Neka obilježja postratnog bosanskog društva

 U ratu je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (1986.:9) život izgubilo između 541.717 i 700.000
ljudi, a materijalna šteta prouzročena ratnim razaranjima procjenjena je na 62 milijarde dolara
• brojna sela i gradovi su spaljeni ili razoreni, ionako mali broj industrijskih objekata uništen je ili
devastiran, uništene su ili onesposobljene saobraćajnice, stambene i školske zgrade, zdravstvene
ustanove.
Naslijeđena zaostalost u oblasti obrazovanja, kulture i zdravstva
 1. Obrazovanje:
 nakon rata na teritoriji BiH bilo je upotrebljivo samo 147 školskih objekata
 prema podacima iz 1948. godine skoro polovina stanovništva, odnosno 45% bilo nepismeno
 nije bilo nijedne visokoškolske ustanove.
 2. Kultura: u funkciji prosvjećivanja, kulturnog uzdizanja i političkog odgoja stanovništva u duhu socijalizma
 Krajem 1952. godine u BiH djeluje 1.904 narodne, naučne, stručne i školske biblioteke, 10 muzeja, 145 bioskopa
sa 6,5 miliona gledalaca, 5 profesionalnih pozorišta s 307,000 posjetilaca, 1 radio stanica i 27,000 radio
pretplatnika (Miličić, 1991.:174).
 3. Zdravstvo: po završetku rata u Bosni i Hercegovini bilo je svega 220 ljekara i oko 2.000 bolesničkih postelja.
 “takva situacija nije 1945. godine bila ni u jednoj evropskoj zemlji“ (Republički zavod za statistiku, 1986).
 Modernizacija u ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj sferi, uz sužavanje mogućnosti političkog djelovanja i
mogućnosti
 Odbijanje parlamentarne i razvoj tzv. narodne demokratije
 Pod narodnom demokratijom komunisti su podrazumijevali “jedino vlast koju vrši njihova partija kao
pobjednica građanskog rata i jedini politički predstavnik svih 'radnika, seljaka i poštene inteligencije'
(Miloradović, 2007.:16).
“Novo društveno uređenje u našoj zemlji zahtijeva i novi oblik političkog života. Mnogobrojne i heterogene po svojim
shvaćanjima, političlke partije predstavljale bu u našoj zemlji najveću smetnju za brz i trajan razvitak naše zemlje. Ne
samo politička nego i ekonomska struktura naše zemlje isključuje mogućnost postojanja mnogih političkih partija, sa
starim prigramima i straim shvaćanjima. Jedinstven ekonomski program zahtijeva i političko jedinsto. Zamislimo sebi
ovakvu sliku: svršili smo rat, treba prijeći na izgradnju zemlje,...a imamo razne partije na čelu. Jedan kaže: ne treba
najprije graditi ovaj most, već onaj drugi. Drugi će kazati: zašto se daje više pomoći recimo Bosni, Lici, Crnoj Gori nego
nekoj drugoj republici?...Kazali bi: što će nama industrijalizacija, elektrifikacija..., neka svaki seljak radi kako zna i
može...To bi naše snage paraliziralo...“(Josip Broz Tito, govor na II kongresu Narodnog fronta Jugoslavije
 “Izgradnja socijalističke svijesti građana i totalno političko integrisanje stanovništva bez obzira na socijalnu,
nacionalnu i vjersku pripadnost i ideološka i politička ubjeđenja su institucionalizovani. Sprovođeni su putem
planske, organizovane, sistemske i intenzivne djelatnosti KPJ, transmisonih političkih organizacija i društvenih
udruženja, kulturnih i naučnih institucija, škola, fakulteta, vaspitnih i drugih ustanova, preduzeća, vojske, radnih
akcija, kurseva, seminara, čitalačkih grupa, izložbi, predavanja, političkih, kulturnih i sportskih manifestacija,
štampe, radija, filma, publicistike, književnosti, muzike, slikarstva, kolektivnih izleta i ljetovanja, svečanih
akademija, vojnih smotri i kulturno-zabavnog života“Miličić (1991.:175):
 Država u bremenitim društvenim okolnostima preuzima brigu oko socijalnog obezbjeđenja siromašnog i u ratu
stradalog stanovništva
 U prve tri poratne godine oskudnim i neredovnim obaveznim snabdjevanjem hranom i industrijskom robom po
jedinstvenim cijenama i putem doznaka obuhvaćeno gotovo cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, da bi
do 1951. godine bilo reducirano na jednu trećinu

Socijalnozaštitne aktivnosti u periodu 1945. – 1958.

 A. Institucionalni okvir
 Ministarstvo socijalne politike (1945.) - Ministarstvo narodnog zdravlja i socijalnog staranja (1947.) -
Ministrstvo socijalnog staranja (1948.-1951.) - Savjet za narodno zdravlje i socijalnu politiku (1951.-

1
 1956) - Savjet za socijalnu zaštitu (1956. -) - Savjet za socijalnu politiku (1960)- Republički sekreterijat za
socijalnu politiku SRBiH (1963.) - Republički sekreterijat za zdravlje i socijalnu politiku SRBiH (1965.)
 Česte izmjene institucionalnog okvira u oblasti socijalne zaštite - nepostojanje jasnih stavova o mjestu i
ulozi socijalne zaštite
 Refleksija stava komunističke elite prema društvenim problemima
 Unutrašnja struktura ministarstva socijalne politike ili socijalne zaštite ostajala je nepromijenjena:
 Komitet za socijalno staranje pri vladi FNRJ:
-Odjeljenje za socijlano staranje -->Ministarstvo socijlane politike/zaštite SRBiH
--> text
-Odjeljenje za
• Rekonstrukcija osnovnih kategorija korisnika i oblika pomoći
• Osnovne kategorije građana kojima su se odjeljenja socijalne politike bavila: direktni ili indirektni
stradalnici rata (ratni vojni invalidi i djeca-ratna siročad), korisnici novčanih pomoći po osnovu odluka
NKOJ-a, socijalno ugrožene osobe i izbjeglice
• Oblici pomoći: socijalna pomoć u novcu i naturi (hrana, odjeća, obuća), osnivanja i briga o ustanovama
za institucionalni smještaj djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom
• Prioriteti: zaštita djece bez roditeljskog staranja i ratnih vojnih invalida (i njihovih porodica)
• Evidentiranje
• Kolonizacija
• institucionalizacija
Izvan sistema socijalne zaštite: osobe s mentalnim teškoćama (“. “živčano“ oboljela djeca ili odrasli
(demobilisani borci), maloljetni prestupnici, osobe/žene koje se bave prostitucijom (“moralno posrnule
ženske osobe“)
 Štab VI Armije Komanda pozadine u Sarajevu, dopis od 8.1.1946. godine, Odjeljenu za socijalno
staranje:
 “Opaženo je da mnogi demobilisani boric svojim živčanim napadima terorišu narodne vlasti, i na takav
način hoće da iznude za njih potrebne položaje ili slično. Sanitet armije smatra da ti drugovi uopšte nisu
bolesni i svojim napadima mogu za sebe učiniti samo zlo, znači napadima ne pridavati važnost..Na
živčanim odjeljenjima u našim bolnicama opazili smo, dok smo još tim napadima pridavali važnosti, vrli
mali uspjeh liječenja. Kako smo “bolesnike” premjestili natrag u njihove jedinice, “bolest” se je uvelike
smanjila. Izoliranje psihoneurotičara uopće nije potrebno, uspjeh njihovog liječenja ovisi o tome hoćemo
li se držati striktno odluka da im u napadima nećemo pružati nikavih privilegija” (ABiH, MSP, Odjeljenje
za socijalno staranje br. 377/46)

Naglasak na administraciji

 Odlučivanje o i dodjeljivanje novčanih pomoći na osnovu državnih odluka i zakona

 Kriteriji (“ko ne radi, ne treba ni da jede“):
• (1) provjere imovinskog stanja
• (2) radne sposobnosti
• (3) politička podobnost/zaslužnost
Problemi
 (1) nedostatak stručnog administrativnog osoblja pri sreskim ali i okružnim odborima,
 (2) slabo i nedovoljno iskustvo u radu

2
 (3) širenje polja socijalne zaštite shodno korjenitim društvenim promjenama (modernizacija,
industrijalizacija, urbanizacija) i novim socijalnim problemima (alkoholizam, kriminalitet...)→
neophodnost razvoja sistema za obrazovanje posebnog profila stručnjaka u oblasti socijalne zaštite

Uspotava obrazovanja za socijalni rad

 Otklon od ideje socijalnog automatizma i raskol sa sovjetskim komunističkim modelom otvorit će put
importu “zapadnjačkih” koncepata i ideja
 Otvaranja prvih viših škola sa dvogodišnjim obrazovanjem za socijalni rad: Hrvatska, 1952., Slovenija,
1955., Makedonija, 1957., Srbija, 1958. godine
 BiH: Centar za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja u sarajevskoj općini Centar (1957.) –
prerasta 1958. u prvi Centar za socijalni rad u BiH
 Obrazovanje za socijalni rad utemeljuje se na iskustvima susjednih republika, a ideja o osnivanju škole
javila se kao “rezultat dvojakih težnji da se u jednoj zaostaloj sredini koncipira cjelovit i savremen
obrazovni sistem... te da se socijalni problemi iz oblasti socijalne zaštite ne rješavaju upravnim
metodama već stručnim socijalnim radom“ (Papo, 1971a.:1).
 Obrazovanje za socijalni rad u Bosni i Hercegovini utemeljeno je donošenjem Zakona o osnivanju Više
škole za socijalne radnike vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1957. godine sa ciljem
“stručnog osposobljavanja kadrova za službe socijalne zaštite i to kako putem redovnog školovanja,
tako i organizovanja i vršenja nastave za sticanje određenih stručnih znanja, putem kurseva, seminara i
drugih oblika“ (Zakon o osnivanju Više škole za socijalne radnike, Službeni list SRBiH, br. 43/57, čl. 2).
Format prvog nastavnog plana i programa studija socijalnog rada
 1. Teorijska nastava: sociologija, administracija i finansijsko poslovanje, osnovi političke ekonomije,
ekonomska politike FNRJ, psihologija, higijena sa socijalnom medicinom, psihopatologija sa mentalnom
higijenom, osnovi postupka, statistika sa demografijom, te metodika socijalnog rada
 2. Praktična nastava:
 a. stručni obilazci s ciljem upoznavanje studenata “sa organizacijom i radom pojedinih vaspitno-
obrazovnih, socijalnih i zdravstvenih ustanova, kao i privrednih organizacija
 b. jednomjesečna praksa po završenom drugom semestru studija
 c. “jednomjesečne usmjeravajuće prakse“ po okončanju četvrtog semestra studija
 3. Diplomski rad: “samostalno mikroistraživanje socijalnih pojava i obradu i interpretaciju prikupljenih
činjenica“, tako i za “usmjeravanje studenata na pojedina područja“


Socijalni rad u socijalističkom periodu II:razvojne faze

Proces profesionalizacija i akademizacije socijalnog rada u periodu SRBiH 1958-1992. godine
• Četiri razvojne etape:
• Faza konstituisanja (1958. - 1965.)
• Faza stabilizacije (1965.-1974.)
• Faza transformacije (1974.-1985.)
• Faza akademizacije (1985.-1992.)
• uz dvije napomene
• Intencija uopćavanja izlaže se riziku simplifikacije
• Značaj razvojnih momenata biće izgubljen ako ih se posmatra kao zasebne stupnje u
naraciji → prožimanje elemanata različitih diskursa

3
 Faza konstituisanja (1958. – 1965.):
• Proces konstituisanja u ovoj embrionoj fazi razvoja profesije obilježen je dvoslojnom diferencijacijom
socijalnog rada:
• prvo, vrši se postupuna diferencijacija socijalnog rada kao profesionalne djelatnosti u odnosu na šire
shvaćene društvene djelatnosti, poput zdravstva, prosvjete i sl.
• drugo, dolazi i do diferencijcije profesionalnog, institucionaliziranog socijalnog rada u odnosu na, od
ranije poznate, oblike dobrovoljnog, dobrotvornog i/ili humanitarnog rada
• U prvoj fazi, do 1965. godine,“ socijalni rad se razvija u organima uprave na poslovima socijalne zaštite i
socijalnog staranja i centrima za socijalni rad“ (Dervišbegović, 1999.:15) sa postepenim širenjem u
oblasti zdravstva, invalidskog osiguranja, većim privrednim organizacijama, i, donekle u obrazovnim
institucijama (Dervišbegović, 1999, Miković, 2005).
• Koji faktori utiču na konstituisanje socijalnog rada u ovoj fazi?
• Politički (visok politički prioritet)
• Pravni (širenje zakonodavstva u oblasti socijalne politike)
• Faktori imanentni profesiji
• Proces uspostavljanja centara za socijalni rad do 1961. godine poprilično usporen: od 127 općina
tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, centri za socijalni rad osnovani u samo šest najrazvijenijih
općina (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica i Bijeljina)
• Proces neznatno pospješen donošenjem Preporuka Savezne skupštine o osnivanju centara za socijalni
rad kao samostalnih i stručnih ustanova na polju socijalne zaštite iz februara 1961. godine
• određeni broj razvijenih općina pokrenuo aktivnosti na formiranju centara (Novo Sarajevo,
Ilidža, Zavidovići, Doboj, Kakanj, Visoko, Jajce, Brčko, Prijedor)
• Neci CSR (Zenica i Mostar) postoje samo na papiru jer im nisu obezbjeđene kadrovske i materijalne
pretpostavke za rad
• Položaj CSR određen:
• - načinom finansiranja
• - stručnim resursima (stručna osposobljenost zaposlenog kadra)
• Različitosti u pogledu unutrašnje organizacije i načina rada

Faza stabilizacije: period od 1965. do 1974. godine :

• Normativna osnova za razvoj socijalnog rada u ovom periodu je troslojna:
• 1. Državno-pravni propisi (ustav, zakoni, preporuke itd)
• 2. Samoupravi akti (statuti i drugi opći akti skupština općina, samoupravnih funkcionalnih zajednica,
radnih organizacija i stručnih sutanova koje pružaju usluge socijalnog rada)
• 3. Stručno-metodološki akti (stručna uputstva za planiranje i praćenje rada, normativi i standari o radu,
te stručne instrukcije za obavljanje određenih vrsta poslova i dr.

1. Pravni propisi

• Zakon o socijalnoj zaštiti (1971.) – prvi zakonodavni okvir za sistem socijalne zaštite u BiH
• Zakonom su precizno definirani korisnici socijalne zaštite, oblici socijalne zaštite i uvjeti za sticanje
prava iz socijalne zaštite, te postupak za ostvarivanje prava iz oblasti socijalne zaštite. Nadalje, ovim
Zakonom utvrđeni su nositelji socijalne zaštite, način finansiranja, utvrđene ustanove socijalne zaštite,
te organizacija službi socijalne zaštite
• Članom 63. Zakona navedeno je da poslove socijalne zaštite u općini vrši centar za socijalni rad,
odnosno općinska skupština ukoliko ova institucija nije osnovana na teritoriji date općine
•
4
• Članom 64. taksativno su navedeni zadaci centara za socijalni rad: “CSR...radi na otkrivanju, suzbijanju i
otklanjanju uzroka koji izazivaju stanje socijalne potrebe, organizuje i sprovodi socijalnu zaštitu,
proučava druga pitanja i vrši stručne poslove koji zahtijevaju primjenu metoda upravnog, socijlanog,
pdagoškog i drugog stručnog rada, prati i proučava probleme i pojave u oblasti dječije, socijalne i
porodične zaštite i daje opštinskoj skupštini predloge za njihovo rješavanje, pruža stručnu pomoč
pojedinim nositeljima socijalne zaštite, razvija i unapređuje socijalni rad i vrši stručni nadzor nad radom
socijalnih ustanova od interesa u opštini“

2. Samupravljanje/samoupravni akti

• Razvoj modela radničkog samoupravljanja od početka 1950tih godina – zaokružen donošenjem Ustava
iz 1974. – u horizontalnoj i vertikalnoj ravni
• Oslanjajući se na odredbe Osnovnog zakona o ustanovama iz 1965. godine, Trninić (1971.:20) ističe
kako se pod pojmom samoupravnog regulisanja stručnog socijalnog rada u općinama i radnim
organizacijama podrazumijevaju “ne samo statuti i drugi opšti akti, nego i planovi i programi djelatnosti
i razvoja, te sporazumi i ugovori, kojim se na onsovu zakonskih propisa i samoupravnih akata
obezbjeđuje i usmjerava konkretna stručna djelatnost“

3. Stručno-metodološki faktori

• Rezolucija Savezne skupštine o socijalnoj zaštiti, iz 1970. godine, koja po prvi put tretira ulogu stručnog
socijalnog rada i profesije socijalnih radnika u privredi, obrazovanju, zdravstvu, službama za
zapošljavanje, pravosuđu, osiguranju i drugim djelatnostima
• Podruštvljavanje socijalne zaštite i njeno povezivanje sa drugim akterima u oblasti društvenih
djelatnosti
• Izkorak iz pasivnije faze profesionalnog razvoja u samosvjesniju, proaktivniju fazu

Faza stabilizacije: period od 1965. do 1974. godine:

• Centri za socijalni rad rastu i razvijaju se brojčano, materijalno i kadrovski
• Socijalna zaštita približena korisniku
• Kavlitetniji pristup rješvanjau socijalnih problema uvođenjem novih profila stručnjaka

Faza transformacije: 1974. – 1985. godina:

• Napredna faza razvoja samoupravljanja kroz različite normativne akte (Zakonom o udruženom radu i
Zakon o sistemu društvenog planiranja) - “primjenom ovih odredaba dolazi do organizovanog procesa
podruštvljavanja socijalne politike i socijalne zaštite, što je imalo direktnog uticaja i na normativno
regulisanje i planiranje razvoja socijalnog rada, kao instrumenta socijalne politike“ (Miković, 2005:97)
• Transformacija socijalne zaštite na samoupravnim osnovama kroz formiranje samoupravnih interesnih
zajednica socijalne zaštite, odnosno uvođenje delegatskog sistema na čijim osnovama je učinjen
radikalan korak u deetatizaciji ili podruštvljavanju socijalnozaštitne funkcije
• prenošenje uloge nosioca ostvarivanja i razvoja socijalne zaštite sa države na radnike u
organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama i samoupravnim interesnim zajednicama
• odmak od normativno-pravnog ka socijalnom ili društvenom regulisanju procesa i odnosa u
socijalnoj zaštiti
• Fokus na dalji razvoj socijalnog rada – podaci za nivo SFRJ:
• 1. napredak u pokrivanju općina radom centara: dok je krajem 1974. godine radom centara bilo
pokriveno 25% općina u SFRJ, koncem 1976. godine ovaj postotak iznosi 41%
5
• 2. napredak glede povećanja broja stručnih kadrova u svim profilima stručnjaka, zapošljavanje drugih
stručnjaka (pravnika, psihologa, pedagofa, sociologa i dr.), poboljšanja kvalifikaciona struktura
zapošljavanjem stručnjaka sa višom i visokom stručnom spremom, visokoškolsko obrazovanje socijalnih
radnika u nekim sredinama podignuto je na nivo fakultetskog i postdiplomskog studiranja, te se teži
uvođenju jedinstvenog sistema školovanja socijalnih radnika na cijelom području SFRJ (Elaborat o
stanju socijalne zaštite u SFRJ, 1977.:9).
• Kako se navedene promjene reflekutuju da profesiju socijalnog rada u Bosni i Hercegovini, odnosno na
sistem obrazovanja socijalnih radnika?
• u pogledu sistema obrazovanja socijalnih radnika u BiH od značaja su dva razvojna momenta:
• Prvi se tiče aktivnosti od 1974. godine koje su usmjerene na uspostavljanje drugog stupnja studija na
fakultetskom nivou i zadržavanje profila polivalentnog stručnjaka socijalnog radnika sa naglašavanjem
daljeg permanentnog obrazovanja na postdiplomskom i specijalističkom nivou (Papo et al.. 1979;
Dervišbegović, 1999)
• Drugi značajan momenta u daljem razvoju obrazovanja socijalnih radnika označen je sprovođenjem
aktivnosti na podizanje sistema obrazovanja sa dvogodišnjeg na četvorogodišnji studij čiji krajnji
rezultat jeste integracija Više škole za socijalne radnike sa Fakultetom političkih nauka u Sarajevu, u
školskoj 1985/86. godini, i osnivanje Odsjeka za socijalni rad
• U elaboratu o Društveno-ekonomskoj opravdanosti integracije Fakulteta političkih nauka i Više škole za
socijalne radnike iz marta 1985. godine ističe se kako “društveno opredjeljenje da je već davno
nastupila potreba da se i u SR Bosni i Hercegovini (pored SR Srbije, Hrvatske, Slovenije) obrazuju
socijalni radnici na VII stepenu stručnosti ekonomski se, u sadašnjim društveno-ekonomskim uslovima,
ne može opravdati formiranjem posebnog Fakulteta-Fakulteta za socijalni rad, već da je za sada jedino
racionalno obezbjediti obrazovanje diplomiranih socijalnih radnika u postojećoj mreži visokoškolskih
organizacija, odnosno udruživanjem srodnih organizacija, Fakulteta političkih nauka i Više škole za
socijalne radnike u Sarajevu“ (1985.:4).
Nastavni plan i program IV-godišnjeg obrazovanja za
socijalni rad:
• Nastavnim planom predviđeno je ukupno 25 nastavnih predmeta u osam semestara nastave, s tim da
je jedan predmet izborni u posljednjem semestru studija
• Socijalni radnik treba da raspolaže znanjima i vještinama iz pet osnovnih naučnih područja:
• osnovna znanja o durštvu (nauke o društvu, politička ekonomija i filozofija)
• znanja o ekonomsko-političkom sistemu zemlje (društveno-politički sistem, ekonomski sistem i pravni
sistem)
• znanja o čovjeku (psihologija, pedagogija, psihopatologija)
• znanja o koncepciji i praksi stručnog djelovanja (socijalna politika, socijalna zaštita, drušptvena zaštita
djece i porodice)
• znanja koja određuju profesionalni profil (metodologija istraživanja, metode i tehnike socijalnog rada,
planiranje i programiranje
• Poseban akcenat stavljen je na vršenje profesionalne prakse koncentracijom 15% fonda časova nastave
na
• (1) opservacije u stručnim timovima ili životnim situacijama
• (2) participacija uz pomoć mentora iz prakse i
• (3) samostalni rad studenata uz stručnu superviziju nastavnika, odnosno saradnika u nastavi
• Nastavnim planom i programom predviđeno da se praksa vrši na sljedeći način:
• a) stručni obilazak ustanova socijalne zaštite u II i III semestru (ukupno 15)

6
• b) 15-dnevna obavezna praksa u centrima za socijalni rad nakon IV semestra; c) 15-dnevna obavezna
praksa u organizacijama udruženog rada materijalne proizvodnje, zdravstva, socijalne zaštite i drugim
organizacijama na kraju VI semestra
Skupština zajednice za visoko obrazovanje SRBiH je 31. maja 1985. godine usvojila elaborat o
integraciji, te dala prethodnu saglasnost na nastavak procesa integrisanja
Po okončanju procedure, nastava je na Odsjeku za socijalni rad Fakulteta političkih nauka na prvoj i
trećoj godini studija otpočeta u školskoj 1985./86. godini
Za studente sa dvogodišnjem obrazovanjem omogućen je nastavak studiranja upisom na treću godinu
studija uz obavezu polaganja razlike u ispitima
• Kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti centara za socijalni rad, ova faza najintenzivnija u
kvantitativnom smislu: u ovom periodu osniva veliki broj novih centara za socijalni rad
• Intenzivniji razvoj centara za socijalni rad uslijedio je donošenjem Srednjoročnog plana razvoja
socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini 1976-1980. godina i Rezolucije o društveno-ekonomskom
razvitku BiH, u kojima je naglašena potreba za bržim osnivanjem ovih institucija.
• Planom razvoja bilo je predviđeno “do kraja 1980. godine obezbjediće se svim opštinama izvršenje
poslova neposrednog ostvarivanja prava iz socijalne zašzite, pružanja drugih oblika socijalne zaštzite i
socijalnog rada preko centara za socijalni rad, s tim da se u svim opštinama obezbjedi rad OUR centra ili
njegove radne jedinicice“ (SIZ Socijalne i dječije zaštite Bosne i Hercegovine, 1976.:4).
Profesionalni iskoraci
• 1. Pokretanje izdavati časopisa “Socijalni rad i socijalna zaštita“ od ruge polovine 1983. do 1991. godine
od strane Saveza društava socijalnih radnika
• Ovo ukazuje na činjenicu da su se u datom momentu unutar profesije stekli uvjeti za kritičko
preispitivanje prakse i refleksiju o statusu profesije socijalnog rada kao agensa društvenih
promjena
• 2. Donošenje Normativa stručnog rada u centrima za socijalni rad, krajem 1984. godine
• unesen je veći stepen profesionalne sigurnosti i mogućnosti za unaprjeđenje rada postojećij
centara i centara u razvoju
• posebna vrijednost jeste multidisciplinarni pristup u njihovoj izradi koji reflektuje i način rada u
samim centrima

Faza akademizacije socijalnoga rada: period 1985. do 1992. godine:

• Status edukacije za socijalni rad za indikator njene profesionalizacije: u ovoj fazi razvoja socijalnog rada
dešava se puna profesionalizacija kroz akademizaciju
• otvaranja univerzitetskog obrazovanja iz oblasti socijalnog rada
• ustanovljavanje postdiplomskog specijalističkog studija “Socijalni rad s porodicom“ u školskoj
1986/87. godini
• mogućnost dodjele najvećeg naučnog stepena – doktorat nauka socijalnog rada i socijalne
politike
• socijalni rad etabliran je kao naučna disciplina
Kakav je položaj profesije u pojedinim područjima djelovanja u ovoj posljednoj socijalističkoj fazi ?
• Mreža socijalnog rada: 1460 socijalnih radnika uposlenih u različitim profesionalnim poljima (1989.)
Centri za socijalni rad – 389
Industrija-544
Zdravstvo-114
Humanitarne organizacije-43
Institucije socijalne zaštite -28
Obraovanje-15
7
 Zapošljavanje-28
SIZ socijalne zaštite-24
• u Bosni i Hercegovini djelovalo je 69 centara za socijalni rad, 5 njihovih radnih jedinica i jedna RO
centar za socijalni rad Sarajevo
• Uzimjaući u obzir broj općina u BiH (109), radom centara bilo je pokriveno 68% općina (74), ili gotovo
dvije trećine, odnosno 80,2% stanovništva
• Po ovim indikatorima Bosna i Hercegovina zauzimala je skromno šesto mjestu u komparaciji sa ostalim
dijelovima biviše SFRJ: u navedenom periodu u Hrvatskoj sve općine imaju centre, u Makedoniji
88/%(od 34 općine 30 ima centre), Kosovo – 87% (od 22 općine 19 ima centre), u Srbiji -82% ima
centre (od 114 općina 93 ima centre), Slovenija-71% ima centre (od 65 općina njih 46).
• Iza nje su još samo SAP Vojvodina sa 44% (od 50 općina 22 ima centar)) i SR Crna Gora sa 20% (od 20
općina samo 4 imaju centar) (Miljković, 1986.:11).
• Poredeći ove podatke sa podacima iz faze stabilizacije vidljiv je veliki zaostatak u odnosu na ostale
republike
• U centrima dolazi do izražaja multidisciplinarni pristup radu: u njima je ukupno zaposleno 342 socijalna
radnika/radnice, 105 pravnika, 19 pedagoga i psihologa, 9 sociologa i 17 defektologa, 16 psihologa, 24
prosvjetna radnika, 29 ekonomista
• U centrima je angažirano i 140 administrativnih radnika i 140 ostalog tehničkog osoblja (Vodopivić,
1989)
• Očit je generalni napredak u pogledu bolje kadrovske popunjenosti centara za socijalni rad u odnosu na
ranije periode
• Struktura uposlenih stručnih radnika i dalje je nepovoljna:
• a) u ukupnom broju socijalnih radnika izrazito mali broj onih sa četvorogodišnjim obrazovanjem,
samo 24 (ili 2,9%) sa visokom stručnom spremom
• b) zastupljenost ostalih profila stručnjaka neophodnih za vršenje profesionalne aktivnosti
nedovoljna (Stojak, 1986., Vodopivić, 1989.)
• Stručni rad se u ovoj fazi razvoja organizira u okviru odgovarajućih stručnih organa (stručni timovi,
stručni kolegij, stručne komisije itd)
• U odnosu na metode rada u praksi je, i u ovoj fazi, evidentna domininacija socijalnog rada sa
pojedincem, odnosno monometodizam (Dervišbegović, 1999)
• U razvijenijim centrima primjenjuje se i metoda rada na organizovanju zajednice, a vrlo rijetko ili
gotovo nikako socijalni rad s grupom (Vodopivić, 1989).

Faza akademizacije socijalnoga rada: period 1985. do 1992. godine – Socijalni rad van socijalne zaštite:
• A. Socijalni rad u privredi: u privredi je bilo zaposleno 544 socijalna radnika
• “Položaj socijalnih radnika u OUR privrede je veoma različit od kolektiva do kolektiva, od opštine do
opštine. U neki sredinama je socijalni rad među priznatijim profesijama, veoma cijenjen i prihvaćen,
dok je u drugim još uvijek u sjenci drugih struka i profesija. To zavisi od samih lilčnosti socijalnih radnika
i njihovih sposobnosti da se nametnu rukovodnim strukturama i samoupravnim organima, ali ne
stalnim isticanjem problema iz ove oblasti već konstruktivnim prijedlozima i aktivnostima na njihovom
rješavanju. Što se više bave uzrocima nastanka problema a manje njenim posljedicama, rad socijalnih
radnika je uspješniji“ (Hrgić, 1989.:67)
• B. Socijalni rad u zdravstvu: zaposleno od 86 (Petrović, 1989) do 114 socijalnih radnika (Dervišebgović,
1999)
• Najveći broj socijalnih radnika uposlen je u neuropsihijatrijskoj službi, medicini rada i patronažnoj službi

8
• Socijalni rad nikad nije doživio značajniju ekspaniziju ili afirmaciju možda i iz razloga što su zdravstveni
radnici/ljekari pokazali izrazito visok stepen rezistentnosti prema ovoj profesiji, odnosno nisu prihvatili
socijalne radnike kao ravnopravne članove stručnog tima
• C. Socijalni rad u obrazovanju:u oblasti obrazovanja bilo je zastupljeno 19 socijalnih radnika/radnica, od
čega 1 u ustanovama predškolskog obrazovanja, 10 u specijalnim školama i zavodu, 6 u osnovnim
školama i 2 u školama srednjeg usmjerenog obrazovanja
• Osnovni uzrok nedovoljnom proboju socijalnoga rada na polje obrazovanja može se tražiti u
nedovoljno jasnoj zakonskoj regulativi koja je uvođenje socijalnog rada u škole ostavljala kao
mogućnost, a ne kao obavezu škole, kao što je slučaj sa npr. pedagogom.

Socijalni rad u ratnim uvjetima 1992. – 1995.

(Etno)Politički konflikt oko Bosne: kratka geneza i društvene posljedice:

◦ Nije razvijen sveobuhvatan model za interpretaciju rata protiv Bosne 1992. – 1995.
◦ Pad komunizma, proces demokratizacije, dezintegracija SFRJ
◦ Problemi SFRJ:
◦ Politička integracija: odustvo legitimacije komunističe elite zbog neefikansosti centralne države
◦ Ekonomska integracija: nemogućnost sistema da proizvede bogatstvo i dovoljno ekonomsih
mogućnosti
◦ Kulturna integracija: nemogućnost razvoja zajendičkog jugoslovenskog identiteta u kontekstu
rastućih podjela među i unutar etničkih zajednica
◦ Proizvodnja nacionalnih narativa, nacionalna mitologija u cilju kreiranja homogenih nacionalnih država
◦ Redukcija nacionalnog identiteta na uzak etnički identitetutemeljen na kulturalnom
razumijevanju etniciteta kao priordnog, primordijalnog, biološkog + vjerska pripadnost = etnička
homogenizacija i puritanizam
Ontologija genocida kroz prizmu teorije socijalnoga rada:
◦ 1. Biologizacija nacionalnog identiteta
◦ “tragic evidence of how ethnic and national identity is biologized comes from the case of Sarajevo in the
early 1990s, one of Europe’s most cosmopolitan cities before the Bosnian war…the Bosnian Serbs
responded to the cries of hate and violence issues from their 'blood' relatives of Serbia against their
fallow non-Serbian citizens of Sarajevo…the vertically defined naturalized identities of nation and
ethnicity provoked to be the foundational catalyst that incited the Bosnian Serbs to genocidal
action”(Sommers, 2008: 129).
◦ 2. “Othering“ (“Odrugojačenje“)
◦ proces koji uključuje politike i prakse dehumanizacije, stigmatizacije, isključivanja, inkriminacije i u
konačnici eksterminacije
Posljedice...:
◦ 100. 000 – 250.000 mrtvih
◦ Od čega 31.500 prisilno “nestalih“
◦ 1.2. miliona interno raseljenih
◦ 1 milion izbjeglih
◦ 25.000 - 50.000 silovanih
◦ + slom lokalniz i porodičnih zajendica, kolaps civiliziranih društvenih vrijendosti – tolerancije i
koegzistencije, i normalnog života
◦ “sociocid“ (Doubt, 2003): destrukcija funkcionalnog multietničkog i multireligijskog društva
Kako je socijalni rad uklopljen u novi kontekst?
9
◦ Do rata:
◦ Socijalni rad u socijalizmu zasnovan na ideološkoj solidarnosti i partnerstvu između radničke klase i
komunističke elite
◦ Temeljna funkcija SR: humanizacija i socijalizacija durštvenih odnosa – SR kao pomažuća profesija
◦ U ratu:
◦ Kolaps predratnih društvenih struktura, uključujući sistem socijalne politike
◦ Lokalizacija i etnizacija socijalne zaštite
◦ Socijalistička Ideološka solidarnost zamijenjena etničkom solidarnošću
Etničko redizajniranje profesije:
◦ U prvim mjesecina opsade u proljeće 1992. 70% zaposlenika srpske nacionalnosti napustilo je svoja
radna mjesta/institucije (Poturković, 2008)
◦ Monoetnička struktura zaposlenika u CSR u RS usljed masovnog protjerivanja nesrpskog stanovništva i
politike& prakse genocida
◦ Formiranje paralelnih (etničkih) institucija/CSR na teritoriji pod kontrolom HVO: npr. Travnik i Mostar
◦ Ponovno otkriće “nevladinih organizacija”/civilnog društva → uspostava paralelnog sistema socijalne
zaštite u NGO sektoru
◦ Umjesto političkog rješenja – humanitarna pomoć
◦ Isključenost CSR iz socijalno-zaštitnih aktivnosti i kolonizatorski odnos
Socijalni rad i rat:
◦ Iskustvo rata: van-normalno iskustvo za pojedince i društvene grupe s dalekosežnim posljedicama po
pojedince i društvo
◦ Socijalni rad se bavi najčešće posljedicama rata, ne ulogom socijlanog rada u uvjetima političkog
sukoba ili rata
◦ Naučna/stručna literatura SR o ratu:
◦ Prevencija rata putem socijalne akcije
◦ Profesionalne intervencije SR s bivšim vojnicima, izbjeglim osobama i osobama s mentalnim
poremećajima
◦ Izostaju istraživanja o tome šta se dešava sa SR kao profesijom u ratnom kontekstu?
◦ Kako utjecaj na SR imao iskustvo rata u istoj zajednici sa kojom rade?
◦ Šta se događa sa profesijom kada su njeni nositelji suočeni sa istim ili sličnim traumatskim
iskustvima kao i korisnici usluga SR?
Socijalni rad u kontekstu “dijeljene traumatične stvarnosti“:
◦ Koncept “dijeljene traumatične stvarnosti“
◦ “dijeljena tragedija”, “dijeljena stvarnost” i “dijeljeni isti stres”, a odnosi se na terapijski odnos u kojom
socijalni radnici/radnice dijele istu traumatičnu situaciju sa svojim klijentima, odnosno u kojoj su
socijalni radnici/radnice potreseni ili povrijeđeni istim katastrofalnim događajima kao i njihovi korisnici.
◦ bez da se eksplicitno koristi termin dijeljena ratna stvarnost, razmatraju se emocionalne reakcije
socijalnih radnika/radnica kao dijelova napadnute zajednice na civilne žrtve nasilja
◦ treći pristup pronalazi se u onim studijama koje, imajući na umu njegove posljedice, namjerno
isključuju ovaj jedinstveni fenomen iz istraživanja određene pojave.
Posljedice “dijeljene traumatične stvarnosti” po socijalne radnike/radnice:
◦ A) negativne: profesionalci pate od emocionalne tjeskobe” koja se očituju u osjećajima bola, tuge,
straha, prijetnje, nesigurnosti pa čak i bespomoćnosti, pad profesionalnih kompetencija koji se ogleda
u smanjenoj mogućnosti slušanja o određenom događaju što može djelovati obeshrabrujuće na klijente
da o njemu govore, dezinteresiranosti i slično (Deckel i Baum, 2009)
◦ B) pozitivne: nivo emocionalnog intenziteta doživljen u vrijeme trauma može poslužiti kao osnova za
razvoj boljeg kontakta sa emocijama klijenata i mogućnost empatičnijeg odgovora na njih; kod
10
 profesionalaca se može javiti obnovljena posvećenost profesiji, svojim klijentima i razviti pozitivni
osjećaji u radu (Deckle i Baum, 2009). Pozitivne posljedice mogu se detektovati i u privatnom životu a
najčešće su opisane kao lični, odnosno posttraumatski rast (Shamai i Ron, 2009).
Konflikti lojalnosti u kontekstu dijeljene traumatične realnosti:
◦ Rat: “mi naspram oni“, homogenizacija, sužavanje slojeva identiteta, slabljenje kohezivnost i odbijanje,
negacija i eksterminacija “drugoga“
◦ Profesionalna etika: individualna i kolektivna dobrobit/blagostanje, ljudsko dostojanstvo, solidarnost,
socijalna pravda,
◦ Konflikti lojalnosti:
◦ A) nivo lično – profesionalno
◦ B) nivo profesionalno – političko
◦ Profesionalna reakcija: prešućivanje – kultura šutnje/ignorancije
◦ Posljedica: ko-optiranje profesije u agreisvni politički kontekst

Socijalni rad u tranzicijskim uvjetima

Bih nakon socijalizma:
• Postsocijalistički diskurs o bih:
• Postkonfliktno društvo
• tranzicijsko društvo
postkonfliktnost:
• Prefiks postkonfliktni koristi se kao inačica za upućivanje na posebna obilježja koja
bosanskohercegovačko društvo dijeli sa drugim postkonfliktnim društva, te na potrebu za
međunarodnom intervencijom koja se, uobičajeno, naziva postkonfliktnom izgradnjom mira
• Važnost i neohodnost postkonflikte izgradnje mira: kroz adresiranje osnovnih izvore sukoba do
održivog mira:
• demilitarizaciju i restoraciju reda, reformu institucija povezanih sa sigurnošću i pravosuđem,
izgradnju isntitucija i promociju formalne i neformalne političke participacije, podjelu moći i
druge tehničke mehanizme usmjerene ka transformaciji funkiconalnih odnosa, repatrijaciju
izbjeglica, monitoring izbora, pitanja zloupotrebe, kršenja i zaštite ljudskih prava, do širih
pitanja pomirenja i smanjenja negativnih, neprijateljskih percepcija
Postkonflikta izgradnja mira u bih:
• Intervencija međunarodne zajednice, usmjerena ka transformaciji BiH u demokratski politički sistem i
održivu tržišnu ekonomiju koncentrisala se na tri područja:
• slobodne izbore, izgradnju kapaciteta i razvoj civilnoga društva
• Ocjena Uspješnost interventnog modela povezana sa očekivanjima:
• “Ako su ona limitirana na odsustvo rata, ocjena je pozitivna. Ako se ona proširena na kreiranje
funkcionalnih politika i mirne koegzistencije, odgovor će biti manje pozitivan ili čak negativan”
(Fischer, 2006.:442).
Postkonfliktnost:
• Uzrok: Dejtonski mirovni ugovor + politike njegove implementacije
• Proces demokratizacije => etnodemokracija
• “naročita ontologija moći, ontologija koja se otkriva i potvrđuje kroz njezone politizirane prakse,
a kojoj je od centralnog interesa praksa koja locira kolektivnu solidarnost u etničkoj afilaciji koja
je u tijesnoj vezi s određenim religijama, u suprotnosti prema ugovornim odnosima saglasnoti
između individualnih građana” (Mujikić. 2007:IV)
tranzicija:
11
• termin kojim se najčešće opisuje proces koji se odvija u zemljama bivšeg istočnog bloka nakon pada
socijalizma
• = društvene promjene/transformacija (političke-demokracija, ekonomske: tržišni kapitalizam)
Bosanska tranzicijska matrica:
• Politička tranzicija:
• iz rata u mir
• iz naslijeđenih komunističkih struktura/(samoupravljanje) ka demokraciji
• Ekonomska tranzicija:
• iz ratne u mirnu, poratnu ekonomiju
• iz komunističke ka kapitalističkoj tržišnoj filozofiji
• od nerazvijene ka samoodrživoj ekonomiji
• društvena tranzicija:
• iz stanja urgentne humanitarne pomoći ka stanju održivog razvoja
Tranzicija:
• Uspješnost/Ishodi dvodecenijske tranzicije:
• “tranzicija iz socijalizma u feudalizam” (Verdery, 1996);
• ”neofeudalizam” (Stubbs, Daecon, 1997):
• Začeci neofedalizma u socijalizmu: ovisnom ljudi o njihovom lokalitetu i radnoj sredini
• Jačanje neofeudalizma u ratnim dešavanjima (gubitak kontrole nad sredstvima nasilja)
• Učvršćivanje neofeudalizma u postratnom periodu kroz instaliranje dva etnički zasnovana
entiteta
• Lokalizacija, fragmentacija, personalizirani odnosi moći kontinuirana nesigurnost
Ishodi političke tranzicije:
• politička kriza od 2006. godine
• Obnovljene etničke tenzije i isključivi pristupi najvažnijim političkim pitanjaima (npr. ustavna reforma,
pristupanje EU i NATO)
• Politički spor oko prijenosa nadležnosti sa nižih/entitetskog nivoa vlasti na državni
• Proces demokratizacije u okvirima DPA – koji legalizira i legitimizira administrativne granice
uspostavljene ratom i genocidom- sa dva paradržavne entiteta + glomaznom političko-
administrativnom strukturom = neuspjeh
Ishodi ekonomske tranzicije:
• neuspio proces uspostave tržišne ekonomije, neoživljena privreda, neuspješan proces privatizacije,
rastuća nezaposlenost, korupcija
• Ishodište tranzicije/nulta tačka: direktna i indirektna ekonomska šteta izazvana ratom
• 100 milijardi USD
• destrukcija ljudskog, socijalnog i institucionalnog kapitala
• Međunarodna pomoć: 10-12 milijardi USD (Papić et al. 2007)
• Postsocijalističa ekonomska politika po diktatu SB i MMF – utemeljena na principima Washingtonskog
konsenzusa
• Fiskalna disciplina, porezna reforma, liberalizacija, privatizacija i deregulacija
• Rezultat:
• kontinuiran rast BDP & niska inflacija = makoroekonomska stabilnost, bez rasta zaposlenosti =>
kontinuiran rast nezaposlenosti kao ključni ekonomski i društveni problem
Ishodi društvene tranzicije:
• Devastirano i rascjepkano društvo, društvena dezorganizacija ( brojne linije podijela), slabljenje
društvenih veza i društvene kohezivnosti,
• Rast društvenih nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti
12
 • Stopa siromaštva (2011.): 17,9%
• Stopa socijalne isključenosti (2071.): 50.32%
Socijalni rad u tranzicijskim uvjetima:
• Kakve su posljedice tranzije po profeisju socijalnog rada?
• 1. neofeudalizam u sistemu socijalne politike/socijalne zaštite
• Rascjepkanost i fragmentacija (entitet/kantoni/općine) SISTEMA SOCIJALNE ZAŠTITE
• FRAGMENTACIJA SISTEMA OBRAZOVANJA ZA SOCIJALNI RAD (sarajevo, tuzla, Banja
Luka, mostar)
• 2. gubitak društvenog položaja ostvarenog u socijalizmu
• Gubitak/sužavanja polja profesionalnog djelovanja (U PRIVREDI, OBRAZOVANJU, SLUŽBAMA ZA
ZAPOŠLJAVANJE), OSIM U OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE
Socijalni rad u praksi...:
• Gubitak ili smanjenje profesionlanog polja, izuzev u oblasti socijalne zaštite
• Institucije SR podijeljene u male, fragmentirane, lokalne jedinice
• Destrukcija materijalnih i ljudskih kapaciteta (znanje i vještine out-dated, rizik od deprofesionalizacije)
• SR bore se i sami da prežive/osiguraju egzistenciju
• Heterogeni društveni problemi
• Nepropitan profesionalni identitet (pomažuća profesija)
Socijalni rad u tranzicijskom društvu: kontinuiteti i diskontinuitet:
 Diskontinuitet: nema državne socijalne politike
 Fragmentiran/decentraliziran sistem socijalne politike – bez potenicjala do SP posluži kao
sredstvo društvene transformacije
 Kontinuitet:
 1. repolitizacija diskursa socijalnog rada
 bez pomaka od depolitiziranog ka politiziranom diskursu socijalnog rada – od
lijevog/komunističkom modela solidarnosti ka konservativnom etnonacionalnom modelu
solidarnosti
 2. socijalni rad uklopljen u novi kontekst, bez propitivanja, oponiranja, otpora
Socijalni rad u tranzicijskim uvjetima:
• od “profesionalne filantropije” ka profesiji ljudskih prava i socijalne pravde (IASSW i IFSW):
• “Socijalni rad je praktično zasnovana profesija i akademska disciplina koja promovira društvenu
promjenu i razvoj, socijalnu koheziju, te osnaživanje i oslobađanje ljudi.
• Principi socijalne pravde, ljudskih prava, kolektivne odgovornosti i poštovanja različitosti
centralni su u socijalnom radu.

13