Za Mirjanu Prodanović - Ženu plemenitosti

Vi ste bili plemeniti bedem mudrosti koji je štitio umove od učmalosti

i neznanja. Vaše riječi su parale svaku glupost hitrinom munje dok ste
mislima nepravdi drobili postojanost. Vašim tijelom je vladala
ljutovita brzopletost u kojoj je bila usađena sveta komičnost. Unatoč
svemu, nikada se niste prepustili pesimizmu braneći dobrotu Života od
njegovih nakaza. Vi ste bili numinozna svijeća u prokletom mraku za
sve odbačene, za učenike vanzemaljce. Vaše misleće ruke su
spretnošću dirigenta usađivale okrepljujuću trezvenost ljudima.
Rijetko ko razumije humor ljudskog, odviše ljudskog, života a Vi ste
ga šamarali znajući da može on to bolje. Vaše prisustvo, okovano
originalnošću, kojoj i sam Uran zavidi, biće vječno utemeljno u
vrtovima umova naših. O, kako će samo, ta magnolija milovati vazduh
poezije, a prozu darivati Suncu. Pješčani časovnik života ima svoje
zakone koji su nama, ubogim ljudima, nedokučivi a Vaš je nažalost
istekao. Smrt, koja je koračala ovoga dana, je sigurno plakala bacivši
kosu u znak revolta ka višem principu. Smrt, koja nas oslobađa od
života, je danas stisnutih zuba i krhkih kostiju izvršila svoju dužnost...
A ono, u šta možemo biti sigurni, je to da ste i njoj prije odlaska bacili
neki vic.
“Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne
mogu da nas obeshrabe.”
– Ivo Andrić
Autor: Igor Radovanović