na koju je prenošen dio ličnog suvereniteta
njenih članova u onom smislu u kojem su njihovi karakteri i životi imali reperkusije po društvene
odnose i realizaciju partijskih ciljeva. Partijski komiteti su naročito insistirali da se komunisti ne
žene bez njihovog odobrenja i privole, a kritizirali su i intimne odnose bez znanja partije. Takvi
pristupi su nerijetko stvarali prave drame u odnosima između rigoroznih partijskih foruma i
članova koji su demonstrirali neposluh. Kao primjer može se navesti slučaj Mlađena Babića, koji
je "stupio u brak sa drugaricom sa čime se prethodno nije saglasio Sreski komitet". 53 U
obrazloženju Okružnom komitetu KPJ Tuzla je istaknuto da je riječ "o drugarici koja nije

49
ABH, CKSK-BIH – PKKPJ BIH, F-1-05. 5/04, 9.
50
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 5. Organizacioni referat.
51
Usporediti: Adnan Jahić, "Stanje KPJ na području Banovića u prvim poslijeratnim godinama (1945–1949)",
Zbornik radova sa naučnog skupa "Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe Općine Banovići", Tuzla – Banovići,
2010, 164–165.
52
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 9. Zapisnik sa sastanka Sreskog komiteta KPJ za srez zvornički održan na
dan 7. decembra 1947. godine.
53
ATK, OK-KPJ-T, kutija 2, fascikla 2, Ic-380. Sreski komitet KPJ Zvornik. Broj: 1142/46. Okružnom
komitetu KPJ Tuzla. Datum: 14. 8. 1946.
moralno na visini", politički je neaktivna, nije član ni KPJ ni SKOJ, te kao takva ne može biti
žena člana Sreskog komiteta, nosioca spomenice i oficira jugoslavenske armije.54
Ni u drugim strukturama prvih poslijeratnih godina nije bilo bolje stanje. Sindikalne
podružnice u Zvorničkom srezu, izuzev kožarske, slabo su radile i ostvarivale utjecaj na
radništvo. "To su mahom ljudi alkoholičari. Konferencije sa radnicima se vrlo rijetko
održavaju."55 Nešto povoljnijim je ocjenjivano stanje zadruga, posebno u Kozluku, Osmacima i
Međašu, koje su tokom 1946. godine uspjele otkupiti veće količine stočne hrane, šljiva i drugih
dobara i namirnica.
Kadrovske i organizacijske nevolje bile su stvarnost partije i u narednom vremenu. Slaba
kadrovska baza utjecala je na regrutaciju u partijske forume lica koja ni ideološki ni moralno
nisu bila na razini partijskih očekivanja, usljed čega se često pristupalo kritikama, ukorima i
smjenama. Tako je početkom 1947. godine konstatirano da je partijska ćelija u Kalesiji slabo
radila zbog propusta u radu Abdulaha Hodžića, koji je, navodi se, dokazao da ne može biti član
partije. "Drug Abdulah Hodžić je stariji čovjek sa religioznim shvatanjima kod koga se osjeća
crta šovinizma u odnosu na Srbe [....]." S njim je ušao u svađu Ibrahim Pezić, po ličnom osnovu,
a kako se Pezić počeo odavati opijanju, partija je odlučila pristupiti mjeri njegovog disciplinskog
kažnjavanja.56

Zaključak

Političko-društvene prilike na području Zvorničkog sreza nakon Drugog svjetskog rata

manifestirale su karakteristična obilježja bosanskohercegovačke stvarnosti poratnog vremena –
nepovjerenje i napetost među narodima, pomanjkanje sigurnosti djelovanjem odmetnutih grupa,
nedemokratski ambijent uslovljen uzurpacijom svih sfera javnog života od strane vladajuće
partije. Sa izborima za narodne odbore KPJ u Zvorniku nije bila zadovoljna, ali je nakon izbora
za Ustavotvornu skupštinu konstatirala da je reakcija oborila glavu. Međunacionalni odnosi na

54
Babićev ulazak u bračnu vezu bez odobrenja partije nije prošao nekažnjeno. "Sreski komitet
konstatujući da drug Babić nije dorastao da bude član komiteta Sreskog te da je učinio ogroman prekršaj
partijske discipline mišljenja je da se isti isključi iz Sreskog komiteta i da se kazni partijskom kaznom
UKOROM." ATK, OK-KPJ-T, kutija 2, fascikla 2, Ic-380.
55
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 3. Sreski komitet Partije za Srez Zvornik. Broj: 1/45. Okružnom komitetu
K.P.J. Tuzla.
56
ATK, SK-SKBIH-Z, kutija 1, br. 11.
zvorničkom području bili su u znaku nepovjerenja i animoziteta između Srba i Bošnjaka, usljed
ratnog naslijeđa, ali i postupaka civilnih i vojnih vlasti, koje su nerijetko bile terećene za
preferiranje jednog naroda nauštrb drugog. Poseban faktor nestabilnosti bile su odmetnute
skupine četnika i pojedinci sa ustaškom prošlošću, koji su sabotirali novouspostavljeni političko-
društveni poredak, ali kojima su bili naklonjeni, pored običnih ljudi, i pojedinci u redovima
novih vlasti. Vladajuća partija je teško nosila breme potpune kontrole nad društvenim
zbivanjima, na koju je pretendirala, dijelom usljed nedostatka efikasnih instrumenata prisile,
dijelom usljed oskudne kadrovske baze, koja nerijetko nije bila ni teorijski ni praktično dorasla
krupnim zadacima rukovođenja obnovom i mijenjanja naslijeđenih ekonomsko-društvenih
odnosa. Svejedno su, međutim, partijski forumi nastojali široj javnosti plasirati sliku o značajnim
pregnućima zvorničkih masa, naročito omladine, na unapređenju privredno-socijalnog stanja
njihove lokalne zajednice. Tokom 1947. godine razbijanjem četničkih bandi i konsolidacijom
narodne vlasti stekli su se uslovi za djelotvorniji rad partijskih struktura na zvorničkom području,
ali su se ubrzo pojavile nove nevolje koje su se odnosile na privrednu politiku nove vlasti, mjere
otkupa i druge aspekte promjene ekonomsko-društvenih odnosa u Jugoslaviji.