Kafka

Jasno, obitelj Samsa ubrzo je ostala bez novca kojega je imala tako da su se svi pozapošljavali.
Majka kao tkalja, otac kao portir, a sestrin posao bio je toliko naporan da je počela zapostavljati
Gregora. Ujedno, u jednu su sobu (jer su otpustili Annu i unajmili jednu staru sluškinju, koja se jedina
nije bojala Gregora, već se ponašala normalno u njegovoj prisutnosti) primili podstanare, trojicu
bradatih muškaraca (inače arhetip u Kafkinom djelu). Kako su svi bili zaokupljeni svojim poslom,
Gregor je postao sve manje bitan, a u njegovu su sobu odlagani nepotrebni predmeti i razrnorazno
smeće iz kuće, tako da je njegova soba, zajedno s njim postala svojevrsno smetlište, a on gotovo
nepostojan, kao stari komad namještaja kojega se žele, ali ne mogu riješiti. Također, Gregor je upao
u stanje u kojem je postao svjestan licemjerja svoje vlastite obitelji koja je cijelo vrijeme ovisila o
njemu, žaleći se kako ne može raditi, ali je pokazala kako bez velike muke mogu i samo zarađivati,
ali ono što je zanimljivo je da Gregor krivi sebe za to, on ne optužuje svoju obitelj već, kao što je
njegov vječni problem s autoritetom, krivnju prebacuje na sebe i njima ne zamjera. U jednom
trenutku, kada je njegova sestra odlučila svirati violinu pred podstanarima, u Gregoru se ponovo
probudila ljudskost i on je njezino prosječno sviranje čuje kao genijalnost i virtuozitet sviranja na
violini. Teško se gibajući, on odluči vidjeti sestru kako svira (on si još uvijek predbacuje što sestru
nije uspio poslati na Konzervatorij, iako mu je to bio plan) i upadne u prostoriju na iznenađenje svih
prisutnih. Iako ga bradata gospoda gledaju sa zanimanjem, obitelj se zaprepasti i prvo potjera
bradatu gospodu (koji otkažu najam) u njihove sobe. Nakon što se ovi zatvore u svoju sobu, obitelj
okupljena u dnevnoj sobi prihvaća da kukac više nije njihov sin te ga svi odbacuju. Gregor se po
posljednji put povlači u sobu.
U toj je sobi, gotovo nepokretan ostao do samoga kraja. Jabuka u leđima se ognojila i stvorila
opasnu upalu koja je paralizirala Gregora, koji je pak ostao ležati na sredini sobe. Postavši tako,
doslovno, nepotreban objekt, on se pomirio sa svime i tako, nakon vlastite odluke, umro tijekom
noći. Njegovo tijelo otkrila je stara služavka koja je i ustvrdila da je umro. Njegova obitelj tada
doživljava nekakvo smirenje, odluči započeti novi život i planira ljepšu i bolju budućnost, a "to im
potvrdi nove snove i dobre namjere." Gregor Samsa umro je tako sam i zapostavljen, taj čovjek
pretvoren u žohara umro je kao životinja koja je fizički bio, ali je gora smrt bila ona njegove
ljudskosti, koja je tijekom cijele pripovijetke čučila u njemu, boreći se za povratak, ali ju je
ograničenost okoline, koja nije mogla vidjeti dalje od ružnog žohara, ubila puno prije nego je Samsa
fizički umro.