Bulić, F - Hrvatski Spomenici U Kninskoj Okolici Uz Ostale Suvremene Dalmatinske PDF

v^ ^
' ' 'V^ -^ ^-vA^ # 0[;, o> j -«
^ }^)c p -C- A,^^> D^V
'* *-*-'-*-'-^'-^ "•^ -^ ^'^ ^ ^-- ' ^ --"* -
KRTATSKI SPOMENICI
U KNIxNSKO.I OKOLICI
uz OSTALE SUVREMENE DALMATINSKE
,^ IZ DOCE
NARODNE HRVATSKE DINASTIJE.
NAPISAO
FRAN BULIC
DOP. (LAN JUGOSLAV. AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
A SVEZAK I.
IZDALA
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
'^
m
'? u ZAGREBU 1888.
U KNJIŽARI JUOOSLAV. AKADEMIJU L. HARTMANA (kUOU I DEUTSCH).
TISAK DIONIKE TISKARE

^v
OPERA ACADEMIAE SCIKNTIARUM ET ARTIUM

SLAVORUM MERIDIONALIUM.
DJELA
JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE
ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI.
KNJIGA VIII.
U ZAGREBU
TISAK DIONIKE TISKARE
1888.
'* '1
^ -^-TrT +-. li---
HRVATSKI SPOMEKICI
u KNINSKOJ OKOLICI
UZ OSTALE SUVREMKNK DALMATINSKE
IZ DOBE
NARODNE HRVATSKE DINASTIJE.
NAPISAO
FRAN BULIC
DOP. LAN JUGOSLAV AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
SVEZAK I.
IZDALA
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.
U ZAGREBU
KNJIŽARI JITOOSLAV. AKADKMIJB L. HART.HANA (KUOU I DEUTSCh).
1888.
\
\Aute of Meof^g^
U.
AUOBf
SP'LMT
7^
—
K .adno, mjeseca studenoga godine
do Knina, i to na obronku Prominske jdanine,

1885, zapoeše radnje produženja dalmatinske
pa duž Petrova i Kosova polja, izpod
željezne pruge od Siveria
Podkonja, preko rieke
Krke; na glas da e pruga, premostiv Krku, prosjeci brežuljak „Kapi tu I-*, štono obilat kim. od Knina leži.
obradovaše se rodoljubi, da e te radnje na vidjelo iznieti i spomenika iz dobe narodne dinastije, za koje, po
poviesti, po predaji i po dandanas još vidljivim tragovim ruševina, zna se da je na Kapitalu bilo njekoliko
sgrada. Dapae i dalmatinski sabor, u zasiedanju te godine, pozva vladu da bi se pobrinula, da se sluajno
izkopani predmeti ne zature i ne oštete.
Ovim predmetom, bila dužnost, i domaim arkeologinim asopisim da se bave; te ve u prvom broju
„Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata", 1886. godine, lankom „Promina", kazasmo emu so po prilici
bilo nadati od reenih radnja, obzirom na odkrie hrvatskih starina.

•
Sbilja, nade, koje se pobudiše prosjekom željezne pruge, ne opustile
Dapae, još prije tih radnja, veljae 1886. godine, na Bhhupiji, jedno osam kim. Kniim u iztok,
našlo se starinskili predmeta i nadpisnili ulomaka. Objavljuju ovo odkrie u treem broju spomenutoga aso-
pisa lankom „Starinske izkopine u Biskupiji pokraj Knina'', potakosmo Kninske rodoljube, da bi ustrojili
„Kninsko Starinarsko Družtvo", koje bi se imalo brinuti za sauvanje ve odkrivenih predmeta, te sakuplja-
njem dobrovoljnih prinosaka i za dalje izkapanje na Kapitulu i Biskupiji. Doista, odmah se naroiti Odbor u
Kninu ustrojio i stupio u javnost proglasom tiskanim u „Narodnom Listu" (1886, br. 34) i u „Narodu" (1886,
br. .33); te svoj poziv i družtveni pravilnik podastrao na odobrenje Vladi, koje istom poetkom godine 1887.
stiglo; a novoustrojeno „Kninsko Starinarsko Družtvo" na 3. srpnja 1887. držalo svoju prvu glavnu skupštinu
(V. „Nar. List", 1887, br. 54).
Medjutim se prosjecanjem željezne pruge odkrilo na Kapitulu tragova liepom blagu za domau nam
poviest i umjetnost. U srpnju 1886. ve izašlo na vidjelo njekoliko ulomaka ornamentalne rezbarije, i to na
onoj strani brežuljka, na kojoj je vidjeti starinskih zidova (V. Tabl. I. i II.) a u dubini od 1-50—2 m. po
prilici. svem ovom izvješivao nas katoliki kninski župnik 0. L. Maruii, kojino ili sam glavom ili po pouz-
danoj osobi nadzirao radnje. On takodjer prenese sve odkrivene predmete u Franjevaki samostan u Kninu,
budui to jedan od uvjeta postavljenih željeznikoj upravi pri sklapanju pogodbe za izvlašenje zemljišta,
crkvenog posjeda, kuda imalo prosjeci prugu. Kasnije još bolje srea poslužila, jer se neprestance sve do naj-
zadnjih dana odkrivalo po koji budi omamentalni, budi nadpisni ulomak, kojih sada imamo liepu zalihu.
Tek kad dobismo njekoliko važnili razsudnih ulomaka, cienismo nuždnim, da' štogod o tom napišemo.
Kanimo najprije u kratko priglaviti njekoliko crtica starije poviesti grada Knina, i spomenika iz dobe
narodne dinastije, koji stoje u savezu sa odkritim predmetim; pak, prouiv sa umjetnoga gledišta slog i dobu
naših predmeta u obe, opisati po mogunosti svakoga na pose; te, napokon, ilustrovati najvažnije od odkri-
venih predmeta, t. j. nadpisne ulomke.

Sretni smo, što možemo brigom Jugoslavenske Akademije izvrstne narise odkritih spomenika priložiti
našoj razpravi, jer pri pozitivno znanstvenim pitanjim, najviše pomaže zorno promatranje, te time i nam i
itaocu prištedjeno mnogo truda.

Nuždno je da štogod pobliže spomenemo o priloženim narisnim tablicam.
- 2 -
Na I. tablici pružamo tloris itave glavice „Kapitul", po njekom iiarisu 1776. godine. .Na njemu se
razabini zidino, koje sa prošloga vieka još obstojale nad zemljom

Na II. tablici pružamo tloris onog diela glavice „Kapitul", na kojem se još vidi zidova, i koji danas
rabe grobljem. Prosjek željezne pruge i doba odkrivcnja zidina naznaena su posebnim znakom.
«
Sliedee tablice (III— XIII) nose narise 39 ulomaka, svih našastih u okolici kninskoj. Tlomci su stav-
ljeni redom po broju ; svaki ulomak napose opisan je s umjetnoga gledišta u drugom dielu razprave, a s epi-
grafinoga u treem, a svaki oi)is s poetka nosi razmjerje narisa prema naravnoj veliini, gradivo te mjesto i
doba odkria. Toga smo se podrobnoga bilježenja za to držali, da u sluaju kasnijih odkria bude lako ra-
zaznati, slaže li se koji kasnije odkriti ulomak s dosele odkritim. Radi vee jednostavnosti, tekom razprave
pozivat emo se samo na broj, koji stoji na narisu dotinog ulomka.
Razprava zakljuuje se objavom odkria još kojekakvih manje važnih predmeta, te izticanjem prieke
nužde što skorijeg sustavnijega iztraživanja.
K razpravi o spomenicim kninske okolice, dodan je i posebni „pod B, Pregled dalmatinskih ornam.
spomenika, koji sadržava ilustraciju ostalih dosele objelodanjenih i neobjelodanjenih dalmatinskih spomenika, koji
su dobom i slogom srodni kninskim, uz tablice (XIV —X\'I11), koje nose narise neobjelodanjenih jošter spomenika.
Dužni smo izraziti najsrdaniju našu zahvalnost veleu. gosp. Commendatoru /. K. de Rossi u Rimu,
prvaku strukovnjaku u kršanskim starožitnostima, za osobito zanimanje prema hrvatskim starinama, koje su
ovdje ilustrovane. Njegov mudar savjet i naputak mnoga nam je pitanja olakotio, riešenju kojih jedva bi sile
naše doraslo bile. Osobito pako dužnost nam je na dalje ovdje spomenuti, koli smo zahvalni veleastnomu
gosp. prof. A. Beziu, koji je na našu molbu blagoizvolio narisati kninske ulomke i to 34 ih na broju,« za tim
I. Stojiu i L. de Medici gimn. uenikom u Spljetu za ostale narise. Osobito smo pako zahvalni sveeniku Luhi
Jeliu, našemu milomu neaku, doktorantu bogoslovije i starina u Rimu, koji nam je u svakom obziru tako za
ovu razpravu bio na ruku, da je njezinim suradnikom u punom smislu riei postao.
A.
KNINSKI SPOMENICI.
spominje. Primjerice: godine 1078. u Svinimirovoj po-

velji: „in Teneno";* pa 1076— 8" u drugoj „Tenenum"
' X rije nego li se latimo razjašnjivanja to pisanih, to (Jurina Tcnenstico) ;' za tim g. 10x7 u Svinimirovoj
nakitnih spomenika, odkrivenih na Kapitulu i u Bisku- darovnici: Teneno";' te napokon godine llH;") u
„in
piji, vriedno je, a za samo tumaenje spomenika nuždno, zakljucima crkvenoga sabora držana u Spljetu „ Ti- :
nacrtatibarem u kratko povjestne sgode dvaju mjesta, nieusis episcopus habeat sedem in Tenin, et habeat haa
na kojima su se našli reeni spomenici to u koliko : i
parochias : Tenin."*
je za sada mogue pri nestašici podrobnijih i tonijih Za zadnjih petdeset godina narodne dinastije, Knin
povjestnih podataka. se domogao osobite važnosti ugleda, i jer je postao i
Je li za predhrvatske dobe koji grad stajao na da- državnim i crkvenim središtem, i zato se za te dobe
našnjem položaju grada Knina, je li to bio Niuia ili eše spominje. Hrvatski kraljevi, ne imajui u nijednomu
Arduba, ili inoga imena, to je pitanje, koje bi tek dru- gradu stalnog stolovanja, provodili su razne godišnje
gotno u naše iztraživanje zasiecalo ; biva, u koliko su dobe u razliitim gradovima i t\Tdjam Dalmatinskim.
obino doseljenici Hrvati u VII. vieku svoje gradove A Knin bijaše jedno od tih njihovih boravišta, dapae
osnivali na položaju starih rimskih, bilo itavih bilo po- rek bi ponajmilije, te su u njemu ili radje u okolici mu
rušenih.Rad šta je barem mimogredce
zamjerite, da se imali svoje dvore.
napomene, kako se u zadnjim izkapanjim na Kapitulu, Polovicom jedanaestoga vieka, Knin postade i crkov-
uz hrvatske starine, dublje izpod istih van grobišta, i nim središtem Hrvatske, jer Petar I Krešimir,* oko go-
naišlo na njekoliko ornamentalnih rimskih komada, pa dine 1050, novostvorenomu kninskomu biskupu podieli
na njekoliko što itavih, što krnjastih nadpisa, koje no pri sva prava mo, koju dosele uživao ninski biskup, kao
i
zidanju upotrebilo za gradivo. Reeni nadpisi ponajviše su narodni hrvatski biskup, koji ne samo da bijaše crkvenim
vojniki nadgrobni : dva Lec/ionis XX, koja je bila u Dal- poglavicom Hrvatske, nego jedan od prvih kraljevih
maciji do 10 po Kr. ;' dva Legionis XI, C(laudiae) P(iae) doglavnika, pravi srjedovjeni popeitelj nutrnjih i vanj-
F(idelis)* koja je bila u Dalmaciji od 10 — 69 god. po skih posala, iji podpis i peat bijaše neobhodno nuždan
Kr, ; te svode na zakljuak, da je za rimske dobe voj- za pravovaljanost samih kraljevskih povelja. Za tu prvu
nika posada, koja je pripadala glavnom castrum-u Bur- ast u kraljevini, oko god. 10.50, Petar I Krešimir stvori
nnm (Supljaja Ivoševaca kod Kistanja) , imala svoje kninsku stolicu; te, preniev na nju prava, do tada uži-
šatorje, ili barem groblje, na Kapitulu. vana od Ninske, narodnoga hrvatskoga biskupa ustožori
Ostavivši za sada sa strane ovo priepomo pitanje o crkvi Sv. Marije kod Knina: „Voluerunt etiam Chroa-
Kninu za predhrvatske dobe, vidjeti nam je što o njemu torum reges quasi specialem habere pontificem, posue-
znamo za srednjega vieka. Konstantin Porphvrogeneta' runtque sedem eius in campo in ecclesia S. Mariae vir-
(dakle 940 g. po Kr.) imenuje Knin, kao župu Tnena ginis iuxta castrum Tiniense".* Toma Naddjakon ne
„•/. Tvrivx"; a i sam grad Knin, izrjeito za prvi put, spominje po imenu, koji li je od hrvatskih kraljeva,
„TO Tsvr.v". Crkveni pokrajinski sabor, držan u Spljetii '
Monum. str. 118.
oko 1045 g., spominje Knin grad, „castnim Tiniense".* ' Monum 113. str.
U poznijim sauvanim nam izpravama Knin se eše ' Monum. str. 145.
* Kukuljeri, Cod. dipl. II. str. 131.
» Buli. Dalm. IX,
p. 178, 142, 143. n. ^ Premda mi mnijemo da je kninska biskupska stolica
« BuU. D. IX, p. 196, D. 170, 171 X, p. 27, n. 45. ; zasnovana prije Petra I. Krešimira, i to po svoj prilici za
' D^ am. imp. cap. 30, p. 145 ed. Bonu. Monu- Krešimira II. ; ipak, ne budui još to pitanje sasvim na
menta spectantia historiam Slavorum meriionalium. vol. VII. istu, za sada se držimo Farlatova poviedanja : medjutim
str. 400. V. niže našu razpravu.
* Monum. str. 200. * Sjn. prov. Spalat. circa a. 1045, Monum. str. 200.
— 4 —
doini Farlati izrjeito kažo, da je baš glavom Petar 1 nis iuxta castrum Tiniense." Ter nastavio doslovano
Krešimir zasnovao kninsku l)i8kupsku stolicu pri S. Mariji po reenom saboru : „llic multas obtinuit parochias,
to kao stolicu hrvatskoga biskupa, „epis- habuitque praedia, et possessiones per totum paene regnum
kod Knina;' i
eopus chroatensis". Kod važnoga za narodne dinastije (vhroatiae : quia regalis erat episcopus et regis curiam
grada Knina, bivala je, dakle, izvjestno, s povjestnog i sequebatur eratque unus ex principibus aulae et sua iuris-
umjetnikog vida znamenita važna sgrada i : crkva dictio usque ad Dravum Huvium extendebatur." Farlati^
S. Marije. obšimije i Toma, pripisuju

podrobnije pripovieda što i
Knina, koja nam pružaju Petru Krešimiru zasnovanje kninske biskupije. „Idem
Dva su mjesta u okolici
Cresimirus collegium Canonicorum instituit ac domicilium
prilino podataka, ne da od oka odsjeemo, no da barem
vjerojatno nagovještamo, gdje li se ima tražiti ovaj spo- illis et Episcopo satis amplum et commodum para vit
naime Kapital tuxfa aedein cathedralem S. Mariae, in qua nocturnis
menik iz dobe naše narodne dinastije,
et diurnis precibus et sacrificiis, cum clero inferioris
Kapitul je oduga glavica, trak brda Gajnjae, obilat
ordinis, operam darent; idemque collegium ad Canonieos
kim. gradu Kninu u iztok, baš gdje no u Krku utie
et clericos alendos vectigalibus instruxit. Extra urbem
pritok Kosoviea; absolutne visine 2.o0 m., relativne nad
tum aedes Mariana tum domicilia Canonicorum sita
,
riekom .'U) m. obsega 500 m. duljine a 240 m. širine

;
erant in Campo, ut docet Archidiaconus id est in quadam ;

površine napokon 120.0000Qm. po prilici. (V. tabl. I.) Tiha
planitie, quae haud longe ab colle, cui Tinninum inaedi-
Krka oblieva ga sjedne strane, te ga iznosi pitomim i uba-
ficatum est, longe lateque ad meridiem explicatur et
vim brežuljkom, košto je sva okolica i svekoliko kninsko
Canipus vulgo appellari solet. Prope ripam Titii fluminis
polje, u širem užem smislu riei. U prikrajku ove glavice,
i
adhuc visuntur ingentes tectorum ruinae, e quibus templi

kako se na prvi mah razabire iz priloženoga nacrta, (Vidi
cathedralis, itemque aedificiorum eidem annexorum de-
tabl. II) dižu se podosta visoki zidovi, zakriljuju joj južnu
scriptio et magnitudo argui .potest; hunc locum indi-
stranu, te dvama krilima upiru u Krku premda je doduše ; i
muno pogoditi kakvoj vrsti sgrada pripadaju, ipak je

genae, veteri vocahido retento, Capituliim vocant. Eodem
povee fere modo S. Ladislaus rex Hungariae, cum Episcopatum
nedvojbeno, da su sastavne esti sgrade, ili bolje,
Zagrabiensem fundavit, seorsum ab urbe, prozirne tamen.
više sgrada. Medju tim zidovim, na površini kojekakvih
aedem cathedralem, palatium episcopale,domos canoni-
3000 -metara, dandanas je ukopište rimokatolikih
corum aliaquae sacra aedificia construxit, quae loca
nunc
seljana Podkonja, Ljuba i istoga Kapitula, odlomaka
appellantur Civitas CapitiUi.^ I po Tominu i po Farla-
kninske župe.
tovu mnenju dakle, svadja se na iste zakljuke, kao
Nego, odkada ova glavica nosi ime „Kapitul", je li
iz riei pomenutoga spljetskoga sabora ; biva, da van
se u doba inae nazivala, i koji
starije se spomenici iz
grada Knina, nu blizu svakako, jeste obstojala biskupska
dobe narodne dinastije imadu na njoj tražiti ? Da se
crkva S Marije, biskupska palaa, stanovi kanonika
na ova pitanja barem povoljno odgovori, red je posei
i ine sgrade službi" crkve i odgoju sveštenstva shodne;
malko u davninu, i to baš liepo u zaetak i zasnovanje
i to na mjestu „in Campo", t. j. generinim izrazom
kninske biskupije.
„u polju."
Ve napomenuti pokrajinski crkveni sabor držan u
Uz put red je naddjakon Toma, pisac
zabilježiti, sto
Spljetu oko g. 1045, o novostvorenoj kninskoj biskup-
XIII vieka, kada je jošter crkva S. Marije s biskup-
skoj stolici ovako se izrazuje: „Voluerunt etiam Chroa-
skim i kanonikim dvorovim kraljem Petrom Krešimirom
torum reges quasi specialem habere pontificem, posuerunt-
sagradjenim, u svem sjaju bivala, ni ciglim slovom ne
que sedem eius in campo in ecclesia Sanctae Mnriae
prigovara rieima sabora, iz kojih se jasno razabire, da
Virginis iuxta castrum Tiniense."^ Iz ovoga svjedoanstva
su reene sgrade blizu grada Knina stajale, premda je
izvjestno se razabire, da se je ustrojenje kninske bisku-
bio u stanju da zna je li to baš tako i da ne potvrdi
pije ovršilo bilo ve ovoga sabora; da biskupska
prije
sveosve saborskog izraza obzirce na blizinu reenih
stolica nije bila u samoj tvrdji Knina, nego van nje i
sgrada gradu Kninu. S toga vida njegovo je svjedoje
to blizu, u polju, uz crkvu S. Marije. Naddjakon Toma^
mnogo zamašitije od Farlatova, koji je pisao drugom
govore o postanku kninske biskupije, prepisao doslovce,
polovicom kada su reene sgrade ve ležale
XVIII vieka,
s malim nametom, navedene riei sabora: „Voluerunt
porušene i ne bio u stanju, kao Toma, da se podrobnije
etiam Chroatorum reges, quasi specialem habere ponti-
obavjesti o njihovom položaju, obzirom na udaljenost
ficem, petieruntque ah Archiepiscopo Spalatensi et fecerunt
od grada premda odrješito tvrdi, da su reene sgrade,
episcopum qui chroatensis appellnhatur, posueruntque
;
o kojim spljetski sabor i naddjakon kažu, da leže „in

sedem eius in Compo in ecclesia Sanctae Mariae Virgi-
Campo", bile na Kapitulu, i da je tomu mjestu ime
1 Fari. Illjr. Sacr. IV, p. 281. Kapitul se nadjelo i još živjelo kod suvremenika mu
* Monum. p. 200.
^ H-lst. Salon. cap. XV. Illyr. Sacr. IV Episcopi Tinniens. p. 281.
— 5
kninskih žitelja, s tofja t<anian jor je na njem Itio njcko Atlas na str. OHf) ima kartu „S( 'LA\'ONIA". koja obu-
kanoniki sbor, ('(iiiitnlun). Zamjfrita je tiikodj'-r pri- hvaa svu trojednu kraljevinu i pogranin«- zt-mljc i nosi
spodoba, koju rabi med ju kninskim, IN'troni Krešimirom sve važnije gradove i utvrde Medju gradovima ujaloni
utemeljenim, i zagrebakim, Ladislavora ugarskim zasno- kružnicom naznaen je i Kapitul, baS na pravom da-
vanim kapitiilom, navlastito » razloga, što su oba bila našnjem položaju, a uz bilježku ita »e: „Capitiilo".
u istinu van grada, nu sveisto nedaleko. A baš dana.^nji Ovaj podaUik, doim nam izvjestno dokazuje, da je ve
Kapitul jedino je mjesto u okoliei Knina, koje se u poetkom sedamnajstoga vieka mjesto Kapitul dobilo tij
pravom smislu smije rei da mu je filizu, te indi naj- stalni naziv, svjedoi nam to da je to mjesto med ju i
priiinije za položaj reenih Petrom Krešimirom podig- najznamenitijima bilo, kada je eto poznato bilo i u tudjem
nutih sgrada. svietu. A tu znamenitost mi inae ne možemo si raz-
Po inim kasnijim povjestnim podatcima, pvem apo- tumaiti nego tim, da je bio baš biskupovim gradom.
diktino zakljuiti se ne smije, da se generini izraz Mimogredce spominjemo, da Mercatorov Atlas ne nosi
,,in Oampo" spljetskoga sabora i naddjakona, od puta nikakva mjesta, ni imena, na ležaju Iiisku|)ije; podatak
mora uzeti kao istovjetan Kapitulu , ko.što bi Farlati takodjer da na njoj nije obstojao biskupski grad, nego
htio, na podlozi ruševina koje se i u njegovo doba vidje- na Kapitulu
vale ; ipak se bjelodano mora priznati, da najvi.ša vjero- Imamo još dva izvora domaa druge polovine sedam-
jatnost vojuje za Kapitul, ma mu pravog imena ne našli nestoga vieka, što spominju ime polf)žaj
i Kapitula.
izrjeito napi.sana, nego tek šestnajestoga vieka za prvi Mrtvaki upisnici kninski, sada u kninskom žiipnikom
put. Tako primjerice sabor spljetski 1185 godine, na arkivu, pod godinom 1<)88 nose: „sepultus est in coe-
braja župe kninske biskupije: „Tiniensis episcopus habeat meterio uillae Capitulo ... in rcclesia aipitulnri de Knin
sedem suam in l'enin et has parochias. Tenin. (Jaitijnnv, . . . in ecclesia episcnpriH e.itra nrhem . . . intra muros
Verchreca, Pset,^ gdje no župu grada Knina razlikuje antifjuae ecdesiae iam destructae rure Capiftilo.'' — Tro-
od župe „Campum". Sam naziv nagoni u vjerojatnu girski biskup 1. Vidovi vlastoruno nam je zabilježio
nagoviest, da župa „Campum'^ nije ino no sama biskupska uspomenu 1G90 godine: „ . . . supra portam ecclesiae,
stolica pri crkvi S. Marije, pošto ikakvom mjestu toga quae appellabatur Ctpitahim, et est extra civitatem."'
imena u itavoj kninskoj starijoj poviesti da bi traga Po ovim podatcima, izvjestnu porabu naziva „Ka-
bilo okrom onoga, na kojem je bila Krešimirom osno- pitul". stavljamo u šestnesti viek, ne izkljutiju, dapae
vana biskupska stolica. nasluuju da postanje toga naziva siže u prve viekove
Od dvanajstoga sve do šestnajstoga vieka, u izpra- obstanka kninske biskupske stolice. Da je taj nazit i
varaa i izvorima što smo imali pri ruci, ne nadjosmo osamnestoga vieka živio, te ne pretrgnuto do nas doprao,
spomena nazivu KnpituI ; doim „Campus" i to s pobližom jame nam 0. Vinjali
u svojem „('ompendio storico"
oznakom „qui vocitatur Oossovus", spominje latinski iz 174(3 godine, dielora od Romana u Mletcim obielo-
prevod Hrvatske Kronike, a po njoj, valjda, i naddjakon danjenom, a dielom još u rukopisu u samostanskoj knjiž-
Toma. nici u Visovcu ; Fm-lati na spomenutom mjestu ; te oe-
Tekar šestnestoga vieka, rek bi da se poima rabit vidac opat Fortis u svojem putopisu 1774 godine.
naziv „Kapitul", kao pomjestno ime. To nagovieštamo Ovim smo kojekako na istac odgovorom dotjerali s
po izreci I. Tomaševia, Ijetopisca Šestnajstoga vieka izna prvo pitanje, o imenu te o postiinku novi-
starijem
vjestno. On, baš gdje govori o smrti i pogrebu kralja jega glavice Kapitul. Sad da se bavimo i drugim sgra-
Zvonimira, veli, da je bio pokopan na kninskom Kapi- dama iz dobe narodne dinastije, koje se po našem
tulu u crkvi S. Bartula, pred velim žrtvenikom: „in ca- mnenju imaju tražiti na Kapitulu.
pitulo thigniensi in ecclesia sancti bartholomei ante altare Osim povjestnih upravnih dokaza, koji nam jame
magnum".'^ U mi razabiremo, izraz ,,capituliim
koliko da je najvjerojatnije baš na Kapitulu morala biti biskupska
thigniense" Tomašiev, ne može biti no pomjestni naziv, crkva S. Marije, sa ostalim s njom nuždno spojenim
tim bolje opredieljen, im se razlikuje od same kapi- sgradam, a ne na inom mjestu kninske okolice; drugi
tulske crkve S. Bartula. dokaz, i to iz ustanova i kanonikog života jedanestoga
Prvom polovinom sedamnajstoga vieka nahodimo na vieka, neoprovrzivo svodi na taj isti zakljuak
zemljovidim zabilježeno mjesto Kapitul tim nazivom.
,
Ve za prvih viekova, crkovnjaoi sainjavajui Preshij-
Imali smo prigode da pregledamo G. Mercatoria Atlas,'
terium t. biskupovo viee, obitavahu uz biskupov dvor,
j.
a niesmo mogli dobiti nikakva starijega izdanja. Ovaj koji pako vazda stajaše uz stolnu crkvu. Pazlog tomu je
oevidan, da naime, biskup u svako doba ima kod sebe svoje
Lueius
^ e
Regno Dalm. et Chr. ed. Amster,, p. 148.
savjetnike i da pak oni u stolnoj crkvi neprestano obav-
Arhiv, god. IX, str. 12.
2
' De novo plurimis in loeis emendatus, multisque novis
tabulis auetus, studio Judoci Hondij, Aiusteroami 1632. ^ Viestnik Hrr. Arkeol. Družfia, V, br. 2.
:
G —
IJHJii službu božju.' Prvobitni preshijterium za srednjega dvanestoga vieka gdje i gdje poeše kanonici seniores
vieka razvio se u podpuni oblik kanonikog sbora, jer obitavati svaki na pose, ali vazda uz stolnu crkvu i
petoga vieka S. Augustin a osmoga Metzki biskup

,
biskupske dvore; doim juniores, t. j. niže sveštenstvo
llrodegang sastaviše osobite pravilnike, po kojim su po prvobitnoj ustanovi i unaprieda življahu zajednikim
erkovnjaei, dvoiei biskupske crkve, morali stanovati uz životom upravom Skolastika,
pod s razloga što je u
biskupove dvore i uz stolnu crkvu ne samo, nego i vo- njihovima rukama ostala biskupska škola.'
diti strogi redovniki život: odakle nastadoše canonici Nu isto i kanonici seniores, osim zajednike službe
regulares.Hrodegangov pravilnik usvojila svakolika za- božje u biskupskoj crkvi, njekoliko puta, na pogla- i to
padna crkva, tako ga potvrdilo i više pomjestnih crkve- vito svetkovine, pridržase refectorium commune, što se
nih sabora.^ još opaža za trinestoga vieka.'
Po tom pravilniku se jasno razabire da su kanonici Uvršenjem kanonikog života, osobito Hrodegan-
morali s biskupom pod istim krovom ili uz njegove govim pravilnikom, biskupske škole nasegoše podpuni
dvore živiti. Regula Chrodegangi Cap. III : Omnes in svoj razvitak. Svakolika sredovjena znanost i naobrazba,
uno dormiant dormitorio — et per singula lecta singuli pošto se razpade rimsko carstvo, dospi u ruke samo-
dormiant — Cap. XXI. Prima raensa episcopi cum hos- stanaca kanonikih zborova; a škole sve nadjoše uto-
i
pitibus et peregrinis Secunda raensa cum presbj-

sit. išta ili u samostanim ili na biskupskim dvorovim;*
teris. Tertia cum diaconibus etc. .;' pak: „De illis . .
osobito ushed zakona Karla Velikoga i njegovih naslied-
hominibus, qui dicunt quod se propter Deum tonsurassent nika.* Biskupske škole, sjeme iz kojih se tekom vremena
— placuit ut in monasterio sint sub ordine regulari, aut razviše sveuilišta, bijahu povjerene kanonikom zboru
auh manu episcopi suh ordine canotiico" -^^ a još jasnije pod neposrednim biskupovim nadzorom u njima se od- ;
se to razabire iz Kapitulara Karla Velikoga. Capit. 7 1 gajala mladež u svim višim bogoslovnim i svjetovnim
„Qui ad clericatum accedunt, quod nos nominamus ca- znanostima u Sv. pismu, patristici, pravu, liturgiji, govor-
nonicam vitam, volumus ut episcopus eorum regat vitam. nitvu, gramatici i dijalektici, filozofiji, matematici i osta-
C. 75. —
Clerici —
ut vel veri monachi sint, vel veri Um nuzgrednim strukam. I te biskupske škole bile su
canonici. C. 22. Canonici — in domo episcopali vel ih u samim biskupskim dvorovima, Ui u kanonikoj
etiam in monasterio —
secundum canonicam vitam eru- kui, nu vazda uz stolnu crkvu ;^ te su cvale sve do
diantur.^ Pavijski sabor god. 876 nalaže biskupim „Ut : XVI. vieka po svoj zapadnoj crkvi.
episcopi in Civitatibus suis proximum Ecclesiae suae Sudei, dakle, po ustanovam crkvenim, mi smijemo
Claustrum instituant, in quo ipsi cum Clero secundum zakljuiti, da gdje nam je poznato, da je za jedanestoga
Canonicam Regulam Deo militent,"^ a baš zato, kako vieka obstojao biskupski kanoniki sbor, a priori, daje
nam druga izprava 908 god. tumai „Claustrum Cano- :
tu doista imala obstojati i biskupska crkva, i biskupski
nicorum juxta Ecclesiam, ut cum Officium compleverint, dvori i biskupska škola. — Mi pako izvjestno znamo,
opportune ad reficiendum cibum et potum accipiant, et da je na Kapitulu XI vieka bio zasnovan od Krešimira
in nocturnis boriš ibidem dormiendo, nocturnis officiis kanoniki sbor, kako nam i samo ime jami; dakle, od
facilius occurrant."'' njega ne smijemo razstaviti ni biskupske crkve S. Marije,
Ovaj zajedniki život kanonika cvao je u zapadnoj ni biskupovih dvorova, ni biskupske škole; i to sve
crkvi još i za dvanestoga vieka, ko što se razabire dotle, dokle nam nepoznati još pozitivni dokazi ne po-
iz poslanice pape Adrijana IV godine 1157 : . . . qua- svjedoe, da je koja od reenih sgrada bila ne na Ka-
tenus omnes (Canonici) de uno Cellario insimul in uno pitulu uz stan kanonika, nego na kojoj drugoj toci
refectorio comedatis, et in comuni Dormitorio dormientes kninskoga polja.
in Capitulo conveniatis quotidie" etc.^ Tekar izmakom Viesti, koje nam je Farlati po nepoznatom izvoru
sauvao slažu se na dlaku sa ovim zakljukom izvede-
^ Walter, Manuale el iritto ecclesiastico, trad. Be-
nelli, Piša 1846, Tomo
I., p. 276; Kraus, Real-Enciklo- nim iz ustanova crkvenih za jedanestoga vieka. Doista,
pedie der christlichen Alterthilmer, Freiburg 1886, sub v. on nam na više navedenom mjestu jasno kaže, da je
Presbgter, Matricula; Muratori, Dissertazioni sopra le kralj Krešimir uz crkvu S. Marije „iuxta aedem cathe-
antichita italiane. Koma 1755, Tomo III, p. II, p. 20 ss.
^ JValter, o. c. p. 278 ; Muratori, o. c. p. 31 ss. ^ De
Vaines-Bonnettg, Dictionnaire raisonn diplo- e
' Harduin, Conc. T. IV, p. 1198 apu WaUer o. c. matique, II e. T I. p. 279.
p. 277. 2 C. 9. X. e
Const. (I. 2); Giinther, Codex dipl.
* Conc. Vernens. a. 755, e. 11 apu TValter o. c. Tom. II. p 67, 114 apu Walter o. c. vol. II. p. 110.
p. 277. Regula Chrodegandi, e. Hartzheim c. 48; Regula
^
^ Capit. Caroli M. a. 789, a. 802 ; apu Walter o. c. Aquisgranensis a, 816 c. 135.

p. 278. * Capitol. I. Caroli M. a. 789 „De scholis per mona- :
* Muratori o. c. p. 31. steria et episcopia instituenis" apu Walter Tom. II.

''
Muratori o. c. p. 32. p. 202—3.
^ Muratori 1. c. ^ Walter o. c. II. p. 203, 263.
:
dralem S. Mariae'% osnovao kanoni^ki sbor „c-olli*îmn I. Kukiiljcvia Sakcinskoga. ' da je ret-na darovnica
(•anoniconiui", pa njemu i biskupu sazidao udobne dvore bana l'ctra iz 1042 godine, ili barom jednu dvie prije
âc doniic'ilium illis ct Episcopo sat amphim et comnio- ili kasnje, svakako bi |jalo Farlatovo mncnjc, da je
dum paravit", da danju i nou vrše božju službu „in Petar I Krešimir osnovatelj kninske biskupije, budui
qua nocturnis et diurnis precibus et sacriticiis, oum elero da je on poeo vladati, kako se obino misli. H»r>0 go-
inferioris ordinis operam darent." Na Kapitulu, dakle, mi dine Hrvatskom, a tek 10.')S.i Dalmacijom.' Ovoga prie-
imamo tražiti skup sgrada, koje su jedna s drugom u pornoga pitanja, l)udui da ne zasieca nego podredjeno
najtjftšnjem dotiraju u blizini bile: uz stolnu crkvu u naše iztraživanje, mi ga za sada konano ne rješismo;
S. Marije biskupove dvore, u njima ili uza nje takodjer nego ga jedino iztîkosmo u nadi, da e ga valjda bu-
kanonike, nižeg sveštenstva i biskupske škole. dua odkria na Kapitulu konano na istac svesti : te
Najznamenitija sgrada, dakle, s kojom su sve ostiile jednostavno usvajamo si mnenje veleuenih d-ra F. Ita-
u tiesnom odnošaju i u blizini bile, jest crkra S Mdrije, koga i 1. Kukuljevia kSakcinskoga, da je darovnica
koja je obstojala za eielo ve davno prije no Petar Kre-
šimir u njoj ustozeri biskupsku stolicu. Istina da nam ' ('(.. dipl. I. pag. 111. HL'.
spomenuti spljetski sabor oko 104;") godine naprosto kaže Dakle, i da bi izkljiiili Kiiiii iz obsega bizantinske
'
Dalmacije, kako dolazi od (ItKcIjciija Hrvata sve do k.isiiog

da su kraljevi hrvatski postiivili biskupsku stolicu „in
sreilnjcga vicka, t. j. samo na njcke gradove
ograni('cii:i i
arapo" kod S. Marije, a niti tvrdi niti porie da li su

otoke, koji priznavaliu bizantinsko pokmviteljstvf*, te ga
gradili bilo biskupske dvore, samu crkvu S. Marije,
bilo stavili u obseg kraljevine Hrvatske. Petar I. Krešimir, koji
ko ni kanoniki kapitul. Naddjakon Toma tikodjer o je Hrvatskom zavladao, po Farlatii oko godine lo.'ji', nije
svemu tomu ne kaže ništa. »Sam Farlati^ isto povieda mogao biti (»8nov.atcljem kninske bisku|)ije, kako Farlati
„Idem (Vescimirus coUegium (.'anonicorum instituit ac tvrdi. NefTo ini nam se da se je Farlati prevario u dobi
zasnovanja kninske hisknpije zamjeniv kralja Krešimira H.
domicilinm. illis H Epiacopo satis amplum et commodum sa unukom mu kraljem I'ctrora 1. Krešimirom: on.ij vl.'idaše
paravit iuxta aedmi catliedralem S. Mariae", iz ega od !(»»'.» — 1035 god. po ]>rili(M, doim ovaj izvjcstno od g,
86 razabira da su samo biskupski i kanoniki sta- 10.')8 — 1073. Ovo naše nagadjanje, da bi Krešimir H. prije
novi nova od Krešimira sagradjeni, a ne crkva, koja
s morao osnovateljem kninske biskupije, nego li po Far-
biti
latu, PetarKrešimir, nal.izi dosta vjerojatne potvrde u
indi mora ve prije da je sagradjena bila; jer da ju je
I.
biljcžci što nam ju sauvao Ivan, jroriki naddjakon, pisac

Krešimir skupa s reenim .sgradama dao sazidati, toga
etrnestoga vieka. 1' razdoblju 1(»30 1038 g. a za kralje- —
se ne bi bilo premualo, budui stvar od vee važnosti vanja Krešimira II. kaže nam „Tune episcopi Croatensis :
a da se baš naroito iztakne. Koje je godine i od koga iiirisdirtio ud Draruin e.densa esf^ (Moninti., pag. 172),
S. Marija sgradjena, to se ne zna; može se samo nago- što izvjestno se istovjetuje s onim, što nam naddjakon 'r<mia
povieda da seje ve sbilo prije crkvenoga spljetskoga sabora,
vieštati poprieko godinu, kada je ve obstojala, biva,
—
držana oko 1045 g., to jest medju lOlo 1059 CMonum.
godinu utemeljenja kninske biskupije. Višekrat navedeni
p. 200) i to prije kraljevanja Petra 1. Kresimir.i. Ttmia, na
zakljuak spljetskoga sabora oko 1045 godine mogao bi ve spomenutom mjestu Moniiin. p. 20(») veli, da su kraljevi
(
nara služiti najboljom podlogom za ustanovljenje željene hrvatski hotjeli imati svoga osobitoga biskupa, te mu uz pri-
godine, nu ne može nam biti odlunim sudilom, budui volu nadbiskupa spljetskoga zasnovali stolicu kod Knina, po- i
dielili mu ogromne predjele, tako da se „sua jurisdictio usque

nestalna godina u kojoj bi držan biva, po ranenju vele- ;
ad Dravum fliivium extendehatur'^. Ove riei se skoro

uenoga d-ra Fr. Rakoga, da ide medju godinom
doslovce sudaraju sa bilježkom nadjakima Ivana samo :
1040 — lO.VJ.^ Nu na darovnici bana Petra od 1042 go- 8 tom razlikom, da on veli, da se je za Krc-îmira II. od
dine, njilazi se ova potvrda: „Et ego Marco (sic) in- 1030 —
1038 g. tek proizvelo razširenje |)ravomoja hrvat-
dignus episcopus chroatensis collaudo, contirmo, corro- skoga biskupa sve do Drave doim Toma o godini 1045, ;
za dobe spljetskoga sabora, veli, da je bio ve odavna

boro atque concedo ' Istina, da je Farlati, izpravljajui
svršen (Mn razšjrenja pravomoja di> Drave hrvatskoga bis-
na svoju ruku pisarove pogreške, datum i ove listine na
kupa: i još, naddjak(»n Ivan, kaže, da je za Krešimira II.
svoju protumaio, te mjesto god. 1042 poprimio 10o2 g., to proširenje se sbilo, doim Toma obeaito, veli, da se je
i tako utemeljenje kninske biskupijske stolice, na koju to ovršilo po volji kraljeva hrvatskih. Ako se je, dakle, osno-
je prvi zasio podpisani „Marco", stavio potla lOoO go- vauje hrvatske biskupije proširenje njeorova pravcmoja
i
dine, a to s razloga, što mnije, do Drave, po Tominu poviedauju, sbilja sljilo prije sabora
da je biskupsku kninsku
spljetskoga oko 1045; ako je pako to proširenje se sbilo,
stolicu ustanovio Petar I Krešimir, koji, po njegovu
po Ivanovu poviedanju, za kralja Krešimira II. od 1030
mnenju takodjer, nije kraljevao prije lOoO godine. Ali, do 1038 g jasno nam se vidi, da barem Krešimir II., ako
,
pristane li se uz muenje veleuenih d-ra F. Rakoga* i li ne ve koji prije njega, osnova biskupiju hrvatsku i
to kod Knina a ne, kako bi Farlati hotio. da je osao-

;
^ Farlati, 1. c. vanje kninske biskupije djelo Petra I. Krešimira, i to potla

^ Monum. pag. 200 in N. 1050 godine, što porie i darovnica bana Petra oko 1042
^ Mouum. pag. 47. godine, na kojoj je podpisan „Mareo episcopus chroatensis".
* Mouum. pag. 46, 47. • Nu, opetujemo, da volimo ekati još koji pozitivni podatak,
da sveosve odbacimo Farlatovo poviedanje.
8 —
bana Petra oko god. 1042 po prilici; indi da te fjodine mac/num."^ Pripomenuti je ovdje, da se miti svaka po-
imaroo prvoga kninskoga biskupa; da je tada ve
ve metnja, da od godine 1203 biskupska crkva S. Marije
bila osnovana biskupska stolica s kanonikim sborom biva nazivana i imenom S. I>artula, s razloga, koji emo
kod crkve sv. Marije; da je to godina, napokon, prije niže navesti; da Tomašievoj kronici ne pripisujemo sva
koje je sigurno ve obstojala crkva S. Marije. Ovaj svojstva istog i vjerodostojnog izvora; ali ipak, da bi
zakljuak radje oslonismo na listinu oko 1042 godine, željeli tvrdim dokazim oprovrženo njegovo povie-
vidjeti
jer po našem mncnju vjerodostojnija od Farlatova po- danje, da ga se sveosve odbaci.' Svakako budua izka-
viedanja, za koje se ni ne zna, iz kojih li je izvora panja na Kapitulu mogu sasvim lako pružiti njekoliak
crpljeno; u nadi vazda da e ga što skorija izkapanja tih dokaza, da se jednom napokon kadli tadli dotjera
na Kapitulu ili oprovri ili potvrditi. na istac s tom traginom predajom o smrti i pogrebu
da je crkva Marije još kralja Zvonimira.
Što paka nagovieštamo, S.
davno prije utemeljenja kninske biskupije obstojala, mi- S crkvom S. Marije uzko je skopan i kanoniki
slimo da nije bez ikakva temelja, i s drugoga raz- Petrom Krešimirom osnovani .sbor, koji po Farlatovu
loga, t. uvaži li se nadpis iz godine 1203, koji je bio poviedanju, takodjer od kralja dobi osobitih povlastica
j.
uzidan vrhu vrata biskupske crkve na Kapitulu, te go- i odlika; tako da, košto je kninski biskup, jer narodni
dine 1740 vidjen i proitan od biskupa Ivana Vidovia,^ i prednjaio svim inim svjetovnim i crkovnim
kraljski,
i o kojem emo se niže obširnije baviti. Za sada samo velmožam, i njegov kapitul, jer kapitul hrvatskoga biskupa,
uz put usudjujemo se zakljuiti po njemu, da je iste prednjaio s pravima i povlasticama svim inim bilo svjet-
godine 1203 crkva S. Marije posvema obnovljena, jer skim bilo crkovnim zadrugam. Sam kralj gradi kano-
valjda od drevnosti trošna, što bi svakako bilo u prilog nicim prostrane dvore uz biskupove tik crkve S. Marije
našoj nagoviesti, da je ona iz davnije dobe, nego li je i uz svoje dvorove; obskrbiva ih bogatim desetinam i
doba ustrojenja kninske biskupije. Obino bo se mora darovštinam da uz udoban žitak danju i nou na izmjenu
da se sgrade tvrdo sazidane, košto su crkve u
scieniti, Bogu hvale pjevaju, kao i tadanji carigradski ncoemetae,
obe a navlastito one jedanestoga vieka, poslie 150 go- cviet svetinje i uenosti za onih težkih vremena, da
dina njihova podignua ne ruše tako lako, a to u našem mladež u sveštenikom zvanju i znanju odgajaju; sam
sluaju jamilo bi, da 1203 obnovljena crkva S. Marije kralj napokon kanonikom kapitularskom peatu toliku
nije tada brojila samo viek i pol obstanka, ve dakako povlast podieljiva, da ne samo potvrdjiva kapitularske
možda još koji viek više. spise, nego sve javne i državne, košto nam Farlati jami,
da je takovih spisa za njegove dobe bilo vidjeti u tro-

Nego da dalje ne duljimo s poluhipotetinim zaklju-
girskom i spljetskom arkivu. Radi toga peat taj, toli
ivanjem, cienimo da se smije slobodno uztvrditi, da je
važan i znamenit u hrvatskoj kraljevini za državne posle,
crkva S. Marije starija od 1042 godine, a koliko godina,
to e nam valjda kazati, osim inih možebitnih svjedo-
imaše uvarom jednoga od samih kanonika — custos
anstva, sam arhitektoniki slog, im se izkapanja

sigiUi — ; radi toga na taj peat bio je udaren i nje-
pomu
i
sustavnije voditi.
kakav novani bir — reditas sigilli — koji je bio
Nu kudkamo vee jedan od glavnijih kanonikih prihoda.*

Svu tu za-
još zanimivosti jest crkva S. Ma-
mašitu važnost i ugled uživaše kapitularski peat sve
rije radi doticaja sa Zvonimirom, budui po svoj prilici
da bi mogla biti glavna ili barem jedna od onih
ona do propasti Knina pod tursku vlast poetkom šest-
„petih crikvali v Kosovi', koje su po narodnoj predaji

nestoga stoljea; jer izumrem narodne dinastije knin-
tako tiesno skopane sa zadnjim dnevim i traginim

ski kapitul organom dvorske kancelarije,
presta biti
svršetkom njegovim. — vjerodostojnosti predaje o

ali postade „locns credibilitatisi" kako to razabiremo još ,
Zvonimirovoj smrti, sauvane nam ne samo po Hrvatskoj na izpravama 1458, 1494 i 1514 godine.^ Na peatu
kratkom bijaše urezana slika S. Bartula apostola koga si kano-
kronici, ljetopisu I. Tomašia, nego i po živu-
em poviedanju narodnom u kninskoj okolici, od oka
niki sbor odabra pokroviteljem ili patronom, kadno ga
ne bi Petar Krešimir obdari bogatom nadarbinom S. Bartula,
suditi bilo razabrano ; ali u sluaju kad bi ostanci
S. Marije na Kapitulu na za koju se baš ne zna gdje je ležala u hrvatskoj kra-
izašli da vidjelo, vjerojatno je
bi se dobilo u ruke krjepak kušik na razbir istinitosti Arkiv, IX. pag. 12.
1
predaje i što se tie same joj jezgre i kolorita. Tako Vidi moju polemiku: „Zvonimir kralj Hrvatski", u
^
primjerice, Tomaši skladno s „Hrvatskom kronikom" Katolikoj Dalmaciji mjeseca veljae i ožujka 1880.
3 Illyr. Sacr. IV. Epis. Tinnien. 281.
pripovieda sabor na Kosovu polju i smrt Zvonimirovu;
* dvorskoj hrvatskoj Kancelariji ve se je obširno
ali, doim
„Hrv. kronika" o pokopu Zvonimirovu mra-
bavio veleu. dr. Raeki (v. Rad Jugosl. Akad. knj. XXXV.),
morkome mui, on isto kaže „et sepultus est in capi- :
zato nama bi bilo suvišno više o tom govoriti dakle, tko ;
tulo thmi(/ensi in ecclesia sancti Bartholomei ante altare želi neka vidi tu obširnu razpravu, te još Mahillon De Re
Diplom. Neapoli 1789; lib. II. Cap. XI; De Vaines-Bon-
1 Buli. D. IX. pag. 13, Viestnik, V. br. 2. netty o. c. suh voe.
'^
Farlati, o. c. IV. p. 281.
'
— 9 —
Ijevini;* rad šta S. Bartul po svoj prilici posta pokro- 8. liartula, po kojoj se zatim tim imenom i sama nadar.
vitelji'm biskupske stolice »S, Marije. bina prozvala; ali s druge Htranc opct-i smo u ncizvjest-
Kada smo pri ovoj, cienimo da je nuždim mimopre- nosti, da li je i sama nadarbina ležala bai n kninskoj
die pripomenuti, da li je doistii obstojala u kninskoj okolici, a po tom i istoimena crkva.
biskupiji osebita crkva sv. Bartula, koja se spominje u Pa sve kad bi se i dosvjedoilo, da je do Krešimira
spomenicim poslie trinestoga vieka i u predaji, ili se obstojala i crkva i nadarbina u kninskoj biskupiji, emu
mora pod tim imenom razuinievati sama biskupska crkva nije mogue namai dokaza pri sadašnjoj nestaJiici po-
8. Marije na Kapitulu. dataka, nastalo bi pitanje, nije li Krešimir, uz ine raz-
Moglo bi se nagadjati po onim Farlatovim obenitim loge. baš zato pripojio nadarbinu S. liartula kninskomu
rjeima ,.sacerdotium S. Bartliolomaci in tenis croaticis kapitolu, jer je crkva propala? Hilo kako mu drago, po
situm", ga Petar Krešimir utjelovio kapitularskom
što izpravama iz dobe narodne dinastije pa sve do konca
stolu, da je ve prije zasnovanja kninske biskupije, na XII vieka ne obstoji u kninskoj biskupiji crkva ni samo-
Kapitulu obstojala crkva S. Bartula, kojoj je pripadala stan S. Bartula apostola. Što se pak kasnije spominje
ta nadarbina : nego ne imamo ni cigloga povjestnoga crkva S. Bartula kod Knina i to kao da je obstojala
dokaza da to doistinimo. Nu da je i obstojala, njezin za dobe kraljeva hrvatskih, cienimo da nije nego puka
ili
zavisni odno.šaj prema stolnoj crkvi S. Marije, mislimo, pometnja u nazivanju crkve 8. Marije samo imenom
nije mogao dopustiti da na pr. kanonici svoje dužnosti u pokrovitelja, ili krivo luenje po imenima naslovnice
njoj vrše a ne u stolnoj, kao što po svoj prilici i veli- (titularis) i pokrovitelja (patronus; jedne te iste crkve u
ina joj s toga odnošaja, bit e jako ograniena bila, dvie. Možda je tomu uzrokom bilo i to, da je kanoniki
Nego budui da nam se na pisanim spomenicim ne »bor svome pokrovitelju Ma- podigao u samoj »rkvi 8.
spominjc samo ime 8. Bartula. nego još drugih sve- i

r>je osobitu bogomolju ili žrtvenik, te se vremenom po
taca skupa, kojim dotina crkva bila posveena, za

je jednom od ovih sama crkva tako prozvala; kao što
i
to nam se vidi vjerojatnijim ovo drugo riešenje. vidimo da se je dogodilo u Spljetu, gdjeno 6;")') godine
Za narodne dinastije i kašnje do izmaka XII vieka Preobratilo velebni Dukljanov mauzoleum u stolnu crkvu
spominje se crkva i samostan toga imena.« P^^ naslovom „Mariae in coelum assumptae"; a kad ne
Po izpravama jedanestoga i dvanestoga vieka, koje "^^^g^ ^Temena za tim u ruševinama 8olina našlo tielo
su doprle do naših ruku, nema traga ikakvoj crkvi ili =^- ûjma, prvoga solinskoga biskupa muenika, i te ga
P''^"'^'^ ^ spljetsku kathedralku, odtada 8, Dujam po.sta
samostanu 8. Bartula u kninskoj okolici ili" biskupiji.
Pokroviteljem biskupije, grada i stolne crkve, koja se
Valjda po Farlatovom poviedanju, da je Krešimir knin-
skomu kapitulu podielio „sacerdotium 8. Bartolomei apo- ^^^^^ P'"«^''^ ^"^^"0"^ ^"^^
^î'^'^'P« najdavnijim
k-'^k« **«
stoli, in terris chrobaticis situm"' dalo bi se nagovieštati,

spomenicima vidi i kako ga dandanas jošte narod svake
da je ta nadarbina bila utemeljena pri kakvoj crkvi |*"^« "^ ^^^^^^ uzimlje.« To isto mora da se je dogodilo
" i crkvi 8. Marije u Kninu. Jasan dokaz tomu nahodimo
' lllvr. Sacr. IV. 281. u prvom spomeniku u kojem se spominje ime 8. Bar-
r darovnici
« 1069 god.:
Kresirairovoj izdanoj u Ninu tula. To je nadpis iz 1203 god., nad vratima 8. Marije
Adam monachus abbas testis" (Cod
sancti Harthr.lomei
dipl. I. 1.^2): jest samostan kod Biogrraa na moru.
ulovom dalmatinskih primorskih gradova s Uuždom „Ego
U
:
......
^^ Kapitulu, koji je 1690 godine biskup I. Vidovi na
''^^•1^"' "^'^'*" ^'^'^ '
? .
proitao: „Anno ab incarnatione

, .
.lohannes abbas sancti Bartolomei, ratitico et confirmo" (Cod. l^ni nri Jesu Christi 1203 Regnante Rege Emerico aedi-
dipl. I. I5l»); takodjer isto u Sviniiuirovim darovnicama onoj : Hcata est ecclesia ista a Vcnerabili Praeposito Dobro-
izdanoj u Spljetu 1076 godine (Cod. dipl. I. 155), u onim gi-^vo tiho Prodancii Comitis Tiniensis nepotis Prodaslavi
god 1078 (Cod. dipl. I. 162) 1 god 1078 1.; travnja. U
comitis ad honorem Domini et Sancti Bartholomaei et
zakljucima spljetskoga crkvenoga sabora 1185 god., spo- „ .
-»r.
o t^ j • • • •
minje se kao crkva medju crkvama spljetskc biskupije, i Sanctissimae Mariae et Sancti 1 etn pro redemptione
opetovano njezin prepozit „sanctam Martham, Petrum de :
animae suae et suorum."' Iznad svake je sumnje daše
Clobuco, sanctam ^lariam, sanctum Stephanum, sanctum Moy- je ovaj nadpis nalazionad vratima S ilarije na Kapi-
sem, saurtiini Bartholnnieuin .... l't autem hacc ordina- tulu, ne samo po svjedoanstvu spomenutoga biskupa
tio quam bis personis praeseutibus et cam approba^tibus
^ vidovia, oevidca "kada je u istinu crkva S. Marije
statuimns Hascone, tiniensi episcopo
:
, Alberto risano . . . .
sancti Bartholomei preposito ., firma stabilis(iue per- . . .

' Vidi niže.
maneat per cancellarUim nostrum Alherfuni suneti Bar- Farlati 111. pag. 29 ss. Thomas Archid.
^ Isto se —
tholomei preposifum fecimus conscribi et insigniri propriis sgoilo u Zadru. Današnja crkva pod imenom S. Donata
i
sigillis. Datum Spalati in Ecclesia sancti Andreae apostoli, u poetku nazivala se 8. Trojstva; ali kadno se u njoj
per manum snpradicti prepositi Alherti cancellorii nostri pokopalo tielo S. Donata zadarskoga biskupa i S. Donat
(Knkiiljevir,Cod dipl. II p. 130). Primicerius spljetskoga postao pokroviteljem, od tada i crkva ne dolazi više pod
kapitola uz ina dva naslova, imao je i „titulum a S. liartho- imenom naslova, nego pokrovitelja S. Donata. (Hauser. Bu-
lomeo" (Fari III 17). li. II tempio di 8. Donato in Žara. pag. 18, 19.)
' lllvr. Sacr. IV. 281. ^ viestnik, V 2. Buli Dalm. X. 1, 13.
2
10 —
srušena, ali ne sasvim unifitena bila i kada je još pre- valjda cigli krnjasti nadpis, našast 1871 godine i sahra-
daja drugog koljena s bjelodanim još prilino sauvanim njen danas u spljetskom muzeju, prvi put obielodanjen
ruševinama vjerodostojno mogla svjedoiti nego po ; i u Buli. Dahu. IX pag. 14. ;^ ali, taj po svoj prilici stoji
samom nadpisu, koji kaže doista, da je crkva podignuta u savezu sa popravkom prepozita Dobroslava a rek bi, ;
ne samo na slavu 8. I]aitula, nego i S. Marije i po ovom ulomku, njeki Nikola popravljenu crkvu ob-
8. Petra. Kazlog, rad koga dolazi na prvom mjestu ime skrbio zadušbinom.
S. liartula, a ne 8vote Marije, jest po svoj prilici onaj Godine 1420 — 1425 za gradjanskoga bosanskoga
isti radi koga se spljetska prvostolna crkva naslovna rata Ostojin sin Radivoj, da slomi 8igismundovu silu,
„^lariae obino ii)ak nazivala i nazivlje

assumptae", prispjelu u pomo Tvrtku, dozva Turke, koji se iz Bosne
se imenom pokrovitelja 8. Dujma; a drugi rad toga, Što pliene i pale svališe u kninsku županiju i doprieše do
sami auktor posvete nije drugi nego glavom prepozit Knina.'' Da je ovom prigodom nastradala i kninska prvo-
kninskoga kaptola, koji je možda smatrao svetom duž- stolnica 8. Marija na Kapitulu, razabire se iz zapisa
nošu na prvom mjestu sjetiti se pokrovitelja kaiionikoga sbornih listina: „1428, 12 Kal. Junii providit Ecclesiae
sbora; pokrovitelja, ije ime na daleko slavilo, a peat Tinnien. provinciae 8palat. vacanti per ob. de persona
onako zamašito zasiecao u same državne poslove to i D. Joannis praepositi Ecclesiae Casmen. diocesis Zaga-
ponajvažnije; trei razlog mogao bi biti sama pometnja briensis ; et concessum fuit šibi, quod possit dictam prae-
u redu imena, poinjena ili od sastavljaa nadpisa ili od posituram tenere ad ipsius Domini nostri beneplacitum
klesara. — Nu iz nadpisa poliega prigovor, da crkva, propter destructionem Ecclesiae Tinniensis praefatae."
u kojoj je uzidan bio, jest doista posveena S Bartulu Farlati, navode spomenuti ulomak,^ neizvjestan je od
i S. Mariji ; ali da je to crkva s nova gradjena — aedi- esa li je nastradala crkva 8. Marije „ . . . ad reaedifi-
ficata est — god. 1203, a ne ona stara biskupska candam aedem cathedralem, quae vetustate vel alio quod-
crkva 8. Marije od Kresimirovih doba. Izoan nam se piam infortunio corruerat", s toga što mu je nepoznata
ini ovaj prigovor u koliko se osniva lih na izrazu ge- bila turska pomenuta provala, koju od starijih kroniara
nerina smisla, koji ipak ne izkljuuje ono, emu pri- tek Tomaši zabilježio u svom ljetopisu, a poza njime
govara. Nama se ini da i po samome smislu nadpisa O. Vinjali;* koji uz da je baš od turskog pa-
to tvrdi,
smije se, dapae mora se zakljuiti, da poznija crkva leža propala prvostolna kninska crkva.
prepozitom Dobroslavom 1203 sagradjena, nije no sta- Nema pri ruci dokaza, da je potla crkva 8. Marije
rinska crkva S. Marije samo obnovljena i popravljena bila popravljena^ nu dalo bi se negovieštati da jest po
jer inae ne bi bilo razloga emu biskupsku staru crkvu tom, što je grad Knin sauvao svoju prvašnju^ zname-
8. Marije, koja je po svoj prilici imala napose bogo- nitost i s politikoga i s crkvenoga gledišta, sve do go-
molju ili žrtvenik na ast kapitolskora pokrovitelju, i
dine 1522,kadno padne sasvim pod Turke i ostade pod
svom pokrovitelju 8. Bartulu, podizati novu crkvu pa njihovim gospodovanjem sve do 1688 godine. Ako ne
posvetiti ju isto kao i prvu te istim svetcima, s tom prigodom osvojen ja, a to gotovo susljednih godina bjehu
razlikom samo, da bi 8. Bartul od pokrovitelja stare izgorene, razorene veinom sve zgrade na Kapitulu, dakle
postao naslovnim svetcem nove, a 8. Marija od naslov- i crkva 8. Marije, kako se razabire po ogorjelim zidi-
nitva na pokroviteljstvo nove. Drevna praksa
stare spala nama. Od 1522 godine kninski biskupi ne stoluju u
crkvena, prema kojoj se tekom vremena stvorilo u ka- Kninu, nego inudje ostavši samo naslovni; nikad ili
nonikom zakoniku osobitih zakljuaka u ovom pogledu, riedko pohodio koji svoju biskupiju.''
bila je ta, da se u odabiranju više pokrovitelja ili za-
Grodine 1688 Knin pade u mletake ruke, te iza
štitnika prednost mora davati strogo po redu crkvene
vieka i pol desilo se tek napokon sgodno vrieme obnovi
hierarhije,^ rad šta po njoj svakako prednost dana 8. Bar-
ljenju kninske biskupije i biskupske stolice; ali, rad-
tulu pred Marijom višega hierarhikog stupnja, ne
8.
nesretnog stanja, u kom se nalazio sam grad, a navla-
može biti ino nego pogreška. Svi dokazi, dakle, —
svode na zakljuak, da crkva 8. Bartula na Kapitulu •^
Vidi niže.
nije nego crkva 8. Marije. ^ Chronicon J. Tomaši, Ark. IX p. 16; Fabijani, Storia
ei Frati Mineri 175, 196; Viajali, Comp. stor.
p. a. 1428.
Dorješavaju predjašnje prieporno pitanje o crkvi 2 Illyr. Sacr. IV. pag. 295.
8. Bartula, rekli smo i o crkvi 8. Marije sve što se o * Comp stor. a. 1428,
njoj zna do nastupa XIII. vieka. Biva, da je pred go- ^ Tako n. p. još 1435 i 1451 god., spominju se „rotni
dinu 1203 ili od drevnosti ili s ine nepogode nastradala, S'tidci plemenitih hrvata stola kninskoga"., gdje po hrvat-
te da ju prepozit Dobroslav obnovio. skom pravu (secunum consuetudinem regni Croaciae) pravdu
kroje,(Kukuljevi, Listine hrvatske, p. 79 Jura, I. I. p. ;
Za XIII. i XIV. vieka u spomenicima se crkva 8. Ma- 198, 199); a kapitularski peat na listinama nahodi se sve
rije ili 8. Bartula više izrjeito ne spominje, izuzamši do g. 1514, kao službena potvrda pravovaljanosti izprave
(Farlati, IV. p. 281),
o. c.
^ Ferraris. Bibl. jur. can. Patronus. ^ Fari. Illyr. sacr. IV. Episc. Tinnien. passim.
— 11 —
stito biskupska crkva i sve zp^rado okolo nje, jer bi- rac „uilla regaliB". Rekosmo naj^'adj.iii, jer tipravnih po-
skupski prihodi bili razgrabljeni na sve strane, niti tko dokaza ne imamo. Sviniinirov repest l()7ti
vjeatnili l()7Hg. —
pitao, niti zapoviedao da se kninska biskupija obnovi, u komu itii se medju inim ovo: Inter (juog nuac- i ,, . . .
„Sed eum civitas illa Turearum illuvie ae sordibns, ela- dam sanetimonialium mater, Maria videlieet, een(ibii
dibus(iue bellieis dcfbrmala esset, aedes pontiHeiae dis- saneti Henedicti, in solempnitate conseerationis ccelesiae
iectae, templum eatliedrale subversum, reditus episcopa- nostri episeopatus, sanetae Mariae uoeabulo. . . . Aetum
les alio distraeti, nemof|ue fuit, (jui aut peteret aut est hoc in uilia regali, rjuo in loeo iam dicta ecelesia
juberet suum Tinniensibus epiacopum restitui."' — Nu, sanctiie Mariae (sita uidetur, his) coram ti'stibus : in
rok da ova Farlatova viest nije tona u jjotiinko-

bi, primiš coram Laurentio uenera(bili) arehiepiscopo, I'etro
stima," i da stolna crkva S. Marije nije sasvim do temelja croatensi episeopo" . . . , nije izdan u Kninu, kako to
uništena bila, po svjedoanstvu spomenutoga ve I. Vi- Farlati stavlja,* nego u Solinu, kako se jos razgovietno
doviea. )n bijaše prvim kninskim župnikom iza pro-
< na samom izvorniku, koji se sada uva u regnikolamom
gnjanja Turaka I6SS godine, kasnje postane trogirskim arkivu u Zagrebu, vidi, i košto se po samom tekstu
biskupom, te u vlastorunoj bilježei od godine 1(j!>0, na razabire ; te crkva 8. Marije* i njoj blizi kraljski dvo-
koricama stare knjige, darovane knjižnici Franovaca rac, koje regest spominje, nije mogue stavljati na Ka-
S. Lovre u bibeniku spominje, da je ve više navedeni pitul, nego izvjestno u Solinsko polje,
nadpis g. 1203 vidio i proitao nad vratima stolne crkve Nagadjamo po ovomu, da je na Kapitulu ili blizu
na Kapitulu,' da su još barem zidovi ob-
što bi znailo, po svoj prilici stojala „uilla regalis". Opažamo u prosti-
stojali. — Tonije nas o tadanjem stanju crkve S. ^[arije ranju moi države hrvatske njeku postepenost, pa tu
obaviešuje po predaji, O. Vinjali u svojem pismu od istu postepenost u stolovanju hrvatskih vladara. Mast
17 prosinca 174<;: „La chiesa aveva un volto di tuti, hrvatske države najprije se uvriežila u sjevernoj Dalma-
la qufile era qnasi intatfa, quando i nostri presero (piesta iji, te devetoga vieka nahodirao vladare gdje stoluju u
piazza ai 1\irchi" (1688); iz ega se razabire da su ne Ninu, a ninskoga biskupa gdje uživa prava državnoga
samo god. 1()S8 zidovi obstojali, nego još i svedeni krov. biskupa. Kašnje desetoga i nastupom jedanestoga vieka
Od godine 1688 crkva S. Marije služila je varošanim vlast hrvatske države uvriežila se i u sredozemnoj
kninskim grobljem, kako nam svjedoi jur navedeni Dalmaciji, te eto onda nahodimo vladare da stoluju u
mrtvaki zapisnik od 1688 godine; ali, sto gore, kameno- Kninu i tu osnivaju stolicu svomu državnomu biskupu,
lomom za gradjenje novih kua mletakih tvrdja, kako i koji nosi i pravi naslov „chroatensis". Jedanajstim vickom
nam O. Aînjali u spomenutom listu pripovieda. Sto ne napokon državna vlast ve je uvriežena bila i po oba-
razkopale ruke varošana i Mleia i što odoljelo uništa- lama srednje Dalmacije, te eto onda nahodimo vladare
juem zubu vremena, djelomice se zemljom zasulo, pa gdje stoluju u Solinu i Bihau, a prati jih vazda hrvatski
iztraživaoevora oku od svih prijašnjih sgrada ne ostalo biskup, koji te isto pridržava svoju kninsku stolicu. U
nego ono malo zidova, koji se vide na priloženom na- svakom mjestu, gdje su vladari stanovali, imali su svoj
crtu (V. tab. II). I crkva S. Marije ne ubjegla toj kobi, dvor „uilla regalis", kako nam ga listine imenuju, to i
tako da sada od nje nije vidjeti ništa karakteristina: a utvrdjen gradi po obenitom obiaju tadanjih doba;
o zidovim, koji još iz zemlje vire, ne bi se moglo kazati, dakle, kad su vladari u Kninu stolovali tu su imali
i i
da li su crkve ili ine sgrade. svoje dvorove, koji su sUijali van grada ;
jer tako zahtjc-
Nižui poviest stolne crkve 8. Marije mimogredce se vaše suvremeno municipalno pravo, koje nije trpilo vla-
dotaknusmo i ostalih sgrada na Kapitulu, koje bi bile dara medju gradskim zidinam, kao stanovnika, nego
zanimive po iztraživaoca, te nam ne bi preostajalo o kao gosta. Razlog, to glavni, radi koga bi zasnovana
i
njima ništa osobito pridodati. Ista sudbina koja je pra- biskupska stolica baš na Kapitulu. a ne u samom gradu
lila biskupsku crkvu, pratila je i biskupove i kanonike Kninu, bio je taj, kako mi nagadjamo, što je na Kapi-
dvorove, jer su s njome nuždno spojeni. O njima, po tulu bio i kraljevski dvor: a to razabiremo po povie-
tadanjem obiaju, možemo zakljuiti, da su bili svi skupa
s crkvom opasani mirovima, i, po svoj prilici, sainjavali ,
^.J;^^- n^temoUko hoe daje t.) baš biskupska kniu-
utvrdjen gradi, kao štono bijaše njeko i zagrebaki gka crkva S. Marije, i to tek za Zvonimira prvikrat posve-
biskupski grad. Po sebi se opetii razumije, da uz te ena. Nu i ta ne stoji, jer sollemnitas conftecrationis, o
sgrade, bit e bilo još i drugih, bilo za slobodne gra- ^^°^ represt govori nije no god:.šnjica posveenja crkve, a ne
djane, bilo za kapitulske kmetove. f^/' P:-;r^'rT'rT'''/!%^'.^^T;' '^f '^'n, $^"'i?V^^ ; 'r^-*2
•'
' ^ Dalm. Chr. Lib. II. C. \VI Regest 1072 god.) Kukuljeci
Još jedna sgrada, o kojoj bi se moglo nagadjati, da „ svojem Codexu, stivlja pravo da je reeni Hegest izdan
je po svoj prilici bila na Kapitulu, jest kraljevski dvo- u Solinu (I. 154); dr. liarki u Doenra VII. u kronolo-
giOnoni kazalu (p. XXXI) stavlja ga takodjer „Salonac", a
' Fari. Ilivr. Sacr. IV. pag. 301. u tekstu pak (p 112) „Tianini", sto nije no tiskarska po-
' Viestnik, V. 2. grješka, kako je to ve i .Milinnvi opazio (Viestnik, IV p. 48).
-- 12 —
danju naddjakona Tome, iz riei: „regalis erat epi8(!opu8 stesse assieme eoi canonici, como s' usa in alcuni luoghi
et regiam eiiriam 8eqiiebatur, crat<|ue unus ex principibus di Gcrmania", što bi njekako protuslovilo gornjoj tvrdnji-
AuUie," . .
.' t. j. da je kod „rcgalis euria" bila stav- Nu svakako stoji da je tu bivala kakva palaa i jedna
Ijt-na biskupska stolica ili vise crkava ;
je li pak ta crkva bila biskupska 8. Ma-
Nu, ovo, kako opetovasmo, niesu nego naša naga- rije, mislimo da nije, pošto dokazasmo da je ona stala
djanja , koja bez inog povjestnoga i bez ikakvoga na Kapitulu, i da je istovjetna kapitularskoj crkvi S. Bar-
mjestnoga vidivoga podatka ostaju svedjer u granicama tula. Nego , izkljuiv iz Biskupije biskupsku crkvu
neizvjestnosti ; koja e dotle potrajati, dokle iztraživanja S. Marije, namee se pitanje, koja je druga crkva ili
na mjestu ne odkriju nam inbenike da sude našem sgrada stala? Pri posvemašnjoj nestašici podataka, usu-
nagadjanju. djujemo se tek nagoviestati, po smislu izraza „Bisku-
Drugo važno mjesto, koje nam sa svojim ruševinam pija", da je na Biskupiji morala biti, ne biskupska sto-
jami. da na njem moramo tražiti spomenika iz starije lica ili crkva, nego naprosto ,.mensa episcopalis", s do-
hrvatske dobe, jest Biskupija, najubaviji dio Kosova tinim sgradama crkvama. Slian primjer nahodimo
i i
polja, ležea po prilici osam kilometara u iztok Kninu, u spljetskoj biskupiji. Putalj, poviše Suurca, koji Trpi-
Oko Jîskupije na raznim mjestim, na razliitoj dale- mir darova spljetskoj biskupiji s crkvami S. Jurja, S Ana-
ini proteže se još danas tragova mnogim starinskim stazija, S. Kozme i Dorajana,' a pozniji vladari potvr-
sgradam. Na vršku Biskupskog gaja ili Lopuške glavice, diše i obogatiše s drugim darovštinama, bio je i danas
prem ne sasvim razgovjetno. razabire se dosta tragova jest „mensa narod ga zvao i zove „bisku-
episcopalis", a
zidova: ali, tako neskladno, da jih se u cjelinu ne može pija", biva, biskupovim posjedom, premda u njem nije
svesti. Jedan kilometar podalje, gdjeno je grko-iztona bilo, niti je sada biskupske crkve, nego naprosto dvor
crkva Presvete Trojice, na oveliku groblju vidi se rim- upraviteljabiskupskihdobara. Mi nagovieštamo, da kninska
skih sarkofaga i krnjataka rezbarije, koju mi krstisrao „Biskupija" s ovoga gledišta, jeste jedna te ista stvar
po dobi karlovinžkom, vremena narodne dinastije, u iz kao i Putalj, današnji Suurac. I na Biskupiji kao i u
velike sline onoj našastoj na Kapitulu. Takodjer na Putalju, bilo je crkava pripojenih „mensi", i sgrada
glavici, zvanoj Stupovi i u njezinoj blizini opaža se nuždnih za upravljanje dobara a po svoj prilici i bisku"
starih zidova, grobova i komada iste rezbarije, što sve pov dvorac ili Ijetovnik, možda sve po navadi vremena
nagoni u misao da je tu moralo biti starih sgrada. Nu utvrdjeno. Ovoj našoj nagoviesti pada u prilog tvrdnja
ponajzanimiviji ostanci nahode se baš u Kosovu polju, O. Vinjalia u pismu 16 travnja 1746, da se je još za
u medjašim sela Biskupije, i to taman na današnjem njegove dobe vidjalo tragova jednoj sgradi na Biskupiji,
groblju seljana Polae Biskupije. Tu je bilo i starinsko koja po njegovu mnenju nije ino no biskupov dvorac:
groblje, koje kninski mrtvaki upisnici od 1679 — 1710 g. „Dalla parte di levante d'essa si vedono le vestigie d'una
nazivlju: „ . . . sepultus est super uno colle ubi multa fabrica, per quello che io potei rilevare e stato il Pa-
monumenta reperiuntur; Coemeterio S. Lucae in Bisku- lazzo di delizie del Vescovo."
pia; .. . inter mura antiquae Ecclesiae Episcopalis jam na opis ruševina koje je O. Vinjali
jy^ predjemo
destructae^ rure Biskupia; . . . Coemeterio S. Lucae in ^j^j^ -^743 '^^^-^^ j ^ j^j.^tko opisao u navedenome listu,
iôssovo.
g^g -g^^ basamo u neizvjestnosti, iz koje nas samo izka-
Koje su zgrade obstojale na ovom mjestu? Pri ruci ^^^-^ ^^^^ osloboditi. Evo sve što on kaže o Bisku-
ne imamo nikakvoga izvjestnoga podatka da što pozi- ^..-. ^^-^ -^
j^ î^^ ^Û^ Biscupia
^
^^ ^^^^^ ^^^^^ ^j
tivna uztvrdimo. Viest hrv. ljetopisa da je Zvonimir ^^^^-^ ^ dritta linea dalla Fortezza,
^^^^^^^ ^-^^^ ^^^
sazvao narodnu skupštmu „v petih crikvah v Kosovi", g- ^^ ^ ^^^^^^^ ^•
^^^^^^ ^^ j^ ^^^^-^ ^^ ^^ ^^^^ pi^
po obemu mnenju odnosi se baš na ovu toku. To
^^^^^ ^^^ g-
^^^^^^ ^^^^ ^j f^^nche tre, la piii vicina
mnenje osniva se pak na tvrdnji 0. Vmjalia: „II vescovo .^
j^ ^-^ -^^^^^^^ (^^^^^^ ^ ^^^ ^^t^^^^ ottangolare; par
dl Knin seguiva sempre la Corte, aveva la sua Chiesa
^j^^ ^-^ ^^^^^ gj^^g^ ^^y ^^îca. Dalla parte di Levante
Cathedrale circa due miglia distante dalla citta di Knin ^^^^-^
^,^^^^ ^^ ^^^^^^ ^^ ^.^^.^ ^^^rica, per quello che
in luogo detto anco al giorno d' oggi Biscupia, cioe
^^ ^^^^j rilevare, h stato il Palazo di delizie del Vescovo.
Vescovado. La Chiesa era rotonda dedicata a Santa
La seconda e una fabrica bislunga e vien chiamata al
Mana Vergme e Madre.^ Nu isti O. Vinjah u pismu p^^ge^te Chiesa di S. Lua; questa bisogna che fosse
upravljenu O.Radnicu na 17 prosinca 1746, o ruševi-
p^rochia, perch^ ali' intorno ha un gran Cimitero con
nam na Kapitulu ovako se izrazuje „ Vogliono alcuni ^- grandezza sopra sepolture. Tra
:
pj^^^^ ^traordinaria
che guesta fosse stata 1' abitazione del Vescovo, il quale ^-
^^^g^^ ^^^ ^-^ ^^ g^^ô verso tramontana, vi sono le
1
Docum. p 200 vestigie d'un altra Chiesa. Poco piii un
in giu quelle d'
2 Nar. List 2—6, podlistak „Nešto kninskim altra." Red je napomenuti da isti O. Vinjah na drugom
kopinam", M. Ž.
br. iz-
—
3 Comp. stor. a 1050. 1
Cod. ipl. pag. 4, 5, 106, 114.
— 13
nijostu, govorf' o prvoj s^radi, koju krsti „( 'liiosa ali' ostanke tih sgrada jo.š zemlja krije n:iKinut oima, nic-
antica", kaže da jr za njegovih doba bila ciclokupa do smo u stiinju da išta uztvrdimo o njihrivoj dobi i »logu.
prozora „a guisa della Metropolitana di Spalato." Od Ali, kad bi se štogod izvjestna ustanovilo o dobi i
svega ovoga danas nije vidjeti ništa, do tragova crkve slogu ornamenata na novoodkritim kninskim ulomcim,
S. Luke, koju je O. L. Maiuii cdkrio; ali po Vinjali- cienimo, da bi se dobihi budkakova temelja barem na-
evu opisu ne bi bilo trudim odkriti i druge sgradf. govieštanju u obe o dol>i i slogu samih sgrada.
Konano cienimo shodno izjaviti nas nazor o crkvi Nu, sva važnost kninskih odkriî. ne sastoji se samo
^S. Marije oble", koju se obino istovjetuje s crkvom u tome; ona nam joštera bacaju mnogi« prf>zraka nove
„S. Marije (?) v petih crikvah v Kodovi", i misli se da svjetlosti na umjetniki? prilike naše domovine za
i
je to baš ona sgrada, koju \'injalir zove „Chicsa ali' an- mranoga razdoblja devetoga desetoga vieka, koje su i
tica", i koja dakle nije na Kapitalu nego na Biskupiji. nam dosele malo poznate bile.
Hrvatska kronika po Iûievom, Orbinovom i Crni- Kninski ulomci, budui samo ornamentalne esti nje-
evom izdanju, kaže naprosto da je Zvonimir sazvao kili manjih sgrada, ne pružaju nam oitih podataka sa
sabor «v petih crikvah v Kosovi" : „eonjunctinciue habito graditeljnoga gledišta, nego lih s ornamentalnoga ; tako
ad quinque ecclesias in Campo, qui (
'ossovus nuncupa- da sve, što se o njima može kazati izvjestna, ograni-
tur, concilio"/ a ne spominje crkve S. Marije. Nama se uje se posve na to polje. \'ažan podatak takodjer: jer
ini da „v petih crikvah" ne smije se razumievati kao se ornamentalni slog ne može sasvim odieliti od gradi-
crkva sa pet absida. što bi bilo odve prenapeto; nego teljnoga, budui mu sporedan, a više puta i zato što je
jednostavno da je širom Kosova polja po brcžuljcim bilo od glavnijih mu obilježja, l'rva, dakle, koja nam se
pet crkava, ne u skupu, nego na dalje jedna od druge, namee, jest, da vidimo kojoj vrsti ornamentninogn .sloga
i da je na polju oko njih držan sabor. Ovo tumaenje spadaju naši ulomci.
vidi mim se naravnije i oVjinije, te bi obaralo mnenje, Pošto nara ini dalmatinski spomenici ne pružaju ni
da je biskupska crkva 8. Marije bila sa pet absida, te kakva podatka u našu svrhu, jer jošte zakljuno ne
da je stala na Biskupiji. ^ložda u tih „pet crikavah" iztraženi ni proueni, moranm .se utei spomenicim su-
bila ukljuena
je biskujiska 8. JÎarije na Kapitulu;
i
sjednih nam zemalja. V poviesti umjetnosti za srednjega
ali, svakako ostaje, da nije imenovana. Gdje se pak vieka, najskoli za razdoblja od VII. — X. vieka, ponaj-
u najstarijem izvoru kaže, da je crkva 8. ^larije bila važnijom i ponajzanimivijom tokom jest sjeverna Ita-
obloga oblika, „Rotunda'\ nije nam poznato. Valjda se po lija ;' jer zastupa glavnije slogove te dobe: rimsko-kršan-
Vinjalievom mnenju tiko misli, naziru biskupsku crkvu ski ili latinski, bizantinski, te edo ovih dvaju, roman-
8. Marije u ostancima one sgrade na Biskuj)iji, koju on .ski slog, koji baš radi svojih osebunjskih pomjestnih
nazivlje „Chiesa allantica", „a guisa della metropoliUma o])iljcžja, dolazi takodjer u umjetnosti pod imenom lom-
di Spalato." Nu, ako je on taj zakljuak oslonio na na- bardskog sloga. Nijedna druga evropejska zemlja nije
liku reene sgrade Diikljanovom mauzoleju, koji nije mogla pružiti sredovjenoj umjetnosti, takove prilike da
nikakva „Chiesa ali' antica", mislimo, da nije opravdano se pomladi, do same sjeverne Italije ; za to ona i jest
zakljuio, i da reena sgrada mogla bi i ne biti crkva ognjištem i kolievkom ponajboljeg od romanskih slogova,
starinskog oblika, nego kakova druga sgrada ; sasvim loml)ardskog naime.- Poglaviti razlog, što je sjeverna
da bi se moglo i to dati, da je ta obla sgrada mogla Italija prvo mjesto u poviesti sredovjene umjetnosti za-
biti crkvom obloga tlorisa,
i baš pod imenom 8. ila- i dobila, jest taj, da su ju politiki i kulturni odno.šaji
rije, kako mi u treem dielu razprave nagadjamo po uinili poprištem, na kojem su se sastali i za dugo
ulomku nadpisa na.šasta na Biskupiji;' nu to, bez inih križali elementi, iz kojih se rodila romanska umjetnost.
izvjestnih podataka, ne smijemo zakljuiti da je ta baš A ti elementi jesu. kako ve iz daleka natuknusmo,
bila biskupska crkva, i to proti izvjestnim svjedoan- kasnija latinska i bizantinska umjetnost; a trei, var-
stvom, da je ona bila na Kapitulu. Svakako, mislimo, varski upHv, najprije sa strane germanskih plemena, a
da je najbolje neprenagljivati s podmjenama i uztrpiti kašnje sa strane mladih romanskih naroda.
se dok nam izkapanja pruže izvjestnih podataka. Naše iztraživanje mora se, ma i površno bilo, do-
taknuti ovih elemenata ; ali, sa samog gledišta monu-
mentalne ornamentacije; budui da ini diclovi gradi-
II. teljske umjetnosti za sada ne zasiecaju u našu svrhu.
Djelovanje reenih elemenata kronologinira redom,
Sgrade, koje srao s povjestuog vida u prvom dielu
mora se ovako razlikovati 1. kasnije rimsko-kršansko
:
opisali, stoje u odnošaju s ulomcima spomenika ovih

zadnjih doba odkrivenima u kninskoj okolici. Pošto ^ Reusem, Eleiuents d' archeologie chretienne. Lmivain
1885. I. pag. 313, 3U.
^ Lueius o. c. pag. 308. De Dartein, Etude sur
' 1' architecture louibarde. Pariš
- Vidi niže. 1865—82. Text, Introduction p 2 ss.
— 14 —
ili latinsko razdoblje; 2. ravensko-bizantinsko i poznije vieka,' tako da se latinska kompozicija nahodi pod bi-
Itizantinsko: 3, varvarsko: a) langobardsko, b) mlado zantinskom izradbom, ili barem pod izradbom koja opo-
germansko-romansko. Iztaknuti je, da, premda se po-
' naša bizantinsku.'' — Latinsko-bizantinska smjesa u or-
stanjem ti elementi moraju tim redom razlikovati, ipak namentaciji izmakom VI. vieka poindje .se izradjati u
njihovo djelovanje ne razvija se odieljeno jedno od dru- izradbi ; ornamentalnih prostonarisnih motiva sve to više
goga, nego napravac zajedniki u toliko, u koliko su ne staje, a prevlada poraba samih simbola tomu su :
kasniji zatjecali starije i usvajali glavna njihova obi- uzrokom nepovoljne politike prilike, seljenje naroda.
lježja. Tako bizantinsko-ravenski, pak pozniji iztouo- Propadanje svake umjetnosti, graditeljske napose, kobno
bizantinski elemenat nije sasvim iztisnuo svoga pred- je uplivalo i na monumentalnu ornamentaciju za to ;
šastnika, latinskoga elementa, nego se je donjekle s njime zadnje razdoblje rimsko-kršanske umjetnosti od VI. do
stopio, tim lašnje, im su se u malo kojim ornamental- IX. vieka, pruža nam najžalostniju sliku. Za langobard-
nim glavnijim obilježjim temeljno razlikovali: varvarski skog kraljevstva izradjanje se sve to vise iztie, tako
langobardski elemenat usvojio si je taj karišik u svem da se na tadašnjim ornamentacijam ne nazire ino, no
i posve, što se kompozicije tie, pridodav malo što iz- napor varvarske umjetnosti, koji se napinje, da se oslo-
vorna; ali varvarski ga izradjivao, u em se i sastoji bodi povoja i da stupi na .svoje noge.' Longobardska
glavno njegovo obilježje; germansko-romanski, recimo, škola poprimila je latinsko-bizantinske ornamentalne mo-
pomladak, sintetizirao je svoje predšastnike, zadahnuo tive, koje je zatekla u porabi, i uvela je dotada nerab-
tu sintezu preporodnim duhom. I zato ornamentalni mo- Ijeni: mistini motivi Pod tim konvencijonalnim nazi-
tivi ne mogu tono opredieliti, kojemu li elementu
se vom razumieva se geometrini ornamentalni motiv, u
privativno spadaju; budui da su zajednika svojina kojem se na razne naine prepliu, križaju i uzlaju
sviju, izim jedine jedne izniipke, o kojoj kašnje. jednostruci ili višestruni pravci i krivulje, bilo u obliku
Sudilom pako, da razaberemo, kojemelementu prili etverokuta i kružnice, bilo na slomljene i uglovite crte
pada stanoviti ornamentalni spomenik, može nam rabiti i lukove, (jlavna znaajka toga motiva jest komplika-
kompozicija ornamentalnih motiva, bilo sama, bilo spo- cija raznovi-stnih crta pletenjem i uzlanjem ; te veim
jena sa izradbom, koja je vazda odluna kad se radi o ili manjim brojem sastavnih oblika, podaje motivu oso-
motivim, kompozicija kojih je zajednikom više elemen- biti izraz, koji obino više zavisi od umjetnikove musi-
tim. S ovog gledišta kušat emo, da iztaknemo obilježja avosti, nego li od umjetnikih propisa. Premda ima
pojedinog elementa. Rimsko-kršanska ili latinska umjet- više naina kompliciranja tih raznih crta, ipak se dosele
nost, baštinila je od klasine rimske i grke umjetnosti u umjetnosti pojedinim ne nadjelo osobitog opredielje-
veinom sve obenitije ornamentalne motive, bilo prosto- nog naziva; nego se svi kolektivno nazivlju mistinim,
rune geometrine, bilo bilinske životinjske napokon i ; kadkad i simbolinim ornatom ili nepravije obenito ;
meandre (uže), Vitruvove spuže, na ljusku, gajtane, arabeskama.^

zubce, a transenna ; enkarpe, priraogovo i palmovo liše,
zimzelen, lovor, jabuku, lozu, groždje; ptice, ine živo- ^ Dartein, o. c. I. pag-.29, 94 i passim.
tinje i t. d. ; nu, te poganske motive zainila je priva- 2 Eeusens, o. c. I. pag. 309.
tivno svojim kršanskim

skroz simbolim tako da — ;
' pag. 309.
Beiisens, o. c. I.
Bastard, Peintures et ornements des manuscrits etc.

*
si je stvorila novu monumentalnu ornamentaciju, koja
Pariš 1839—69, Tome I. Pl. Mss. Francs VII siecle (Fin)
odiše istim kršanskim duhom, ^ Izradba, pako, mienja ep. Merovingiennes et ss. ; Garucci, Storia dell' arte cri-
u raznim viekovima od IV, do VIII. postepenim pogorša stiana V. I. p. 577.
vanjem. —
Eavensko bizantinska umjetnost iztie se
-
^ Evo osobitih ve znanstvenih naziva u raznim jezicim.
Francuz za pleter bilinskih elemenata rabi izraz rinceauT,
svojom prokšenom i površnom izradbom doim pozniji ;
a za pleter isto geometrinih crta entrelacs ; jedno i drugo

bizantinski upliv i s iztonim obiljem i razkoši, posve-
pako generino nazivlje ornement mistique, a ako su na
mašnjom uporabom kršanskih simbola, i nevidjenih do krutu gradivu monloures (Caumont, Abecedaire p. 19 ss.
tada na zapadu fantastinih iztonjakih životinja. A Dartein, o. c. p. 60 et passim Reusens, o. c. I. p. 296, ;
karakteristika joj vazda fina površna izradba. Upliv 355 SS. Bastard, 1. c.) Njemci ne razlikuju nazivom bi-
;
linske od geometrinih pletera, za sve skupa rabe im izrazi

bizantinske umjetnosti u ornamentaciji na zapadu osjea
Flechtioerk, Gerimsel, Verscblingungcn, Randverschlin-
se od petoga vieka do izmaka jedanestoga, i to u raznoj
gimgen (Wattenhach, Das Schriftwesen p. 315; Eitelberger
mjeri prema raznim razdobljima; nu najjae se osjea und Heider, Mittelalt. Kunstdenkmale. Stuttgart 1856. p.
u sjevernoj Italiji poam od šestoga do poetka devetoga 23 ;Otte, Archaologisches Worterbuch, II. AuH., Leipzig,
Weizel 1877, p. 72, 80), Talijancu takodjer rabi obeniti
^ Eitelherger und Heider, Mittelalterliche Kunstenk- naziv intreccio geometrico i intrecio a fogliami (Boito,
:
uiale es OesterreicMschen Kaiserstaates, Stuttgart 1856, Architettura el medio evo in Italia, Hoepli Milano 1880,
I. p. 96. p. 9, 25 et passim). Kod nas bi se moglo uvesti ove na-
Armellini, Lezioni popolari
^ di arch. cristiana. Roma zive bilinski pleter za motive u kojima vlada sami bilinski
:
1883, p. 234. elemenat ali toga se kod nas još ne odkrilo ni primjerka
;
— 15 —
() porjcklu srcdovjenopi niisti(^no{â ornamentalnoâ nK)numentalnoj dekoraciji pojavio prije »j^mog.i, to bai j
motiva ima više priepornih iniii(;nja;' ali, nama nije za langdbardskog gospodstva u sjevernoj Italiji za i
shodno na tanko razprcdati o tom pri(rporu,'' jer bismo se zadnjih Merovia u južnoj l'raneuzkoj.' I to je razlog,
previše odaleili od naše svrhe, nego jednosUivno bilje- 8 kojeg se taj motiv u graditeljstvu nazivlje „laugobardski" ;
žimo izvjestnu injenicu, da. primda se je mistini orna- premda, valjda, nije privatnom osebujstitiom stjirih Lango-
montalni motiv u kalifi^ratiji sitnoslikariji sredovje«'-nih i barda. ili samih njih;' jer se pojavlja i na suvremenim
rukopisa ve petoga vicka stao rabiti, nije se ipak u bizantinskim spomenicim, te se zato nazivlje i bizantin-
skim. Rekosmo da je langobardska škola po onomu, 5to
(/rnmrtn'eui i)loter, u komu vlada sami {jcometririii motiv, 86 do.sele izlražilo, uvela u monumentalnu ornamentaeiju
koga su nam uzorkom njoki kninski ulomci (v. Table br. '),
mistini motiv; ali, red je izt;ikiiuti, da u njezinim spo-
6, 22, 23, :VJ t. d.) mJeSovifi pleter u komu su
i ; bilin- i
menicim do dobe Karlovia riedko se pojavljuje i to

ski i geomctrirni elcuH'nfi /astupatii. Predložili bismo ila se
pleter rabi samo za komplikantniji motiv a i/ojfdn za jedno- :
sasvim podredjcn latinsko-bizantinskim mrttivim i siinbo-
stavni ])k'teui obrub (n. p. br. 22). .Medjutim tko pozna (»r lim, koji su jošt<'ra u posvemašnjoj porabi; tako da na pr.
nanu-ntalno narodne motive i imena im, neka se izjavi o na Kalistovoj krstionici u ("ividaln (710 — 73.')
g.), gdje
boljim nazivim ako jili u narodu ima
se prvi put opaža, dolazi cigli jedan put ; doim se razni
^ Cfr. ]\'(ittenhncli, Das Schritbvesen im MittcIaltcT,
latinsko-bizantinski motivi i simboli viSekrat opetuju.'
Loipzig 1S75, 314; G.J. Meiitiel, 11 tesoro dell'
p. .'51.5,
Koma 1886, tasc VII, Tav 30; Racinef-Ueinhitnll. Što se izradbe tie, langobardska škola u latinsko-
ornato,
Das polvcdironu' 1875, IM. X\X1I
Ornament, Stutt^rart — bizantinskim motivim, koje si je posvema usvojila, pa i
XX.\.V1I1.; L>e Oimnout, Hullettiu monumentalc, t. X\Vni u mistinomu, koji je prva uvela i to u najnidimental-
1>. 102, t XXIX p. 234; Malrezzi, Le glorie dell" arte nijcm obliku, nije no preslaba oponašateljica nježne bi-
iombarda. Milano 1882, p 1—39 et passim Oiven .Jones, ;
zantinske površnosti ; za to nj«'zine plohorezbe ne razli-
(Jram, of tbe Ornam., London 1865, passim.
kuju se nimalo od jednostavnih rezbarija bez skoro
• Njt'ki s])isatt'lji horo taj ornamentalni motiv porjoklom
Šveilskc, njfki iz Irske, jer da je osebunjština starih
ikakve ili jako malene propupine, uz jaki neukus i ne-
iz
Kelta. Njcki opeta hoe da je osebujstina {rerm.anskih na- spretnost.* — Devetim v jekom poimlje formacija lora-
ro.a, te preko Lanfrobarda doprla u umjetnost evropej- bardskog sloga, te traje i za desetoga. Pokretom Karla
sku. Njeki opcta tvrde da je to narodno obilježje starih \'elikoga, razvojem mladih romanskih naroda zamjeuje
Gala (Cfr. navedene spisatelje). Pitanje nije lako rješiti
se malo pregnue na preokret svake umjetnosti u bolje;
nu evo sto se nama ini. Poraba takozvanofra nustinofra
motiva opaža se samo kod naroda kršanskih i to u doba te se i na monumentalnoj ornamentaciji osjea postepeno
kad je vladao njihovim zendjama nur, ;rlavni uvjiit za raz- oporavljanje, koje potraja dva debela vieka. Za ove dobe
vitak umjetnosti. Pojav tt»jra motiva opaža se u veoma jedno- latinsko-bizantinski motivi i simboli ostaju svedjer u po-
stavnoj kompoziciji tek šestoga i sljedeih viekova, prije rabi osobito se iztie bizantinski, sastojei se iz jedno-
;
nego li su varvarski narodi mogli podariti prasjedioce o

stavnog i redovitog pletenja pravaca i krivulja, na velike
svojim ornamentalnim motivim. Kompozicija toga motiva u
ve odavna rabljenih staro- etverokutne okvire kolobare, u sredini kojih na istom i
osnovi nije no daljni razvitak
kršanskih motiva. Po tom zakljuujemo, da takozvani mi- polju nahodi se ampragasti križ ('patteei, ruža, realna
stini ornamentalni motiv nije ino, no puniji i razvijeniji ili fantastina životinja itd.'' Ovaj motiv izradjivao se je
tip ve davne starokršanske kompozicije. Nestašica sj)ome-
obino na ploama, kojima su bili postavljeni nutrnji
uika iz dobe petoga do osmoga vieka, ne pružala do sada
dovoljno podataka za temeljitost toga zakljuka. Nego te
zidovi crkava." Nu mistini motiv, koji se ne smije mje-
praznine djelomice ne stalo skorašnjim odkrieni Otrikol- sati sa spomenutim latinsko-bizantinskim , za nastupa
skoga blaga. To se sastoji iz raznih srebrenih i zlatnih pred- devetoga vieka ve, postaje sve to ešim, dotjeranijim
meta sainjavajuih crkvenu opravu njekoga biskupa \z i savršenijim ;
postaje biranim dekorativnim uresom, esto
osmoga (V) vieka, realna vriednost kojih iznosi do 200,000 sam o sebi, a još eše uz starije latinsko-bizantinske,
franaka. Svi ti dragocjeni cimeliji prekriveni su dragocje-
koji su mu podrcdjeni;^ postaje neobhodnim lanom
nom rezbarijom. Vlastnik Cavaliere Kossi u llimu izdao je
narise tih cimelija, koji po sudu najvidjenih rimskih arkeo- arhitektonine ornamentacije, te prelazi granice sjeverne
loga veinom spadaju sedmi viek, i koje smo i mi
u šesti i
imali prigode pregledati, te opazismo da svi nose ornaraen- Gnrucci, Storia dell" arte cristiana, I. p. 577.
*
talnih motiva tipa takozvanoga mistinoga jasan dokaz da ;

EUelberger, Gesammelte kunsthistorisehe Schriften,
"^
porjeklo tomu motivu moramo tražiti jedino u starokršan- Wien 1884, IV. Rd., j). 134, 137; D' Amjicourt. St^.ria
skoj umjetnosti, a ne u osebujštini ma kojega naroda. I deir arte dimostrata coi mcmumenti, Prato 1826, v. II p. ,
time si jedino možemo protumaiti za' što taj motiv nala- 129 SS.: EUelherijer und Heider. o. c. I. p. 96. 115, 123,
zimo suvremeno u porabi u Irskoj, Francuzkoj, Italiji, Nje- II. p. 15, 23, 26, 29; E. v. Sacken- Brai/da, Stili di archi-
makoj, Dalmaciji i ak u dalekom Iztoku, gdjegod kršan- tettura, TorinorKoma, Loescher 1879, p. 5: Ganicci. 1. c.
ska umjetnost imala života (Vidi De \V(tal, Romische Quar- » Dartein, o. c. Pl. 10 cote HA.
talschrift, 1888, I. p. 86, Taf. 2, 3, 4). Medjutim do pozi- * Darteiu, o. c. I. p. 93.
tivnih znanstvenih buduih zakljuaka, ne usudjujemo se ^ Heusens, o. c. I. p. 297.
odluno obarati dojakošnja mnenja uenjaka, koji dosele •"

Ibidem.
uživaše velikog ugleda. ' Beusens, o. c. I. p. 327 sa.
— 16 —
Italijt' na jugu, na sjovem. na zapadu, a kako nam evo injenicom da Branimirov spomenik, našast 1872. god.
kninski spomenici i ini dalmatinski, kojimi nama se red na Muu, nosi krnjatak mistinog ornata iz dobe Kar-
baviti, jame, i na istoku.' Da se osvjedoimo o važnosti lovia i uklesanu godinu izradbe, naime 888;' da taj i
i velikoj porabi mistinoga ornamentalnoga motiva u isti motiv košto i sama izradba tia dlaku se sudara
graditeljstvu još u samom nastupu devetoga vieka, dosta s motivom i izradbom njekih kninskih spljetskili spo- i
nam je pogledati na ciborium S. Apollinara in classe menika, sto svak može doistiniti, sravni
lasno li naše
u Raveni (J-iDO — 812 god.);^ pa tekom devetoga vieka tablice sa narisom reenoga spomenika.^
na nadglavnike, abake, stupove proeljnih vrata crkve Površnim pregledom romansko- poviesti elemenata
S. Ambroza u Milanu, 8. Mihovila u Paviji, na patri- lombardskog sloga obzirom na ornamentalistiku, došli
jarsku stolicu u Gradu, na crkvu Notre-Dame du Port gmo do zakljuka o ornaraentalnom slogu naših spome-
u Clermontu, a da manje važnijih spomenika devetog nika ali, odtale polegaju dva nova pitanja, na koja mi
;
vieka i ne imenujemo. ^ Na svim ovim spomenicim esto ne bismo bili strogo držani da ovdje i sada odgovorimo
se iztie mistini ornat, nu kudkamo savršeniji po i
tim više što, rad nestašice izvjestnih podataka, niesmo
kompoziciji i po izradbi, nego li za langobardske dobe u stanju da svestrano odvjetom zadovoljimo. Nu od
pa obzirom na tu razliku u umjetnosti dolazi pod i
svake, spomenemo li jih, cienimo, da nam nee nitko
osobitim nazivom „dekorativni ornat dobe Karlovia" zamjeriti.
c). Dolazi takodjer u graditeljstvu i ornamentaHstici
(1
p^^^ gotovim inom, da u
^j pj^^^j^ ^jj^. p^g^^ -^
pod nazivom „lombardski ornat" a to s razloga, što se, ;

Dalmaciji obstoji mistini ornamentalni motiv iz dobe
kako ve kazasmo, deveti i deseti viek smatraju raz- Karlovia i to dosta razprostranjen, kako je i kada je
dobijem formacije romansko-lombardskog sloga, a mi-
pi-o^rao i udomaio se?
nagovieštamo odgovor, — Da
stini se je motiv baš za te dobe posvema razvio i dobio
^^^ ^^ -^^^^^ izvjestnih podataka da odsjekom rješimo
neprieporno gradjanstvo u umjetnosti, te kao glavno Trgovaki,« pohtini, a najskoU crkveni* odno-
pj^^^^^g
ornamentalno obilježje pratio od prvog iskona formaciju
^jj '^^^^^ Dalmacijom i sjevernom Italijom osmoga i
spomenutoga sloga.
devetoga vieka, obenito govore, lako je da su mogli
Pabirei po povjestnom polju sredovjene umjetnosti, biti nosilom ornamentalnoga mistinoga motiva najskoli, ;
ve smo natuknuli naš konani uspjeh. I doista; pri- uzme li se u obzir i ta okolnost, da je Istra sa pogra-
spodobimo li mi novoodkrite naše spomenike i spljetske, ninim piedjelim bila langobardskom pokrajinom, a kašnje
najskoli ter njeke kninske i rezbariju na krstionici skupa s jednim dielom Dalmacije i franakom, i to taman
S. Ivana u Spljetu, sa sjevero-talijanskim ornamentim na za dobe prvih Karlovia.^ Po tim politikim prihkam, —
spomenicim devetoga a dielom i desetoga vieka, nije mogla bi se proturiti i druga možebitna podmjena naime, ;
mogue ne primjetiti ne samo veliku srodnost, nego naj- da se je na hrvatske strane doselio, ne kakov formalni
tješniju istovjetnost bilo u kompoziciji,
u izradbi, bilo ceh sjevero-talijanskih umjetnika, nego barem koji samac
Ornamentacija naših spomenika bez svake sumnje i po majstor, n. p. koji od glasovitih u sredovjenom lom-
kompoziciji po izradbi spada u rod sjevero-talijanske
i
bardskom graditeljstvu „magistri comacini", toU glaso-
ornamentacije za dobe Karlovia. Ovaj zakljuak izveden vitih i sa svojeg tradicijonalnog obigravanja po svietu,
samom prispodobom medju dalmatinskim i sjevero-tali- da zanatom izbiju novaca; koji su i po susjednim i
janskim spomenicim, najoitije potvidjuje se bjelodanom po udaljenim zemljama iz sjeverne Italije razprostranili
s lombardskim graditeljstvom mistinu ornamentaciju. ® i
Hensens, o. c. I. p. 339 et passim.

Imamo primjer iz naše povjesti, da se na hrvatske strane
Êeuseus, o. c, I. p. 188. ,.,.." ^ i-- x - i i •
-i • • •
i • i
^
Vidi snimke kod sljedeih Beusens, o. c. 1. p. 327 :
^°^^^^J^ sjevero-talijanski umjetnici bas njekako za prvih
do 355 i passim; Dartein, o. c. Pl. 16 ss. i passim; Gail- Karlovia; koji primjer i ako ne napravac, podupire
haud, Monuments ancieus et moerns. Pariš 1850, II. passim;
Angicoiirt, o. c. Tav. XXIV; Eitelherger und Heider, o. c. •
Rad Jugosl. Aka. XXVI.
I. p. 115, 123, Taf. XVII i passim; II. p. 15, 19, 23, 26, ^ Ibidem.
29, Taf. IV SS. ' U listini 1080 god.: „et filiam comparavi e Longo-
*
Dartein, o. c. II. passim; Beusens, o. c. I. 331 s. bardis pro X solidis. (Docum p. 135.)
— Za razliku naziva „langobardski" i „lombardski", Cfr. * Poznato nam je (Docum. p. 383) da su hrvatski vla-
Dartein, o. c. Introduction, pag. 9 „Mi emo ovaj narod, : ari devetoga i desetoga vieka hooastili u Civiale, zna-
štono osvojio zemlju, naumice nazivati Langohardskim jer ,
menit baš rad suvremenih spomenika našim ovaj dodir je ;
je to pravo mu ime, da ga razlikujemo od lomhardskoga valjda uplivao i na spomenike u Dalmaciji,

naroda, koji je nastao smješanjem Langobara i sjevero- '"
Docum p. 315; Eitelberger und Heider, o. c. I. p.
talijanskihprvosjedioca. Lombarska umjetnost jest ovoga 114; Reusens, o. c. I. p. 314.
mješovitoga plemena, a ne Laugobarda, koji je ne imaoše * Potanje ob ovom zanimivom predmetu Dartein, o. c. :
nigda. Reda nam je bilo to izrjeito iztaknuti, da mitimo I. p. 75 do 98 i passim; Reusens, o. c. I. 314 ss. Mal- ;
svaki nesporazumak o imenu lomhardskoga sloga, iz koga vezzi, o. c. p. 13 ss. Troya, Codex dipl. longob. P. IV
;
86 izleglo dosele toliko razpra." 80 i passim.

— - 17
naSu podmjenu. Pripoviedji Einliard u svojem ljetopisu/ zinu pozitivnost; nu svakako, uko m je ornamentacija
naime, da je posavsko-panonski župan Ljudevit dozvao po sebi razvila do tako reenog karlovinžkog tipa u Ita-
821 g. graditelja iz Oglaja, koji je tiikodjcr slovio svojim liji, Francezkoj, Irskoj, Njemakoj, zaSto nije ino^ln i
komacinskim majstorim, da mu poprave tvrdje ošteene u Dalmaciji ?
za franakih vojna. Što se dogodilo za župana Ljudevit<», Drugo bi pitanj«; bilo, da li je ornamentalni misti<'ni
to se valjda dogodilo prije i potla njega ; ali nama ne ostalo motiv podlegao ujjlivu hrvatskog ukusa, te se oplodio
spomena te sjevero-talijanski lunjetnik unio mistini orna-
;
i još osebujskom dalmatinskom inaicom? U kakvom
menat našao nasljedovatelja medju hrvatskim umjctni-
i
se je još stanju, zasaditi nikakovr pod-
nije mogue
cim. —
I treu podmjeua, obzirom na duh dobe tiidanje i
mjene o tom predmetu; jer smo još na polju premalo
obiaje mogla bi imati sasvim lako temelja. Redovnitvo iztraženu prouemi, te bez dovoljnih podabika sjiniom
i i
i sveštenstvo za najtvrdjih sredovjenih vremena, košto nagovieštanju; premda po kojigod nasluuje, da bi se

svaku znanost i umjetnost, tako i graditeljstvo, držalo u na pitanje moglo pozitivno odgovoriti. Nama se ini,
i
svojima rukama, emu se mora najpae zahvaliti da se u obe govorc, da bi moglo i to biti, da su Hrvati
i štogod spasilo odposvemašnjeg postradanja.^ Iza do- imali zanajviše ne kakvu svoju skroz izvornu, nego tek
seljonja Hrvatii, više samostiina se zasnovalo po Dalma- imitativnu slcolu u ornamentalistici ; a to naravski, z:i
ciji, tako da preesto u izpravama za narodne dinastije prve polovine srednjega vieka,* jer-o drugoj nije našom
dolaze imena samostiina i sainostanaca.' Uzev u obzir zadaom bavit se. — Svakako, rješenje i ovog drugog
sve ove okolnosti, smije se slutiti, da su i redovniei pitanja, kao i predjašnjcga, možemo oekivati jedino od
unieli mistini ornat na hrvatske strane, bilo nepo- buduih odkria, bilo u kninskoj okolici, bilo iimdje.
sredno krasopisom ili sitnoslikarijom, ili ak napravae
Po ovim obenitim pregledom red donosi, da se osvr-
klesarstvom. nemo redomice na pojedine ulomke, samo sa orna-
i to
Imamo primjer u našoj « poviesti, da samostanac be- mentalnoga gledišta, pošto nadpise ostavljamo za trei
nediktinac doselio se na dalmatinsku obalu iz glasovi- dio na.šc razprave (V. table).
toga ognjišta svake sredovjene nauke i umjetnosti, iz
Br. 1. (tab. III). Naris u ' naravne veliine. Gradivo
jj
Monteeassina i to 98U godine.* Znamo takodjer da je prosti domai kamen. Našast u Bi.skupiji na groblju S.
knez Trpimir S'y2 godine namakao redovnika za novo-
Luko 13/1, 188H. Motiv ornata takoreena Vitruvova vo-
sazidani samostiin^ po svoj prilici iz susjedne Italije. Da luta, obiajna u starorimskom graditeljstvu;
i ali jako esto
su redovnici pak se bavih i dlietom, imamo baš upravni za zadnje polovine starokršanske umjetnosti. Izradba
dokaz takodjer iz naše poviesti. Veleznameniti Sveto- motiva na ovom knin.skom ulomku sudara se popuno
lucijski nadpis u Baski ovako poimlje: „f. M. C. Vi>
sa onom istoga motiva na ciboriju S. Petra in Svlvis u
ime otca i sna i stago duha. Azb opati. Dri.žiha pisahi.
Bagnacavallo, koji potie iz IX vieka,' i s onim na bis-
se o ledeniji, juže da Zbvbnimiri. krali, hrf.vati.ski .""
. .
kupskoj stolici, takodjer devetoga vieka, u Gradu;* tako
— Ali po mnenju, koje smo ve gori na str. lo iztakli,
da najvjerojatnije smijenio smatrati i nas ulomak iz te
da, to jest, tako reeni bilo langobardski, bilo karlovinžki
dobe. Sto bi bilo u skladu i sa paleografinim kriterijem
mistini ornamentalni motiv, ne smije se smatrati poza
nadpisa, o kom obširnije u treem dielu na.Še razprave.
Otrikolskim odkriem više privatnom osebujštinom ma — Ulomak est praga, koji je rabio ili nadvratnikom
je
bilo kojega naroda, nego razvijenijom kompozicijom mo- crkvenih vrata, ili obrubom ciborija. Po njemu, dakle,
tiva, koji se ve
u jednostavnijoj osnovi pojavljuju za imamo vrst dokaz da je na mjestu, gdje je bio našast,
prvih viekova starokršanske umjetnosti, usudili bismo
ili u blizini mu obstojala sgrada iz IX vieka, crkva ili
se uztvrditi, da taj ornamentalni motiv mogao je i ne biti

ciborij S. Marije i •
S. Stjepana. — Po boku je narisana
unesen u Dalmaciju iz druge zemlje, ve da je plod debljina praga sa ^1^ naravne veliine, po kojoj bismo
takodjer postepenoga razvijanja umjetnosti na našim kra-
radje zakljuili, da je prag ulomak obrubnika na cibo-
jevima. Istina, da naša tvrdnja ostaje još nagom nago- riju. nego li nadvratnika.
viešu, jer u Dalmaciji se još nije odkrilo spomenika
naravne veliine. Gradivo
iz razdoblja od IV — IX vieka , kojima dokazati nje-
Br. 2. (tab. IV). Naris u 'j
tini bieli mramor. Našast u Biskupiji na groblju 19/2, 1886.
* Docum., p. 325. Listina 1080 god. spominje graditelja: „.

* Pctri . . .
^ Beuseus, 314, 312, 311

o. c. I. p. ; De Bossi, Bul- ecclesiam construere, quauique deo permittente studio artifi-
lett. ' aroh. crist.^ 1875, p. 115. cum compleviraus" (Docum, p. 127); nu ne razabire se, da
* Docum passim. su domai inostrani.
* Docum.,
,
p. 21; Listina 986 g. — „Maius ... qui

li
' Vidi naris

ili
kod Bohault de Fleury La Messe etc.

fuit ex monasterio S. Benedicti in monte Cassino." Pariš 1883, v IL Pl. LXXXXIX.
^ Docum. pag. 3, Listina 852 g. . . . „constnui monaste- » 0. c. Pl. CLXII: Eitelberger u. Heider, Mittelalter-
rium, ibique catervas fratrum adhibui". liche Kunstdenkmale es osterreichischen Kaiserstaates, Stutt-
^ Docum., pag. 487. gart 1856, p. 115, Taf. XXVII.
3
;
18 —
Fina izradba va jari je na ovom ulomku naganja na prvi Br. 3 i 4 (tab. III) pošto bez ornata, s epigrafinog
nmh u slutnju, daje to est spomenika klasine umjetnosti gledišta opisani su u treem dielu razprave.
nego predmet vajarije i paleografija pobonoga nadpis- Br. 5. (tab. V). Naris u Va naravne veliine. Grradivo
noga ulomka svjedoe nam protivno, ^âjarija žalibože prosti domai kamen.
Našast na Kapitulu u groblju 16/8,
ošteena, tako da se samo po donjem dielu može slutiti 1886. Ornamentalni motiv pleter sa tri prutia u kružnicu,
da predstavlja ili orla, ili koju obinu u drugom periodu kompliciran sa pleterom isto triju prutia na etverokut,
starokršanske umjetnosti himerinu životinju. Izradba tako da mu osnova izgleda kao redovito sgužvana mreža.
po prilici odaje deveti ili deseti viek ; doim paleografija Ne zna se, da li umjetnikovom rukom vise ravnala hiro-
pobonog nadpisnog ulomka, drugu polovicu devetoga vitost ili umjetnost. Po svoj prilici ovaj nam spomenik
vieka. Ulomak je po svoj prilici est nadgrobne ploe, predstavlja oponašanje ornamentalnih motiva obinih na
i po tom sudei, ini nam se najvjerojatnije, da je iztonim tkaninam.^ Prije karlovinžke dobe na zapadu
krilata životinja prije ptica, i to baš orao, nego li ina nije se pojavio ovako komplicirani pleter, i prvi primjer
simbolina himerina životinja, i za to što se tip pod- nam se pruža na plutejim ambona S. Marije in Toscanella
puno udara sa tipom suvremena orla na njekom fran- iz devetoga vieka, "'
te i kninski spomenik nije mladji.
cezkom spomeniku.' S druge strane, slika orla upravo
Br. 6. (tab. VI). Naris Vs naravne veliine. Gradivo
pristaje na nadgrobnu plou prema nazorima staro-
prosti domai kamen. Našast na Kapitulu u groblju 16/8,
kršanske umjetnosti. Orao, med inim znamenjima, u
1886. Motiv je u osnovi isti kao predjašnji, s malom
starokršanskoj umjetnosti jest simbolom uskrsnua, jer
inaicom. Taj isti motiv nahodi se na rubu ciborija u
on svoje zamrle mladie uskrisuje sunanjem,^ i za to
ga nahodimo na grobovima ne samo za srednjega vieka,
S ApoUinara in classe u Ravenni iz 807 812 godine' —
i na pluteju u S. Abbondio u Como* iz devetoga vieka.
nego ve u katakombama.' Po gradivu, bielom mra-
i
moru, inae jako riedku za druge polovine srednjega

Oba komada, br. 5 i br. 6, istovjetna su si u svira
razmjerim. Njihov oblik i debljina svjedoe oito da
vieka, po simbolu, i po ki'njatku obrubnog nadpiša
su esti pluteja ili ciborija crkve iz devetoga ili desetoga
e(ireg{ms miles ? dux ?), vjerojatno nam se ini, da je
ulomak est nagrobne ploe njeke ugledne linosti vieka. Sto se odkriu konstatovalo, da su bili uzi-
pri
ovaj
dani na njekakvoj grobnici,^ to mi ne držimo njihovim
iz devetoga ili desetoga vieka, i to tim važniji, pošto se
prvobitnim položajem, jer su tu ona dospjela tek u
našao na mjestu, na komu je moralo biti i njemu su-
poznije doba, potla porušenja crkve na koju se odnose.
vremena crkva, jer još za devetoga i desetoga vieka,
pokapanje se obavljalo u samoj Rekosmo, blizini crkava. Ova dva komada su jedina koja su se, o sebi uzeta,
da je vjerojatno da bi naš ulomak mogao biti est zdrava sauvala. Nego oito je, da su ona stala u sa-
nadgrobnog spomenika ko što je takodjer vjerojatno i ;

vezu sa jos više slinih komada, kako se razabire i po
to, da bi ulomak mogao biti est onoga pluteja na am- zanimivom nadpisu, o kom u treem dielu, te nam odaju
bonu, što stoji u sredini ambona, na rubu koga biva da je na mjestu njihova našaša obstojala crkva deve-
naslonjen evangjelistar, kada dijakon pjeva sv. evan- toga ili desetoga vieka.
gjelje. Na tom pluteju obino su etiri ili samo jedan Br. 7, (tab. IV). Naris u ^/g naravne veliine. Gradivo
od simbola etiriju evangjelista, obino orao, Ivanov prostikamen. Našast na groblju u Biskupiji, dne 12/1,
simbol. Tip toga orla, u koliko razabiremo na narisima 1886. Ošteena je vajarija tako da se razabire sami donji
sredovjenih ambona kod L'ohault-a de Fleury a* na dio simboline ptice obian predmet u umjetnosti deve-
:
dlaku se sudara sa tipom na našem ulomku; zato nam toga i desetoga vieka, kamo spada, sudei po izradbi i
se ini vjerojatnije da je ulomak est reenoga pluteja paleografiji nadpisa. Vjerojatno ulomak spomenika, koji
na ambonu. Poboni nadpis poimajui sa EGREG(ius) u savezu sa crkvom, na koju

je stao se odnose predjašnja
nasluuje na sazdatelja toga ambona ili crkve. dva ulomka br. 112.
Br. 8 i 9 pošto bez ornata, s epigrafikog gledišta
Je li to baš crkva, na koju spada ve opisani ulomak
pod Br. Mi ne opisani su u treem dielu razprave.
1 ? bi imali nikakva razloga na temelju
kojega to izkljuiti. Br. 10. (tab. IV). Naris u V4 naravne veliine. Gradivo
bieli kamen. Našaše nepoznato •, sada uzidan u crkvi S.
^ Camnont, 0. c. pag. 122.
^ Reusens, Elements ' archeol. chret., Louvain 1885,
' Otte, Archaologisches W6rterbuch, 2. Aufl Leipzig ,
vol. I. pag. 169, 200 ss., 297 ss.
1877 v.; Idem, Hanbuch der kirchlichen Kunst-Archao-
s.
^
Bohault de Fleury, 0. e., vol. III., Pl. CLXXXV;
logie es deiitschen Mittelalters, 5. Aiiflage, Leipzig 1883, J. Gailhaubaud, Monuments anciens et moderns, Pariš
Bd. II. p. 482.
1850, vol. II.
' Kraus, Real-Encyklopedie der ehristl. Alterth., Frei- ^ Bohault de Fleurij, 0. c. v. II. pl. LXXXVI.
burg 1882, s. v. * 0. c. pl. CCXXXVI.
* 0. c. III V. Pl. CLXXXIV, CLXXXIX, OLXXXXIV, ^ M. Ž., Nar. List. 1887, br. 2—5. Nješto izkopinam
CLXXXXY. .
kod Knina.
— 19 —
Jakova u Vrhpolju kod Knina. Motiv obini prostiji kar- može zaliogati dobro prvom drugom razdobju Htaro- i
lovinžki pleter triju prutia u kružnic«'. P(» sredini kruž- kršanske umjetnosti. Mi ga držimo, ako ne postanjem,
niee simbolina ptica, po svoj priliri golubica sa gran- biircni porabom, suvremenim ostiilim ulomrim naAîstim
iom u kljunu: za prvog razdoblja starokršanske u groblju na Kapitulu, i u savezu s crkvom, na koju se
umjetnosti obino simbolina znaenja, nu u drugom, i oni odnose.
kamo nas ulomak spada, iih ornamentalnoga. Ponize Hr. 15. (tab. VII;. Naris u ', naravne veliine. Gradivo
ruža na šestnajest latica, ornamentalni popunjujui pred- mramor. Nasast u groblju na Kapitulu 4/11, 188«i. Orna-
met. Izradba motiva odaje ulomak iz devetoga ili dese- mentalni motiv simbolina palma, jako obina u staro-
toga vieka, po svoj est pluteja iz crkve te dobe,
prilici kršanskoj umjetnosti; uokvirena medju dva stupiai uple-
Gdje je tji crkva obstojala ? Ne znamo, jer je neizvjestno tena trostrukim prutiem. Izradba i tipina kompozicija
mjesto, odakle je ulomak prenesen bio u \'rhpoljsku istovjetna onim na plutejima pregrade svetišta u S. Sa-
crkvu; po svoj prilici ili je iz Vrhpoljske okolice, ili bine i S, Jurja in V'clabro u Kimu iz devetoga vieka,'
8 Kapitula ili Biskupije. i pobonim ploam, kojim je bila obložma mensu
na
\\v. 11. (tiib. IV). Naris u *'„ naravne veliine. Gra- žrtvenika. Ulomak je po svoj prilici est takova pluteja,
divo domai kamen. Nepoznata prvobitnog položaja; sada spadajui na žrtvenik ili ambon ili pregradu svetišta
rabi donjimpragom pobonih vrata župne crkve u Go- crkve S. Marije na Kapitulu.
iubiu kod Knina. Motiv isti kao u ulomka br. 1, nu Br. U), (tab. VI I). Naris u Vs naravne veliine. Gra-
lošije izradbe, po prilici iz devetoga ili desetoga vieka. divo inostranski kamen. Na-šast na Kapitulu u grolilju
est nadvratnika, ambona, pluteja ili ciborija njeke crkve H/lO, 188t».
S. Marije (?) kako razabiremo po nadpisu, o položaju koje, Br. 17. (tab. VII). Naris u '/s
naravne veliine. Gra-
radi neizvjestnosti prvobitnog mjesta samog ulomka, ne divo prosti domai kamen. Nasast na Kapitulu u groblju
smijenio ništa rei. Valjda proizlazi sa Kapitula. 20/11, 1880.
Br. 12. (tab VII). Naris u '/j naravne veliine. Gra- Br. 18. (tab. VII). Naris u '3 naravne veliine. Gra-
divo modrikasti mramor. Našast u bari medju Kninom i divo prosti domai kamen. Našast na Kapitulu u groblju
Kapitulom, odakle mora da potie; sada darovštinom pre. 17 7, 188fi. — Svi ovi ulomci (br. U5 — 18) po obliku i
g. Josipa Alaevia u II odsjeku spljetskoga muzeja. Na izradbi odnose se na pregradu svetišta, ambon, žrtvenik
licu ornamentalna rezbarija karlovinžkog doba, istovjetna ili absidu crkve na Kapitulu, kao i dosele opisani, s ko-
onoj na plutejima u S. Abbondio u Como iz devetoga jima po kompoziciji i dobi u niem se ne razlikuju,
vieka,' i onoj na sadašnjoj krstionici S. Ivana u Spljetu.^ Br. 10. (tab. VII). Naris u Vs naravne veliine. (Tra-
Ulomak je est pluteja na ambonu ili ogradi svetišta divo domai kamen. Na-šast na Kapitulu u groblju 20/11,
crkve devetoga ili desetoga vieka na Kapitulu, i to po 1886.
svoj prilici crkve S. Marije. Na paliju nadpis iz Br. 20. (tab. \'III). Naris u '/^ naravne veliine. Gra-
XIII vieka; po em zakljuujemo, da je u to doba crkva divo domai kamen. Nasast na Kapitalu 14/8, 1886. Oba
S. Marije popravljana, te plutej , od koga nam se evo ova ulomka, u koliko možemo po obliku razabrati, esti
sami ovaj ulomak sauvao, bio upotrebljen u drugu su lezena, koje su dielile plutej od pluteja na ambonu
svrhu ; isto sto se dogodilo i plutejima crkve S. Marije ili na pregradi svetišta, i bile su obino urešene kakvom
in Transtevere, kojima dvanestoga vieka pri popravku rezbarijom u basrilievu. Od te rczbarije na ulomku br.
crkve poploalo tlo.' l'J. ostaje basrelievirana glavica, pod kojom je morao stati
Br. 13. (tab. VI). Naris u V* naravne veliine. Gra- takodjer basrolievirani stup, ili pleter opona.šajui oblik
divo domai kamen. Našast na Kapitulu u groblju 14/8, stupa. Na ulomku br. 20 mjesto glavice vide se pravo-
1886. Ornamentalni motiv saplct triju prutia u isto- kutni žliebovi; a mjesto stupa trostruki karlovinžki ple-
smjerne kružnice, kojim središte popunjeno sedmolatinom ter, srodan u motivaciji i izradbi onome na Branimi-
ružom: obian za drugog perioda starokršanske umjet- rovu spomeniku iz 888 godine.* Oito da su ova dva
nosti. Ulomak je est obruba na njekoj od omanjih sgrada ulomka srodna suvremena ostalim na Kapitulu odkri-
i
u crkvi. Možemo ga smatrati suvremenim ostalim ulom- venini. i da stoje u savezu s ondješnjom suvremenom
cima našastim na Kapitulu. im crkvom S. Marije.
Br. 14. (tab. VI). Naris u Vs nar.^vne veliine. Gradivo Br. 21. (tab. VIII). Naris '3 naravne veliine. Gradivo
prosti kamen. Našast na Kapitiilu u groblju 14 7, 1886. domai kamen. Našast na groblju u Kapitulu 12/8, 18>>6.
Urezani astragal na niz razpuklih kestena, obinim je Ulomak ornamentalnog stupica, sa podlogom lu-ešenom
lanom staroklasine arhitektonine ornamentacije, osobito oštrokutnom vijugavicom. Doba i izradba suvremena osta-
na arhitravima. Za to naš ulomak, rek bi, est arhitrava. lim ulomcim našastim na Kapitulu, i u savezu sa crkvom.
1 Rohaulf de Fleuni, s. c. v. III. Pl. CCXXXVI. * RohaiiU de Fleiiri/, 0. c., vol. III., PI. CrXXXII,
» Vidi br. 45, tab. XVI. CCXXXIV.
=»
Caimont, 0. c. p. 24. ^ Rad Jugosl. Akad. XXVI.
'_>0 —
lir. 22. (tab. \'lll). Naria u '/^ naravne veliine. (Jra- tiva baš osobitih za svoju dobu. Simbolina stabla na šest
divo mramor. Našiist na Kapitalu 17 0, 1887. Takodjer i etiri grane sa odvodnicom u sriedi, razstavljeno je svako
isto tako br. 23 (tab. A'lil) našast 23/1, 1887. Motivacija pravokutnim basrieliviranim podnožjem na trokutne žlie-
i izradba i.sta kao na žrtveniku S. Silvestra u Orvietu bove, na kom je poivala takodjer na etri žlieba bas-
iz devetoga vieka, na ciboriju de.setoga vieka u Muran- relievirana lezena. Nad svakim simbolinim stablom tro-
skom muzeju, na ciboriju 8. Marije u Transteveru S. i kutna basrelievirana streha. U
treem redu red šupljih
Ak'kaija u Kimu iz devetoga vieka;* te na plutejim am- arkada, koji je imao poivati takodjer na drugom redu
bona S. ]\Iarije in Toscanella iz devetoga vieka. ^ Ulomak Šupljili arkada, a ovaj na treem tako napried. Prvi red, i
br. 23 sigurno je est pluteja, a br. 22 po svoj prilici u kom su simbolina tri stabla, od ovoga treega rastavlja
obložna ploa žrtvenika ili abside. Spadaju takodjer niz basrelieviranih polustapina, svaka sa škuljom u sre-
s ostalim ulomcim crkvi S. Marije. dini. Ovaj ulomak po svoj prilici je transenna pred kon-
Br. 24. (tab. VIII). Naris u 7^ naravne veliine. Gra- fesijom žrtvenika, te je zatvarala vrata ili prozorie
divo domai kamen. Našast 23/1, 1887 u groblju na Kapi- iste. iškulje u polustupinama u drugom redu rabile su
tulu. Gornji motiv Vitruvova voluta, donji sitni pleteni po svoj prilici ili za vješanje svjetiljaka, koje bi nepre-
gajtan. Oest gornjeg ruba na ambonu ili ciboriju, ili inoj stano gorile pred konfesijom, ili za vješanje zavjeta, ili
omanjoj sgradi crkve S. Marije. Oba motiva u svem se za inu uresnu svrhu. I ovaj zanimivi ulomak ima se
istovjetuju s onim na ulomcim ciborija S. Petra in Svlvis smatrati u savezu sa ostalim u Biskupiji odkritim i ve
u Bagnacavallo, koji je iz desetoga vieka ;^ premda se opisanim ulomcim.
ta dva motiva ve od šestoga vieka skupa rabe. Br. 28. (tab. X). Naris u Vj naravne veliine. Gradivo
Br. 25. (tab. IX). Naris u naravne veliine. Gradivo
'/.j
domai kamen. Našast u Biskupiji na groblju 13/1, 1886.
domai kamen. na Kapitalu u groblju 10/7, 1886.
Na.šast Gornji red predstavlja nam niz Vitruvovih voluta ; donji
Oba, ve dosele spomenuta ornamentalna motiva, naho- niz petolatinih palmicana osnovici oblog meandra. Moti-
dimo skupa esto na spomenicim devetoga vieka: na vacija obina na plutejim drugoga perijoda starokršanske
žrtveniku S. Silvestra a S. Oreste, na Portskom cibo- umjetnosti. Ulomak est lezene .što je die-
je po svoj prilici
riju, na plutejima S. Marije in Toscanella i S. Abbondija lila dva pluteja. Spada po izradbi k ostalim ulomcim u Bi-
u Como.* Po obliku ulomak je est pluteja iz crkve na skupiji našastim, te stoji u savezu sa suvremenom crkvom.
Kapitulu, te spada istom rodu kao i dosele opisani na
Br. 29. (tab. IX). Naris u ^/g naravne veliine. Gra-
Kapitulu našasti ulomci.
divo domai kamen. Našast u Biskupiji 10/1, 1886.
Br. 26. (tab. X). Naris u naravne veliine. Gradivo
'/a Br. 30. (tab. XI). Naris u Va naravne veliine. Gra-
inostranski bieli kamen. Našast na Biskupiji u groblju
divo inostrani kamen. Našast u Biskupiji 10/1, 1886.
26/7, 1886. Ovaj
ornamentalnoga gledišta zanimivi ulo-
s
mak, pruža nam primjer kombinacije više ornamentalnih

Br. 31. (tab. XI). Naris u % naravne veliine. Gradivo
inostrani kamen. Našast u Biskupiji na groblju 13/1, 1886.
motiva. U gornjem redu vidimo kombinaciju dviju Vitru-
vovih voluta u basrilieviranu glavicu,
—
Ova tri ulomka (br. 29 31) ne pružaju nam nikakvog
a svaku glavicu Obi ornamentalni
sudila da se o njima potanje izrazimo.
uokvirenu dviema torsadama, razdieljenim astraga-
sa
slog odaje ih srodnim ostalim ulomcim našastim u Bi-
lom. U drugom redu odozgora niz sliepih arkadica, u
skupiji.
medjustuplju ukrašenim tri okomita i dva vodoravna
Br. 32. (tab. XI). Naris u V2 naravne veliine. Gradivo
trokutna žlieba, a nad pojasom što istosmjerno prati kri-
domai kamen Našast u Biskupiji u groblju 12/1, 1886.
vulje lukova, izvana medju svaka dva luka, po jedan
Br. 33. XI). Naris u V2 naravne veliine. Gradivo
(^tab.
ornamentalni kesten. U
treem redu pleterni pojas na domai kamen. Našast u Biskupiji u groblju 12/1, 1886.
triprutia, što razstavlja gornji rub glavnog donjeg diela
Br. 34. (tab. XI). Naris u Vg naravne veliine. Gradivo
ploe, pokrita karlovinžkim kompliciranim pleterom. Ovaj
krasni ulomak, nije no est pluteja iz crkve devetoga ili
Br. 35. (tab. XI). Naris u V2 naravne veliine. Gradivo
desetoga vieka, na koju se odnose ve opisani ulomci
br. 1, 2, 7.
Br. 27. (tab. IX). Naris u

Ova etri (br. 32 — 35)
ulomka esti su pluteja, ili
Vs naravne veliine. Gradivo obložnih ploa, te spadaju u dobu rod ostalih u Bisku-
i
bieli mramor. Našast u Biskupiji u groblju
12/2, 1886.
piji našastih ulomaka.
Ovaj jako ošteeni ulomak pruža nam ornamentalnih mo-
Br. 36. (tab XII). Naris u Vs naravne veliine. Gradivo
Rohault de Fieurtf, domai kamen. Našast na Kapitulu u groblju 7/7, 1886.

*
o. c. vol. I. Pl. LXVI vol. II.
Pl. LXXXXV, Pl C. '
;
Ve spomenusmo pri broju 1 ova dva ornamentalna mo-

^ Roh.ault de Fleunj o. c. v. CLXXXV.
III Pl tiva ; koja nahodimo po izradbi jako srodna s onim na ci-
^ Bohaidt de Fleunj, o c. v. II. Pl. LXXXXIX. boriju S. Petra in Sjlvis u Bagnacavallo iz desetoga vieka ;
*
* Bchault de Fleurij, o. c. vol. I. Pl. LXVI vol. II. :
Pl. LXXXXV,LXXXXV1; Pl III. vol. OLXXXV, CLXXXVL Bohaidt de Fleury, 0. c. v. II. Pl. LXXXXIX.
- 21 —
8 onim na biskupskoj stoliii u Oradu iz devetoga vieka;' desetoga ne nahodimo izdjcLinih » nova pluteja.' Mi haJk
8 onim na obrubu ambona S. Marije in Toscanella iz ne znamo još isto, smijemo li sveosve prigrlili ovaj
devetoga vieka." U koliko možemo po obliku ulomka zakljuak i za kninske ulomke, indi za ugrade, s kojima
razabrati, cienimo da pripada obrubu eiborija ili pluteja 8toje u savezu ;
premda u obe ne vidimo razloga opi-
crkve na Kapitulu, kao ve navedeni ulomci. rati mu se, tim više, što i velevažni Branimirov »pf)me-
Br. 37. (tab. XII). Naris u V^ naravne veliine. Oradivo nik, ulomak nadvratnika od 'njega sgradjene crkve, »a
domai kamen. Našast na Kapitulu u groblju 27/7, 1886. srodnim ornamentom kninskih ulomaka, oriio ir.i vn.fvr-
( )brubni ornamenUilni motiv obian u drugoj perijodi staro- djuje svojom uklesanom godinom H8K.
kršanske umjetnosti ; kao i pleter na pobonom zaglav- Po tom zakljuku, dakle, n)i bi niogli uztvrditi da
nora kraju, što ga pri strani narisana pružamo. Sam okvir sgrade na koje se kninski ulomci odnose, izvjestno su
ploe žalibože težko ošteen, da jedva razabirerao simbo- obstojale devetoga, ili najkašnjc desetoga vieka. Nego,
linu ornamentalnu pticu i poet-ik dijagonalnoga trostru- jesu li to baš one sgrade, o kojima mi tek jedancstoga
koga pletera. Kompozicija izradba pristaju s ostalima i vieka, iz poviesti znamo, da su obstojale? .lesu li to
ulomcima našastim na Kapitulu, te cienimo da je ovaj baš one sgrade o kojim smo se dielomice sa poviestnog
ulomak takodjer est pluteja ili obložne ploe. gledišta bavili u prvom dielu ove razprave?
To isto možemo kazati o ulomku br. 38. (tab. XII). i
Na Kapitulu naša.sti ulomci, br. o, 0, 12, 13, 14, 15,
Br. 39. (tab. XIII). Naris u 7, naravne veliine. Gra- 1«S 17, 18, 19, 20, 21, 22. 23, 24, 25, 36, 37, 38
divo bieli mramor. Našast u Biskupiji na groblju lO/I, jame nam da je tu morala obstojati suvremena im
1880. Uspjelo se iz raznih ulomaka kojekako sastiiviti ovu crkvena sgrada, iH ak i više njih. Nu sami ulomci ne
plou, kako se i na narisu razabire, te dobivamo relativno pružaju nam nikakva podatka o imenu te crkve ili tih
podpun oblik pluteja. Gornji obrubni ornamentalni motiv, crkava ; ali po poviesti zasnovanja kninske biskupske
skupa sa donjim još više kompliciranim na osnovi mreže stolice, mi izvjestno možemo zakljuiti o imenu barem
sa upletenim kružnicam, odaje isto karlovinžku dobu, te jedne od njih, t j. sv. Manje. Kako smo ve u pi-vom
se skupa sa ostalim na Biskupiji dosele opisanim ulom- dielu pripomenuli, sva tri izvora, crkveni spljetski sabor
cim odnosi na crkvu devetoga ili desetoga vieka, kojoj oko 1045 g., Toma naddjakon i Farlati, jasno kažu, da
mi za ime iz poviesti ne znamo. je kralj Krešimir zasnovao biskupsku stolicu pri crkvi
Nema dvojbe, dakle, da skoro svi kninski ulomci po S. Marije- a da je s nova sjizidao biskupske i kano-
dobi i slogu spadaju baš devetom ili desetom vieku, to nike dvorove uz istu crkvu. Po tom razabirerao, da je
jest zadnjim vjekovima drugoga razdoblja starokršanske ta crkva ve o polovici jcdanestoga vieka obstojala, te
umjetnosti, koje se eto kod njekih nazivlje i dobom da nije od Krešimira gradjcna. Za cielo, da ju je Kre-
formacije lombardskog i u obe svakog romanskog sloga. šimir s nova sazidao, kao biskupske i kanonike dvo-
Nema dvojbe da skoro svi kninski ulomci odaju nam rove uza nju, taj dogodjaj. kudkamo slavniji, bili bi
obstanak suvremenih im crkvenih sgrada ; ili da se kon- naši izvori zabilježili. Ne prcostsije nam ino, nego da po-
kretnije izrazimo, po njima smijemo zakljuiti da crkvene stanje crkve S. Marije stavimo u savez sa dobom ulo
sgrade, na koje se oni odnose, ne mogu biti postanjem maka našastih na Kapitulu, i da po tom temeljito za-
kasnije od devetoga premda starijima možda

i desetoga, kljuimo, da je ta crkva sazidana devetoga ili najkašnjc
da. Po nedatiranu ulomku, kada pruža obilježja zajed- desetoga vieka. — Drugi dokaz po kom takodjer teme-
nikih više viekova pozitivno nije mogue odsjekom ljito možemo zakljuiti, da t;i crkva je starija od polo-
,
suditi, komu vieku, a pobliže komu desetljeu spada do- vice jedanestoga vieka, jest onaj smo ve spome- koji
tini nedatirani spomenik. Nu, ipak, velezaslužni gradi- nuli na str. 9, t. j. nadpis na kom itamo da je pre-
telj arheolog RoJianU <le Fleury, koji se svojim djelom pozit Dobrosav u trinestom vieku popravio tu crkvu,
„La messe monuments" u ovoj struci prvim aukto-

et ses popravak koji nam jami da je ta crkva kudkamo li
ritetom iz vio, proui v narisav sve starokršanske spo-

i
starija od polovine jcdanestoga vieka. I po svoj prilici,
menike odnosee se na svetu misu, te pluteje ambona, i

da se na ovaj popravak odnosi naš opistograthi ulomjik
kora, pregrade na svetištu, postavio si je kao izvjestno br. 12, po kojem razabirerao, da plutej devetoga vieka
pravilo, da pluteji sa takozvanim karlovinžkim orna- upotrebilo trinestoga u drugu svrhu, košto pri opisu
mentom pojavljuju se samo u devetom, a da li desetom sporaenutog uloraka natuknusrao da se sbivalo što slina
više jih se ne gradilo. Glavnim mu dokazom tomu za- i po drugim krajevima. — Mislimo, dakle, da se bez
kljuku injenica, koju on veli da je doistinio, da su, ikakve lakouranosti postanje crkve S. Marije smije sta-
to jest, sve crkve devetoga vieka ve bile dovoljno pro- viti u dobu, koju nam oituju ulomci, t. j. u deveti, ili
vidjene tim inae jako trajnim uresom, te za to da najkašnjc u deseti viek.
^ Bohault de Fleurij o. c. Pl. CLXII. * Rohault de Fleunj i». c. vol. 111. pag. 98.
' Rohault de thurij o. e. vol. III. Pl. rLXXXV. » Of. str. 4 SS.
:
- 22 -
Je li pak, osim crkve 8. Marije, još koja druga njoj nosi ovaj krnjasti nadpis: „ . . . (ad honorem sandae'O
suvremena na Kapitalu obstojala, i na koju bi se naši Mar(ia)e nec n(on) et S(an)c(t)i Stefani, koji nam bez-
ulomei odnosili'? J'rem je pitanje donjekle neizvjestno, dvojbeno objavljuje daje u Biskupiji bivala crkva po-
ipak cienimo da se odsjekom ne bi moglo negativno sveena S. Mariji S. Stjepanu, to devetoga vieka,
i i
odgovoriti. Po Farlatovim viestima o zasnovanju kninske kamo ulomak po ornamentaliiora slogu po paleogra-
i i
biskupskc stolice pri 8. ]\Iariji, znamo, da je kanonikom finim obilježjim spada. Spadaju li ostali ulomci na —
sboru bio dodieljen „sacerdotium 8. Bartholomaei in terris ovu crkvu, ili su esti koje druge, to e po svoj prilici
Crobaticis situm".Uz ovog oplovitog podatka opravdano bi takodjer riešiti izkopine.
se moglo nagovieštati, da je na Kapitalu obstojala, sta- Ulomak br. 11, iz devetoga ili desetoga vieka, odaje
rija od polovine jedanestoga vieka, crkva S. Bartula, nam takodjer obstanak suvremene mu crkve S. Marije,
kojoj je bila pripojena reena nadarbina. Rekosmo na- kako se na njemu ita: „ (sancta)e Mari(a)e ." . . . . .
govieštati, jer onaj izraz „in terris Crobaticis situm", Gdje je ta crkva bila, ne znaju ništa iz poviesti, ne
tako je oplovit, da, premda ne izkljuuje predjela Ka- znaju odakle je prispio ulomak danas uzidan u crkvi
pitula. ipak ne pripušta temelja sveosve osnovanoj pod- u Golubiu, ne možemo ništa kazati,
mjeni.^ O crkvi S. Bartula na Kapitulu, potla polovine Takodjer u istoj smo neizvjestnosti i sa crkvom iz
jedanestoga vieka, budui da se sada bavimo jedino o devetoga ili desetoga vieka, za koju nam svjedoi ulo-
predjašnjoj prema dobi ulomaka, ne zasjeca da

dobi mak br. 10, sada uzidan u Vrhpoljskoj crkvi,
iztražujemo, tim više što smo o tom ve se izrazili.' Možda da su ti ulomci odneseni s Biskupije ili s Ka-
Poviest nam ne pruža više nikakve uspomene o kakvoj pitula, te stajahu u savezu sa ondješnjim crkvara, a
treoj crkvi na Kapitalu. Nu ulomak nadpisa, što ga možda da su esti drugih, iji obstanak i ime nama
priobujemo pod br. 4 pobudjuje sumnju, da ako se ne ostaje tamom zastrto.
odnosi na nijednu od dviju spomenutih crkava, da valjda Napokon, cienimo nuždnim, da predusretnemo svaki
spada na treu, kojoj mi ni za ime ni za obstanak ne nesporazumak, koji bi mogao prividno protiviti se našim
znamo. Nadpis našast na Kapitulu, tako je ošteen, da zakljucima, i koji smo ve miraogredce spomenuli, a sad
se jedva od ukupnog teksta dade razabrati
što : . . . S(t)ep- emo, radi vee razgovjetnosti, pobliže se na nj osvrnuti.
CHS (?) Ahbas fer i (fecit ili jussit) Orate pr(o eo), ih Mi smo u svim ulomcim, sudei po suvremenim spo-
S(t)epciis(?) Abbasjieri (fecii\ijussi) Orate pr(ome). Ime menicim, razpoznali esti omanjih sgrada nuždno spoje-
opata dozivljc u pamet samostan, dosljedno samostansku nih s tielom crkve, ili esti samog tiela crkve; t. j. mi
crkvu, i to na mjestu našaša, na Kapitulu, za devetoga smo u njima razpoznah esti pluteja od kojih se sasto-
vieka, kako nam po prilici svjedoe paleografini krite- jahu amboni, pregrade pjevališta, ciboriji, žrtvenici crkava
riji. I to, bio taj opat regularis iU saecularis^ Ta samo- devetoga ili desetoga vieka, ili esti nadvratnika istih
stanska crkva, mishmo, da ne bi mogla biti ona ista crkava ; te po tomu, naravski, zakljuili na dobu samih
S. Bartula, jer ova dolazi uz nadarbinu „sacerdotium" crkava. Naš zakljuak, dakle, osniva se na arhitekto-
što.je isto kao župnika nadarbina,^ dakle sasvim ne- ninim dekorativnim sudihm, po analogiji još obstoje-
i
odvisno crkveno bie, i u toj neodvisnosti trajalo sve do ih spomenika, suvremenih postanjem našim ulomcim.
polovine jedanestoga vieka, do utjelovljenja u novo za- Nego za njeke ulomke, to baš za ona dva velevažna i
snovani kapitulski stol. Ta samostanska crkva, bi H pod br. 5 i 6, pri odkriu konstatovalo se, da su oblagali
mogla biti istovjetna sa S. Marijom, o kojoj do polovine iz vana zidine grobnice, te se odatle htjelo zakljuiti,
jedanestoga vieka ne znamo pobHže ništa, ih je to njeka da prvobitni položaj ulomaka jest baš taj, i da indi
tih
trea takodjer još nepoznata crkva sa samostanom? Mi grobnice su iz one dobe, u koju spadaju ulomci, te da
se neusudjujemo ništa odgovarati na taj upit, u nadi kriju kosti onih linosti, ija imena nahode se oznaena
da e nam izkopine pružiti koji pozitivni podatak. u nadpisu na samim reenim ulomcima.^ Nama se ini,
U Biskupiji našasti ulomci br. 1, 2, 7, 26, 27, 28, u koliko smo imali prigode izpitati sve, dvama reenima
29, 30, 31, 32, 33. 34, svjedoe nam, da je tu 35, 39 ulomcima suvremene spomenike, a napose grobnice, da
obstojala suvremena im crkva, ili više njih, o kojim mi ona ne mogu nikako biti ulomci koje mu drago grob-
iz poviesti ne znamo ništa, a od svih ulomaka cigli nie ; nego esti crkvenih pluteja, i pri tom smo se iz-
jedan pruža nam nješto svjetlosti. Ulomak pod br. 1, javili, da grobnice na kojima su ulomci našasti niesu iz
dobe istih ulomaka, nego mnogo kašnje ; i da su ona

y".,. *
^^°' ' oba ulomka na njima kao poljepšavajue gradivo upo-
a
3
Y[^j g^j. 9 g
trebljena, potla nego je crkva, na koju ona spadahu,
* Cf. Muratori, o. c, T. III., Parte II., Dissertazione bila razrušena.^ Nu, naše mnenje bez pozitivnog dokaza,'
settantesima terza.
tatis,
^ Cf.
Niort 1886,
Du Cange,
s. v.
Glossarium mediae et infimae latini-
.2 ^ M.
yiî
Ž.,
g^^^
Narodni List 1887,
jg^
br. 2 — 5.
— 23 —
ostaje vazda pukom tvrdnjom, koju, do boljih dokaza, preostîjalo naâdjamu sada ^tofrcnl <> »s.tiiniin s|(i;ru
da
injenica konstatovana pri odkriu, donjekle oprovrgava, crkava, iji smo obsLinak eto doistinili.
i ako prividno; zato, premda ostajemo pri nafioj, ne O tom pitanju, bez ikakova još vidivoga graditolj-
smijemo uztvrditi da je sasvim neosnovan zakljuak, i skoga podatka, eienimo da »e može kazati samo njoko-
koji 86 temelji na injciiiri konstatovanoj pri odkriu; liko obenitih pojmova, koji se crpe iz poviesti gradi-
i to sve dotle, dok se po inim sudilim ne doistini, da teljstva. Crkve
drugoga razdoblja stiirokr/ânske umjet-
iz
sbilja grobnica , na kojoj su na.šastii prieporna dva nosti, kamo spadaju one na koje se odnose kninski
i
ulomka, nije no iz kasnije dobe 8;imih ulomaka^ ulomci, u ghmiim potezim Siiuvaje su starokršanski
Ali zakljuak, do koga smo mi došli na temelju tij) prvoga razdoblja, te su zidane na osnovi bazili-
omamentnlnoga sloga svih ulomaka, te i ovih dvaju kalnoga tipa, ili na osnovi okrugloga tipa, razvijena iz
priepornih, da naime po njima smijemo temeljito za- baptisterijalnoga tipa. Poetkom devetoga vicka na za-
kljuiti na obstanak suvremenih im crkvenih sgrada, padu osobito ovaj je bio obiajan, uslied graditeljskogji
8 kojima su svi, te ona dva priepoma, u savezu, ne i pokretni zadahnuti jireporodnim duhom Karla velikoga,
gubi nimalo snage, prigrli li se mnienje protivno^nasemu, i koji je dosta rabljen u Francuzkoj i .sjevernoj Italiji
da, t. j. ona dva ulomka niesu esti pluteja, nego grob- za devetoga i desetoga vieka. Njeke nuzgrcdne promjene,
nica; a to s rajJloga, sto za dobe, u koju spadaju naši kojim su ta dva tipa baš za te dobe |>odlegla, najskoli
ulomci ,
grobnice su tako spojene sa crkvenim sgra- u sjevernoj Italiji, proizvele su novu fazu u crkvenom
dama, da po slogu i dobi onih izvjestno smijemo zaklju- graditeljstN-u, radi koje crkve; te dobe sainjavaju oso-
itl na dobu i slog ovih. U staro, sredovjeno pa i u biti graditeljski tip, koji stoji kao posrednik medju stro-
novije doba, kršani vazda se kopahu, najprije uz samo gira stirokršanskim i podpuno razvijenim romanskim
tielo crkvene sgrade, u atriju to jest, i pobonim absi- tipom dvanestoga vieka, te dolaze takodjer pod osobi-
dama i eimitcri jalnim eksodrama, pak nastupom nove tim nazivom 12 perijode formacije romanskogu , a radi
dobe u samom obsegu tiela crkvene sgrade. Za dobe pomjestnih obilježja lonihardskoi/ sloya '
Nego na iztoku
pako, u koju spadaju naši ulomci, te i ona dva prie- vladao ve od šestoga vieka trei, liizantinski tip na
porna, vladao je obiaj, da se vjernici kopaju oko osnovi grkoga knsta, te je po prilici devetim i desetini
crkvene sgrade," a odHnjaci, na pr. vladari biskupi, u i viekom stao prodirati i na zapad. Dalmacija je bila
predvorju same crkve; a da je na našim stranama baš medjaš medju iztokom i zapadom, u nju je prodirao i
za te dobe taj obiaj vladao, zapisao nam je naddjakon iztoni i zapadni upliv svake struke, te i graditeljski.
Toma uspomenu o vladarima narodne dinastije;^

iz\'jestnu Da tom osvjedoimo,
se o dosta je da pogledamo na
žto se inae tono sudara i sa suvremenim obenim cr- crkvu S. Donata u Zadru iz |)oetka devetoga vieka,
kvenim pravilim.^ Dakle predpostivi li se, da su ona i isti karlovinžki okrugli tip pa onda na Okvu sv. Križa
dva ulomka esti grobnica, pošto ove su bile spojene u Ninu, isti bizantinski tip, na osnovi grkog krsta iz
sa crkvom, smijemo zakljuiti, da dotina crkva, u kojoj desetoga vieka, i ostale njoj srodne crkve u Zadru,
su bila, nije poznija od njih, nego barem suvremena im, Trogiru i Spljetu, što još danas obstoje, a da razruše-
ako ne starija. To toliko na razjašnjenje temeljitosti
i nih i nespominjemo.^ Koji je od ovih triju graditeljskih
našega obenitoga zakljuka o dobi crkava po slogu tipa prevladao u Kninu V Na to nek nam odgovore
samih ulomaka. dalje izko])ine.
Iztražujui ornamentalni slog kninskih ulomaka došlj ,.y
smo do potvrde obstmka crkava, za koje smo iz po-
'^^^ "^™ preosteje da prouimo najmunije, ali i
viesti imalibudkakove uspomene, ne samo, nego još do i
najzanimivije knmske ulomke, biva nadp.se.

upoznanja obstmka drugih, za koje pak iz pisanih spo-
^^° ^^^ " °^^^ ^••^">"^° '^^ ^^ "'''"^ bezuvjetno
menika ne znadjasmo ništi a do ovog odkria dovelo ;
""
^'"'^ uztvrditi. Svi ulomc. velimo, ler se žalibože .tiv

nas je njekoliak mramornih kamenih fragmenati, koji i
na prvi mah ne predouju nam tolike važnosti. S po- "'i*^ «''^^"^''^° "• ''^^' "^^^l^'^' P^ ^^^"^ paleograhnim
y .1
etka j
ovog drugog
j- X
diela naše razprave rekosmo, da,
j 1 1 o"""""
sudilim spadaju
^v"^ .i" u razdoblje ./
med IX XI. viek. A —
"'>^''^" "^^"^^^ ""^ °^'' izvjestna kronologina po-
kad bi se što zakljuna ustanovilo o dobi slogu novo- i -i«^
odkritih ulomaka, da bi se dobilo kakova temelja barem ^^^^^^ preostaje nam samo da im po pnlici dobu nago-
V, • j I.- .
j „ smo • -1 1 •
r podredjenim
vieštamo po v j
sudilim. Drugo, što s obeni-
slogu samih sgrada, o kojem
I
nagoviestanju o dobi 1 •'
j 1
ôg gledišti imamo iztakmit. jest to, da paleogratim

se u prvom dielu s poviestnoga vida bavili. O dobi tih
1 r malko
. - -* oblici našihulomaka pružaju
r nam po
r koju inaicu, do-
sgrada vec smo spomenuh 11
povise, sve sto se po .» .1
»
sel^Bêpoznatu na paleograHnom polju, ko što emo.

škrtim sudilim samih ulomaka dalo kazati; te bi nam
^ c. XVI,
Historici Salonitana, p, 323, ed. J. Lucii. * Darteiu, o. c. Les caracteres du stile lombare.
'
Gratiani, Corpus Juriš Canonici, Pars Secunda, Causa ^ Eifelherger, Die mittelalterlichen Kunstenkniale l>al-
XIII, Qiiestio II, Caput XVIII, XIX. matiens. Wien 1884: passim.
24
na dotinom mjestu niže pripomenuti. A to osebiijštine kada se jo^ drži u životu imitativna dosljednost u po-
mi ne tumaimo inae, nego du su uinkom pomjestnih rabi razgodaka, nastupom desetoga vieka malo
i koje
kulturnih, nam dosada malo ili ništa poznatih odnošaja, po malo nestaje. Sav ulomak je razgodcima podieljen
za druge polovine srednjega vieka. Te pomjestne ose- u pet skupina, doim po smislu morao je biti razdieljen
bujštine su nam prvi i jedini podatci, a pošto su bez u šest, te je taka potla etvrte riei ET izpuštena.
kronologinog obilježja, nameu nam doista zanimivih, Prva skupina ]\[AItE nosi kraticu, koju, mislimo, da
ali s druge strane jako zagonetnih pitanja, koja sbilja
i se mora popuniti MAR/aE. Kod starokršanskih nad-
nije mogue tako lako odsjekom rješiti, nego jedno- pisa u obe, a osobito na staklarijam i mozaicim esto
stavno nagadjati kako se domai najvjerojatnijetn dorje- nahodimo kraticu Mare za Mnriae valjda za to, po •
saju, i to komparativnom analizom pojedinih ulomaka. mnienju veleu. De Rossija, što je genitiv Mnrae bio obi-
Za to kušat emo po mogunosti protumaiti sve ajniji u govoru nego li pravilniji Mariae, što bi se sla-
ulomke, držei kronologinog reda, u koji se nama ini

se galo i sa našim pukim govorom
nu umjetnik po na- ;
da po obim paleograiinim podatcim imaju ulomci sta- pisanom kraem obliku, dodavao bi vodoravnu crtu nad
viti. Rekosmo, kušat emo, jer bez inih kronologinih pismenima, da oznai da je izpušteno njekoliko pismena,
podataka skoro je nemogue bezuvjetno pogoditi po koji bi tu morali stojati po pravilnijem punijera obliku.
.samim paleogratinim obilježjim, pripada li stanoviti ne- Druga skupina razgovietno se ita NEC.
datirani nadpis devetomu, desetomu ili jcdanestomu vieku, Trea skupina N nosi estu sredovjenu kraticu za
kako to u obe svi paleografi priznaju.' No^<;^ nu sa dviema kraticama, jednom nad pismenom,
drugom utjelovljenom u vrhu pismena, ili je klesarova
Ulomak br. 1. (tab. HI), pruža nara isti tip elegantne
pogrješka, ili primjer inaice dosele nepoznate u paleo-
karlovinžke kapitale, ali ne sasvim pomnjivo dotjerane.
grafiji.
Oblik pismena ima još nepokvareno razmjerje visine i
etvrta skupina ETSCI, koja se mora razstaviti u

širine, koje se još drži za devetoga vieka. Stroga dosljed-
nost pako u rabljenju samog jednog kapitalnoga tipa, ne-
ET i kraticu SCI, jako obinu za SanCtI.
Peta skupina nosi u zadnjem pismenu vezanicu M,
mješanje uncijalnih oblika, jami nam takodjer da nadpis
koja se može na dva naina rješiti, t. j. ili razstaviti u
spada u deveti viek, a ne u deseti ili kašnje. Mješanje
bo kapitalnih uncijalnih oblika kod nadpisa na krutim
i
ANi u Ma(rtyris), u kojem drugom sluaju imali bi
ili
kraticu u vezanici. Nama se ini, da je pravilnije itanje

predmetim zamjeuje se tekar zadnjih godina devetoga
i nastupom desetoga vieka, ^ a uz to odsutnost kiaros-
ANi nego Ma(rtyris), pošto vezanica nije razgod- M
kura, koja je karakteristikom karlovinžke imitativne
kom razstavijena od predstojee skupine STE3F, te je
dobe i devetoga i prve polovice desetoga vieka, sasvim
sigurno doetak; te bi radje itali STEFAN«,
njezin
nego li STEF('awO M.a(rtyris), tim više što nad skupi-
dobro se slaže sa strogom dosljednošu u porabi samog
jednog kapitalnoga tipa. Po svim ovim sudilim cienimo,
nom STEF ne ima traga kratici. Inae oblik kratice
da nije smiono zakljuiti, da naš ulomak spada u de- M za Martyr ili Martyns dosele je nepoznat u paleo-
grafiji, te ga ne nahodimo kod nijedne sbirke paleogra-
veti viek^ i po svoj prilici u prvu polovinu. — Pismena
su sva zdrava, tako da ne ima mjesta nagadjanju, pošto
finih kratica.^ Ali pripomenuti na je, da bi se prigrlilo
i nepravilnije itanje, smisao nadpisa ne bi nimalo se
se svi oblici jasno razabiru. Jedan je znak za kraticu,
vodoravna crta nad pismenima, te se pojavlja promienio. Ipak, kako rekosmo, radje ostajemo pi'i i-
tri puta,
a dva puta utjelovljena u vrh pismena, kako
STEFan^, jer je pravilnije.
tanju
se razgo-
vietno razabire na narisu.
itavi ulomak, dakle, itao bi se .... MARmE :
•
Jedan je znak za razgodak,

poligonalna toka u sredini crte, te se pojavlja iza prve,
NEC-Non-ET() SanCa STEFaw?. Što bi se pako
druge, tree sasvim pravilno ovako dalo popuniti : (Ego N. N. aedi-
i pete riei ; prilino izvjestno paleografiko
ficavi hane ecclesiam ad honorem .... ili Haec ecclesia
sudilo takodjer, da naš ulomak potie iz devetoga vieka,
aedificata est ad honorem Sandae ili Sanctissimae)
^ De Caumont Abecedaire ou rudiment d' archeologie. MARu/E NEC Now ET • • •
(•) SanCÎ •
STEFam
Caeu 1886, p. 372.
^ Deux Religieiiz Benedicins de S. Maur, Nouveau ' Chassdnt, Dictionaire des abbreviations Latines et
Traite e Diplomatique. Pariš, Gr. Desprez 1755 Tome II.
;
Franâises usitees dans les inscriptions lapiaires et metal-
Partie II. Art. III. Etat e 1' ecriture majuscule, p. 530 ss. liques, les manuscriptes et les chartes du moyen age. Cin
Da Vaines-BonnetUj, Dict. raisouee de iplomatique, II. quieme edition. Pariš, Martin 1884, p. 58.
ed. Pariš 1865. T. I. p. 613 s. ^ Chassant, 119, 52; kao i' kod Lupi^ Ma-
o. c. p.
' Samo pisme
7\, da o obliku drugih pismena i ne govo- nuale di Paleografia, Firenze Le Monnier 1875 Da Vaines- ;
rimo, iji se okomiti krakovi ne sastaju, nego su spojeni BonneUy, Dict. raisonee de Diplomatique II e. Pariš 1865.
'vodoravnom prjenicom, potvrjuje nam to, pošto se potla Gloria, Compendio di lezioni di Paleografia. Padova 1870.
devetoga, za desetoga vieka preriedko pojavlja. (Du Vaines- Wattenhach, Einleitung zur lateinischen Paleographie. Leip-
Bonnettij, o. c. T. I. Pl. II. V. 3-; Deux ReUgieux etc. zig 1874 Walter, Lexicon abbreviationum a VIII XVI
;
0. e. T. II. Pl. XXI. saec. Ulmae 1756.

— 2')
( ) crkvi i dobi joj ve smo kazali gore, dto se da djcr na jednom mjestu, gdje bi moralo biti razgodka,
zakljuiti po ornaincnUilnom slogu ulomka, na kojom no nosi ga: sudila po kojim smijemo staviti oba ulomka
se nahodi naš nadpis. s kojim slogom i ijom dobom poznija od onoga br. 1. Br. 4 ne nosi ni jedne vidive
tono se sudaraju i paleogratini kriteriji ovoga nad- kratice, kao ni br 7 ; ima samo jodnu prostu vezanim
pisnoga ulomka. To jest, svi kriteriji jame nam da AS poznatu na inim paleogratinim spomenicim.'
je ta crkva S. Marije i S. Stjepana postanjem najprili- Hr. 7 (Uib. IV) lako se ita .... TIS (>BI{V(."T; ali
nije iz devetoga vieka. nije ga lako popuniti. Moglo bi se valjda i ovako:
Ulomak samo etri eiela pismena,
br. 2 itab. IV.) nosi (Y sagit/n>< i)\M{y('T(us), gdje nam se vidi da možemo
a peto oškrnjeno. Tri pismena itava etvrto oskrnjeno i zamjeriti oblik ohructus valjda za uhrutns. Inae ulomak o
primjerom su nam najdotjeranije elegantne prarohutne selu, ne ima nikakvo važnosti, jer liez ikakva povjestnoga
Pismo rodom etvrto pripada unoijalnoj kapitali.
kapital«'.' ili navadnoga imena osobe, mjesta, sgrade nu tko zna da ;
Savršena izradba razmjerje pismena odaju nam da je

i kadli t;idli izadju na svjetlo i ostale esti, koje bi .sbilja
ulomak dobe jako blizu karlovinžkoj restauraciji; ali
iz mogle, popunjene ovim neznatnim za sada krnjatkom,
zarajenino miošanje kapitalnog pravokutnog uncijal- i iznieti koja važnu linost, ili sgradu ili koji nepoznati
nog oblika u istom pismenu E, oituju nam da je naš poviestni dogodjaj.
ulomak iz dobe, kada se poela zanemarivati stroga Na ulomku br. 4 (tab. III) premda je i on jako ošte-
dosljednost u porabi samo jednoga tipa pismena, t. j. iz
en, itamo Prva rie, izrjestno osobno ime,
nješto više.
poetka desetoga vieka, ili najranije iz zadnjih godina
ima pismena jako oškrnuta, tako da nagadjaju izlazi
devetoga.- Žalibože od toli krasnoga nadpisa, nije nam neobino ime, ili doetiik imena ISF (*? P) CVS. . .
se sauvalo nogo toliko da doit<imo samu jednu rie, a

Možda da je nad pismenim znak kratice, sada stajao
po biranom gradivu i pobonoj vajariji razabiremo koli
oŠkrnut, ili u vrhu pismena kakova vezanica možda ;
važan bi bio za nas itavi spomenik I
da je tu po sriedi i klesarova jiogrješka. te mjesto Sfej)-

itamo i popunjujomo ulomak .... EGKEG('j«s/ cus, Sfepus inaice imena Steplianus po hrvatskom obliku
Po svoj prilici pred tom riei stajalo je ime i stališ Stjepko, kako ga za poznijih doba susretamo: StejKo,
osobe, na koju se odnosi ova , najvjerojatnije , kako Stepconr, uklesalo se . . ISF (> P) CVS.
srao ve gore iztakli , nadgrobna ploa. Sara naslov
Druga rie razgovjetna je ABBAS.
eifrerjiiis. za dobe u koje spada nas ulomak, ne može
Trea se popunjava FIER(t).
nam biti izvjestnora osnovom nikakvoj podmjeni o sta-
etvrta razgovjetna je ORATE.
lišu dotine osobe. Sbilja do .lustinijana cgregiiis je ozna-
Peta se popunjava PR(o). »
ivao osobiti naslov i službu egregiatus^ koja bijaše u

itav ulomak dakle glasio bi
državnoj jerarhiji drugi stepen. odmah poza clarissima-
tus ili perfedissimatus.^ Nego u drugoj polovini sred- ISF (V P) CVS ABBAS FIERO) • . .
njega vieka taj naslov prestaje biti službenim, te postaje ... ORATE l'Roi . .
obinim, tako da si ga i privatni odlinjaci svesebice

]\Ii bismo ga ovako na dva naina pokušali proitati
prisvajaju.* Jednostavno smijemo nagoviještati da bi se
djelomino ulomak mogao ovako popuniti (Hic sepidtus : . . . . ISF (?P) CVS /UiBAS FIER(ty jussit ili -^fecit)
r.st ili reijuiescif) K(yRF,G(ii{s mil.es ? dux

?J . . . . ORATE PR(o -^fo .
.)
Samo nam je, za budue izkopine, napomenuti koli in
je važan ovaj ulomak za mjesto, na komu jo našast, ISF(? P) CVS ABBAS FIER^/ 'f feci '/ jussi)
prema reenomu gori na str. 18. ORATE PR(o y nif . .)
Po dobi, medju ulomcima br. 1 i br. 2, stajali bi ulomci

A popunili bismo ga i popravili ovako :
Jbr. 4 (tab. III) i br. 7 (tab. IV). Oba nose još strogu do-
(Havc ecclesiam (?) ili memoriam (?) ili Hoc oltare (?)
sljednostu porabi jednog samog tipa karlovinžke kapitale,
ali jako zanemarene u raznijerju pismena br. 4 ne ima ;
razgodka po sredini crte, nego jedan krat pri dnu, a STePCVS ABBAS FIERr« 'f'nissi ili ?feci)
drugi krat pri vrhu pismena doim na drugim m jestim, ; ORATE PRfo me j^ . .)
gdje bi morao stajati, izpušten je sasvim ; br. 7 tako-

pako u treoj osobi sa
Ili fecit ili Jussit, tako da
'
Du Vaines-Bonnettif , o. c. apitale carree. smisao vazda isti proizlazi.
^ Deux Eeligieux eto , o. c. Tome II. Partie II. Art. Obzirom na Crkvu, na koju bi mogao se odnositi
III. Etat e r ecriture majuscule, p. 530 ss. : Du Vaines-
ova.j ulomak, prema mjestu na kojem je bio našast, sta-
BoHuettij, 0. e. T. I. p. 613, 614.
vili srao podmjenu na str. 18.
^ Du Cauge, Glossarium etc ; ForcelUni, Totius latini-
tatis lesicon, sub voce.
^ Gloria, o. c. p. 430. '
Chassant, o. c. p. llf<.
— 26 —
Mt'il na)važnijiin kninskim iilonicim za cielo prvo ulomke u deveti viek, a opet ni u jedanesti; nego
mjesto, bilo radi ukusnoati pismena, bilo radi doetka med ju nje.^
imena kojo nosi, zau/.imlje ulomak nadpisa br. H (tab. Oblik ostalih pismena G, X, L, a najskoli Z, koji
III). I'ismena isto elegantnog kapitalnoga oblika iz se pojavljujeprienicom s lieva na desno, mjesto s desna
prv-e polovine devetoga vieka, razmjerje i izradba im, na lievo, kao ležee pisme N, sasvim dobro odgovara
trokutni razgodatak po sredini crte, sve nam odaje da desetom vieku.* Oblik pismena M u zadnjoj riei, do-
je ulomak est zanimiva spomenika a doetak imena sada je bila nepoznatom inaicom na paleografinom
. . . I'IMIK, koji se razgovietno razabire, pobudjuje još polju.
veu znatiželjnost ; ali na žalost, ulomak je toli manjkav, Pošto se nama ini, da oba ulomka jesu , doista,
da se moramo utješiti samo time, da dielomice ulomak esti istog spomenika, ali ne sobom neobhono spojene,
popunimo ve razdieljene ulomcima koji nama još fale, i to s raz-
(Trjvmm so • loga koji emo niže navesti, s toga emo ilustrovati
svaki ponapose, i tek tada pokušati jih spojiti.

Ljepota i pravilnost pismena, ime predobro poznato
Ulomak br. 5 (tab. V) pruža nara zdravo sauvan oblik
za prvih viekova narodne dinastije, otvaraju, doista,
pismena, da se svako razgovietno razabire, te s ošteenosti
široko polje nagadjanjima ; nagadjanja, koja tim više
dobiju maha radi injenice, da se je taj ulomak našao ne ima mjesta nagadjanju. Na njemu su dva znaka za
kraticu jedan vodoravna crta nad pismenima i dolazi
na Kapitulu skupa sa tolikim drugim, koji opeta po ;
sebi vuku drugih nagadjanja. Je li taj ulomak est

jedan put nad pisraenora u drugoj strani a drugi je E ;
kosa crta na dolnjoj esti pismena R pri

dolazi ciglom
onih crkava, iji smo obstanak ve napipali u devetom
i
sredini Znaka za razgodak ne ima. Zvjezdica potla

vieku ? Je li taj ulomak est nadgrobnoga kamena, pod
kojim je poivao taj Trpimir? Ke znamo. Ali što za
pismena P u drugoj strani, nije no uraetak poznije ruke,
cielo možemo bez ikakve smionosti kazati, jest, da paleo-

isto kao i pisme N lako zabrazdano u ležeem položaju
grafini kriteriji podpuno se sudaraju s dobom kneza izpred istog pismena P i prednjeg mu E.
Trpimira, o kom iz više izvora znamo, da je vladao Pošto su pismena i kratice tako jasne kušajmo
polovinom devetoga vieka, ^ i da je najvjerojatnije da itati.
naš ulomak nosi doetak baš njegova imena. Prva skupina od tri pismena nosi CLV vezanicu pi-
Druga dva ulomka, koja radi svoje važnosti sliede smena L i V, koju mi riešavarao za Lr/V; te itavu
odmah iza sada opisanoga, jesu br. 5 i br. 6 (tab. V i skupinu itamo CLaV. Cienimo da je nuždno da ob-
VI). Na nesreu su ona oba nepodpuna; ali nam nose
i
razložimo to naše itanje i kako smo do njega došli,
koji podatak više od Trpimirova ulomka, to jest jedno tim više što su pri tome imali truda i dva naša strukov-
malne cielo ime narodnoga vladara, doetak drugoga njaka, veleu dr. i prof. Š. Ljubi.Raki Kad —
imena, takodjer odlina di'žavna dostojanstvenika. srao prvi put pregledali ovaj nadpis, oko nam zapelo o
Paleograiini kriteriji odaju nam dobu obaju ulo- desni krak pismena V, na kojem ima vodoravna crta,
maka, deseti naime viek. Pismena su malne sva po tipu kako se jasno i na narisu razabire, te scienismo da je
karlovinžke elegantne kapitale ; nu stroga dosljednost u to kratica' za pisme T, koje dodav ostalim pismenira,
razmjerju im, ravnopravnost i okomitost crta ve se proitasmo tu prvu skupinu CLV^, pokraeni oblik, ili
poela gubiti. Uncijalni oblik pismena E dolazi skupa ak kratica riei (in)clut(us) ;^ tim više što je podpun
sa strogim kapitalnim. Pisme V u lievom kraku ve smisao sa sljedeim rieima poliegao iz toga itanja.
od pravca naginje u krivulju. Pisme R pruža nara se Ovo naše itanje, sa odtiskom nadpisa, poslasrao dvaraa
u dvie inaice, obe jako riedke; osobitost kojih se sa- našima strukovnjacima na razvid. Veleu. dr, Raki,
stoji, da desni im krak izgleda kao od jedne krivulje, pismora 17. /9., 1886, itaše skladno s naraa prvu sku-
koja mjesto pri sredini slomit se na oštri kut, zavija pinu CLV^; popunjuju ga takodjer sa (in)clut(us) ; do-
seu oblinu. Zamjerit je najviše oblik pismena R na cira veleu. prof. Ljubi, pismom 13./9., 1886, itaše
ulomku br. 6 odmah na drugom mjestu, gdjeno desni inako reenu prvu skupinu. Upozori nas sbilja razložito,
krak ne spaja se s lievim na kut, nego se nezamitljivo da ona vodoravna crta nad desnim krakom pismena V
s njime stapa u oblinu, tako da itavo pismo izgleda nije baš kratica za T, nego stvar obina kod drugili
i
jednim potezom izvedeno oblik, koji se jako riedko po-

;
pismena istoga nadpisa, za to da tu ne ima traga pi-
javljuje samo do poetka jedanestoga vieka. ^ Zamjerita
^Caumontj o. c Paleographie murale Carlovingienne,
je i odsutnost razgodaka, koji se desetim viekom zane-
p. 101 Deux Religieux etc, 1. c. Dn Vaines-Bonnetfy,
; ;
maruju. Sve sudila, koja nam ne dopuštaju stavljati 0. c. I. 613, 614.

p.
^ Deux Religienx etc , o. c. T. II. Part, III. Sect. II.
'
Docum., pag. S. Chap. V., p. .332; pak nareeni Du Vaines-Bonnetty i
- Deiiz Religieux etc, o. c. T. II. Partie II. Chapitre CauMont na dotinim mjestim.
III. pag. .328. ^ Dii Cange, o. c. s. v. Clutiis.
— 27 —
smemi T, ncfô da se skupina mora jednostavno itati . . (»)CLaV I)\X IIKOATOKio« L\ TE»iPVS
(JLV, što pako da bi moj^lo oznaivati ime prvoga veli- D(omini ? re(/is i? i:npertilorii ? pupite) N. N.).
koga župana hrvatskoga, Klukas, KAOj;ci;, Umjcstnost Kojega doetak (atCLnV, pokufcit emo
li je imena
Ljubieve opazke, da skupina na koncu ne mora imati nagadjati, kad proitiimo sliedei ulomak br. »I koji .
pismena T, pošto vodoravna crta na desnom kraku pisa ulomkom br. stoji u njekom savezu, ")
ako n«* i
smena V ne bijaše nikakav osobiti znak, pa ni kratiea, neposrednom; jor njihovo istovjetno razmjcrje , oblik
bi doistinjena pri novom pregledu nadpisa. Ali pri tom slova, ornameiitalni motiv, svjedoe nam, da »u valjda
pregledu zainjctismo da pisme L stoji u vezaniei sa pisme- iz iste ruke potekli, i da su izvjestno esti isto^r spo-
nom kako se predobro razabire
\', na narisu, te da i
menika.
medju nje mora doi još jedno pisme, koje je naznaeno Prva skupina ulomka br. H it;ib. VI) jasno se ita:
vezanicom. Potla toliko mozganja, više po kontekstu
IKZISCLV; ali po priložitom položaju pismena L
itavoga zakljuismo da Ui vezanica ima se
ulomka,
k pismenu V oito se razabire, da jih je klesar hotio
rješiti sa \jii\, a itava skupina (^L'^/V; po emu nebi
spojiti u vezanieu, koja bi nadoniještJila pisme po
stalo Ljubievo nagad janje za Klukas. O opravdanosti
^/,
toga itanja pobliže još štogod malo ponize.

em IHZISCLaV. A jer je to ime ne-
bi se itjiti dalo
podpuno, nemoglo na ploi biti mjesto poetnom slovu,
i
Druga rie sa tri pismena jasno se ita 1)VX.

koje je ostalo na ploi neposredno izpred ove na kojoj,
Trea rie ima zadnje pisme TI sa kosom crtom na je nadpis, smijemo ga popuniti ^/^ÎRZISCLaV.
dobijem zavinutom potezu K; znak kratice, koja po
Druga skupina na koncu nosi vodoravnu crtu za
najobinijim paleogratinim zakonim inae se ne da raz-
kraticu tu, pošto joj no bilo prostora nad pismenom E,
rješiti, no da oznauje okomku ion. Po tom se itava
njemu pri vrhu po boku. ( )va druga skupina razgo-
rie ima itati HROATOK//^//.
vjetno se ita DVCE/«.
SHedea dva pismena razgovjetno sainjavaju etvrtu
Trea i zadnja rie nosi
vodoravnu crtu u gor- istu
rie IN,
njem otvoru zadnjega pismena V, znak takodjer za
Peta rie nad pismenom E nosi vodoravnu crtu za kra- kraticu pismena m ('it<iva rie ita se MAGKVm
ticu pismena ni; tako popunjuju italo bi se TE//iPVS.
Spojiv sve skupine dobiva se :
Ve spomenusmo malo prije zvjezdicu medju pismenom

(DjmZiaCLaV DVC'Em MA(JNV»;j
P V, pak položito manje pisme medju pismenom E P
i t^!, i
umetnula poznija ruka: zvjezdicu radi nepoznata raloga, Obadva ulomka spojena daju nam njeki smisao:
a pisme N valjda, pogriešno, mjesto pismena ^1, da po- .... (.s)CLaV DVX HROAT()R«m IX TEwPVS D(o.
puni kraticu; za to na te poznije umetke nije se oba- mitii ? regis (? imperatoris ? papae) N. N (D)U{-
zirati pri itanju. ZISCLrtV DVCEin MAflNV/».
Šesta i zadnja rie ulomka poimala je sa pismenom D. Smisao nadpisa u glavnom ostaje nam svedjer mutan,
jer fali est izpred prvog ulomka, est medju ulomciraa,
Spojiv sve skupine ulomka jasno je itanje
a est po svoj prilici poza drugim ulomkom nadpisa,
CLaV DVX HKOAT()R«>w IN TEmPVS D i
koji nara se ini da je bio dosta dug. Nego, ipak, nješto

Prva rie CLaV nije samostalna rie, nego najvjero-
možemo sveisto razabrati.
jatnije doetak osobnoga imena, kojega prva est stajaše
Dux Hroatorum ijeg imena nam se samo doetak
na ploi, štono bijaše neposredno spojena s ovom, na
{s)clansauvao, rek bi da je suvremenik drugoga Dnr
kojoj je ovaj ulomak. Po samom doetku muno je ra-
magmis, Držislava.
zabrati koje je to ime. Nu, što se smije na izvjestno
uztvrditi, jest, da je to ime hrvatsko.
Nego tko je taj Držislav, što nam ga nadpis nosi,
taj Drzisciarus' Dux Maf/nus
'"'
Hrvatska imena po latinsku pisana doetak 'flav nose

Po paleogratinim sudilim nadpis spada u deseti viek,
u sclar, a primjera nam sila u listinama.^
kako smo na dotinom mjestu dokazali. Drugom polo-
Zadnja rie ulomka, kojeg nam se poetno pismo D
vinom desetoga vieka (970 — 10(K) g.) pojavlja se u našim
sauvalo, cienimo, po kontekstu da se da popuniti sa
listinama u našoj poviesti vladar Držislav, sa kraljev-
i
l)(oini>u) t. j. reffis (papae, iniperatorhj N. N.
skim naslovom.' Naslov Dux Mat/nus, rek bi, da se ne
Popuniv dakle, prvu i zadnju rie ulomka, italo
slaže s kraljev.skim Držislavovim naslovom; ali, paleo-
bi se:
grafina sudila ^jedoe da naš nadpis spominje njekoga
Držislava Diic Maf/nu.<y baš iz dobe L)ržislava kralja.
Br&sclav Doc. p. 379, 380, 382, 383: Dahisclav
^
Mi tom Držislavu Dux Mat/nus ne imamo nikakve

o
ibid. p, 30; Dabromuscô, ibi. p. 383; Godesclav&, Go-
descâ//ga, ibi. p. 383, 384 Jj&iesclovns, ibi. p. 325 :
uspomene, stvar jako ozbiljna, kad iz te dobe imamo
te La.disclaVf 'Mnisclavo, Miti,sc/«u, Prebe^'c/rtva, Soei^/aua,
Stradasc/fliia, Toma»r/aua ibid. pag. 335, 336, 383, itd.
;
'
Doc. p. 20, 23, 28—62.
"
•JS
toliko uspomena o neznatnijim osobama. Dakle, naš Dkj- MagnuH dosele nepoznata hrvatskoga vladara, kad
Držislav Dux Maynus bio bi nova povjestua linost. nam paleografina jame, da naš nadpis potie
sudila
Nego, radje mi bismo scienili, da taj Držislav Dux iz dobe samoga JJržislava kralja? Svakako, za — i
Maijnus i Držislav kralj, jedna su te ista linost. Tomu našu ipotezu i za ipotezu vl. dra. Kakoga ne vojuju
nam je dokazom naslov Iht^- Hroatorum odlinjaka, no domišljata nagadjanja: nadamo se za to, da e bu-
komu za ime još ne znamo. Naslov Diix Hroatorum due izkopine iznieti koji pozitivni dokaz, barem manj-
stavljen je u antitezu sa Dujc Magnus ;
ako moramo te kajue esti ovoga nadpisa, da tako vor bude riešen.
u l>nx llroatiii uui pripoznati hrvatskoga bana, u I)nx Tko bi onda mogao biti onaj Dnx Ilroatormn, ije
Magnus moramo pripoznati nješto više od bana, a to ime doima na sclai\ po našem rješenju, ako Drži-
ne može biti drugo no vrhovna vlast, kralj. Istina, da slav Dux Magnus jest isto što poznati nam kralj Drži-
su poam od Tomislava poeli vrhovni hrvatski vladari slav? Usudjujerao se nagadjati Misao naša pada na
resiti se kraljevskim naslovom; ali je istina i s druge vSvetoslava Surinju, koji je bio Kresimirov i Gojslavov
strane, da bi si taj naslov prisvojili tek kad bi, bilo iz brat i nasljednik Držislavov na kraljevskom priestolju
Carigrada, bilo iz Rima, dobili kraljevske znakove, potla 1000 godine,' po prilici od 1000 1009 godine —
8 toga lienimo najbolje pogoditi, ako u Držislavu Dux po Smiiklasovu raunu.'^ Nu o njemu imamo viest i
Magnus pripoznamo poznijega kralja Držislava barem prije 1000 godine, još kad je živio kralj Držislav, te
tada kada je i formalno bio priznat kraljem, bilo od kad nije on mogao biti kraljem. Pripovieda nam kro-
rimskoga bilo od Carigradskoga dvora. Doista, ovom niar Ivan^ kako je 998 god. dužd Petar Orseolo kušao
našem možemo podastrti pozitivnih dokaza,
rješenju, ne osvojiti Dalmaciju, te u Trogiru primio poklone brata
jer žalibože ne ima jih, budui da je pitanje naše iz hrvatskoga kralja Držislava, Surinje, te dobio od njega
dobe, iz koje imamo jako malo viesti; nu, s druge strane, za taoca vlastitoga mu sina Stjepana 5 da je to Surinja
proti našem rješenju ne može se navesti nit cigli pro- uinio iz osvete prema bratu kralju, što mu preoteo
tivni dokaz. Te, premda naše rješenje ostaje, do buduili kraljevsku krunu.* Nema dvojbe da ovaj Surinja, otac
dokaza, ipotezom, ini nam se ipak da je prilino te- kašnjega kralja Stjepana (1035 — 1058), jest ista osoba
meljito. sa Svetoslavom, kako nam razgovjetno svjedoi listina
]\Ioglo bi se po ipotezi vl. dra. Rakoga u Drži- kralja Krešimira 1062 godine: „. . . temporibus Suataslao
slavu Dux Magnus nazirati ili prostoga bana, ili dosele et t'ratrum Crescimir et Govslao et
eius filii eius Ste-
nepoznata hrvatskoga vladara. Prosta bana nazirati u phani, patris mei ..." Po tom je jasno da taj Svetoslav
naslovu Dux Magnus, komu je u antitezu stavljen Dux ili Surinja 'bijaše i brat kralju Držislavu, po svoj pri-
Hroatorum, ini nam se da ne stoji jer, premda bi se ;
lici, kada je njemu Držislav preoteo krunu,
stariji brat,
u tom sluaju predpostavljalo, da onaj Magnus nije no koja ga je po pravu liodila, pošto kod Hrvata bijaše
puki epitetum ornans, ipak, onda što bi bio naslov Dux dinastino nasljedstvo kao što je jasno takodjer da je
;'^
Hroatorum, s kojim Dux Magnus

u antitezi? Zar stoji Svetoslav ili Surinja bio stariji, a Držislav mladji sin
da drugi ban? Onda za što ga razlikovati od prvoga sa kralja Krešimira I (930—945 g.)." Tako da nam je oe-
Magmis? —
U drugom sluaju, zašto nazirati u Držislavu vidno ovo rodoslovlje:
Krešimir I. (kralj od 930 — 945 godine.)
Sinovi: 1. (stariji) Svetoslav ili Surinja. 2. Držislav. 3. Krešimir. 4. Gojslav.
Sijepan.
Držislav preotimlje krunu starijemu bratu Sveto- dobe, kada je još Držislav kraljevao, i za koje o Sve-
slavu, te kraljuje po prilici od 970—1000 godine. Sve- toslavu ne znamo ino, nego da se je 998 godine sdružio
toslav, valjda mletakom pomoi, nasliedi ga te vlada s Mleiim proti svojem bratu kralju. Je li Svetoslav za
po prilici od 1000— 1C09 godine; njega nasljeduju dva
mladja brata Krešimir II
1 Doc. p. 62.
i Gojslav, po prilici od
^ Poviest hrvatska I, str. 237.
1009-1035 god., a njih Svetoslavov sin Stjepan od ^ Docum. p. 427.
1035—1058 godine.^ *
Docum. Ibid. „Sclauorum etiam regis frater Surigna no-
Da povratimo na naše pitanje, pošto smo razjas-
se mine aderat, qiii conam fraterno dolo eceptus regni amiserat
nili odnošaj u kojem je stao sa kraljem Držislavom diadema. Ipse namqiie uon modo sacramenti uinculo se eiem
duel assoeiauit, verum etiam Stephanum puerulum, karis-
Svetoslav, spomenuti nam je, da naš nadpis potie iz
simam sobolera suam, šibi pro obside commendaiiit.
^ Smiiklas 0. c. I, str. 269; Docum. p. 73.
Smiiklas 0. c. str. 214 ss. ; Docum. passim. ''
Docum. p. 20.
— 'J9
Držislavova kraljevanja, dakle inedju 970 — KKK) god., medju banom, a potla kraljem Pribinom, i modjti ba-
imao koje državno doslojaiistvo V Pitanje je ovo, koje ne nom Godemirom , dakle
okolo razdoblja . po prilici,
možemo nikakvim poviestnim podatkom riesiti, nego na- 9GO-9HO godine

gadjanjem. Svetoslav, kao sUiriji sin kralja Krešimira Na koji dogodjaj smjeraju ova dva uiiini.a iiupisa,
I, ve prije kraljevanja Držislavova po svoj priliri nije nam mogue pogoditi, jer je tekut nadpisa ncpodpun.
da je bio banom, mladjim kraljem' i tu vlast pridržao a nije ga mogue obnoviti, jer lale glavni elementi.
i potla nego mu je Držislav preoteo krunu, kako svira Jedan od tih »'lemenatii. svakako glagolj
Sto fale, jest
pravom naslneuje i Smiiklas," priznaju da je Svetoslav i to transitivni. koji spaja subjekt (Svatan^ChaV DVX
bio banom primorskih strana, dapae morovoja, te, da HROATOR////' sa objektom 'DilHZISGLaV DVOE//*
86 bratu osveti,predao primorj(! u mletjike ruke. Za to MAGNVm. Imena ovih dviju linosti, dogodjaji u
posve pravilno Svetoslavu bi pristajao naslov Dux Uro- koje su upleten<', nameu nam ipoteza, tim neizvjest-
atorum naši'ga nadpisa, po.5t(» taj naziv po latinsku nijih, u koliko nam drugu polovinu devetoga i po-
istoznaan je hrvatskomu Han. etak desetoga vieka još skriva koprena, kroz koju mi
Nagadjamo dakle, da doetak osobnoga imena ('L'^f\' naziremo siuno njekoje glavne i to pretrgnute, niti. I
na poetku ulomka br. ne odnosi se na drugu osobu,;"), doista, pretrgnute niti, jer znamo, da je Držislav svom
nego na Svetoslavovu, ije ime po suvremenom latin- starijem bratu Svetoslavu preoteo krunu, i da je ovaj
skom pravopisu pisalo se 8vetosr/«j< ili Svatasr/aM ; tim iz osvete stupio u savez sa .Mleiim proti njemu, te
više sto ine osobe, ije bi ime doimalo na slno ili po da ga je oko 100i> godine nasliedio na priestolju; ali,
latinsku na sclnu, ne nahodimo suvremene Držislavovu ne znamo, je li to nasljedstvo sgodilo se potla naravne
kraljevanju, tako da bi joj se moglo pripisati naslov ili nasilne Držislavove smrti, žrtva gradjanskoga rata
Dhx Hronforuni. Rekosmo, komu bi se moglo pripisati podpirena od Mleia.
naslov Dn.r Hrootonnn, jernahodimo i najmladjega Kad bi se dva ulomka tako medju.sobno spojila, ua
Držislavova brata, Gojslava, ije bi ime doimalo na medju njima se ne ostavi mjesta za trei, koji fali.
slar ili po latinsku na ttclati, i koji se od 1009 — 111.35 dobio bi se njeki smisao, po kom bi se moglo n.islu-
navadja u listinama kao suvladar s Krešimirom 11. ivati na nasilnu Držislavovu smrt
Nu, u koliko po poznijem njegovom suvladanju naslu- {SDatas)CLa\ DVX HR()ATOR'/»// IX TE^/.PVS
ujemo, on je morao biti za Držislavova kraljevanja D II
IRZISL'/V D\'CE»« MAGNV»/
još premlad, mogao obnašati bansku vlast;
a da bi te popunju ga s transitivnim glagoljem :
premda, ne izkljuujemo mogunost, da je ve za (Sunta>;)Ch'iV DVX HR0ATOR//m IN TEv/PVS

Držislava mogao bili banom, sbilja doetak ChdV i 1) II
IRZISL'/V DVCEm MA(;XVm {'/ orcidit, ili
našega nadjnsa, odnositi se na njegovo ime, koje bi interemif).
tada imalo se popuniti Gojsclnu. Ali, opetujemo, naj- Nego neposrednomu spojen ju dvaju ulomaka opire
vjerojatnije nam se vidi. da doetak CLaV, odnosi se se IN TE'/'P\ S poetne riei kronologine oznake, a
na ime bana Svetoslava; budui da se Gojslav, i to ne poetno pisme Držislavova imena, što sliedi na dru-
kao ban suvladar {rex junior), tek potla 1009 godine gom ulomku. Spojiv neposredno oba ulomka , dvie
spominje u listinama.' riei IN TEmPVS ostaju bez ikakva smisla, stvar koja
Po tom, seienimo, da se najvjerojatnije ovako ima nam se vidi nemogua ; za to, seienimo, da se dva
popuniti nadpis: ulomka ne smiju na taj nain spojiti redovito.
{Suutas)Cl.a\ DVX HROATOR««; IN TEmPVS S druge strane, kako smo ve spomenuli, po ana-
^(omhii? regis {? hnperatoris? papue) NN (/))IR- logiji suvremenih spomenika sude, ova dva ulomka su
ZISCLaV DVCE»i .AIAGNV/// .
pluteji jedne od crkvenih nutrnjih pregrada, a po smislu,
koji izhodi njihovim neposrednim spojenjem, rek bi da
Ovim našim popunjenjem prvog ulomka, odkriva
bi morale nadgrobnog spomenika, što se sa-
biti esti
nam se, ne samo ime Svetoslavovo, jer ve po listinaira
svim protivi njihovu obliku ornamentalnom slogu.
njegovo banovanje, o kom je ve Smi-
i
poznato, nego i
Takodjer, neposrednim spojenjem ovih dvaju pluteja.

iklas svim pravom nasluivao,* koje bi padalo u drugu
dobilo bi se kakov drugi smisao, i to bez popunjivanja
polovinu desetoga vieka, i to prije banovanja Godemi-
transitivnoga glagolja na koncu :
rova, koje se takodjer u listinama spominje za Drži-

desetljea
^Suafns)CL'iV i)VX HROATOR'/m IN TEmPVS
slavova kraljevanja, i to po prilici zadnjih
desetoga vieka." Po tom bi ban Svetoslav u redu stajao
D||IRZISCLrtV DVCE'« MAGNVm.
Kronologiria oznaka IN TE/mPVS stavila bi se u
^
Rex junior : Smiiklas o. c. I, str. 237.
savez sa 1) IRZISCLaV DVCEm MAGNVw. Ne-
||
-
Siniciklas o. o. str. 234.
pravilni oblik akuzativni IN TEmPVS mjesto in tem-
* Smiiklas o. c. I, p. 237 : Docuni. p. 62.
pore, valjda robski prevod hrvatskog i< vrieme, do-
* Smiiklas o. e. I, p. 234.
^
JJocum. p. 62. kaz da naš ulomak potie iz dobe kada se za slovniku
: : : :
30 —
tlosljednost malo marilo, razjašnjivao bi nam drugu slov- a oblik pismena K nije kašnji od desetoga vieka.' Od-
ni(!fku obinu takodjer za druge polovine
nedosljednost, sutnost razgodka na jednom mjestu, gdje bi ga moralo
srednjega vieka, akuzativni doetak 1) lRZIS(JLnV || biti, odaje nam takodjer deseti viek.
DVCEm MAUNV//* mjesto pravilnoga genitiva DIRZI- Dielomice se ovako popunjava ovaj ulomak
SC'LîV(V<) DVCC?<:s) MAGN(yO; te po eielo bi se italo:
(Sancta ili Sanctissima)E MARI(a)E
(Su(itas)CLaV 1)VX HROATORum IN TKmF(? ore)
vjerojatno
D IRZISCLaV
II
('? i) DVCi? is) MAGN(? i).
ili
Ovim itanjem, doista, dobio bi se relativno podpun (Ad honorein Sancta ili Sanctissima)Fj iIARl(a)E
...
smisao, koji bi nam potvrjivao oevidnu suvremenost
{e.f .)
bana Svetoslava sa kraljem Držislavom; ali, priznati nam ostalom, što se može nagadjati i sa ornamental-
je, da to nije vjerojatno, prvo, jer se dva ulomka ne smiju nog gledišta, rekosmo ve na str. 19.
neposredno spajati, a drugo, jer nam se ini prenapeto Ulomak nadpisa br. 8 (tab. IV), naris u naravne
V.i
popravljanje gramatikalnih oblika, kad nas na to ne
veliine, (iradivo bieli mramor. Našast u Biskupiji na
ovlašuje; nikakvo sigurno sudilo. groblju 13/1 1886, Oblik pismena po tipu iste karlo-
Na koji dogodjaj, dakle, smjera nadpis, od koga mi vinžke kapitale, sa pravilnim razgodkora potla drugog
imamo samo dva razstavljena ulomka? Izkljuiv nepo- pismena po sredini crte, sa ve više dviema spomenutima
sredno spojenje dvaju ulomaka, smisao je, doista, sasvim kraticama za okomku um. Paleografina sudila odaju još
nepodpun i ne može se razabrati u koju svrhu je bio deveti viek, nu ve pri koncu, jer razmjerje pismena i
postavljen taj nadpis. Nu, pošto obe ploe stajahu u poredanje odaje nemar. Popunili bismo ga ovako
savezu s njekom crkvom, i to kao pluteji na ambonu,
žrtvenika
....(? Peccat)ORum ME0R»wj ....
ili na pregradi pjevališta ili presbiterija, ili
ili:
ili omanje sgrade nuždno spojene s tielom crkve,
ine
nagovieštamo, da su naši ulomci esti spomen-nadpisa
....(? Propinqu)ORum MEORwm
sagradjenja barem popravka dotine sgrade; a o bu-
ili ili inaije prema doetku pluralnoga genitiva
duim izkapanjim visi, da, odkriem još koje esti ovoga Nagadjamo po doetku da je ovaj ulomak est za-
dragocjenoga spomenika, doprinesu k rješenju ovoga i
vjetnog nadpisa, tim važnijega im je od birana i veoma
još tolikih prezanimivih pitanja, koja su nam eto tek
za one dobe riedka gradiva, bieloga mramora.
maglovito objavljena od samih dvaju ulomaka, rek bi
Uzmemo li uz to u obzir, da je ovaj ulomak našast
baš za to, da u nama pobude neizcrpivu znatiželjnost.
kad
na mjestu, gdje se još ve opisanih velevažnihulomaka
Ta znatiželjnost raste tim više, se sa tim pitanjima
našlo, gdje je sigurno bio u savezu ili s poznatom nam
stavi u doticaj mjesto odkria, groblje na Biskupiji, pa
ornamentalni
ve crkvom S. Marije i S. Stjepana, ili s crkvom za
onda još drugi nadpisni i ulomci tu na-
iji obstanak još ne znamo, ovaj ulomak, velimo, o sebi
šasti. Od tolikih pitanja da samo glavnija spomenemo
jako manjkav i neznatan, pobudjuje veliku pozornost.
je su li u savezu crkvom S. Marije i
ova dva pluteja
Stjepana po svoj prihci iz devetoga vieka, iji obstanak
Opetujemo, da se nadamo, da im skorija izkapanja u
S.
Biskupiji iznesu na vidjelo još koju barem, ako ne sve
na Biskupiji odkrismo ulomkom opisanim br. 1 (tab. III),
esti nadpisa, kojega samo ovaj neznatni ulomak dobismo.
ili se odnose na drugu crkvu za iji obstanak mi još
ne znamo"? Stoje li naši pluteji u kakvom savezu bilo
etiri pismena na ulomku br. 10 (tab. IV), o kom smo
po dobi bilo po mjestu sa spomenicima najskoli onim, se ve u drugom dielu bavili s ornamentalnog gledišta,
kojih ulomke br. 2 i 7 veopisasmo? Da odgovorimo, tako su zagonetna, da mi baš isto ne znamo i jesu li
mi bismo smatrali smionošu iznašati budkakovih ipoteza, pismeni oblici, ilikakve konvencijonalne klesarske sigle.
u nadi da pozitivnih podataka i sudila ne emo još vele ini nam se najvjerojatnije, da su znakovi zapoeta a
oekivati. ne svršena nadpisa; prerada bi položaj toga nadpisa bio

Ulomak br. 11 (tab. IV), koji smo s orna mentalnoga preneobian, u kružnici, naime, ornamentalnoga pletera.
gledišta u drugom dielu razsprave ve opisali, nosi frag-
Valjda da ti znakovi u onom
nad simboli- položaju,
nienat nadpisa, koji po paleografinim sudilim odaje deseti nom golubicom, za suvremenike toga spomenika, nošahu
viek ili zadnje godine devetoga. Opažamo bo, što se
kakov simbolini smisao, komu mi danas još u trag
oblika pismena tie, tip karlovinžke kapitale, uz mjene udjosmo. Svakako to je udan pojav, pa ga i poro-
obhka pismena E sa kapitalnim, što

šanje uncijalnoga dila klesarova puka hirovitost
nam svjedoi da naš nadpis ne može biti nego najra- Ulomak br. 9 (tab. IV). Naris u Vs naravne veliine.
nije izmaku devetoga ili o nastupu desetoga vieka, ^ Gradivo bieli kamen Našast na Kapitulu u groblju 6/8
^ Deux Eeligieuz etc. o. c. T. II, p. 530 ; Vu Vaines- ^ Du Vaines-Bonnetty o. c. I ; Denx Religieux etc.
Bonnetti/ o. c. I, p. 613 sq. 0. c. P. II, Pl. XXI.
— 31 —
1>S86. Težko je dobu ovoga ulomka po paleoj^ra-
oprodioliti Od poetka divetoga do konca jedane^toga viekn,
tinini sudilim. koji barem za nas niesu toliko izvjeatni, u našoj poviesti i listinama pojavlja se osam razliitih
a nikakve kronologine oznake ne ima po kojoj bi se linosti, kojima svima to ime:
mogli ravnati. Dvojimo, to jest, spada li ulomak deve- 1. Priivitin ili Priuuinn, oomes in Pannniii;i •
spominje
tomu ili jedanestomu vieku. "se od 838— H9«)(y) godine*.
Kvo za nam se ini, da bi mogao ulomak stati
što 2. Bribiua suvremenik bana Trpimira; spominje »e
u devetom vieku. Veina pismena nosi jako pravilni tip. 8r)0 — 89r>(?) godine' po svoj prilici razliita linost od
i
pa i dotjerano izradjen, karlovinžke kapitale, bez pri- panonskoga Priirine.

mjese skoro ikakvog uncijalnog oblika. Hazgodak je na 3. Pribijiia ili lliijio'jvta, ban biele Hrvatske za Kre-
dva mjesta sasma pravilno stnvljen, po sredini redka, šimira I, ubojica sina mu Miroslava pak kralj ; spominje
premda na jednom mjestu, gdje bi morao stati, izostiiv- se u razdoblju od 940 — !t7U(y)'
Ijen. Oblik pismena 7\, iji se okomiti krakovi ne sa- 4. Pribina, oslobodjenik priora zadarskoga Andrije;
staju, nego su spojeni vodoravnom crtom, pojavljaju se spominje se 918 godine.*
najkašnje u desetom vieku i to baš iznimno *
o. Pribina, cetinjski župan : spominje se 1076 — 80
"^
Paleogratina sudila, koja nas pak nagone da za- godine.
kljuimo, da radje ulomak spada u jedanesti, nego li u 6. Pribinna, Kalenin brat; spominje se 1070 — 78
deveti viek, jesu tri. Prvo, nerazmjerje pismena; drugo, godine.
mješanje kapitalnoga tipa sa minuskulom, dokaz nam 7. Pribi7ina, Borojin sin; spominje se 1085 — 9.')
minuskulno pisme h u drugoj riei na prvoj crti, što godine.^
se redovito ne opaža za devetoga vieka,' i više uncijal- 8. Pribinnn, Tolimirov brat; spominje se 1085 — 95
"^
noga ili minuskulnoga oblika pismena h na poetku godine.
prvoga redka; tree, izticanje kuuroskioa, i. j. simetrini i

Od ovih osam Pribina, nevjerojatnim nam se ini,
pravilni prelaz crta s debljine u tanjinu na doetku, i

da prvi, etvrti, peti, šesti, sedmi osmi mogao i bi biti
što odaje refleksivnu umjetnost, koja se u jedanestom

istovjetnim sa Pribinom na našem ulomku, jer ili 8t;i-
vieku pojavljuje liša jako nizka, zemljama dalekim od Kapitula.

ili u
Kojega spomenika jest est naš ulomak? Ni u tom gdjeno je odkrit naš ulomak.
niesmo na izvjestnu možda je est nadgrobne ploe,

;
O drugom Pribini, suvremeniku bana Trpimira, ne
a možda koje sgrade pripadajue nutrini koje crkve,
i
znamo ino, no samo ime, a neznamo baš isto i je li
razliita linost od panonskoga Priirine. Dakle, najvje-

na p. pregrade pjevališta ili presbiterium-a, žrtvenika ili
ambona, jer po debljini sudei, mora daje bila obložna rojatnije, što bi mogli nagovieštati, jest da Pribina na-
ploa. šega ulomka nije drugi no Pribi/na ili I ip'.'io'jv.a. kako

Pismena su razgovietna, te jasno itiinje, tim više ga Portirogenit po grku piše, ban biele Hrvatske za
što nema kratica; razgodak pravilan na dva mjesta po
Krešimira I, štono smaknuv Kresimirova sina Miroslava,
sredini drugoga redka, a u prvom iza prve riei fali. doepa se sam priestolja* oko polovine desetoga vieka
Prva rie po sebi je ciela HVNC. Po paleogratinim sudilim, kako ve spomenusmo, ne
Druga nije ciela razgovietno se ita PRIbl i još se
;
možemo naš ulomak staviti ni u deveti ni u jedanesti
viek, ne preostaje nara nego da ga stavimo u deseti
naziru dva kraka petoga pismena N, te sigurno imamo
PRIhlN. baš u dobu bana, pak kralja Pribine. Time si jedino
Prva rie u drugom redku jasna ANNOS. možemo raztumaiti, za što naš ulomak nosi obilježja,
Druga rie u drugom redku s razgodkom spreda i

po kojim bi spadao devetomu i jedanestomu vieku.
otrag POST Za to razgovietan sav ulomak
• •
Predpostavi\ , dakle, da je naš ulomak iz polovine
desetoga vieka i da nosi ime Pribine bana pak kralja,
HVNC PRIBIN nastaje pitanje, na koji se dogodjaj odnosio nadpis, od
ANNOS POST •
koga imamo samo ovaj mali ulomak ?

A popuniv drugu rie prvoga redka Smisao je ulomka tako nepodpun, bez glavnijih ele-
HVNC PRH31N(«) menata, t. j. bez objekta i transitivnoga glagolja, da po

• ANNOS POST •
^ Docum. p. 337, 383.
Kad nam paleografina sudila ne pomažu da izvjestno ' Docum. p. 383.
' Docum. p. G2, 398: SmiHklas , o. c. I, p. 227 s.
pogodimo dobu ulomka, rek bi da ime Pribina imalo
* Docum. p. 19.
bi nam pružiti štogod svjetla. ''
Docum. p. 106, 117, 127.
Nu tko bi mogao biti taj Pribina ? ® Docum. p. 165.
' Docum. p. 171.
* Deux Religieux etc. o. c. T. II, Pl. XXI. * Docum. p. 174.
^ Du VaineS'Botmettij, o. c. I, p. 613 8q. * Const. Porfyr.: De adm. imp c. 1.51, Docum. p. 398.
32 —
njemu ne možemo razabrati, što je imao si^minjati nad- i u pismenima, kako se prilino i na narisu razabire,
pis. Po obliku ulomka razabiramo, da je sasvim lako koje ino niesu no klesarove bilježke. Ima etiri vrsti
mogue, da je est nadgrobne ploe. Po em usudju- kratica: mala polukružnica kraka sa dva vodoravna
jemo se staviti ipotezu, da bi ta nadgrobna ploa mogla nad pismenima, dolazi dva puta u prvom a jednom u
biti sa grobnice kralja Miroslava, koga Pribina smae, treem redku doetna slovka LE nad pismenom
;
• •
M
i na koga bi se prva rie ulomka t. j. HVNC odnosila. u prvom redku vodoravna crta nad pismenima nad sre-
;
Po toj ipotezi, koja vazda ostaje pukom ipotezom, usu- dinom zadnjega redka; te kosa crta na kraku pismena
dili bi se ovako po prilici i dielomiee popuniti ulomak : . .
Q u drugom redku. Zarez obla repa sa okruglom glavom
. . (? Mirosdauus) HVNC PRIhm(^0 . . .
nije no suvišni razgodni znak, što dolazi u drugom redku
y interfecit) .... pri vrlm med ju pismenim T Q. i

(. .
. . .{? QH(dtuor) ANNOS POST • •

i'/quaM ? regnaverat Mi itamo ovako
ili ? regnum tenuerat). DomiNICIS M//LE DVCE»/T • •
Po našoj ipotezi popunjuju, stavismo da je Miro- T?que CRESCAT EG(? 0) • •
slava, potla etiri godine kraljevanja smakao Pribina, OLAVS HAnC que DOT •
jer nam tako Pofirogeuit na ve navedenom mjestu pri- I • TVM • ^nnCa BARTHO
povieda : „ Koxrrr,<j.i^-f\, •/.azsivou y.sv TX£'JTr,<7avTo;, A popunjujemo dielomiee
Toij î uio'j auTOu !MiGOCi».a[iou apôvroc štt; T£(7<77.pa -mi (Annis) DomimClS MULE
DVCEnT(/s) .... •
Oiro ToO I lo'-jouvia [iosavou avaiptfJ-ivTOc .... (1. c.) (A)TQue •

CRESCAT EG(? 0) •
ulomak našast na Kapitalu skupa

Ovaj dragocjeni (iV^•c)OLAVS • HANC ûe DoT{avi) ....
•
sa ostalim opisanim, est spomenika, po našoj ipotezi, ....(? Tum Sancti Petr)l TVM •
ânGtl
grobnice kralja Miroslava, koji je morao biti u savezu BkMTUOilomaei) ....
po položaju s crkvom S. Marije ili koje druge, iji Smisao, što nam ga daje ulomak, ini nam se da bi
obstanak na Kapitulu za devetoga ili desetoga vieka se dao svest u sklad sa nadpisom Prepozita Dobroslava,
najkašnje, sudei po ornamentalnom slogu ulomaka, koji te po njemu obnoviti po prilici itavi tekst, i to ovako
je u skladu i sa paleogralinim sudilim, evo doistinismo.
(Ecclesia haec est, annis) dominicis miUe ducentis,
Možemo se nadati, da e im skorije još koji ulomak
(Aedificata: ut floreat ajtque crescat ego (comes?)
ovoga velevažnoga spomenika na svjetlo izii, te da po
Nicolsins hancque dotavi (ad honorem tum Sanctae
njem dodjemo na istac, je li baš naš ulomak est nad-
Mariae) tum Sancti Petri tum Sancti Bartholomaei.
grobnog spomenika kralja Miroslava.
Za ovim, valjda je sliedio još koji stih, komu ipak mi
Ostaje nam još zadnji nadpisni ulomak, na poliju
traga na ploi ne naziremo, i koji je vjerojatno sa-
esti pluteja br. 12 (tab. VII). Rekosmo ve da prvobitno
državao u srednjem vieku toli obinu epigrafinu ree-
ovaj plutej potie iz devetoga ili desetoga vieka, kako nam
nicu: „oft remedium annnae niene^^^ ili y,pyo 7-edem2)tione
ornamentalna karlovinžka rezbarija na licu svjedoi, a
animae meae"'.
da ga trinestoga vieka upotrebilo u drugu svrhu, po
Po našoj obnovi, ovaj ulomak, rabio bi nam tako-
svoj prilici pri popravku crkve S. Marije na Kapitulu,
djer kao i spomenuti nadpis Prepozita Dobroslava za
kojoj po svoj prilici spadaše, i to baš pri popravku 1203
poviest Kapitulske S. Marije kao podatak ; ali naša ob-
godine, kako nam svjedoi nadpis Prepozita Dobroslava.
nova nije no puki ipotetini pokušaj , koji buduim
Paleogratina sudila odaju ulomak iz poetka trine-
odkriem mogao biti pobijen ili potvrdjen. Nama jedino
stoga vieka, što nam potvrdjuje i nepodpuna kronolo-
gina naznaka samog ulomka. Oblik pismena ve na
preostaje, da gojimo nadu da to bude im skorije.
Pri zakljuku ovoga treega diela pridodati nam je
pola takozvani gotiki; osobito oblik pismena M^ koje
jošte, da svaka umjetnost, a najskoli epigrafina i pa-
se pojavlja u dva primjerka; V koje rek bi da je sa-
leografina struka, još niesu tako temeljito i svestrano
stavljeno od pismena 1 i S\ T, koje više nalii pismenu
prouene, najskoli za viekova, u koje spadaju kninski
Gr ili C sa vodoravnom crtom na vrbu ; Du treoj brazdi,
ulomci, da se je došlo do kakvih izvjestnih znanstve-
koje se sastoji iz jednostavnog pismena sa repiem pri
nih rezultata. Izpovjediti nara je takodjer, da je to
vrhu s lieve strane, tako da se niim ne razlikuje od
doba za znanost umjetnost donjekle novo polje
i da ;
pismena 0, koje ima te isti oblik; A
H, svakomu od
i
niesmo imali pri ruci ni svih izvora, inae preriedkih,
kojih po jedan krak viri izpod donje crte; Q koje ima više
koji su nuždni za prouavanje ovakovih pitanja; a ne
minuskulni nego H kapitalni oblik. U obe pako kapitalni
mogli ove izvore nabaviti niti u knjižnicam u Beu, niti
obUk se mienja, jer sva pismena otanjuju i oduljuju.^
onim u Rimu; pitanja, koja veinom ne mogu biti rje-
Razgoci su pravilno, u obliku okrugle toke, po
šena po kakovim obenitim pravilim, nego više po osebnim
sredini redka. Osim razgodaka opaža se još toaka nad
i pomjestnim podatcim. A tih podataka ne mogu nam
'
Caumont. o. c. p. 372. pružiti nego sami domai izvori, koje još zemlja kiJje!
— 33 —
u obcnitu uinj«;tnost i uljinlltu, preiivla se na to ni ne
pomišlja na prvi pogled neznatnih ulomaka, koja hu tii
Skupa sa opisanim ornamontalnim i nadpisnim uiom- pittmja živo potakla. Deveti drsoti viek, p<i inim ov- i i
cim na Kapitulu u Hiskupiji, odkrilo se još

i inih i ropejskim z<'mljama, s tih ^ledišti. joA niegu dovoljno
starinskih predmeta novaca iz kasnije sredovjene dobe,
: proueni, jer znanost nije joS dobila dostJi (rradiva iz te
veinom ugarskih; nakitnili ulomaka iz kovine i kosti, dobe; dohe, koja po sebi ne bijaše plodna umjetnim
s ornamentalnom rezbarijoni, koja odaje mnogo na- proizvodima. Za riešenji'm tih piUinja ne samo da
rodne naše motive. Xu, jer je tih predmeta relativno vapije svaki Hrvat, jer velevažno po prošlost njegove
još malo, i jer su veinom jako nepodpuni ulomci, a narodnosti; nego i svaki ljubitelj ljudskoga roda, jer
takodjer bez osobitoga kronologinoga sudihi, scicnili to riešenjeima zadau, da barem dielomiee napuni praz-
smo, da je bolje poekati da nam izkapanja iznesu ninu, koju još obenita znanost osjea.
bolju zalihu takovih predmeta, pa onda da jih objelo- Uiešenja na ta pitanja, i to izvjestna i dovoljna
danimo sve skupa Bilježimo, da svi ovi predmeti, kao riešenja, naše j(^ mnenje, nitko nam ne može pružiti,
i ostaU kninski ulomci, uvaju se za sada u samostanu nego sama odkria. kojim dojakošnja niesu ino no sretan
00. Franjevaca u Kninu. doista, ali tek sluajni prvi poetak. Nužda je, dakle,
A sad da zakljuimo ovu našu razpravu. i to prieka nužda, da se zadovolji zahtjevima ne samo
Kninska odkria potakla su toliko i toliko pitijnja zanosti specijalne naše narodnosti, nego i zahtjevima
i na poviestnom, i na umjetnikom, i na paleograrino- obenite znanosti, da se povedu sustavna iztraživanja,
epigrafinom polju, o važnosti kojih itaoe e se biti na.stavak naetih sluajnih odkria.
osvjedoio pratei naše razpravljanje i u I, i u II, i u Tu radostnu, ali, doista, i težku brigu, stîvilo jo
treem diolu. Ta pitanja, skoro sva l)ijasmo prisiljeni sebi na glavu novoustrojeno Kninsko stirinarsko druž-
ostaviti nerješena, radi nestašice izvjestnih podataka, tvo. Da ju što prije ostvari, pozvalo je to družtvo ro-
Kicšcnje tih pitanja, od ne male je zamašitosti ne samo doljube, da svaki prinese po svoje zrnce na sveti žrtve-
za mjestnu Kninsku poviest, nego i za obenitu hrvatsku nik narodne nam poviesti. I bilo prilina odziva na tfij
poviest; jer ona zasiecaju du1>oko u doba i dogodjaje, poziv. Dojakošnji prinesci. prema gospodarstvenim prili-
koja dielomiee još gusta koprena otimlje znanosti. Rie- kam naroda našega ipak nješto, niesu dostatni za glavnicu,
šenje tih pitanja duboko u umjetnike

zasieca kul- i koja bi zajamila poduzee sustavnih izkapanja. Još
turne prilike naše domovine za prvih viekova doselenja novanih sredstava , koja da nam osiguraju povoljan
praotaca nam na jug: umjetnike kulturne prilike to, i uspjeh nuždnih radnja, nadamo se, da e brzo nadoi
koje smo evo poeli tek iz daleka nazirati po kninskim požrtvovnošu onoga naroda, koji die se svojom
ulomcim, koje su nam, do njihova sretnoga odkria,
i prošlošu, svoji nna žuljima iznaša ju na vidjelo sebi, a
bile pukim otajstvom. Za riešenjem tih pitiinja mora sva- svekoliko uenomu svietu na ogled ; a najskoli brigom
koga rodoljuba srdce stezati svaki rodoljub, dakle, mora ; i nastojanjem onih njegovatelja naših starožitnosti, štono
nesamo želiti, nego im življe pripomoi da uskori iz- za kratkoga razdoblja našega preporoda, preporodiše i
vjestan odgovor tim prczanimivim i prezamašitim pita- pomnožase našu povjestnu književnost izvore joj. i
njim za povjestne, umjetnike i kulturne odnošaje naše do- Klanac jadikovac, to najtežji, svladan je, jer je
i
movine. i to za još malo poznate nam dobe, za prvih viekova eto ve sretno, ako sluajno zapoelo. A sad, do koga
i
narodne dinastije. — Xu, ta pitanja ne zasiecaju samo u je, nek nastavi

.'
hrvatsku umjetno.st i kulturu: ona zasiecaju još, i tcr kako, (hio,/ KiDnnii fn/.^fiim frjir fnrfmififumnup. sif
B.
PREGLED DALMATINSKIH ORNAMENTALNIH SPOMENIKA

po dobi ili slogu srodnih hrvatskim spomeiiicim u kninskoj okolici.
Odkrie ornanicntalnih ulomaka u kninskoj okolici madu ili ulomku suditi, esto bez ikakva kronologina
pruža nam klju za njeke druge dalmatinske spome-
i podatka, a vazda pogoditi, nije stvar laka.
nike, o kojima se dosele nije bilo sasvim na istu. Nego, sada, kad imamo na okupu nepodpun stotinjak
Da nam Lude što popunija slika umjetnikih pri- tih ornamentalnih komada ili ulomaka, razsijanih duž
lika naše domovine za doLe narodne dinastije, prilika, sve Dalmacije, od kojih njeki nose izvjestnih krono-
koje tek odkriem spomenika u kninskoj okolici poe- loginih podataka, možemo lako izcrpsti iz njih nje-
smo nazirati, scienili smo nuždnim u ovom Pregledu koliko sudila , da im .svima skoro pogodimo slog i
osvrnuti se i na ostale dalmatinske spomenike te dobe. dobu.
Njeki od tih spomenika ve su bili objelodanjeni,

Od glavnijih sudila najsigurnija su kompozicija i
a njeki niesu jošte. Najprije emo pregledati one, pak izradba ornamentalnoga motiva, skoro U obe možemo
ove, iztiui njiho\ni medjusobnu srodnost, bilo s gledišta
izvjestno rei
da tako zvani karlovinžki ornamentalni
,
imijetnosti bilo s gledišta dobe. motiv u Dalmaciji pojavlja se najranije u polovini de-
vetoga vieka. Drugo sudilo nam takodjer osobitost u
izradbi , ve prije polovine devetoga vieka rabljenih
starokršanski)) ornamentalnih motiva, koji nose karak-
Objelodanjeni ornanientalni si)onienici dalmatinski iz
teristiku karlovinžke dobe. Po ovima dvama sudilirja
dobe lirvatske dinastije.
svaki spomenik, koji nosi tako zvani karlovinžki orna-
Moramo biti dvama inostranima uenjacima,
harni mentalni motiv, izvjestno spada u dobu najranije o po-
što prvi i jedini upozoriše ueni sviet na njekoliko na- lovini devetoga vieka spomenik koji ne nosi
; a svaki
ših ornamentalnih spomenika dobe narodne dinastije
iz tako zvanog karlovinžkoga ornamentalnoga motiva, nego
t. j. gg. Eitelbergeru i Jacksonu. koji od ve i prije devetoga vieka u starokršanskoj
Prvi, u djelu : „Die mittelalterlichen Kunstdenkmale umjetnosti rabljeni motiv, spadati u dobu prije ili e
Dalmatiens" "\Vien 1884, objelodanio je narisa i ilustra- potla polovine devetoga vieka, prema njegovoj izi-adbi
cija reenih spomenika, više sa umjetnikoga, nego li t. j. bude li izradba nosila biljeg predkarlovinžke ili
s arkeologinoga gledišta, o kojim emo se podrobnije osobitost karlovinžke dobe. Nego .u em se sastoji taj
baviti. Drugi takodjer u svojem djelu: „Dalmatia, the karakter predkarlovinžke i karlovinžke dobe? Za sed-
Quarnero and Istria" Oxford' 1887 etc, obielodanio je na- moga i osmoga vieka, svaka, pa i ornamentalna umjetnost
risa i ilustracija reenih spomenika, bilo ve Eitelbergerom spala na zadnje grane, tako da nam svi, skoro bez
objelodanjenih, bilo još do njega neobjelodanjenih. >su ikakve iznimke, tadanji ornamentalni spomenici poka-
obojica niesu imah pred oima
da iztražuju osobito slog zuju najniži stepen izradbe; za devetoga vieka pako,
i dobu samih ornamentalnih spomenika, nego u obe pokretom Karla Velikoga, njegovili kaligrafinih i epi-
svih dalmatinskih spomenika^ i za to, sa toga speci- grafinih škola, opažamo i u ornamentalistinoj izradbi
jalnoga gledišta, niesu iznieli izvjestnih zakljuaka o toliko pregnua na bolje, možemo smati'ati tu
da sbilja
tom predmetu; nego su jednostavno prigodimice, pri izradbu baš prepoiedjenom,^ Po ovima dvama sudilima
svakom ornamentalnom spomeniku napose, iztakli svoje dobivamo kušik na razbir dobe naših spomenika, nu to
mnenje o dobi i slogu istih Te nimalo uda, ako se Eitel- samo obenito, t, j. možemo samo znati, da li spomenik
berger držao generinih izraza i analogije sjeverotali- potie prije ili potla polovine devetoga vieka. Nego, ra-
janskih suvremenih spomenika; a Jackson, zašao u zabrav da njeki spomenik ne spada u karlovinžku dobu
nagadjanja o slogu pojedinih spomenika, pripisujui nego prije, bi li mu mogli ustanoviti pobliže viek? Da li
njekomu bizantinski slog, a njekomu geuerine zna-
ajke. I tu im ne bilo zamjere, jer o pojedinom ko- V, str. 15 Razprave A.
— 36 —
taj .spomenik spada u sedmi, osmi, ili u pui-tak deve- Mauzoleum "d poganštine, napravio nova vraUi, t<- ga
toga vieka, more nam pomoi da razabercnu* jedino po- posvetio Uznesenju lUažene I)jeviee Marije; ... Îl>i.|n--
stepeno propadanje izradbe, koje se u sedmom vieku honorabilis praesul .loannes primitun habititre co. ,
jako iztie, u osmom više, a poeckom devetojâ naj- Videns ergo populum in divini cultus amore kuc i
više; ko Sto emo doistiniti u svoje vrienie. Istu poste- scere, stiitim aggredi eoepit opus laudabilc, et templum
penost u izradbi opažamo za druge polovine devetoga, .Jovis , tjuod in ipso augustjili aedifiiio cKcelsioribus
desetoga i jotlanestoga vieka, nego u obratnom smjeru, fuerat structuris erectum, ab idolorum mundavit ligmentis,
"*
t. j. da je izradila druge polovine devetoga vieka doista ianuas in eo serastjue eonstituens.
sasvim preporodjena od one prve polovine, ali ne još (i. Eitelberger o reenom spomeniku ovako »»• t.i-
sasvim usavršena i dotjerana; da za desetoga vieka po- kodjer izrazuje : „An der siidliehen Seite des l)(»m«s
imlje doista i nazadovati , ali ju jedanestim viekonj betindet sieh ine Thiire, otl'enbar aus l'nihcliristliiher
zatie prelaz i postanje romanskog sloga, koji ju za- Zeit, \velche un\villkiirlieh an diese Aeusserung des Arci-
dahnjuje novim preporodnim duhom i svježinom; nn, diaconus Spalatensis erinnert, (iber deren Enstcliung ab<'r
taj preporod izradbe jedanestoga vieka spojen je i sa weitere Traditionen niclit vorhanden sind.*"
postepenim izklju(''ivanjem starokršanske ornamentalne 2. Srodna po dobi i slogu ovom spomeniku jest i po-
kompozieije i motiva, koji su do izmaka desetoga vieka suda za krštenu vodu uzidana u crkvi s. l>ujma; nosi
bili u neprestanoj porabi. motiv isti kao spomenuti prvi na pragovima istu izradbu, i
A sad da vidimo naša sudila pri eimi. .sasviem da, rek bi. da joj je gornji oblik iz kasni j«; dobe.*
1. Najdrevniji starokršanski ornamentalni spomenik,

."5. Trei stijrokršanski spomenik u Spljetu, tikodjer
iz predkarlovinžke dobe, jest mramorna grobnica nad-
u Spljetu, jesu južna vrata na Stolnoj erkvi Dujma. sv.
Pragovi nad\Tatnik su pokriti rezbarijom, <!ija kom-

i
biskupa Ivana Ifavcnjanina, po svoj prilici iz godine
pozicija odaje predkarlovinžku dobu. Prvi motiv ima (580, koja se je do najnovijega doba uvala u crkvici
ovu kompoziciju.' Jednake dvostruke kružniee, na istoj s. Matije uz stolnu s. Dujma, pa radi osamljenja ove,
daleini vazda jedna od druge, nižu se na pojasu praga, prenesena u krstionicu S.Ivana, o desnu žrtvenika.' Na
sprednjoj strani urezana su u ba.srelievu tri velika križa,
koji je 8 jedne strane zarubljen listelom, a s druge
torom na biserje medju dvama listelima. Svake dvie ija jednakorazmjerna etiri kraka svršuju u trolatini
kružnice diele dvie petolatine palmice, sto niu iz ru-

liljan, tako da križ dobiva ampragasti (patte) oblik,
bova praga, odvodnikom dopiru do sredine, te

listom iste kompozicije i izradbe kao na Teodotinom sarkofagu
se dotiu, doim po jedan list iz svakoga boka umjestno

iz poetka osmoga Ova ornamentacija odgovara vieka. '^
zaprema prazninu što ostaje medju kružnicama od- i

podpuno slogu dobe, kada obino na sarkotazim ne na-
vodnieom. U sredini svake kružniee ima po jedna sim- hodimo nego samo dekorativne križeve ili monograme
bolina živina, i to u ovom razredjenju. Kružnica u na ravnoj ili nažliebanoj plohi.'* \'ažan je s paleogra-
sredini nosi simbolinu pticu, po svoj prilici orla, kon- tinoga gledišta nadpis u jednom redku, što stoji na
vencijonalno razkriljena ; dvie kružnice što su joj po

proelju grobnice iznad triju križeva : y,llic reriunscet
fraiji'iis et iiiufelis Joliannis Feccator Hdrrhicpisropus.'*
boku, jedna lievo, druga desno, nose zajedniki tip, t. j.
( )blik pismena pripada elegantnoj merovinžkoj ka-
lava, što uzvinuta repa ide prema sredini ; a dvie kruž-
nice sto stoje svaka desno i lievo na drugom mjestu
pitali, te se osobito iztie oblik pismena xS< za O i
prema prvoj, nose po ipogrita, koji je okrenjen obratno

'^ za U, koji su osebujština stiirogalskih pismenih
nego li lavovi. —
Drugi motiv jest imitacija obla meandra oblika. Zamjerit je oblik pismena T, koje emo sresti
vijugavom lozom, iji etverolatini listovi napunjuju i kojem kašnjem dalmatinskom spomeniku. Sam
još na
prazninu uvojaka. Kompozicija ovih dvaju motiva jest g. .lackson objelodanio je snimak toga nadpisa;^ iUi na-
risa grobnice ne ima ni kod njega, ni kod Eitelbergera.
isto starokršanska, te može stati sasvim dobro u prvo
4. etvrti starokršanski spomenik, ili Ijolje ulomak
razdoblje, te ju vidjamo esto na spomenicim petoga,
spomenika, iz predkarlovinžke dobe, kako se nama ini,
šestoga i sedmoga vieka. Nu izradba lina i površna, kao
jest zanimivi sa dvojeg.i gledišta nadvratnik sv. Križa
ona u bizantinsko-ravenskoj umjetnosti, naginje više u
sedmi viek. Zato, i radi odsutnosti tako reenoga mi- u Ninu. O njem se u zadnje vricme ve dost-a pi.«;alo
stinoga motiva. ini nam se da ovaj spomenik može ' Hist.XI, Doriim. p. 287.
Sal. 0.
sasvim dobro pristajati u sedmi viek. Ovaj zakljuak Mittelalt. Kinisfd. Dalmafieiis o. c. p. 258.
^
' Vidi naris kod Eitelbergera, p. 257, tig. 73.

po sudilim umjetnosti o dobi reenoga spomenika, na- * Vidi tabl. XIV, C. i našu razpravu .'sarkofazi Ivana :
lazi potvrde i u poviesti. Pripovieda nani naddjakon

Kavenjaniua Lovre Dalmatinca spljet'^kih nadbiskupa.
i
Toma da je nadbiskup Ivan Ravenjanin, koji je bisku- Zadar 1884.

povao okolo polovine sedmoga vieka, proistio Dukijanov ^ lieusens, Elements I,
p, 201 Dartein, I, p. l»5. ;
''
Caumont, Abcaire eto., p 52 ss.
' Vidi dva komada kod FAtelhergera o. c. p. 257, tig. 78. ^ Datniafia itd. o. <•. v. II, p. 70.
:
— H(; —
Prvi ga je u nnrisu objelodanio Kitelberger/ puk razabire se, da se C spaja s drugim slovom, u kojem
g. .laekson," zatim g. Ljiibi u Vie.stniku;' a ilustrovao ja nazirem dosta razgovjetno slovo H. Kratica se samo
ga je prvi g. Kukuljevi joŠ 1857 godine,* pak potle jedna opaža, i to nad posliednjim O ; naznauje se rav-
gori spomenutih pisaca, o njem su se bavili još g. dr. nim nad redkom potezom. Popunjujui ono prazno mjesto
Ra^ki'^ i g. ( ). Marun, i napokon g. V. Vuleti-Vukasovi.** sa slovom K itam cieli nadpis ovako :
Da ne duljimo odviše prinašanjera svega onoga što GODEZLAV IVPPANO CII(K)ISTO DOMO CO(N-
se o njemu sa ornamentalnog i epigrafikog gledišta SECRAT) ili „consecravit". Smisao bi taj bio, da je
ve napisalo, navadjamo ovdje mnienje astn, Dra Ka- župan Godeslav ovu crkvu sagradio i Krstu gospodinu
koga. posvetio, odavle crkva nosi naslov sv. Krsta ili Križa.
„Crkva sv. Križa jest malena erkva u bizantinskom Ja dakle držim, da su na kraju kamena izpala pismena
slogu. ( )3novni nacrt prikazuje oblik grkoga krsta, SECRAT, što se i u Camesininu snimku kod Eitelber-
nad kojega se križalištem diže maleno trulo, iznutra gera naznauje s piknjami u znak, da nadvratnik nije
unjasto a izvana valjkasto. Izvana na ladjah i na zvo- na kraju itav. Nepravilni oblici jezika nee nikoga
niku jesu sliepi prozori. Sto ovu staru crkvicu ini smutiti, koji pozna naše izprave IX, X iXI vieka.
znamenitom, jest nadvratnik, prienik, gornji prag. On Priedposljednju rie volim itati DOMO mjesto DOMVM
je izvana nakiti ukrašen, koji se sastoje od izvezana nego li DOM(IN)0, jer ne nalazim nad njim znaka po-
liša i krstia, posvema u slogu kninskih nakita i onih krate, kano što na sliedeoj u ; a nalazim taj oblik i
na Brauimirovii kamenu iz god. 888, koji je takodjer listini X vicka, u oporuci naime zadarskoga priora An-
služio za prienik na vratima. Po tih nakitih sudi se, drije od god. 918,^ gdje se ita: ,,ut insimul ambo
da je iz IX. stoljea. fratres et Dobrosia edificent ipsa domo iuxta sancto
Još znamenitijim ini taj nadvratnik onaj nadpis, Laurentio domo nova cum introitu suo abeant
. . . ista
koji je urezan na dolnjoj nutarnjoj strani njegovoj. Ivan ambo fratres" itd. svagdje mjesto „domum". Ovdje „do-
Kukuljevi' prepisao ga ovako: GODEZLAI IVPPA. raus" znai t;rkvu, koje je znaenje u staro kršansko
NO (u arkivu NI). EN.IS (NENS)TO. (OP). D. MG doba obino. Kada sara pripravljao za VIII knjigu histo-
(MI^). C . .) ipak ita: „Godezlai iuppani Nonensis tem- rijskih spomenika stare izprave, nisam onamo uvrstio taj
pore (?) M. C (1.100 a.). Prof. R. Eitel-
dedicatum (?) nadpis; jer nisam bio tada siguran u itanju; sada nado-
berger'* priobuje taj nadpis po snimku, koji je dobio punjujem medju župane IX —X vieka ubrajam Gode-
i
od A. Camesine, ovako slava. Ovoga imena ne ima medju poznatimi hrvatskimi
GO DE • •
f A^ IVP •
PA •
NO •
(B TS •
TO pO^b CO župani one dobe; ali uz Godemir ime je kod Slovjena
dosta poznato. Mislim, da je bio županom ninskim".
Kada sam god. 1878 ljeti u naune svrhe proputovao
Dalmaciju, posjetih i starodavni Nin i veoma zanimive Ovako dr. Raki.
5. Ornamentalni sporaenik iz dobe oko poetka de-
oko njega drevne crkvice, pak i ovu sv. Križa. Tora
vetoga vieka u Zadru jest obluni tirapan u crkvi S.
prilikom pažljivo sam pregledao i spomenuti nadvratnik
njegov nadpis, Donata. Kakov je danas, ne nosi nikakvog inog ornata
i te se osvjedoih, da je snimak Came-
toan. To do obrubnih voluta. Naris je prvi obielodanio Jackson.^
sine isto primjeti i prijatelj Ivan Tkali, koji
6.Ornamentalni sporaenik, koji po kompoziciji može
takodjer prepisa nadpis. U nadpisu je izmedju pismena
C i slovke IS praznina, koja ostavlja mjesta za jedno
spadati od VII —X
vieka, ali po izradbi, rek bi od
pisme. Na kraju kano da nije nadpis posvema podpun, predkarlovinžke dobe, jest plutej u crkvi S. Stjepana u
jedva da je kamen ondje znatno okrnjen. Dubrovniku. Taj plutej nosi dva sliepa obluka koji po-
ali Pismo je
posvema razgovjetno pismena latinska majuskula dobe ivaju na spiralnim izžliebanira stupiima sa basrelie-
;
karolinžke. Tri su ligature jasne u petom pismenu Z i L :

viranira svakom luku po križ kratkih
glavicama. U
tako da je ovo nad onim nastavljeno; na dalje odmah krakova, poduprt po boku dvama ljiljanima, što niu iz
u sliedeem A i V tako, da se A prislanja na lievi krak stupova. Prvi ga obielodanio Jackson.^
V-a; napokon u 21 pismenu M i 0. Ali i u 14 pismenu 7.Suvremen po svoj prilici ovorau dubrovakomu
spomeniku jest ulomak pluteja u Novigradu. U plohorezbi
^ 0. c. p. 167.
2
istosmjerni nizovi kružnica, spojenih medjusobno ornamen-
0. c. I. Pl. I. fig. 2.
^ 1888, br. I.
talnim uzliraa; na sredini svake kružnice po jedna sim-
* Arkiv IV str. 318. bolina ptica, gdje kljuva sirabolino groždje. Kompozicija
^ Buli. clalm.
1888 br. 1. jako obljubljena u latinskoj i bizantinskoj umjetnosti, oso-
* Buli. clalm. 1888 br. 3. (itanje Vuletievo je sasvim
bito potla sedmoga vieka. Naris izdao prvi Jackson.*
svojevoljno. Op. dra Kakoga).
' Arkiv IV, 318. Co. ^
iplom. I, 219. Documenta p. 17.
Die mittelalterliclien Kunstenkmale Dalmatiens. Jahr-
^ 2
c. V. I p. 253.
bucherk. k. Central-Commission. Wien 1861, V, 187. Gesam- «
0. c. V. I. Pl. I, fig. 1.
melte kunsthistorische Schriften. IV Bd. Wien 1884. S. 168. *
o. c. V. I Pl. I fig. 3.
— 37 —
8. U crkvi S. Donata, sada zadarskom muzeju, u- i-azvija: motiv istovjetan po kompoziciji doljnjemu na
vaju se ctri dragocjena ornamentalna spomenika iz ninskom nadvratniku, na južnim vratima sv. Dujma u
osmofâ ili devetoga vieka, s|)adajua zadarskim crkvam Spljetu: ali bolje izradbe, PovrAina ploe bila je |M)die
to dobe. — Prvi je proeljna strana sarkofaga, koja Ijena u više okvira prostim praveinm bez ornatji. (
ima na srednjem širokom pojasu osjun arkada, a u svakoj tih se vide esti samih dvaju. U prvom uglastrtm vidi
od njih po jedan basrelieviiani lik, što skupa predstav- se prilino dobro simbolina ptica. |K) svoj
izradjena
ljaju pomor novorodjent'adi i bježanija u Misir. Kompo- prilici paun, koga razpoznajemo po etirima oima što
zicija se nimalo nerazlikuje od tipinih starijih sUiro- jih ima u repu U
drugom okruglom okviru vidimc.
kršanskih predstavljanja. Izradba je jako površna, i dvie noge donju est trbuha, što nije dovoljno da se
i
oštrih a ukoenih poteza. Gornji rub sarkofaga nosi niz pogodi kojemu etveronožcu pripadajti ta uda. Naga-
ornamentalnih kružnica uzljem spojenih, a na sredini djamo da bi taj etveronožac mogao biti koji od sim-
svake po osmolatina ruža, ili križi, ili simbolina ži- bola etiriju Evangjelišti, na pr. ili Lukin vol. ili M.irkov
votinja ; motiv po kompoziciji istovjetan gornjem rubu Liv. Izradba prilino df)bra devetog ili jedanestog vieka.
ninskoga nadvratnika, a donjekle onomu na nadvrat- i Naris kod Eitelbergera. ^
niku južnih vrata sv. Dujma u Spljetu.' Donji obrub 11. etvrti zadarski ornamentalni spomenik jesu dva
nosi dvostruki, toli esti u starokršanskoj umjetnosti praga i nadvratnik njekadanje crkve sv. Lovre. Poboni
gajtan, koji nahodimo više krat i na kninskim ulomcim. pragovi nose vijugasti okot na osnovi meandra, ije
Izradba, i po Kitelbergerovu mnenju, koji je snimak zavojke popunjuje listi, na kom sjede simboline ptice,
ovoga spomenika prvi obielodanio*, pristaje dobro u osmi ili sitni ljudski kipovi .sa križem na glavi ili u ruci.
viek, ili u drugu polovinu sedmoga. Nadvratnik dugoljasta pcterokutna oblika zarubljen je
9. Drugi ornamentalni zadarski spomenik jest pro- torom na j.ajašca. U sredini timpana nadvratnika, u
eljno lice sarkofaga, od L'aguina našasta pri iztraživanju okruglom okviru sjedi svetac, dva krilata angjela po
drevne crkvice na zadarskoj obali Franje Josipa I, pre- boku obijema rukama drže kraje okvira svakom an- ;
krito zanimivom ornamentalnom rezbarijom, po svoj gjelu po boku po jedna simbolina palma, a po boku
prilici karlovinžke dobe, kako po izradbi sudimo. Izpod svakoj palmi po jedan ipogrif. Naris objelodanio prvi
gornjega ruba, koji nosi niz arkadica, popunjenih polo- Eitelberger', koji veli da taj porUil spada dobi potla
vinom osmolatine ruže, sve do dna, urezana su etiri karlovinžke. Nama se ini, sudei po prelošoj izradbi i
ornamentalna okvira, u svakom od kojih po jedan la- po prevelikoj srodnosti, bilo u kompoziciji bilo u iz-
tinskiampragasti križ, po svim krakovima ukra.šen radbi ornamentalnih motiva ovoga spomenika, sa orna-
dvostrukim gajtanom, a po dnu svakoga križa sa svakog mentalnim vajarijam sv. Marije „di Aurona"' i sv. Mi-
boka po simboHna palma, isto kao i na svakom po- hovila u Paviji,^ koja dva spomenika nisu kasnija od
bonom kraku odozgora Obrub svakoga okvira sastoji poetka devetoga vieka, da portal sv Lovre nije iz
se iz debela gajtana ili vijugava okota u meandar, a toli kasne dobe, ko što bi hotio Eitelberger. Listina,
svaki zavoj popunjen trolatinim listiem : motiv sto se 918 godine* spominje crkvu Lovre kao ve obsto-
sv.
vidi na pragu južnih vrata sv. Dujma u Spljetu^ i na pra- jeu; po em se smije zakljuiti da je crkva prije de-
govima vrata sv. Lovre u Zadru. Srednji okvir odieljen setoga vieka zgradjena, a valjda i prije devetoga.
je od pobonih vertikalnim nizom trostrukih kružnica Svi dosele opisani ornamentalni spomenici, razasijani
spojenih na uzalj, u ijoj sredini po šestolatina ruža ili kojekuda po Dalmaciji, spadaju, u obe govorei, onoj
palmeta: motiv što se vidi opetovan na ninskom nad- perijodi starokršanske umjetnosti, koja siže do polovine
vratniku, na sarkofagu pomora novorodjenadi, na knin- devetoga vieka najdalje, izim jedinoga ulomka pluteja
skom ulomku br. 18. Naris objelodanio prvi Eitel- S. Nedjeljke, koji je po svoj prilici kasniji; perijodi,
berger.* Ovaj spomenik jako je srodan po kompoziciji koja se obino nazivlje predkarlovinžkom.
sjeverotalijanskim spomenicim osmoga vieka ;^ nu rek Perijodi, što odmah za ovom sliedi, tako zvanoj kar-
bi da radi nješto bolje izradbo pristaje prilinije u de- lovinžkoj, osim ve opisanih kninskih spomenika, pripa-
veti viek. daju još tri dalmatinska, ve obielodanjena, spomenika.
10. Trei zadarski ornamentalni spomenik ulomak Sva tri nose karakteristini karlovinžki pleter. Što ga
je crkvenoga pluteja crkvice sv. Nedjelje. Na njemu vidimo i na kninskim ulomcim. A spomenika jesu
tii tri :
se vidi obrubni obli meandar na osnovi okota, ije timpan ciborija u stolnoj crkvi u Kotoru; Branimirov
zavoje popunjuje višelatini list, što se na kraju uvojka spomenik na.šast na Muu, i ciborij Kabske stolne crkve.
12. Prvi dragocjeni spomenik ima na ol)luju krasno
^
V. str. 35.
»
* 0. c. p. 134. o. c. Taf. XIII. lifr. 2.
»
»
V. str. 35. 0. c. p. 132 lig. 25, 26.
»
* 0. c. str. 135. Dartein o. c. I p. 93, 102.
*
^
Dartein. o. c. II, p. 20 ss. ; Pl. 10 ss. Docum. p. 17.
;
— H6
izraJjtMii karlovinžki pleter istovji'tan s kninskim (br. II.
12. 2b, iJ3) i spljetskini (br. 4i), 54), a nu uglovima po NeoMelodaiiJeni oriiuiiuMituliii sitoniciiici dalinutiiinki
drugom skroz simbo- iz dobe iirvat.ske diiia.stije.
vie zvieri gdje jedna za tri,
lina smisla.' Na gornjem rubu ima nepodpuii nadpis U ovom dielu našega Pregleda pružamo opis onih dal-
u karlovinžkoj pravokutnoj kapitali, istovjetnoj kninskoj matinskih spomenika, koji još nisu obielodanjeni. 'Vo su
na ulomku lir. 2: ANDKEE 8CI AD IIONOKKM spomenici, koji se sada nahode u »Spljetu, premda prvo-
SOCIOKVAK^' MAlUb'KM. opažamo jedino da ovaj bitno njihovo mjesto po svoj prilici nije bilo u Spljetn,
timpan slogom, izradbom proporcijam sudara se sa i nego u bližnjem solinskom polju. Narisi tih spomenika
svima sa timpanim rabskoga eiborija, i sa ulomkom nahode se Napominjemo, da

na priloženim tablicam.
timpana u Spljetu br. oO. 8vi su najvjerojatnije iz druge smo medju ove neobielodanjene uvrstili dva komada, i
polovine devetoga vieka. koja su ve bila obielodanjena, taman za to, jer stoje
Prvi ga obielodanio g. .lackson.^ Ovonui istovjetnih u tiesnii savezu sa spomenicim, koji niesu još bili obie-
objelodanio je g. .laekson' mnogo istarskih timpana i lodanjeni.
pluteja, od kojih jedan nosi nadpis u karlovinžkoj ele- Najcjelovitija skupina ornaraentalnih spomenika iz
gantnoj kapitali, i godišnju naznaku 857. Ovaj datum dobe narodne dinastije, bilo da se smatra svaki komad
nam je prvi podatak o pojavu karlovinžke ornamenta- napose, bilo svi u skupu, jesu šest mramornih ploa,
eije i epigratienih oblika na našim stranama. koje danas rese krstionicu grada Spljeta u crkvici Sr.
13. Branimirov spomenik, odkrit na Muu g. 1872, ilu- Ivana Krstitelja po današnjem nazivu, a njeko malom
strovan od gg. dra Rakoga i Ljubica u Kadu (knj. XXVI) kunom hramu Dukljanove Palae. Tloris toga hrama i
jest est nadvr.itnika drevne crkve sv. Marije, sagradjene te krstionice mi pružamo na tablici XIV pod br. 40. U
od Branimira 888 g., kako nara sam nadpis svjedoi. IMotiv sredini toga malog hrama, na križnoj osnovi (v. AJ sa-
što se vidi na rubu toga ulomka po kompoziciji je iste zidana je krstionica, a u vanjske joj strane uloženo je,
vrsti kao i onaj na kninskim uiomcim br. 20 i 25 a ; kao dekorativni lan, ornamentalnom rezbarijom
tili šest
izradba, i bez godišnje oznake, odaje istu karlovinžku urešenih ploa. Te ploe su narisane, u razmjerju Vio
dobu. Važan je ovaj ulomak za to, što nam godinom prema naravnoj veliini, na tabl. XV br. 41, 42, 43, 44,
svojom potvrdjuje, da tako zvana karlovinžka ornamen- a na tabl. XVI br. 45, 46 s proeljne strane, i nosi
tacija u Dalmaciji pojavlja se potla polovine devetoga svaka broj, kojim je oznaeno njezino mjesto u krstionici
vieka, te s toga gledišta stoji on u redu drugi za ko- na XIV tabhci.
torskim timpanom eiborija. Br. 1. (tabl. XV br. 41). Gornji obrubni motiv, po
14. Ciboi'ij u stolnoj Eabskoj crkvi nosi istu orna- kompoziciji mrežast f/irt^/f^ sa svim obilježjim karlovinžke
mentaciju kao i kotorski. Obrubni karlovinžki pleter na dobe, kako se i po izradbi jasno razabire. Lice ploe
obluju istovjetan je sa kninskim, i u kompoziciji i iz- podieljeno je u dva vertikalna reda etverokutnih okvira
radbi, na ulomcima br. 6, 12, 17, 25, 26, 32, 33, 34, skopanih medjusobno ornamentalnim uzljera. Polje sva-
35, 31>; a gornji obiubni uzloviti karlovinžki pleter isto- koga okvira popunjeno je s kakvim ornamentalnim la-
vjetan je s kninskim na ulomku br. 37. Kompozicija nom, što više odaje vještinu hirovitost umjetnikovu, i
pako i izradba rabskoga eiborija i kotorskoga ulomka nego li strogi dekorativni tip. Ki-asna izradba ovih mo-
tako su si istovjetne, da jih moramo scieniti iz iste dobe tiva sama po sebi odaje karlovinžku dobu; a kompo-
zato, premda o rabskom ciboriju neimamo izvjestne dobe zicija takodjer tim, što ima novih tipa nerabljenih za
))OStanja, po analogiji s kotorskim, sigurno možemo za- predkarlovinžke dobe, i time, što ve za ove rabljeni
kljuiti da je iz nastupa prve polovine devetoga vieka. tipi, pojavljuju se u podpuno razvijenom, dapae do-
Opaziti je, da kako danas stoji, nije to itavi prvobitni njekle karikaturnom tipu, na pr. ruže, što za predkarlo-
ciborij devetoga vieka, nego sama kapa, i timpani, a vinžke dobe imaju najviše dvanest istorazmjernih latica,
stupovi i glavice su tek iz 1287 godine, kada ga skupa na ovom spomeniku imaju jih šestnest i to nerazmjer-
s crkvom, od drevnosti trošnom popravilo, i to tako nih ; i samo za to uinjenih da prekriju što više pro-
nepravilno, da pendentivi timpana ne stoje razmjerno stora, da okvir bude puniji.
na glavicama stupova. O popravku g. 1287 svjedoi nam Br. 2. (tabl. XV br. 42). Gornji obrub nosi jako
nadpis u vanjskom južnom zidu crkve.* Naris i ilustra- znaajan ornamentalni motiv više sa gledišta izradbe, nego
ciju obielodanio je Eitelberger,^ pak g. Jackson.'^ li sa gledišta kompozicije. Osnova toga motiva razabire
se jasno da je kombinacija okrughh malih pletera ali ;
'
Garucci, o. c. Tav. 425. izradba je tako fina i uena, da rado smatramo ovu
2
0. c. vol. III, p. 43. fig. 74.
kompoziciju imitacijom odievnoga nakita jer kad pogle- ;
* 0. c. vol. 111, 295; 300, 301, 373, 400, 420.
* Farlati. Illvr. sacr. V, p. 244.
damo na taj ueni pleter, vazda nam padaju na pamet
^
0. c. p. 63,' Taf. I. crveni gajtani što rese kaparane ili zobune naših seljaka.
^
0. c. vol. III, Pl. LVIII. Ma što bilo o zagonetnom porjeklu kompozicije motiva,
— :v.)
izradba se oevidno odaje iz karlovinžkc penjode. — 8U uzlovitom nzbarijom j)0 bizantinskom ukusu i ple-
Lice ploe, na mjesto ornanuntaliiog pletera, nosi tri tenim uresim ; jedna od tih plo&i nosi nkup ploborezanili
ljudska lika, o kojim se je ve pisalo, i kušalo protu- .slika (Fig. 3<)'). nakaradnih i smješno varvjirskib, j^redmet
maiti, što da predstavljaju. kojih je joH zagonetan. U .snnlini sjedi kip okrunjen
(Jic^nimo, da je vriedno da i mi prouimo malko ovu krunom bi.serjem posutom, bizantinskog sloga: deKnicnm
vajariju. nadigiuitoui drži bizantinski križ. Mali kip blekasta obli('ja
Pošto se je o njoj ve bavio strukovnjak Eitelberpjer, ležipotrbuške u položaju klanjanja, drugi kip do njega
a na njegov se sud oslonilo njekoliko drugih pisaea, red rek bi da se drži kao da govori, nu toga se oito ne
nam je prinieti, što on o toj vajariji veli. razabir«', premda je, valjda, t;i bila vajarova namjera."
„lm Innern des Jilausolfûms (tiiko on nazivlje da- Mi .se slažemo s Eitelbergerom u umjetnikom opisu
našnju crkvu S. Ivana Krstitelja, njeko mali kuni hram toga basrelieva; ko što se s njime sla/emo u tomu da
Dukljanove palae; v. tabl. XIV) sehen wir ein altes, taj prizor od tri kipa. nije nego est veega prizora,
in dcr Form eine.s griechiselien Kreuzes angelegtes Taut- kojega ostali dielovi t"ale Ali se ne slažemo u tuma-
becken liir den situ.s Innnersionstaute, dessen einzelne enju cielog prizora, potla nego li smo opetovano pre-
Platten jedoch willkiirlicli zusammengestellt sind. Lcider gledali taj basreliev.
ist auch die tigurale Vorstellung, \velelie sieh aueli Prije nego li do rie.šenja toga pitanja dodjemo.
diesem Sarkofage betindet, zerstort, und nur ein Stiiek nješto nam je red prije spomenuti.
dersclben erlialten. Man sieht aut" Ihr (Fig. 8<3') eine .lasno se vidi da je naš basreliev pro.sjeen ravno od
Fignr aut" seinem Tlirone sitzend, mit deni PalHum be- vrha do dna tako, da je odsjeeno i lievo rame sjedee
kleidet, Avelclie in der recliten Hand ein Kreuz luilt, osobe.
und mit einer eingetliiimliehen Krone gekriint ist, aut" Sjedea osoba na priestolju glavna je osoba prizora,
Aveleher Kreuzo betinden. Ihr zur Keehten
sieli dioi o tom nema dvojbe dakle, prizor je odsjeen skoro po
;
steht eine Person ohne Nimbus, mit einer Art von Tu- sredini, tîko ramenom sjedee osobe, na
da s lievim
nica, gegtirtet und bekleidet mit Sehuhen und einer Art od.sjeenom komadu morala je ostati ovjeja slika, ,
von Striimpfen die aus neben auseinander gelegten

,
druga to jest, što je s lieve strane na nogama stojala
Riemen zu bestehen seheinen. Unter dorselben liegt eine uz piestolje, kao ona sto stoji na desnoj. To zahtieva
iihnlicbe Figur in deni Acte der Proskvnesis. In den simetrinost i ideja kompozicije, a niže vidjet emo, da
versehiedenen Ornamenten kommen Vogel (Fig. 87'), je ovo sbilja sasvîm razložito.
gleicbsenkelige Kreuze, verschiedene Arten von Band- Pjidui da je kamen i s desnoga kraja, iza osobe
ornamenten vor, das (ianze bat mebr ein culturgeschieht- stojee na nogama odsjeen, ravno od vrha do dna, t*»ko
liche.s als kunstleri.sehes Interesse. Die Keliefs zeijren da odsjeklo i pete ležeoj o.sobi, smijemo temeljito na-
das robe AValten einer Technik und Pbantasie, die Fi gadjati da je još sliedilo stojeih osoba poredanih desno
guren klotzen ganz eigenthiimlicb mit den grossen i lievo priestolju. Taj bioj sasvim lako da je mogao biti
Kiipt'en ,
kleinen KiJrper und kleinen Extrcmitaten. šest na svakoj strani priestolja, a ukupno dvanest osoba
Formen ahnlicber Art kommon auf Kunstwerken zwi- asistirajuih sjedeu osobu na priestolju. Te osobe nee
sehen dom neunten und clt'ten Jahrhundert vor. Dios — biti bile smještene sve na jednom komadu, nego i na
Taufbeiken soli von »Salona nacb Spalato gekommen sliedeim Tako da sav prizor, po na.šem mnenju, dosta
H 3
sem velik, obuhvaaše površinu od barem pet ploa kao što
Za ovim mnienjem Kitelbergera poveo se je Ku- i
je ova pred nama, i-aunaju z\ svaku plou po vie
kuljevi,* te je u tom prizoru pripoznao u sjedeoj osobe.
osobi kralja Tomislava; a u njegovoj kruni, .sliku krune Ova naša idealna restaunuija po sanuui podatcim
brvatskih kraljeva. crpljenim iz razmjerja i kompozicije ove ploe, sudara
Takodjer Jackson i on, po Eitelbergeru, vidi okru- se sasviem sa prizorom, kojega esti samo mi imamo
njenu sjedeu na priestolju osobu, doim njegov nari.s pred oima.
toga ne prikazuje/' Evo što i on veli: „Krstionica u Potrbuške ležea osoba, odjevena kao što i stojea
nutrini (crkve S. Ivana) na križnoj osnovi sgradjcna je na nogama, u položaju klanjanja prema osobi sje-
stoji
od mraraornib raznovrstnih ulomaka neamjestno sastav- deoj na priestolju dap.ie u položaju prošnje, jer pred
:
ljenih. Velika kamena ploa što ju krije, bezdvojbeno licem drži sklopljene ruke izpod brade. Ovaj položaj
je pozniji dodatak. Njeke od pobonih ploa obložene uprav je karakteristian odluan za razpoznanje ]>red- i
meta što se tu predstavlja. S tim karakteristinim po-

'
V. naš naris br. 42.
'" ložajem nerazdieljivo je skopano nerazmjerno maleno
V. naš naris br. 44.
^
o. c. p. 285, 28(>. tielo molce osobe, prema tielu sjedee stojee osobe. i
*
Rad Jug. Ak. knj. LVlll. str. 472.
'•
c. p. 68, fig. 36. ^ V. naš naris br. 42.
— 40 —
Valjda da ta malena osoba ne ima maleno i a ostalim Ali, što je za naš sluaj najznamenitije, tjelcsa tih kla-
nerazmjerno tielo za to, jer vajar nije umio spasiti pri njatelja toliko su malena prema Isusu, da na pr. car
klesanju pravila razmjerja, ili jer je to tako zahtjevala Teodozij, na reenom mozajiku,
nije nimalo vei od
nestašica prostora; nego, da gaje vajar tako nerazmjerno Isusove desne noge, koju cjeliva. Tim nerazmjerjem tiela
malena tit-la uinio, uprav po pravilima starokršansko medju prikazateljem i Bogom, komu se on klanja, komu
umjetnosti druge perijodt>. on poklanja spomenik, ast što m\\ ga na
slavu sazi- i
Naš spomenik, svjedok nam karlovinžka obrubna dao, kršanska umjetnost plastino je izrazila neizmjernu
vajarija, spada u drugu polovinu devetog vieka, ili naj- daleinu što dieli ovjeka umrlika, pa i kr(mu on nosio,
kašnje u prvu polovinu desetoga. Nain predstavljanja od Svemoguega božanstva. ^ Položaj „adorans" umjetnost
kod starokršanske umjetnosti, pa i one za devetoga kršanska za prvih jedanest viekova vazda je upotre-
vieka, tumai nam što prcdpostavlja naš krnjasti prizor. bljavala za klanjatelja, koji Isusu poklanja spomenik,
Naš prizor predstavlja Isukrsta sjedecga na prie- što mu ga je u slavu i ast podigao: to vidimo nepre-
stolju ovjenana bisernom krunom. O desnu mu stojea

kidno kroz vjekove.'^ Da je to tradicijonalno predstav-
osoba jest ili s. Petar ili s. Paval. Trea potrbuške le- ljanje trajalo još i jedanestoga vieka, dokazom nam je
žea osoba, sklopljenih ruku, jest glavom onaj koji je vajarija na dragocienom zlatnom žrtveniku u Bali u
dao podii taj spomenik, ili crkvu, u kojoj se nahodio Francuzkoj ^ na kom još vidimo poklonitelje toga skupo-
prvobitno taj spomenik. cjenoga spomenika, pred Isusovima nogama potrbuške,

Budui ovo naše riešenje novo, i protivno onomu što i toli malena kipa, da su tek malo vea od Isusovih
ga iztakoše razni strukovnjaci, moramo ga dobrim do- nogu. Poklonitelji toga spomenika, knez i kneginja, nose
kazim potvrditi. na glavi po krunu. Dakle, —

naša potrbuške ležea i
Pomimo od najznaajnijeg sudila. Potrbuške ležea osoba u položaju „adorans", nije nitko drugi nego poklo-
malena kipa prema drugoj nitelj spomenika, a osoba sjedea na priestolju, ovjenana
osoba, nerazmjerno dvojici,
sklopljenih ruku, nahodi se u onomu položaju, koji se bisernim nimlont, ne može biti nego Spasitelj Isukrst.
u starokršanskoj umjetnosti nazivlje „adorans" . U sta- premda pod neukusnom izradbom, odsjevora
1 doista,
rokršanskoj umjetnosti strogo se razlikuje položaj „orans" kulturnih odnosa ja sredovjenih tvrdih doba, mi vidimo
od položaja „adorans". „Orans" se nahodi ostojeke ili i po ostalim obilježjim, ako ne dotjerano izradjenim,
i
klee, razkriljenih, ili na grudima prekriženih ruku, oso- da to mora biti Spasiteljev kip. Na neizmjernom broju
vita držanja ili pognuta ; doim „adorans" vazda leži starokršanskih spomenika svake vrsti i sloga, Spasitelja
potrbuške razkriljenih ili sklopljenih ruku. Položaj mo- u ljudskom kipu ne nahodimo inae, nego ili ostojkc,
litelja „orans" dolikuje i pristoji se kršaninu, koji se ih gdje sjedi na priestolju. Biserni nimbus, palij, duga
moli ne samo Svetcima, nego i svjetskim mogunicim, do peta tunika, gole noge ili sa tankima sandalima to :
kao što nam dokazuje mnogo starokršanskih spomenika. odielo dolikuje Spasitelju.* Spasiteljevo lievo rame i
Položaj klanjatelja „adorans" ne dolikuje i ne pristoji ruka odsjeena su; lievica je po svoj prilici držala „oo-
se nego onomu koji se Bogu klanja. Ovo strogo razli- Inmen legk^'-, doim desnicom drži križ.
kovanje, bez i cigle iznimke, jasno se vidi na starokr- Da se osvjedoimo da je trea osoba ovoga prizora
šanskim spomenicim svih vjekova. „Adorans" se nahodi S. Petar ili S. Paval, dosta nam je pogledati na neiz-
samo pred Presvetom Euharistijom, pred Isukrstom i brojnu sbirku starokršanskih spomenika svih vjekova,
pred Blaženom Djevicom — a nigda pred inim svetcima na kojima sjedei Spasitelj na priestolju, ili stojei na
nižega hierarkinoga reda od ovih, a još preije nigda nogama, vazda ima o Hevici i desnici dva prvaka apo-
pred ovjekom, pa bio carem — jer „adoratio" je bila stolska.^ Dapae imamo spomenika s ijom se kompozici-
smatrana u starokršanskoj umjetnosti, kao i u negdaš- jom podpuno slaže kompozicija naše ploe. Drugi apostol ^'
njoj disciplini Crkve, najvišim izrazom kulta, što može što je stajao na odsjeen je skupa sa lie-
lievoj strani,
umrlik prinieti božanstvu, a nigda pukom civilnom ce- vicom Spasitelja, Ne izkljuujemo, dapae smo mnenja,
remonijom. '
I za to vidimo na sarkofazima i cimiterijalnim da je o lievu i desnu priestola iza svakog Apostola bio
sHkarijama pred Isusom, Lazara, Magdalenu, krvotonicu red drugih Apostola i Svetaca tako da je naš prizor, ;
gdje leže potrbuške u položaju „adorans". Za to na staro-

Garucci, 1. c.
^
kršanskim absidalnim muzajicim, pred Isusom sjedeim Garucci, o. c. Tav. 316, 3; 324, 1; 326, 2; 327,
2
na priestolju vidimo graditelje tih spomenika, gdje mu se 2; 346, 1.

potrbuške klanjaju, cjelujui estokrat i noge; tako na ^Bohault de Fleury, o. c. vol. III, PI CLXXXJ, p, 196 ssq.
mozaiku bazilike S. Pavla Oštijskoga, car Teodozij, koji
* Garucci, o. c. v. I, p. 81, 94, 95.
Garucci, o. c. v. II, Tav, 17, 21, 23, 58; III, 455,
"•
ju dade dovršiti, leži potrbuške pred Isusom; na mozaiku

184, 193; IV, 207, 208, 209, 230, 231, 240—292; V,
S. Marije Vehke, papa Paškal I. stoji u istom položaju. 310—319, 331—355, 381—400; VI, 440, 465, 484,
« Garucci, o, c. V, 344, 1 345, 1 VI, 440, 1 465,
; ; ;
^ Garucci, o. c. vol. I, p. 124 ssq. 6; 484. 14.

— u —
osim triju osoba što se vide obuhvaao vjerojatno joA pojavlja taj gwjmetrini znak, te mu je pripisivao »im-
koju desetoricu, i razvijao se na ban-m još pet ploa, bolino znaenje Isukrstova imena.
veliine, koje je ova. — Koji je baš, S. Petar ili S. Ovo je piUinje veh-vaino po kršansku himbojiku, a
Pavao, taj što o desnu stoji ? Težkc« je pogoditi, kad ne uz to još konano ne dorješeno, te s toga držimo nuždno
vidimo koja obilježja ima Apostol, koâ ne ima. podrobnije se s njime z«})aviti.
Izradba pristaje u drufû polovinu devetoga vieka, „I*i'iitalt'a und l'('iita^;rain (Pentnkel, lat. jm,!',-
ili u prvu desetoga. cipulum ; Drudenfuss, aucli Alht-nkreuz, snlus Pithaijor<tf),
Nego, koje je bilo prvobitno mjesto ovoga ulomka? cin aus der Ineinandersdiiebung z\veier I )reiecke gebil-
deter Stern, dessen Ausladungen fUnf Alpha (ohne (ûer-
Na prvi mali se vidi, kako »u Eitelbergcr i Jackson
ve opazili, da današnje mjesto nije prvobitno. Eitel-
balken) darstellen. Ich tinde den Namcn im Alterthum
nicht,doch \var die Sache den eisten rhristlichen Jahr-
bergcr dapae nasluuje, da je ovaj komad, kao i
hundertcn nicht unbekannt. De Rosni^ hat in einem Ani-

ostalih pet, doneseno iz Solinskog polja. I mi na to pri-
bulacrum des Coemcteriums des Praete.vtiit neben einem
stajemo, 8 dodatkom, da je po svoj prilici pripadao jednoj
od onih crkava solinskoga polja, kojih još njeke ulomke -^, \voniber ein Vogelkopt", ein solches ^^ gdunden und
matht die Benierkung dazu que8ti suno segni arcani
opisane malo niže.
:
pružamo narisane i
di Oisto e della sua croce .salutitVra, c(»nt<irmi al genio

Po obliku kamena po obrubnoj ornamentaciji sude,
i
de' primi tre secoli. Diese Zeichen betinden sich nicht

naša ploa bila je est žrtvenika,^ tim više, što se i ta-
an einem (rrabe sondern an einem Kreuzweg und dien-
kovi vajaraki prizori nahode na ploam, kojima je oblo-
ten zweifello8 als Erkcnnungszeichen fur die Fossoren
žena mcnsii žrtvenika premda se ne smije izkljuiti
;
i
oder die Arbciter. P^s ist durch den K'ahmen dieses

ta, da je mogao biti jedan od pluteja ambona, koji t<*i-
Werkc8 ausgeschlitssen, die Verwendung und Svmbolik
kodjer kadkada nose votivnih vajarskih prizora.*
des Pentalta in der mittolalterlichen Kunst* und gar bis
Br. 4. (tabl X\' obrubnu
br. 44). Ova ploa nosi
in die Zeit der ausgebildeten Steinmetzenzeichen hinein
karlovinžku ornamentaciju, istovjetnu onoj na kninskom zu verfolgen."
ulomku br. 20 i 2.^ i onoj na Branimirovu spomeniku. Uvaj kratki pregled poviesti ..Pentalfe" izcrpivo na-
Nu, izredne važnosti je po starokršansku simboliku rez- vodi Kraus u svoj(tj I\eal-Encyklupaedie der christlichen
barija, koja resi lice ove ploe.
Altcrthiimer, •'
koji mi prinesosmo da se razumije što
U sredini lica stoji šestolatina ornamentalna ruža. emo niže navesti.
koja je istodobno zanimivomu geometrinomu
sredina O. Cahier pako kušao je da protumai postiinje i
obliku, poznatomu i našim seljaini pod imenom „Sala- :

porabu toga znaka. U lanku „C/irismes"* ovako <tn
munovo slovo'*, koji u umjetnosti ima više naziva, ali opisuje postanje toga znaka. Najprije Konstantinov mo-
najobiniji mu „Pent^dfa". Na gornjem vodoravnom nogram X, to jest „\P|'.(;t6;i", ime Spasiteljevu, radi
kraku poprienoga trokuta stoje dvie ptice, drže kljun straha od pogana, zastrto tom simbolinom kraticom,
na zrnju sim])olinoga groždja trea ptica u dnu u ;
tekom šestoga vieka, pro.šav kroz razne t'aze, dospio do
istom je položaju ; etvrta ptica leti , doim sedmo- obHka ^; od ovoga ublika nastala vi.šelatina ruža i
latina ruža sa dva zaperka popunjuje zadnje mjesto, Pentalta, vazda u prvobitnom znaenju Isukrstova imena;
medju vanjskim uglovima Pentalf'e. Sva ova
što ostiije t. j. oblik Konstantinova monograma, isto simbolina
kompozicija ovjenana je viencem na torsadu. etiri znaenja, izgubio se pretopio se u Pentalfu, koji je
i
palmice popunjuju prazni prostor na uglovima. Na vrhu sauvao simboHno znaenje svoga porjekla.
vienac je spojen sa ornamentalnim obrubom, vajarijom, Poetkom etvrtoga vieka pojavlja se Konstantinov
koja veže vienac sa gornjim rubom. Isto tako doli. monogram, ovjenan lovorvjencem pobjede (corona lemnis-
Za što dolazi na crkvenom spomeniku taj znamen cata) time bo .se oznaivala pobjeda, štono ju kršanstvo
;
„Pentalla"? Za što je ovjenan viencem? Za što na održalo nad poganstvom. )apae predaja je, dostii uvrje-
! i
njemu poivaju golubice, kljuvajue simbolino grozd je? žena, da je tim simbolinim znakom car Konstantin za-
To su pitanja, na koja s ve usudjujemo dati ovdje mjenio orlove na labarima rimskih legija. Petoga i slie-
njeko novo, nego U je obino dosad bilo dano, tumaenje deih vjekova, na slikama vajarijaM\, taj si^tnnn Chrisfi
i
baš na temelju ove dalmatinske rezbarije : jer je prva i

ovjenan je lovorviencem. Po tomu simbolino znaenje
jedina, što nam pruža izvjestnih podataka da raztuma- fiPentalfe" na našem spomeniku jest: križ, sif/uum Christi,
imo simbolino znaenje „Pentalfe". ovjenan lovorviencem pobjede : a na krakovima Isu-

krstova znamenja, du.še vjernika, simbolizovane u go-
Veleueni francezki arkeolog O. Cahier nagadjao je,
da raztumai, za što se na starokršanskim spomenicim Roma Sottorranea T, 171.
'
Vgl, z. B. Ofte Kunst-Archaeologie I. 480.
' Rohault de Fleiiri/, o. c. i; Pl. LXXXVI. ^ T. II, p. 605.
^ liohauU de Fleurij, o. c v. III, Pl. CLXXXVII S8q. * Nouveaiix Mclanges d' archeologie, 1874, p. 221 — 23(3.
6
: , ;
:
,— 42 —
lubieama, zoblju groždje, plod vjenoga života, zadobi- pleterom na dva polja, vidi se trag izbrisanoj vajariji, ali
vena križem, sl</Htim ChristI, koji se skriva pod geome- nemogue domislit se predmetu : nagadjamo, da su to
trinim oblikom Pentalfe. bile simboline ruže.
Ovaj spomenik oevidno potvrdjuje poviestni razvitak Po obliku ova ploa prvobitno je
i veliini sudei,
Pentalfe i njegov pravi i izvorni simbolini smisao : sjV/ valjda spadala crkvi, na koju se odnose i ve opisane,
num Chrisfi. br. 41—46 (Tabl XVI); što bi njekako potvr- XV—
Nego, naš spomenik potie po svoj prilici naj vjero- djivalo i novo im skupno mjesto, te je i ona plutej.
jatnije iz druge polovine devetoga, ili iz prve desetoga Br. 8. (tab. XVI br. 48). Naris u Vio naravne veli-
vieka, kada ve prvobitni starokršanski simboli gube ine; gradivo sjevkasti mramor uva se u crkvi S. Petra ;
svoj izvorni smisaokada prvobitna simbolina znamenja

; na Lucu u Spljetu, al po predaji potie iz crkve S.
dobivaju novo, sredovjeno znaenje ili postaju pukim Petra na Solinskom polju, što nam i nadpis potvrdjuje.
dekorativnim uresom.
•
, Ovaj krasni timpan ost je ciborija,^ koji je stao

Koje, može imati znaenje „Pentalfe" na
dakle, nad glavnim žrtvenikom crkve S. Petra. Nije nam poznat
crkvenom pluteju, kakav je ploa što opisujemo? — nego timpan na ciboriju u Bolsenni iz devetoga ili de-
Prvobitno simbolino znaenje „Pentalfe" za srednjega setoga vieka, koji jedini ima isti oblik kao naš, kako
vieka, doista, mienja; ali glavni smisao vazda ostaje, smo se mi osvjedoili, sravniv naš naris s narisom Bol-
„Slgnum Chrisii" koji je pobjedio neprijatelja kršanstva, senskog ciborija, koji je još neobjelodanjen kod g. Ste-
postaje za srednjega vieka spasonosnim znakom protiva vensona mladjega. Jednostavni su ornamentalni motivi
zasjedama i navalama zlih duhova : znamenje i poraba obrubne volute i sitne udubene arkade, na licu križ a
što i dandanas traje ;
premda, valjda, s primjesom suje- po boku dvie simboline ruže u kružnici,
vjerja.' „Pentalfii" na spljetskom pluteju, ako li nije Nu, najvažnije je nadpis, što ga na obluju nosi:
najzadnji spomenik prvobitnoga znaenja „Pentalfe", itanje je lako :
tada ie izvjestno prvi spomenik, što bilježi promjenu

mu U. prvom
^^^^^ EDIFICAVI DOMVS DEI AD • •
8,mbol>cnoga sm.sla. _ u drugom slu&ju,

^^ ^ _^^^j ^^^^ ^^ ^^^^^^ ANDKEAE.
ova spljetska vajanja, velike ]e važnosti.
Br. 3, 5, 6. (Tabl. XV br. 43; Tabl. XVI br. 45, 46)

Sprednja i stražnja est nadpisa stala je na drugim
nose na licu obrubima ornat, iju kompoziciju i izradbu
i
^^^ma timpanima, s onim neposredno spojenima, što se
opisasmo, a jednim pogledom na tablice kninskih ulomaka ^'^^^ P« Pobonoj nižoj strani. Mogao bi se nadpis po
o^'^^^^ djelomice popuniti
svak može doistiniti istovjetnost ili srodnost medju njima. P^'^^^^^
Izradba prekrasna, kao i na ornamentima opisanih triju .SEMEA EDIFICAVI DOMVS DEI AD
. . (E(fo) • • • •
•
ploa doba postanja od polovine devetoga do polovine

; ONORE SanCÎ PETRI ET SanCtl ANDREAE
• • • • •
desetoga vieka sudei po izradbi jer neimamo na žalost — (Et Sancti N. N. pro redemptione eto.)
ni godišnje naznake, nit nadpisa, da izvjestno ustano-

^^^^^j^^ paleografinih nije; napominjemo da prva etiri
vimo dobu ovih prevažnih šest spomenika. Po obliku - ^j^^^^^ ^^^^ ^^^^^^^ '„j^gt^ ^^^-^ ^^Îj^ ^^ drugih,
sude, ove tri ploe, kao i ostale, esti su ambona, žrt-
^^ ^^^^^^ ^ ^-.^^ 3^ ^^^ razHkuju od drugih, te je
venika ili pregrade svetišta ih pjevahšta njeke crkve u
^^.^ ^.^^^^^^ .^.
êzbarova pogrješka. Kratica obina za
Sohnskom Koja je to crkva bila? Izvjestnih po-
polju. ^
g^^(.^j. ^^^^^-^^ Î riedka je na krutim predmetim,
dataka ne imamo, a u nagadjanja nam se sada nije
^^.^^^^poimlju devetim viekom, preesto u rukopi-
umjestno upušati, za to jih, ostavljamo za drugu zgodu. ^.^, Gramatina pogrješka DOMVS mjesto Domum
Br. 7 (tabl. XVI br. 47). Ova ploa, razpolovljena rabila gramatina i ortografina pogrješka AD ONORE, odaju
je do zadnjih dana stepenicama pri žrtveniku u krstionici âm dobu jako nizku. isti kapitalni karlovinžki oblici,
S. Ivana u Spljetu (Tabl. XIV, 7) a sada je prenesena u stroga dosljednost i pravilnost u razgodcima, jame nam
muzej (Katal. E br.
u V2 naravne veliine gra-
211). Naris ; izvjestno. da naš nadpis i timpan potiu iz druge polo-
divo modrikasti mramor. Obrubni motiv, uzloviti pleter y{^Q devetoga vieka.
karlovinžke dobe, srodan onomu na rabskom ciboriju. Lice Tko je taj Semea, što je sazidao crkvu u ast S.
je uokvireno u eliptiki okvir, na kom pri vrhu sjede dvie u Solinskom polju?
Petru i Š. Andriji
simbohne golubice, što si preotimlju zrnce simbolinoga u popisu hodoastnika koji su od 850—896 pohodili
groždja. U
eliptinom okviru zatvoren je manji etvero- Oglajsku manastirsku crkvu, na kodeksu devetoga vieka,
kutni okvir, privezan remenjem, iz koga izbijaju orna-
gto se sada uva u kapitularskoj knjižnici u Cividalu,
mentalni javor-hstii. U
etverokutnom okviru podieljenu nahodimo mnoga imena pobožnih Hrvata, a med timi i
^ Otte, Archaeblog. Worterbuch, Bd. 2, p. 178. ^ Narisi sredovjenih ciborija kod Rohault de Fleurt/,
.
2 Bohault de F/eimj, (^ c. vol. I, Pl. XXI, XXVIII- 0. c. vol. II,LXXXV, p. 67 8q., CX, CXV.
XXX, vol. II, Pl. CXXXII. ^ De Vaines-Bonnetty, 0. c. I, Pl. XIV.
1 ;
njekoga „Semia", polatinjeno im«' Seinko. Tko bijaše ' .... N.MAGNAm. VezAnica dvaju zadnjih pismeni
taj Semko? Ne znamo, sumo smijrmo zakljuiti tla je oevidno je A.«, jer pismena A onoga oblika nije vid
bio odlina stališa, kada je tako daleko hodoastio, po na nikakovom spomeniku.'
svoj prilici u driižtvu ili u pratnji suvremenih hrvatskih Je li timpan, kojega je eat ovaj ulomak, iz onr
vladara Trpimira ili Hranislava, ija su nam imena t;i-
crkve, kojoj .spadaju ve opjsani spomenici br. 41 l!'?
kodjcr tu zabilježena. Takodjer u tom popisu nahodimo
P.I-. II (tabl. XVI br. ol). Naris u '/9 naravne veli
i njekoga „Semna" u j)ratnji Petra, Trpiinirova sina
ine; gradivo modrikasti mramor; po predaji iz crkv<?
(oko Hr)2 g.), takodjer odlinu linost. Srodnost imena
S. Petra u Solinskom polju, wida u crkvi S. Petra na
Si'mia, iSemnu sa Sonfti ovoga nadpisa, sili nas da za-
Lucu u Spljetu. ( )rnamenat gornjeg ruba jednostavni
kljuimo, pošto slog spomenika i paleografija nadpisa baš
gajtan. Lice zaprema sliepa arkada na dva plohorezaiia
odaju tu dobu, da je jedan od te dvojice, ako li niesu
stupica: po sredini križ ukrašen gajtanom, p<jd njim
oba imena istovjetne osobe sa sazida telj om crkve S. Petru
dvie 8imbr)line palme, a nad njim dvie simboline ruže.
i IS. Pada dakle ipoteza iztaknuta u Huli. tlulni.
Andriji.
Nad arkadom dvie simboline ptice lete prema -zrnu sim-
1887. br. 10, gdjeno, pri objelodanjen ju ovoga nadpisa,
bolinoga groždja. Po obliku ploe sudei po ornatu, i
naš suradnik L. .leli, nagadjašo da bi Semea našega

ona je plutej žrtvenika, jjregrade, ili ambona. PosUinje
nadpisa, mogao biti i8tt)vjetan sa spljetskim Diakoiiom
ornan)entiicije ovih pluteja tumai se ovako. Arkada je
„Sema"*, što se spominje 1040 godine;- jer paleogralina
imitacija vratašca ili prozora na podzenjniei konfesije, u
sudila bolje pristaju u deveti, nego li u jedanesti vick;
kojoj poivaše tielo s. muenika ; a Ui vrata bijahu ure-
osim kojeg drugoga dokaza, što za sada ne navadjamo,
šena palmom, simbolom pobjede i slavlja; kada, za nižjih
budui da bi se pitanje previše oteglo, te bi neumjestno
doba gradilo crkve a ne imalo tielo s. muenika, da mu
ovdje bilo, a bili e drugom prigodom razvijeno.
dube kriptu pod žrtvenikom, nego mense žrtvenika gra-
Gdje je bihi t<v crkva, i imamo li koju inu viest o djene masivno, onda da se spasi budkakova uspomena na
njoj y I to pitanje ostavljamo visee , riešenje kojega prvo opredieljenje konfesije, rezbarijoiu oponašalo vraUišcî
za sada budi odgodjeno. i prozorie, koji realno niesu imali s^vrhe da obstoje, i
Br. i) (tabl. XVI br. 4t>). âris u Vr, veliine; gradivo palme, koje su prvobitne resile te otvore. Prazninu ili
kamen
bieli ; nepoznaUi prvdbitnog mjesta, sada u Spljet- otvor tiU sliepih prozora i vratašca pokrilo ornauientalnim
skom Muzeju (Katal. E br. 210). — Ornat volute, ili križem, i nad njime stiivljalo simbolinih ruža, koje
kukice, loše je izradbe. (
'est je pluteja ambona, ciborija, _
niesu no oblik najzadnje faze Konsfintinova monograma,
žrtvenika ili nadvratnika. Paleografija nadpisa i izradba kako ve po iztraživanjima ( ). Cahiera malo više spo-
ornata odaju predkarlovinžku dobu. Ulomak nadpisa menusmo.'* Poraba ovako urešenih pluteja na žrtvenicim
popunjujemo dielomice ovako traje, od petoga do jedanestoga vieka ; nu, najvea po-
(.y^«)T(?)ROPII •
HUNTOR (/>?)
raba se opaža za devetoga vieka, kojemu spada i nas
po svoj prilici, sudei po analogiji pluteja devetoga
Oblik pismena 4, merovinžke kapitale, istovjetan
vieka u S. Silvestra i S. Maitina Turskoga.'
obliku, spomenutom ve u nadgrobnom nadpisu Ivana
Br. 12 (tabl. XVII
Naris u V* naravne veli-
br. 52}.
Ravenjanina. Zamjerita je utjelovi jenica od tri pismena
iSine; nepoznata prvobitna položaja, sada u Spljetskom
HNT.'
muzeju (Katal. E br. 301); gradivo bieli kamen. V()lute
Mogue da je ovaj ulomak i est grobnice, te bi se
i gajtan slabe izradbe, predkarlovinžke(V) dobe. Ulomak
onda po smislu nadpis popunio
nadpisa dielomice popunjujemo
(Sepulchnim ih Sarcopkaijum Eu) T(?)ROPII •
HUN-
(Vô/jVIMVS \{)(t,im-^,.
TOR('>'?). ini nam se takodjer da naziremo vrh križa,
ili nješto drugo, izpod dvaju pismena II.
Na koju li se crkvu odnosi spomenik, kojega je est
naš ulomak? Koji bi mogao biti taj spomenik?
Br. 10 (tabl. XVII br. 50). Ulomak timpana na cibo-
riju devetoga ili desetoga vieka. Naris u '!,, naravne veli-
Br. 13 (tabl. XVII br. 53). Naris u V9 naravne veli-
ine; gradivo kamen; nepoznata prvobitnog

modrac ine ;
gradivo prosti kamen ; nepoznatog mjesta, sada
mjesta, sada u Spljetskom Muzeju (Katal. K br. 13). uzidan u Gjeremijinoj kui u Spljetu, nedjilcko od crkve
Srodnost ornamenata sa ostalim dalmatinskim spomeni-

sv. Duha. Obložna ploa na žrtveniku, istovjetna kom-
cim, nije potreba opetovati, ni analogiju s ninskim nad- •pozicijoni i izradbom onoj u S. Aleksija u Rimu iz de-
setoga vieka.*
vratnikom glede položaja nadpisa.
Od nadpisa razabire se samo ulomak * Deux BeligieuT, o. c. v. II, 1*1. XX.
2 Bohaidt de Fleurt/, o. c. v. I, PI. XXVI— XXX.
^ Dociim. p. 383, 385.
» HohnuU de Fleunj o. c v. I, PI. XXVI: vol. II.
^ Docum. p. 45. PI. CCXXIII.

* Rohault de Fleurij, 0. r. v. II, PI. (\
' ;; ;;;
— 44 —
\\v. XVII br, 54). Naris
14 (tabl. naravne veliine; '/., sgrapnog tiela simboline ptice. Izradba osmoga vieka.*
grailivo prosti kamen nepoznata prvobitnog mjesta, sada
; Po oljliku sudee ulomak je est timpana na eiboriju.'
u .Spljetskom Muzeju, (Katal. K br. GO). Ulomak timpana Br. 1 9 rtab. XVIII br. 59). Naris u V,o naravne veliine
na cibori ju , ili pluteja , devetoga ili desetoga vieka. gradivo prosti kamen; nepoznata prvobitnog položaja,
Srodnost s ostalim spljetskim i kninskim ornamentim u sada uzidan u kruni treega reda spljetskoga zvonika
kompoziciji i u slogu oevidna je. S. Dujma. Ornat obrubni pleter karlovinžke dobe. Ploa
lir. lo (tabl. XVII br. 55). Naris u Vs naravne veliine; je bila plutejera u njekoj crkvi devetoga ili desetoga
gradivo kamen bieli ; nepoznata prvobitnog položaja vieka.
sada uzidan u treem redu Dujma.
spljetskoga zvonika S. Br. 20.(tabl. XVIII br. 60). Naris u '/^ naravne veliine
Glavica, iji abak urešen karlovinžkim gajtanom; nad gradivo bieli kamen; nepoznata prvobitnog položaja,
abakom obli pulrinus, obilježje lombardskog sloga, de- uzidan u kui Petrini s južne strane stolne spljetske
vetog i desetog vieka ; dvie volute odaju glavicu po crkve. Prvi red nosi niz voluta, drugi torus na tor.sadu,
jonskoj osnovi. trei jednostavni jednostruki gajtan. Izradba predkarlo-
Br. 16 (tabl. XVII
Naris u Vs naravne veliine br. 56). vinžke dobe, sedmoga ili osmoga vieka. Ulomak je po
gradivo mramor; nepoznata prvobitnog položaja, sada svoj prilici est crkvenoga pluteja.
u Spljetskom Muzeju (Katal. E br. 15). Od ornata raza- Br. 21 (tabl. XVIII br. 61). Naris u ^1^ naravne veliine
bire se obrubni êtverostruki gajtan, pak jedan uvojak gradivo kamen; nepoznata prvobitnog položaja,
prosti
simbolinog okota, popunjen dvanestlatinom ružom; sada u spljetskom muzeju (Katal. E br. 43). Motiv je
izradba medju osmim jedanestim viekom. ini nam i se pleterna eliptine krugove, presjecane pravcima i krivu-
da je est oblunoga timpana na eiboriju. ljama s dodatkom križia u prostoru medju krugovima.
Br. 17 (tabl. XVII br. 57). Naris u Vg naravne veliine Karlovinžka ornamentacija srodna kninskoj br. 12, 39;
;
gradivo prosti kamen nepoznata prvobitnog mjesta, sada

;
istovjetna spljetskom br. 54 (Tabl. XVII). Ovaj ulomak
u Spljetskom Muzeju (Katal. E br. 26). Obrubni ornat gaj- je est crkvenoga pluteja ili timpana na ciboriju, kar-
tan ; drugi ornat nastoji se iz niza sliepih arkadica popu- lovinžke dobe, sudei po izradbi.
njenih križem, palmom, ružam. Po izradbi i kompoziciji Pristojno je da zakljuimo ovaj pregled pripomenom
od osmoga do jedanestoga vieka. Po obliku sudei rek zadnjega spomenika, što pripada perijodi umjetnosti za
bi da je est obrubnoga podanka ili vrba obla ambona. narodne dinastije, t j. grobnice nadbiskupa Lovrinca,
Br. 18 (tabl. XVni br. 58). Naris u V4 naravne veliine

Zvonimirova suvremenika. Ta grobnica je veoma jedno-
stavna, iz prostoga kamena, bez ikakva zamjerita ornata,
gradivo prosti kamen; nepoznata prvobitnog položaja,
našast kao prosto gradivo uzidan u petoj kruni Spljet- i nosi samo nadgrobni nadpis. Sada se nahodi o lievu
žrtvenika u krstionici S. Ivana u Spljetu.^
skoga zvonika Sv. Dujma, sada u Spljetskom Muzeju
(Katal. E br. 213). Medju obrubom, urešenim s gajtanom, * Rohault de Fleury, 0. c v. Ili, PI. CLXXX1I sq.
i tragovima simbolinoga pletera, vidi se polovina ne- 2 Sr. br. 50 tabl XVII.
* V. Tabl. XIV, D. i na str. 35 pod opazkom 4 nave-
1 Sr. br. 50 tabl. XVII. denu našu razpravu.
SPLJET, mjeseca oktobra 1887.

POMOCx\A DJELA:
Arkiv za povicstnieu jugoslavensku. Zagreb. Knj. IX. emendatam a .losepho
Furlanetti aliiiuno Scininarii
Lezioni pnpolari di archeologia christinna per Mariauo Patavini novo ordine digestum amplissime auctum at/jue
Armelini. Koma. Voe della Veriti\ 1883. emciidatum cura et studio Doct. Vicentii De-Vit. Prati.
Pei)iti(res et nruemeuts des manuscrits classes dans un Alberghetti 1858.
ordrc chronologifiue par servirc a I' liistoire des arts Storia delV arte cristiana nci primi otto secoli della Chiesa
du dessin depuis le ()uatrifeme si<>ele de I' Ere Cn'tienne scritta dal P. lia/f'ade Garrucci e corredati della
jus(|u'a la rin du seiziOme. Par le Comte Auguste collezione di tutti i monumenti di pittura e scultura
'de Bastard. Pariš 1832— (iO. incisi in rame sii cintjuccento tavole ed illustrati. Prato.
Arehiti'ttura del medio evo in Italia con una introdu- (iiaclietti, 1877— Hl.
zione sullo stile liituro dell' architettura italiana. Hi- Monuments auciens et moderns. (Jollection Ibrmant unc
cerche di Camillo Boito. Iloepli, Milano 1880.
liistoire dearchitecture des differents peuples ji toutes
1'
Bullettino di storia cd archeologia dalmata. Spalato, los »'poriues, i)ubli«'e par Juhfi Gaillabau avec la
Zannoni 1885, 1886, 1887, 1888. coUaboration acs principaux archcologucs. l'aris, Didot
Jouveau Melanijes d- archeolo()ie d' liistoire et de littera-
18.50.
tiiro sur le moven age par Ch. Cahier et Fou Arth.
Compendio delle Iczioni teorico-prati'he di Paleogratia
Martin de la Cie. do .lesus. Collection publit'-c par le Diplomatica del I>r. Andren Gloria. Padova, Pro-
F. Ch. Cahier. Pariš, Didot 1874. 1S7().
sperini
lictionnnire des Ahhreviaiions latines et franâises usitees
Dalmatia tlie <j>uarnero and Istria, witli Cettigne in
dans les inscriptions lapidaires et mettalliques les ,
Montcnegro and thc Island ot" Grao. liv T. G.
manuscrits et les c/iartes du moven age par L. Alpli.
Jackson. ()xtbrd, Clarendon, 18s7.
Chassant, V. ed., Pariš, Martin 1884.
Real - Enciklopaedic der cliristlidien Altertliiimer unter
Gloitsarium medine et injimae Jatiuitafifi conditum a a-
Mit\virkung mehreren Facliênossen bearbeitet und
mio Diifresue Domino Du Cange auctum a monaehis
herausgegeben von F. X. Kraus. Freiburg im Breisgau.
ordinis S. Benedicti cura supplemcntis integris D. P.
1882—1886.
Ilerder
Carpenterii, Adelungii, aliorum suisque digessit G. A.
L. Henschel —
Sequuntur glossarium gallicum, disser- J Kukuljevi Jura regni
. Croatiae. Dalmatiae et Shi-
tationes Editio nova aucta pluribus verbis aliorum votnac. Zagrahiae 1861.
scriptorum a Leopold FaATC. Niort 1882—87. J. Kukuljevi. Codex diplomaticns regni Chroatiae.
Ahecedaire oii Koudiment d' archeologie par M
A. De Stavoniae et Dalmatiae 1874—1876.
Caumont. Architecture religieuse. V. Ed., Caen Blanc- ManuaJe di Paleografia delle Carte per Clemente Lupi
Ilardel, 18S6. Le ^lonier 1875.
Firenze,
De Caumont. Bulletin monumentale. Tome XXVI 11, Joaunis Lucii Ilistoria de Regno Dalmatiae atque
XXIX. Caen, Blanc-Hardel, 1808, 1869. Chroatiae Amsterodami 1668.
Corpus Juriš Canonici, omendatum et notis illustratuni
De re diplomatica libri VI opera et studio D. Mabilon
Grregorii XIII Pontit'. Îax. iussu editum. Concordantia
Admari. Neapoli, Ursini 178i<.
III Ed. opera J.
discordantium canonum Gratinni. Augusfcie Tauri-
norum 1776.
Le Glorie deW arte lomharda, ossia illustrazionc storica
delle piu belle opere che produssero lombardi in
Etiide sur Lomharde par F. de artein.
architecture
i
—
1'
Pariš, Dunod, 1865—1882. pittura, scoltura ed architettura dal 590 1850; di

Luigi Malvezzi. Milano, Agnelli 1882.
Mittelalterliche Kunstdeukmale des Oesterreichischen
Kaiserstaates. Eiteiberger von Edelber;/ und Heider. Nouceau Trait de Diplomatiipte par D''ti.r UeUgieuj-
Stuttgart 1856. Benedictins de la Cougregafiou ,Ip. S. Maure. l'aris,
Gesammelte Kimsthistorische Schriften von R. Eitei- G. Desprez. 1757.
berger von Edelherfj. IV. Band. Die mittelalterlichen // tesoro deir oniato. CoUezionc di scelti ornati di tutte
Kunstdeukmale Dalmatiens. Wien, Braumiiller 1884. le epocî dell'arte, per cura dol Prot*. G. I. Mendel.
lUijricum Sacnim auctore Daniele Farlato. Venetiis, Koma Modes et Mendel, 1887.
Goleti 1751. Gerardi Mercatoris Atlas sive Cosmograjdiicac Medi-
J. Lucii Ferraris Prompta Bibliotheca canonica. jiiri- tittiones de Fabrica mundi et fabricati figura. De novo
dica, moralis theologica etc. Venetiis, »Storti, 1872. multis in loccis emondatus novisque tabidis auctus
Totius latinitatis lezicon opera et studio Aegidii Forcel- Studio .ludoci Hondv. Amsterodami, sumptibus Jo-
lini lucubratum et in hac editione post tertiam auctam hannis Cloppenburgij, 1632.
. .
Mittheilungen der k. k. Contralcommission. Wien 88fi. 1 Storia delV arte col mezzo dei monumenti della sua de-
1)issi'itazioni Hopm le antifliitn italiane (li L. A. Mu- cadenza nel V secolo Hno al suo risorgimcmto ncl XVI,
ratori, eiliz. Koma, JJarbifllini 1755.
."i.
di G. B. L. G. Seroux d' Angkourt. Milano, Taui'ani,
Narodni list. Zadar 1887. Podiistîk „Nješto o kninskim 1825.
izkopiuam'*. ]\I. Ž. Foviest Hrvatska, po vrelih napisao Tade Smiiklas.
Archtiuloi/isches zur Erkliirung der in den
Worterhi(cli Zagreb, Albrecht 1882.
Schriften ilber christliche KunsUilterthiimer vorkom- Codice diplomatico Longohardo dal DLXVIII al
menden Kunstausdriicke. Deutsch, Latcinisch, Fran- rJCCLXXIV con note 'storiche, osservazioni e disser-
zosisch und Engliscli. Von llemrick Otte. Zweite, tazioni di Carlo Troya. Napoli stamperia reale ,
er\vi'iterte AuHage bearbeitet vom Verfasser unter 1851 — 1859.

Mithilfe Otto P^'ischer. Leipzig Weigel 1877.
Bomische Quartalschrifi fur christlichen Alterthumskunde
Hdudhnch der kirchlichen Kunstarchdologie des deutsclien und fur Kirchengeschichte. Unter Mitwirkung von
Mittelalters von D. Heinrich Otte. Filnfte Auflage in
Fachgenossen herausgegeben von Dr. A. De Waal,
Verbindung mit dem Verfasser bearbeitet von Ernst II. Jahrgang. Rom 1888.
Wernicke. Leipzig, Weigel 1883 — 4
Grammaire of the Ornamente. Oven Jones. London Dictionnaire raisonni de diplomatique ,
par Dom De
18(55.
Vaines, Seconde Edition augmente par A. Bonnettg,
Pariš, Au bureau des annales de philosophie chre-
Das polt/chrone Ornament. Racinet-Reinhardt. Stutt-
tienne, 1865.
gart 1875.
Monumenta historieo - juridica Slavorum meridionalium Manuale del Diritto ecclesiastico di tutte le confessioni
Vol. Vn. Documenta historiae cbroaticae periodum cristiane del cav. Dr. Ferdinanda Walter. Traduzione
antiquam illustrantia, edidit Academia Scientiaram et dair originale tedesco sulla nova recentissima edizione
artium slavorum meridionalium. Collegit, digessit, ex- dell'avv. Fortunato Benelli. Piša. Nistri 1846.
plicuit Dr. Fr. Raki. Zagrabiae 1877, ex officina Lexicon Diplomaticum abbreviationes sjllabarum et
soeietitis tvpographicae.
,
vocum in Diplomatibus et codicibus a saec. VIII XVI —

Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. usque occurrentes exponens, cunctis Alphabetis et Scrip-
Knj. XXVI, XXXV, LVlil. turae speciminibus integris. Studio Johannis Ludolfi
Elements d'Archeologie chretienne par le chanoine Reusens, 'Waltheri cum praef. Joannis Hem. Jungii. Ulraae,
. . .
Deuxieme, edition, Louvain, Peeters, 1885. Gaunianis 1755.

La Messe. Etudes archeologicjues sur les monuments par Anleitung zur lateinischen Palaeographie von W. Wat-
Ch. Rohault de Fleury, continuees par son fils.
tenbach. Leipzig, Hirzel 1872.
Pariš, Libraire des imprimeries reunies, 1883 1887. — Das Schriftivesen im Mittelalter von W. Wattenbach.
Ballettino di archeologia cristiana del Com. Giamhai-
Zweite vermehrte Auflage. Leipzig, Hirzel 1875.
tista de Rossi. Roma Salviucci 1875.
E. von Sacken. Stili di Architettura con note ed ag- Viestnik hrvatskoga arkeologikoga družtva. Zagreb,
giunte di R. Brayda. Torino e Roma E. Loescher, Albrecht 1884. i 1887.
187D.
Opazka. Prepuštaju itatelju, da sam poizpravi omanje tiskarske pogrješke, koje ne mute smisla, upozorujemo
ga samo na glavnije:
Na str. 2. red. 13. popravi . . . pod B „Pregled . . . spomenika

2. n 21. >}
uenicima
3. )> 29. ;;
ipopuni ustožeri pri crkvi
: .
4. » 11. » naime Kapitul i Biskupija.

12. 1}
21. -•;
Poza u Po.
26. n 23. ;;
izpred « izmed.
27. a 28. « raloga u razloga.
32. 30. » poliju « paliju.
^-
TABLICE
o
•
U
»-*
>
o /;,' i
C/'J :=0* / j \' "
• f-1
^4\W ''li
, -% V ' '
" ;
<^
r ^-e~U
-^^TotMedža^
A\ 'îv
V-
o
""
LIBRARV
"•nto, OnV^Tô
A
-'^'EIZZTZ^
m\
n.
^lim \. 1 ,1_LL Milit
•»V
t_-
815'
L t-
"L
f^- y
I i
f 1-- c .1- -6 I
(Jô^(j(? o^tcfo
1 nrcKonati,
i
r.
Ti.
13.
^•'"'''""'"' l l'"*' '

l
liTi.iunIliilj
^
kt
VIII.
21
20.
22.
iX
25.
29.
27
X.
26.
HW I I t i
|
2LU
XI1L
n
A/
jStufi09J &,b,c,d,s&Gi& neobstoje.

xy.
41, 42.
43. 44.
XV].
4.>. 46. 47.
li
^* /N
XVJI
50.
52.
^.- J
VIMV^'VO
mmatmtoummmmammmmmmmmtmmtmmmm
L...
--'.^-
_-^- -'j' 'i'/'i'ii:;:'!!' 301 i. >*
54.
53.
57.
56.
55.
^^
b
XVIII
Ut. Dr^j Albreciijal.Zapvb

I
I
n
/•
DR1521 B8 v.l IMS

gulic, Frane,
nrvatski spornenici
kninskoj ofolid 'uz u
l)stale s
O«" MEDIAEVAL STUOrc«

5B QUCEN-S PARK

Bulić, F - Hrvatski Spomenici U Kninskoj Okolici Uz Ostale Suvremene Dalmatinske PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bulić, F - Hrvatski Spomenici U Kninskoj Okolici Uz Ostale Suvremene Dalmatinske PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

v^ ^

' ' 'V^ -^ ^-vA^ # 0[;, o> j -«

^ }^)c p -C- A,^^> D^V

'* *-*-'-*-'-^'-^ "•^ -^ ^'^ ^ ^-- ' ^ --"* -

uz OSTALE SUVREMENE DALMATINSKE

NARODNE HRVATSKE DINASTIJE.

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

'? u ZAGREBU 1888.

U KNJIŽARI JUOOSLAV. AKADEMIJU L. HARTMANA (kUOU I DEUTSCH).

TISAK DIONIKE TISKARE

OPERA ACADEMIAE SCIKNTIARUM ET ARTIUM

NARODNE HRVATSKE DINASTIJE.

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

do Knina, i to na obronku Prominske jdanine,

Podkonja, preko rieke

bilo nadati od reenih radnja, obzirom na odkrie hrvatskih starina.

venih predmeta, t. j. nadpisne ulomke.

itaocu prištedjeno mnogo truda.

razabini zidino, koje sa prošloga vieka još obstojale nad zemljom

nužde što skorijeg sustavnijega iztraživanja.

spominje. Primjerice: godine 1078. u Svinimirovoj po-

S. Marije. obšimije i Toma, pripisuju

riekom .'U) m. obsega 500 m. duljine a 240 m. širine

erant in Campo, ut docet Archidiaconus id est in quadam ;

adhuc visuntur ingentes tectorum ruinae, e quibus templi

muno pogoditi kakvoj vrsti sgrada pripadaju, ipak je

o kojim spljetski sabor i naddjakon kažu, da leže „in

htio, na podlozi ruševina koje se i u njegovo doba vidje- na Kapitulu

' De novo plurimis in loeis emendatus, multisque novis

petoga vieka S. Augustin a osmoga Metzki biskup

pitibus et peregrinis Secunda raensa cum presbj-

^ Capit. Caroli M. a. 789, a. 802 ; apu Walter o. c. Aquisgranensis a, 816 c. 135.

* Muratori o. c. p. 31. steria et episcopia instituenis" apu Walter Tom. II.

Dalmacije, kako dolazi od (ItKcIjciija Hrvata sve do k.isiiog

arapo" kod S. Marije, a niti tvrdi niti porie da li su

biljcžci što nam ju sauvao Ivan, jroriki naddjakon, pisac

dielili mu ogromne predjele, tako da se „sua jurisdictio usque

ad Dravum fliivium extendehatur'^. Ove riei se skoro

za dobe spljetskoga sabora, veli, da je bio ve odavna

to kod Knina a ne, kako bi Farlati hotio. da je osao-

^ Farlati, 1. c. vanje kninske biskupije djelo Petra I. Krešimira, i to potla

da je takovih spisa za njegove dobe bilo vidjeti u tro-

anstva, sam arhitektoniki slog, im se izkapanja

Nu kudkamo vee jedan od glavnijih kanonikih prihoda.*

„petih crikvali v Kosovi', koje su po narodnoj predaji

tako tiesno skopane sa zadnjim dnevim i traginim

svršetkom njegovim. — vjerodostojnosti predaje o

spominjc samo ime 8. Bartula. nego još drugih sve- i

taca skupa, kojim dotina crkva bila posveena, za

stoli, in terris chrobaticis situm"' dalo bi se nagovieštati,

proitao: „Anno ab incarnatione

sancti Bartholomei preposito ., firma stabilis(iue per- . . .

„^lariae obino ii)ak nazivala i nazivlje

rok da ova Farlatova viest nije tona u jjotiinko-

opisali, stoje u odnošaju s ulomcima spomenika ovih

meandre (uže), Vitruvove spuže, na ljusku, gajtane, arabeskama.^

tivno svojim kršanskim

Bastard, Peintures et ornements des manuscrits etc.

a za pleter isto geometrinih crta entrelacs ; jedno i drugo

linske od geometrinih pletera, za sve skupa rabe im izrazi

menicim do dobe Karlovia riedko se pojavljuje i to

nego li su varvarski narodi mogli podariti prasjedioce o

talnih motiva tipa takozvanoga mistinoga jasan dokaz da ;

'* --'--'-^'-^ "•^ -^ ^'^ ^ ^-- ' ^ --" -