LOKALNA SAMOUPRAVA-I KOLOKVIJ

1.Lokalna samouprava od 1918.-1945. –karakteristike

-prvi pokušaj stvaranja profesionalne uprave u Hrvatskoj koji je provela Marija Terezija i
drugi pokušaj stvaranja profesionalne uprave u okviru reformi Franje Josipa I.
-početak suvremene lokalne samouprave u Hrvatskoj vezan je uz reforme bana I.Mažuranića
-iako je Hrvatska u okviru Austro-Ugarske imala slabu autonomiju, to je bio period nastanka
modernih lokalnih institucija
-nakon 1. svj. rata hrvatski su krajevi ušli u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te su
srpske snage uspjele provesti koncepciju unitarne centralističke monarhije, čime su bili
uništeni svi tragovi ranijih oblika samouprave i Hrvatskoj, te su formirane jedinice po srpskom
obrascu: okruzi, srezovi i općine
-nakon uspostave kraljeve diktature 1929. Jugoslavija je bila razdijeljena na 9 banovina

2.Uprava u razdoblju NDH

Nakon kapitulacije Jugoslavije (17.04.1941.) proglašena je NDH,
Organizacija NDH (izvedena po uzoru na tadašnje režime u Njemačkoj i Italiji)
Na čelu države-poglavnik koji imenuje određene kategorije članova u hrvatski državni sabor
Na čelu uprave-vlada s 12 ministarstava
Područje podijeljeno na 22 velike župe, 142 kotara s kotarskim ispostavama,1006 općina i
grad Zagreb

3.Razvoj lokalne samouprave u RH, problemi i vrijednost orijentacije

RAZVOJ LOKALNE SAMOUPRAVE U HRVATSKOJ - PROBLEMI I VRIJEDNOSNE
ORIJENTACIJE
-lokalna samouprava smatra se protutežom središnjoj vlasti
-proces decentralizacije u zapadnoeuropskim zemljama započeo je nakon 2. svj.rata
- bivše socijalističke zemlje, tranzicijske, također su se okrenule decentralizatorskim
reformama zbog prijašnjeg centralizma koji ih je obilježavao
-lokalna samouprava kao oblik diobe vlasti prema teritorijalnom načelu trebala bi ponajprije
osigurati ostvarenje demokratskih političkih vrijednosti (npr. sudjelovanje građana u
obavljanju funkcija vlasti, dostupnost službi, odgovornost, otvorenost...)

4.U koja se dva smjera mogu naći tragovi lokalne autonomije u Hrvatskoj
PREGLED RAZVOJA LOKALNE DEMOKRACIJE U HRVATSKOJ
-tragovi tradicije lokalne autonomije u Hrvatskoj se mogu tražiti u dva smjera;
-s jedne strane radi se o autonomiji priobalnih i otočnih gradova, koji su autonomno donosili
vlastite statute, te su bili oslobođeni vlasti feudalnih gospodara
-s druge strane, u kontinentalnom dijelu zemlje su bili gradovi čija je autonomija bila manja
od autonomije jadranskih gradova, i čije su dimenzije bile određene kraljevskim poveljama iii
odlukama feudalnih gospodara

5.Karakteristike lokalne samouprave u HR od 1990.-2002.

HRVATSKA 1990.-2002.
-razvoj državne uprave i lokalne samouprave u Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2000.g. bio
je obilježen masovnom etatizacijom (jačanje države), centralizacijom i politizacijom
autoritativnog tipa
-povećao se broj službenika upitne stručnosti, profesionalizam je bio smanjen, a
demokratske političke vrijednosti su potiskivane
-najvažnije su promjene u hrvatskoj javnoj upravi u razdoblju od 1990. do 2002.
koncentrirane oko 1993. i 2001.g.
-Ustavom iz 1990. odnosi međi tijelima na središnjoj razini su uobličeni prema
polupredsjedničkom modelu
-lokalne jedinice su naslijeđene još iz doba socijalističke Hrvatske, te se zbog rata sve do
1993. nisu bitnije mijenjale
-reformama je u Hrvatsku presađen stari francuski centralistički model organizacije države s
jakom središnjom i izvršnom vlašću

6.Koncepcije reforme sustava lokalne samouprave 92./93.

KONCEPCIJA REFORME SUSTAVA LOKALNE SAMOUPRAVE 1992/93.
-reforma se više temelji na koncepciji upravne decentralizacije prema kojoj su lokalne
jedinice produžena ruka centralnih organa, a manje na koncepciji političke decentralizacije
prema kojoj lokalne jedinice zastupaju interese lokalnog stano. nasuprot središnjoj vlasti
-reforma je bila zasnovana na jednoj netočnoj pretpostavci, tzv. igri s nultim ishodom - prema
toj pretpostavci jačanje središnje državne vlasti i uprave može se postići jedino tako da se
oslabi lokalna samouprava
-reformama 1992/93 željelo se slomiti središta moći u velikim, jakim i zatvorenim općinama –
nastojalo se eliminirati mogućnost da druge političke stranke zauzmu ta središta

7.Nova teritorijalna struktura lokalne samouprave

NOVA TERITORIJALNI STRUKTURA
-uvedeno je centralistički skrojeno stupnjevanje lokalnih jedinica
-uvedena je županija, srednja razina nadzorna i naredbodavna razina između središnje vlasti
i uprave s jedne i lokalne jedinice s druge strane
-formiran je prevelik broj županija (20)
-dotadašnje općine (101), naslijeđene iz socijalističkog perioda, bile su razdijeljene u veći
broj manjih jedinica (418)
-veliki broj lokalnih jedinica, u većini sa slabim ekonomskim, profesionalnim i drugim
kapacitetima, doveo je do njihove ovisnosti o dotacijama
-s druge strane, Grad Zagreb je povremeno uplaćivao pomoć u državni proračun
-od 1992-2001 izraženo je usitnjavanje lokalnih jedinica- broj lokalnih jedinica je
upeterostručen
-broj gradova je narastao sa 68 na 122, dok je broj općina porastao sa 418 na 423
-mjesne zajednice koje su naslijeđene iz socijalističkog perioda bile su u reformi 92./93.
ukinute

8.Što spada pod jedinice lokalne, tj. područne regionalne samouprave

Pod jedinice lokalne samouprave spadaju gradovi i općine, a pod
regionalnu(područnu)samoupravu županije

9.Definicija grada
Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj se nalazi sjedište županije i svako mjesto
s više od 10.000 stanovnika koje predstavlja urbanu, prirodnu i društvenu cjelinu.
Iznimno, gradovi mogu biti i mjesta s manje od 10.000 stanovnika, ako za to
postoje povijesni, gospodarski, prometni ili drugi razlozi.

10.Definicija županije
Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu,
povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi
obavljanja poslova od područnog (regionalnog) interesa.

11.Nabrojite samoupravni djelokrug općine, grada, županije- Članak 19.

SAMOUPRAVNI DJELOKRUG OPĆINE, GRADA I ŽUPANIJE
Općina, grad i županija samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog
djelokruga u skladu s Ustavom R H
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i osnovno obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
– zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,
– promet na svom području
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

12.Koje poslove obavlja općina i gradovi u samoupravnom djelokrugu, a koje županije

Općine i gradovi obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju
potrebe građana kao što su:
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
– zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,
– promet na svom području
– održavanje javnih cesta,
– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu
dokumenata prostornog uređenja,
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

13.Koje poslove obavljaju županije?

Županija obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se

odnose na:
– obrazovanje,
– zdravstvo,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– gospodarski razvoj,
– promet i prometnu infrastrukturu,
– održavanje javnih cesta,
– planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,
– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu
dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada,
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

14. Što spada pod status velikog grada

Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska,
kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju
više od 35.000 stanovnika
15.Neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju
NEPOSREDNO SUDJELOVANJE GRAĐANA U ODLUČIVANJU- Članak 24.
Građani mogu neposredno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem
referenduma i mjesnog zbora građana

Referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu

općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima
određenim zakonom i statutom.
Referendum, raspisuje predstavničko tijelo na prijedlog 1/3 njegovih članova, na prijedlog
općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, a u općini i gradu i na prijedlog polovine
mjesnih odbora na području općine, odnosno grada i na prijedlog 20% birača upisanih u
birački popis općine ili grada.
Pravo glasovanja imaju građani koji imaju prebivalište na području općine, grada, odnosno
županije i upisani su u popis birača. Odluka donesena na referendumu obvezatna je za
predstavničko tijelo.

Članak 25.
Građani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenih akata
Članak 26.
Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i
pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad kao i na rad njihovih
upravnih tijela te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi
ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

16.Koje su obveze predstavničkih tijela

PREDSTAVNIČKO TIJELO Članak 35.
Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.
Predstavničko tijelo:
1. donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
3.osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i razrješuje druge
osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom,
4. uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
5. osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih,
komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
6. obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug
predstavničkog tijela.

17.Koje su dobre i loše strane neposrednog biranja gradonačelnika

NEPOSREDNI IZBOR GRADONAČELNIKA I OPĆINSKOG NAČELNIKA
Dobra strana neposrednog izbora načelnika je to jer to vodi jačanju neposredne demokracije
jer građani biraju načelnike, -glasovi birača mogu se u prvom krugu raspršiti na veći broj
kandidata, a tek se u drugom krugu dolazi do pobjednika koji dobiva glasove većine građana
izašlih u tom krugu; to će dovesti do slabijeg odaziva u drugom krugu i probleme s
legitimitetom načelnika
Loša strana kod neposrednog načina izbora načelnika (može se očekivati pojava većeg broja
tzv. nezavisnih kandidata (sportaši, glumci, manekenke...) je to da se stvara samo privid da
o njihovom opstanku na poziciji odlučuju građani, a u stvarnosti je još uvijek prisutan velik
stranački utjecaj na načelnike, ne mora biti napretka u kvaliteti kandidata
18.Temeljni problemi hrvatske lokalne regionalne samouprave
1. Previše složena teritorijalna struktura
2. Nedovoljna stabilnost teritorijalne strukture
3. Neuravnotežena struktura lokalnih jedinica
4. Nedovoljna efikasnost lokalne samouprave
5. Slabi razvojni potencijali
6. Osiguranje centralističkog načina upravljanja zemljom

19.Kako bi hrvatska lok.samoup. trebala izgledati u budućnosti (policentrične hr)

Polazna ideja policentrizma vrlo je jednostavna. Postojanje višestrukih područja nadležnosti
daje građanima veću mogućnost izbora u pružanju lokalnih usluga, a mogućnost biranja
rezultira većom efikasnosti u pribavljanju lokalnih usluga.
Kod policentrizma važno je razlikovati pribavljanje javnih dobara od njihove proizvodnje.
Nesposobnost da se proizvodi ne znači nužno i nesposobnost da se pribavlja neko javno
dobro.
Istraživanja pokazuju da širenje odgovornosti za pribavljanje i pružanje lokalnih
usluga povećava efikasnost lokalnog sektora. Vrlo često se smatra da postojanje velikog
broja malih lokalnih jedinica vodi neefikasnosti i rasipanju javnog novca, no analize ponovno
pokazuju da do još većeg rasipanja dovodi prevelika koncentracija odlučivanja o proizvodnji i
pribavljanju lokalnih usluga na jednom mjestu.

20.Lokalni poslovi, ciljevi i kriteriji

Upravno-tehnički razlozi:
1. Blizina korisnika
2. Priroda predmeta rada
3. Lokalno uvjetovane potrebe
4. Potreba diferencijalne rezolucije određene djelatnosti
5. Potrebna (financijska) sredstva
Političko-interesni razlozi:
1. Specifičnost lokalnih interesa
2. Decentralizacija kao interes središnje vlasti
3. Šire sudjelovanje građana
4. Jačanje lokalne autonomije kao protuteze središnjoj vlasti

21.Decentralizacija 2000.-2002. Koje su karakteristike u RH

DECENTRALIZACIJA 2000.-2002.
-lokalna samouprava 1990-ih bila je podčinjena političkoj volji
-prvi korak u decentralizaciji je promjena Ustava krajem 2000-te
- ograničava se središnja vlast u odnosu prema lokalnoj i područnoj(regionalnoj) samoupravi
-pored diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, prihvaćena je koncepcija o lokalnoj
samoupravi kao protuteži državnoj vlasti
-Ustav prihvaća načelo supsidijarnosti (prednost imaju ona tijela koja su najbliža građanima) i
načelo solidarnosti (država je dužna pomagati financijski slabije lokalne jedinice)
-osigurana je zaštita prava građana pred tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave
-2001. je donesen novi Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi
-regulirana je suradnja lokalnih jedinica
-gradovi preko 30.000 stanovnika obavljaju sve poslove iz djelokruga županija, dok manji
mogu obavljati samo poslove uz suglasnost tijela državne uprave
-smanjuje se broj članova predstavničkog tijela, načelnici i župani se biraju iz reda članova
predstavničkih tijela
-u gradovima s manje od 3.000 stanovnika nema poglavarstva
-mjesni odbor bira se neposredno tajnim glasanjem
-kod lokalnih izbora prihvaća se čisti proporcionalni sustav-u svakoj županiji osniva se samo
1 ured državne uprave, a predstojnika bira Vlada na temelju javnog natječaja
22.Zahtjevi koji se odnose na teritorijalnu podjelu u cjelini
ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA TERITORIJALNU PODJELU U CJELINI
1. Obuhvatnost teritorijalne podjele
-mreža lokalnih jedinica trebala bi obuhvaćati čitav državni teritorij, izvan tog teritorija ne bi
smjelo ostati niti jedno područje zbog toga što lokalne jedinice obavljaju velik broj državnih
funkcija, pa se mora osigurati da će se ti poslovi obavljati na čitavom državnom teritoriju
-nadalje, postoje javni poslovi koji su isključivo od lokalnog značenja, npr. komunalni poslovi
-obuhvatnost teritorijalne podjele proizlazi i iz demokratskog političkog načela da svim
građanima u nekoj zemlji treba omogućiti ostvarivanje prava na lokalnu samoupravu (ne
smije netko zbog toga što živi u teško pristupačnom području biti uskraćen u tom pravu)
2. Stabilnost teritorijalne podjele
-teritorijalna osnova lokalne samouprave trebala bi biti relativno trajna i stabilna, granice se
ne bi smjele često mijenjati (mjesno stanovništvo neće lokalnu jedinicu doživljavati kao svoju)
-zbog toga se područja lokalnih jedinica utvrđuju aktima zakonodavne vlasti
-stabilnost je bitna i zbog odnosa centralne i lokalne vlasti; česte teritorijalne promjene
pridonose jačanju centralizma u državi,
--stabilnost osigurava potrebnu pouzdanost, kontinuitet i zaštitu lokalne imovine
3. Jednostavnost i racionalnost teritorijalne podjele
-racionalnost znači da treba smanjiti šarolikost i raznovrsnost lokalnih oblika. preklapanje
nadležnosti, paralelizam upravnih struktura...
-u jednostavnijoj i racionalnoj teritorijalnoj organizaciji građani se mogu lakše snaći
-ako je sustav kompliciran teže je ostvarivati zadatke koji su zajednički, troši se više
sredstava, energije i vremena na unutarnje povezivanje, čime će se smanjiti njegova
efikasnost i ekonomičnost
-u preglednom teritorijalnom sustavu olakšat će se nadzor središnjih državnih organa nad
lokalnim tijelima
-u stvarnosti su teritorijalne podjele pojedinih zemalja daleko od tog ideala jednostavnosti i
racionalnosti,te često ovise o političkim interesima
4. Jasnoća razgraničenja među lokalnim
-područja lokalnih jedinica treba jasno međusobno razgraničiti tako da ne bi dolazilo do toga
da neki dio teritorija istovremeno svojataju dvije ili više jedinica, ili pak da neki dio teritorija ne
ulazi u sastav nijedne lokalne jedinice
-to je potrebno učiniti zbog toga što teritorij lokalne jedinice predstavlja područje jurisdikcije
njezinih organa pa bi u slučaju nejasnoća u pogledu teritorijalnog razgraničenja dolazilo do
sporova o mjesnoj nadležnosti
- dolazilo bi i do imovinskih i financijskih sporova između lokalnih jedinica
-osim toga, mora se točno znati za koji prostor pojedina lokalna jedinica snosi odgovornost
-granice među lokalnim jedinicama određuju se prema katastarskim mapama, obično na
temelju granica katastarskih općina
-u praksi se prihvaćeno načelo da se granice drugostupanjske jedinice određuju prema
vanjskim granicama jedinica prvog stupnja koje su ušle u njezin sastav

23.Zahtjevi koji se odnose na lokalne samoupravne jedinice

1. Cjelovitost lokalne jedinice
-granice teritorija lokalne jedinice treba povući tako da neka lokalna jedinica predstavlja
cjelinu, različitu od ostalih lokalnih jedinica u svom okruženju - tako će se stvoriti osnova da
građani koji žive na tom području percipiraju i osjećaju lokalnu zajednicu kao svoju, da se
identificiraju s njome
-najjednostavniji način bio bi da se granice lokalne jedinice povuku tako da ona obuhvati
jedno naselje (jedno naselje=jedna lokalna jedinica), međutim, postoje brojne razlike u
veličini naselja i gustoći naseljenosti pojedinih dijelova države, tako da načelo jedno
naselje=jedna općina je teško dosljedno provesti
-druga mogućnost je da se cjelovitost lokalne jedinice pokuša postići na taj način da se
njome obuhvati područje koje predstavlja prirodnu, društvenu, gospodarski ili drugu cjelinu
(npr. jedan bi otok, premda na njemu postoji više naselja, bio jedna lokalna jedinica)
2. Izjednačenost lokalnih jedinica
-lokalne jedinice bi trebale biti međusobno izjednačene u pogledu veličine i u pogledu
statusa, trebale bi imati približno jednaki brij stanovnika, teritorij približno istih dimenzija,
jednak djelokrug poslova, te jednaka, prava, obveze i odgovornosti
-ako su lokalne jedinice međusobno izjednačene, onda će i građani imati jednaka prava i
odgovornosti u lokalnom upravljanju, bez obzira u kojoj sredini djeluju i žive (ustavno načelo
jednakosti i ravnopravnosti)
-mnogo teže je ostvariti faktičnu (stvarnu) izjednačenost od formalne (zakonom propisane)
izjednačenosti
3. Financijska samodostatnost lokalnih jedinica
-područje lokalne jedinice trebalo bi odrediti tako da ona može raspolagati s dostatnim
vlastitim sredstvima za financiranje svojih programa, to znači da mora imati vlastite prihode i
financijsku samostalnost (npr. pravo uzimanja kredita), jer bez financijske samostalnosti
nema autonomije lokalnih jedinica
-financijska snaga lokalnih jedinica ovisi i o njihovoj veličini; veće jedinice imaju više
stanovnika i više poreznih obveznika, a samim time njihovi javni prihodi biti će veći
-razvijenije i bogatije jedinice imat će veću financijsku samostalnost i manje će ovisiti o
državnoj pomoći
4. Dostupnost lokalnih institucija i službi građanima
-lokalna samouprava prvenstveno postoji radi toga da se lokalnom stanovništvu omogući
sudjelovanje upravljanja javnim poslovima, te da im se omogući što lakši pristup lokalnim
organima
- lokalne službe moraju biti što pristupačnije i moraju što bolje zadovoljavati potrebe lokalnog
stanovništva
-što je veći broj stanovnika neke lokalne jedinice, to su manji realni izgledi da pojedini
građanin utječe na procese lokalnog odlučivanja

24.Temeljni problemi i dileme u teritorijalnoj podjeli

TEMELJNI PROBLEMI I DILEME U TERITORIJANOJ PODJELI
A) Problem različitog teritorijalnog radijusa lokalnih službi
1.Opće lokalne jedinice – organizacijski objedinjuju na istom teritoriju sve lokalne službe –
tzv. višenamjenske
Prednosti : uspostavlja se zajednička političko-izvršna struktura, ekonomičnost,povijesno-
tradicijski razlozi
Nedostaci: na istom teritoriju djeluju različite službe, otpor promjenama
2.Specijalne lokalne jedinice– formiraju se za obavljanje jedne javne službe ili jednog
javnog posla – jednonamjenske ( u RH su npr. katastarske općine)
Prednosti:veći stupanj učinkovitosti i ekonomičnosti u svom djelovanju,nema otpora
promjenama
Nedostaci: otežano vođenje lokalne politike, posebno kod financia,otežan nadzor lokalnih
tijela, nedostatak koordinacije s ostalim službama

B) Problem različitog stupnja urbanizacije:

1.Monotipska struktura – kad sve lokalne jedinice imaju isti djelokrug poslova, iste ovlasti,
isti status, bez obzira da li je područje na kojem djeluju seosko ili gradsko
Prednosti: izjednačavanjem lokalnih jedinica daje se šansa slabije razvijenim sredinama da
se brže razviju, pojednostavljuje se lokalno upravljanje,središnji državni organi imaju bolji
nadzor nad lokalnim jedinicama
Nedostaci: zanemaruju se razlike koje postoje među različitim sredinama, malim općinama
se dodjeljuju za njih nesavladive obveze, dok se gradovima dodjeljuju preuske ovlasti
2.Politipska struktura – kad se uvodi dva ili više tipova lokalnih jedinica zbog razlike u
stupnju urbanizacije područja na kojem djeluju(razlikuju se seoske i gradske lokalne jedinice)
Prednosti: uvažavanje faktičnih razlika između raznih sredina,bolja prilagođenost realnim
uvjetima u kojima djeluju lokalne institucije
Nedostatak: dovodi u pitanje jednakost građana u lokalnom upravljanju,u RH je politipsko
ustrojstvo: općine (ruralne sredine) i gradovi (urbane sredine)

C) Problem veličine osnovne lokalne jedinice:

1.Velike lokalne jedinice (od 15.000 do 40.000 stanovnika)
Prednosti: ekonomsko-financijski razlozi,neke služe mogu funkcionirati efikasno samo u
velikim lokalnim jedinicama,bolji izbor kadrova za lokalne vodeće funkcije,veći stupanj
samostalnosti
Nedostaci: slabija participacija građana,veći i razgranitiji upravni aparat,teškoće u korištenju
lokalnih službi-manje su pristupačne građanima,razlika između centra i periferije lokalne
jedinice

2.Male lokalne jedinice (do 5.000 stanovnika)

Prednosti: politički razlozi-veća participacija građana u lokalnim poslovima, odnosi između
lokalnih vlasti i građana su transparentniji, politička kontrola nad upravnim aparatom je
lakša... ,javne službe su dostupnije korisnicima
Nedostaci: slab financijski kapacitet,ne mogu organizirati služe koje zadovoljavaju potrebe
građana,nedostatak stručnih i kvalitetnih kadrova za vodeće funkcije i stručne poslove,
ovisnost o središnjoj državnoj vlasti (pogotovo financijska nesamostalnost)

D) Problem integracije sustava lokalne samouprave:

1.Jedan stupanj lokalnih samoupravnih jedinica ( povezivanje/suradnja) - osim osnovnih
ne postoje druge jedinice lokalne samouprave
-kada je lokalna samouprava organizirana na jednom stupnju, tada se primjenjuje metoda
povezivanja, što znači da se lokalnim jedinicama omogućuje da se slobodno povezuju u
privremene ili trajne asocijacije
-kod jednostupanjske lokalne samouprave nema stvaranja "samouprave nad samoupravom"
-lokalnim samoupravnim jedinicama zajamčena je ravnopravnost i autonomija koja uključuje
slobodu izbora u pogledu oblika i modaliteta povezivanja
-država provodi nadzor nad lokalnom samoupravom izravnim kontaktom s pojedinim
lokalnim jedinicama
Prednosti: velika autonomija lokalnih jedinica,taj model integracije pokazuje veću
sposobnost prilagodbe,lokalne jedinice ne moraju čekati da odluči hijerarhijski viša instancija,
već same odlučuju,jasno razgraničenje između lokalne samouprave i državne uprave
Nedostaci: participacija građana je ograničena samo na lokalnu jedinicu jer u asocijacijama
građani nisu izravno predstavljeni,postoji mogućnost ugrožavanja demokratskih procesa u
lokalnoj samoupravi

Povezivanje može biti:

1) Fakultativno – ovisi volji lokalnih jedinica
Obligatorno – propisuje ju središnja vlast
2) Opća – suradnja po svim pitanjima lokalnih poslova
Specijalna – povezivanje po točno određenom pitanju, za točno određenu službu (posao)
3) Funkcionalna zajedničko djelovanje, obavljanje neke funkcije ili posla
Organizacijska stvaranje zajedničkog organa, ustanova (npr. Nacionalne udruge)
4) Jednaka – ako sve uključene jedinice imaju ista prava i obveze
Nejednaka – kad jače lokalne jedinice obavljaju neku službu za slabije lokalne jedinice
2.Više stupnjeva lokalnih samoupravnih jedinica (stupnjevanje) - na prvom ili osnovnom
stupnju formiraju se lokalne jedinice u kojima se može osigurati neposredna participacija
građana u obavljanju lokalnih službi, dok se na drugom stupnju formiraju lokalne
samoupravne jedinice koje obuhvaćaju veći broj osnovnih jedinica, a služe za obavljanje
tehnički, organizacijskih i financijski zahtjevnijih lokalnih službi
Prednosti: lokalni poslovi su racionalno raspodjeljeni između jedinica na različitim razinama,
bolji državni nadzor nad lokalnom samoupravom
Nedostaci: hijerarhijska struktura među jedinicama lokalne samouprave (drugostupanjske
jedinice provode nadzor nad prvostupanjskima),stupnjevanje može poslužiti kao snažna
poluga državnog centralizma,otpor promjenama

25.Vrste teritorijalnih ustrojstava demokratskih zemalja

VRSTE TERITORIJALNIH USTROJSTAVA DEMOKRATSKIH ZEMALJA:
1. u prvu skupinu ulaze zemlje u kojima je lokalna samouprava organizirana u jednom
stupnju, a nadzor nad njom provode državni organi izravno ili preko posebnih ne-
samoupravnih instancija
2. u drugu kategoriju ulaze zemlje s mješovitim ili segmentiranim sustavom lokalne
samouprave-u njima pored područja s dvostupanjskom lokalnom samoupravom postoje i
područja u kojima je lokalna samouprava organizirana samo u jednom stupnju-primjenjuje
se u federativnim zemljama
3. u trećoj kategoriji nalaze se zemlje s uniformno organiziranom lokalnom samoupravom u
dva stupnja - primjenjuje se u državama srednje veličine
4. četvrtu kategoriju čine zemlje u kojima je sustav lokalne samouprave izgrađen u tri
stupnja, tj. u kojima su iznad osnovnih i drugostupanjskih jedinica uspostavljene regionalne
samoupravne jedinice

26.Kakav sustav lokalna samouprava ima u RH

RH ima dvostupanjski sustav lokalne samouprave:
1. osnovna/temeljna razina – općine i gradovi
2. regionalna razina – županije i Grad Zagreb

27.Nabroji faktore koji određuju veličinu lokalne jedinice

VELIČINA LOKALNIH JEDINICA
Perko-Šeparović utvrđuje 7 faktora koji određuju veličinu lokalne jedinice:
1. geografski
2. vremenski
3. ekonomsko-tehnički
4. politički
5. urbanizacijski
6. socijalni
7. upravni faktori

28.Koja su načela kojih se treba držati prilikom podjele državnog teritorija na

regionalne i lokalne jedinice-Pusić
1. načelo potpunosti - čitav se državni teritorij mora podijeliti "bez ostatka"
2. načelo jednakosti-pojedini tipovi lok. jedinica na istoj razini trebaju biti što sličniji po veličini
3. načelo gospodarsko-financijske samostalnosti
4. načelo dostupnosti javnih služba lokalnom stanovništvu
Pusić navodi kriterije za određivanje teritorija lokalnih jedinica: homogenost (prirodna,
društvena), gravitacija (geografska, ekonomska, kulturna, upravna, općedruštvena),
komplementarnost (ekonomsko i dr. nadopunjavanje) i ekonomsko-financijski kapacitet

29.Kako možemo kvalificirati europske države po načinu državnog uređenja

Europske države se međusobno razlikuju po načinu državnog uređenja:
1. federalne
2. regionalizirane unitarne
3. decentralizirane unitarne
4. centralizirane unitarne države
-razlikuju se i u pogledu uređenja subnacionalne razine, te je zbog toga onemogućeno
jedinstveno nastupanje regija na europskoj političkoj sceni (to je uvjetovano procesom
europskog integriranja) -u tranzicijskim zemljama regionalizacija je uvjetovana pripremom tih
zemalja za priključenje EU

30.Objasni pojam regionalizma i regionalne samouprave

REGIONALIZAM I REGIONALNA SAMOUPRAVA
Regionalizam – kod regionalizma je izraženo nastojanje jačanja političkog potencijala
regionalnih jedinica u strukturi državne vlasti, pojam regionalizma najznačajnije se
manifestira u postojanju samostalnih regionalnih političkih institucija (regionalna
predstavnička i izvršna tijela)
-regionalna razina - razina niža od nacionalne, a viša od lokalne
-regionalizam je kao ideološko opredjeljenje blisko vezan uz pojam regionalne samouprave

Regionalna samouprava podrazumijeva postojanje javnih tijela s bitnim stupnjem

samouprave neposredno ispod razine središnje vlasti
-odnos regija i središnje razine treba se temeljiti na načelima političke decentralizacije i
supsidijarnosti (načelo supsidijarnosti=javni poslovi se trebaju obavljati na razini koja je
najbliža građanima)
-državni nadzor nad regionalnom samoupravom treba biti ograničen samo na nadzor
ustavnosti i zakonitosti njihovog djelovanja
-pravo na regionalnu samoupravu je vrlo važno pravo u demokratskim političkim porecima

31.Objasni koncepciju upravne decentralizacije

KONCEPCIJA UPRAVNE DECENTRALIZACIJE
-koncepcija upravne decentralizacije lokalne jedinice smatra instrumentom središnje državne
vlasti i uprave -primjenjuje se u centralistički organiziranim zemljama (npr. Francuska)
-lokalna autonomija smatra se protivnom načelu nedjeljivosti i suverenosti naroda i načelu
jednakosti građana na čitavom državnom teritoriju
-koncepcija upravne decentralizacije našla je primjenu u tzv. teoriji razvoja zajednice,
službenoj doktrini Organizacije ujedinjenih naroda za zemlje u razvoju
-oskudni ekonomski, ljudski i stručni resursi trebaju se racionalno i ekonomično koristiti u
okvirima centralno određenih planova
-središnji državni ograni trebaju obrazovati lokalne aktiviste, pružati pomoć i brinuti se za
razvoj lokalnih jedinica
32.Objasni koncepciju političku decentralizaciju
KONCEPCIJA POLITIČKE DECENTRALIZACIJE
-ova koncepcija polazi od ideje o specifičnosti poslova i interesa koji su kao lokalni priznati
ustavom ili zakonom
-po ovoj koncepciji lokalna samouprava je protuteža središnjoj državnoj vlasti i smatra se
oblikom diobe vlasti po teritorijalnom načelu
-lokalnom samoupravom ne isključuje se mogućnost da državna uprava ima svoje upravne
organe i na lokalnoj razini
-između lokalne državne uprave i lokalne samouprave postoji organizacijska (svaka ima
svoje političke organe) i personalna odijeljenost (državni službenici primaju plaću iz državnog
proračuna, a lokalni službenici iz lokalnog proračuna)
-kod političke decentralizacije postoji primat središnje vlasti jer na određuje granice lokalne
autonomije, regulira lokalnu samoupravu, nalaže minimum poslova lokalnoj samoupravi...

33.Objasni koncepciju supsidijarnosti

KONCEPCIJA SUPSIDIJARNOSTI
-načelo supsidijarnosti ima status pravnog načela
-načelo supsidijarnosti regulirano je u Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi – a to znači da
se javne ovlasti trebaju obavljati na razini koja je najbliža građanima
-ovo načelo primjenjuje se i na odnose unutar države – između središnje državne vlasti i
lokalnih jedinica, između lokalnih i regionalnih jedinica
-za razliku od koncepcije političke decentralizacije, načelo supsidijarnosti ističe primat
pojedinca i nižih razina u odnosu prema višoj vlasti
-ovo načelo formulirano je i u Ugovoru Europske zajednice - ograničava mogućnost
poduzimanja akcija organa Zajednice u korist država članica
-načelo supsidijarnosti poduprto je u Katoličkoj crkvi
-načelo supsidijarnosti služi kao opće načelo kod vertikalne raspodjele javnih poslova

34.Objasni Marksističku koncepciju komune

MARKSISTIČKA KONCEPCIJA KOMUNE
-najradikalnija koncepcija u ulozi lokalnih jedinca
-ova koncepcija ne samo da naglašava primat lokalnih političkih zajednica, nego u njima vidi i
sredstvo za "odumiranje države"
-glavnu ulogu u tom političkom sustavu imaju komune
-središnja tijela sastavljena su od predstavnika komuna
-koncepcija se temelji na iskustvima Pariške komune i Oktobarske revolucije
-Europska povelja o lokalnoj samoupravi kombinira elemente koncepcije političke
decentralizacije s načelom supsidijarnosti
-Hrvatska je prilikom ratifikacije Povelje ratificirala minimalan broj odredbi (nije prihvatila
načelo supsidijarnosti, ali je pristala na koncepciju političke decentralizacije)