UDŽBENICI SVEUČ ILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Barbara Oczkowa

HRVATI I NJIHOV JEZIK

Iz povijesti kodificiranja književnojezične norme
 ff<1 v;.tll-�,. -.J - -..,.."J

� rou

Izdavač
Školska knjiga, d.d.
Barbara Oczkowa
Zagreb, Masarykova 28
www.skolskaknjiga.hr

Za izdavača
Ante Žužul, prof.

Urednica
Jadranka Hađur
HRVATI I NJIHOV JEZIK
Recenzentice Iz povijesti kodificiranja književnojezične norme
Dubravka Sesar
Branka Tafra

Prijevod s poljskogajezika
Naslov izvornika
N eda Pintarić
Chorwaci i ich j�zyk. Z dziej 6w kodyfikacji normy literackiej,
Lexis, Krakow, 2006.

Oblikovanje naslovnice
Ana Bere

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika

odlukom klasa 032-01/09-01/30, ur. broj 380-04/38-10-4,

odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu

od 5. svibnja 2010.

Obljavljivanje knjige financijski su poduprli

HAZU i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH.

©ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2010.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,
fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati
bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

Zagreb, 2010.
 . ... l
.J 'J' \' ' \ - ' '

Sadržaj

Predgovor hrvatskomu izdanju 9

Uvod 11

l. POGLAVLJE
Definiranje hrvatskoga jezika 15
l. l. Pogledi na hrvatski jezik u početcima slavistike 15

1.2. Definicija hrvatskoga jezika 24

1.3. Teorija književnoga jezika 32

ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 46

111. POGLAVLJE
Razdoblje pretpismenosti
u povijesti hrvatskoga jezika 72
3.1. Slavenska rodovnica 72

3.1.1. Stvaranje južnoslavenske zajednice jezika 72

3.1.2. Seoba Hrvata na jug 80

3.1.3. Etnonim Hrvat 82

3.1.4. Raspad jugozapadno slavenske jezične skupine 85

3.2. Iranska etnogeneza Hrvata 89

3.3. Hrvatski dijalekti 93

3.3.1. štokavski dijalekti 94

3.3.2. Čakavski dijalekti 99

3.3.3. Kajkavski dijalekti 104

3.4. Seobe pučanstva i miješanje dijalekata 106

IV. POGLAVLJE VII. POGLAVLJE
Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 116
Pobjeda štokavštine 243

4.1. Povijesni kontekst 116

7.1 . Povijesni kontekst 243

4.2. Latinska pismenost 119

7.2. Hrvatski jezik u doba ilirizma. Zagrebačka filološka škola 247

7.2 . 1 . Norma ilirskoga jezika 262

4.3. Crkveno slavenska pismenost 121
4.3.1. Glagoljaštvo 121
7.3. Hrvatski jezik u drugoj polovici XIX. stoljeća 268

7.3.1. Rasprave u filološkim školama 268

4.3.2. Hrvatsko-staroslavenski jezik
7.3.2. Bečki dogovor 283
neliturgijske glagoljske pismenosti 133
4.4. Starohrvatska čakavska pismenost 138 VIli. POGLAVLJE
4.4.1. Glagoljični spomenici 140 Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 288
4.4.2. Ćirilični spomenici 143
IX. POGLAVLJE
4.4.3. Latinični spomenici 144 ))Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?(( 327
4.5. Početci štokavske pismenosti u Dubrovniku 146
X. POGLAVLJE
v. POGLAVLJE Hrvatski jezik i nacionalni identitet 351
Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku
od XVI. stoljeća do polovice XVIII. stoljeća 152 Xl. POGLAVLJE
Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 365
5.1. Povijesni kontekst 152
11.1. Čakavski i kajkavski - regionalni književni jezici 367
5.2. Čakavština u ulozi književnoga jezika 157
11.2. Jezik gradišćanskih Hrvata 371
5.3. Književna štokavština 165
11.3. Književni regionalni jezik bačkih Bunjevaca 379
5.3.1. Književni jezik Dubrovnika 165
Zaključak 385
5.3.2. Književni jezik u Bosni 172
Zusammenfassung 393
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljeća 178
5.5. Književna kajkavština Literatura 403
182
5.5.1. Ozaljski jezično-književni krug (XVII. stoljeće) 186 Kazalo imena 439

5.6. Oblikovanje jezične norme 191 Bilješka o autorici 451

Vl. POGLAVLJE
Književna štokavsko-kajkavska dihotomija
do 1836. godine 206
6.1. Povijesni kontekst 206
6.2. Književna štokavština 211
6.3. Književna kajkavština 218
6.4. Oblikovanje jezične norme 219
6.4.1. Normiranje pravopisne norme 234
Predgovor hrvatsko m u izda nj u

Knjiga je napisana za poljskoga čitatelja, uglavnom slavističkoga

usmjerenja, iako joj je ciljem bilo i širem čitateljskom krugu pribli­
žiti zamršenu povijest hrvatskoga jezika te objasniti probleme po­
vezane s njegovim statusom. Kroatistička je problematika u Poljskoj
postala aktualna osobito nakon raspada Jugoslavije i razdvajanja
tzv. srpsko-hrvatskoga jezika, a ta pitanja nisu zanimala samo je­
zikoslovce. Knjiga je posvećena prije svega poljskomu adresatu,
što opravdava činjenicu da se u njoj provodi usporedba s poviješću
poljskoga jezika te citira poljska, a ne samo kroatistička znanstvena
bibliografija. Poljska literatura nije ispuštena u prijevodu jer sam
smatrala da ona može obogatiti meritorni sadržaj knjige te hrvat­
skomu čitatelju dati korisna znanja i informacije.
U razdoblju proteklome od tiskanja knjige u Poljskoj (2006.) do
izdavanja njezina hrvatskoga prijevoda (2010.) ukazalo se u Hrvat­
skoj nekoliko važnih i dragocjenih djela među kojima svakako va­
lja spomenuti Hrvatski s naglaskom. Standard i jezični varijeteti
Krešimira Mićanovića; Povijest hrvatskih gramatika Sande Ham te
svezak Matice hrvatske Hrvatski jezik u XX. stoljeću. Sva ta djela
uvelike dopunjuju i obogaćuju moju knjigu koju se usuđujem po­
nuditi hrvatskomu čitatelju jer je ona, s obzirom na prebogatu fak­
tografiju, kao i mnoštvo teoretskih problema povezanih s povijesti
hrvatskoga jezika, samo skroman pokušaj sinteze njegova nastan­
ka i trajanja.
Autorica
Uvod

Nakon raspada Jugoslavije (1991. godine) koji je doveo do krvavo­

ga Domovinskog rata završenoga 1995. godine, nekad jedinstveni
srpsko-hrvatski jezik razdvaja se na dva odvojena jezika, hrvatski
i srpski, koji postaju predmetom posebnoga zanimanja i jezikoslo­
vaca i drugih.
Suvremenost hrvatskoga jezika skrivena je u njegovoj povijesti
zbog toga što su problemi povezani s njegovim sadašnjim funkci­
oniranjem uvelike uvjetovani njegovom prošlošću. Zato mnogi
autori tvrde da se ne može danas govoriti o hrvatskome jeziku bez
pozivanja na njegovu povijest. Jedino ona može objasniti sadašnje
činjenice, npr. karakter rekroatizacije jezične norme nakon raspada
hrvatsko-srpske norme, zatim polemiku sa Srbima oko identiteta,
samostalnosti i samobitnosti hrvatskoga jezika u odnosu prema srp­
skom jeziku. Rasprave se vode zbog tvrdnji Srba da su Hrvati prisvo­
jili srpski jezik u XIX. stoljeću, u vrijeme reforme Vuka Karadžića,
i zbog ekstremnih tvrdnja srpskih lingvista koji smatraju da je hr-
vatski jezik redakcija srpskoga. Sve to izaziva goruće sporove koji su
često veoma daleko od znanstvene objektivnosti. Nijekanje i zlona­
mjerna interpretacija činjenica iz povijesti hrvatskoga jezika (npr.
datiranje njegovih početaka u doba ilirskoga preporoda), uz prešu­
ćivanje dugotrajnih hrvatskih napora oko normiranja hrvatskoga
jezika, često izaziva emocionalne reakcije hrvatskih jezikoslovaca
kojima na sličan način odgovaraju srpski lingvisti. Neki serbisti po­
zivaju se na stajališta s početaka slavistike koja su poslije znanstve­
no odbačena, a srpskim lingvistima i dalje odgovaraju u političke
svrhe te ih rabe i u znanstvenome diskursu. Poseban je problem
razdoblje postojanja hrvatsko-srpskoga jezika od kraja XIX. stolje-
12 HRVATI l NJIHOV J EZIK
ća (prema nekima od 1850. godine) do 1991. godine. Oko definicije
toga jezika vodili su se i danas se vode sporovi - što je zapravo bio
taj jezik, je li to bio jedan jezik zajednički za više naroda, kako tvrde
Srbi, ili umjetni jezik koji nije postojao u praksi - kako tvrde Hrvati.
Odgovor na to pitanje u Jugoslaviji bio je istovjetan sa svrstavanjem
uz jednu političku opciju. Problem je bila i interpretacija razlika iz­
među hrvatskoga i srpskoga standarda. Hrvatsko-srpski fenomen,
koji je bez presedana u drugim jezicima, svodio se na činjenicu da
su i hrvatski i srpski utemeljeni na istome dijalektu pa je iz toga
proizlazio i genetsko-strukturni identitet kao glavni argument za
promicatelje teze o jezičnome jedinstvu koji je nalazio svoju po­
tvrdu u nesmetanom vršenju komunikacijske funkcije, nota bene i
dalje aktualne. Sociolingvističke razlike koje su istodobno u velikoj
mjeri razdvajale oba jezika na razini jezičnih standarda, kao i želja
samih jezičnih korisnika, bile su dovoljan dokaz jezične posebnosti.
Ako izostavimo same lingvističke argumente, možemo reći da
hrvatsko-srpski jezik nije bio narodni ni za jedan od naroda jugo­
slavenske federacije. Iznimka je bila manja skupina od oko 10% ci­
jele populacije koja se u popisu stanovništva iz 1971. izjasnila kao
Jugoslaveni. Taj je jezik prije svega funkcionirao kao službeni, a po­
litička funkcija koju je vršio odredila je njegovu sudbinu i odnos
njegovih glavnih korisnika (Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca)
prema njemu samome.
Politiziranost jezičnih problema prouzročena centralističkom
državnom politikom koja je dovela do jezičnoga unitarizma iza­
zvala je i raspad toga jezika, što se za vrijeme rata rabilo kao jedan
od instrumenata političke borbe.
Cilj ove knjige jest predstavljanje cjelokupne povijesti hrvatsko­
ga jezika, od trenutka njegova izdvajanja iz praslavenskoga jezika u
kontekstu izvanjezičnih čimbenika koji su na njega utjecali, a to su
povijest države, vjera i kultura, tj. oni čimbenici koji tvore tzv. vanj­
sku povijest svakoga jezika. Glavni je cilj prikazati hrvatski jezik u
funkciji književnoga jezika, zapravo u više književnih jezika koji su
zabilježeni u njegovoj povijesti kao paralelni sa suvremenim knji­
ževnim jezikom temeljenim na štokavštini, čije standardizacijske
Uvod 13
početke možemo datirati u XVII. stoljeće, iako se taj proces završio
kasnije. Međutim, početci hrvatske pismenosti sežu u XII. stoljeće,
dok o književnome jeziku, utemeljenom na štokavštini, možemo
govoriti još od kraja XV. stoljeća.
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika i nadalje je u kroatistici
sporna jer u njezinoj kronologiji različiti autori upozoravaju na ra­
zličite pojave toga dugotrajnog i zamršenog procesa. Predstavljajući
sve danas prisutne periodizacijske modele u kroatistici, u knjizi je
primijenjena modificirana podjela koja pridonosi boljem oslikava­
nju specifičnih čimbenika iz povijesti hrvatskoga jezika.
Zbog obilja faktografskih činjenica i materijala nužno je bilo pri­
mijeniti ograničenja koja su olakšavala pristup sintetski obuhva­
ćenoj temi u razdoblju od tisuću godina, čime se može opravdati
skraćeno predstavljanje povijesne pozadine pojedinih razdoblja.
Povijest hrvatskoga književnoga jezika dokazuje njegovu samo­
stalnost i posebnost te komplicirani tijek procesa njegove standar­
dizacije koja je rezultirala jezičnim činjenicama - postojanjem tri­
ju različitih dijalekata na hrvatskome području, što su zapravo tri
odvojena jezična sustava: čakavski, štokavski i kajkavski, a koji su
u različitim razdobljima imali funkciju književnih jezika. Hrvatska
književna tronarječnost u velikom je stupnju zamrsila viđenje i
shvaćanje hrvatskoga jezika u slavistici, ali je istodobno, u uspored­
bi s ostalim slavenskim jezicima, dovela do najbogatije i najzanim­
ljivije povijesti jezika. Njezina se originalnost vidi i u supostojanju
tropismenosti, tj. u rabljenju glagoljice, ćirilice i latinice, kao i u fe­
nomenu hrvatskoga glagoljaštva.
Posebnost i velika različitost čimbenika koji su oblikovali po­
vijest hrvatskoga jezika omogućila bi da se od svakoga poglavlja
napravi posebna knjiga. Tu činjenicu može potvrditi npr. nepro­
cjenjivo vrijedna monografija Zlatka Vincea Putovima hrvatskoga
književnogjezika koja je posvećena uglavnom povijesti jezika u XIX.
stoljeću, a broji više od 600 stranica.
U najkraćim crtama predstavljena je u ovome radu povijest hr­
vatskoga jezika u XX. stoljeću, kojoj se danas posvećuje najviše po­
zornosti, ali koju poljski čitatelj može upoznati zahvaljujući mono-
14 H RVATI l NJIHOV J EZIK

grafijama Agnieszke Spaginske-Pruszak, Henryka Jaroszewicza i

Macieja Czerwinskoga.
Povijesti književnoga jezika, kojoj pripada vanjska povijestjezi­
ka, ili, prema nazivlju Stanislawa Borawskoga, povijestjezične upo­
rabe, treba dodati i podatke iz unutarnje povijesti ili povijestijezične
l. POGLAVLJE
strukture. To se može naći u trećem poglavlju koje upućuje na obi­
lježja pojedinih dijalekata na kojima se temelje pojedini književni
Defi nira nje h rvatskoga jezika
jezici te na evoluciju njihovih sustava koja je našla svoju potvrdu u
obilježjima pojedinih hrvatskih književnih jezika.
U knjizi je veća pozornost posvećena vanjskoj povijestijezika, tj.
društvenim i kulturnim čimbenicima koji su utjecali na karakter i 1.1. Pogledi na hrvatski jezik u početcima slavistike
specifičnost tijeka normiranja hrvatskoga jezika.
Naziv hrvatski jezik pojavio se prvi put u pisanome spomeniku iz
Zamršena i često tragična povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda
1275. pod nazivom Istarski razvod gdje se kaže: »pisaše listi jazi­
- višestoljetni gubitak državne samostalnosti, ovisnost o različitim
kom latinskim i hrvackim«1• U tom razdoblju riječjezik ima i drugo
državama i kulturnim utjecajima, što je dovelo i do regionalizacije u
značenje - narod2, a najpoznatiji je zapis popa Martinca iz 1493.:
jeziku - sve je to urodilo posebnim odnosom prema jeziku i osjetlji­
»nalegoše /Turci/ na jazik hrvatski«3. Oba citata zapisana su na sta­
vosti na njegovu tradiciju i samosvojnost, što se vidi i u današnjem
rohrvatskome jeziku koji se tada temeljio na čakavskome dijalektu.
shvaćanju samoga jezika i problema povezanih s njegovim današ­
Prema tome, svojevrstan je paradoks činjenica da je hrvatski,
njim funkcioniranjem.
kao nijedan drugi slavenski jezik, imao problema s primanjem u
Na kraju bih željela srdačno zahvaliti svojoj kolegici s Odsjeka za
znanost jer nije bilo prave definicije koja bi odredila obilježja nje­
slavensku filologiju Jagellonskoga sveučilišta, prof. dr. hab. Mariji
gova sustava, kao i njemu svojstvene posebnosti koje ga oblikuju
Dqbrowskoj-Partyka, koja mi je dala mnoge poticajne i zanimljive
kao samosvojni identitet.
napomene, te gospodinu prof. dr. hab. Wieslawu Borysu na drago­
Hrvatski jezik u početcima slavenske filologije nije bio defini­
cjenim primjedbama.
ran jer nije bio priznat kao samostalan i poseban jezik. Problemi
povezani s njegovim definiranjem rezultat su povijesne sudbine i
političke situacije naroda koji se njime služio u razdoblju početa-

1
J. Bratulić, Istarski razvod, Pula, 1992., str. 91.
'2 M. Kravar, Riječjezik u smislu >marod<<, »Jezik<< 34, l, Zagreb, 1986., str. 6.-10. Izvor toga
značenja, koje je metonimično, nalazimo u hebrejskome Starom zavjetu (npr. glasnikje pak
navijestio uzvišeno: Naredba vama narodi, plemena, jezici..., Danijel 3,4), gdje se jezik često

drugim jezicima te postalo opće značenjsko-stilističko obilježje biblijskoga stila. U hrvat­

rabi u značenju 'poganski narodi'. Preko grčkih i latinskih prijevoda uvriježilo se ono i u

skome jeziku pripada crkvenoslavenskomu nasljeđu u koje je kao kalk prešlo iz bizantskoga
grčkoga.
3 Zapis popa Martinca, u: J. Vončina, Jezična baština. Lingvostilistička hrestomatija hrvat­
ske književnosti od kraja 15. do početka 19. stoljeća, Split, 1988., str. 27.-28.
 16 HRVATI l NJIHOV J EZIK
ka slavistike. Temelj kasnijim pogrješnim teorijama i pogledima
bila je hipoteza o etnogenezi Slavena koju je postavio otac slaven­
ske filologije, Josef Dobrovsky, po kojoj su svi Slaveni potekli od
Srba. Kad bi tako bilo, trebali bismo govoriti o Prasrbima umjesto
o Praslavenima4 • Glavni dokaz za utemeljenost njegove teorije bio je
kod Prokopija zabilježen etnonim Spori, koji se tiče Anta i Sklavina
i koji su Dobrovsky, kao i njegov istomišljenik, Josef Pavel Šafaffk,
smatrali iskvarenim oblikom etnonima Srbi. Ostali su znanstvenici
sumnjali u tu tezu, a i sam je Dobrovsky smatrao problematičnom
hipotezu o srpskom praimenu svih Slavena. Svoju je teoriju iznio
1818. godine5, tj. u vrijeme kada je znanje o južnoslavenskim jezici­
ma bilo manjkavo zbog nedostatka teoretskih istraživanja i materi­
jalnih dokaza, napose kad je riječ o južnoslavenskoj dijalektologiji.
Ne smije se zanemariti ni činjenica da je klasifikaciju južnoslaven­
skih jezika Dobrovsky podredio svojemu uvjerenju o srpskoj mo­
nogenezi i želji da Srbima dade dominirajuću ulogu u slavensko­
me, a posebice u južnoslavenskome svijetu. Zato je rijetko posezao
za jezičnim argumentima te je malokad ilustrirao svoje poglede s
pomoću jezičnih obilježja, iako ih je kao jezikoslovac smatrao pre­
sudnima za rješavanje spornih jezičnih pitanja.
U početku je Dobrovsky dijelio Južne Slavene na Hrvate (kajkav­
ci i Slovenci) i Srbe (čakavci, štokavci, Torlaci, Bugari i Makedonci).
Slovenski jezik smatrao je podvrstom hrvatskoga jezika. Takvoj se
klasifikaciji oštro protivio slovenski lingvist Jernej Kopitar, koji je
kajkavštinu pribrajao slovenskome jeziku. U raspravi koja se oko
toga vodila među znanstvenicima Hrvati su nestali kao etnička sku-
4
se za obradu navedenoga problema koristila: Zašto slavistika 19. stoljeća nije priznavala
O toj problematici iscrpno govori M. Grčević u mnogim svojim radovima kojima sam
postojanje hrvatskoga jezika? Uzroci i posljedice, >>Jezik« 45, l, Zagreb, 1997., str. 3.-28; idem.
Karadžićeva gledišta o hrvatskome jeziku u slavističkome okružju, >>Jezik<< 45, 2, Zagreb, 1997,
str. 41-58; idem. Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, Kiiln-Weimar-Wien 1997.;
idem. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao o dijalekatnoj osnovici hrvatskoga knji­
ževnoga jezika, >>Jezik<< 46, 2, Zagreb, 1998, str. 41.-56. i 81.-94. Autor daje i iscrpnu literaturu
o predmetu te izvorne navode.
5
J. Dobrovsky, Geschichte der bohemischen Sprache und iiltern Literatur, Ganz umgearbei­
tete Ausgabe, Prag, 1818.
l. POG LAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 17
pina, a njihovo se ime povezivalo samo s toponimom. Kopitar je
još 1811. uveo upitne zamjenice kaj, ča i što kao kriterij za podjelu
dijalekata. Kaj je pripadao kajkavskomu dijalektu, tj. slovenskomu,
a što hrvatskomu jeziku. Č akavci nisu bili klasificirani kao narod.
Kopitar je i Bugare »oslobodio« pripadnosti srpskomu narodu i je­
ziku, smatrao ih je posebnim narodom kad je formulirao panonsku
teoriju i smjestio tamo domovinu staroslavenskoga jezika. Prema
toj koncepciji, Bugari su, slično kao i Slovenci, bili potomcima ne­
kadašnjih panonskih Slavena, a njihov je jezik bio jezikom »Starih
Slovenaca«6• Poslije Kopitar prestaje kajkavce nazivati Slovencima
i naziva ih Pseudocroatorum reetius Slovenorum Zagrabiensium7•
František (Franz) Miklosich (Miklošič) također je kajkavce smatrao
Slovencima, a čakavce Hrvatima.
Nakon razdoblja nijekanja činjenice postojanja hrvatskoga jezi­
ka koji je smatran srpskim, u slavistici tridesetih godina XIX. stolje­
ća pojavljuje se hrvatski naziv opet kao složenica srpsko-hrvatski.
Taj je naziv za hrvatski jezik označavao zajedništvo štokavskih i ča­
kavskih govora. U povijesti slavistike naziv srpski ili hrvatski prvi je
upotrijebio J. Dobrovsky 1815., a srpsko-hrvatski Jakob Grimm 1824.
Međutim, taj je naziv rasprostranio tek J. Kopitar od 1836. godine
iako je srpski i hrvatski smatrao istim jezikom8• Dosad nije sigurno
je li ga prihvatio od Šafaffka dok je lektorirao rukopis njegova djela
Slovanske starožitnosti (1837.)9• Godine 1843. Antun Mažuranić u
svojem je radu Vinodolski zakon10 prvi dao znanstveni opis čakav­
skoga dijalekta pa je na temelju analize jezičnih obilježja doveo u
sumnju mišljenje o identičnosti štokavskih i čakavskih dijalekata te
ih klasificirao kao dva različita dijalekta istoga jezika. Njemu tako-
6 J. Dobrovsky, autor prve znanstvene gramatike staroslavenskoga jezika Institutiones lin­
guae slavicae dialecti veteris, pisao je da staroslavenski potječe iz Bugarske, n'!"!�.�-�-lj\1 či­
_
njenica iz žitija sv. Klimenta, iako je taj jezik, unatoč drugih autora, do �SPJf:'!'IJ�Slll�trao
--
bugarsko-makedonsko-srpskim dijalektom.
V. Jagić, Istorija slavjanskoj filologiji, Petrograd, 1910., str. 578.
7
8 Godine 1837. Srbin Pavle Stamatović prvi je put upotrijebio izraze j
etnonim Jugoslaven u članku u >>Danici<<, a Gaj ih je zamijenio nazivi
9 J. P. Šafaiik, Slovansklistarožitnosti, Praha, 1836.-1837.
A. Mažuranić, Vinodolski zakon, >>Kolo<< III., Zagreb, 1843., str. 50.-
10

18 H RVATI l NJIHOV JEZIK
der možemo zahvaliti uvođenje termina štokavsko i čakavsko nar­
ječje u hrvatsko jezično nazivlje. Mažuranićev se rad nije u kasni­
jem razdoblju dovoljno cijenio, ali su njegova istraživanja postala
temeljem novoga viđenja čakavskih govora kao izvorno hrvatskih, a
štokavskih kao srpskih. Od toga trenutka štokavština je postala ne­
razdvojno povezana sa srpskim jezikom. Dijalekti se pripisuju na­
rodnim jezicima, s tim da su se Hrvati služili čakavštinom, Hrvati
kajkavci ubrajani su u Slovence, dok su Hrvati štokavci smatrani
Srbima, eventualno »Srbima katoličke vjeroispovijesti«. Tadašnja
je slavistika pokušavala podijeliti Hrvate između Slovenaca i Srba,
a budući da se nije moglo zanijekati povijesno postojanje Hrvata,
samo su čakavci priznati Hrvatima kao »Ostatci« plemena o kojemu
je pisao još car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando
imperiou.
Takvo shvaćanje hrvatskoga jezika stvorilo je temelje za kasniju
interpretaciju činjenica iz razdoblja narodnoga preporoda i reforme
Ljudevita Gaja. Tada se na odustajanje od književnoga kajkavskoga
jezika (koji se rabio na relativno malom dijelu Hrvatske) u korist hr­
vatske štokavštine gledalo kao na prihvaćanje srpskoga jezika me­
đu Hrvatima jer je taj dijalekt bio isključivo (iako ne znanstveno)
prihvaćen kao srpski.
Sljedeća znanstvena predrasuda koju je iznjedrila tadašnja sla­
vistika odnosila se na Vuka Stefanovića Karadžića, revolucionarnog
reformatora srpskoga književnog jezika koji je postao ocem Srbima
navodno ukradenoga »novohrvatskoga« jezika.
Prikazane teorije o statusu i jezikoslovnom temelju hrvatskoga
jezika rezultat su gledišta ondašnjih učenjaka koja su tijekom ute­
meljivanja slavenske filologije doživljavala promjene.
Znanstvenik koji je preuzeo i proširio poglede Dobrovskoga bio
je J. P. Šafafik. On je Južne Slavene dijelio na Slovence, Hrvate kaj­
kavce i Srbe u užem ili širem smislu (potonje je smatrao Bugarima).
Smatrao je da Hrvati kajkavci, kao i hrvatski štokavci i čakavci (koje
je češće nazivao katoličkim Srbima), tvore književnu, jezičnu i kul-
11
M . Grcev1c VI"še puta u svojim radovima spominje taj problem, npr. Karadžićeva ... , str. 55.
v • '
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 19
turnu cjelinu. »Katolički Srbi« bili su po njemu stanovnici Bosne,
Dalmacije, Slavonije i granične Hrvatske. Šafafik dosljedno u Srbe
ubraja i Jurja Križanića i Stipana Konzula i Antona Dalmatina. U
skladu s tim pogledom dalmatinsko-hrvatske povelje smatra spo­
menicima srpskoga jezika. Za Šafafika su Hrvati bili kajkavci, a ne
čakavci. Ali njegovi pogledi se razvijaju. Uvodeći naziv Iliri u užem
smislu, u njih ubraja hrvatske čakavce i štokavce, tj. katoličke Srbe.
Rezultat je uporaba naziva srpski kao sinonima ilirskomu (Serbisch
oder Illyrisch).
Od 1837. i J. Kollar12 naziva Južne Slavene Ilirima, odbacujući,
iako ne uvijek dosljedno, prije rabljeni naziv Srbi. Kollar je smatrao
da su Slaveni jedan narod s četirima plemenima: Slavopoljacima,
Slavorusima, Slavočesima i Slavosrbima. Oni govore četirima dija­
lektima slavenskoga jezika. Mario Grčević13 u Kollarovu nazivu srp­
skividi političke motive, tj. prilagodbu tadašnjoj političkoj situaciji.
Potpuno je drukčije kolarovsku klasifikaciju vidio L'udovit Štur koji
se nije slagao ni s ubrajanjem Slovaka u Č ehe, niti s podjelom Južnih
Slavena. Ilirima je smatrao Hrvate koji su bili katolici, za razliku od
pravoslavnih Srba. Hrvati ilirci nisu prihvaćali slavističke pogle­
de koji su ih stavljali u Srbe ili Slovence, a katkad od njih stvarali i
»mješavinu« obiju navedenih nacija. Grčevićl4 upućuje na iskaze
Ljudevita Gaja (Kratka osnova horvatska-slavonskoga pravopisana
iz 1830.), Janka Draškovića (Disertacija iz 1832.) i Ivana Derkosa (Ge­
nius patriae . iz 1832.) kojima ti autori prosvjeduju protiv takvih
..
pogleda. Ilirci kajkavci, kao Lj. Gaj i A. Mihanović, smatrali su kaj­
kavce Hrvatima na temelju nacionalnih osjećaja i identifikacije s
Hrvatima.
Poglede Dobrovskoga, Kopitara i Šafafika preuzima Vuk Kara­
džić koji s tim u skladu 1849. tiska svoj članak Srbi svi i svuda, 15
12 J. Kolhir, Uber die literarische Wechselseitigkeit zwischen den verschiedenen Stiimmen und
Mundarten der slawischen Nation, Pes th, 1837.
13 M. Grčević, Zašto slavistika ... , str. 25.
14 Ibidem, str. 23.
15 V. S. Karadžić, Srbi svi i svuda u: idem, Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zako­
na, Beč 1849., str. 31.-48. Pretisak u: idem, Sabrana dela Vuka Karadžića, 17, Beograd, 1972.

20 H RVATI l NJIHOV JEZIK
što do danas mnogi autori smatraju simbolom srpskoga šoviniz­
ma. Odrednica srpske nacionalnosti, osim dotadašnje pravoslavne
vjere, postaje i jezični kriterij u skladu s kojim svi govornici štokav­
skoga narječja, bez obzira na vjeru, dakle, ne samo Srbi nego i Mu­
slimani i Hrvati katolici bivaju nazivani »Srbi sva tri zakona«. U Hr­
vate, odnosno u njihove etničke ostatke, ubrojeni su samo čakavci
jer oni koji govore kajkavskim dijalektom pripadaju Slovencima.16
Pozivajući se na primjer Nijemaca - katolika, kalvinista i luterana te
Mađara - katolika i kalvinista, koji unatoč mnogim vjeroispovijesti­
ma imaju zajedničko narodno ime, Karadžić se čudio zašto katolici
štokavci ne žele biti Srbima.17 Zajednički jezik, kao i više vjera, koje
po njemu nisu bile nikakvom zaprjekom, bili su mu dovoljni da svo­
ju teoriju smatra ispravnom, to više što je ona bila preuzeta od po­
znatih znanstvenih autoriteta. Karadžić iskreno priznaje da od pet
milijuna štokavaca samo tri milijuna sebe naziva Srbi ili Srblji.18
Preostali ne žele prihvatiti taj naziv jer se Muslimani smatraju »pra­
vim Turcima« (iako mnogi ne znaju turski), a katolici preuzima­
ju nazive prema regijama u kojima žive, npr: Slavonci, Bosanci (ili
Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani ili »kao što osobito čine književ­
nici, starinskijem ali Bog zna čijim imenom Iliri ili Ilirci«.19
Vukovi pogledi postali su važan dio u razvoju velikosrpske ideje.
Budući da su štokavski govori, zbog migracija vlaškog stanovništva, bili
najrašireniji među južnoslavenskim narodima, dobio je sliku srpstva koja
je impresionirala prostornošću i raspaljivala velikosrpske strasti, a drugu
stranu, svedenu na šačicu čakavskih >>Ostrvljana<<, nagonila na dokaziva-
Sam V. Karadžić 1863. u zagrebačkom časopisu ••Pozor<< objasnio je značenje naslova ovako:
o Srbima svim, makar gdje oni stanovali. To ipak ne mijenja tezu iz članka o kojoj P. Ivić piše:
/ree.:/ M. Grčević, Die Entstehung der kroatischen ... , »Zbornik za filologiju i lingvistiku<< l,
•>Vuk je u rečenom članku Srbima proglašavao sve štokavce, bez obzira na verU<<, u: P. Ivić,
Novi Sad, 1998., str. 166.
16 Slično je držao i Đ. Daničić, a u početku i T. Maretić.
17 D. Obradović, slično kao i Kopitar, smatrao je da se srpskim jezikom govori u Crnoj
Gori, Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, Srbiji, u Vojnoj krajini, Istri, Slavoniji, Srijemu, Bačkoj
i Banatu. Prema M. Grčeviću, Zašto slavistika ... , str. 15.
18 N. Bašić, V. S. Karadžić izmedujezikoslovlja i politike, Zagreb, 1991., str. 102.
19 V. Karadžić, Srbi svi i svuda ... , str. 32.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 21
nje svoga postojanja i identiteta prekapanjem po povjesnici i traženjem
dokaza da je štokavština podjednako svojina hrvatskih kao i srpskih go­
vora.20
ll jugoslavistici je dosta dugo vladalo uvjerenje da je Vukov članak
nastao ranije, još 1836. godine,21 kako je tvrdio i sam autor. To je
dovelo do pogrješnih pogleda na njegov rad. Naime, smatralo se
da je on bio prvi koji je počeo razlikovati čakavsko, kajkavska i što­
kavsko narječje te da je bio autor teze o čakavštini kao hrvatskom
d ijalektu i štokavštini kao srpskom dijalektu, što ga je na neki način
učinilo ocem »srpsko-hrvatske« dijalektologije. Nakon Aleksandra
Belića koji je tvrdio da Karadžić nije mogao napisati svoj članak
1 836. godine, tu je činjenicu revidirao i M. Grčević,22 dokazujući
kako Vuk tada nije imao dovoljno znanja da napiše navedeni čla­
nak. On je, naime, tada smatrao da je kajkavski dijalekt mješavina
slovenskoga i srpskoga, bliža srpskomu, dok se u Istri, najzapadni­
joj primorskoj općini »našeg naroda«, po njegovu mišljenju govo­
rilo jezikom »između kranjskoga i srpskoga«, tj. nekim slovensko­
-srpskim. Č akavštinu će Vuk spomenuti tek 1843. godine, navodeći
neka jezična obilježja (ča, rekal) primorskih i otočnih stanovnika
koji su »Ostatci Hrvata cara Porfirogeneta«. 23 Grčević drži da je Vuk
svoje nove poglede, što ih je predstavio u Srbi svi i svuda, prihvatio
od šafafika24. Postupno je prikupljao znanja o čakavštini, a nakon
Kopitarove smrti promijenio je mišljenje i o kajkavštini, smatrajući
mišljenje Dobrovskoga točnim.
Donedavno je mišljenje o ranijem nastanku Vukova članka uči­
n ilo Vuka i tvorcem velikosrpske ideje, dok je on uistinu bio samo
:•o N. Bašić, op. cit., str. 102.
U tu je činjenicu prvi posumnjao A. Belić, Jezičkajedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kod
:• 1
1 Jure Daničića i njegovih savremenika, u: Daničićev zbornik, Beograd-Ljubljana, 1925., str.
:!B.-71.
:·.:� M. Grčević, Karadžićeva ... , passim.
:•.:J Vuk se s čakavcima susreo 1839. godine za vrijeme putovanja po Istri i Lici te ih je srna­
l rao Srbima. Poznata je anegdota s njegovih putovanja s A. Mažuranićem i Lj. Gajem 1841.,
i._ ada je Vuk očekivao od čakavaca da svoj jezik nazivaju »Srpskim<< (citirano prema: Grčević,
1\aradžićeva ... , str. 46.).
"1 J. P. šafaffk, Slovansky ntirodopis, Praha, 1842.
22 H RVATI l NJIHOV JEZIK
jedan od mnogih takvih ideologa. »Njegovu se utjecaju na stva­
ranje velikosrpskoga nacionalizma počela pripisivati ključna važ­
nost tek u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme u koje su mu se pri­
pisivale i druge zasluge koje mu nisu pripadale.«25 Glavnu ulogu
u tome odigrali su pogledi Dobrovskoga čija je prasrpska hipote­
za o etnogenezi Slavena urodila razvojem i jačanjem velikosrpske
ideje. To nalazi odraz i u programu Ilije Garašanina (Načertanije)
iz 1844. godine kao u političkome projektu strane (vanjske) i naci­
onalne srpske politike po kojemu bi se svi Srbi i ostali južnoslaven­
ski narodi trebali ujediniti pod srpskim vodstvom. U skladu s ta­
dašnjim aktualnim teorijama o ulozi i raširenosti srpskoga jezika,
naziv Južni Slaveni (koji je predlagao Zach) zamijenjen je nazivom
Srbi. Načertanije je bilo i protuprojekt aktivnoga ilirskoga pokre­
ta, a poslije i njegovih nasljednika koji su promicali ideju jugosla­
venstva. Njezin je tvorac bio biskup Josip Juraj Strossmayer koji je
u kredo Jugoslavena upisao uzajamno zbližavanje, pomirbu i uje­
dinjavanje. 26 Tadašnja idejna kretanja proizlazila su iz kolarovske
koncepcije »slavenske uzajamnosti« koja je propovijedala suradnju
među svim Slavenima i koja je također iznjedrila i panslavizam kao
pokret za ujedinjenjem slavenskih naroda. Srbi nisu prihvatili ideje
panslavizma, ilirizma i jugoslavizma, nego su ih zamijenili veliko­
srpskom idejom (pansrbizmom ili svesrbizmom). Tadašnje slavi­
stičke teorije i pogledi postali su njezinim temeljem za tumačenje i
opravdanje ciljeva te postavljanje srpskoga jezika na prvo mjesto u
vrijednosnoj hijerarhiji ostalih južnoslavenskih jezika.
Grčević naglašuje činjenicu da za nepriznavanje hrvatskoga kao
samostalnoga jezika i njegova poistovjećivanja sa srpskim, kao i za
ostale falsifikate, nije kriva samo razina tadašnje slavističke zna­
nosti, pa ni djelovanje Vuka Karadžića. Uzroci nisu bili samo lin-
25 M. Grčević, Karadžićeva ... , str. 50.
26 D. Pavličević, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2000., str. 267.-269; J. Rapacka, Z dziej6w idei
jugoslowimiskiej (od poczqtk6w do konca XIXw.) lu:/ eadem, Godzina Herdera. O Serbach,
/u:/ Leksikon hrvatskih tradicija, prev. D. Blažina, Zagreb, 2002., str. 97.-100.
Chorwatach i ideijugoslowimiskiej, Warszawa 1995., str. 27.-42; eadem, /ugoslavenska ideja,
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 23
gvističke prirode, već prije svega ideološke - panslavističke i veli­
kosrpske.
Kao što se vidi, jezikoslovci se nisu mogli nositi s iznimnom po­
javom tronarječnosti u hrvatskome književnom jeziku jer se nisu
istraživali hrvatski dijalekti ni pismenost. Postojanje hrvatske ča­
kavštine, kajkavštine i štokavštine u odnosu prema samo jednome
štokavskom dijalektu u Srbiji bilo je argumentom za sređivanje je­
zičnog zemljovida i pripisivanje dijalekata pojedinim narodima, što
se radilo u skladu s osnovnom tezom Dobrovskoga o izuzetnoj ulozi
Srba u povijesti slavenskih jezika zbog toga što su bili prvi ondje i
zauzimali najveći teritorij.
U odgovoru na pitanje zašto je Karadžić napisao netočan datum
nastanka svojega članka Srbi svi i svuda, Grčević iznosi nekoliko
uzroka, među ostalim i to da je Vuk, braneći se od oštrih napada
srpskoga javnog mišljenja i Pravoslavne crkve, htio ranijim datu­
mom dokazati kako nije izdajica i da svojom jezičnom reformom
ne želi »pošokčiti« Srbe27 - čime je uvjeravao u svoju lojalnost naro­
du i Crkvi. Izbor godine 1836., koja je istodobno i godina početka
ilirskoga pokreta, osiguravao mu je važno mjesto među onima koji
su napadali i odbacivali ilirske ideje te umjesto toga promicali ve­
likosrpske zamisli. 28
U početcima slavistike Hrvati su predstavljali problem jer su
osim Srba bili jedini narod »S povijesnim pravom postojanja« - ka­
ko to kaže Grčević - unutar navodno čistoga srpskog štokavskog je­
zičnog područja, dodatno zamršenoga netipičnim postojanjem triju
narječja. Kako se Hrvate nije moglo izbrisati sa zemljovida, što smo
već spomenuli, podijeljeni su između Srba i Slovenaca. Tvrdnja da
su štokavski i čakavski različiti dijalekti, a ne govori istoga dijalekta,
olakšala je rješenje problema dodjeljivanjem štokavštine srpskomu,
a čakavštine hrvatskomu jeziku.
Potkraj XIX. stoljeća, kada se zbog djelovanja hrvatskih vukova­
ca izvršila realna konsolidacija dotadašnjega samostalnog hrvat-
:'7
šokac je bio pogrdni naziv za Hrvata katolika.
:�H M. Grčević, Karadžićeva ... , str. 55.

24 H RVATI l NJIHOV JEZIK
skoga te srpskoga književnog jezika u okviru srpsko-hrvatskoga l
hrvatsko-srpskoga, hrvatski jezik prihvatio je definiciju toga jezika
kao svoju. Formulu te definicije također treba uvrstiti u probleme
koje kroatistika mora verificirati.
1.2. Definicija hrvatskoga jezika
Ta je definicija glasila: srpsko-hrvatski l hrvatsko-srpski jezik na­
stao je polovicom XIX. stoljeća, 29 a temelji se na novoštokavskome
istočnohercegovačkom dijalektu. Neupitan dokaz istovjetnosti oba­
ju jezika bila je zajednička dijalektna osnovica koja se poistovjeći­
vala s jezičnim zavičajem Vuka Stefanovića Karadžića. Nakon ras­
pada Jugoslavije, u okviru promatranja stoljetnoga razdoblja jezi­
čnoga zajedništva, počela je raščlamba lingvističkoga člana defi­
nicije vezane za dijalektnu osnovicu jezika »Od koje je nekoć bio
uzajmio, izravno ili neizravno (tj. preko kakva interdijalekta) ma­
terijalnu podlogu (tj. supstanciju i strukturu) na kojoj će se odvijati
standardizacioni procesi«.30 Iz dijalekta koji čini jezičnu osnovicu
standardni jezik preuzima fonetski sustav, osnovne gramatičke za­
konitosti i temeljni leksički fond, a tim se sastavnicama u procesu
standardizacije dodaje još i tzv. kulturno-civilizacijska nadgradnja,
intelektualni rječnik i znanstveno nazivlje, kako to naglašava Da­
libor Brozović i drugi znanstvenici. 31
Ispravak te definicije temelji se na izostavljanju atributa istoč­
nohercegovački te isticanju novoštokavštine kao jedine dijalektne
osnovice hrvatskoga jezika. Taj su problem hrvatski lingvisti po­
krenuli već u svojim ranijim radovima, osamdesetih godina, doka­
zujući da nema argumenata za smatranje istočnohercegovačkoga
29 Pokazatelji te kronologije bili su: Gajeva i Vukova reforma te Bečki dogovor iz 1850. koji
je trebao biti formalnom potvrdom novonastaloga jezika.
30 D. Brozović, Sociolingvistička situacija i problemi jezične standardizacije u slavenskom
svijetu XVIII stoljeća, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<, br. l l, Zadar, 1972.-1973.,
str. 19.
31 D. Brozović, O sadržaju pojma norma u leksikologiji, ••Jezik<< 28, 5, Zagreb 1980., str. 138.­
-145. Pretisak /u:/ Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. Samardžija,
Zagreb, 1990., str. 140.-150.
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 25
dijalekta osnovicom hrvatskoga standarda. Stjepan Babić ovako je
to argumentirao:
Prije se isticalo da istočnohercegovačko narječje čini najužu osnovicu
književnog jezika ijekavskog izgovora, ali i ono ima mnoge osobine koje
štokavština kao književna osnovica nema ili ih bar nema u onom opsegu
u kojem je u tom dijalektu 32 ...
Pozivajući se na monografiju Asima Pece33, Babić upućuje na ne­
standardiziranost, npr. jotacije tipa ćerati, devojka. Valja ipak imati
na umu da je Vuk 1839. svjesno odustao od toga obilježja jer je te­
žio jezičnoj normi dati naddijalektni karakter redukcijom obilježja
maloga dosega. Takvoga je mišljenja i Radoslav Katičić kada tvrdi:
Novoštokavska osnovica hrvatskoga standardnog jezika samo je načel­
no određena i ne odnosi se ni na koji konkretni novoštokavski organski
sustav.34
Za određenje takve dijalektne osnovice adekvatan je naziv novošto­
kavskifolklorni koine, što ga predlaže Dalibor Brozović. To je termi­
nološki neutralna formulacija koja nema spornih konotacija.
Hrvatski jezik, koji se formirao od kraja XV. stoljeća po načelu
evolucijskog uključivanja elemenata iz različitih dijalekta, razno­
rodnih u procesu kodifikacijskih zahvata (utemeljenih na jednome
dijalektu ili na mješavini više njih), postigao je tako visoku razinu
apstraktnosti, naddijalektnosti, da ga danas ne možemo više po­
vezivati ni s jednim konkretnim hrvatskim dijalektom. Može se tu
izdvojiti (i)jekavska novoštokavština, posebice njezina obilježja iz
zapadnih područja, uz nešto manji utjecaj novoštokavskoga ikav­
skoga bosansko-hercegovačkog dijalekta. Kao rezultat povijesnih
� s. Babić, štokavština i današnji književni idiomi na njoj utemeljeni,
1 >>Hrvatski dijalekto­
loški zbornik<< 10, Zagreb, 1985., str. 14. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna čitanka,
/.agreb 1990., str. 293-302. Usporedi idem, Standardizacija- stabilizacija književnoga jezika,
..)t•zik<< 35, 2, Zagreb, 1987., str. 65.-77. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna ... , str. 257.-
269.
11 A. Peco, Govor istočne Hercegovine, >>Srpski dijalektološki zbornik« XIV, Beograd, 1964.,
str. 1.-200.
1'1 R. Katičić, Načela standardnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, 5, Zagreb, 1995., str. 177.
l'rdisak /u:/ Norme i normiranje . . , str. 295.-307.
.
26 HRVATI l NJIHOV JEZIK
standardizacijskih procesa u hrvatskoj su normi danas prisutni i
elementi iz neštokavskih i staroštokavskih dijalekata. Najveće od­
stupanje od novoštokavske norme nalazimo u leksiku koji je naslije­
đen od stare tronarječnosti, tj. uporabe triju dijalekata (čakavskoga,
kajkavskoga i štokavskoga) u funkciji hrvatskoga književnog jezika.
No, naziv istočnohercegovački pojavljuje se i dalje u znanstve­
nim radovima:
Dijalekatnom osnovicom hrvatskoga standardnoga jezika dva su novo­
štokavska dijalekta, u većoj mjeri istočnohercegovački, osobito njegovi
zapadni govori, u manjoj mjeri zapadni bosanskohercegovački dijalekt. 35
U reprezentativnom djelu Hrvatskijezik Josip Lisac tvrdi:
Današnji hrvatski književni jezik temelji se na novoštokavskim dijalekti­
ma (zapadnom i istočnohercegovačkom), prvenstveno na istočnoherce­
govačkom. U tom je smislu najvažniji dubrovački jezični sustav, govor koji
je predstavljao dijalekatnu osnovicu najuglednijim starim dubrovačkim
autorima (Marin Držić, Ivan Gundulić i drugi), a od sredine 18. stoljeća
dijalekatnom je osnovicom hrvatskoga jezičnog standarda, zajedno s go­
vorima zapadnoga dijalekta.36
Istočnohercegovački dijalekt, koji se u definicijama smatra osnovi­
com hrvatskoga jezika utemeljenoj na znanstvenoj literaturi, posta­
je predmetom rasprave, slično kao i ostale činjenice koje se tiču nje­
gove povijesti. Taj je problem podrobno istražio Mario Grčević37 koji
se tematski nadovezao na problematiku pogleda na hrvatski jezik
u početcima slavistike. Pitanje dijalektne osnovice seže u vrijeme
hrvatskoga narodnog preporoda i reforme Vuka Karadžića, što je
prijelomno razdoblje u povijesti hrvatskoga jezika, s kojim se isto­
dobno povezuje i mnogo kasnijih netočnih interpretacija i pogleda.
U doba ilirizma osnovicom tadašnjega jezika bila je (novo)štokav­
ština, bez upućivanja na kakav konkretan dijalekt, što je s jedne
35 J. Lisac, Leksička norma i hrvatska narječja, »Kolo<< VIII, l, Zagreb, 1998., str. 31.-39.
Pretisak /u:/ Norme i normiranje ..., str. 246.-259.
36 J. Lisac, Narodni govori /u:/ Hrvatski jezik, ur. M. Lončarić, serija Najnowsze dzieje
jrzyk6w slowimiskich, Opole, 1998., str. 189.
37 M. Grčević, Zablude ...
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 27
strane omogućivalo ostvarivanje zamisli o stvaranju zajedničkoga
jezika za sve Južne Slavene, a s druge strane osiguravalo njegovoj
normi određeni stupanj apstraktnosti do koje se došlo uvođenjem
obilježja staroštokavskih i drugih dijalekata. Tek poslije, kako piše
Hranka Tafra, 38 pojavio se naziv hercegovački, ali uglavnom pove­
zan s fonološkom normom ilirskoga jezika (npr. naglascima, izgo­
vorom jata). Tafra naglašava da je otvorenost prema dijalektnome
bogatstvu hrvatskoga jezika i danas obilježjem njegova standarda
koje je znatno oslabljeno kasnijim djelovanjem vukovaca. Oni su
odvojili hrvatski jezik od mnogih njegovih izvora te ga prilagodili
Vukovu modelu i normi. I opet dolazimo do Vuka Karadžića i dija­
lektne osnovice novoga srpskog književnog jezika koju je on nazi­
vao (h)ercegovačkom. 39 U hercegovački dijalekt uključivao je ijekav­
ske dijalekte Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Dalmacije
i Srbije (do Mačve, Valjeva i Karanovca - danas Kraljeva). Ti su pro­
stori ulazili u sastav turskoga hercegovačkog sandžaka, otuda i na­
ziv dijalekta potječe od administrativnoga naziva toga područja.
Obuhvaćao je i staro štokavske ijekavske dijalekte. Vuk je ipak svoju
reformu povezivao s novoštokavskim dijalektima. Tomo Maretić,
predstavnik vukovaca, poznavao je specifičnost štokavskih dijale­
kata, shvaćajući Karadžićev izbor dijalekta kojim govori najveći broj
ljudi na najširem prostoru i koji ima vrijedno književno naslijeđe
pa je zbog toga na prirodan način predodređen za ulogu književ­
noga jezika. Iste su činjenice još u XVI. stoljeću potaknule Bartula
Kašića i Jakova Mikalju na izbor štokavštine kao osnovice hrvat­
skoga književnoga jezika. Tomo Maretić bio je i poznavatelj razno­
rodne strukture štokavskih dijalekata među kojima se središnje,
ijekavske, određuje kao hercegovačke, iako ne zaslužuju svi dijalekti
taj naziv. Hercegovački jezik najispravnije rabi V. S. Karadžić koji ga
38 B. Tafra, Dijalekatna osnovica >>ilirskoga« jezika, >>Rasprave Zavoda za hrvatski jezik HF!«
18, Zagreb, 1992., str. 195.-209.
:;g Na početku svojega djelovanja Vuk 1818. dijeli srpske dijalekte na sremske, resavske i
hercegovačke. Četrdesetih godina XIX. stoljeća izmijenio je klasifikaciju na zapadne dija­
lekte (njima govore Srbi katoličke vjere, tj. H rvati), južne dijalekte (dubrovački jezik) i istočne
dijalekte.

28 H RVATI l NJIHOV JEZIK
je obogatio obilježjima izvan njegova rodnoga govora. Upravo taj
uzor prihvaćaju vukovci kao hrvatski jezik na sljedećoj etapi njego­
va povijesnoga razvitka. U suvremenom jeziku naziv hercegovački
ima sasvim drukčiji, uži značenjski opseg. U skladu s tom tradici­
jom nazivlja, novoštokavski ijekavski dijalekti na širemu sjevernom
području Crne Gore nose kasniju inačicu toga naziva: istočnoher­
cegovački, iako Vojislav Nikčević40 želi naziv crnogorski. Izostanak
takva naziva i zadržavanje istočnohercegovačkoga termina svjedoči,
po njegovu mišljenju, o političkoj motivaciji koja pomaže u realiza­
ciji velikosrpskih ideja što naglašavaju ulogu Srba i njihova jezika
te istodobno izostavljaju i umanjuju ulogu Crne Gore. Današnju
uporabu toga naziva Nikčević uspoređuje s ranijim nazivanjem Ma­
kedonije Južnom Srbijom. Terminološki je taj problem teško razrije­
šiti jer se novoštokavskim ijekavskim dijalektom služe četiri naro­
da: Crnogorci, Hrvati, Muslimani - Bošnjaci i Srbi, a svi oni nakon
raspada Jugoslavije žive u četirima državama.
Dijalektna osnovica vukovskoga jezika41 zamršen je problem i
zbog toga što je poznato da se u Karadžićevoj reformi mogu izdvo­
jiti dvije etape, od kojih je prva pod geslom uvođenja jezika »kako
prosti narod govori«, odnosno onakvoga »kako sam ja u detinjstvu
čuo«, a bio je to zapravo govor njegova rodnog Tršića.42 U drugoj
etapi Vuk odustaje od lokalnih obilježja, a u prilog širega dosega
prihvaća načelo opće pravilnosti kojom se treba proširiti i raspro­
straniti novi model jezika. Od četrdesetih godina u njegovu su jezi­
ku posebice vidljiva brojna obilježja dubrovačkoga govora te upra-
40 V. Nikčević, Čijije takozvani Vukovjezik?, »Kritika<<, 12, Zagreb, 1970., str. 370.-385.
41 Literatura o tom problemu neobično je bogata. Najvažnije radove navodi M. Grčević u:
Zablude ... , str. 46., bilješka 19. Isto tako neobično opširnu bibliografiju o Vuku Karadžiću
navodi N. Bašić, op. cit.
42 Karadžićevi su roditelji bili iz Drobnjaka pod Durmitorom, odakle su se u prvoj polovici
XVII . stoljeć� preselili u Tršić kraj Loznice u zapadnoj Srbiji, koji su nase lile izbjeglice iz
�
. _
tu (prema današnjoj terminologiji), a sam Drobnjak i okolica 1878. pripao je Crnoj Gori. u
razhcmh kraJeva Hercegovine. Oba su govora pripadala istočnohercegovačkomu dijalek­
Vukovu jeziku bilo je obilježja toga govora, kao npr. futur II. tipa uspišem, uzdajem. O tome
detaljno piše P. Ivić, Srpski narod i njegovjezik, Beograd, 1971., str. 317.-321.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 29
vo tako i naziva svoj jezik, tvrdeći: »Sad pišem po Dubrovačkome«.
Dubrovački govor i nadalje se ubraja u istočnohercegovački dijalekt.
Naziv istočnohercegovački pojavio se 1956. u dijalektologiji P.
Ivića43 i njime se zamjenjuje dotadašnji vukovski naziv hercegova­
čki. Tom je zamjenom Pavle Ivić na sve novoštokavske ijekavske di­
jalekte proširio prvotni doseg naziva istočnohercegovački kojim su
se do tada obuhvaćali samo dijalekti istočne Hercegovine. Nastala
je i opasnost od dvoznačnosti toga naziva, ali ga je Ivić, unatoč
svemu, držao boljim od prethodnoga. Zbog toga će se u poglavlju
lstočnohercegovački dijalekat kao osnovica književnogjezika,44 ko­
ji je tada bio hrvatsko-srpski, promijeniti i formulacija definicije
o dijalektnoj osnovici hrvatskoga jezika. Sudjelovanje te osnovice
u oblikovanju književnoga hrvatsko-srpskoga, a istodobno i hr­
vatskoga jezika, Ivić objašnjava na način koji oslikava tadašnje po­
glede na tu temu. U skladu s tim na prijelazu XV. u XVI. stoljeće taj
se jezik u Dubrovniku oblikuje kao književni na temelju lokalnoga
jekavskoga dijalekta. U drugoj polovici XVII. stoljeća pojavljuje se
Matija Divković, glavni predstavnik bosanskih franjevaca, koji pi­
še istočnobosanskom jekavskom štokavštinom koja će u sljedećem
stoljeću ipak ustuknuti pred ikavicom. Prema takvoj interpretaciji
u istočno hercegovački dijalekt ubrajaju se i dubrovački i istočnobo­
sanski dijalekti. Sljedeću etapu povijesti stvara već Vuk S. Karadžić
koji se prihvaća napornoga rada na reformi jezika.
Hrvati su u četvrtoj deceniji XIX. v., u težnji da se oslobode regionalne
rascepkanosti koja je dotle sputavala razvoj njihove kulture, usvojili što­
kavsko narečje kao osnovicu književnog jezika. Pritom su oni izabrali
jekavski izgovor, ne samo zbog velikog ugleda narodne poezije i želje da
se ostvari što veća bliskost sa Srbima, već i zbog prestiža dubrovačke knji­
ževnosti. Kristalizacija književnog jezika Hrvata nije išla glatko i disku­
sije oko ovoga trajale su među Hrvatima oko pola veka, dok nije konačno
usvojena vukovska osnovica štokavskog južnog narečja, ali u praksi sa
dosta modifikacija u sintaksi i leksici, zasnovanih ne uvek na hrvatskim
P. Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskogjezika. Uvod i štokavsko narječje, Novi Sad, 1956.
·1.1
·H Ibidem, str. 145.-147.

30 HRVATI l NJIHOV JEZIK
narodnim govorima, već ponekad i na kalkiranju prema nemačkom je­
ziku.45
Novi naziv s dijalektološkoga motrišta nije bio dobar jer je unosio
zabunu i nije odražavao stvarno stanje s obzirom na to da su di­
jalekti istočne Hercegovine, prema dijalektološkim istraživanjima
(uzmimo kao primjer navedenu monografiju A. Pece), pokaziva­
li znatne razlike u odnosu prema novoštokavskoj ijekavštini kao
osnovici književnoga jezika. Jedna od posljedica novoga nazivlja,
kako ističe M. Grčević, bila je teza uvriježena u slavistici, da su po­
četci hrvatskoga književnoga jezika povezani s reformatorskim Vu­
kovim radom.
Kriterij ubrajanja dubrovačkoga i istočnobosanskoga dijalekta
u istočnohercegovački za Ivića su bile seobe pučanstva iako je u
slučaju istočnobosanskoga dijalekta dodatni problem bio njegov
staroštokavski sustav.46 Slično je bilo i s obilježjima dubrovačkoga
dijalekta (npr. naglasak, ostvarivanjejata) koja nisu bila u skladu
s realizacijom tih pojava u istočnoj Hercegovini. Iako jezikoslovna
analiza ne potvrđuje u potpunosti takvu klasifikaciju, a zajedničko
obilježje tih dijalekata je ijekavski izgovorjata, za Ivića je glavni ar­
gument bio živalj na tim prostorima - istočnohercegovački katolički
(ili pokatoličeni) naseljenici. Pozivanje na pojavu migracija koje su
navodno bile odlučujući čimbenik za određivanje tipa tamošnjega
pučanstva pogodovalo je tvrdnjama o srpskom Dubrovniku i njego­
vom književnom naslijeđu. Nesumnjiv je utjecaj odigralo i mišlje­
nje da je štokavski dijalekt isključivo srpskiY Obilježja dubrovačko­
ga dijalekta, iako bliska i srodna istočnohercegovačkoj skupini, ne
mogu opravdati njegovo ubrajanje u tu skupinu. Znanost pokušava
riješiti taj problem odjeljujući dubrovački govor kao zaseban podtip
u okviru istočnohercegovačkoga dijalekta. Dalibor Brozović naziva
ga dubrovačkim poddijalektom.
45
Ibidem, str. 146.-147.
46 Ivić je promijenio svoje gledište odjeljujući taj dijalekt na karti u knjizi Srpski narod ...
kao: ostaci istočnobosanskog govora.
Više o tome u V. poglavlju
47
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 31
Navedene činjenice opravdavaju tezu hrvatskih jezikoslovaca da
naziv istočnohercegovački valja izostaviti kao kvalifikator hrvatske
novoštokavštine. Glavni argument pristaša istočnohercegovačke
geneze hrvatskoga jezika bila su njegova dva obilježja: nagla� ni
sustav i izgovor jata. Međutim, oba ta obilježja u hrvatskome Je­
ziku ipak nisu povezana s istočnohercegovačkim dijalektom. No­
voštokavski se naglasni sustav, naime, razvio neovisno i o novošto­
kavskim ikavskim dijalektima, među ostalim u Dalmaciji i Lici, gdje
se rodio Šime Starčević koji je prvi u svojoj gramatici još 1812. opi­
sao taj sustav. Osim toga, akcentolozi upravo u toj novoštokavskoj
i kavštini vide korijene suvremene hrvatske akcentologije.48 S druge
strane, hrvatski (i)jekavski izgovor potječe još iz jezika stare štokav­
ske pismenosti, a izvodi se iz dubrovačke pismenosti i istočnobo­
sanskoga dijalekta.
Zato u slavističkoj tradiciji dosad uvriježena definicija hrvatsko­
ga jezika izaziva kontroverze kod istraživača49 i nameće potrebu
daljnjih dijalektoloških istraživanja, o čemu govori S. Babić kad se
uključuje u navedenu raspravu.50 Do tada je možda uputno slijediti
primjer D. Brozovića koji je 1976. ovako opisivao osnovicu hrvatsko-
srpskoga jezika:
Materijalnu dijalekatsku osnovicu jezičnoga standarda dao je u prv�m redu
ijekavski novoštokavski dijalekt (t r a d i i o n a l n o z v a n /na�lasila B. 0./
e
najčešće istočnohercegovački, ili južni), ali važnu su ulogu odigrala . osta­ 1
la dva, ekavski (šumadijsko-vojvođanski, istočni) i ikavski (zapadni).51
s. Vukušić, Prednovoštokavsko prenošenje naglaska i njegovi odrazi u hrvatskoj stan­
ill
tlu rt/noj prozodiji, >>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 9, Zagreb, 1995., str. 101.-105; prema M.
1 ;l {.,viću, Zablude ... , str. 48.
1'1 Veliku raspravu 0 tome vodili su u časopisu >>Jezik<< J, Lisac i M. Grčević. Vidi J. Lisac, ]oš
tliialekatnoj osnovici hrvatskoga književnog jezika, >>Jezik<< 46, 5, Zagreb, � 998., str. 1 � 4.-
o
1 1111.; M. Grčević, Ponovno o >>istočnohercegovačkoj štokavštini« i kroatistzčklm stran� utzca-
_
1 1 1 1 1 , »Jezik<< 47, 1, Zagreb, 1999., str. 18.-32.; J. Lisac, ]oš jednom o dijalekatnoj osnovicz hrvat­
, J. "�'' književnog jezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999., str. 73.-77.
Babić, o dijalekatnoj podlozi hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999.,
'•11 s.
•,( l .'17.-80.
1 l. Brozović, O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga jezičnog standarda i o morfo­
'oi
/u.\1. im značajkama standardne novoštokavštine uopće, >>Jezik<< 24, Zagreb, 1976., str. l.-12.,
.
1 1 . ·1 'l., 109.-114. Pretisak /u:/ Norme i normiranje . . , str. 151.-181, citat - str. 153.
32 HRVATI J NJIHOV JEZIK
1.3. Teorija književnoga jezika
Najstariji naziv književnoga jezika, opći (općen) jezik (lingua com­
munis), rabili su hrvatski pisci za jezik pisanih djela. On se može us­
porediti s poljskim kulturnim dijalektom (dialekt kulturalny), pisa­
nim i govorenim jezikom obrazovanih koji nije do kraja normiran,
ali je probran i služi kao sredstvo komunikacije između društvenih
slojeva. Mlađi naziv, književnijezik, odgovara poljskomu terminu
j�zyk literacki. U serbokroatističkoj literaturi:
... pod »književnim jezikom<< u prvom se redu misli na jezik, koji se razvio
na osnovi narodnoga jezika, koji je gramatički pravilan i čist od tuđih
elemenata, koji je brižno razvijan i usavršavan i kojim se služe u govoru i
pisanju obrazovani slojevi naroda; ... 52
Teoretske rasprave o književnome jeziku nalazimo i u članku Herte
Kune koja ovako određuje književni/ literarnijezik:
Bitna je karakteristika ovog jezika da je univerzalniji od konkretnih lo­
k�lni� g�vora i nužno ih prevazilazi, a da pri tome, iako teži objedinjava­
nJU u IzvJesnom širokom smislu riječi, ipak ne normira i ne dobiva status
standardnog jezika, mada postoji, u većoj ili manjoj mjeri, labilna nor­
ma, ili bar izvjesni jezički uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod ne­
posredne literarnojezičke tradicije i konkretnih potreba onih slojeva koji
neposredno učestvuju u kreiranju i konzumiranju literarnih proizvoda. 53
Ta autorica naglašava da je on prestižan kaofenomen kulturne nad­
gradnje.
Književnijezik katkada se rabi i u užem značenju kao jezik lijepe
književnosti, slično kao i u drugim slavenskim jezicima.54
Postoje mnoge definicije književnogajezika. U poljskome jeziku:
Najčešće se književni jezik razumije kao oblik općega jezika obrazovanih
slojeva utemeljenoga na pisanoj tradiciji, koji se rabi na cijelom području
dotičnoga jezika i u svim oblicima kulturnoga života naroda. Takav jezik
52 R. Simeon Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb, 1969., sv. I., str. 663.
53 H. Kuna, Istorija literarnog (književnog) jezika - standardni jezik, njegova istorija i pred­
standardni idiomi, >>Izraz« XXXVI., 10, Sarajevo, 1974., str. 433.
54 Više o tome l. Grickat, Jezik književnosti i književi jezik - na osnovu srpskog pisanog na­
sleda iz starijih epoha, »Južnoslovenski filolog« XXVIII, 1-2, Beograd, 1969., str. 1.-36.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 33
obično ima dva lika: pisani i govoreni. U odnosu na stare jezike, srednjo­
vjekovne ili antičke, naziv književni jezik označuje obično jezik pisme­
nosti: pisani jezik državne administracije, književnosti, znanosti, religije
itd.55
Ta se definicija slaže s klasičnom definicijom Zenona Klemensi­
ewicza. Njezina novija inačica glasi:
Kulturni dijalekt određenoga narodnog jezika, najčešće samo njegova pi­
sana verzija, osnovicom je oblikovanja književnosti i razvija se zajedno s
njom. U različitih narodnih tradicija, ovisnih uvelike o povijesnim čim­
benicima, književni se jezik supostavlja narodnim i regionalnim dijalek­
tima ili razgovornom jeziku.56
Zajednički element različito formuliranih definicija književnoga
jezika nesumnjivo je njegov pisani oblik koji ga izdvaja od drugih
idioma. Sljedeći je čimbenik tradicija koja jeziku daje naddijalektni,
apstraktni karakter, model langue koji je odredio kasniji povijesni
razvitak određenoga jezika i osigurao mu kontinuitet. Istodobno,
naziv je imao usko značenje pa definicije nisu uvijek uzimale u ob­
zir ostala obilježja književnoga jezika, kao što je npr. potreba stva­
ranja norme ili funkcionalnih stilova.
Pojedini slavenski jezici izgradili su u okviru teorije književnoga
jezika vlastiti pojmovni i terminološki aparat koji pokazuje jezične
funkcije u širem kontekstu drugih jezičnih idioma.
Poljski jezik ima na tom području istraživanja bogatu tradici­
j u, počevši od radova Zenona Klemensiewicza (1951.), Stanislawa
lJrbanczyka (1956.), Antonija Furdala (1973.) i mnogih drugih.57 S
obzirom na to da nema jednoznačne definicije književnoga jezi­
ka, S. Urbanczyk zahtijeva precizan opis njegova značenja u po-
'•"
str. 320.-321.
Z . Gol<!b, A . Heinz, K . Polanski, Slownik terminologiijl}zykoznawczej, Warszawa, 1968.,
'•hZ. Saloni: ]fzyk literacki, /u:/ Encyklopedia jfzykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1993., str. 242.
'• 1 Posebno je taj problem s bogatom literaturom predstavio S. Borawski, Wprowadzenie do
l1istorii jfzyka polskiego, poglavlje Klasyczne pojfCia i terminy do charakterystyki stylowego
ijimkcyjnego zr6znicowania polszczyzny, Warszawa, 2002., str. 90.-113. Vidi i W. Pisarek,
/rMnicowanie jfzyka narodowego /u:/ Encyklopedia jfzyka polskiego, ur. S. Urbanczyk,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991., str. 409.-411.
34 HRVATI l NJIHOV JEZIK
jedinoj uporabi ili njegovu zamjenu »sigurnijim« nazivom svena­
rodni (opći) pisani jezik. Furdal se u svojoj klasifikaciji poziva na
unutarnja obilježja jezika te na temelju svojih kriterija razlikuje
znanstveni književni jezik, govoreni i pisani; umjetnički književni
jezik, govoreni i pisani; razgovorni književnijezik, govoreni i pisani.
Potonji stil središnji je tip u cijeloj njegovoj klasifikaciji koja ima
12 jedinica. Svaki od navedenih autora svoju podjelu jezičnih sti­
lova temelji na primjeni različitih kriterija. Klemensiewiczevi su
kriteriji bili sljedeći: nacionalni, teritorijalni doseg, način ostva­
renja, komunikacijska funkcija i situacija. U konačnici je dobio 15
jezičnih stilova: nacionalni, opći, regionalni jezik, gradski govor,
razgovorni jezik, književni (pisani) jezik, konverzacijski, mono­
loški, umjetnički, znanstveni, normativno-edukativni, regional­
no konverzacijski, regionalno umjetnički, strukovni jezik i struč­
ni govor. Iste kriterije58 primijenio je i Urbanczyk, ali ima nešto
drukčiju podjelu stilova u jeziku: etnički jezik, općenarodni (opći,
nacionalni), dijalekti, pisani (književni) jezik, govorni jezik, komu­
nikativni, umjetnički, razgovorni, stručni, gradski govori, žargon.
Furdalova klasifikacija temelji se na etničkom kriteriju po kojemu
se jezik dijeli na: etnički; semantičko-funkcionalni (razgovorni,
strukovni, znanstveni književni, umjetnički); socijalno-stilistički
(književni i narodni jezik); sintaktički (pisani jezik, govoreni je­
zik); na kraju se prema fonetskom i fleksijskom kriteriju razlikuje
književni govoreni jezik, gradski jezik - stručni govorni, razgovor­
ni, umjetnički govorni; seoski jezik - stručni govorni, razgovorni,
umjetnički govorni.
U jugoslavistici je funkcionalno razlikovanje jezika, tada
još hrvatsko-srpskoga, pokrenuo Milorad Radovanović59, uključivši
funkcionalni, socijalni, teritorijalni i individualni kriterij. U okvi­
ru prvoga izdvaja profesionalni ili disciplinarni podtip koji se rabi
58 Etnički umjesto nacionalnoga kriterija i kriterij specijalizacije umjesto komunikacijske
situacije.
59 M. Radovanović, Sociolingvistika, poglavlje Raslojavanje jezika, Beograd, 1979., str.
63.-82.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 35
u pravu, administraciji, znanosti, novinarstvu, filozofiji, politici.
l ls t varuje se s pomoću posebnih sintaktičkih i leksičkih (termino­
loških) sredstava i tvori temelj za formiranje administrativno-prav­
noga, publicistička-novinarskoga, znanstvenoga i drugih stilova.
Sit uacijski podtip omogućuje razlikovanje jezika ovisno o okolno­
sl i ma u kojima ga govornici rabe (u obitelji, na radnome mjestu, na
sastanku, u školi itd.) pa iako to autor eksplicitno ne navodi, to se
I H'sumnjivo odnosi na razgovorni stil govorenoga jezika. Posljednji
1 u l(! tip tematski je blizak profesionalnome podtipu koji se pojavljuje
u p r. u tekstovima o športu, politici, znanstvenim novostima, ne­
k roi ozima, oglasima, što implicira razgovorni pisani stil. Primjena
socijalnoga kriterija omogućuje izdvajanje sociolekata (npr. žargo­
ua), dok individualni kriterij razlikuje idiolekte, osobne jezike ko­
j i ma se omogućuje istraživanje jezika i stila pisaca. Posljedni, te­
r i t orijalni kriterij ima dva podtipa od kojih su prvi nestandardni
1 1a rodni jezici, odnosno dijalekti, seoski i gradski, a drugi su inači­
ro m normiranoga standardnog jezika i njegovih pisanih i govore­
l 1 i h oblika. Primjena posljednjega kriterija odražavala je posebno
raslojavanje tadašnjega hrvatsko-srpskoga jezika na tzv. hrvatsku
l srpsku varijantu60.
Za hrvatski jezik o tome je raspravljao Josip Silić6I, izdvajajući:
1.11a n stveni, uredski ili administrativni, novinarski ili publicistički,
k 1 1 j i ževni ili beletristički i razgovorni stil62.
"" Tom se problematikom bavi i B. Tošović, Funkcionalni stilovi, Sarajevo, 1988.; II. izdanje,
l l t ·ograd, 2002.
1. Si l ić, Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnoga jezika, >>Kolo« V, l, Zagreb, 1996., str.
,.�
' 1 ·l. �17.; idem, Administrativni stil hrvatskoga književnogjezika, >>Kolo<< V, 4, Zagreb, 1996.,
.,, , Wl.-358.; idem, Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika, >>Kolo<< Vl, 3, Zagreb,
1 ' 1 ' 1/ . , s t r. 495.-513.; idem, Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika, »Kolo<< VI, 4,
l ' ' 1: ' dl, l 997., str. 483.-495.; idem, Znanstveni stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< Vl, 2,
l o � g rt·h, 1 997., str. 397.-415.; idem, Rečenica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog
1 • · tA 11, "Kolo<< VII, l, Zagreb, 1998., str. 435.-441.
' ' ' Novi j i rad iz toga područja napisale su M. Kovačević i L. Badurina u knjizi Raslojavanje
v· u''lll' stvarnosti, Rijeka 2001. te u njemu razmatraju funkcionalno raslojavanje jezika na
' odoravnoj razini, koja rezultira privatnim, javnim, specijalnim, multimedijalnim i literar­
l l t t l l d i skursom, dok se na okomitoj osi razlikuje govorni i pisani diskurs.
 36 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Radovanović rabi naziv standardnijezik koji u serbokroatistiku
krajem šezdesetih godina XX. stoljeća uvodi D. Brozović63, stvaraju­
ći tako temelje teorije standardnoga jezika na teritoriju Jugoslavije.
Taj je termin bio češći u zapadnom jezikoslovlju iako je bio poznat i
u slavistici64 • Brozović odbacuje naziv književni jezik u kojemu vidi
samo dvije dobre strane: dugu tradiciju i opću uporabu. Međutim,
taj se naziv previše povezivao s književnošću i jezikom književno­
sti, a ona, kao što je poznato, ne rabi samo književnijezik, nego npr.
i dijalekte pa je značenjski njegov opseg preširok. S druge strane, taj
termin ima preusko značenje jer se njegova uporaba ne ograničuje
samo na beletristiku65• Negativno je ocijenio i terminološka odre­
đenja koja su prihvaćena u drugim tradicijama, a to su: opći jezik,
općenarodnijezik, kulturnijezik, s obzirom na njihovu semantičku
n eadekvatnost u odnosu prema opisanim sadržajima. Jedini nedo­
st atak termina standardni bio je njegovo drugo značenje - 'prosje­
čan'. Prema Brozovićevoj definiciji standardni je jezik:
... autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionalno polivalentan,
koji nastaje pošto se jedna etnička ili nacionalna formacija, uključivši se
u internacionalnu civilizaciju, počne u njoj služiti svojim idiomom, koji je
dotad funkcionirao samo za potrebe etničke civilizacije.66
Autonomnost znači da standardni jezik nije konkretan dijalekt,
nego ima karakter naddijalekta koji se stvarao u procesu prisvaja­
nja obilježja iz različitih dijalekata tijekom njegova povijesnoga ra­
zvitka. Osim toga, obilježava ga prisutnost normi, i to preskriptiv­
ne, propisane, te uzusne, običajne, koje podliježu svjesnomu ko­
difikacijskom djelovanju, napose ona prva, preskriptivna norma.
Takav jezik također je polifunkcionalan, tj. sposoban izraziti sve
funkcionalne stilove jezika koji su se postupno oblikovali uspo-
63
D. Brozović, Standardni jezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbilja,
Zagreb 1970. Knjiga se sastoji od njegovih ranijih članaka o toj temi.
64
Tridesetih godina XX. stoljeća E. D. Polivanov rabio ga je u ruskom jezikoslovlju kao si­
nonim za književni jezik ili općeruski jezik. Usp. D. Brozović, op. cit., str. 16., bilješka 8.a.
65 D. Brozović, op. cit., str. 15.
66 D. Brozović, op. cit., str. 28.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 37
redno s jezičnim razvitkom. Njegov je nastanak povezan s posto­
janjem određene etničke ili narodne formacije u kojoj on vrši ko­
munikativnu funkciju. Brozovićeva definicija iz sedamdesetih go­
d i na dopunjena je obilježjem elastične stabilnosti67, terminom koji
su praški strukturalisti prihvatili kao određenu sposobnost za ra­
zvoj donekle stalnoga, određenoga jezičnoga sustava, otvorenoga
za nove komunikacijske potrebe njegovih korisnika. Ta je teorija
istodobno obuhvaćala sve one elemente koji su postojali u drugim,
brojnim definicijama. Brozovićeva teorija time je nastavila temelj­
l i e postavke definicije književnoga jezika koja je bila formulirana s
obzirom na jezični sustav i njegovo funkcioniranje u određenome
d ruštvu. Tu su teoriju na temelju istraživanja u praškome jezičnom
krugu tridesetih godina68 postavili B. Havranek i A. Jedlička, a po­
slije dopunio B. Havranek69 • Brozović tvrdi da na proces standar­
d i zacije dotičnoga idioma ne utječe karakter njegove supstancije i
s t rukture, nego tri čimbenika u koje ubraja: L karakter jezika kao
sredstva komunikacije i ekspresije određenoga društva; 2. njego­
va funkcionalna obilježja kao instrumente za vršenje navedenih
funkcija; 3. karakter samoga društva kojemu služi. Taj se čimbenik
od nosi na promjene u hrvatskome društvu kojima se etničke sku­
pi ne integriraju u narod, a s pomoću kojih se, napose u razdoblju
buđenja nacionalne svijesti (narodnoga preporoda), narod integri­
ra u europsku zajednicu. Brozović u svojoj definiciji standardnoga
jt�zika naglašava njegovu ulogu instrumenta društvene komunika­
cije. Taj aspekt ističe i J. Silić koji hrvatski standardni jezik definira
kao »jezik hrvatske polifunkcionalne javne komunikacije.«70 Obje
"' >>Elastična stabilnost<< ili >>gipka postojanost<<, na češkome: >>pružna stabilita<<.
11. Havranek, M. Weingart: Pražsky lingvisticky kroužek: Spisovna čeština a jazykova kul­
1'11
I ll m, Praha, 1932., str. 245-258.
"'1 11. Havranek, A. Jedlička: Česka mluvnice, Praha, 1960., str. 7.; definiraju književni je­
t i k kao: >>Spisovny jazyk je {ltvar jednoty, s ustalenou mluvnickou stavbou a se společnou,
t ut•tti!ž ustalenou, ale stale rastouci slovnizasobow< (>>Književni jezik je jedinstvena tvorevina
, od ređenim gramatičkim sustavom i zajedničkim, također utvrđenim, ali stalno rastućim
ll'ksičkim fondom<<).
J. Silić: Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, u: Riječkifilološki dani. Zbornik radova
;o
H ijeka, 1996., str. 187.-193. Pretisak u: Norma i normiranje..., str. 235.-245. Književni jezik
1,
 38 HRVATI l NJIHOV JEZIK
definicije ispunjavaju kriterije koji u poljskoj terminologiji određuju
općijezik/svenarodnijezik.
Brozović je za svoju teoriju stvorio poseban pojmovni aparat.
Uveo je termin idiom s potpuno novim i posebnim značenjem. To
je neutralan, a istodobno i vrlo općenit, neodređen naziv za bilo
koji oblik jezičnoga postojanja. Idiom zato, ovisno o kontekstu, mo­
že značiti: jezik (bilo koji, razgovorni), dijalekt, interdijalekt, govor,
ali i standardni jezik te žargon. Novi je naziv i organski idiom ko­
ji označuje »govor konkretnog sela ili skupine uže povezanih sela
odnosno zaselaka«71, kao komunikacijskoga sredstva određene, za­
tvorene seoske zajednice. U tom se značenju rabi i termin lokalni
mjesni govor.72 Supstandardni idiom definira jezik gradske zajed­
nice, manje-više obrazovane, te obuhvaća: razgovorni jezik, dob­
ne žargone mladeži, stručne žargone, šatrovački kao tajni žargon
rubnih društvenih skupina. Brozović u svojim radovima rabi i ter­
min dijasistem za određivanje jezičnoga sustava uopće, tj. njegova
apstraktnog oblika. U odnosu prema hrvatsko-srpskom jeziku di­
jasistem bi bio njegov sinonim, dok je u dijalektnom kontekstu on
sinonimom (novo)štokavštine koja čini zajednički dijasistem i hr­
vatskoga i srpskoga jezika. Tako je u razdoblju hrvatsko-srpskoga
jezika dijasistem vršio funkciju langue, dok su njegove konkretne
realizacije, tj. standardni hrvatski i standardni srpski - zvani još
i varijantama - bile istovjetne s parole. U konačnici zajednički je
dijasistem jezično spajao dva naroda, a praktično se realizirao s
pomoću dvaju standarda. Teorija varijanata koju je u osnovi posta­
vio Brozović73 stvorila je raskol u tada vladajućem službenom dr­
žavnom tumačenju karaktera i funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
jezika koji se smatrao jednim jedinstvenim jezikom.
autor definira kao jezik hrvatske lijepe književnosti.
D. Brozović, op. cit., str. l l .
71
72 B. Kryzan-Stanojević primjećuje da se ovaj naziv ••sve češće javlja u značenju hrvatskih
dijalekata i predstavlja određeno izbjegavanje preciznijih klasifikacija«, usp. eadem, Od bl�­
du do innowacji, u: Procesy innowacyjne wj�zykach slowimiskich, ur. Z. Rudnik-Karwatowa,
Warszawa, 2003., str. 96., bilješka 16.
73 Opširnije o tome u VIII. poglavlju.
l . POG LAVLJE : Definiranje hrvatskoga jezika 39
U Brozovićevoj teoriji standardnoga jezika osnovni je i neutralni
termin idiom koji je istobno osnovom klasifikacije jezičnih stilova,
t j . upravo idioma. Brozović rabi tri kriterija: organičnost/neorganič-
1/ost; konkretnost/nekonkretnost; viši hijerarhijski stupanj/niži hije­
rarhijski stupanj. Kao rezultat primjene tih kriterija, standardni je
j<�zik primjerice neograničen, konkretan i s hijerarhijom najvišega
st upnja. Nekonkretan je interdijalekt, dok se na najnižem hijerar-
11 i j skom stupnju nalazi razgovornijezik i lokalni dijalekt.
Jedno od nužnih obilježja standardnoga jezika jest njegova nor­
ma i njoj pridruženi procesi normiranja. Pod jezičnom normom ra­
zumijevamo:
Skup jezičnih jedinica i pravila njihova povezivanja koje potvrde kori­
snici jezika. Apstraktno shvaćanje jezične norme uzima se kao posredno
izmeđujezičnoga sustava i jezičnoga uzusa (običaja). Norma obuhvaća sve
pojave koje joj nameće sustav, ali se u nekim slučajevima ne ogranič uje
_ u
na njih, nego daje prednost kojoj od izbornih inačica. Ona se ostvaruJe
tekstovima temeljenima na jezičnome uzusu koji može odrediti obiljež­
ja tih tekstova u većem stupnju nego norma. Suprotno od uzusa, jezična
je norma čvršća i ne dopušta postojanje prevelikoga broja inačica. Ona
obuhvaća isključivo općeprihvaćene pojave. Nepoštivanje norme može
u primatelja dovesti do nesporazuma ili tumačenja koje nije u skladu s
namjerama pošiljatelja?4
Definicija preskriptivne (kodificirane, propisane) norme odgo­
vara opisu uzusne (običajne, uporabne) norme koja se katkada po­
istovjećuje s uzusom75 - jezičnim običajem - i tada se definira kao:
... način korištenja jezičnim sustavom, njegovim jedinicama i pravili­
ma njihova povezivanja, što ih određena društvena zajednica prihvaća.
Smatra se da jezični uzus ima veći utjecaj na upotrijebljena jezična sred­
stva od jezičnoga sustava te da čini osnovu za oblikovanje norme. Uzus
može biti znatno kolebljiviji od norme i može dopuštati velik broj inačica.
Također može obuhvaćati pojave koje nisu općeprihvaćene, ali su rašire­
ne i s vremenom se mogu ubrojiti u normu. Jezična norma može konačno
'/.. Saloni: Norma j�zykowa, u: Encyklopedia j�zykoznawstwa og6lnego . .. , str. 363.
.,
;1
, , lJ nekim se radovima razlikuje pojam uzusne norme od uzusa te se obraća pozornost na
<,iri opseg toga drugoga pojma, s obzirom na to da on obuhvaća i jezične pogrješke, efemerije
11ast ale pod utjecajem mode, posuđivanja, kao i citate i okazionalizme.
40 H RVATI l NJIHOV JEZIK
sankcionirati jezični uzus ako koje jezično sredstvo ima visoku čestotnost,
pojavljuje se i u govornom i u pisanom jeziku te poštuje gramatička i logič­
ka načela. Nije dovoljna široka primjena u jednoj zajednici ili u jednome
jezičnom stilu, a razdoblje pojavljivanja mora biti dovoljno dugo da se ne
shvati kao prolazna moda.76
Zbog toga normu razumijemo kao odabrana i stabilizirana obiljež­
ja sustava koja čine pravila za jezičnu uporabu, dok je uzus način
njezina ostvaraja. Postojanje uzusne norme upućuje na dvije op­
rjeke: pisani - govoreni (razgovorni) jezik koji se u hrvatskom stan­
dardnom jeziku, kako smo već spomenuli, smješta u supstandard
(supstandardni idiom). Uzajamnost razgovornog uzusa i propisane
norme temelji se na činjenici da uzus određuje buduće promjene
u propisanoj normi koja je po prirodi konzervativnija te osigurava
standardu elastičnu stabilnost, tj. mogućnost razvoja.77 Josip Silić18
u pokušaju rješavanja teoretskoga problema normiranja predlaže
gledanje na normu kao na statično-dinamičnu pojavu s jedne stra­
ne uvjetovanu sustavom, što određuje njezin statični, sinkronijski
aspekt kojim osigurava stabilnost i jamči kontinuitet jezične komu­
nikacije te kulturne tradicije, a s druge strane govorom koji normi
daje dinamični i razvojni karakter, tj. unosi element promjene bez
kojega ne bi bio moguć razvoj norme ni književnoga jezika.79
Hrvatski lingvisti koji se bave teorijom hrvatskoga standardnog
jezika80 u okviru rada na postizanju i stabiliziranju jezične norme
76 Z. Saloni: Uzus (zwyczaj)j�zykowy, u: Encyklopediaj�zykoznawstwa og6lnego ... , str. 575.
77 O odnosu obiju normi u suvremenom jeziku usp. R. Katičić: Hrvatski jezični stan­
dard, >>Jezik<< 51, 2, Zagreb, 2004., str. 49.-60.; B. Oczkowa: Obecnosć normy w swiadomosci
Reinterpretacje tradycji kulturalne} w pmistwach postjugoslowimiskich po 1995 roku, ur. M.
uiytkownik6w j�zyka czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kanonu.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2005., str. 85.-95.
78 J. Silić: Nekoliko misli o normi, u: Jezik u savremenoj komunikaciji, Beograd, 1982., str.
155.-161. Pretisak u: Norme i normiranje ... , str. 203.-21 1 .
79 De Saussureovoj dihotomiji u kojoj apstraktni langue tvori skup društvenih norma, a
parole je njegova konkretna, individualna realizacija, E. Coseriu (Systema, Norma y Habla)
suprotstavlja trihotomnu klasifikaciju: sistem - norma - govor, na koju se u svojim radovima
poziva i Silić, npr. u: idem, Hvatskijezik kao sustav ...
80 Osim D. Brozovića tim su se problemima bavili i Lj. Jonke, R. Katičić, J. Silić, S. Babić, I.
Pranjković, M. Samardžija i drugi. Reprezentativan izbor članaka s tog područja predstav-
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 41
razlučuju standardizaciju od standardnosti (normativnosti), razu­
mijevajući pod prvom proces čiji je cilj i rezultat standardnost, tj.
već ostvaren stupanj normiranih ili standardizirajućih uzusnih
operacija.81 Standardnost bi u konačnici bila ono što bismo mogli
nazvati imanentnim obilježjem standardnoga jezika, tj. upravlja­
nje statičnim (jezičnim) pravilima, dok bi standardizacija bila ono
što podliježe dinamičnim (sociolingvističkim) pravilima.82 Zbog
toga se načela standardnosti razlikuju od načela standardizacije.
Glavna obilježja koja čine hrvatski standard jesu: l. novoštokavska
dijalektna osnovica s jekavskim izgovorom; 2. određeni gramati­
čki sustav (32 fonema, sedam padeža, sedam glagolskih vremena,
četiri naglaska); 3. latinično pismo; 4. fonološki pravopis uz pisanje
stranih riječi prema originalnome zapisu. Ostala obilježja smatraju
se kulturnom ili civilizacijskom nadgradnjom i bila su prihvaća­
na u različitim razdobljima standardizacije, npr. način stvaranja
znanstvenoga nazivlja ili odnos prema stranim riječima.83 Pritom
se razlikuje početni i krajnji trenutak normativnoga djelovanja koje
može biti svjesno, plansko normiranje kada se odnosi na kodifici­
ranu normu ili uzusno, spontano, tipično za govorni jezik.
Kodificiranje, koje se u poljskom jeziku katkada shvaća i primje­
njuje kao opći naziv za stvaranje jezične norme, samo je jedna od
etapa dugotrajnog i višeslojnog procesa djelovanja za koji bi bolji
naziv bio normiranje. Taj naziv rabi u svojim ranijim radovima i
M. Radovanović koji prikazuje model toga procesa u deset faza. 84
Stvaranje i funkcioniranje norme odvija se u sljedećim fazama:
� !
ljen je u zborniku Norme i normiranje ... . Tamo_ se _nalazi i pane -dis_kusija o na v � žnijim
cl � os�e-
pitanjima normiranja suvremenoga hrvatskoga Jezika. Nedavno Je tOJ problematl . .
1 i o opsežnu i sintetsku monografiju K. Mićanović, Hrvatski s naglaskom. Standard 1Jezzcm
uarijeteti, Zagreb, 2006.
111
R. Katičić: Načela standardnosti ... , str. 175.-182.
112
J. Silić: riječ u raspravi u : Norme i normiranje ... , str. 326.
s. Babić: Standardizacija - stabilizacija ... , str. 65.-77.; R. Katičić, op. cit.
tn
111
M. Radovanović, op. cit., str. 83.-93. Autor se poziva na Advances in Language Planning,
potak­
izd. J. A. Fishman, The Hague-Paris, 1974. Materijal s toga sociolingvističkoga skupa
nuo ga je na takvu podjelu.
 42 H RVATI l NJIHOV JEZI K
l . selekcija - izbor norme ili izbor osnovice - najčešće dijalekta
ili sociolekta - čija će sistemska obilježja određivati normu bu­
dućega standardnog jezika;
2. deskripcija - opis norme u deskriptivnim gramatikama i rječ­
nicima;
3. kodifikacija - preskripcija, određivanje obvezatnih jezičnih
oblika ili zabrana oblika koji se smatraju neispravnima - provo­
di se s pomoću normativnih gramatika, rječnika i pravopisnih
pravila;
4. elaboracija - obrada norme za uporabu u različitim situacija­
ma koje su određene društvenim potrebama, što se ostvaruje u
dugotrajnom, nikada završenom procesu; u toj fazi norma mora
omogućiti polifunkcionalnost jezika;
5. - 6. akceptuacija - službeno prihvaćanje norme od određe­
ne društvene zajednice, npr. u školstvu, znanosti, administra­
ciji85, nakon čega dolazi do implementacije, tj. stupanja norme
na snagu;
7. - 8. ekspanzija - širenje norme na nova područja i među nove
društvene skupine, što se događa npr. izbacivanjem dijalekata;
- proces teče zajedno s fazom kultivacije (njegovanja) norme u
školstvu, izdavaštvu, sredstvima masovnoga informiranja itd.;
što je neobično važna iako često zanemarivana »normativna«
djelatnost;
9. - 10. evaluacija - vrjednovanje i ocjena primjenjivosti kodi­
ficiranoga standarda na aktualne društvene potrebe za nepre­
stanim mijenjanjem uvjeta, što je zadaća rekonstrukcije koja se
temelji na bilježenju novih komunikacijskih potreba i osigura­
vanju sredstava za njihovo namirivanje.
Radovanovićev model detaljno upućuje na faze samoga procesa
nastajanja norme, počevši od njezina izbora i razvoja, preko opisa,
85 Autor se poziva na primjer Vuka koji je započeo srpsku jezičnu i pravopisnu reformu
1818. godine, a službeno prihvaćanje pravopisa dogodilo se tek 1868. godine, tj. četiri godi­
ne nakon smrti reformatora, iako je sam jezik prihvaćen ranije.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 43
kodificiranja, elaboracije, a zatim funkcioniranja u jezičnome stan­
dardu (prihvaćanje, stupanje na snagu, širenje, njegovanje, vrjed­
novanje). Autor je u svojem radu ocijenio da je hrvatsko-srpski jezik
dostigao šestu fazu toga procesa i nalazi se pred fazom ekspanzije. S
druge strane, taj model na sociolingvističkoj razini dokazuje da su
hrvatski i srpski različiti jezici jer su se pojedine faze njihove stan­
dardizacije odvijale u različitim razdobljima. Te razlike vidljive su
već od prve faze selekcije koja za hrvatski jezik započinje u XVI. -
XVII. stoljeću, a za srpski tek početkom XIX. stoljeća.
Dubravko Škiljan definira standardizaciju kao proces stvaranja
preskriptivne norme, koji se odvija u trenutku kada dotična druš­
l vena zajednica osjeti potrebu za njezinim uvođenjem. Taj proces
je, prema autoru, uvjetovan ekonomskim, političkim i kulturno­
-političkim čimbenicima, kao što su npr. nastanak suvremenih gra­
danskih država, jedinstvenoga tržišta robe i radne snage. Tim se
čimbenicima nerijetko pridružuje i porast nacionalne svijesti. U ko­
d i fikaciju sensu stricto autor ubraja samo deskripciju, kodifikaciju
i elaboraciju.86
Jezična se standardizacija razmatra i u kontekstu jezične poli­
t ike. Nju se u tom slučaju definira kao jezično planiranje unutar
kojega se izdvaja planiranje jezičnoga korpusa, što ostaje u dome­
ni lingvista i svodi se na izdavanje normativnih gramatika, rječni­
ka i jezičnih savjetnika. Time gramatičari vrše izbor i normiranje.
Planiranjejezičnoga statusa temelji se na promicanju i primjeni je­
zika u jednoj društvenoj zajednici, odnosno na prihvaćanju odre­
denoga jezika kao društvene pojave. Znanstvenici različito gledaju
na obje pojave. D. Škiljan jedino planiranje korpusa poistovjećuje s
procesom standardizacije.87
Specifičnost hrvatske pismenosti u predstandardnome razdo­
blju bila je njegova tronarječnost, što je u praksi označavalo čakav-
IH i D. škiljan:
1 988., str. 40.-55.
Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985., str. 148.; idem: Jezična politika, Zagreb,
117
Više o tome, uz pregled različitih stajališta, vidi u M. Czerwinski: Jrzyk, ideologia, narod.
l'olitykajrzykowa w Chorwacji ajrzyk medi6w, Krakow, 2005.; H. Jaroszewicz: Nowe ten­
dencje normatywne w standardowychjrzykach chorwackim i serbskim, Opale, 2004.
44 H RVATI l NJIHOV JEZIK
sku, štokavsku i kajkavsku pismenost, a tim samim i više različitih
norma koje su uzajamno djelovale jedna na drugu, pa čak i njihovo
svjesno »miješanje«, o čemu će biti riječi u sljedećim poglavljima.
Ovdje bih željela samo naznačiti faze nastajanja štokavske norme
prema Radovanovićevu modelu, jer ona Čini osnovicu suvremeno­
ga hrvatskoga jezika.
Povijest normiranja u hrvatskome jeziku započinje od izbora
štokavštine kao temelja općega jezika, o čemu svjedoči dubrovač­
ka književnost od kraja XV. stoljeća. Selekcija se vršila gotovo auto­
matski jer je i sam Dubrovnik bio štokavski. O svjesnom izboru
možemo govoriti i u djelatnosti Bartula Kašića - rođena čakavca
- te Jakova Mikalje, protureformatora, koji je za jezik svojega mi­
sionarenja odabrao dijalekt što je obuhvaćao najveći dio teritorija.
U to doba zamisao općega jezika drukčije su shvaćali njihovi pro­
tivnici, istarski protestanti, koji su širenje svojih ideja povjeravali
miješanomu jeziku što je u sebi povezivao sva tri dijalekta i staro­
slavensku tradiciju.
Normiranje je u predstandardnom razdoblju, koje je trajalo do
polovice XVIII. stoljeća,88 bilo spontano, tipično za uzusnu normu.
U tom najranijem razdoblju drugu fazu normiranja - opis (deskrip­
ciju) zahvaljujemo ondašnjim autorima gramatika, a dijelom i lek­
sikografima koji su u svojim djelima često davali savjete o tome što
je ispravno. Gramatike za školsku uporabu ostvarivale su sljedeći
zahtjev normiranja, tj. širenje (implementaciju) norme, što je na
neki način prethodilo i narušavalo propisani red njezina razvoja.
Tomu je pridonio velik broj gramatika (računajući od prve grama­
tike B. Kašića (1604.) do gramatike T. Maretića (1899.). Ukupno je
objavljeno oko sto izdanja, većina tek u razdoblju standardizaci­
je.89 Normativni elementi u gramatikama i rječnicima uzimani su
kao svjesno standardiziranje, što je dobar argument za pomicanje
standardizacije u XVII. stoljeće. No tada ipak nisu bili ispunjeni svi
88 Taj datum nisu bezrezervno prihvatili svi hrvatski jezikoslovci. Raspravu o toj temi vidi
u 2. poglavlju.
89 Popis gramatika vidi u B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta, >>Rasprave
Zavoda za hrvatski jezik HFI<< 19., Zagreb, 1993., str. 339.-362. Vidi i bibliografiju.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 45
uvjeti. S obzirom na teritorijalnu rascjepkanost Hrvatske i njezinu
zamršenu političku situaciju, do prihvaćanja (akceptuacije) hrvat­
skoga jezika kao službenoga i diplomatskoga (umjesto latinskoga
jezika) došlo je tek 1847. godine. Do toga razdoblja možemo govoriti,
po mišljenju B. Tafre, 90 samo o individualnoj normi o kojoj je odlu­
čivao autoritet gramatičara ili pisca. O kontinuitetu preskriptivne
norme svjedoči činjenica da su u njoj prisutna današnja obiljež­
ja hrvatskoga standarda koja su postojala još u gramatici Bartula
Kašića na početku XVII. stoljeća, među koja se nesumnjivo ubraja­
ju: jekavizam u dugom slogu, jednostavna i složena sklonidba opis­
n ih pridjeva (potonja s tzv. kratkim oblicima, bez navezaka -a, -u,
- e), različiti nastavci za dativ i lokativ jednine u pridjevno-zamje­
ničnoj deklinaciji, zbirni brojevi na -era, deklinacija brojeva dva,
l ri, četiri. 91
Za polovicu XVIII. stoljeća, koju je Brozović označio kao početak
razdoblja standardizacije u hrvatskome jeziku, specifična je preva­
ga novoštokavštine, funkcionalno razlikovanje jezika i kodificirana
pravopisna norma (tzv. slavonski pravopis). Od polovice XIX. sto­
ljeća može se govoriti o institucionaliziranoj normi za razliku od
njezina prethodnoga individualnog karaktera. To je povezano s ilir­
skim pokretom i jezičnom koncepcijom iliraca. Početci teorij skoga
zanimanja za normu i za književni jezik pojavljuju se u radovima A.
Vebera Tkalčevića - predstavnika tzv. zagrebačke filološke škole.92
Dugotrajan i zamršen proces hrvatske standardizacije povezan
je s određivanjem njezine kronologije i može se različito interpre-
1 i rati.
'10 B. Tafra: Dijakronijski aspekti normiranja hrvatskoga jezika, u: Zbornik Zagrebačke sla­
P ističke škole,
kraja 19. stoljeća, >>Filologija<< 24.-25, Zagreb, 1995., str. 349.-354.
Zagreb, 2003., str. 305.-319.; eadem: Obilježja hrvatske gramatičke norme do
'� 1 B. Tafra: Dijakronijski aspekti ... , str. 316.
'J:! Više o tome vidi u VII. poglavlju.

ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti
h rvatskoga jezi ka
Proučavanje periodizacije povijesti hrvatskoga jezika nema tako
bogatu tradiciju kao u drugih slavenskih jezika, npr. kao u poljsko­
me, iako je prvi pokušaj svođenja razvoja jezika, istina srpskoga, u
kronološke okvire ostvario u početcima slavenske filologije Josef
Pavel šafaffk1 1833. godine. Slično kao i Jernej Kopitar, on je naj­
prije nijekao postojanje posebnoga hrvatskog jezika, a zatim ga je,
smatrajući štokavske i čakavske dijalekte određenom cjelinom koja
pripada istomu jeziku, nazvao srpskim, poslije srpsko-hrvatskim.
Šafafik je u povijesti toga jezika izdvojio dva razdoblja, a kao kriterij
je uzeo njemu tada poznate pisane jezične spomenike:
L razdoblje - od 857. do 1400. - u njemu razlikuje razdoblje grč­
kih i latinskih izvora, koji traje do kraja X. stoljeća; popis ćiri­
ličnih izvora započinje Poveljom Kulina bana iz 1 189.
IL razdoblje - od 1400. do 1730.
Šafafikova periodizacija tako je zapravo periodizacija srpskoga
književnoga jezika pa su ju kasniji autori koji su se bavili tom pro­
blematikom u svojim istraživanjima odlučno odbacili. Oni su kao
jedini kriterij prihvatili isključivo jezične činjenice koje ne preuzi­
maju čimbenike izvan sustava kao što su kulturno-društveno-po­
vijesne pojave pridružene razvoju i funkcioniranju jezika.
1 J. P. Šafarfk: Serbische Lesekorner; oder historisch-kritische Beleuchtung der serbischen
Mundart. Ein Beitrag zur slawischen Sprachkunde, Pesth, 1833. {pretisak iz 1957.).
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 47
Upravo takav kriterij u svojoj periodizaciji, tj. »apstraktni jezik
u sljedećim fazama njegova razvitka, neovisno o svemu drugome«,
prihvatio je 1958. godine Aleksandar Belić2 izdvajajući u razvoju
tadašnjega srpsko-hrvatskoga jezika tri glavne epohe s osam raz­
doblja:
1. epoha (IV. - VII. stoljeće) - od raspada praslavenske zajednice
do seobe Slavena na Balkan:
1. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio prasl�vensk�ga j�zika;
jezična obilježja razdoblja: npr. prijelaz skupma kve, gve > eve,
zve te pojednostavljivanje skupina tl, dl > l, bila su tipična i za
istočnoslavenske jezike;
2. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio južnoslavenske zaje ­ �
nice (metateza skupina -TorT-, -TolT-, -TerT-, -TelT-) te kao dw
zasebnoga prajugozapadno-slavenskoga, tj. pra-srpsko-hr­
vatsko-slovenskoga jezika (obilježja: tj > t', dj > d'; razvitak
jerova prema jednome poluglasu; nastavak -mo u l . os. pl.
prezenta; gubitak -t u 3. os. sg. i pl. prezenta; početak razli­
kovanja upitne zamjenice kaj, Čb, Čbto).
1 1 . epoha (VII. - XIV. stoljeće) - od naseljavanja Balkana do poče­
taka velike seobe naroda:
3. period (VII . - VIII. stoljeće) - približavanje čakavskoga i
kajkavskoga dijalekta (npr. zajednički razvoj d' > j), a nakon
toga produbljivanje razlika između štokavskoga, čakavskoga
i kajkavskoga (npr. afrikatiziranje t' > č, za razliku od čakav­
skoga t');
4. period (IX. - XII. stoljeće) - približavanje i zajednički razvoj
štokavskih i čakavskih dijalekata (štokavsko i čakavsko p > u,
� > e, y > i, b, b > a, štokavsko va > u);
5. period (XIII. - XIV. stoljeće) - glavno razdoblje u razvoju srp­
sko-hrvatskoga jezika; nastavljanje (iako u manjoj mjeri) za­
jedničkoga štokavsko-čakavskoga razvoja; konačno obliko-
-
1 '!:ill., str. 3.-15.
A. Belić: Periodizacija srpskohrvatskogjezika, >>Južnoslovenski filolog<<, XXIII., Beograd,
48
H RVATI l NJIHOV J EZIK
vanje čakavskoga dijalekta te južne i zapadne štokavštine
(obilježja štokavštine: vokalizacija poluglasa u a, vokalskoga
J > u, e > e/ilje: ije; -l > -o);
Ill. epoha (XV. - kraj XIX. stoljeća) - period mlađih jezičnih inova­
cija:
6. period (XV. - XVI.) - razvoj morfoloških obilježja u okviru
štokavskoga dijalekta (Gen pl. ii, Dat. i Instr. pl. -ma, mije­
-
šanje Lak. pl. s Gen. pl., gubitak h u većini dijalekata, početci
novoštokavske akcentuacije);
7. period (XVII. - XVIII. stoljeće) - provođenje nove jotacije u
skupinama tbj > Ć, dbj >j, nbj > nj ... i t + je (< e) > ć; d + je (<e)
>j, npr. ćerati, devojka; završetak procesa sinkretizma u pl.
dodavanjem Lak. pl., Dat. i Instr. pl.;
8. period (XIX. stoljeće) - pojavljivanje pojedinih perifernih je­
zičnih obilježja nastalih zbog seobe naroda.
Belićeva periodizacija pokazuje stanje tadašnje znanosti, napose u
okviru kronologije pojava, što je u velikoj mjeri verificirano slavi­
stičkim istraživanjima u sljedećim desetljećima. 3 Osim toga, kako
naglašava Belić, izbor jezičnih činjenica koje se nalaze u pojedinim
epohama i periodima ovisi o individualnoj ocjeni autora.
Ostale periodizacije nastavljaju se na Belićeve metodološke po­
stavke4 uz eventualni pomak težišta na druge jezične pojave, iako
operiraju istim faktografskim materijalom.
U periodizaciji Ivana Popovića5 (1960.) u povijesti jezika izdva­
jaju se tri razdoblja:
3 Usporedi poglavlje III. Osim toga, u odnosu prema drugom periodu, F. Ramovš u svo­
jim je radovima upozorio na nedostatak jezičnih obilježja od prije VII. st. koja bi potvrdila
Belićev pogled da su se čakavski, kajkavski i štokavski dijalekti izdvojili još prije dolaska
Slavena na Balkan.
4 S. Manojlović: Glavne etape u razvitku hrvatskosrpskogjezika, >>Radovi. Razdio lingvi­
stičko-filološki« 4, Zadar, 1968., str. 46.-69. ovako komentira Belićeve teoretske postavke:
>>pokojni prof. Belić se oslobodio literarno-jezičnih pa čak i literarno-kulturnih kriterija koji
su naše stručnjake dugo vremena sputavali« (str. 50.).
5 l. Popović: Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960., str. 347.-350.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 49
I. razdoblje Altserbokroatisch (IX. - XIV. stoljeće) - srednjovjekov­
no, stabilno, koje počinje s početcima pismenosti, a u jezičnome
smislu to je vrijeme oblikovanja dijalekata;
2. razdoblje Mittelserbokroatisch (XIV. - početak XVIII. stoljeće)
- burno, gotovo revolucionarno s obzirom na migracije zbog
najezde Turaka;
3. razdoblje Neuserbokroatisch (XVIII. - XIX. stoljeće uključivo)
- novo, nacionalno; nastaje nacionalni jezik Srba i Hrvata u no­
vim društvenim uvjetima.
Taj projekt ne uzima u obzir samo jezične nego i izvanjezične činje­
n ice koje uvjetuju jezični razvitak.
Malo drugačiji kronološki okvir predložio je Milivoj PavloviĆ6
( 1 961.):
1. epoha (do XL stoljeća) - nastavak pojava započetih u prado­
movini (glavne tendencije za otvaranje slogova - metateza) te
susret s romanskim supstratom koji je utjecao na razvitak psl.
dj >j u čakavskim i kajkavskim dijalektima, kao i oblik zamje­
nice kaj.
tl. epoha (XL - XIV. stoljeće) - evolucija samoglasničkoga sustava:
1. period (XL - XII. stoljeće) - denazalizacija nosnika, ujedna­
čenostjerova, razvitaky > i;
2. period (XIII. - XIV. stoljeće) - pojavljivanje novih samogla­
snika kao rezultat vokalizacije jera, razvoja vokalnoga J > u
te -l > -o.
I l l . epoha (od kraja XIV. stoljeća do početka XX. stoljeća) - nastav­
ljanje evolucije s težištem na miješanju dijalekata:
1. period (kraj XIV. - XVII. stoljeća) - novoštokavska akcentu­
acija, gubitak kategorije dvojine, novi Gen. pl. -ii;
2. period (XVII. - početak XIX. stoljeća) - treća (nova) jotacija,
Lak. pl. -ma.
M . Pavlović: Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvatskogjezika, >>Južnoslovenski
1'
l i lolog«, XXV., Beograd, 1961., str. 49.-63.
 so
H RVATI l NJIHOV J EZIK
Drugačije problem rješava Svetozar Manojlovie (1968.), koji svoj
projekt ilustrira jezičnim činjenicama iz prethodnih periodizacija:
I. etapa - od etničkoga i jezičnog raspada praslavenske zajednice
do kraja IX. stoljeća, s tim da se IX. stoljeće uzima kao prijelazni
period između I. i II. etape.
II. etapa:
L period (X. - XII. st.)
2. period (XIII. - XV. st.)
III. etapa - od XV. st. do danas.
Zajedničko je obilježje predstavljenih periodizacija da su one na­
stale u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga jezika i za njega
su bile rađene. Autori su se slagali s datiranjem III. razdoblja koje
počinje od XV. stoljeća. Stoljeća XIV. i XV. prijelomna su u jezičnoj
dijakroniji. Poveznicom je bio lingvistički kriterij (iznimka su ra­
dovi šafafika i Popovića). Te su se periodizacije odnosile na faze
razvoja gramatičkoga sustava, prije svega štokavskoga, ali isto tako
i na usporedbu čakavskoga i kajkavskoga, tj. zapravo na povijesnu
gramatiku, te su prikazivale glavne etape razvoja, a ne povijesti je­
zika koja kao predmet istraživanja postavlja jedinstvenost jezičnih
i izvanjezičnih pojava. Pri naznačivanju etapa u pojedinim razdo­
bljima svjesno su se izbjegavale činjenice s područja funkcionira­
nja jezika u pisano-književnoj ulozi i promjene koje su se u jeziku
događale pod utjecajem stoljetnih promjena društveno-povijesnih i
kulturno-političkih uvjeta. Jugoslavenski su autori, naime, smatrali
da je lingvistički kriterij jedina ispravna osnovica za periodizaciju,
a pozivali su se na unutarnju povijest jezika i dokumentirali ju po­
javama koje su bile tipične za određeno razdoblje. Osim toga, kako
je to opravdavao S. Manojlović8, pozivanje na povijest pisanoga je­
zika znatno bi sužavalo predmet istraživanja evolucije jezika jer bi
se njegov početak datirao zajedno s prvim pisanim spomenicima, a
7
S. Manojlović, op. cit.
8 lbidem, str. 47.
Sl
1 1 . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
t ime bi se odbacivao cijeli period njegova razvitka u razdoblju prije
pismenosti koji seže čak do raspada praslavenske zajednice. Zbog
toga je autor kritički ocjenjivao periodizacije bugarskoga jezika koje
su prema radovima Lubomira Miletiča (1896.), Ben'e Coneva (1908.
i 1940.), Stefana Mladenova (1928.), Vladimira Georgieva (1952.) i
Kirila Mirčeva (1958.)9 u razvoju bugarskoga jezika imale tri raz­
doblja: starobugarsko, srednjobugarsko i novobugarsko, na temelju
jezičnih pojava potvrđenih u pisanim spomenicima.
Periodizaciju »Unutarnje« povijesti hrvatskoga jezika predstavila
je i Dragica Malić10• Njezin sintetički pogled, slično kao i prethodne,
smatrat ćemo nadopunom »vanjske« periodizacije povijesti jezika.
Autorica je u evoluciji jezičnoga sustava izdvojila tri razdoblja:
1. razdoblje (do kraja XII. stoljeća) - to j e etapa polaganoga na­
stanka sve manjih razlika, uglavnom fonoloških, među dija­
lektima. Dohistorijsko podrazdoblje traje do kraja X. ili početka
XI. stoljeća i zbog nedostatka izvornih spomenika možemo o
jezičnim činjenicama zaključivati samo putem rekonstrukcije
na temelju npr. načina prilagodbe stranih posuđenica u hrvat­
skome jeziku, eventualno iz malobrojnih zapisa slavenskih ri­
ječi (najčešće imena) u stranim izvorima. Druga, starohrvatska
podetapa (XI. - XII. stoljeće) istodobno je etapa prvih pisanih
spomenika koji potvrđuju jezične pojave;
I l. razdoblje (od XIII. do XIV. stoljeća) - srednjohrvatsko razdoblje;
tijekom brzoga razvoja nastaju velike razlike među dijalektima,
posebice na području fonologije i morfologije, kao rezultat vla­
dajuće tendencije redukcije fonemskoga inventara i gramati­
čkih kategorija;
'1 L. Miletič: Starob'lgarska gramatika, Sofija, 1896., str. 2.; B. Conev: Istorija na b'lgar�ki
,·�ik, 1., Sofija, 1940., str. 140.; S. Mladenov: Geschichte der bulgarischen Sprache, Berhn­
�� �
1 z ves tija na Instituta za b'lgarski ezik<<, ll, Sofija, 1952., str. 71.-116.; K. M1rcev: Istonceska
l .eipzig, 1929., str. 10-11.; V. Georgiev: Opit za periodizacija na istorijata n 'lgarskij ezik,
.,
�
gramatika na b'lgarskija ezik, Sofija, 1958., str. 9.-10. i 43.-58.
D. Malić: Povijesnejezične promjene, u: E. Barić, M. Lončarić, D. Malić, S. Pavešić, M. Peti,
10
V. Zečević, M. Znika: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997., str. 601.

52 HRVATI l NJIHOV JEZIK
III. razdoblje (od XIV. stoljeća do danas) - novohrvatsko razdoblje; i
dalje traje brzi razvitak jezika zbog masovnih migracija stanov­
ništva koje su dovele do znatnih promjena (gubitka, miješanja)
u prvotnoj rasprostranjenosti dijalekata, što je rezultiralo no­
vim dijalektološkim zemljovidom. To je i razdoblje nastanka
većine novoštokavskih obilježja i oblikovanje tih dijalekata kao
posebnoga tipa. S tim je promjenama povezan i porast važnosti
štokavskoga dijalekta.
Prijelomna razdoblja u povijesnome razvoju jezika u sociolingvi­
stičkom kontekstu nisu se naznačivala samo u periodizaciji bugar­
skoga jezika.
Bogata tradicija u periodizaciji povijesti poljskoga jezika poči­
nje 1883. godine radom Antonija Kaline11, a nastavlja ju Aleksander
Bruckner (1906.)12, Jan Baudouin de Courtenay (1922.)13, Stanislaw
Slmiski (1934.)14, Tadeusz Lehr-Splawinski (1947.)15, zatim Zenon
Klemensiewicz (1961.)16, Stanislaw Urbanczyk (1963.)17 i Stanislaw
BorawskU8 Navedene klasifikacije (osim prve, autora A. Kaline i J.
Baudouina de Courtenaya) povijest poljskoga jezika ne dijele samo
prema evoluciji njegova sustava nego prije svega s obzirom na izva­
njezične činjenice, važne događaje u njegovoj povijesti, kulturi i po­
litici koji se događaju usporedno s njegovim razvojem. U povijesti
poljskoga jezika, prema Z. Klemensiewiczu, iz toga slijedi najopće­
nitija podjela na dva razdoblja: razdoblje prije početka pismenosti i
razdoblje pisanih spomenika. Drugo se razdoblje dijeli na tri doba:
--------
11A. Kalina: Historiaj�zyka polskiego, sv. 1.: Formygramatycznej�zyka polskiego do konca
XVIII. wieku, Lw6w, 1883.
12 A. Bruckner: Dziejej�zyka polskiego, Lw6w, 1906.
13 J. Baudouin de Courtenay: Zarys historiij�zyka polskiego, Warszawa, 1922.
14 S. Sionski: Historiaj�zyka polskiego w zarysie, Lw6w-Warszawa, 1934.
15 T. Lehr-Splawiriski: Nzyk po/ski. Pochodzenie, powstanie, rozw6j, Warszawa, 1947.
16 Z. Klemensiewicz: Historia jfZyka polskiego, Warszawa, sv. l. (1961.), sv. 2. (1965.), sv. 3 .
- posmrtno (1972.).
17 S. Urbariczyk: Periodyzacja dziej6w polskiego j�zyka literackiego, Warszawa, 1963.
18 S. Borawski: Wprowadzenie do historiij�zyka polskiego, Warszawa, 2002. Tu se može naći
detaljna obrada svih navedenih periodizacija.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 53
staropoljsko doba - od XII. do kraja XV. i početka XVI. stoljeća.
To doba ima određena jezična obilježja: postojanje samogla­
sničke duljine, aorista, imperfekta, dvojine, triju rodova imeni­
ca te brojnih leksičkih posuđenica. Poljska jezična norma ni­
je čvrsta, u nju ulaze neka dijalektna obilježja određenoga po­
dručja;
srednjopoljsko doba - počinje u vrijeme renesanse, a traje do
sedamdesetih godina XVIII. stoljeća. Jezične promjene (npr.
gubitak duljine, što predstavlja granicu između epoha, te kul­
turološke pojave kao što je razvitak tiskarstva, školstva, procvat
lijepe književnosti) uvjetuju povoljan razvitak poljskoga knji­
ževnog jezika;
novopoljsko doba - počinje s razdobljem prosvjetiteljstva kada
se zahvaljujući radu Nacionalne prosvjetne komisije (Komisja
Edukacji Narodowej) korigira sustav (npr. izbacuju se dugi sa­
moglasnici) te se ponajprije postavljaju temelji svenarodnoga
(općega) jezika; novopoljsko doba završava s Drugim svjetskim
ratom, 19 od kada datira suvremeni poljski jezik.
1 •eriodizacija pokazuje odnos prema povijesti određenoga jezika te
istodobno i poglede autora na njegov karakter, ona zatim postavlja
h ijerarhiju događaja važnih u povijesti toga jezika i njegov identi­
tt·t, što se potvrdilo nakon pojavljivanja Brozovićeve periodizacije.
Periodizacija hrvatsko-s rpskoga jezika temeljila se na za njega
neutralnim jezikoslovnim kriterijim a koji su, na razini istoga gra­
l llatičkoga sustava, što istodobno podrazumijeva zajedničku gene­
t. ll obaju jezika, povezivali povijest hrvatskoga i srpskoga jezika u
v rijeme srpsko-hrvatske zajednice. Autori su ju smatrali objektiv­
nom i važnijom od sociolingvističkih pojava. »Vanjske« povijesti,
h rvatska i srpska, bile su potpuno različite i teško bi ih bilo pove­
/.a t i zajednički m periodizacijskim projektom koji bi uzimao u obzir
i ·;. vanjezične čimbenike, napose one u povijesti hrvatskoga jezika
odgovorne za toliko zamršen tijek njegove povijesti. Istina, u tom
1 '' J. Hcczek: Historia j�zyka, u: Encyklopediaj�zyka polskiego ... , str. 1 14.-117.
54 H RVATI l NJIHOV J EZIK
su se razdoblju različite povijesti jezika obaju naroda promatrale
kao zajednička povijest hrvatsko-srpskoga jezika. 20
S obzirom na sve dosad rečeno u jugoslavistici je prvi autor pe­
riodizacije povijesti hrvatskoga jezika temeljene na sociolingvisti­
čkome kriteriju bio Dalibor Brozović. On je 1978. u radu Hrvatski
jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti21
stvorio periodizaciju koja je postala autoritetna sinteza hrvatske
sociolingvistike i uzor primjenjivan u svim kasnijim radovima iz
povijesti hrvatskoga jezika.
D. Brozović u svojoj periodizaciji povijesti jezika u književnoj
funkciji izdvaja šest razdoblja: tri predstandardna i tri razdoblja ra­
zvoja jezičnoga standarda. 22
Predstandardno razdoblje:
l. razdoblje (IX. - XV. stoljeće) - srednjovjekovna pismenost od
prihvaćanja glagoljice krajem IX. i početkom X. stoljeća do kra­
ja XV. stoljeća. Ono izrasta iz duhovnoga ćirilo-metodskoga na­
sljeđa te iz latinične književnosti. Njegova su obilježja:
a) prevaga čakavštine i razvitak staroslavenskoga hrvatske re­
dakcije kao liturgijskoga jezika, ali i jezika u svjetovnoj funk­
ciji (pravne povelje), uz mnogo čakavskih primjesa, zatim i
štokavskih i kajkavskih;
b) pojava ćiriličnoga pisma polovicom XII. stoljeća te latinice u
XIV. stoljeću;
e) bilježe se i početci tiskarstva.
20 Takve poglede nalazimo npr. u radovima A. Beli ća: Oko našeg književnog jezika,
Beograd, 1951. ili P. Ivića: Srpski narod ... .
21 D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne mijene kaojezika hrvatske književnosti, u: Hrvatska književnost u
evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 9.-83. + karte. Periodizacija se nalazi na str. 23.-73.,
a nedavno je pretisnuta u Brozovićevoj knjizi Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog stan­
darda, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 155.-278.
22 D. Brozović: Povijesna podloga ijezičnopolitičke i sociolingvističke okolnosti, u: Hrvatski
jezik ... , str. 3.-34., nadopunjuje obilježja pojedinih razdoblja novim činjenicama i s obzirom
na promjene statusa hrvatskoga jezika, što se tiče šestoga razdoblja.
ll. POGLAVLJE : Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 55
2. razdoblje (XVI. stoljeće) - nastanak i razvoj pokrajinskih knji­
ževnosti. Njegova su obilježja:
a) istodobna i istovrijedna uporaba čakavštine, štokavštine i
kajkavštine, a u lijepoj književnosti čakavštine i štokavštine;
b) nastanak dvaju regionalnih pisanih kompleksa: sjeveroza­
padnoga (sjeverno-čakavsko-kajkavskoga) i jugoistočnoga
(južno-čakavsko-štokavskoga);
e) povlačenje glagoljice;
d) nastanak nekoliko pokrajinskih jezika i književnosti;
e) zapadni utjecaji - latinska poezija, petrarkizam, renesansa.
:\. razdoblje (XVII. - prva pol. XVIII. stoljeća) - razvitak i nasta­
nak novih pokrajinskih jezika i književnosti (štokavskih, kaj­
kavskih, čakavskih). Njegove su karakteristike:
a) jačanje uzajamnih književnih veza unutar samih kompleksa
i među njima;
b) prevaga štokavštine na jugoistočnim područjima;
e) zamiranje čakavštine u književnoj funkciji kao i nestanak
ćiriličnoga pisma u prvoj polovici XVIII. stoljeća;
d) jačanje kajkavskoga književnoga jezika;
e) razvoj novoštokavštine na južnim područjima;
f) promišljanja o ujedinjavanju hrvatskoga jezika i reformi gra­
fije.
Hazdoblje razvoja jezičnoga standarda:
tl . razdoblje (1750. - 1830.) - ikavska i ijekavska novoštokavština
kao jedini književni jezik u južnome kompleksu. Njegova su
obilježja:
a) početak standardizacije toga jezika i jačanje njegova utjecaja
na područje drugoga kompleksa;
b) relativno brz razvoj kajkavskoga književnoga jezika i njegove
ortografske stabilizacije, uz nizak stupanj standardizacije;
e) opadanje književne čakavštine;
d) pobjeda latinice na jugu i dalji pokušaji njezina reformiranja;
e) jačanje uzajamnih veza među književnim središtima;
56 H RVATI l NJIHOV J EZIK
f) razvoj funkcionalnih stilova jezika (osim beletrističkoga) u
obama književnim jezicima. Za rješavanje spornih jezičnih
problema od pomoći su brojne tadašnje gramatike i rječnici.
5. razdoblje (1830. - kraj XIX. stoljeća) - povezivanje obaju kom­
pleksa uz prihvaćanje štokavštine kao jedinoga hrvatskoga je­
zičnoga standarda. Njegova su obilježja:
a) općehrvatska pravopisna reforma s prihvaćanjem fonološ­
koga pravopisa;
b) postupno otklanjanje ikavsko-ijekavske dihotomije;
e) borba različitih koncepcija kako bi se utvrdio optimalan
oblik novoštokavskoga standarda koji se znatno razvija;
d) borba s ostatcima jezičnoga regionalizma.
6. razdoblje (XX. stoljeće) - učvršćivanje standarda. Njegova su
obilježja:
a) sporenja oko pravopisne reforme kao izraz protivljenja jezič­
noj unifikaciji;
b) polovicom šezdesetih godina dozrijeva svijest o nužnosti
stvaranja posebne, stabilne, novoštokavske hrvatske norme;
e) oštri jezični sporovi protiv vladine politike, a u korist razvoja
hrvatskoga standarda;
d) na početku stoljeća pojavljuju se čakavska i kajkavska dija­
lektna književnost koje se neprestano razvijaju.
Nadređeni element u Brozovićevoj periodizaciji jest proces jezične
standardizacije koja se dijeli na dva glavna razdoblja, od kojih prvo
obuhvaća razdoblje prije jezičnoga normiranja, a drugo pokazuje
pojedine etape funkcioniranja već standardiziranoga jezika.
Povijest svakoga književnoga jezika postavlja pitanje njegovih
početaka, tj. njegove potvrđenosti kao pisanoga jezika koji u počet­
ku još nema norme, a zatim počinju radovi na njegovu normiranju
koji u dugom procesu konačno dovode do jezične standardizacije
u suvremenu obliku.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 57
Problem početaka standardizacije suvremenoga hrvatskog jezi­
ka bio je i ostao spornim predmetom rasprave. D. Brozović početak
standardizacije datira u polovicu XVIII. stoljeća, a potvrdom za to
su po njegovu mišljenju novoštokavska djela Andrije Kačića Miošića
(1704. - 1760.) i Matije Antuna Relkovića (1732. - 1798.). To je bio
novatorski, čak i revolucionarni pogled u odnosu prema dotad po­
stojećem. Brozovićeva je rasprava, naime, rušila tradicionalni, do
60-ih godina XIX. stoljeća obvezatni pogled na početke suvreme­
noga hrvatskoga standarda, datirane u tridesete godine XIX. stolje­
ća. Osim toga, on je trebao nastati kao rezultat reforma Ljudevita
Gaja. Gaj ipak nije bio ocem hrvatskoga jezika. Prema mišljenju
Stjepana Ivšića njemu se može pripisati samo titula ujedinitelja.
Takvo poimanje sužavalo je povijest hrvatskoga jezika na vrijeme
od narodnoga preporoda do suvremenih dana. Prijašnje jezično
nasljeđe tretiralo se kao manje vrijedno i manje važno, a veličalo
se u jeziku ono što se dogodilo nakon narodnoga preporoda, kada
se rodio hrvatski jezik i od toga se trenutka počelo brojiti razdoblja
njegove povijesti. Polovicu XIX. stoljeća Srbi su prikazivali kao po­
četak hrvatskoga standarda brišući najmanje dvostoljetne pokušaje
njegova normiranja. Osim toga, kronološko podudaranje ilirizma s
razdobljem reforme Vuka Karadžića23 olakšavalo je precjenjivanje
Vukove uloge, a umanjivanje uloge Lj. Gaja. Na kraju su suvreme­
ni hrvatski i srpski jezik počinjali od Gaja i Vuka Karadžića. Taj je
pogled bio aktualan u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
jezika. Kao njegovu reprezentativnu i ranu konstataciju možemo
navesti riječi A. Belića:
Sve je to presečeno (tj. cijeli dotadašnji razvoj hrvatskoga književnoga je­
zika - B.O.) radom Vuka Karadžića (od 1814. godine i docnije) i radom
Ljudevita Gaja, osnivača tzv. Ilirskog pokreta, od 30-te godine XIX. v. Iako
:• 1O tom, među ostalim, vidi: R. Katičić: O početku novoštokavskoga hrvatskoga jezičnog
twuoštokavštine, »Filologija<< 8, Zagreb, 1978., str. 165.-180.; D. Brozović: Hrvatskijezik, nje­
11andarda, o njegovu položaju u povijesti hrvatskoga književnogjezika i u cjelini standardne
..Jezik<< 26, 5, Zagreb, 1978., str. 1 19.-123. (recenzija rada D. Brozovića).
gouo mjesto unutar ... ; S. Babić: Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga književnogjezika,
 l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 59
58 H RVATI l NJIHOV J EZIK

su njihovi putevi bili u prvo vreme različni, ipak su se hrvatski rodoljubi govoriti o stvarnoj konsolidaciji obaju do tada još različitih jezika,
sreli sa Vukom na istom terenu 1850. godine.z4 ilirskoga i wukovskoga«, čime započinje nova etapa u povijesti hr­
vatskoga jezika, nazvana hrvatsko-srpskim l srpsko-hrvatskim je­
Takva interpretacija dovela je do iskrivljavanja jezičnih činjenica
zikom. Njegova je osnovica štokavština čiji je izbor i u Srba (Vuk), i
u Hrvata (Gaj) bio samostalan rezultat normativnih odluka uteme­
i na kraju se čak i do danas uvriježio pogled da hrvatski jezik nije
ništa drugo doli srpski jezik koji su Hrvati prihvatili u vrijeme ilir­
ljenih na različitim postavkama.
skoga preporoda. Ti su pogledi i dalje prisutni u srpskoj znanstve­
Pedesetih i šezdesetih godina XX. stoljeća pojavili su se radovi
�oj literaturi, a kao primjer mogu poslužiti riječi u poznatoj poljskoj Ljudevita Jonkea27 o ilirizmu koji su revidirati dotadašnje poglede
tzdavačkoj seriji u kojoj se hrvatski jezik nakon reforme definira kao
na povijest jezika prije narodnoga preporoda, kao i na sam prepo­
� �
»hrva � ka re akcija vukovskoga srpskog jezika«. 25 Takvo gledanje
. rod.
na Jeztcne poJave u povijesti negativno je utjecalo na srpske i hrvat­
Nametnuti pogled na početke povijesti hrvatskoga jezika, koji
ske odnose u dugom razdoblju državnoga i jezičnoga suživota oba­
nikako nije u skladu s jezičnim činjenicama, u filološkoj se tradi­
ju naroda. Pogrješno je bilo povezati dvije reforme u jednu cjelinu.
ciji dugo zadržao, što se može shvatiti kao izraz tadašnje jezične
Ili �ski jezik Lj. Gaja bio je potpuno različit od hercegovačkoga no­
politike. Rezultat toga bilo je »pomlađivanje« hrvatskoga jezika,
vostokavskog dijalekta koji je predložio Vuk Karadžić, i to ne samo
odbacivanje njegove tradicije, približavanje obaju jezika u počet­
na razini sustava nego i na razini norme. Ilirski jezik, zamišljen kao
cima navodne zajedničke geneze, umanjivanje uloge samostalnih
zajednički jezik svih Južnih Slavena, povezivao je u sebi elemente
h rvatskih radova na području standardizacije, naglašavanje inici­
različitih dijalekata, težeći utopijskomu univerzalnom idealu. Stoga
jative i glavne uloge Srba (u ulozi Vuka Karadžića) u tom procesu te
je u njemu bila prisutna staroštokavština i novoštokavština s diha­
prebacivanje konstituiranja hrvatsko-srpskoga jezika na tridesete
tamnim ikavskim ili jekavskim izgovorom te čakavizmi i kajkaviz­
godine XIX. stoljeća. Bečki dogovor iz 1850. godine postao je bitan
mi, uz prijedlog norme koja bi bila naddijalektna. Suprotno tomu,
posrednik i važna poveznica u navedenim događajima. U stvarno­
�
Vu ova reforma bila je puristička književna norma koja se temeljila
sti je to bila samo formalna deklaracija koja nije imala praktičnih
na Jednome konkretnom dijalektu. Treba znati da u doba ilirizma
posljedica na kreiranje zajedničkoga srpskog i hrvatskog standar­
Vukova reforma još nije bila završena, nalazila se naime na određe­
d nog jezika. Bečki je dogovor demitologiziran, kao uostalom i druge
nom stupnju svojega razvoja. 26 Do stvarnoga približavanja uz, kao
{:injenice iz zajedničke prošlosti.28
što je poznato, nikada nepostignutu ujedinjenost, došlo je nakon
U kontekstu predstavljenih standardizacijskih problema peri­
70 godina, pod sam kraj XIX. stoljeća, i to zbog djelovanja jedne od
o dizacija D. Brozovića, koja datira početke standardizacije hrvat­
hrvatskih filoloških škola, tzv. vukovaca. Njihove su se ideje učvr­
skoga jezika u polovicu XVIII. stoljeća a ne u 1830. godinu, bila je
stite još prije Prvoga svjetskoga rata. Od toga vremena može se tek
prijelomna u dotadašnjim pogledima na taj problem. Zato ne ču­
d i reakcija u medijima, koju S. Babić naziva »pravom političkom
2 4 A. Belić, op. cit., str. 27.
25 Noi :ešik
an: Pravo� isna norma, u: Srpski jezik, ur. M. Radovanović, serija: Najnowsze
. · . slowianskich, Opole, 1996., str. 172.
dzzeJeJrzykow
26
'; (
�rpski j �:ik koji j � pr�dla�ao Vuk Karadžić 1818. također se razvijao jer je Vuk ispravljao :Janci se nalaze u njegovim knjigama: Lj. Jonke: Književnijezik u teoriji i praksi, Zagreb,
l %1. i Hrvatski književnijezik 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1971.
svoJa polaz1s�a te se Jezik miJenJaO od lokalnoga tršićkoga govora u jezik naddijalektnoga .'ll
(l tome je između ostalih pisao M. Kačić: Politika u znanstvenoj slavistici iliti političko
karaktera kOJI· Je
· reprezentirao cijeli istočnohercegovački dijalekt. Npr. Vuk je tako 1836.
uveo fonem h, a 1839. je odustao od riječi tipa devojka, ćerati. w:iknslovlje, »Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997., str. 93.-100.

60 H RVATI l NJIHOV JEZIK
kampanjom«29, iako je već nastupilo razdoblje određene liberaliza­
cije jezične politike. Ocijenjena je kao pojava jezičnoga nacionaliz­
ma. Istraživanje početaka hrvatskoga jezika postalo je politički pro­
blem koji je ugrožavao jedinstvo jezika, a time i države. Rasprava
je k tomu započela nakon slavne Deklaracije o nazivu i položaju hr­
vatskog književnogjezika iz 1967. godine, čiji je Brozović bio suautor
i jedan od pokretača. Zajednički cilj Deklaracije i rasprave bio je
vraćanje hrvatskomu jeziku samostalnoga statusa koji mu pripada.
Istraživanje početaka hrvatskoga književnog jezika odnosilo se
na pitanje njegove odjelitosti, specifičnosti i samostalnosti u tijeku
povijesnoga razvitka, a prije svega na pitanje trajanja književne tra­
dicije. Pomicanje te tradicije za sto godina unaprijed, za razliku od
službeno obvezujućega pogleda, dovelo je do shvaćanja da je hrvat­
ski jezik »stariji« od srpskoga, a u ono doba ta je činjenica narastala
do uloge važnoga argumenta u sporu o »krađi jezika«, tj.:
Ako je hrvatski književni jezik stariji od srpskoga, a jest, onda nikako
Hrvati nisu mogli svoj jezik preuzeti od Srba. Ponavljam svoju već izre­
čenu misao: ako je riječ o preuzimanju, onda su Srbi prije preuzeli svoj
jezik od Hrvata negoli je obratno. 30
U raspravama obiju strana »prisvajanje jezika« može dakle biti dvo­
sjekli argument.
Datiranje u Brozovićevoj standardizaciji rezultat je teoretskih
pretpostavaka koje je on prihvatio, a koje proizlaze iz same defini­
cije standardnoga jezika. 31 Autor to obrazlaže sljedećim riječima:
... egzistencija jednoga standardnog jezika računa se otkada on postoji
kao pismeni jezik, sa svojom današnjom supstancijom i strukturom, uz
e v o l u i o n i razvoj (dakle bez skokova i bez revolucionarnih promje-
e
29 S. Babić dokumentira televizijske emisije te komentare i intervjue iz tiska u pretisku svoje
recenzije Nova i cjelovita slika ... , u: idem: Hrvatskajučer i danas, Zagreb, 1995., str. 246.­
·252., u dodanoj bilješci 6 na str. 251. U tome svesku istoga autora: ]ezična politika Dalibora
Brozovića, str. 266.-271 . O tome vidi i A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992., str. 88.-96.
30 S. Babić: Poticaji i podaci za raspravu o početku hrvatskoga književnoga jezika, >>Jezik<<
45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.
31 Usporedi I. poglavlje.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 61
na svoje materije) i otkada se u njem izgrađuje iznadregionalna norma,
spontano ili kodifikacionim zahvatima. 32
< ; l avni kriterij su obilježja standarda pa se hrvatski jezik iz polovice
X VIII. stoljeća ne treba previše razlikovati od njegova suvremenog
oblika. Brozović također navodi i pismeni ili literarnijezik koji je u
odnosu na standardni na nižem stupnju hijerarhije, a oba se jezika
međusobno razlikuju po funkciji i opsegu uporabe. 33
U raspravi o početcima standardizacije veliku ulogu igraju upra­
vo termini standardnijezik i književnijezik. Stjepan BabiĆ34 nagla­
sak stavlja na dosta nejasnu razgraničenost pojmova: standardni,
k njiževni, pisani jezik, a posebice na definiranje prvoga u povije­
snom kontekstu, kada on ne mora biti istoznačan s ostalim nazivi­
ma. Književni jezik je širi, univerzalan, ne postavlja restrikcije za
obilježja koje mora ispunjavati standardni jezik, kao što su auto­
nomnost, normiranje, polifunkcionalnost, elastična stabilnost pa ga
je stoga bolje primjenjivati na početno razdoblje pisanoga jezika.
Nakon pojave Brozovićeve knjige za tadašnju kroatistiku važ­
no je bilo samo narušavanje iskrivljenoga stereotipa o postanku
jezika u vrijeme preporoda. Nakon toga počele su rasprave o nje­
govim stvarnim početcima, što se pokazalo daleko zamršenijim te
h rvatski jezikoslovci o tome ni do danas nisu izgradili zajednič­
ko mišljenje. Razlika u pogledima proizlazila je uglavnom iz već
spomenutih terminoloških razlika između naziva standardni jezik
i književnijezik.
Na problem početaka hrvatskoga jezika D. Brozović je obratio
pozornost još 1970. godine.35 U isto je vrijeme započela rasprava u
kojoj se prije svega postavljalo pitanje o datiranju hrvatskoga jezi-
L' D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ..., str. 48
l b idem, str. 16.
11
s. Babić: Nova i cjelovita slika ... ,; idem: Gundulićevjezik prema suvremenome hrvatskome
11
A 11iiževnomjeziku, >>Forum<< XXVIII, Zagreb, 1989., str. 534.-548. Pretisak u: idem.: Hrvatska
/t':ikoslovna čitanka ... , str. 280.-292.
1 ' ' D. Brozović: O početku hrvatskoga jezičnog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb, 1970., str.
:•. 1 . ·12. Pretisak u: idem: Standardnijezik ... , str. 127.-158.
62 H RVATI l NJIHOV J EZIK
ka u polovicu XVIII. stoljeća. Mate Šimundić, 36 na temelju jezičnih
obilježja renesansnih pisaca XVI. stoljeća (Džore Držića, Marina
Držića, Nikole Nalješkovića, Dominka Zlatarića, Matije Divkovića)
i XVII. stoljeća (Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića, Junij a Pal­
matića, Ignjata Đurđevića i drugih), postavio je taj početak u XVI.
stoljeće navodeći da:
Njihov jezik, jezik književnika XVI. i XVII. stoljeća, nije posve jednak su­
vremenomu standardnom jeziku, ili točnije: nije mu jednak u potankosti­
ma morfološke i leksičke naravi. U minula četiri stoljeća moguće je uočiti
više evolucionih ravni ili slojeva, ali tvarnost i struktura jezika ostaju ne­
izmijenjene u književnosti i sveukupnoj pisanoj praksiY
Šimundićevo je mišljenje dijelio S. Babić u recenziji Brozovićevih
radova i u kasnijim člancima38 u kojima prihvaća kronološke okvi­
re njegove periodizacije i teoretske pretpostavke, ali tvrdi da po­
lovicom XVIII. st. nije bilo takvih promjena koje bi mogle znači­
ti početke hrvatskoga standarda. Stoga predlaže pomak početka
standardizacije na drugo razdoblje. Analizom jezika I. Gundulića
pokazuje da nema razlika u jezicima pisaca koje je Brozović smje­
stio u dva različita razdoblja u svojoj periodizaciji, tj. u drugo i treće
razdoblje. Po njegovu mišljenju hrvatski jezik u XVI. i XVII. stoljeću
ima sva obilježja standardnoga jezika. Dalibor Brozović39 u anali­
zi Šimundićevih pogleda upozorava na regionalni karakter dubro­
vačke pismenosti, na njegov nenovoštokavski jezik, kao i na revo­
lucionarni, a ne evolucijski karakter promjena supstancije i struk­
ture jezika koje se u njemu vrše na putu prema novoštokavizaciji.
Osim toga Brozović gleda na problem jezične standardizacije šire,
u kontekstu ostalih slavenskih jezika40 koji su, po njegovu mišije-
36 M. Šimundić: Protiv podjele hrvatske književnosti na >>staru<< i »novu<< (U svezi s temom
»Kada uistinu počinje hrvatski standardnijezik«), »Kritika<< 13, Zagreb, 1970., str. 439.-451.
37 lbidem, str. 448.
38 S. Babić: Nova i cjelovita slika ... ; idem, Gundulićevjezik ... ; idem, Poticaji i podaci ...
39 D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ... , str. 52.-53.
D . Brozović: Sociolingvistička situacija i problemijezične standardizacije u slavenskom
40
svijetu XVIII. stoljeća, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< l l , Zadar, 1972.-1973., str. 17.­
-35. Autor pokreće isti problem u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 44.-47. U novije vri-
ll. POGLAVLJ E: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 63
nju kao i hrvatski došli u taj status zajedno s njim u XVIII. stolje­
l:u, s iznimkom poljskoga jezika, normiranoga dvjesta godina prije.
< )samnaesto je stoljeće prijelomno razdoblje u oblikovanju slaven­
skih naroda i njihovih književnih jezika. Standardizacijom vlastita
nacionalnog jezika Hrvatska se uz ostale slavenske narode i njihove
d ržave uključila u tadašnju europsku civilizaciju. Polovicu XVIII.
stoljeća Brozović smatra razdobljem pretečom za budući narodni
preporod Slavena. S obzirom na sociolingvističke čimbenike pri­
sutne u procesu standardizacije, Brozović dijeli slavenske jezike u
d vije skupine: jugoistočnu (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Bugarska,
Makedonija, Srbija) i zapadnoslavensku (zapadnoslavenski narodi
i Slovenci). Tražeći usporednicu, autor smješta Hrvatsku u sredi­
nu, s obzirom na obilježja zajednička jugoistočnoj (crkvenoslaven­
ska tradicija) i zapadnoj skupini (katolicizam, pismo), ubrajajući
l l rvatsku i u slavenski i u širi, europski kontekst jezične standardi­
zacije. U povijesti hrvatskoga jezika veliku su ulogu odigrala origi­
nalna i samo njemu svojstvena obilježja koja su odredila vrijeme
nastanka i oblik budućega standarda. Tu se može navesti političko
razbijanje države i njezino potpadanje pod Tursku i pod europske
zemlje, iz čega je proizašla regionalizacija te pripadnost sredoze­
m nom krugu, kao i »dijeljenje« štokavštine s ostalim narodima ­
Srbima, Crnogorcima i Bošnjacima.
Za dubrovački jezik S. Babić tvrdi da se problem svodi na pojavu
a kcentuacije i novih nastavaka u im enskoj fleksiji. Oba ta obiljež­
ja, tj. novoštokavska akcentuacija (s četirima naglasnim tipovima)
i fleksijske inovacije (prije svega sinkretizam dativa, lokativa i in­
s t rumentala množine), osobitost su novoštokavskih dijalekata, ali
po Babićevu mišljenju nisu odlučujuće kad je riječ o jeziku dubro­
v ačke pismenosti jer u pisanome jeziku nisu bilježeni naglasci pa
i h je teško provjeravati, iako su istraživanja i praksa pokazali da se
< ; undulićeva poezija može čitati po staroj i novoj akcentuaciW\ to
l • · • ne tom se temom bavila i D. Sesar: Slavenskijezici u XVIII. stoljeću: hrvatska književna i
f•·.Hna baština u slavistička} magli, >>Fluminensia« 16, 1-2, Rijeka, 2004., str. 65.-76.
11
Više o tome S. Babić: Gundulićevjezik ... , str. 288.-289.
64 H RVATI l NJIHOV J EZIK
više što su pjesnici dosta slobodno rabili rimu. Osim toga, iako se
pojava novoštokavske akcentuacije bilježi krajem XIV. i početkom
XV. stoljeća, evolucija dijalekta staroštokavskoga tipa u novoštokav­
ski događala se postupno, a naglasna se norma uspostavila posljed­
nja. Isto tako novi se padežni oblici za Dat./Lok./Instr. pojavljuju
uz stare nastavke i u jeziku Antuna Kačića Miošića i Matije Antuna
Relkovića. U gramatici B. Kašića (1604.) oni se pojavljuju kao nor­
mativni prijedlozi uz stare oblike. U novoštokavskome sustavu oni
su dobili prevagu od XVII. stoljeća. Ali stari, nesinkretični nastavci
obvezatni su još u fleksijskoj normi ilirskoga jezika koja se povlači
pred standardom vukovaca tek potkraj XIX. stoljeća. Stjepan Babić,
pozivajući se na Brozovićeve teoretske pretpostavke, dokazuje da
polovicom XVIII. st. nije bilo u štokavštini jezičnih promjena koje
bi mogle biti granicom nove faze u povijesti jezika. Prema njegovu
mišljenju promjene iz staroštokavštine u novoštokavštinu događale
su se evolucijski, a ne revolucionarno. To potvrđuje i sam Brozović,
navodeći da je dubrovački jezik XVII. i prve polovice XVIII. stoljeća
već dijalektno bio većinom novoštokavski te se nalazio na sličnome
razvojnom stupnju kao i ostali novoštokavski dijalekti, iako ga je ka­
rakterizirala veća količina arhaizama.42 Sljedeći je problem regi­
onalizam Gundulićeva jezika i jezika ostalih dubrovačkih pisaca koji
se u hrvatskoj pismenosti XVI. i XVII. stoljeća preklapao s pojavom
tronarječnosti, što je teoretski i praktično otežavalo i kompliciralo
proces standardizacije hrvatskoga jezika. Postojanje više književ­
nih jezika koji u određenom razdoblju prestaju vršiti tu funkciju,
nije u suprotnosti s činjenicom da je štokavski dijalekt u toj funkciji
očuvao kontinuitet od kraja XV. stoljeća do danas. Regionalizam je,
istina, u suprotnosti s nadregionalnim zahtjevima standardnoga
jezika, iako se ipak (osim baroknoga pjesništva samoga Gundulića
koje je bilo na najvišoj umjetničkoj i intelektualnoj razini, ali na­
mijenjeno elitnom čitatelju, pa u njegovo vrijeme nije nalazilo ma­
sovnu publiku) ta pojava ne može uopćiti i prenijeti na sve dubro­
vačke pisce XVI. i XVII. stoljeća čiji se utjecaj i recepcija postupno
42 D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ... , str. 35.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 65
š i r i la nadilazeći dalmatinsko-dubrovačko područje i obuhvaćajući
ozaljski krug i Slavoniju, da bi na kraju u razdoblju ilirizma učinila
Iz Gundulića vodećega pjesnika, a iz njegova Osmana kultnu knjigu
n arodnoga preporoda, potvrđujući tako dubrovačko sudjelovanje
l l stvaranju hrvatskoga jezika - kako drži Josip Vončina. Isto takvo
j P i mišljenje Lj. Jonkea:
Bujna književna djelatnost u Dubrovniku od druge polovice XV. do kraja
XVIII. st. izgradila je izražajan književni jezik, koji nije bio puki prijenos
štokavskog narodnog dijalekta u književnost, nego oplemenjeni književni
izraz i za poeziju i za prozu. Bio je to u velikom stupnju normiran književni
jezik, koji je svojom normom djelovao i preko granica svoga područja.43
Sl ičnoga je mišljenja i R. Katičić.44
Prepreke regionalizma najlakše su prelazila djela koje Brozović
tw uzima u obzir, koja pripadaju nižemu, popularnomu kulturnom
k rugu, a to su sakralna djela žive crkvenoslavenske tradicije prisut­
t w u Hrvatskoj od XII. do kraja XV. stoljeća. Babić podupire svoje
m išljenje djelom bosanskoga franjevca, Ivana Bandulavića, Pištole
1 l'uangelija (1613.) koje je u 250 godina doživjelo 20 izdanja i čitalo
s P po cijeloj Hrvatskoj.45 Slično je bilo i s djelom Matije Divkovića
Nauk krstjanski (1611.) s 30 izdanja u dvjesto godina. Neosporna
ji' činjenica da je pismenost bosanskih franjevaca u XVII. stoljeću
hi la nadregionalna, a uz to je pomagala dubrovačkoj štokavštini u
l l'ritorijalnom smislu, znatno proširujući granice njezina književ­
n a funkcioniranja. Sličnu je ulogu odigrao i Ritual rimski Bartula
Kašića iz 1640. godine, djelo koje je imalo sedam izdanja i rabilo se u
l , rvatskoj Crkvi dva i pol stoljeća. Kašić je odigrao i najvažniju ulogu
l l pridavanju naddijalektnoga karaktera štokavštini, provodeći oda­
h i r odbacivanjem čakavštine i započinjući proces normiranja hr­
vat skoga jezika kao autor prve hrvatske gramatike iz 1604. godine.
1 1
l .j. Jonke: Jezik srpskohrvatski, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 520.
1 1 H. Katičić: Opseg povijesti hrvatskogjezika, u: Hrvatski znanstveni zbornik, l, 1971., str.
_o i. 12. Pretisak: idem, Novijezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986., str. 265.-286.
" ' l ' rema S. Babiću: Poticaji i podaci ... , str. 125. Detaljnije o tome E. von Erdmann-Pandžić:
1 ·d iri stoljeća hrvatskefilologije, u: Prvi hrvatski sla vistički kongres, Zbornik radova I, Zagreb,
1 ' 1'17., str. 51.-54.
66 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Važan prinos toj problematici bila su istraživanja Ivana Pede­
rina46 koja su dokazala neposrednu svezu dubrovačke petrarkisti­
čke poezije s tradicijom glagoljske pismenosti pisane hrvatskom sta­
roslavenskom redakcijom. U njoj su rabljenomu leksiku svjetovni
pisci dali nova značenja. Autor analizira jezik ljubavnoga pjesništva
Šiška Menčetića i Džore Držića kako bi pokazao da dotadašnji teol­
oški leksik dobiva u njih nova značenja: ljubav ne označuje samo
ljubav prema Bogu nego i prema ženi; cvilenje ne izražava samo bol
učenika za raspetim Kristom već je i izraz ljubavnih patnji zaljublje­
noga pjesnika; služiti se nije moralo samo Isusu nego i odabranici
srca. Takva promjena značenja bila je moguća jer je XV. stoljeće u
povijesti hrvatskoga jezika značilo kraj hrvatske, tj. čakavske redak­
cije staroslavenskoga jezika u književnoj funkciji. Njegovu ulogu
preuzimaju domaći dijalekti, što ga potpuno razlikuje od ostalih
slavenskih jezika čiji su izvori pismenosti također povezani s ćiri­
lometodskim nasljeđem, ali u kojih se taj proces odvija tek u XVIII.
stoljeću. U Hrvatskoj je došlo do toga zbog pobjede latinaša, tj. odr­
žavanja liturgije na latinskom jeziku koji je ograničio doseg i ulogu
slavenskoga obreda čiji je jezik, izgubivši prestiž u Crkvi, mogao
početi vršiti novu, svjetovnu funkciju a da mu se pritom ne pred­
bacuje bogohuljenje. Tako nije bilo u srpskom jeziku u kojemu je
46
slovnog i književnog nazivlja kod Šiška Menčetića i Džore Držića), »Crkva u svijetu« l, Split,
I. Pederin: Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u književni jezik (Raščlamba uporabe bogo­
1970., str. 65.-74.; zatim u njegovoj knjizi Začinjavci, štioci i pregaoci, Zagreb, 1977. Pederinov
rad nije imao odjeka pa je ponovno izdan u: >>Jezik« 45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.-139. Naslov
zahtijeva objašnjenje: tvorac riječi začinjavac bio je M. Marulić koji ga je skovao posvećujući
Juditu splitskomu kanoniku Dujmu Balistriliću, misleći najvjerojatnije na srednjovjekovne
autore koji su svoja djela ukrašavali i stvarali nov pjesnički oblik. Postoje i druge interpreta­
cije koje se pozivaju na druga značenja glagola začiniti/začinjali (ukrašavati, začinj ati miro­
dijama/ počinjati), što je tvorbena osnova navedene riječi. Zato ju neki istraživači povezuju
s anonimnim stvaraocima koji su >>začinjali<< književnost u njezinim početcima, a neki su to
povezivali čak sa srednjovjekovnom kulinarnom metaforikom, napose s danteovskom. O
tome J. Rapacka: Fragmenty o Maruliciu, u: eadem: Sr6dziemnomorze. Europa Srodkowa.
Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M. D<!browska-Partyka, Krakow,
2002., str. 98.-127. O tome i J. Vončina: Marulićevi >>začinjavci«, u: idem: ]ezičnopovijesne
rasprave, Zagreb, 1979., str. 77.-105. Taj autor daje pregled svih značenjskih interpretacija
riječi, sam se opredjeljuje za značenje pjesnik - pjevač. Štioci- arh. >>Čitatelji«, zapravo čitači.
Pregaoci (pregalac) je označavalo >>ljude od djela, one koji su bezinteresno djelovali za opće
dobro<<.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 67
nkvenoslavenski, kako kaže Pederin, ostao mumificiran i zatvoren
u teološki okvir. U povijesti hrvatskoga jezika to je bila revolucio­
na rna pojava i nije obuhvatila mnogo riječi, ali, kako kaže autor,
e me su bile iznimno važne. Ne može se tako zamisliti ljubavnu liri­
ku bez riječi poput: kripos, lipos, ljubav, milost, oholost, služiti, služ­
ha, cviliti, tužiti . Rezultati Pederinovih istraživanja u kojima je ot­
..
k rio uporabu višestoljetne leksičke tradicije u posve narodnoj, svje­
tovnoj dubrovačkoj književnosti, omogućili su povezivanje s prvim
razdobljem pismenosti te tako pokazali neprekinut razvojni slijed
h rvatskoga književnoga jezika od XV. stoljeća do suvremenih da­
na . Na području versifikacije analogna je istraživanja proveo Ivan
Slamnig koji je otkrio vezu između renesansnoga dvostruko rimo­
vanoga dvanaesterca te versifikacije i ritma glagoljičnih tekstovaY
Zahvaljujući navedenim istraživanjima, početke hrvatskoga knji­
�.c�vnoga jezika temeljenoga na štokavskome dijalektu sasvim si­
gu mo možemo datirati na kraj XV. stoljeća. S takvim se ispravkom
clatiranja početaka slaže S. Babić. On svoje poglede temelji na us­
poređivanju tekstova na hrvatskome jeziku iz toga razdoblja s istim
t !'kstovima suvremenoga hrvatskog jezika, pokazujući da se oni je­
zično vrlo malo razlikuju i potpuno su razumljivi današnjemu či­
t a telju. Kao primjer, među ostalim može poslužiti molitva Oče naš.
Prva ovdje navedena verzija potječe iz 1595. i nalazi se u rječniku
1 :. Vrančića, dok je druga suvremena verzija iz Biblije (Novi zavjet,
/.agreb, 1968.).
1 lt'l' naš kojijesi
na nebesih. Oče naš, kojijesi na nebesima!
<il't'li se ime tvoje.
Sveti se ime tvoje!
l 'ridi kraljevstvo tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje!
/ludi volja tvoja.
Budi volja tvoja
1\ 11 ko na nebu tako i na zemlji. Kako na nebu, tako i na zemlji!
1\ n1h naš svagdanji daj nam danas
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
l 111 pusti nam duge naše, kako i mi I otpusti nam duge naše kako i mi
t•ltndćamo dužnikom našim. otpuštamo dužnicima svojim!
1• l . Slamnig: Hrvatska versifikacija. Narav, povijest, veze, Zagreb, 1981.
68 HRVATI l NJIHOV J EZI K
I neuvedi nas u napast, da oslobodi I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas oda zla. Amen. nas od zla! Amen 48
Iako molitve po prirodi stvari čuvaju mnogo arhaizama, u objema
verzijama najvažnije su razlike u staroštokavskoj fleksiji: nebesih,
dužnikom prema nebesima, dužnicima ili u fonetskoj realizaciji pra­
slavenske jotacije, šćakavske, tipične za ikavske dijalekte: otpušća­
mo prema štokavskom obliku otpuštamo, tj. prema drugačijem je­
zičnom sustavu no što je sadašnji.
Vraćamo se dakle pitanju možemo li XVI. stoljeće smatrati po­
v
cetkom hrvatskoga standarda. Za Brozovića, koji dosljedno primje­
njuje postavke svoje teorije, početak hrvatskoga standarda pripada
polovici XVIII. stoljeća. On razlikuje tri razdoblja standardizacije, a
dva posljednja mogu se smatrati »poststandardizacijskima« jer se
odnose na evoluciju već priznatoga standarda.
Temeljeći se na teoretskim postavkama D. Brozovića iz 1970. go­
dine, R. KatičiĆ49 korigira njegov periodizacijski projekt i uzima u
obzir kasnija istraživanja hrvatskoga jezičnog nasljeđa. Poziva se
na njegovu definiciju jezičnoga standarda, verificira složeni pro­
ces jezičnoga oblikovanja i precizira kronologiju pojedinih njemu
svojstvenih obilježja.50
Prvo obilježje, funkcija jezika kao sredstva komunikacije i izra­
žavanja, datirano je u drugu polovicu XVI. stoljeća, a razvoj i jača­
nje te funkcije pojavljuje se u XVII. stoljeću. Tomu je posebno pri­
pomogla djelatnost Katoličke crkve u okviru protureformacije. U
tom se razdoblju pojavljuju začetci preskriptivne norme zahvalju­
jući gramatici B. Kašića i rječniku F. Vrančića.
Sljedeći čimbenik koji jeziku daje naziv standardnoga jest njego­
va »funkcionalna kvaliteta«, tj. postignuta sposobnost izražavanja
48
j
S. Babić viš � e puta pi �ao o tome. Najdostupniji je članak Važnost poznavanja povijesti
. .
hrvatskoga kn}lzevnogJezzka, u: idem, Tisućljetnijezik naš hrvatski, Zagreb, 1991., str. 93.­
·98. To je izmijenjeni pretisak članka pod malo drukčijim naslovom objavljenoga u
>>Hrvatskom tjedniku<<, Zagreb, 16. VII. 1971.
4�. R .. Katičić: Hrvatskijezični standard, >>Jezik« Sl, 2, Zagreb, 2004., str. 49.-60. Članak je no­
VIJa smteza autorovih pogleda.
0
5 Usp. poglavlje I.
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 69
fu nkcionalnih stilova radi poboljšanja komunikacijskoga procesa u
d ruštvu koje se još uvijek razvija. To obilježje doseže željenu razinu
polovicom XVIII. stoljeća inspirirano, uz stariju protureformaciju,
novim pokretima i idejama prosvjetiteljstva i predromantizma. U
Puropsku kulturnu zajednicu Hrvatska se upisuje djelom A. Kačića
M iošića. Riječ je o djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, ute­
rneljenome na epskome narodnom pjesništvu. Razdoblje prosvje­
l iteljstva pridonosi jezičnom razvitku i omogućuje bogatstvo stili­
stičkoga izraza te razvija dotad postignuti stupanj normiranosti.
Treći čimbenik o kojemu je ovisio prijelaz književnoga jezika u
standardni bio je sam karakter društva koje se njime služilo. Tada
je to bila hrvatska etnička zajednica koja se u vrijeme ilirskoga na­
rodnoga preporoda integrirala i pretvorila u nacionalnu zajednicu.
Odvijalo se to u doba Francuske revolucije, Napoleonovih Ilirskih
provincija i širenja rodoljubnih ideja romantizma o nacionalnoj ne­
ovisnosti.
R. Katičić slaže se s Brozovićem kad je riječ o datiranju početa­
ka jezičnoga standarda polovicom XVIII. stoljećaY Smatrajući pak
standardizaciju procesom, a standard njezinim rezultatom, Katičić
u standardizacijsko razdoblje ubraja i povijest hrvatskoga jezika od
polovice XVI. stoljeća, čime znatno pomiče datiranje njegovih po­
četaka i naglašuje postupnost njegova oblikovanja. Tako se prema
njegovu mišljenju o početcima hrvatskoga standarda može govoriti
već od kraja XVI. i početka XVII. stoljeća.
Tim se pogledima Katičić približava mišljenju S. Babića, iako
kronologiju pojava koje oni proučavaju dijeli stotina godina. Posto­
jeće su razlike rezultatom različitih teoretskih polazišta. Babić se
radije poziva na književni jezik ističući u raspravi posljedice upo­
rabe višeznačnoga naziva »standardni« u odnosu prema jeziku koji
je već na određenoj etapi svojega razvitka. Prema njegovu mišljenju
»Standard mora biti stanje, a ne može biti razvoj, odnosno, gdje ima
"1U skladu s tim njegova sintaksa ima primjere iz toga razdoblja, od Reljkovića do Kačića
Miošića. Usp. R. Katičić: Sintaksa hrvatskoga književnogjezika. Nacrt za gramatiku, Zagreb,
1986.
70 11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 71
HRVATI l NJIHOV J EZI K

ardiz acije
razvoja, nema standarda.«52 U skladu s tim postavkama, on je pot­ počet e u preth odnim razdobljim a koja su proce s stand
puno u pravu kada kraj XV. stoljeća smatra početkom hrvatskoga dovela do krajnjega rezultataY
počet aka
književnog jezika jer je to oblik jezika koji ne mora ispunjavati de­ Kako ne postoji jedinstven pogled kroatista na temu
najvažnije
finicijske postavke standardnoga jezika. S njegovim se mišljenjem hrvatskoga standarda, u rezimeu predstavljamo samo
slaže Mario Grčević53, ali on istodobno upućuje na sistemske pro­ činjenice.
počin je od
mjene koje su se odvile u tom razdoblju hrvatskoga jezika. Povij est hrvatskoga knjiž evno g jezika nesum njivo
a razdoblja
S druge strane, M. Moguš upozorava na nepostojanje oštre gra­ Bašćanske ploče, koja simb olizir a počet ak najst arijeg
sežu na kraj XV.
nice između »procesa« i »rezultata«, tj. između predstandardnog i hrvatske pismenosti. Korije ni suvremenoga jezika
ve povij esti i u
standardnog razdoblja: stolje ća, čime se zatvara prvi, najstariji perio d njego
išnje potvrde pi­
kojemu dubrovačka štokavština bilježi dvjestagod
Standardizacija je proces koji obično počinje duboko u predstandardnom m štokav­
razdoblju i na osobit način povezuje povijest književnoga jezika, pred­ sane književnosti. Započinju sljede ća razdoblja s udjelo
govoriti o
standardnoga i standardnoga, u jednu cjelinu. 54 štine kao osnov ice suvremenoga jezik a. Zato se može
jezika već od
neprekinutom razvitku hrvatskoga kao književnoga
skoga je­
I M. Radovanović smatra jezičnu standardizaciju dugotrajnim pro­ kraja XV. stolje ća pa sve do dana s. Standardizacija hrvat
uju brojna
se
cesom s više etapa.55 zika bila je dugotrajan proce s. Od XVI. stolje ća oblik
proživljava
U raspravi je sudjelovao i D. Škiljan56 koji u skladu sa svojom ra­ definicijska obilježja kasnijega standardnoga jezika koji
u samo ga su­
nijom definicijom procesa standardizacije tvrdi da se o standardi­ evoluciju tipičnu za povije st svakoga jezika , i u okvir
i traje do po­
zaciji hrvatskoga jezika prije XIX. stoljeća ne može govoriti jer tada stava i u normi. Potonja se pojavljuje u XVII. stolje ću
enuli , individual ni
jezik još nije ispunjavao standardološke kriterije. Glavnu je ulogu lovice XIX. stolje ća te ima, kako smo već spom
je stvaralaš­
u nastanku standarda odigrala, po mišljenju tog autora, djelatnost karakter jer su ju preskribirali gram atičari ili pisci čije
ne norm e kao rezultata
društveno-političke elite XIX. stoljeća, tj. iliraca. Zbog toga on ističe tvo bilo uzorom. Zbog slabosti preskriptiv
i književne
krajnju fazu standardizacije umanjujući značenje djelatnosti za- posebnih socio lingvističkih činitelja, između ostaloga
a. Razli čito
trona rječn osti, važnu je ulogu odigr ala uzusna norm
52 XVI. i počet ak
datiranje početaka jezika: kraj XV. st. (Babić), kraj
S. Babić: Gundulićevjezik ... , str. 284.
53 no XIX. st.
XVII. st. (Katičić), polovica XVIII . st. (Brozović) te konač
M. Grčević: Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, K6ln-Weimar-Wien, 1997.
Knjiga je dobila vrlo pozitivnu recenziju hrvatske jezikoslovke Nataše Bašić i vrlo negativnu
u pojed ini�
recenziju Pavla Ivića koji je kritizirao autorovu interpretaciju perioda nastanka hrvatsko­ (Škiljan), stavlja samo naglasak na različite činjen ice
ve evoluci­
-srpskoga jezika i Vukove uloge. Autoru je također predbacio sinonimnu uporabu pojmova
fazama njegova razvoja i ne odbacuje kontinuitet njego
književni i standardni jezik (vidi bibliografiju). ata Brozo vićeve
54 M. Moguš: Povijesni pregled hrvatskoga književnogjezika, u: S. Babić, D. Brozović, M. je i samostalnoga jezičnog status a. Jedan od aspek
Moguš, S. Pavešić, l. Škarić, S. Težak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog
ljanje neisti­
periodizacije i s njom povezane rasprave bilo je isprav
evnog ) hrvatskog
jezika. Nacrti za gramatiku, Zagreb, 1991., str. 18. nitog prikazivanja početaka standardnoga (knjiž
55 o ngma
. .
l ne pag l ede o standardizaciji prikazuje u svojim radovima R. Auty: Literary
jezika te upućivanje na specifičnost njegova razvitka,
različitosti i
Language and Literary Dialekt in Medieval and Early Modern Slavonic Literatures, >>The a se nala­
Slavonic and East European Review«, vol. 56, London, 1978., str. 192.-201. U skladu s njego­ samo staln osti u posebnim povije snim uvjet ima u kojim
se na kraju
vim teoretskim postavkama književni se jezik datira od trenutka kada je on istovjetan obli­ zio i koji su određ ivali smjer njegova razvitka, da bi mu
vratilo mjesto koje mu pripada.
ku suvremenoga jezika. Prepreku za priznavanje nastanka hrvatskoga književnoga jezika
prije XIX. stoljeća činila je za autora ikavsko-jekavska dihotomija. U Autyjevoj teoriji nema

o pogledima toga autora vidi i u X. poglavlju.

mjesta procesu standardizacije, a književni jezik sukladno tomu nema povijesti.
56 D . Škiljan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002. "7

1 1 1 . POGLAVLJE
Razdoblje pretpismenosti
u povijesti h rvatskoga jezika
3.1. Slavenska rodovnica
3 .1 .1 . Stvaranje j užnoslavenske zajednice jezika
Hrvatski jezik, uz slovenski, srpski i bosanski, pripada zapadno­
južnoslavenskim jezicima. Zajedno s bugarskim i makedonskim,
�
koj p_:ipadaju istočnojužnoslavenskomu ogranku, oni čine skupi­
nu JUznoslavenskih jezika koji se izvode iz praslavenskoga. Raspad
�r�sla�enskoga jezika istodobno je i početak izdvajanja hrvatskoga
Jezika IZ praslavenske zajednice u nizu faza, sve do odvajanja za­
padnojužnoslavenske skupine.1
Slavenski su jezici u istraživanjima genealoške srodnosti jezika
primjero � dvosložne obitelji jer »između njih i praslavenskoga je­
. Ovdje ćemo izostaviti problematiku zapadnih i istočnih jezičnih
Zika postoJe posredne faze u obliku zapadnoslavenskoga, istočno­
slavenskoga i južnoslavenskog prajezika«.2
Posljedicom toga starijega povijesnog izdvajanja razvojnih fa­
za u istraživanjima praslavenskoga jezika bilo je postavljanje da­
tuma raspada prajezika na VI. stoljeće i početak novoga razdoblja
zajednica (npr. južnoslavenske zajednice), shvaćenih kao zasebni
jezični sustavi iz kojih se razvijaju kasniji jezici pojedinih grupa.
1 Po �i�� m se �a s;�j članak: B. o � zkowa: Poludniowoslowiariska
wsp6lnota j�zykowa
_
(Pewmkl l wqtphwosci), u: Praslowwn szczyzna ijej rozpad, ur. J. Rusek, w. Borys, warszawa,
2 Dokazom je trebao biti rezultat razvoja x u procesu II. i III. palatalizacije kao s' u istoč­
I998., str. 193.-I99.
Z. Golqb, A. Heinz, K. Polanski: Slownik terminologiijfZykoznawczei
,, Warszawa ' 1968 .
str. 491.
I l l . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 73
Nešto drukčija je interpretacija toga problema u novijoj formu­
laciji koja uzima u obzir ispravak mnogih praslavenskih jezičnih
pojava u kronologiji, ali pretpostavlja kontinuitet praslavenskoga
jezika kao sustava sve do X. st. n. e., uz istodobnu njegovu podjelu
u dvije faze, od kojih je prva trajala do V. stoljeća, tj. do početka ve­
like seobe Slavena, s jedinstvenim jezikom. U drugoj fazi praslaven­
ski jezik, proširen već na velikom teritoriju, ima različita dijalektna
obilježja koja postaju osnovicom za izdvajanje kasnijih pojedinih
slavenskih jezika.
Na sadašnjem stupnju istraživanja smatra se da se praslavenski
jezik razdvojio na tri osnovne skupine, što se dogodilo manje-više
istodobno.3 Tradicionalni pogled o njegovoj prvoj podjeli na dva
ogranka (istočni ogranak s kasnijim istočnoslavenskim i južnosla­
venskim jezicima te zapadni ogranak) još prije početka seobe na
jug, dakle prije VI. st., neki su znanstvenici odbacili na temelju iz­
mjena u kronologijama jezičnih pojava koje su to trebale potvrditi.4
To i dalje ostaje predmetom rasprava.
Izdvojene tri glavne skupine praslavenskih dijalekata, tj. tradici­
onalne zajednice, nisu istovrijedne, ni po povijesnome oblikovanju
određene zajednice s njezinom kasnijom unutarnjom podjelom i
odnosima između pojedinih jezika, ni po karakteru njezinih jezič­
nih obilježja.
skupina i pozabavit ćemo se pitanjem koje izaziva najviše rasprava,
problemom tzv. južnoslavenske zajednice čija su tri glavna proble­
ma mjesto, vrijeme nastanka i jezične pojave koje bi mogle potvr­
diti njezino postojanje. Posebnost te skupine bila je činjenica da su
p redci Južnih Slavena zauzimali prilično velik teritorij koji su nase­
ljavali u dvama migracijskim valovima, tj. Panoniju (područje A) i
1 H. Popowska-Taborska: Wczesne dzieje Slowian w swietle ichj�zyka, Wroclaw-Warszawa­
K rakow, I99l., str. 73.-91.
1
I lome
jl'd nostavljenost skupina tl, dl > l na istoku u odnosu prema njihovoj očuvanosti na zapadu.
, ogranku, a š u zapadnome te razvitak skupine kv, gv u procesu II. palatalizacije i po­
74 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Balkanski poluotok (područje B). Danas nema sumnje da su u slavi­
zaciji juga5 sudjelovali i Istočni i Zapadni Slaveni prelazeći Karpate
u dva smjera: s istoka - Dukljanskim i Tatarskim sedlom preko da­
našnje Rumunjske, sve do istočnoga dijela Balkana, te sa zapada -
kroz Moravska vrata, današnju Č ešku, Moravsku, Slovačku, zatim
b)
Panoniju, sve do zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka. Istočni
smjer kretanja potvrđuju, među ostalim, leksički južnoslavizmi u
karpatskim ukrajinskim dijalektima i govorima Polesja, npr. srpski
i hrvatski bumbar, dosta, naviljak, gmizati, sl(ij}epi miš; ukrajinski
dijalekt: bumbar, dosta, slipa myš; poleški: navylnik, gomzity ... . 6 O
udjelu Zapadnih Slavena svjedoče etnonimi Srba i Hrvata koji su
prisutni u zapadnim i u južnim slavenskim jezicima i leksik, npr.:
cesta, chorpa, chuliti, kaZati, kl�ka, mamiti, muditi, pil�, ručati, ru­
cho, stenica, verdlo itd.7
Idući prema jugu, Slaveni su postupno zauzimali teritorije južno
od Karpata, naseljavajući istočne Alpe, Daciju i Panonsku nizinu u
kojoj su živjeli i Avari, prije no što ih je 796. 803. pobijedio Karlo
-
Veliki. To su istodobno granice područja A. Slaveni koji su nastanji­
vali taj teritorij održavali su još živi kontakt s tadašnjim zapadnim i
istočnim dijelom praslavenskoga jezika, o čemu svjedoči zajednički
ostvaraj nekolicine jezičnih pojava u tom razdoblju:
a) zajednički s istočnim dijelom:
l. rezultat razvoja X u procesu Il. i Ill. palatalizacije kao s;
2. razvoj skupina kv, gv > cv, zv u procesu Il. palatalizacije -
iako u obje te pojave ne možemo isključiti paralelan razvoj;
5 Migracijama na jug prethodila je seoba Slavena na istok i zapad, vjerojatno još u III. i IV.
stoljeću. Problem na kojemu temeljim svoje zaključke posebno su obradili: H. Lowmiari.ski:
Poczqtki Polski. ZDziej6w Slowian w I tysiqcleciu n.e., II. Wie/ka migracja Slowian, Warszawa,
1964.; W. Felczak, T. Wasilewski: Historia Jugoslawii, Wrodaw-Warszawa-Krak6w-Gdari.sk­
.
L6d:i, 1985.; D. Pavličević: PovijestHrvatske . . ; L. Podhorodecki: Jugoslawia. Dzieje narod6w,
pmistw i razpadfederacji, Warszawa, 2000.
6 .
Usp. P. Ivić: Srpski narod . . , str. 16.
7 W. Borys: Problematyka dialektyzm6w leksykalnych, u: Etnogeneza i topogeneza Slowian,
Warszawa-Poznali, 1980., str. 75.-87.
1 1 1 . POGLAVLJ E: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 75
3. i nadalje kontroverzna pojednostavljenost skupina tl, dl >
l, s iznimkom ostataka njihova očuvanja u slovenskim di­
jalektima koje su u zapadni dio slavenskoga jezika donijeli
kolonisti;8
zajednički sa zapadnom, tj. s češko-slovačkom skupinom, još
aktualan polovicom VIII. st. razvitak je skupina TarT, TalT, TerT,
Telt > TraT, TlaT, TreT, TleTu srednjem dijelu riječi, kao i leksi­
ka, npr. grčiti, chrstati, chvrliti, kača, pipati itd.9
Isključivo južnoslavenskih crta iz toga vremena nije na tom po­
dručju bilo mnogo. Možemo nabrojiti:
1. razvoj arT-, alT- > raT-, laT- u početnom slogu, za razliku od
sjevernoga dijela, gdje je razvitak dvodijelan, ovisno o into­
naciji riječi;
2. razlika u nastavcima: južno -� u Gen. sg., Nom. i Ak. pl. ja­
-osnova te u Ak. pl. jo-osnova, za razliku od sjevernoga tzv.
trećega jata;
3. južni nastavak -omb u Instr. sg. o-osnova prema sjevernopra­
slavenskom -bmb; usporedi staroslavenski glasomb s potvr­
đenim oblikom oplatbmb u Kijevskome misalu;
4. aktivni particip prezenta s nastavkom -y u Nom. sg. m. i sr.
roda (usp. stsl. mogy, reky) suprotno s još uvijek neobjašnje­
nim sjevernim nastavkom -a (usp. staropoljski rzeka, staro­
ruski moga);
5. stavljanje veznika da na početak zavisne ciljne i objektne
surečenice;
6. prevaga sufiksalne derivacije s elementom -e u odnosu na
sjeverno -k10;
7. južni leksički dijalektizmi, npr. gaziti, opanak, brna, broj, bu­
na, kolto, mariti, oholb, rpdb, ruta, slutb, solna, šupl'b.11
B H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 87.
w. Borys, op. cit.
9
1 0 R. Bošković: Razvitak sufiksa u južnoslavenskoj zajednici, >>Južnoslovenski filolog<<, XV,
Beograd, 1936., str. l.-155.
11 w. Borys, op. cit., tamo se nalazi i literatura o predmetu.
76 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Navedena obilježja pojavljuju se i na južnome području, ali nijedno
od njih zapravo nije isključivo južnoslavensko jer su neka potvrđena
i na ostalim slavenskim područjima ili su tamo sekundarno zami­
jenjena kojim drugim obilježjem . 12
Teritorij A bio je onaj koji su znanstvenici smatrali kolijevkom
prajužnoslavenskoga jezika, tj. prve faze u razvoju južnoslavenskih
jezika. Aleksandar Mladenović - koji zastupa to mišljenje13 - tvrdio
je da »teritorija na kojoj se nalazila ova zajednica obuhvata prostor
uglavnom južno od Karpata: zahvata Panonsku niziju, kao i veliki
deo današnje Rumunije«.14
To je bio već drugi zemljopisni smještaj domovine južnosla­
venske zajednice. Pristaše prvoga smještaja pradomovine Južnih
Slavena na sjevernoj strani Karpata bili su, među ostalima, Tadeusz
Lehr-Splawinski, Ivan Popović, Pavle Ivić, Dalibor Brozović. Pavle
Ivić npr. drži »da su Južni Sloveni u eposi neposredno pred polazak
na jug već sačinjavali grupu s određenim, iako nevelikim krugom
zajedničkih osobina«.15 D. Brozović je opet pretpostavljao »da se po­
stojbina južnoslavenskih predaka nalazila u pradomovini prvotno
u neposrednu susjedstvu baltičkih plemena«.16 Postojanje prajuž­
noslavenskoga jezika prihvaća i Mijo Lončarić17 koji se priklanja
tom gledištu u kontekstu izdvajanja kajkavskoga narječja iz jugo­
zapadne jezične skupine. Hrvatski znanstvenici pristaše su starijih
gledišta o toj problematici.
12 Kao npr. u slučaju nastavaka Instr. sg. m. roda ili tzv. trećega jata.
13
Belića: Osnovi istorije srpskohrvatskogjezika l, Fonetika, Beograd, 1972. koji piše da se juž­
Slično su smatrali V. Jagić, A. Meillet, A. Marguilies, N. van Wijk. Tu se može ubrojiti i A.
noslavenska pradomovina morala nalaziti »negde na putu od nekadašnjega mesta boravka
Praslovena ka Balkanskom poluostrvu, ali je teško sa apsolutnom pouzdanošću odrediti to
mesto<< (str. 7).
14 A. Mladenović: Elementi istorije srpskohrvatskogjezika, u: Opšta enciklopedija Larousse,
sv. l, Beograd, 1971., str. 419.
15 P. Ivić, op. cit., str. 14.
16 D. Brozović: u: D. Brozović, P. Ivić: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski.
Izvadak iz drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988., str. 2.
17 M. Lončarić: Rani razvitak kajkavštine, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 14, Zagreb, 1988., str.
79.-104.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 77
Suvremeno stanje istraživanja kronologije praslavenskih jezič­
nih pojava dovodi u pitanje panonsku hipotezu jer ona znatno skra­
ćuje vremenske mogućnosti za stvaranje odvojenoga južnosla­
venskog sustava u Panonskoj nizini. Protuargument je nadalje
nepostojanje »južnoslavenske isključivosti« u navedenim jezič­
nim obilježjima. Osim toga, proučavanje slavenskih posuđenica
u mađarskome jeziku pokazalo je da jezik panonskih Slavena ni­
je imao svojih posebnih jezičnih obilježja, nego ih je ostvarivao u
skladu sa sustavima susjednih skupina18• Dakle, bio je neka vrsta
»prijelaznoga jezika« između zapadne, istočne i južne jezične sku­
pine. Dominacija Slavena u novoj domovini nije trajala predugo.
Već u IX. stoljeću ta područja nakon franačkih ratova postaju objek­
tom germanske kolonizacije. Zatim krajem IX. stoljeća 895. godine,
Panoniju nastanjuju Mađari, ratnički narod ugrofinskoga podrije­
tla. O postojanju slavenskih prijelaznih dijalekata svjedoče izrav­
ni jezični izvori, kao i brojna slavenska toponimija u Mađarskoj,
Rumunjskoj i zapadnoj Austriji. Tu pripada Kijevski misal (Kijevski
listići) - glagoljski misal rimskoga obreda iz X. stoljeća i s južnim
obilježjima (dl > l; x > s') i sa zapadnima (tj, dj > e, z; Instr. sg. m.
roda -oMb; sk' > šč), slično kao i u Evangelijaru iz Čedada (IX. sto­
ljeće) koji bilježi imena slavenskih hodočasnika iz istočnih Alpa,
Panonije i Moravske. Slavensku toponimiju s katkada zatrtim fono­
loškim i morfološkim obilježjima rekonstruiramo i u Austriji, npr.
Graz (Gradad Leibnitz (Lipnica); u Rumunjskoj: Dobra, Lipova, ili
u Mađarskoj: Budim, Pešta, Dombovar. Stoga je ispravnije smatrati
»panonsko razdoblje« prvom fazom u oblikovanju južnoslavenskih
jezika s više južnih dijalektizama.
Sljedeći je problem činjenica da su se Južni Slaveni koji su živjeli
na teritoriju A istodobno selili na jug te u VL i VII. stoljeću zauzi­
mali teritorij B (cijeli Balkanski poluotok zajedno s Peloponezom i
otocima Egejskoga mora). Teritorij B - jezično izrazito podijeljen na
E. A. XeJmMCKHli:
1 11
XMeJICOyHapooHblU
BeHzepcKuu R3blK KaK ucmo'IHUK OllR npaclla6RHCKOU peKoHcmpyKl(UU u
1 >< 'KOHcmpyKl(UU clla6RHCKOZO R3blKa IlaiiiiOHUU, u: Clla6RIICKoe R3blK0311aHue.
, -,,no cJlaeucmoe, Coqmj[, ceHTj[6p�>, 1988., str. 347.-368.
 78 HRVATI l NJIH OV J EZI K
istočnu i zapadnu skupinu - ipak nije mogao biti mjesto na kojemu
bi se stvorila zajednička obilježja.
Iz toga nastaju sljedeća pitanja kao što je rekonstruiranje slaven­
skih seobenih putova po Balkanu koji su bili smatrani veoma važ­
nima u otkrivanju uzroka jezičnoga razlikovanja te su upućivali na
razmještaj i premještanje Južnih Slavena na području A.
Bizantski izvori bilježe da su Slaveni koji su dolazili iz Panonije
i Dacije prelazili Dunav u dvama neovisnim pravcima - zapadno i
istočno od Đerdapa (Željezna vrata).
Zemljopisno podudaranje tijeka izoglosa - koje upućuju na razli­
čito ostvarivanje jezičnih pojava iz toga razdoblja, a time i na unu­
tarnje razdvajanje južnoga područja - s mjestom prijelaza Slavena
na Balkan - bilo je za neke znanstvenike dovoljno opravdanje za
nastale razlike. Uz to su se pojavljivale hipoteze da su jezične razlike
koje su dijelile južnoslavenski teritorij postojale još na tlu Panonije
i Dacije. No ipak se n ij edna od izoglosa nije protezala na te terene.
Može se dakle posvek sigurno tvrditi da je do razlika došlo u vrije­
me različitoga dolas a na jug ili nakon naseljavanja, na novim bo­
ravištima.
Problematičan je i oblik slavenskih posuđenica u mađarskome
jeziku. U najstarijem sloju posuđenica dominiraju jugoistočnosla­
venske riječi umjesto Posuđenica jugozapadnoslavenskoga tipa ko­
je bismo očekivali (npr. mađ. Pest - usp. bug. pešt, srp. i hrv. peć,
slov. peč). Dva su moguća objašnjenja: prvo, da su te nazive Mađari
preuzeli na teritoriju Rumunjske, dakle na području jugoistočno­
slavenskih utjecaja, odnosno drugo, da se ogranak jugoistočnih
Slavena u kasnijem razdoblju našao ponovno u Panonskoj nizini.
Protiv hipoteze da j e razdvajanje južnih područja jezika rezul­
tat kolon izacij e B alkana od dviju različitih skupina Slavena koje
su se razišle u dva suprotna smjera: smjer istok - zapad, upravo na
Đerdapu, geografska je situiranost niza izoglosa koje nisu istovjet­
ne sa smjerom kojim su Slaveni prelazili Dunav, nego su smješte­
ne malo zapadnije od toga mjesta. Naime, izoglose se protežu od
ušća Timoka, duž srpsko-bugarske i mađarsko-bugarske granice,
od Osogova, zatim u širokom luku sjeveroistočnom Makedonijom
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 79
do Ovčeg Polja i Skopja, a nakon toga južno od Tetova, do albanske
etničke granice blizu Šar-planine.19
Kao što je poznato, uzrok podijeljenosti Južnih Slavena UVJerlJl�o . •.
je objasnio Nicolaas van Wijk, 20 koji je dvadesetih godi�a XX. �tolJ �­
ća postavio hipotezu o pojasu neslavenskih romansk1h past1�s��h
naroda, zvanih Vlasima, po planinama, a to su bili predc1. danasnJlh
Rumunja. Oni su izolirali obje skupine Južnih Slavena sve do tre­
nutka ponovnoga dodira koji se mogao dogoditi tek poslije, nakon
migracije ili slaviziranja neslavenskih autohtonih �ta�ovnika. Van
Wijkovu hipotezu potvrdilo je kasnije otkriće skupme 1zog�os� k��.e
je zahvaljujući istraživanjima lingvističke geografij.e utvrd1lo Je ��c­
nu razdvojenost južnih područja. Teoriju su obogatila nova ot�nc�,
među ostalim nazočnost albanskih stanovnika na tom podruqu, t].
starosjedilačkih ilirskih i tračkih stanovnika Balkana.21
Navedene izoglose ubrajaju se u jezične pojave koje možemo da­
tirati na kraj razdoblja praslavenskoga jezika. Nesumnjivo u njih
pripadaju sljedeće:
1. odvojen razvoj p sl. tj, kt� dj te psl. st],. skj,. Z�J, z�. u zapa�n�J..
skupini, a njihove zajedničke kontinuante u 1stocnoJ. skupm�:
2. ujednačenost praslavenskihjerova na zapadu, za razhku . od nJ l­
hova razlikovanja u istočnoj skupini;
3. očuvanost epentetskoga l na zapadu te njegovo zatiranje na isto­
ku;
1 '' Prema: P. Ivić, op. cit., str. 18.
.'ll
'-"'n serven en Bulgaren >>Mededelingen der Koninklijke akademw van wetenschappen,
N. van Wijk: Taalkundige en historiese gegevens betreffende de � udste betrekkingen tu-
•
.
11 fdeeling letterkunde«, deel 55, serie A, 3, Amsterdam, 1923.; 1dem: Les langues slaves. De
'
f 'unitt! a pluralite, s-Gravenhage, 1956.
.!l
lndoeuropejskie jfzyki Balkan6w, u: ]fZyki indoeuropejskle, l, ur. L. Bedna�czuk arszawa,
Najnovija istraživanja grupiranja jezika na Balka�u predstavio je L. B e dnarczuk:
�
1 �lHS., str. 469.-513. Najvjerojatnije su te grupacije tvorile paleob al �ns u l Jgu u CIJI su sastav
� � �
u lazile tri jezične skupine: mesapsko-ilirska (bliska italskoj obitelJ!), fnglJSko : mak; don� a �
_ ._
( koji se dovezuje na grčki i armenski), tračko-dacijska (bez izrazite povezanosti, m oz a bh z�
�
!>alto-slavenskoj skupini). U okviru takve podjele nejasan je s� atus al� an �koga Jezika OJI �
_
p okazuje određena obilježja povezana sa svakom od navedemh skup ma, Jako ga se be u­
v j etno ne može pridružiti ni jednoj.
 80 H RVATI l NJIHOV JEZIK
4. uska realizacija praslavenskogajata na zapadu, a široka na isto­
ku;
5. eventualno: rezultat denazalizacije p sl. p - otvoreniji u istočnoj
skupini (bug. riika, mak. raka) nego u zapadnoj (srp. i hrv. ruka,
slov. roka);
6. nastavak u Gen. sg. zamjeničko-pridjevne deklinacije -ga na
zapadu, nasuprot bugarskoga i makedonskoga -go;
7. tendencija unificiranja nastavaka prvotno mekih osnova -ja, -jo
na zapadu (npr. Dat., Lak. sg., Nom., Ak. pl. ž. roda i Ak. pl. m.
roda) za razliku od istoka gdje je vladala tendencija uopćavanja
nastavaka tvrdih osnova.
8. razlika u konjugacijskim nastavcima na zapadu: l . os. pl. sa­
dašnjega vremena -mo za razliku od istočnoga -m, -me; 3. os.
pl. prezenta -o na zapadu, za razliku od -t na istoku.
Ukratko prikazane razlike tzv. južnoslavenske zajednice svjedoče
o složenosti problematike - kronološke, teritorijalne i dokumenta­
cijske. Postoji i dalje niz pojedinačnih pitanja koja čekaju odgovor.
Sadašnje stanje istraživanja pokazuje nam da je u razvoju južno­
slavenskih jezika postojalo kratko razdoblje u kojemu su prapredci
Južnih Slavena zauzimali teritorij A (Panonija, Dacija) koji je urodio
zajedničkim praslavenskim dijalektizmima. U drugoj fazi, pove­
zanoj s prijelaznim područjem A/B ili B, teško je govoriti o jačanju
ili nastavljanju zajednice jer je to već razdoblje kada Južni Slaveni
ostaju bez geografskoga dodira, zbog čega različito ostvaruju niz
jezičnih pojava koje su osnovicom njihove današnje podjele.
3.1 .2. Seoba Hrvata na jug
Kroničar Jordanes iz VI. stoljeća u slavenske je narode ubrajao
Vende, Ante i Sklavine. Venedi su u njegovo vrijeme živjeli na
Baltiku, u porječju Visle te u Č eškoj, Moravskoj i Slovačkoj. Antički
su ih autori spominjali već mnogo ranije kao najstarije slavensko
pleme. Autima su nazivani istočni Slaveni koji su živjeli između
Dnjepra i Dnjestra, dok su Sklavini u V. i Vl. stoljeću zauzimali
Daciju i dijelom Panoniju, a sezali su čak do Mezije. Sklavini i Anti
1 1 1 . POGLAVLJE : Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 81
istodobno su bili važni u slaviziranju juga, višekratno napadajući
limes Romanus na Dunavu, granicu koja je zaustavljala prodor na
Balkanski poluotok pod bizantskom vlašću. Napadali su samostal­
no ili u savezu s Avarima. Jedna od praslavenskih plemenskih sku­
pina bili su i Hrvati.
To pretpovijesno vrijeme u povijesti Hrvatske smatra se najpro­
blematičnijim razdobljem o kojemu se mnogo raspravlja i oko ko­
jega ima dosta spornih pitanja: podrijetlo Hrvata (ne samo slaven­
sko), njihova pradomovina, etimologija njihova etnonima te sama
seoba na jug u današnju postojbinu. Put seobe Hrvata u kontekstu
slavenske migracije na jug može se pratiti od mjesta njihova prvot­
noga sjedišta koje se barem na posljednjoj, predmigracijskoj fazi
može locirati u Malopoljsku i sjeveroistočnu Češku, a zove se Bijela
Hrvatska.22 Henryk Lowmianski, čiji pogledi također nisu općepri­
hvaćeni, smješta Hrvate još ranije na gornji tok Visle. Kao pleme,
Hrvati su se formirali u III. - IV. stoljeću, iako prve povijesne po­
tvrde potječu tek iz IX. stoljeća, iz opisa engleskoga kralja Alfreda
Velikoga, koji spominje i Srbe. U drugoj polovici VI. stoljeća Hrvati
su zajedno s Obodritima i Srbima krenuli na jug, a ostali dio življa
asimilirao se s poljskim i češkim plemenima. Njihova je seoba, na­
kon zaustavljanja na gornjem toku Dnjestra, išla prema Dunavu,
odakle su skrenuli na zapad i stigli oko 630. godine u današnju po­
stojbinu. Došli su tamo na poziv bizantskoga cara Heraklija da se
bore s Avarima koji su s Antima i Sklavinima u prijašnjim najezda­
ma (oko 614.) naselili osvojenu Dalmaciju. U to se doba (609. - 615.)
može govoriti o slavenskoj kolonizaciji cijeloga Balkana. S pomoću
saveza s Heraklijem Hrvati i Srbi dobili su svoje buduće teritori­
je i asimilirali se s prijašnjim skupinama. Ostatci Avara (nazvanih
Obrima) najduže su se zadržali u Lici i Krbavi te su iza sebe ostavili
toponime kao Obrovac, Obrovo, Obrovnica. Zauzimanje Dalmacije
omogućilo je nastajanje gradova koje su gradili autohtoni romanski
stanovnici bježeći pred najezdama osvajača. Nakon što je osvojen
��2 Označivanje strana svijeta bojama (bijela označuje zapad, crvena jug) poznato je i u iran­
skome jeziku, što se navodi kao jedan od argumenata iranske etnogeneze Hrvata.
 82 H RVATI l NJIHOV J EZIK
glavni grad Dalmacije, Salona (današnji Solin), romansko se sta­
novništvo sklonilo u Dioklecijanovu palaču, gdje su osnovali Split
(ranije Aspalaton). U sličnim je okolnostima nastao i Dubrovnik
(Raguza). Obranili su se i malobrojni bizantski gradovi na kopnu:
Trogir, Zadar, Kotor, ili na otocima: Krk, Rab te grad Osor na otoku
Cresu. Bila je to srednjovjekovna bizantska Dalmacija s romanskim
stanovništvom.23
S dolaskom Hrvata u Dalmaciju, na Jadran, povezuje se najsta­
rija hrvatska etnogenetska legenda.24 Prvi ju je put zapisao u X. sto­
ljeću, u djelu De administrando imperio, u XXX. poglavlju, anonim­
ni autor koji je nastavio posao bizantskoga cara, Konstantina VII.
Porfirogeneta. Sadržaj toga zapisa bio je dolazak jednoga od hrvat­
skih rodova iz Bagibareje (Havarije), gdje se prema autoru nalazila
pradomovina Bijelih Hrvata. Jedan od rodova je u VII. stoljeću pred­
vodilo petero braće (Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos)
te dvije sestre: Tuga i Buga (što su zapravo muška imena). U VII.
stoljeću, nakon što su avarsko-slavenski osvajači uništili Salonu,
Hrvati su pobijedili osvajače i zaposjeli Dalmaciju. Prema iskazi­
ma povjesničara, autor je zapisao mjesnu usmenu predaju koja nije
potvrđena u ostalim izvorima, ali je istinita po činjenicama. Ona
ipak nije odigrala tako veliku ulogu kao druge autohtone legende,
a napose ona iranska.25
3.1 .3. Etnonim Hrvat
Prva potvrda etnonima nalazi se u darovnici kneza Trpimira (vla­
dao 845. - 864.) koji je splitskomu biskupu Petru darovao crkvu u
zamjenu za pozajmicu. Darovnica je pisana latinicom, a darovatelj
23 Primorska ili dalmatinska Hrvatska koju nastanjuju Hrvati
obuhvaćala je tzv. Gornju
Dalmaciju, odnosno teritorij u zaleđu bizantskih gradova, između
� etine do planinskoga lanca Gvozda. To je bila kolijevka hrvatsk
obale i Dinare, od rijeke
e države. Sjeverni predjeli,
24
Između Gvozda i Drave, nazivali su se Posavskom ili Panonsk
om Hrvatskom.
J. Rapacka: Dolazak Hrvata na Jadran, u: eadem, Leksikon
... , str. 41.-44.
25 Dukljanin iz Bara i splitski kroniča r Toma Arhiđakon iz XIII.
stoljeća izvodili su Hrvate
od gotsko-slavenskoga vođe Totile i njegovih sedam ili osam
plemena te je tako nastala
sljedeća >>gotska« legenda. Veću je ulogu odigrala legenda o
autohtonosti Hrvata i njihovu
južnom, balkanskom podrijetlu te o seobi na sjever. Usp.
J. Rapacka, op. cit.
1 1 1 . POGLAVLJE : Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 83
je zabilježen kao dux Chroatorum. Dokument je očuvan u prijepi­
su iz XVI. stoljeća. Do X. stoljeća etnonim Xorvato označavao je
stanovnike maloga područja Like, Krbave, Bosne (do rijeke Plive) i
Dalmatinske zagore u zaleđu Zadra, Trogira i Splita. Na ostalim hr­
vatskim teritorijima rabio se etnonim Slo vinci (na jugu) ili Slovenci
(na sjeveru).
Etimologija etničkoga naziva Hrvat teška je i unatoč brojnim in­
terpretacijama26 nije u zanosti općeprihvaćena. Prvu, a ujedno i
najstariju etimologiju imena nalazimo u već spomenutome djelu
De administrando imperio, gdje se izvodi iz grčkoga khora 'zemlja'
te bi prema tome Hrvati bili 'oni koji imaju puno zemlje'. Splitski ar­
hiđakon Toma (XIII. stoljeće) izvodi ju od naziva starih stanovnika
Krka: Curetes, Curibantes. Sljedeća etimologija, ona Jurja Ratkaja
iz XVII. stoljeća, povezana je s glagolom hrvati (se). Tu koncepciju
možemo naći i u T. Lehra-Splawinskoga koji se poziva na slovačko
charviti se 'braniti se' te taj naziv tumači kao epitet za borbena ple­
mena. Prihvatio ju je Zbigniew Gol'!b (1981.) koji zaključuje da je
»prvotno značenje etnikona bio opis dan izvana kojim se izdvajalo
red bojovnika od nenaoružana puka. S vremenom se to ime počelo
rabiti i za cijelu etničku skupinu«.27 Henryk Lowmianski razumi­
jeva taj etnonim u značenju 'naoružani ljudi'. Kako bismo pokazali
zanimanje za taj problem i njegove različite interpretacije, vratit
ćemo se na starije etimologije i navesti pokušaje povezivanja ime­
na s korijenima: hrev 'panj', haru 'mač' ili Šafafikovu etimologiju
chrib� chfbt iz XIX. stoljeća. Poznata su i izvođenja naziva od ger­
manskoga oblika Harfada 'Karpati' ili gatskoga plemenskoga naziva
l lraeda. Naš suvremenik, Heinz Schuster- Šewc, izvodi Hrvate iz psl.
chorv-/korv- 'rog, rogat', što upućuje na vrstu kaciga koje su nosili
hrvatski ratnici. Druga skupina odnosi se na etimologiju koja traži
izvore u iranskome jeziku, na čemu se temelji i iranska etnogene-
u pregledu o etimologiji vidi H. Lowmianski: op. cit.; H. Popowska-Taborska, op. cit., str.
:-l;
h:i.-66.; P. Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika, l, Zagreb, 1971., str. 690.­
1 �l'lO.; idem, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, 1993., str. 267.-270.
li'l2. Posebnu knjigu posvetio je tom problemu A. Gluhak: Porijeklo imena Hrvat, Zagreb,
l l . Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
-' 1
 84 H RVATI l NJIHOV JEZIK
za Hrvata. Još je Maks Vasmer dvadesetih godina XX. st. upozora­
vao na staroiransko (Jšu)haurvata 'pastir', odnosno na osobno ime
Horoatos, zapisano na Tanaj skim pločama. I Alemko Gluhak navodi
�timol�giju po�ezanu sa staroiranskim hu-urvatha- 'prijatelj' ili s
uanskrm hvar- sunce' i huravant- 'sunčan', od iranskoga harvat­
št� .dolazi o � indoeuropskoga serw- (> serb-), zajedničkoga element�
koJ� povez�Je eti.molo�ij� o �aju etnonima: Hrvata i Srba, a to je slje­
deca skupm� e�rmolosklh Interpretacija koju prihvaćaju npr. Jerzy
Nalepa, Kazrmrerz Moszyriski ili Oleg Trubačov.28 Iransko podrije­
tlo promatranoga naziva nalazi sve više pristaša među znanstve­
nicima, pa se i Gluhak priklanja Trubačovljevoj hipotezi o etnoni­
mu Horvati kao o putujućem iranizmu koji se premještao od sta­
re Rusij�, gdje Tr�bačov vidi prvotno središte, na zapad i na jug.
Gluhak rz toga dalje zaključuje da je naziv Hrvat (iz iranskog oblika
ha':v�t-) najvjerojatnije isprva imenovao neko iranojezično pleme
koje Je poslije slavizirano, odnosno da su to genetski bili Slaveni
koji �u poslije primili iranski naziv. To je za sada jedini prihvatljiv
v
za�ljucak �a te.melju č.i.�jenica kojima raspolaže znanost kad je riječ
o »IranskoJ« etrmologtJI etnonima.
Pov�jes.�i d�seg im�na Hrvat znatno je širi nego današnje nji­
ho�o SJedrste, ��o upucuje na prijašnja područja koja su naselja­
vali te na kasmJe seobe. Etnonimi su prisutni od Bijele Hrvatske
do Peloponeza, npr.: Charvatce (Češka), Chruati Churbate Kobeth
(Nj�m�č��), Charvaty (Moravska), Chorvaty, Ch;rvatice (Sl�vačka).
NaJbroJniJI su u Karintiji i Stiriji, na Muri i Glanu: Chorwat, Krot­
tendorf, Krautkogel, Hrvat, Chraberstorf, Krawerspach, Shrawat,
Krowot, �robothen i Krobathen. U Sloveniji postoji npr. mjesto Hro­
vate. Na Jugu Makedonije, kraj Bitole, nalazi se selo Hrvati a uz
Prespu Hrvat. Ta imena postoje i na Kosovu i u Srbiji. U Grčkoj �u bi­
la dva sela, a zanimljiv je i oblik Hrvat na Kreti kraj Irakliona. Osim
toponima, u Sloveniji i Mađarskoj postoje i brojna prezimena tipa
Hrvat/Horvat, ali ona su nastala kao rezultat masovnih migracija
u XV. i XVI. stoljeću.
28
Detaljnu bibliografiju vidi u: H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
1 1 1 . POGLAVLJE : Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 85
3.1 .4. Raspad jugozapad noslavenske jezične skupine
Sljedeća faza u procesu stvaranja budućega hrvatskoga jezika bilo
je odvajanje zapadnoga dijela Balkana, što je osim nastanka sloven­
skoga jezika urodilo i pojavom triju glavnih dijalekata: čakavskoga,
kajkavskoga i štokavskoga. Dva prva bila su u povijesti hrvatskoga
jezika osnovom njegovih književnih jezika, treći je osim povijesne
uloge postao temeljem suvremenih jezika: hrvatskoga, srpskoga i
bosanskoga te crnogorskoga.
Južna slavistika smatra da je to područje, u skladu s geografskim
smještajem etničkih skupina koje su postupno zauzele dio Bal­
kanskoga poluotoka, bilo podijeljeno na četiri jezične podskupine:
alpsku (budući slovenski dijalekti), panonsku (kajkavski dijalekti),
primorsku (čakavski dijalekti) i dinarsko-rašku (štokavski dijalekti).
Daljnji razvoj te prapodjele bio je predmetom mnogih znanst­
venih hipoteza. U starije među njima ubrajaju se teorije Frana Ra­
movša i Aleksandra Belića koji su istraživali kajkavštinu i njezinu
genezu, pri čemu nisu mogli zaobići ni njezino mjesto u cijeloj pra­
skupini, što je dovelo do hipoteza o uzajamnoj povezanosti i podjeli
unutar skupine. Slovenski dijalektolog F. Ramovš tridesetih je go­
dina XX. stoljeća smatrao29 da je daljnji razvoj utemeljen na odva­
janju dinarsko-raške skupine, a potom i primorske, dok su alpska
i panonska skupina imale zajednički razvoj do X. stoljeća, kada je
kajkavština ušla u sastav i u sferu utjecaja hrvatskoga kraljevstva za
kralja Tomislava. Time je Ramovš priznao genetsko srodstvo kaj­
kavskoga dijalekta sa slovenskim jezikom.3° Kao potvrdu svoje hi-
29 F. Ramovš: Slovenački jezik, u: S. Stanojević: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko­
-slovenačka , IV., Beograd, 1929., str. 192.-208.; idem: Kratka zgodovina slovenskega
jezika,
Ljubljana, 1936.; i ostali radovi.
:w Pregled svih hipoteza s literaturom o predmetu predstavlja
M. Lončarić: Kajkavska nar­
ječje u svjetlu dosadašnjih proučavanj a, »Rasprave Zavoda za jezik<< 10-11, Zagreb, 1985., str.
281.-295. Ranije se ovom temom bavio A. Peca: Kajkavski dijalekt. Mesto kajkavskog dija­
lekta medu ostalim dijalektima srpskohrvatskogjezika, u: Pregled srpskohrvatskih dijaleka­
ta, Beograd, 1978., str. 165.-169. Usporedi i Z. Vince: Teorije o kajkavskom narječju, u: idem:
ško-
Putovima hrvatskoga književnogjezika. Lingvističko-kulturnopovijesni prikazfiloloških
la i njihovih izbora, Zagreb, 1978., str. 29.-33.
 86 HRVATI l NJIHOV J EZIK
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 87

poteze naveo je niz zajedničkih kajkavska-slovenskih obilježja, od
kojih su samo četiri najstarija potvrdila točnost njegova mišljenja.31
Ramovšova hipotez a imala je višestoljetnu ulogu u povijesti slavi­
stike jer su genetsku povezanost kajkavštine sa slovenskim jezikom
priznavali među ostalim J. Dobrovsky, J. Kopitar, F. Miklosich, v.
Oblak, M. Murko, A. Margulies, a dijelom i I. Popović. 32
Prema Belićevoj teoriji33, koju je zapravo preuzeo od A. M. Luk­
janenka, autora prve monografije o tom dijalektu, 34 raznorodna kaj­
kavština može se podijeliti u tri skupine: prema razvoju psl. tj, d "
�oji u�ućuje na genetske veze sa slovenskim jezikom (Zagorje _ �
J), zatim s čakavskim dijalektom (Prigorje - t 'Ić, j) i štokavskim di­
jalektom (istočnokajkavsko i!, 3 uz d: j). Kajkavski bi dijalekt ta­
ko imao trojaku dijalektnu osnovicu (slovensko-čakavsko-štokav­
sku). Vatroslav Jagić, rođeni kajkavac, mijenjao je svoje mišljenje
o statusu kajkavskoga dijalekta, prihvaćajući najprije Ramovšovu
tezu. Stoga je kajkavski smatrao prijelaznim dijalektom, iako se ni­
je slagao s tvrdnjom da je on nastao miješanjem različitih dijaleka­
ta. Belić je tvrdio da je prvotno, tj. genetski, kajkavski dijalekt bio
povezan sa srpsko-hrvatskim dijalektima, a tek se pod utjecajem
kasnijih povijesnih i političkih uvjeta, uglavnom zbog turske na­
jezde, približio slovenskim dijalektima. Slično su status kajkavštine
31 Bio j� to �� zvoj psi . tj, dj > č, j; stj, skj
; zdj, zgj > šč, žj! s, i (jugoistočno) š,
denazahzaciJa g > o; ocuv , anos
t mekoga p rasi. r]·. razvoJ· nastavka
• štokavski s kajkavskim i čakavskim dijalektima, a s druge strane
. . , .
> -o. Ostala obi!JeZJa, kao npr.
određivali J. P. Šafafik, A. M. Lukjanenko, T. Maretić, M. Rešetar,
V. Rožić, P. Ivić. 35
Ramovš i Belić svoje su teorije temeljili na činjenicama iz fonolo­
gije i morfologije. Dovodeći njihove teze u sumnju, Stjepan Ivšić36 se
poslužio istraživanjima kajkavske akcentuacije te je na temelju toga
dokazao da kajkavština ima originalan i različit karakter, čime se
ne potvrđuje njezina genetska srodnost ni sa slovenskim jezikom,
ni s hrvatskim dijalektima.
Sljedeću je hipotezu o genezi kajkavskoga dijalekta predstavio
z. Junković37 istražujući jezik Antuna Vramca i time rekonstruirao
odnose koji su ranije vladali u jugozapadnoj skupini slavenskih je­
zika. Po njegovu mišljenju sporno se područje raspalo na dvije sku­
pine: alpsku i panonsku te primorsku i dinarsko-rašku. Osim toga
su se iz panonske skupine uz kajkavski dijalekt razvili i neki sloven­
ski dijalekti (goričanski, prleski, prekmurski, a možda i štajerski) te
najvjerojatnije neki štokavski dijalekti. U toj situaciji pitanje o ge­
netskoj srodnosti kajkavskoga s ostalim dijalektima postaje sada
bespredmetno.38
Prva faza podjele, tj. odvajanje alpske skupine od ostalih, zavr­
šila je do kraja XII. stoljeća. Kako smo već spomenuli, iz panonske
su se skupine razvili kajkavski dijalekti, iz primorske - čakavski, a
iz dinarsko-raške - štokavski dijalekti koji su se tada dijelili na za­
padnoštokavske, istočnoštokavske i torlačke (prototorlačke). U tom
su razdoblju uzajamne odnose održavali s jedne strane zapadno­
l ž (zapadno);
u In str. sg. ž . roda -ojg
· > -g

�orist · pertekta; ? cuva

tvorb
�?st supina, utjecaj intonacije i duljine na boju samo
. a futura s pomoćnim glagolom biti·
a, Im ' nestanak vokatIVa, · istočnoštokavski s torlačkima. Stara izoglosa, koja je nije diferenci­
tu� po':'�zana �ogucnost nJihove redu
'
glasn ika is
za]edmcku ka]kavsko-slovensku genez
kcije - s kasnijom kronologijom, ne
mogu dokazivati rala južnoslavenske jezike samo na istočnu i zapadnu granu, nego
u.

bh. zu _
�
32 Popović pledira za zajedničku slov nsko -kajkavsk
, pove��� u genezu, ali je u kasnijem razdoblju
ost sa slovenskim pokazivala caka , vština, a ne kajkavština. Slični stav
: I S Njegova su istraživanja potvrđivala ujednačenost sljednicajata i jera (> e) te samogla­
i bibliografiju vidi u·. M. Lončarić·. lG
aj"kausko nar-
su R. Kolanc 1 J. Hamm. Detaljno o tome zauzeli
sničkoga l i stražnjega nazala (> o) u srednjokajkavskim dijalektima, kao i novu akcentua­
r
ječje u svjetlu ...
33 B e IC �e ovi· � p:.oblemom bavio od 1908.
· cijsku skupinu.
Bel�c:
.. , postupno ispravljajući svoje pogl : l li
Kajkavskz dyalekat, u: S. Stanojević: ede. Vidi: A. S. Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, >>Ljetopis JAZU«, 48, Zagreb, 1936., str. 47.-195.
z. Junković: Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU 358,
Narodna enciklopedija srpsko-hrv
na�ka, II, Beograd, 1927., str. 222.- 228.; atsko-slove­ :l?
vidi i njegovu rece nziju Ivšićeva
kajkavaca, »Južnoslovenski filolog« XIV, rada Jezik Hrvata
Beograd, 1935. , str. 241.- 246. Zagreb, 1972., str. 1.-229.
34 A. M. Lukjanenko: Kajkavska narr!čie, Kijev, 1905 . : I ll
Junković naglašuje teškoće do kojih dolazi zbog poistovjećivanja današnjega jezičnog
shvaćanja dijalekta s njegovim povijesno-teritorijalnim poimanjem.
 osti u povijesti hrvatskoga jezika 89
88 H RVATI l NJIHOV J EZ I K 1 1 1 . POG LAVL JE: Razd oblje pretp ismen

i unutar nje samu zapadnu granu, bio je razvoj psl. tj, kt� dj > ć, .f9 te različite fleksijske izmjene, npr. nov nastavak u Gen. pl. m., ž. i
(štok.); t', j (čak.); č, j/j',j (kajk.). Dijalekte je izdvajao i razvoj p sl. sr. roda -ii itd.
stj, skj, zdj, zgj > št, žd (ist. štok.); šć, žj (zap. štok.); št� žj (čak.); šč, žj Nešto drukčiju koncepciju razlika u jugozapadnoj skup ini sla-
/š, ž (ist. kajk. i zap. kajk.); s, i (jugozap. kajk.). Pojava štakavizma i venskih jezika daje M. Lončarić,42 istražujući ranojurazd oblje razvit­
šćakavizma razlikovala je tadašnju istočnu štokavštinu od zapadne. ka kajkavskoga dijalekta. Prema njegovu �iš�je� r�oz�lstoc at�an� se
Obilježja takva tipa bile su naglasne specifičnosti (očuvanje akuta: skupina podijelila u dva dijela, od kojih je 1stocm tvonavsku štok nosto­
striiža), odnosno leksičke posebnosti, te nešto kasniji razvojjata. Iz kavsko i torlačko narječje, a zapadni - zapadnu šćak . Do te točn av­
toga je razdoblja i denazalizirano psl. p koje na zapadu daje o, oču­ štinu, čakavski i kajkavski dijalekt te slovenski jezik e
�
vano do danas u kajkavštini, a nešto kasnije u čakavštini i zapadnoj tvrdnje autora je dovela analiza tijeka i rezultata �ven��o�� J. ��l:­
razvoja dviju iz
štokavštini > u, dok se u istočnoj štokavštini ranije izjednačuje s eti­ glosa: tj, dj te štakavsko-šćakavske izog lose . U sl avstml: e, J; sc,
mološkim u.40 Tomu razdoblju pripada i općeštokavsko u < vo, na­ ku razvoj psl. tj, dj te stj, skj, zdj, zgj isti je kao u kaJk ine slaže se
prama čakavskomu v/va i kajkavskomu v/ve, kao i razvoj čr- > cr-. v

ž3 (š ž). Kronologija pojava u okviru istra

l
živane skup . .

? JUgoza-
• '

Od XIII. do XV. stoljeća može se govoriti o drugoj fazi dijalektne s prethodnim shvaćanjem. Naime, do X. stolJ eCa skupm a. Ci �benik
izdiferenciranosti toga područja. Torlačka skupina,41 odnosno ti­ padno-slavenskih dijalekata cjelina je s istim obilježjim a diJal ekta
močko-prizrenski dijalekt koji zbog kontakta s balkanskim jezici­ koji je utjecao na formiranje kajkavskoga kao posebnog
ma postupno dobiva njihova obilježja (gubitak duljine i intonacije, bio je svojstven naglasni sustav s tzv. metatonij�kim iliznat m
novi p�a­
ostahm
zbog čega nastaje ekspiratorni akcent, zatim analitička deklinacija, slavenskim kajkavskim cirkumfleksom u osnov1, nepo i dijalek­
gubitak infinitiva, postpozicijski član, analitičko stupnjevanje, dvo­
struki zamjenički objekt ...) te se u velikoj mjeri udaljava od istočne hrvatskim dijalektima. U tom se razdoblju oblikuju i ostal ensk i slije d.
ti, samo je u torlačkom narječju malo pomaknut vrem
štokavštine. S druge strane, istočnu i zapadnu štokavštinu zbližu­
ju novonastala zajednička obilježja (npr. novoštokavski naglasni 3.2. I ran ska etn oge nez a H rvat
a
sustav). Zapadna štokavština nadalje se udaljuje od čakavštine i stječe u Hr­
kajkavštine. U tom razdoblju svi dijalekti stvaraju svoja tipična obi­ Osamdesetih godina XX. stolj eća veliku popularnostniječ e nj�hov
lježja. U štokavštini se događaju važne promjene u samoglasničko­ vatskoj teorija o iranskom podrijetlu Hrvata kojaosobnom
me sustavu, npr. razvoj jata (jekavski, ijekavski, ikavski, ekavski, slavenski rodovnik. Izvorište te teorije nalazi se u ma nadgIme­
miješani), vokalizacija kao u čakavštini, slično kao i razvoj samo­ nu Horoathos ili Horovathos, zapi sanome na dvje oj polorob­ vic�
glasničkoga l te inovacijska obilježja koja se pojavljuju samo u što­ drug
nim ploč ama iz II. ili III. stolj eća, otkrivenima u(dan
kavštini, npr. razvitak -l > -o (ili -a); palatalizacija tipa poći, pođem; XIX. stolj eća na tlu antičke grčke kolonije Tanais asploč Azov kraJ
ttostova na Donu).43 U znanstvenu literaturu Tanajske e uveo
39 U zapadnoj štokavštini djelomično dolazi j.
40 Ovo nije iscrpan pregled obilježja koja su utjecala na raspad i jezično razlikovanje jugo­
im po � hodzeni�
M. Lončarić: Rani razvitak ...
nom na članku J. Mol �sa: Te_o �ia o irans
zapadno-slavenskih dijalekata. Detaljan opis toga problema viđenoga iz kajkavskoga dija­ l:'
lekta vidi u: M. Lončarić: Rani razvitak ... �
kCJe 1· 0o;e
n Te tvrdnje temel jim uglav
• owej w krajach slow!-
7.-3 � .
• · • my tozsam oscl kultur
41 Naziv potječe od Torlak, tor/ački (iz turskoga) i označava ljude koji ne govore ni srpski < )wrwatow - rozwo" 1':
], 1un neza , u · Proble
zynska, Warsz awa, 2003. , str. !�J•
pro-
ni bugarski. Te se dijalekte naziva i šopski, a Šop je (iz turskoga) označavao stanovnika gora 11/tskich. (!ejJormy i przemiany), 2, ur. J. Goszc e vidi elanak
. ·
1 m crtam a , a za iscrpn e znans tvene podatk
Ille m pred stavlJam samo u glavn
1. Molasa.
s obje strane srpsko-bugarske granice. Danas se te dijalekte smatra prijelaznima između
srpskoga jezika s jedne te makedonskoga i bugarskoga s druge strane.

90 HRVATI l NJIHOV JEZIK
je K. ]irečeJ<l4 koji je samo utvrdio da osobno ime Hrvat može ima­
ti iransko podrijetlo te ga nije povezivao s etnonimom, a nije ni
iznosio mišljenje o iranskome podrijetlu Hrvata. Od toga trenut­
ka teorija je zaživjela vlastitim životom. U različitim znanstvenim
disciplinama tražili su se dokazi koji bi ju potvrdili: u slavenskoj i
orijentalnoj filologiji, u povijesti i povijesti umjetnosti, u znanosti
o religiji. Učenjaci kao A.I. Sobolewski, F. Ramovš, M. Vasmer, Lj.
Hauptmann pronalazili su činjenice o iranskoj genezi Hrvata, nji­
hovim dodirima sa sarmatskim plemenima i fazama seobe zajedno
sa srpskim plemenima, što su neki kasniji istraživači izostavljali45
kao element koji ne ide na ruku teoriji. Iz tih su se činjenica razvili
i pokušaji etimološkoga otkrivanja etnonima. Istraživanja povje­
sničara umjetnosti (J. Strzygowski, L. Jelić) otkrila su hrvatsko-per­
zijske analogije u arhitekturi i ornamentici (hrvatski pleter), što su
pristaše te teorije prihvatili kao dokaz unatoč nepostojanja izrazi­
tih potvrda o zajedničkoj genezi. Iranskim nasljeđem smatran je i
dualistički karakter religije starih Slavena koji je povezivan s du­
alizmom Zaratustre, a potvrdu je nalazio u bogumilskoj herezi u
B osni. Teorija se postupno razvijala. Tridesetih godina XX. stoljeća
hrvatski isusovac, Krizin Sakač, dao joj je oblik koji »danas postaje
dio hrvatske narodne tradicije«.46 On je verificirao i »iransku loka­
liziranost« i kronologiju potvrda o etnonimu, p omičući ju s rubnoga
u središnji dio gdje se nalazi staroperzijska pokraina Harahvati, o
čemu svjedoče natpisi iz vremena Darija I. Velikoga, stariji za oko
500 godina od Tanajskih ploča. Prema tome Hrvati ne bi bili po­
tomci Sarmata, Alana ili Anta, kako su tvrdili drugi znanstvenici.
Glavni elementi Sakačeve koncepcije postali su: oblik etnonima i
n aziv zemalja u kojima su nekoć živjeli Hrvati (Hrvat - Horvat -
Horoat - Horua t - Horohvat - Harahvat - Harahvaiti - Harahvatiš);
ime jednoga od braće koji je došao na Jadran - Horvat; ostale jezič-
44 K. Jireček: Geschichte der Serben, Gotha, 1911.
45 Nedavno je G. Labuda: Narodziny sredniowiecznej Europy, Warszawa, 1999., str. 299.­
-300. ustvrdio da su Hrvati i Srbi potomci iranskoga plemena Alana koji su došli u Europu
i pomiješali se sa Slavenima.
4 6 J. Molas, op. cit., str. 13.
111. POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 91
ne sličnosti (staroperzijska akcentuacija kao čakavska i kajkavska);
tradicija označivanja strana svijeta bojama; pripadnost Hrvata eli­
tama i nastanjivanje civilizacijski najrazvijenijih dijelova Perzije;
sudjelovanje s Avarima i Slavenima u osvajanju Balkana, o čemu
svjedoče toponimi koje su ostavili; dobivanje prava na naseljava­
nje u novoj domovini nakon što su istjerali Avare; zadržavanje svo­
ga prvotnoga iranskoga mentaliteta, jezičnih elemenata, državne i
kulturne tradicije unatoč slaveziranju.
Iranska se teorija nakon Drugoga svjetskoga rata u komunistič­
koj Jugoslaviji nalazila na indeksu i širila se uglavnom među emi­
gracijom koju su komunisti smatrali ustaškom. Osim toga, ta se te­
orija povezivala s gotsko-nordijskom etnogenetskom teorijom (L.
Gumplowicz, K. Š egvić), popularnom u vrijeme NDH, koja je po­
drijetlo Hrvata izvodila od baltičkih Germana, što nije išlo u prilog
njezinu prihvaćanju.
Nastajali su novi radovi pa je ta teorija u posljednje vrijeme do­
bila nekoliko inačica. Jedna od njih smatra da je sam etnonim iran­
ski, ali da su Hrvati podrijetlom Slaveni (A. Gluhak). Prema drugoj
koncepciji nije samo etnonim iranski, nego i sam hrvatski narod
ima iransku genezu (M. Marčinko, pseudonim T. Heres).
Devedesetih godina XX. stoljeća, kada je Hrvatska dobila sa­
mostalnost, teorija se ponovno mijenja u ranoarijsku ili prahrvat­
sko-prapovijesnu (A. ž. Lovrić47). Prema njoj su Hrvati vrlo star
narod koji je postojao još 2000 godina prije Krista. Prahrvati su
potekli od praindoeuropskih naroda i bili su utemeljiteljima naj­
starijih drevnih država - Urgini, Mitanni, Urartu.48 Kao dokaz tre­
baju poslužiti arheološka otkrića i primjeri iz huritskoga i urartsko­
ga jezika. U skladu s tom inačicom teorije, Hrvati su uz Egipćane,
židove, Armence i Kurde jedan od najstarijih živućih naroda na
svijetu. Njihovi su predci bili ranoarijski Mitanci i Protohurijci iz
<iornje Mezopotamije, odakle su započeli svoju seobu da bi se da-
17 A. ž. Lovrić: Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognište<< 6, Zagreb, 1994., str. 52.-61. Za
1 a k ve poglede reprezentativna je knjiga Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zbornik simpozija,
:�·1. Vl. 1998., urednik Z. Tomčić, A. ž. Lovrić, Zagreb-Tehran, 1999.
111
Iznosim prema J. Molasu, op. cit., koji ovu teoriju predstavlja detaljno.
 92 H RVATI l NJIHOV JEZIK
nas konačno našli u svojoj sadašnjoj domovini, koja je četvrta hr­
vatska država (nakon kraljevstva Mitanaca, sjedišta u Zakavkazju
i kraljevstva Trpimirovića). Od toga prastarog nasljeđa u Hrvata se
nije očuvao samo naziv nego, po mišljenju Lovrićevu, dinarski an­
tropološki tip, starohrvatski pleter, simbol šahovnice, motiv drveta
života, monolitske nadgrobne ploče bogumila - stećci, bogumili,
uglata glagoljica i neslavenske riječi huritskoga podrijetla koje su
ostale u starohrvatskom jeziku i u dijalektima. Pristaše te inačice
iranske teorije čak posežu za biogenetskim analizama koje potvr­
đuju da se gen EU-7 nalazi u 45% Hrvata, a on potječe iz jugoistočne
Azije. Slavenski gen EU-19 ima samo 23-29% Hrvata. U drugoj polo­
vici devedesetih godina XX. stoljeća pojavljuje se sljedeća, najnovija
inačica teorije koja etnogenezu Hrvata pomiče unatrag za još ne­
koliko stoljeća, u prapovijesno vrijeme civilizacije Indijskoga polu­
otoka. Kako kaže J. Molas, ta inačica ne mijenja bit problema, nego
samo premješta hrvatsku kolijevku iz Irana, Iraka i Afganistana koji
danas u međunarodnoj politici nisu baš pozitivno viđeni.
Unatoč uključivanju velike količine znanstvenih argumenata iz
različitih područja, često zlonamjerno interpretiranih, ta se teori­
ja ubraja u tipične etnogenetske znanstvene legende. Nastavlja se
�a starije predaje, npr. o dolasku Hrvata na more, legende o Lehu,
Cehu i Rusu (hrv. Mehu) ili o kraljevstvu Slavena, a potonja potječe
iz XVI. stoljeća.49 Iranska je teorija obnovljena u razdoblju razoča­
ranja u jugoslavensku državu (kako naglašava Molas), a veliku je
popularnost stekla nakon 1991. godine, kada je počela vršiti jed­
nu od funkcija specifičnih za autohtone legende, tj. konstruiranje i
građenje nacionalnoga identiteta te konsolidaciju društva u novoj
državi. Ona tu funkciju idealno ispunjava, stvarajući osjećaj naci­
onalnoga ponosa stanovnika čija nacija i država potječu iz anti­
ke, visoke kulture i tradicije, genetski nepovezane s »primitivnim
Balkanom«. Istodobno ona odvaja Hrvate od zajedničkih korijena
49 J. Molas detaljno analizira autohtone legende, njihove funkcije i međusobnu povezanost,
usp. op. cit., str. 22.-30. O funkciji i značenju iranske teorije za stvaranje suvremenoga hr­
vatskog nacionalnog identiteta usp. i E. Kale: Hrvatski kulturni i politički identitet, Osijek ­
.
Zagreb - Split, 1999. te D. Škiljan: Govor nacije . . . O tome vidi i X. poglavlje.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 93
sa Srbima, napose od onih jezičnih, dodajući dodatni niz argume­
nata o odvojenosti obaju jezika. Zbog toga ta teorija ima izrazito po­
litički karakter s narodnim/nacionalističkim prizvukom i rabi se u
tom cilju, posebice u vrijeme hrvatsko-srpskoga sukoba koji i dalje
traje, a vodi se oko etničkih, kulturnih, vjerskih i jezičnih pitanja.
Znanstvena jezikoslovna sredina u Hrvatskoj tu teoriju znan­
stveno ne prihvaća. Katičić, koji se više puta izjašnjavao o toj te­
mi,50odlučan je u tvrdnji o slavenskome podrijetlu Hrvata, iako ne
isključuje iransko podrijetlo samoga etnonima ni postojanje naro­
da istoga imena koji živi u Perziji. Te činjenice on ipak ne povezuje
s etnogenezom Hrvata. Na kraju, kao primjer drugačijega gleda­
nja na iransku teoriju, Molas navodi iskaz I. Biondića (predstavni­
ka Znanstvenoga društva za istraživanje podrijetla Hrvata), koji je
2003. godine, prigodom svečanog postavljanja odljeva Tanaj skih
ploča u zgradi Matice hrvatske u Zagrebu rekao da se poziva na
genetske i paleolingvističke dokaze te smatra točnom tu teoriju u
njezinoj najnovijoj, već spomenutoj inačiciY
3.3. H rvatski dijalekti
Glavna podjela hrvatskih narječja na štokavsko, čakavsko i kajkav­
ska nastavlja se na tradiciju još iz vremena J. Kopitara te se teme­
lji na kriteriju kontinuanata psl. upitne zamjenice Čbto koja se rea­
lizira kao: što, ča i kaj. Razvoj te discipline započinje polovicom
XIX. stoljeća.52 U hrvatskoj dijalektologiji53 prihvaćen je naziv nar-
''11 R. Katičić: Uz početke hrvatskih početaka, Split, 1993., str. 262.-263.; idem, Etnogeneza hr­
uatskog naroda. Ime, podrijetlo ijezik Hrvata, u: idem: Na kroatističkim raskrižjima, Zagreb,
l '199., str. 7.-19.
'd J. Molas, op. cit., str. 19.-22.
Povijest srpske i hrvatske dijalektologije daje D. Brozović: Tri razdoblja u razvitku naše
dijalektologije, »Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960., str. 51.-65.
'•"
'Ll
mo osnovne monografije u kojima se mogu naći detaljni bibliografski podatci o pojedinim
Hrvatska i srpska dijalektološka literatura neobično je bogata. Stoga ovdje navodim sa­
d ijalektima i problemima. P. Ivić: Dijalektologija srpskohrvatskogjezika. Uvod u štokavsko
11arječje, Novi Sad, 1956.; F. Slawski: Zarys dialektologii poludniowoslowianskiej z wyborem
t. llrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori tor/ačkog narječja, Zagreb,
tt·kst6w gwarowych, Warszawa, 1962.; A. Peca: Pregled ... ; J. Lisac: Hrvatska dijalektologija

94 HRVATI l NJIHOV J EZIK
ječje54 koje se dalje dijeli na dijalekte,a oni na govore. 55 Unatoč za­
jedničkih obilježja koja potječu iz početnoga razdoblja njihova na­
stanka, uglavnom do XII., a čak i do XIV. stoljeća, ti su dijalekti uza­
jamno tako raznoliki da ih se može smatrati odvojenim jezičnim su­
stavima. Štokavski dijalekti, a posebice novoštokavski, s obzirom na
svoj inovacijski karakter, suprotno od arhaičnoga karaktera čakav­
štine i kajkavštine, bili su glavnim izvorom nastalih razlika. Silić56
raspravlja o uzajamnom odnosu standardnoga jezika i specifične
hrvatske »tronarječnosti« te tvrdi da se dijalekte može izdvajati sa­
mo u okviru jednoga jezičnoga sustava pa u hrvatskome jeziku, čiju
�snovu čini štokavština, mogu biti samo dijalekti štokavskoga tipa.
Cakavski i kajkavski dijalekti tako nisu dijalektima suvremenoga
hrvatskoga jezika, nego hrvatski dijalekti koji su odigrali veliku ulo­
gu u povijesti toga jezika, ostavljajući u njemu velikoga traga, na pri­
mjer u leksiku. U skladu s metodološkim postavkama dijalektizmi­
ma u hrvatskome jeziku mogu biti samo štokavizmi. O čakavizmi­
ma i kajkavizmima može se govoriti samo onda kada određujemo
etimologiju riječi koje su se već integrirale u jezik, npr. iz čakavsko­
ga spužva, klesati ili iz kajkavskoga rubac, bedast, po istom načelu
po kojemu se rabe termini germanizam ili anglizam.
3 .3.1 . Štokavski dijalekti
U razvoju štokavskih dijalekata, uz dva prva razdoblja (od I. do XII.
stoljeća i od XIII. do kraja XV. stoljeća) o kojima je bila riječ (3.1.4.),
treće se razdoblje datira od kraja XV. stoljeća. Označuje ga turska
se u svesku Hrvatskijezik ... , str. 1 75. -294.
2003. Sintetska obrada dijalekata različitih autora kao i dijalekata hrvatske dijaspore, nalazi
54 Narječ!e kao prij�vod latinskoga dialectus prvi je put spomenuto 1837. godine u hrvat­
s�om� p�!Jevodu latmskoga govora biskupa Vrhovca u obraćanju kleru, odakle se prihva­
tilo u JezJko�lovn�m nazivlju. Vuk je rabio ovaj naziv još 1814. u svojoj prvoj gramatici pod
naslovom Pzsmenzca Serbskogajezika po govoru prostoga naroda (Beč).
55.. D. Brozov1c. ' def"1mra
.
te �ermine kao: >>govor je konkretan idiom kojega mjesta ili kraja,
_
diJalekt Je skup uskosrodmh govora pojedinoga područja, a narječje je skup srodnih dija­
lekata«.
56 J. S�!ić: Hrvatski standardnijezik i dijalekti. Teze za diskusiju, u: Jezična norma i varijeteti,
Zbormk HDPL, ur. L. Badurina, B. Pritchard, D. Stolac, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 481.-484.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 95
najezda na Balkan i njezine posljedice u obliku migracija. To je i
razdoblje završetka novoštokavskih inovacija kao što je akcentua­
cija i sinkretizam Dat., Lok., Ins tr. pl., i drugih jezičnih pojava, npr.
nove palatalizacije sjotom (novijajotacija: braća < bratja < bratbja).
štokavski dijalekti zauzimaju najveći prostor današnje Hrvatske,
a kao j e d i n i pojavljuju se u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji. Glavni krite­
rij njihove unutarnje podjele jest razvoj p sl. jata (XIII. - XIV. stolje­
ća) u > e, i, ije, je; otuda ekavski, ikavski, ijekavski i jekavski dijalekti.
Neki od njih imaju miješanu realizacijujata. Drugi su kriterij no­
voštokavske naglasne i fleksijske inovacije prema kojima dijalekte
dijelimo na staroštokavske i novoštokavske.
U zajednička obilježja većine štokavskih dijalekata ubrajaju se57:
l. što ili šta kao neosobna upitna zamjenica.
2. Razlikovanje dvaju kratkih i dvaju (ili triju) dugih silaznih i
uzlaznih akcenata te zanaglasne duljine (u dijelu dijalekata).
3. Razvoj p sl. tj, dj > ć, 3 (iznimno j).
4. Razvoj psl. p > u (zub) i samoglasničkoga l > o (vuk), uz dvogla­
sno uo (vuok) u srednjoj Bosni i različit razvoj u torlačkom di­
jalektu.
5. Razvoj inicijalnoga Vo (sa slabimjerom) > u (unuk).
6. Vokalizacija izjednačenogajera u a (s iznimkom zetsko-južno-
sandžačkoga i torlačkoga dijalekta).
7. Metateza psl. VbS- > sv- (sve).
B.
Razvoj psl. čr- > cr- (crn), osim u slavonskome dijalektu.
�l. Prijelaz suglasničke skupine cr > tr (črešna > crešna > trešna).
1 0 . Razvoj -l > -o/-a (osim glagolskog pridjeva radnog u dijelu
Slavonije).
I l. Razvojjt, jd u procesu nove jotacije > ć, 3 kao rezultat parnica­
uja granice sloga u prefiksalnim oblicima glagola iti - poiti >
pojti > potji > poć(i), pođem (s iznimkom u slavonskome, zapad­
nobosanskome i istočnobosanskome).
�.7Navodim prema: J. Lisac: Hrvatska dijalektologija ... , str. 7.-18. te idem: Narodni govori.
1/uod, u: Hrvatskijezik... , str. 177.-193., kao i štokavski i tor/ački idiomi Hrvata, str. 97.-204.
 96 H RVATI l NJIHOV J EZIK
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 97
12. Sekundarna palatalizacija (novija
jotacija) usnika i prednjo-je­
zičn o-zubnih suglasnika: braća, pred Slavonski je dijalekt58 najarhaičniji staroštokavski dijalekt, a isto­
građe, groblje, snoplje < dobno je unutar sebe raznolik, posebno u odnosu prema reflek­
bratbja, predgradbje, grobbje, snopbje (osim
u Slavoniji i Bosni). su jata. Sjeverni, podravski dio uglavnom je ekavski uz miješani
13. Gubitak fonema h (uz iznimke).
ekavsko-ikavski izgovor (dite - deteta) te s očuvanjem reliktnoga psi.
14. Nov i nastavak u Gen . pl. m., ž. i
sr. rod a -ii (u XIV. stolj eću) nezamijenjenoga jata koji se izgovara kao suženo e ili kao dvo glas
(gradova, žena, sela, s broj nim iznimka
ma). ei, ali i s ikavsko-ekavskom realizacijom. Na južnome, posavskom
15. Od XIV. stolj eća proširenost nast
avka -u za Lok. sg. m. i sr. rod a dijelu postoji ikavizam (dite) uz ikavsko-jekavsku realizaciju (dite ­
(iz deklinacije u-osnova): u gradu, u
selu. djeca/deca) i ikavsko-ekavsku (dite - dete) te ekavsku, a ima i rijetko
16. Sinkretizam Dat., Lok., lnstr. pl. m., očuvanjat. Nema ijekavskoga izgovora. Dio slavonskih govora čuva
ž. i sr. roda: gradovima, se­
lima, ženama (uz iznimke). staru akcentuaciju u kojoj uz silazne akcente postoji i posebni me­
17. Proširenost množine u većini jedn tatonijski akut (dugouzlazni koji se nije slio s dugosilaznim akcen­
osložnih imenica muškoga
roda morfemom -ov-l-ev - (sin - sinovi, tom kao što je to slučaj u drugim dijalektima). Veći dio dijalekata
kraj - krajevi), uz brojna
odstupanja. ima nove uzlazne akcente pa se na nekim područjima pojavljuje pet
18. Nastanak novoga nastavka -om u Inst naglasaka. Ostala su obilježja šćakavizmi uz rjeđu pojavu štakavi­
r. sg. ž. roda po analogi­
ji s o- osnovama (rukom, rukan, ruku zama; gubitak h, omekšano st l, n ispred i (moljiti, naslonjiti); nedo­
n) umjesto nastavka -ov
< - OVb < psi. -ojp (do druge polovice XIII sljedan prijelaz ovisno o kategoriji -l > -o (posal, dal > posao, dao/
. stolj eća).
19. Nastavak -og(a) u Gen., Ak. sg. m. i do); čest izostanak nove i novije jo tacije - otuda riječi tipa najt(i),
sr. roda pridjevno-zamjenič­
ne deklinacije (drugoga), s iznimkama, dojdem, divji; redukcija prednjonepčanih i stražnjonepčanih afri­
npr. u dubrovačkome
dijalektu. kata u jedne: ć, 3 (nema č, dž) ili obrnuto; na dijelu teritorija očuva­
20. U žen skoj deklinaciji, u većini dija na je suglasnička skupina čr-; javlja se protetsko v- (vuzak); uz ar­
lekata uopćeni su nas tavci
-ja-osnova. haičnu deklinaciju postoje i novoštokavski oblici; češći je infinitiv
21. Očuvanost aorista. t ipa namazat; nema imperfekta, a aorist se rabi rijetko; pojavljuju
22. Posebne konstrukcije s brojevim se originalne tvorbene kategorije; u leksiku ima mnogo turcizama,
a 2 - 4 (dva, tri, četiri učenika) .
23. Veli k broj turcizama. germanizama i hungarizama.
Istočnobošnjački je staroštokavski, šćakavski dijalekt: ima sta­
re silazne akcente, katkada se pojavljuje pomak kratkosilaznoga i
U skupini štokavskih dijalekata izdvaja se sedam dijalekata s obzi­ prednaglasno duljenje; ijekavsku realizaciju jata uz miješanu: de­
t e - djeteta, dijete - diteta, dete - diteta; usporednu pojavu j/j < psi.
rom na već spomenute kriterije (izgovorjata, novoštokavske pojave,
eventualno pojava štakavizma/šćakavizma). Dva su staroštokavska: dj; prelaženje a > e nakon r (vrebac); susreće se razvoj samoglasno­
slavonski, istočnobosanski; i dva novoštokavska: zapadni bosan­ ga l > uo; novija su obilježja: čr- > cr-; Vb- > u-; nedosljednu realiza­
sko-hercegovački i istočnohercegovački. Ostali su dijalekti izvan ciju novije jotacije; deklinacija je u većem stupnju novoštokavska;
granica Hrvatske i njima se služi malobrojni hrvatski živalj. U njih radnja koja se ponavlja izriče se u prošlosti konstrukcijom tipa on
pripadaju: novoštokavski šumadijsko-vojvođanski te staroštokav­
ski: kosovsko-resavski i zetsko-južnosandžački. Posebno mjesto za­
'•11

d ijalektološku literaturu.
uzima prijelazni torlački (timočko-prizrenski) dijalekt. Navodim samo osnovna obilježja dijalekata te upućujem na bogatu prethodno prikaza­
l il l

98 H RVATI l NJIHOV JEZIK
bi pričaj 'često bi pričao' (pomoćni glagol u kondicionalu i glagol u
2. os. imperativa).
Zapadni bosansko-hercegovački jest ikavski novoštokavski di­
jalekt iako ima neke ostatke stare akcentuacije u zapadnoj šćakav­
skoj Bosni (očuvanost akuta, nepomicanje dugosilaznoga nagla­
ska). Istodobno su neka akcentološka obilježja pridjeva i zamjenica
(tužan - tužno, mene - meni), suprotno od vukovske norme (tužan -
tužna - tužno; mime, meni) katkada prihvaćena u hrvatskome stan­
dardu. Kako smo već spomenuli, naglasni sustav toga dijalekta po­
stao je osnovnom naglasne norme u hrvatskome jeziku. Dijalekt
se teritorijalno razlikuje s obzirom na realizaciju mnogih obilježja,
npr. na tlu tzv. jezičnih otoka koji su kao posljedica migracija nastali
izvan glavnoga područja i gdje se pojavio utjecaj susjednih dijale­
kata. Može se tako izdvojiti štakavsko područje (najopćenitije: u za­
padnoj i srednjoj Bosni i Dalmaciji) i šćakavsko područje (zapadna
Hercegovina, područje zapadno od Cetine, Lika i oaze: Bačka - bač­
ki Bunjevci, Molise u Italiji, Mađarska ...). Nejednoličnost razvoja -l,
gdje se uz -o (čuo) pojavljuje -ja (čuja); gubitak h (osim u Bošnjaka)
uz supstitute j, v, k. Nedosljedno provođena novija jotacija (grubji,
netjak); u blizini čakavštine pojavljuju se obilježja poznata i tim di­
jalektima, npr. psl. dj >j (meja, slaji); tip vrebac ili jadranizmi: -m
> -n, j < lj Uudi). Osim toga, uz jadransku obalu ima mnogo roma­
nizama, dok se u cijelome navedenom dijalektu pojavljuju brojni
turcizmi.
Istočnohercegovački je novoštokavski dijalekt. Kratki jat na ju­
goistoku se ostvaruje kaoje, dugijat daje dvosložno ije na jugoisto­
ku, a na sjeverozapadu jednosložno -je. S tom je pojavom povezana
novija jotacija, tj. sekundarna palatalizacija suglasnika koji stoje
ispredjote, prema načelu: suglasnik + je < e > ć, j, s, i, pij, bij, mij,
vij (ćerati, devojka, sekira, zenica, pljesma, mljera, vijera, blježim,
usp. književno: tjerati, djevojka, sjekira, zjenica, pjesma, mjera, vje­
ra, bježim) s različitim tijekom izaglasa za pojedine novonastale
suglasnike. U Dubrovniku nema takve pojave. Pojavljuje se gubitak
h (osim u Dubrovniku) ili njegova zamjena supstitutima k, g i pri­
mjeri rotacizma (more umjesto književnoga može). Završetak par-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 99
ticipa -ao često prelazi u -o (reko) ili -a (reka). Osim novoštokavske
fleksije postoje i stari oblici (posebice na sjeveroistoku). Pridjevno­
-zamjenična deklinacija zadržava nastavke tipa tvrdih osnova s
dvosložnom kontinuantomjata (tvojijeh, vrućijem). U leksiku ima
brojnih turskih, romanskih i njemačkih posuđenica. Dubrovački
se govor ubraja u taj dijalekt, ali ima niz posebnih obilježja, što je
povijesno nasljeđe. Poznat je tzv. kanovački naglasak, tj. duljenje
kratkouzlaznoga naglaska u dvosložnim riječima ispred kratkoga
sloga Uezik umjesto književnogajezik). Kratkijat dajeje, dok se dugi
jat pod uzlaznim akcentom obično razvija uje (rjeka), a pod sila­
znim naglaskom u dvosložno ije (br'ijeg). U dalmatinizme se ubraja­
ju kraćenje dugoga samoglasničkoga r; prijelaz -m > -n; lj >j; čk > šk,
kao rezultat prirodne blizine čakavskih područja s tim obilježjima.
3.3.2. Čakavski dijalekti
Čakavski dijalekti59 danas zauzimaju relativno malo područje od
lstre do Lastova, a obuhvaćaju otoke (od Cresa do Lastova i Kor­
čule), uski dio obale (Hrvatsko primorje do Novoga i Senja, od Zadra
do ušća Cetine te zapadni dio poluotoka Pelješca) te dio kopna ko­
j i obuhvaća Istru i otoke unutar štokavskih i kajkavskih dijalekata
(Žumberak, okolica Karlovca, Ogulin, Otočac). Kolijevka hrvatske
države bila je srednja Dalmacija koja je također teritorijalno pripa­
dala čakavskome dijalektu koji postoji i danas, ali zbog migracija
samo djelomično. Južnu granicu čakavskoga dijalekta dijalektolozi
su postavili na rijeci Cetini, iako postoje hipoteze o njegovoj neka­
dašnjoj prisutnosti na makarskom i dubrovačkom primorju koji su
smješteni mnogo južnije. Bila je to važna hipoteza oko koje se du­
go godina raspravljalo jer je riječ o prvotnoj dijalektalnoj čakavskoj
osnovici u Dubrovniku, a raspravu je potaknuo »miješani« čakav­
sko-štokavski jezik dubrovačke poezije u XVI. stoljeću.60 Takav ras-
506.­
"9 M. Hraste: Čakavski dijalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str.
Č je, u: D.
-508.; M. Moguš: Čakavsko narječje, Zagreb, 1977.; D. Brozović: akavsko narječ
vidi
Brozović, P. Ivić: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski ... , str. 217.-230. Od starijih radova
A. Peco: Pregled . . , str. 127.-164.
.
r;o
Više o tome u V. poglavlju.
 1 1 1 . POGL AVLJE : Razdo blje pretpi smeno sti
100 HRVATI l NJIHOV J EZIK u povijes ti hrvats koga jezika 101

pored čakavskih dijalekata rezultat je migracija zbog kojih je došlo ' perfekta. Južni dio nije očuv ao aoris t ni imperfekt.
Osim toga, u
nosti .
do ekspanzije štokavskih dijalekata. Zato se prvotno područje ča­ sjevernome dijelu bilo je arhai zama i akcenatskih poseb
i i podje la
kavskih dijalekata očuvala kao čisto čakavsko, najčešće na udalje­ Osim podje le prem a »meridijanu« može se prim ijenit
u i kopne­
nijim otocima, negdje je poprimilo jače ili slabije štokavske utje­ prem a »para leli« koja čakavštinu dijeli na otočnu, obaln
-0, u odno su
caje, a drugdje su ga opet preplavili štokavski dijalekti s vidljivim nu. Na otocima je jedan od češćih primjera razvoj -l >
ajem ikav­
čakavskim supstratom ili adstratom. Njegov najmanji dio zaposjeli prema obaln im područjima koja čuvaj u -l ili ga pod utjec
su čisti štokavski dijalekti. Iz toga proizlaze velike razlike u čakav­ ske štokavštine ostvaruju kao -OJa.
skome dijalektu, njegova su obilježja ili isključivo čakavska ili su Č esto primj enjivan fonetski kriterij (izgovorjata) omogućuje po-
zajednička s kajkavskim i štokavskim dijalektima, što uvelike ote­ djelu čakavštine u četiri skupi ne:
žava klasifikaciju čakavskih dijalekata jer se ne može primijeniti
l.
od Rijeke
jedan nadređeni kriterij. U dijalektologiji se rabi nekoliko kriterija, Ekavski dijalekti u sjeveroistočnoj Istri, na Kvarneru,
ično
a najčešće su to morfološki, naglasni, teritorijalni ili fonetski kriterij. do Bakra, u Senju te na kvarnerskim otocima (Cres, djelom
Potonji se može temeljiti na izgovoru psl. jata, suglasni čkih skupina Krk i Lošinj).
2.
od Bakra
št!šć te pojavi caka vizma. Ikavsko-ekavski dijalekti danas postoje na području
erski te
Teritorijalna podjela M. Hraste sastoji se od dvije skupine ča- 1 do Novoga Vinodolskog, a takav izgovor imaju i kvarn
Otok . Toj
kavštine na osi sjeverozapad - jugoistok, gdje postoji niz izaglasa zadarski otoci : Krk, Rab, Pag, Susak, Uglja n i Dugi
i mjest a juž­
koje doduše nisu posve povezane, nego teku samostalno i opisu­ skupi ni pripada i kopneno zaleđe Kvarnera (Lika)
su jata u
ju granice arhaizama kao i inovacija. Sjeverni dio čuva starije sta­ no od Kupe . Izgovor se teme lji na ikavs kom reflek
d, s, z,
svim polož ajima osim ispre d denta lnih sugla snika (t,
n, l, r) ako u sljedećem slogu dolazi a, o, u, fJ (vrime,
nje dijalekata, pokazuje zajednička obilježja s kajkavskim i sloven­
dica, brig,
skim dijalektima, dok je južni ogranak pod štokavskim utjecajem. Meyera i
Sjevernu skupinu obilježuje niz fonetskih, fleksijskih, akcenatskih i mliko, svića - leto, testo, zvezda, belo, sused, (pravilo
sintaktičkih pojava koje se razlikuju od južnih realizacija. U te poja­ Jakubinskoga).
:1.
od Zadra
ve pripada ekavski ili ikavsko-ekavski refleksjata, za razliku od juž­ Ikavski dijalekti zauzimaju srednju i južnu Dalmaciju,
: Brač,
noga, ikavskoga izgovora (od Zadra prema jugu), slična je i posebna do polov ice poluo toka Pelje šca te dalm atins ke otoke
vokalizacijajera na kvarnerskim otocima, razvoj sonanata ili razvoj Hvar, Vis, Korčula ...
·1 .
se ne
p > o (/južno u). Može se ovdje navesti prijedlog i inicijalno v(a-) na­ Jekavski dijalekt nalaz i se samo na otoku Lastovu, iako
čakavski
prama u- (vnuk). Rjeđa je pojava prefiksa vi- (< vy-), zajednička sa može isključiti da je takav izgovor u prošlosti imao i
da je Las­
slovenskim jezikom. Glavno je fleksijsko obilježje širenje nastavaka Pelješ ac. Razlo g takva izgovora traži se u činjen ici
1272. go­
tvrdih a-osnova (na jugu ja-osnova), uz Instr. jednine tipa vodu(n), tovo dugo bilo pod vlašću jekavskoga Dubrovnika (od
što je zajedničko kajkavskim i slovenskim dijalektima, u opoziciji dine).61
s južnim oblicima vodov, vodon. Slični su i oblici Dat., Lok. i Instr.
množine: ženan, ženami, ženah naprama južnim nastavcima -an,
-ama(n), -ami(n) koji su već rezultat utjecaja novoštokavskoga sin­
dijalektima vidi D. Brozović,
'' 1 povijesnom razvoju te pojave i usporedbi sa susjedn im
(>

"l'· cit., te A. Peco, op. cit.

kretizma. Kvarner je očuvao ostatke specifičnoga čakavskoga im-
 102 H R VATI l NJIHOV J EZIK
Glavne zajedničke crte čakavskoga narječja su sljedeće:
l. Upitna neosobna zamjenica ča (če), Gen. česa. U nekim govo­
rima dolazi što/šta, čak i kaj, ali uz to se čuvaju oblici zač, nač,
poč.
2. Vokalizacija ujednačenoga jera, također i slaboga (zajedničko
sa štokavštinom), bez obzira na duljinu jest a, osim n a kvarner­
skim otocima, gdje je vokalizacija ostala povezana s duljinom
(slično kao u slovenskome),jer se u dugom slogu također voka­
lizirao kao a, dok je u kratkome slogu davao e (Cres te Vrbnik
i Omišalj na Krku) ili o (u Dobrinju na Krku). U ovome dijelu
javlja se iznimna i povezana s prethodnom pojavom realizacija
vokalnoga l > bl > el (Vrbnik, Omišalj) te ol (Dobrinj) naspram
općega razvoja vokalnoga l > u.62
3. Denazalizacija '� >'a (poslije j, č, ž), npr.jazik, žaja, pačati.
4. Razvoj p sl. tj, dj > t', j (kut'a, meja), a p sl. stj, skj, zdj, zgj > št: žj
(št'ipati, možjani) uz štakavsku realizaciju.
5. Očuvanje skupina čr- (črivo/črevo, črn).
6. Očuvanje fonema h.
7. Nepostojanje palatalizacije tipične za štokavštinu, ali postoja­
nje oblika tipa: najden, najt(i), dojde, netjak, sudje.
8. Arhaična akcentuacija koja čuva praslavensko mjesto naglaska.
Postoje tri vrste naglasaka: dugosilazni, kratkosilazni i dugo­
uzlazni, tzv. čakavski metatonijski akut n koji potječe od novo­
ga praslavenskog akuta ili od novijega čakavskog akuta koji se u
štokavštini spojio s dugosilaznim naglaskom (usp. štok. straža,
čak. straža). U nekim su govorima oni reducirani na dva nagla­
ska zbog ujednačavanja čakavskoga akuta s dugosilaznim na­
glaskom. Duljinu čuvaju i prednaglasni samoglasnici. Sjeverni
dio ima arhaičniji tip naglasaka (starca) od juga (starca).
9. Arhaičan pogodbeni način bin, biš, bi, bimo, bite, bi nije samo
lokalni nego općeslavenski arhaizam.
62
Ovdje nismo iscrpili te probleme jer npr. na otoku Lošinju vokalno l > al, a kao arhaizam
očuvan je u mjestu Risika na Krku. Vokalizacija i razvoj sonanta na kvarnerskim otocima
dobro ilustrira teritorijalni kriterij te pripadnost sjevernoj čakavštini te otočnome pojasu.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 103
U čakavštini ima ijadranizama63 kao novijih crta čiji su izvori
čakavski dijalekti na otocima i obali, odakle su se širili na druge ja­
dranske štokavske dijalekte (Dubrovnik), čak i na kajkavske, iako
i h nema u čakavskim dijalektima dijaspore te u onima dublje na
kopnu. U njihovu nastanku sigurno su važnu ulogu imali dodiri s
venecijanskim dijalektom. U njih se ubrajaju već spomenuti: prije­
laz -m > -n, lj > j; čk > šk, kraćenje dugoga vokalnoga r. Rjeđi je ne­
stanak -t (pe < pet, da < dati). U jadranizmima je nesumnjivo i velik
broj romanskih posuđenica. Može se spomenuti i cakavizam64 koji
je danas prisutan na Visu, Hvaru, Braču, Molatu, Istu, Silbi, Pagu,
Krku, Cresu, Lošinju, Susku, a na kopnu u Trogiru te djelomično u
Senju i gradu Bakru kao i u brojnim mjestima istočne, srednje i za­
padne Istre. Klasični cakavizam odnosi se na prijelaz č, ž, š u e, z, s
(ea, macka, zena, sirak, kazes), odnosno na razvoj č, ž, š > e, i, s (ea,
c:udo, iena, iivit, sirak, selo).
Miješanjem nekoliko spomenutih kriterija dobivamo podjelu ča-
kavštine na šest glavnih dijalekata:
t. Ekavski, čakavski, u sjeveroistočnoj i srednjoj Istri (Pazin) te na
obali Hrvatskoga primorja, do Bakra, na Cresu i u sjevernom
dijelu Lošinja.
2. Ikavsko-ekavski, srednjočakavski, nalazi se na obali od Bakra
do Novoga, i s izoliranim Senjom. Obuhvaća i Krk, južni dio
"·1 Ranije se rabio termin dalmatinizam koji je ipak ograničavao doseg tih pojava.
' "' Prvi se tim problemom bavio M. Malecki: Cakawizm z uwzglf!d� ieniem zjawis� podob-
11ych, Krakow, 1929. Njegovi pogledi na genezu cakavizma (utjecaJ mletackoga � .
diJalekta)
p.ri hvatili su A. Belić i M. Hraste pomičući tako kronologiju pojave s XVII. na XV. st. S druge
1 , . s t rane J. Hamm: Cakavizam i njegova geneza, »Radovi Instituta � Zadr�·� 3 , Zagreb, 1 �58.,
··
s t r. 21.-38., tražio njegov uzrok unutar samoga jezičnoga sustava. Z. Mul]anc: Lo cakaV!smo
ul/a luce della linguistica »contrastiva«, »Die Welt der Slaven« 4, Wiesbaden, 1966., str. 367.-
:17'!. u navedenoj je raspravi tražio uzrok u sustavu kao i u vanjskim čimbenic�ma - u do-
1 1 i r u s mletačkim dijalektom koji je mogao ubrzati potencijalne čakavske razvoJne tenden-.
1 i jP. Taj pogled dokumentira M. Moguš: Uzroci cakavizmu, u: Prilozi za VIII. meduna�odm
,f11pistički kongres, Zagreb - Ljubljana 3.-9. IX. 1978., Zagreb, 1978., str. 85.-9 3. Na nuz�ost
da ljnjih istraživanja i kritičke analize postojećih hipoteza upozorava W. B ?rys: O badamac�
.
rl ;11Lekt6w chorwackich przez Mieczyslawa Maleckiego (po 75 /atach), u: Mteczyslaw M_alec�l.
t ':/owiek, uczony, organizator, ur. J. Rusek, Krakow, 2005., str. 183.-191. Autor se pnklanJ �
� 1
1 raženju uzroka cakavizma u dodirima dvaju jezičnih sustava: slavenskoga (cakavskog)
1 11 1 11anskoga.

104 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Lošinja, proteže se do Ugljana i Dugog otoka. U tu skupinu ub­
rajamo i dijalekte u Lici i Pokuplju te najveći dio Gradišća (Bur­
genland) u Austriji. Taj je dijalekt najraznolikiji.
3. Ikavski, južnočakavski, zbog migracija povučen sa svoga pra­
teritorija na uski, isprekidani obalni pojas od Novigrada, Za­
dra, do ušća Cetine. Tu su i otoci: od Pašmana na zapadu do
Korčule i Visa na istoku zajedno s polovicom poluotoka Pelje­
šca. Starosjedioci su emigrirali iz te pradomovine u Istru i u
Gradišće (Burgenland).
4. Jekavski dijalekt Lastova s njemu hipotetski pripadajućem ča­
kavskim Pelješcem. Vidljivi su zapadnoštokavski utjecaji.
5. Ikavski štokavsko-čakavski, u južnoj i zapadnoj Istri s vodičkom
oazom u sjeveroistočnoj Istri. On je nastao kao posljedica mi­
gracija iz Dalmacije, gdje su ljudi govorili prijelaznim štokav­
sko-čakavskim dijalektom. Ima sljedeća obilježja: ča, skupine
št, žd, ujednačenost ć - č, prijelaz štokavskoga j > ž (mlaži).
6. Buzetski (ili gornjomiranski) u sjeverozapadnome dijelu Istre, s
refleksomjata kao uskoga e. Osim svojih tipičnih crta, pokazuje
povezanost sa slovenskim jezikom.
3.3.3. Kajkavski d ijalekti
Kajkavski dijalekti65 zauzimaju zatvoreno područje sjeverozapad­
ne Hrvatske i Gorski kotar. Kajkavska je i Hrvatsko Selo izvan južne
granice kajkavštine, kao i druge oaze izvan granica zemlje, nasta­
li kao rezultat migracija, kao u Banatu (Vojvodina), Rumunjskoj,
Mađarskoj i u austrijskome Gradišću (Burgenland), gdje postoje dva
jaka središta, te konačno u koloniji Horvatsky Grob kraj Bratislave
koja ondje postoji od XVI. stoljeća. Kajkavska narječje, slično kao
i čakavsko, iz njihovih prasjedišta u zapadnoj Slavoniji te u dijelu
južnih i jugoistočnih područja od XVI. do polovice XVII. stoljeće
65 o sim
.
vec. nave dene l Iterature
" , potpunu bibliogra fiju ima opširna monografija M .
Lončarića: Kajkavska narječje, Zagreb, 1977. Sintetski pregled: idem,
Kajkavska narječje,
u: Hrvatskijezik ..., str. 231.-246.; A. Peco: Pregled. ., str. 164.-192.; M. Hraste:
.
Kajkavski di­
jalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 508.-51 1.;
D. Brozović: Kajkavska
narječje, u: D. Brozović, P. Ivić: Jezik, srpskohrvatski! hrvatskosrpski
... , str. 90.-99.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika
105
i z bacili su štokavski dijalekti. Kajkavština je zato zauzela čakavske
l1�rene. Istočna kajkavska granica u Slavoniji sezala je u davnini do
Požege, Slatine i Virovitice. Narječje je počelo gubiti teritorij još u
X . stoljeću kada su zbog upada Mađara kajkavci izgubili zemlju sje­
verno od Drave. Manji dio izgubljenih teritorija na istoku ponovno
se naseljava od XVII. stoljeća, zbog čega su i zahvaljujući novošto­
kavskim dijalektima i različitim kajkavskim dijalektima nastali no­
vi dijalektni tipovi, kao npr. u sjevernoj Moslavini ili u Podravini.
Kajkavska narječje vrlo je raznoliko. Kako su tekla istraživanja
njegovih dijalekata, tako su se mijenjali i kriteriji njegove podjele i
sama podjela. Aleksandar Belić (1927.) dijelio je kajkavske dijalekte
prema fonološkom kriteriju u tri skupine, a S. Ivšić (1936.) s obzirom
naglasna obilježja - u četiri skupine. Brozovićeva se klasifikacija
( 1 963.) sastoji od šest dijalektnih skupina.66 Mijo Lončarić dijeli kaj­
kavska narječje u dvije glavne skupine. U prvu, središnju, ubraja ve­
,:i nu kajkavskih govora koji imaju zajednička obilježja tipična za to
n arječje. U drugu, manju skupinu ubraja granične zapadne govore
koji nemaju svih tipičnih obilježja. U toj skupini Lončarić izdvaja
{�etiri govora: gorskokotarski, zapadnomeđimurski, donjosutlanski
(s čakavskom osnovicom) i plešivičko-prigorski. Prva se skupina di­
jdi na temelju naglasnih i samoglasničkih obilježja (npr. razvoj p i
vokalnoga l) u niz podtipova, što na kraju daje 15 dijalekata na koje
l .ončarić dijeli kajkavska narječje. To ipak nije konačna klasifika­
cija ovoga dijalekta, što naglašava i sam autor jer još nisu proučeni
svi kajkavski govori.
Stoga ćemo prikazati samo glavne crte tog narječja:
l. Neosobna upitna zamjenica kaj, kej, ke, koj, kuj.
�- Posebni naglasni sustav s tzv. metatonijskim ili novim kajkav­
skim praslavenskim cirkumfleksom.
"" D. Brozović pokrenuo je i teoretske probleme oko klasifikacije dijalekata, usp. O kryte­
' iu ch strukturalnych i genetycznych w klasyfikacji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn
u/nim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatskosrpske dijalektologije, osobito u klasi­
l 'olskiego Towarzystwa J'rzykoznawczego<<, 22, Krakow, 1963., str. 175.-191.; idem, O aktu­
/ikaciji dijalekata, >>Jezik« l l , 2, Zagreb, 963., str. 53.-60.; idem, Dijalekatska slika hrvatsko-
/.ad rU<<, 8, Zadar, 1968.-1969., 1969.-1970., str. 5.-30. + 7 karata.
11pskogajezičnog prostora. In memoriam prof Mati Hrasti, »Radovi Filozofskog fakulteta u
 106 H RVATI l NJIHOV J EZIK 1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 107

3. Ujednačenost refleksa psl. jata te ujednačenoga jera koji daju ce u janjičarske škole, visoki porezi, neprestani napadi, razbojstva
usko e (cvet, deca - otec, denes). i prolaženje različitih vojska. Migracije su počele najprije u feudal­
4. Ujednačenost kontinuanata psl. stražnjega nosnika p i samo­ nim obiteljima, još u prvoj polovici XV. stoljeća, a već su u drugoj
glasnoga ! koji daju o (roka, vok) uz u, ou. polovici XVI. stoljeća postale masovna pojava. Seobe su tekle pre­
5. Protetsko v- ispred -u (vuho, vučitel). ma sljedećoj shemi: zemlju napuštenu zbog bijega pred Turcima ili
6. Izjednačenost izgovora ć - č izgovaranih kao jedno posredno nenaseljenu zbog masakriranja stanovništva zauzimali su izbjegli­
omekšano č. ce s daljih područja koji su bježali pred neprijateljem. Katkada su
7. Djelomična obezvučenost krajnjega suglasnika (grat - grada, i sami Turci napučivali napuštenu zemlju ljudima iz unutrašnjosti
mras - mraza). kako bi ju ponovno obrađivali. Već se u drugoj polovici XV. stoljeća
8. Tvorba budućega vremena od pomoćnoga glagola biti i partici­
na mađarsko-turskoj, a zatim i na habsburška-turskoj granici poče­
pa na -l (born/bum došel/došla).
la organizirati protuturska obrana pod vodstvom mjesnih feudala­
9. Očuvanost supina poslije glagola kretanja: idem spat/kopat za
ca. Pogranična područja koja su razdvajala dvije sile konačno su se
razliku od infinitiva: neč'e spati/kopati).
1578. pretvorila u Vojnu krajinu (Granica, Krajina, Vojna krajina)68
10. Nepostojanje vokativa, osim u govorima gdje postoji u vlastitim
s tri okruga koje su činile: Primorska krajina (s utvrdama među
imenima i rodbinskim nazivima.
U Gen. pl. m. roda nastavci -ofl-ef(sirof, mišef) te nastavak - 0 u
ostalim u Senju, Rijeci, Otočcu), Hrvatska krajina (među ostalim
ll.
sa Siskom, Slunjem i Ogulinom) te Slavonska krajina (među osta­
ženskome i srednjem rodu (žen, sel).
lim s Varaždinom, Križevcima, Koprivnicom). Ondje su se skupile
12. Nema alternacija u osnovi (roki/ruki, voki/vuki).
izbjeglice prozvane krajišnicima koji su dobili određene povlastice,
13. Komparativ ima specifični sufiks š (debelši, slabeši).
ali su se morali boriti s Turcima. Tako je nastajao pojas »miješanoga
3.4. Seobe pučanstva i m iješanje dijalekata stanovništva«, a njegove su se posljedice pojavile i u jeziku.
Seoba je poprimala različite oblike: od organiziranih brojnih
Današnja podjela hrvatskih i srpskih dijalekata ne pokazuje ni po­ skupina (kao što je bila npr. najpoznatija Velika seoba Srba iz 1690.
vijesne granice ni odnose koji su nekada vladali u dijalektima tih
pod vodstvom srpskoga patrijarha Arsenija III. Crnojevića koji je
jezika. Posebna je pojava, kakve nema nigdje kad je riječ o razmje­
nakon poraza p rotuturskoga ustanka 1689. iz južne Srbije poveo oko
rima, premještanje dijalekata i zbog toga njihovo miješanje, što je
70 tisuća Srba na sjever, sve do Baranje, Slavonije i Mađarske), pa do
dovelo do potpune izmjene prvotnih granica dijalekata. Ta je pojava
individualnih seoba pojedinih obitelji. Taj drugi oblik pojedinačnih
uvjetovana migracijama u kojima je pred turskom najezdom iz svo­
migracija najviše je promijenio etnički i dijalektni karakter hrvat­
je postojbine bježalo više od polovice stanovništva.67 U početku su
skoga i srpskoga jezika. O seobama znamo relativno mnogo. Osim
pod turskom vlašću životni uvjeti bili podnošljivi, ali su se poslije
arhivskih podataka o zemljama pod vlašću Mađarske, Austrije ili
promijenili. Uzroci migracija bili su vjerski pritisci, uzimanje dje-
Mletaka, raspolažemo i još uvijek živom narodnom predajom koja
čuva povijest svake raseljene obitelji.
67 Tu je pojavu istraživao J. Cvijić: Metanastazička kretanja, njihovi uzroci i posledice,
Beograd, 1922. O tome vidi i P. Ivić: Srpski narod ... , str. 48.-82.; D. Brozović: O rekonstrukciji
predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata >>Filologija<<, 4, Zagreb, 1963., str. 45.­ li S
.
Problem Vojne krajine detaljno obrađuje J. Rapacka: Leksikon .. , str. 195.-202. Tamo se
-55. može naći i natuknica: Mletačka krajina, str. 127.-129.
 108 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Migracije se dijele s obzirom na izvor, područje s kojega potječu.
U dinarsku seobu koja je krenula iz Dinare uključena je:
l. Južnohrvatska skupina čija s e seoba temeljila n a premješta­
ju katoličkih čakavaca ikavaca i čakavaca ikavaca-ekavaca
s područja između Une i Kupe te obale Jadrana od Vinodola
do Cetine. Naselili su Istru, Krk, sjevernu kajkavsku Hrvatsku,
Sloveniju, istočni dio današnje Austrije (Gradišće - Burgen­
land), Mađarske, Č eške, Slovačke, tj. teritorije Habsburške Mo­
narhije. Njihove su zemlje zauzeli štokavci.
2. Skupina iz zapadne Hercegovine i Makarskoga primorja - emi­
grirali su štokavci-ikavci, katolici i dijelom muslimani te na­
selili sjevernu Dalmaciju, Liku, zapadnu Bosnu i čak sjevernu
Bačku, gdje su se prozvali bačkim Bunjevcima i očuvali svoju
rodnu ikavicu, iako su došli u ekavsko okružje.
3. Istočnohercegovačka skupina (s područja staroga Huma i Tre­
binja) obuhvaćala je najbrojnije migracije štokavskih jekavaca
u zapadnu Srbiju, Vojvodinu, Slavoniju, Baranju, Bosnu, Hrvat­
sku i sjevernu Dalmaciju. Na tim je teritorijima izazvala razli­
čite promjene. U Slavoniji je npr. smanjila doseg lokalnoga di­
jalekta te ga je razbila odvajaj ući sjeverni podravski dijalekt od
južnoga posavskoga slavonskoga. Izazvala je i seobu Slavonaca
na sjever, u Baranju, zapadnu Bačku i u Mađarsku. Istočna, je­
kavska Bosna, koja je prihvatila najviše izbjeglica, razbijena je
i etnički i jezično. Tu je zemlju naselilo pravoslavno stanovniš­
tvo koje je govorilo istočnohercegovačkim dijalektom te kato­
ličko, muslimansko i pravoslavno stanovništvo koje je govorilo
istočnobosanskim dijalektom s hercegovačkim utjecajima. U
zapadnoj Srbiji su zbog migracija izumrli stari govori.
4. Zetska skupina odnosila se na migraciju štokavskih jekavaca
koji su išli dolinom Lima u Srbiju.
Ostale su seobe s dinarskoga područja bile uglavnom migracije pra­
voslavnoga stanovništva, ekavskih štokavaca, iz Srbije. U srpskoj se
migraciji mogu izdvojiti sljedeće skupine:
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 109
l. Kosovsko-metohijska skupina obuhvaćala j e štokavske ekav­
ce iz Stare Raške. Oni su emigrirali na sjever i sjeveroistok, u
Šumadiju i u Pomoravlje, sve do Đerdapa.
2. Vardarsko-južnomoravska skupina išla j e s područja što su se
nalazila s obje strane srpsko-makedonske granice, tj. iz Pri­
zrena, jugoistočnoga Kosova, Skopske Crne Gore. Stanovništvo
je uglavnom govorilo prizrenskim dijalektom s kojim su se mi­
ješali bliski makedonski dijalekti. Seobe su išle na sjever, u do­
linu Južne Morave i u Šumadiju.
3. Šopska se skupina izvodila iz gorskih područja s obje strane
srpsko-bugarske granice. Stanovništvo, slično kao i njegovi su­
sjedi, naseljavalo je dolinu Južne i Velike Morave, istočnu šu­
madiju, okolicu Beograda, ušće Timoka.
(:esto je isti cilj seoba u različitim migracijskim valovima pro­
uzročio miješanje migracija, posebice u Srbiji. Najbolji je primjer
šumadija, gdje su se susrele hercegovačka i zetska skupina iz di­
narske migracije te predstavnici svih triju valova srpske migracije.
Te seobe nisu jednako napučile sva područja. Na periferijama, npr.
na području timočko-lužničkoga dijalekta te na sjeverozapadnim
graničnim područjima Hrvatske prevladava autohtono stanovniš­
t vo. Ali postoje područja u kojima nije ostao nikakav trag staroga
naseljavanja, čak ni u obliku jedne obitelji. Najviše je iseljenih lju­
di dolazilo iz Dinare i Srbije. Iako su doseljenici bili brojniji od sta­
roga stanovništva, događalo se da u dijalektu jednoga kraja ipak
prevladavaju obilježja staroga govora koji reprezentira manjinsko
st anovništvo. To se objašnjava činjenicom da su stariji stanovnici
i mali uglavnom viši životni standard od doseljenika, bili su gos­
podari zemlje s vlastitom poviješću i tradicijom, tvorili su zatvore­
I l l i društvenu sredinu. Zato su novi doseljenici često bili asimili­
ra ni, te su miješali crte svoga dijalekta s dijalektom u koji su došli.
l >oseljenički dijalekt mogao je opstati samo ako su stari stanovnici
1 1apustili zemlju ili ako je između starosjedilaca i doseljenika po­
stojala razlika u vjeri.
Najveće su se promjene zbog migracija dogodile u prvotnom
grupiranju hrvatskih i srpskih dijalekata, zbog čega je došlo do za-
 1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika lll
1 10 HRVATI l NJIHOV JEZIK

tiranja njihovih početnih granica, do miješanja i nestanka mnogih fonetskih razlika koje su se pojavile u svih Muslimana, neov isno o
tome kakvim su dijalektom govorili. To je npr. izgovor fonem a h,
dijalekata. Posljedice tih migracija bile su sljedeće: � �
dok je on u štokavštini nestao ili je bio za�ij �njen. an� su ocu­
T se p omj �na
l. Kajkavski dijalekt štokavština je izgurala s istočnih i južnih kaj­ dogodila krajem XVI. i početkom XVII . stoljeca. Muslm� Jez�. kom
kavskih područja. Kajkavština je zato zauzela prvotno čakav­ vali izgovor h, što se tumači njihovim dodirom .s t�rskrmu koJ �m�
ske terene na jugozapadu. Jedan od rezultata bio je nastanak koji je bio službeni jezik i arapskim (vjerskim) Jezrkom, �a e - e,
čakavsko-kajkavskih miješanih dijalekata oko Ozlja i Karlovca je postojao taj fonem h. Sljedeće je obilježje miješ.anje .fone zbog
j - j, slične pojavi čakavskoga eakavizma, d� �oj ega
koji će odigrati važnu ulogu u povijesti književnoga jezika. Je dosl�
Čakavština je podnijela najveće gubitke. Ona je ostavila što­ a. U
2. dodira s neslavenskim jezicima, u ovom slucaJU s romainskrm
kavskim i kajkavskim dijalektima gotovo polovicu svoga prvot­ Muslimana je to obilježje nastalo zbog dodira s turskim arapskim
noga teritorija. Njezin kopneni dio podijeljen je na male zaseb­ jezikom.7° . . . . . kata
ne komade. Jedino su na otocima stari čakavski dijalekti do­ Ta nova »postmigracijska« karta hrvatskih 1 srpskih diJale199
bro očuvani, iako su novi doseljenici doprli i do tamo. Tako su ponovno je izmijenjena u vrijeme Domo��nskog� :�ta,. l �191. - � .,
npr. čakavci iz Like i Velebita osim dijela Istre zauzeli i jugo­ napose u Bosni, a do nje je došlo zbog etmckoga ciscenJa masovmh
zapadni dio Krka. Jugoistočni Krk zadržali su stari stanovnici. progonstava stanovništva.
Doseljenici su kao i starosjedioci bili ikavci-ekavci, ali ipak su
imali drugačije dijalektne crte. U tome se vidi uzrok današnjega
razlikovanja dijalekata na Krku.
3. Seobe su uništile i stare prijelazne dijalekte, npr. štokavsko­
-čakavske. Na njihovo su mjesto došli štokavski dijalekti pa je
nastala oštra, kontrastna granica.
Uz seobe zbog turskoga prodiranja, osim u socijalnoj i jezičnoj sfe­
ri, pojavili su se Muslimani kao nova etnička skupina.69 Riječ je
o islamiziranome slavenskom, uglavnom hrvatskom, a u manjoj
mjeri srpskom stanovništvu mahom iz Bosne i Hercegovine. Dio
stanovništva bio je turskoga podrijetla. Bili su to potomci Turaka
koji su se tamo ranije naselili. Društveno-gospodarska politika Os­
manskoga Carstva davala je povlastice toj društvenoj skupini, uvla­
čeći ju u orbitu bogate orijentalne kulture, pa se s vremenom stvo­
rila golema razlika između muslimana i ostaloga katoličkog i pra­ Ill �� � �
Problem jezičnih dodira hrvatskoga s drugim jezicima, napo u eksi u, nije u o:o­
voslavnog stanovništva. U jeziku se stvorilo nekoliko sekundarnih I I H' radu iscrpno predstavljen. Opći se podatci o tome mogu nac1 u clanc1ma bo� mka
�
� _
�
'k i m jezikom. Vidi i D. Brozović, P. Ivić: Jezik, srpskohrvatski l hrvatskosrpskz ..., s r. 43.-54.
/awebačke slavističke škole, Zagreb, 2001. Tamo nema jed no do d !fa s ma arsk1m 1 tur­
�
r11 se nalazi i opširna literatura o predmetu. Usp. i M. Turk: Hrva:s z_ u konta tu t�:kom �0.
� � _
,lo/jeća, u: Hrvatskijezik u XX. stoljeću. Zbornik, ur. M. Samardz!Ja, l. PranJ kOvlc, Matica
69 Muslimanima je odlukom partijske vlasti 1968. bila priznata nacionalnost. Godine 1971. .
to je potvrdio i popis stanovništva. To je jedini slučaj da se u XX. stoljeću priznaje vjera kao
i l r � atska, Zagreb, MMVI, str. 423.-447.
kriterij za nacionalnu pripadnost.
112 HRVATI l NJIHOV JEZIK 111. POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 113

Dijalektološka karta čakavskoga narječja (autor Dalibor Brozović)

Vjerojatan predmigracijski raspored dijalekata O

ba E?3
,..m
ed

Narječja

�� KAJKAVSKO
till ČAKAVSKO �

t �� ŠĆAKAVSKO of.
•SIBENIK

l§ ŠTOKAVSKO U>

t] TORLAČKO T

e,

Prema: M. Lončarić, Rani razvitak kajkavštine, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, XIV, Zagreb, 1988. -
O l j a le k t i: '

-buzetski -t,
- jogoupadni istarsk• •
-
- sjevernotakavski o

CJ srednjočakavski ,.,

jutnotakavski r

- lastovski �

Izvadak iz II. izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988.

 111. POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 115
114 HRVATI l NJIHOV JEZIK

Dijalektološka karta kajkavskoga narječja (autor Dalibor Brozović)

cu
·r
�
�
;...
('j
p..
.....
o
....
;:l
('j
--'
('j u
:u
(l)
�
J 't:;'
. ..J'--/
('j
• ... __ '-� ...Y'- e:
('j
� b.O
o
� r ......
/
�-...... ,
y �Vl
;...
( 'l
\ t ('j
\
l
\ l
\
" �
•
l
� J
l \ o
....
•Vl
l
PULA
\ ('j
.J
t:
'
('j
,_
� "'
('j
�
\
\
." �
•Vl
o q,
'V!. o
o
"Cl.- J:(
{ (l) e
." e;;
!:::;"

r
o ..,
."

"'�.. o

" �� \ "
) ',
)
o -"'"'""*'\. ,;.

D
i J ale k t 1:

zagorP.o-medimurski
'iJ
� �---
?
"). \'?;
��· - .r"'""" )\
�
t
�
i
l
-t,. -..... . .... '1- !
l
1 !
llj
knf:evačko-podravstu '<"- !
t;>
";;::) ""- ��....'. ...
O turopoiJiko-pouvski
o � �
• l
• prigoraki >9

D donjosutlansk.i f'

• goranski �:>.

Izvadak iz II. izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988.


I V. POGLAVLJE
Početci pismenosti u Hrvata
do kraja XV. stoljeća
I obujamši vsu Grčiju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju,
, n ištva, izborili neovisnost Hrvatske te Tomislav konačno ujedinjuje
nalegoše najazik hrvatski posilajući zastupi veli­
ke; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom
hrstjanskim, pobijajući se na poljih i na pasih i na
brodih vod. Tagda že robljahu vse zemlje hrvatske
i slovinske.
Zapis popa Martinca, 1493.1
4.1. Povijesni kontekst
Hrvatski srednji vijek označen je nastajanjem i učvršćivanjem mla­
de države, ali ubrzo i gubitkom njezine samosta lnosti, prvotnoga
središta državotvornosti, narodne dinastije te početkom teritori­
jalne i političke destabilizacije prouzročene turskom najezdom ko­
ja je izazvala masovne migracije stanovništva. Prva hrvatska dr­
žava uspostavljena je početkom IX. stoljeća u Posavskoj Hrvatskoj
(Slavoniji). 2 Osnovao ju je knez Ljudevit nakon ustanka i oslobađa­
nja od franačke vlasti. Konačno ju je uništio dolazak Mađara. Druga
hrvatska država koja je uspored no postojala i koja se smatra koli­
jevkom državnosti, nastala je krajem VIIL i početkom IX. stoljeća u
Dalmatinskoj Hrvatskoj te će se upravo na nju do XV. stoljeća odno­
siti naziv Hrvatska . I ona je u početku bila ovisna o franačkoj drža- '
vi, ali se krajem IX. stoljeća oslobodila od nje. Dio Dalmacije - neki
2
Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština . .. , str. 27.
O teritorijalnom rasprostiranju obiju Hrvatska vidi III. poglavlje, bilješku 23.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 1 17
gradovi (Trogir, Zadar, Dubrovnik, Budva, Split, Kotor) i otoci (Krk,
( :res, Rab) koji su se oduprli slavenskim napadima i očuvali roman­
ski karakter - potpao je pod Bizant i unutar njega postao regijom (te­
mom) Dalmacije, ali je bizantska vlast nad tim teritorijem postupno
slabila. Na početku IX. stoljeća (800. godine), u vrijeme vladavine
kneza Borne, došlo je do prihvaćanja kršćanstva. Prvi poznati knez
bio je Višeslav, a osnivač jedine narodne dinastije kojoj su pripadali
svi hrvatski vladari bio je Trpimir L (845. - 864.) . Hrvatska je postala
kraljevstvom od 925. godine kada se kruni kralj Tomislav. Sljedeći
predstavnici loze Trpimirovića oslobodili su se bizantskoga vrhov­
obje Hrvatske u jednu državu. U to doba traje i rat s Venecijom za
Dalmaciju u kojoj je u mnogim gradovima živjelo romansko sta­
novništvo. U drugoj polovici XL stoljeća Dalmacija se vraća pod
h rvatsku vlast, a gradovi se slaviziraju. To povijesno razdoblje, od
925. godine, u znaku je borba s latinašima za slavensku liturgiju.
l )o završetka spora dolazi tek polovicom XIII. stoljeća. Trpimirovići
vladaju do 1102. godine, kada Hrvatska kao Kraljevstvo Hrvatske i
Dalmacije stupa u personalnu uniju s Mađarima. Ta unija traje do
1 527. godine, a sljedeće godine, nakon poraza na Mohačkom polju
i smrti Ludovika Il. Jagelovića, Hrvati za kralja izabiru Ferdinanda
l . Habsburga. Godine 1241. Hrvati se zajedno s Mađarima brane
od mongolsko-tatarske najezde, a u XV. stoljeću već počinju nava­
ljivati Turci koji napreduju zbog pada susjednih balkanskih država
· Srbije 1459., Bosne 1463., Hercegovine 1483. i konačno Crne Gore
1 499. godine. Pad Bosne otvorio je Osmanskome Carstvu put na
/,apad i na Hrvatsku čije se granice postupno počinju pomicati na
·t.apad i sjever. Prvi su poraz Hrvati doživjeli u Bitci na Krbavskom
polju 1493., a poslije toga su uslijedili i drugi porazi, zbog čega je
l l rvatska počela gubiti svoj teritorij koji je Petar Zoranić nazvao »ra­
sutom bašćinom«.3 Hrvatska još nije u Krbavskoj bitci izgubila svoje
zemlje, ali je u njoj izginulo južnohrvatsko plemstvo, a preživjeli su
1 Tako je Petar Zoranićnazvao teritorijalno-političku situaciju u svom pastoralnom roma­
lill !'!anine (1536.).
 1 18 HRVATI l NJIHOV J EZIK
IV. POGLAVLJ E: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 119

dobili ime reliquiae nobilium regni nostri Croatiae »Ostatci plem­ 4 . 2 . Latinska pismenost
stva našega hrvatskoga kraljevstva«.4 U sljedećem će se stoljeću taj
Zbog spomenutih povijesnih uvjeta na početku hrvatske povijesti
naziv odnositi na cijelo stanje ondašnje države. Joanna Rapacka
pojavio se u IX. stoljeću i latinski kao prvi jezik pisanih spomenika
postavlja tezu da je
na tom području. To je bio jezik ondašnje duhovne i svjetske obra­
krba��ki p�raz paradoksalno pridonio idejnom ujedinjenju hrvatskog sje­ zovane elite. Najstariji pisani spomenik je kameni natpis: Pro duce
ve�� I ]Uga I �a J.� hr�atska d:ž �va, koja se upravo raspala u sferi povijesne Trepim(ero) s crkve u Rižinicama podno Klisa. Iz 852. godine po­
. tek pocmJala
zbilJe, u sfen SVIJeSti _ graditi svoje jedinstvo.5
tječe Trpimirova darovnica, najstariji hrvatski povijesni dokument
To je uvelike skraćen povije sni kontekst u kojemu se odvija koji je sačuvan u prijepisu iz XVI. stoljeća. Od starijih natpisa tre­
lo prvo
razdoblje u povije sti hrvatskoga književnog jezika . Oslikava ba spomenuti i Branimirov natpis iz Muća (888. godine) koji glasi:
ga bo­
gatstvo književnih jezika (stranih i domaćega) kao i fenom Branimira comite dux cruatorum cogitavit »Branimir vojvoda, knez
en hr­
vatske tropismenosti. Hrvata, naumi«.6
Od samih početaka hrvatske pismenosti za hrvatsku je poseb 1
U latinskim i grčkim izvorima nalazimo potvrde o najstarijim
-
nost veliku ulogu imao geogr afski polož aj zemlje na zapad jezičnim pojavama koje su se dogodile prije domaćega razdoblja
nome
dijelu Balkanskoga poluotoka, zahvaljujuć i čemu je Hrvatska pismenosti, kao što su postojanje i kasnija denazalizacija nosnika
na­
slijedi la ostavštinu preth odnog a roman skoga stano vništv ili ujednačavanje jerova. Nalazimo ih u zapisima slavenskih riječi,
a pod
vladavinom Rimskoga Carstva koje je nakon dva stoljeć a borbi toponima i vlastitih imena (grč. Muntimeros = Mptimirb > Mutimir,
za­
uzelo teritorij što je pripadao istovremeno roman iziran im ilirski lat. Centena = Cf!tina > Cetina)?
m
plemenima. Naseljavanje tih zemalja upisat će Hrvate u zapad Latinski je jezik u Hrvatskoj imao iznimno važnu ulogu.
ni
kultur no-civilizacijski krug, a rimsk o-ilirska tradicija i njezin »Ogromno je bogatstvo i raznorodnost hrvatske latinske knji­
e vri­
jednosti (latinski jezik, katolicizam, iliriza m) trajno će ući u ževnosti od srednjovjekovlja do 18. stoljeća. Stvorena je na latin­
teme­
lje hrvatske narodne tradicije te postati obilježjem koje će Hrvat skom književnost vjerska, filozofska, historiografska, znanstvena i
e
uvelike razlikovati od njihovih istočnih slavenskih susjeda, - a prije svega - lijepa književnost, koja je od humanizma do osam­
trajno
� � �
p �vezani s gr ko- izan skim nasljeđem. Položaj Hrvatske
� na gra­ naestostoljetnoga klasicizma stvorila, i kvantitativno i kvalitativno,
mcama UtjeCaJa grcko -b1zantskoga Istoka i latinsko-germansk impozantan opus u području svih pjesničkih vrsta, od epa do ele­
oga
Zapada odigrao je veliku ulogu u stvaranju hrvatskoga nacion gije i epigrama.«8
alno­
ga bića. Mogućnost da crpi iz različitih kulturnih tradicija (istočn Funkcija toga jezika nije bila samo književna. Latinski je bio je­
e,
ćirilometodske i zapadne, latinske) neobično je obogatila hrvats zik u školama i državnim institucijama. Kao jezik na kojemu se pre-
ki
kulturni model i uz to izvršila snažan utjecaj na povije st jezika
.
li O toj vrsti pismenosti više piše R. Katičić: Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama
od 7. do 12. stoljeća, Zagreb, 1944.

4 O važnosti bitke za hrvatsku tradiciju potvrđenu u historio

7 Grčki i latinski izvori objavljeni su u zbirkama: T. Smičiklas: Codex diplomaticus regni
Ra� ac��: Krbav�ko Polje, u: eadem, Leksikon ... , str. 115.-117.
grafiji i književnosti vidi J. Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, serija JAZU, 2-12, Zagreb, 1904.-1914.; M. Kostrenčić, E.
Natuknice iz te problematike Laszowski izdali su svezak 13, Zagreb, 1915.; M. Kostrenčić, 14, Zagreb, 1916.; idem, 15,
su 1: Flms Croat1ae, str. 52.-53.; Kraljevina Hrvatska, str. 110.-112
., Reliquiae Reliquiarum, Zagreb, 1934.; F. Rački: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia,
str. 152.-153 .
Zagreb, 1877. u seriji: Monumenta Slavorum Meridionalium.
5 Ibidem, str. 116. 8 ]. Rapacka, Latinskijezik, u: eadem, Leksikon ... , str. 119.-121.
 IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 121
120 HRVATI l NJIHOV J EZIK

davalo u gimnaziji, rabio se do 1850. godine. Hrvatski će dobiti tu crkvenoslavenskim liturgijskim jezikom slavenskoga obreda.
funkciju tek 1868. godine. Latinski jezik ustupa mjesto hrvatsko­ Njihovo višestoljetno supostojanje bilo je društveno i kulturno ču­
mu kao službenomu jeziku tek 23. listopada 1847. godine te se tako do u cijelome slavenskom svijetu. Slavenstvo i latinitet upisani su u
u toj ulozi zadržao najdulje u Europi. Uzrok tomu bila je tadašnja hrvatsku tradiciju te su postali izvorno obilježje nacionalnoga iden­
politička situacija u kojoj su Hrvati više voljeli ostati uz mrtvi la­ titeta kakav nije poznat drugim južnoslavenskim narodima.
tinski jezik nego prihvatiti živi mađarski ili njemački jezik, koji bi
značili i njihovu političku dominaciju. Tu paradoksalnu situaciju 4.3. Crkvenoslavenska pismenost
komentirao je Ivan Kukuljević Sakcinski u govoru u Saboru 1843.
godine ovim riječima: »Mrtvi jezik rimski a živi mađarski, njemač­ 4.3.1 . Glag oljaštvo
Hrvatske bio hrvatsko­
ki i talijanski, to su naši tutori. Živi nam se groze, mrtvi nas drže Kronološki je drugi književni jezik na teritoriju
slavenskoga jezika.
za grlo.« Hrvati su na zajedničkome mađarsko-hrvatskom Saboru -staroslavenski jezik ili hrvatska redakcija staro
tskomu, a uz to su ga
u Bratislavi (1832. - 1836.) izjavili da latinski nije mrtav jezik jer su Bio je to strani jezik iako genetski srodan hrva
sustavi južn oslaven­
na njemu zapisani hrvatski zakoni i privilegije. Latinski jezik su­ razumjeli i široki slojevi jer se u tom razdoblju
ske jezične zajednice,
postojao je s narodom i državom od njezina početka, a latinski do­ skih jezika, tek nedavno izdvojeni iz praslaven
se odnosilo na sta­
kumenti svjedočili su o njezinu povijesnom kontinuitetu. Zato je nisu međusobno u velikoj mjeri razlikovali. To
-makedonski dijalekt.
latinski jezik bio stražar hrvatstva i jamcem državnoga integriteta roslavenski jezik koji je bio solunski bugarsko
je u Moravskoj, je­
kojemu je prijetila germanizacija i mađarizacija. Još su 1805. godi­ Nakon smrti Metoda i završetka njegove misi
su na teritorije juž­
se
ne ta shvaćanja formulirana u Deklaraciji o hrvatskim staležima: zično-kulturne ideje Solunske braće proširile
me srednjem vijeku
... u ovim kraljevinama i u njihovim poslovima juridičkim i političkim ni­ nih i istočnih slavenskih zemalja, a već u rano
rni organizam u koje ­
kada u nijedno vrijeme neima biti jezik magjarski niti kakav drugi nego oba ta područja ujedinjena su u jeda n kultu
mu je zajedničko bilo: l. pripadnost istočnoj
samo latinski, jer da su u ovom jeziku, koji je jednako star kao i kraljevstvo Pravoslavnoj crkvi sa
om životu uporaba
i konštitucija, zapisani svi zakoni i zapisnici, a kad bi se dokinuo, da bi pro­ slavenskom liturgijom; 2. u vjerskom i društven
pala kultura i narod, koji nebi napokon razumio vlastitih prava i zakona . .. 9 ja narodnih redak­
staroslavenskoga jezika koji je unatoč postojan
a pism aY
Rapacka upozorava na još jednu funkciju latinskoga kao »nadregio­ cija bio općeknjiževni jezik; 3. širenje ćiriličnog
i tvor ila pose b­
nalnoga jezika Hrvata, jezičnoga i kulturnoga koda u čijoj su zajed­ Hrvatska je osta la izvan te kulturne zajed nice
ište na zapadnoj peri­
nici nalazile svoj identitet rascjepkane hrvatske zemlje.«10 Tomu je no, od pravoslavnoga Istok a izoli rano sred
velikomoravske ideje,
u prilog išlo izvrsno poznavanje latinskoga jezika među hrvatskim feriji južnoslavenskih zemalja. Nastavljajući
j tada šnjoj političkoj
plemstvom, napose na sjeveru zemlje. Hrvatska je naiz gled to činil a protivno svojo
rafski i religijsko-
Latinski je bio i liturgijski jezik na većem dijelu hrvatskoga tla. situaciji koju su odre đivali već spomenuti geog
Na znatno manjem području liturgijski latinski bio je u sukobu s -politički uvje ti.

-rnetodianskie w Chorwacji i Bosni, u: Cyryl i

Studia i dokurnenty, dio l, Studia, ur. J. Gaj�k,
ll
Više 0 tome vidi B. Oczkowa: Tradycje cyrylo
9 T. Smičiklas, Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835., u: Rad JAZU Metody, Apostolowie i Nauczyciele Stowian.
iz predm
L.
eta; eadem, Glagol!tyzrn
LXXX, 1885., str. 22. str. 169.-18 4. Tu se nalazi i literat ura
i neoglagolityzrn w Chorwacji, >>Biuletyn
Gorka, Lublin, 1991., LX,
Polskiego Towarzystwa J'<zykoznawczego<<,
10 J. Rapacka: Schylek ideologii szlacheckiej w obliczu ksztaltowania sif ideologii narodowej,

u: eadem, Godzina Herdera ... , str. l l O. Krakow, 2004., str. 57.-63.

 kraja XV. stoljeća 123
122 HRVATI l NJIHOV J EZIK IV. POGLA VLJE: Početci pismen osti u Hrvata do

ćega hr­
Sveukupnost pojava povezanih s njegovanjem ćirilometodske nekanonskim liturgijskim jezicima. Preostale zemlje budu
iz Akvil eje, a
tradicije, zajedno sa svim posljedicama koje su one izazivale u vjer­ vatskoga kraljevstva u kojima su djelovali misio nari
skom, društvenom i kulturnom životu, označujemo terminom gla­ potom iz Rima, u budućnosti su posta le zemlje »latinaša«.
nije do
goljaštvo.12 On se nije ograničavao samo na uporabu glagoljskoga Problem kolijevke slavenskoga obred a u Hrvatskoj ipak
vi (npr. di­
pisma, kako bi mogao sugerirati termin, nego se temeljio na njego­ kraja riješe n jer i povije sni dokumenti i sačuvani teksto
jelovi Apostola Grškovića i Mihanovića) upućuju na to
vanju slavenske liturgije prema rimskom obredu, administrativno da je središte
a u Stonu,
pripadajući Rimu, te na uporabi hrvatske redakcije staroslavenska­ slaven skoga obreda bila južna Dalm acija s biskupijam
ko-kvarner­
ga jezika s temeljima na čakavskome narječju u funkciji liturgijsko­ Dubrovniku i Kotoru, odakle se širio na sjevernu istars
čjima krajem
ga jezika. Staroslavenski jezik liturgijski je povezivao Hrvatsku s sku periferiju. Glagoljaštvo je nesta lo na tim podru
enila ćiri-
pravoslavnim jugom: Bugarskom, Srbijom, Makedonijom i Rusijom, XII. i početkom XIII. stolje ća, a glagoljicu je ondje zamij
dok su rimski ritual obreda od XII. stoljeća i čuvanje stare glagolji­ lica.
ala s no-
ce bila izvorna obilježja slavenske liturgije u Hrvatskoj. Hrvatska je Glagoljica je uvelike prešla granice obreda, što se povez
nim pis­
jedina zemlja koja je očuvala prvo slavensko pismo što ga je u XII. vom funkcijom pism a koje je posta lo svjetovnim, narod
oga na čakav­
stoljeću istisnula ćirilica i s ostalih južnoslavenskih područja - iz mom onda šnjeg a staro hrvat skog jezik a utemeljen
vima ovoga
Bugarske, Srbije, Bosne, Makedonije te iz Č eške koja je odustala od skome narječju, o čemu će biti riječi u sljede ćim dijelo
glagoljice i prihvatila latinicu krajem XI. stoljeća. U istočnih Slavena poglavlja.13
srednje-
početci pismenosti povezani su s ćirilicom. Glagoljica je dakle obuhvaćala Liku, Krbavu i područja
s obzirom na
Okolnosti početaka slavenskoga obreda u Hrvatskoj do danas ni­ ga toka Kupe i Une. Malobrojna središta glagoljaštva,
ati samo buduće
su jednoznačno objašnjene. Najraniji povijesni dokumenti potječu ograničena materijalna sredstva, mogl a su školov
ku, Roču,
tek s početka X. stoljeća, ali tradicija povezuje njegovu prisutnost s glagoljaše, tj. slavenske redovnike te su se nalazila u Vrbni
radom Solunske braće (put u Rim preko Hrvatske i Istre, djelovanje Bermu, Rijeci, Vinodolu i Zadru.
jezik a i
Metoda kao sirmijskoga nadbiskupa), odnosno s misionarskim ra­ Hrvatsko je glagoljaštvo, koje se sasto jalo od liturgije,
čuvan ja pisma
dom njihovih učenika. Postoji i manje popularna hipoteza koja vidi pisma, bilo dvostruki fenomen: »fenomen upornog
e slavenskog
utjecaj ohridskoga središta u Makedoniji. čiji je doseg još samo lokalan i fenomen uporne obran
tretirala gla­
Doseg liturgije bio je ograničen na relativno malo područje Istre, bogoslužja u okviru Katoličke crkve «.14 Naime, crkva je
a barba r­
Hrvatskoga primorja, kvarnerskih otoka (Krk, Cres, Rab), sjeverne goljaštvo kao herezu, a Rim se borio i protiv liturgijskog
kim sino dima
Dalmacije i zadarskih otoka (Pašman) te dalmatinskih otoka (Brač). skog jezika i protiv njegova pisma. Na sljedećim splits
ne te litur-
Središta obreda bili su Krk (Jagić ga je nazvao vagina rerum glagoli­ (925., 927., 1060., 1185.) postupno su se zaoštravale zabra
ticarum), Rijeka i Senj. Razvoj slavenske liturgije na tom području
bio je moguć zato što su to sve do X. stoljeća bile zemlje bizantske kataloga V. Štefanića: Glagolj.ski
13 Ulogu glagoljice u društvenom životu ilustrira trilogija
51, Zagreb, 1960. Autor je u njima opisao 255 spomemka
Dalmacije, a Carigrad je, suprotno od Rima, bio tolerantan prema rukopisi otoka Krka, Djela JAZU,
ski rukopisi]ugoslavenske �ka­
enta. To n ��u samo htur�
pismenosti iz 16 glagoljaških središta na Krku; idem: Glagolj .
u kojemu je prikup io 444 dokum
1 2 Nije moguće nabrojiti čak ni osnovne radove iz toga razdoblja u povijesti jezika. Tu sva­
demije, 1-2, Zagreb, 1969.-1 970.,
iz svakod nevnog a ztvota: ugovon
gijski tekstovi i religijska književnost, nego i dokumenti
e, samost anski i kaptols ki registri , inventa r, računi, gospo-
kako moramo ubrojiti radove koji se odnose na različite aspekte te pojave, a pisali su ih ra­ notara, knjige rođenih, oporuk
zni autori, npr. V. štefanić, J. Hamm, S. Damjanović, E. Hercigonja, J. Tandarić, J. Bratulić, darski zapisi, korespondencija itd.
B. Fučić i drugi, što se može naći u bibliografiji ili u bilješkama u tekstu. 14 J. Rapacka: Glagoljaštvo, u: eadem: Leksikon ..., str. 61.
 124 HRVATI l NJIHOV J EZIK
gije. Uz prvu su zabranu povezana dva pisma pape Ivana X.,15 a to je
ujedno i prvi povijesni zapis o hrvatskoj slavenskoj liturgiji. U jed­
nom se pismu, koje je kralju Tomislavu uputio knez Mihajlo Višević
iz Zahumlja i cijeli narod, blati barbarski, slavenski liturgijski je­
zik. Drugo je pismo poslano dalmatinskim biskupima i u njemu se
osuđuje Metodov nauk, »quae in sacris voluminibus non reperitur,
vobis tacentibus et consentientibus« te se kaže: »ad Methodii doc­
trinam confugiant quem in nulla volumine inter sacros auctores
comperimus«.16 To je za posljedicu, među ostalim, imalo zabra­
nu promicanja glagoljaša u više crkvene redove. O tome govori X.
kanon Sinoda iz 925. godine. Sljedeći sinod 1060. godine vodio je
Majnard, legat pape Nikole II. Kako nema sačuvanih izvornih do­
kumenata, o sinodskim odlukama doznajemo posredno, iz pisma
koje je sljedeći papa, Aleksandar II., uputio dalmatinskim bisku­
pima te im napisao: »Sclavos, nisi latinas litteras didicerint, ad sa­
eros ordines promoveri /... / sub excomunicationis vinculo omnimo­
do prohibemus.«17 O tom Sinodu poslije opširno informira splitski
arhiđakon Toma 1266. godine u svojemu izvještaju upisanome u
djelu Historia Salonitana.18 Na tom Sinodu glagoljica je proglašena
heretičkim gotskim pismom, a sam je Metod proglašen krivovjer­
nikom. Uvedena je i konačna zabrana liturgije na slavenskom jezi­
ku. Odluku Sinoda poduprla je i ekskomunikacija pape Nikole 11. i
dikta Aleksandra II. Osim sankcija nakon Sinoda, situaciju glagolja­
ša (koji su najčešće bili benediktinci, pavlini i franjevci trećoredci)
pogoršavao je povećani utjecaj papinske države, a zajedno s tim i
jačanje latinske liturgije, posebice od trenutka sklapanja hrvatsko­
-ugarske personalne unije (1102.) i osnivanja Biskupije zagrebačke
(1094.). Sljedeći je sinod, 1185. godine, još jednom potvrdio prijašnje
odluke. Latinaši su bili feudalci i više svećenstvo, a pristaše slaven­
ske liturgije - sitno plemstvo, niže svećenstvo i puk.
-- - � -------�--�------ -��---------�
-
15
16
F. Rački: Documenta historiae chroaticae ... , str. 188.-190.
17 F. Šišić:
Ibidem, str. 188.
Priručnik izvora za hrvatsku povijest, l, Zagreb, 1914., str. 237.
18
Th. Archidiaconus: Historia Salonitana, izdao F. Rački, Zagreb, 1894.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 125
Poboljšanje su donijele tek odluke IV. lateranskoga sabora iz
1215. kojim su priznata prava na nelatinski liturgijski jezik i obred.
Hrvatska je tada dobila dvije lokalne dozvole: 1248. Inocent IV. do­
pustio je slavenski obred senjskome biskupu Filipu, a 1252. takvo su
dopuštenje dobili benediktinci iz Omišlja na Krku. U dokumentu iz
1248. papa spominje poglede glagoljaša koji su tvrdili da su glago­
ljicu dobili od sv. Jeronima iz Stridona, oca Crkve katoličke, autora
Vulgate.19 Ta »pobožna prijevara« slavenskih duhovnika, koja je bila
aktualna do XVIII. stoljeća, štitila je iza autoriteta sv. Jeronima gla­
goljicu i skinula s nje ljagu heretičnoga pisma. Nastanku te legende
o podrijetlu glagoljice pomoglo je nazivanje sv. Metoda heretikom,
kao i teorija o autohtonosti Hrvata u Dalmaciji (nastala još u X. sto­
ljeću, a trajala do XVIII. stoljeća) koja je na neki način bila posljedi­
com jedne od tadašnjih teza o balkanskoj pradomovini Slavena.20 U
skladu s tom teorijom o autohtonosti vrijeme pokrštavanja Hrvata
preneseno je iz 800. godine u apostolsko vrijeme, što je dovelo do po­
istovjećivanja etničkoga pojma hrvatskih Dalmata s romanskima.
Tako je sv. Jeronim, rođen u IV. stoljeću u rimskoj Dalmaciji, postao
Slavenom i ocem glagoljice te se u ikonografiji predstavlja s glagolj­
skom knjigom u ruci.21 Zbog svega toga sv. Jeronim je u hrvatskoj
tradiciji imao važno mjesto jer ga se smatra ocem hrvatske pisme­
nosti te je u mnogim djelima hrvatskih autora bio spominjan sto­
ljećima.22 Legenda o sv. Jeronimu postala je još jedan narodni mit
izrastao iz glagoljice koji je stvorio i učvrstio narodnu zajednicu
1 9 Najnovija istraživanja pokazuju da je sv. Jeronim bio iz sjeverne Istre, iz Kastva.
Literaturu o tome vidi u: J, Bratulić: Prijevodi biblijskih tekstova u razvitku hrvatskoga knji­
ževnogjezika, >>Croatica« 45-46, Zagreb, 1997., str. 14, bilješka 4.
20 Više o tome u V. poglavlju.
2 1 Takvo gledište nalazimo npr. u Kronici A. Vramca: >>Sveti Hiejeronim, doktor, Sloven,
ovo vreme vmre v Betleheme. Devedeset i jedno leto je bil star, rojen od Euzebijuša v Š t r i­
g o v e. Vnoge knjige dijačkim jezikom popisa i glagolsku knjigu i pismo on najde i spravi.<<,
citirano prema: A. Jembrih: Antun Vramec i njegovo djelo. Prilog proučavanju starije hrvatske
književnosti i povijesne dijalektologije, Č akovec, 1981., str. 104. Taj je pogled revidirao još F.
Vrančić (usp. V. poglavlje) objašnjavajući da su Slaveni došli na Balkan tek 200 godina na­
kon smrti sv. Jeronima koji se šireći vjeru među ljudima služio latinskim, a ne slavenskim
jezikom.
2 2 J. Rapacka: Jeronim, sveti, u: eadem, Leksikon ... , str. 91.-93.
 Hrvata do kraja XV. stoljeća 127
126 H RVATI l NJIHOV J EZIK IV. POGL AVLJ E: Počet ci pisme nosti u

Karlu IV. da osnuje

na vjerskoj osnovi.23 Njegov je kult odigrao i veliku ulogu u hrvat­ Godi ne 1346 . papa Klement Vl. dopustio je
skom katolicizmu. Kanonički staroslavenski spomenik Fragmenty glagoljaški samostan u Pragu i da pozove bene
diktince z s �m� sta­ �
1337. godme 1 taJ mu
Cloza (Glagolita Clozianus), kućna relikvija roda Frankopana, sma­ na sv. Jurja u Senju. Karlo IV. posjetio je Senj
trao se autogramom sv. Jeronima. 24 Glagoljica se od XII. do XIII. je posjet trebao dati ideju o osnivanju crkve
s liturgijom na naro u �
_
i o tome pisao papi -
stoljeća naziva pismom sv. Jeronima (Littera Hieronymiana, scrip­ razu mljivome jeziku, što će - kako se nada o
ka. Praš ki Ema� s (Na
tura Hieronymitana). Noviji termin, glagoljica, također je nastao u pripomoći obraćenju shizmatika i nevj erni
ime sv. Jerom ma te
Hrvatskoj i zamijenio je raniji naziv pismena slovenbskaja i kuri/ovi­ Slovanech), koji je djelovao do 1419 ., dobio je
.
ea. Naziv glagoljica potječe od glagolo 'riječ' i glagola ti 'govoriti' koji 6 rila i Meto da pa je tako spojena stara i nova hrvatska tradicija .
tskoj pismo dvaJU
često dolaze u tekstovima: glagola Isuso 'reče Isus'. Zato i riječ glago­ Kako smo već spomenuli, glagoljica je u Hrva
/jaši označuje da su oni bili pronositelji riječi Božje. U dokumenti­ različitih jezika, liturgijskoga, crkvenoga i naro
dnoga, starohrv t­ �
ma se pojavljuju i drugi nazivi koji povezuju to pismo s Hrvatskom: skog a. u svojoj je prvotnoj funkciji glagoljica
opstala do XX. st lJ ­ ��
littera/lingua slava, illyrica; hrvacke knjige; breviri hrvacki.25 ea.
�
·
u XVII I . stolj" eću otvaraJu se čak duho
vni seminari za glagolJ ase
Pronalazeći dalje uvjete za razvoj, glagoljica je polovicom XIII. pisma u sred nj er_n
(Zadar 1727., Omiš 1748. ), ali je pozn avanje toga
stoljeća, vjerojatno pod utjecajem latinske beneventane, promije­
vijeku već slabi je.28 Oživljavanje u XIX. stolje ću glago
_
ljica � ah alJUJe �
_
nila grafički oblik od oble u uglatu te je pisana u uncijalnom, polu­ orodu Jer Je b1la va­
slavenofilstvu i hrvatskomu naro dnomu prep
uncijalnom i kurzivnom obliku. identiteta. Niz akcija
·/.an element tradicije i građenja nacionalnoga
Početci hrvatskoga tiskarstva također su povezana s glagoljicom. Stros smayer, 29 tv?;ac
podu zeo je u tom smjeru biskup Josip Juraj __
Prva tiskana knjiga bila je Misal po zakonu Rimskoga dvora (tzv. hr­
jugoslavenske ideje koja je pronosila nacional
no, kult rno 1 Jez1cno�
vatski prvotisak) objavljena 22. veljače 1483., tiskana u ličkome Ko­
jedin stvo južnoslavenskih naroda te obiju Crka
�
va, š ? ! e davalo po �
sinju.26 Misal je objavljen na dan Svete stolice, a njegovo je objavlji­ na cmlometodskoJ
vanje trebalo biti znakom lojalnosti Rimu. Za usporedbu, prva ćiri­ sebnu ulogu hrvatskomu glagoljaštvu, izraslom
1 radiciji koja je imal a obilj ežja
zajednička s pravoslavnim Istokom.
lična knjiga Oktoih tiskana je u Cetinju ll godina poslije (1494.), a
Već je 1859 . godine Stros smayer zamolio papu
da obj vi crk eno­ � �
1495. objavljena je u Veneciji prva knjiga na latinici (Lekcionar Ber­ duhovmh semmara
slavenske liturgijske knjige. želio je i obnovu
nardina Splićanina).
koji bi u Rimu i Dalmaciji naučavali staro slave
nski ezik. jegova ! �
Hrvatski su benediktinci u XIV. stoljeću imali također utjecaja
naglasavala Je ulogu
na preporod slavenske liturgije u Č eškoj - u praškom samostanu !'oslanica iz 1877. godine o zajed ništvu crkava
toga jezika kao jedinoga koji bi imao snagu ujed
initi južn os ven� ��
javanje kulta Cml a I
Emaus, a zatim i u Poljskoj, u Olesnicy i krakovskome samostanu -
sv. Križa. 27 s ke naro de. Tome je trebalo pridonijeti i oživl
. Slaven ska je litu �gija � stala tamo
� �
�oji je osnovala kraljica Jadwiga i Vladislav Jag�lo:i .
23 J. Molas: op. cit., str. 26.
, 10 godin a. Požar u samos tanu 1584. godin e umštw je glagoljske rukop tse. Vtse o tome L.
24 i w Po/see, >>Slovo<< 21, Zagre b, 1971., str.
Očuvala se 14 listova koji su fragment velikoga kodeksa (od oko 500 listova), vjerojatno Moszy nski: Liturgia stowianska i glagolskie zabytk
dio Metodova Paterika. Pretpostavlja se da je prepisan u Hrvatskoj. Znanstvenici povezuju :�:>5.-273.
jaša, Ogulin,
njegov nastanak ili uporabu s otočićem Košljunom kraj Punta na otoku Krku.
:•11 Problematiku školovanja
glagoljaša obradio je P. Runje : Školovanje glagol
25 :�003.
vnom i liturgijskom jeziku, u: !?sip ]uraj
J. Bratulić: Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995., str. 81.
26 Usp. Hrvatski leksikon II. L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 1 13. ·"' B. Oczkowa: ]osip ]uraj Strossmayer prema knjiže
Europa, ur. M. D<!browska-Partyka, Krakow, 2007.,
27 Strossmayer. ]ugoslawizm, ekumenizm,
,
Godine 1380. olešnicki knez Konrad II. osnovao je glagoljaški samostan u Olesnicy, a
nakon deset godina glagolja ši su došli u krakovsku četvrt Kleparz, u samostan sv. Križa , r. 67.-71.
 128 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Metoda koje je po njegovu zagovoru papa Lav XIII. 1880. progla­
sio svetcima Rimokatoličke crkve u enciklici Grande munus, što je
značilo i konačnu legalizaciju slavenske liturgije u Hrvatskoj. Ipak
nije uspjelo njezino proširivanje izvan malobrojnih dalmatinskih i
istarskih biskupija koje su ju od XIII. stoljeća kultivirale s dopušte­
njem Rima. Strossmayer nije uspio oživjeti glagoljicu i povjeriti joj
nove funkcije. Njezin je konačni pad prouzročio češki slavist, Josef
Vajs, koji je bio povezan sa Staroslavenskom akademijom na Krku
kada je u misal objavljen 1927. godine uveo latinsku transkripciju, s
iznimkom misnoga kanona. Od toga trenutka hrvatska se glagoljica
praktično prestaje rabiti u liturgiji.
Slavenski se obred u Hrvatskoj zadržao do II. vatikanskoga sabo­
ra (1962. - 1965.) kojim se preko uvođenja narodnih jezika u bogo­
služje priznala konačna pobjeda ideje Ć irila i Metoda. Neprekinuta
tradicija slavenske liturgije očuvala se u riječkoj nadbiskupiji, a po­
sebice na Krku, gdje je do danas ostao običaj svakodnevnih molita­
va i crkvenih pjesama na hrvatsko-staroslavenskome jeziku. 30
Sljedeći element glagoljaštva i sam je jezik te liturgije: hrvatska
redakcija staroslavenskoga jezika. 31 Obilježja te redakcije u njezinu
najranijem razdoblju bila su:
l . denazalizacija nosnika: p > u, f > e uz rjeđi razvoj, češći za ča­
kavštinu, 'f > a;
2. ujednačavanje psl. jerova u jedan, grafički označen kao o, a ka­
snije apostrofom;
3. prijelazy > i;
4. razvoj psl. dj >j;
30 U Hrvatskoj se posljednjih godina pojavio pokret za oživljavanjem tradicije glagoljičnoga
pisma nazvan neoglagoljaštvom. Tu djelatnost u sklopu Matice hrvatske provodi od 1993.
godine prije svega Društvo prijatelja glagoljice u okviru kojega djeluje i zbor Bašćina koji
pjeva na glagoljaškoj misi u jednoj od zagrebačkih crkava prvu nedjelju u mjesecu.
31 Uz neobično bogatu literaturu tu su i radovi S. Damjanovića: Tragom jezika hrvatskih
glagoljaša, Zagreb, 1984.; idem, Jezik otačaski, Zagreb, 1995.; idem, Hrvatski i staroslavenski,
u: Zbornik Zagrebačke slavističkeškole, Zagreb, 2001., str. 107.-116.; idem, Jezik hrvatskih gla­
goljaša, u: Amoenitates vel lepores philologiae, ur. R. Laskowski, R. Mazurkiewicz, Krakow,
2007., str. 385.-393.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 129
5. glagoljski grafem šta ostvaruje se kao ć, šć, rijetko i št;
6. novije obilježje je razvoj psl. e > e, i.
Najstarije su potvrde natpisi uklesani u kamenu okrug��m ili ugla­
tom glagoljicom. Bogatstvo kamene epigraf1ke _ u Istn 1 Kvarneru
značilo je nastavak tradicije rimske umjetnosti. 32 Datirani od Xl.
stoljeća, to su najčešće bili vrlo kratki, katkada oštećeni, � ovr�men�
dvojezični (latinski) natpisi. U najstarije pripadaj� �lomz�s�z n�tpzs
(Istra) na crkvi sv. Jurja Staroga (se e pisolo S); Krckz natpzs sto c�va
imena opata i braće benediktinaca koji su gradili samosta� (se zzda
Ma 1jo opato i Raldone RugotaiDobroslavo); Valunska placa (Cres),
dvojezični nadgrobni kameni spomenik (Teha sino vznuko ]una -
Techa etfilius eius bratohna et ]una nepus eius); Grdoselski � Zamak
iz XII. stoljeća (Istra) koji govori o posvećivanju oltara (Oltare l S(ve)
tama l Golobo s ti(na)na l A Panograc).
Iz oko HOO. godine potječe najpoznatiji spomenik glagoljične
pismenosti, Bašćanska ploča, pronađena 1851. u crkv ci sv. Lu�ije �
u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku. Prvotno Je_ stajala kao hje­ _
vi dio pluteja koji je odjeljivao prezbiterij od nave. Ploča od bij�l� ga
vapnenca duga je 199 cm, visoka 99,5 cm i debela 9 cm, a na nJOJ su
dva zapisa. Prva inskripcija potvrda je o darovanju zemlJe_ � led1_ �e
_ koju je kralj Zvonimira dao opatiji. Drugi z�pis dokum:ntl;a �a J �
opat Dobrovit s devetoricom redovmka _ gradiO tu crkvu. 3 Ostecen l
puknut na tri mjesta te već gotovo nečitljiv dragi kamen34 svjedoči o
stanju jezika, iako je rekonstrukcija nekih dijelova i dalje predme­
tom filoloških rasprava.
>>Taj jedinstveni monument, što stoji na razmeđu ep oha: vladavine Trpi­
_ mraka nJene
mirovića i Arpadovića, izvodi i hrvatsku književnost IZ _ supo­
nirane pretpovijesti - začete negdje s pokršte��e� iz latinsko�a ��hovn�g
ozračja i obogaćene prihvaćanjem slavenske cmlometodske Jezicno-knJI-_
32 B. Fučić: Glagoljski natpisi, Djela JAZU, 57, Zagreb, � 982 . go i� e. � utor je obradio više
�
..
od 500 natpisa; idem: Glagoljska epigrafika. Kulturno-hzstor1Jskz vzdovz, Zagreb, 1982.
:n M. žagar: Kakoje tkan tekst Bašćanske ploče, Zagreb, 199� . To naj�ovij � monografija
. J�
_
0 tome spomeniku s potpunom literaturom o predmetu 1_ poviJeSti IstrazivanJa.
34 Tako Ivšić naziva Bašćansku ploču, vidi S. Ivšić: Bašćanska ploča, »Omladina<<, XXIII, 4,
Zagreb, 1940., str. 75.
 130 H R VATI l NJIHOV J EZIK IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 131

ževne tradicije u našoj sredini - na svjetlo povijesnog, pismeno zasvjedo­ Ako kažemo istinu, tj. da je Bašćanska ploča pisana hrvatskostaroslaven­
čenog, trajanja.«35 skim jezikom, ona neće ni najmanje izgubiti na svojem nacionalnom zna-
čenju.
Tekst pisan glagoljicom pripada prijelaznom razdoblju između
okrugla i uglata oblika te glasi:36 Obilježja redakcije su: dosljedna denazalizacija (osim svoN), prijelaz
y > i, ujednačeni oblici jerova u obliku b. Bašćanska ploča nije samo
l. a[zn] Vb ime o/tea i s(i)na /i s/vetago duha azn dragocjeni jezični spomenik koji pokazuje taj oblik pismenosti, ni
2. opat/n/ drnžiha pisahn se o ledi/n/e juže povijesni i pravni dokument nego i svojevrsno književno djelo koje
v
3. •
da znvnmimirn kraln hrnvatnsky /vn/ je predmetom za znanstveno proucavanJe. 39
4. dni svoj� Vb svetuju luciju i sv(e)/do/- Glagoljska liturgijska pismenost počinje s djelomično očuvanim
5. mi župann desimra krn/ba/ve mra/tin/'b vn l(i)- misalom (dva lista) s kraja XL i početka XII. stoljeća, zvanim Bečki
6. ce prbnnebža /S/b posl/'b/ vin/(odo/le /ek(o)Vb V 0 - listići u kojemu se pojavljuju navedena obilježja redakcije . Iz toga
7. toce da iže to poreče klnni i bo(g) i bY ap(osto)la i g e- razdoblja potječu i dijelovi misala (Kukuljevićev misal) pronađen i
8. van(je)listi i s(ve)tae lucie am(e)nn da iže sde žive- u uvezu rukopisa iz XIV. stoljeća. U najstarije jezične spomeni ke
9. tn moli za ne boga azn opat'b dbrovitn zn­ ubrajamo i Grškovićev i Mihanovićev apostol (ulomak), Splitski mi­
lO. dah'b creknV'b siju i SVOeju bratiju S dev­ sal (ulomak). Razdoblje svojega procvata proživljava ta pismenost u
ll. etiju vn dni knneza kosnmnta oblad- XIII. stoljeću kada je franjevačka reforma misala i brevijara prisilila
12. ajućago vnsu knrainu i beše vn tn dni m- glagoljaš e da prevedu brojne nove liturgijske tekstove s latinskoga
13. ikula Vb otočnci /sn s/vetuju luciju vn edino /.. ./. na jezik redakcije.
U povijesti hrvatske redakcije možemo razlikovati nekoliko
Slično kao tekst, tako je i jezik Bašćanske ploče bio predmetom raz­
faza:40
ličitih interpretacija. To je staroslavenski jezik hrvatske redakcije
iako ga se određuje i kao starohrvatski jezik s crkvenim elementi­ L Klasično razdoblje - do XVI. stoljeća, koje J. Hamm dijeli na tri
ma (Štefanić, Fučić, Moguš, Bratulić). 37 Obrtanje proporcija jezič­ podrazdoblja, od kojih se prvo odlikuje slobodnim i spontanim
nih elemenata i stavljanje starohrvatskoga (čakavskoga) jezika na razvojem utemeljenim na kanonskim uzorima, a traje do polo­
prvo mjesto dovelo je do pomicanja početaka hrvatske pismenosti, vice XIV. stoljeća. U drugom se podrazdoblju provodi revizija
a prema nekim shvaćanjima i književnosti, zajedno s Bašćanskom tekstova i jezično »osvježavanje«, a ono traje do kraja XV. st. U
pločom na HOO. godinu. Stjepan DamjanoviĆ38, čija su istraživa­ trećem podrazdoblju koje traje do polovice XVI. stoljeća jezik
nja jednoznačno omogućila definirati jezik Bašćanske ploče, tvrdi: se prilagođuje novome vremenu, potrebama tiskanja glagolj­
skih knjiga. Granicu toga podrazdoblja označuje izdanje bre-
35 E. Hercigonja: Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1994.,
.
str. 29.
36 Trans1·JteraCIJa
.
. prema M . Žagaru, op. cit., str. 9. Rekonstruirani oblici nalaze se u uglatim :19

·145. o istraživanju spomenika i pripisivanju obilježja za stvaranje strukture nacionalnoga

M. žagar: Natpis Bašćanske ploče kao književno djelo, u: idem: Kakoje tkan ... , str. 138.­
zagradama, a okrugle zagrade sadržavaju rješenja kratica u tekstu.
37 S. Damjanović: Jezik Bašćanske ploče, u: idem: Jezik otačaski, Zagreb, 1995., str. 5 1 .-62. identiteta vidi: J. Molas: »Bašćanska ploča« w strukturze chorwackiej to:isamosci narodowej,
Tu je i točan pregled različitih shvaćanja i rješenja. u : Problemy to:isamosci kulturowej w krajach slowianskich, 3, (Jej znaki i symbole), ur. J.

38 S. Damjanović: Kojim je jezikom pisana »Bašćanska ploča«, u: Od fonetike do etike. ( ;uszczynska, Warszawa, 2005., str. 143.-168.
Zbornik o sedamdesetogodišnjici prof dr. ]osipa Silića, ur. I. Pranjković, Zagreb, 205., str. 221. ·10 J. Hamm: Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<<, 13, Zagreb, 1963., str. 43.-68.
132 H R VATI l NJIHOV J EZIK
vijara Brozića iz 1561. godine koje je ujedno i posljednja knjiga
hrvatske redakcije prije njezine rusifikacije.
IL Sljedeće je razdoblje41 od 1631. do 1893. godine i tada dolazi do
izmjene redakcije. Nju je izvršio Rafael Levaković uvodeći u
Misal obilježja ruske redakcije, prema naputku rimske kongre­
gacije De Propaganda Fide. Rusifikacija narodne redakcije tre­
bala je olakšati novi oblik ujedinjavanja slavenskoga istočno­
ga obreda s Rimom u okviru Unijatske crkve, na temelju Unije
u Brestu iz 1596. po kojoj je Hrvatska trebala biti most izme­
đu katolika i unijata. Sljedeće misale miješane hrvatsko-ruske
redakcije izdali su Ivan Paštrić (misal - 1706., brevijar - 1688.)
i Matija Karaman (Misal rimskij - 1741.) s dosta rusificiranim
oblikom.
III. Posljednje je razdoblje obnavljanja hrvatske staroslavenske li­
turgije. Do njega je došlo na inicijativu biskupa J. J. Strossma­
yera koji je u Rim poslao Dragutina Parčića da uredi i izda no­
vi misal, očišćen od rusizama. Bilo je to godine 1893. (1894. i
1905.). Izdanju iz 1894. bio je dodan Mali azbukovar za pravilno
ijednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjigah.
Funkcija hrvatskostaroslavenskoga jezika nije se ograničavala sa­
mo na bogoslužje. Od početka svojih potvrda do XIII. stoljeća vršio
je i funkciju književnoga jezika, bilo da su se na njemu ispisivali
pravni akti, kao u Bašćanskoj ploči, ili pak svjetovni tekstovi.42 Od
XIII. st. hrvatska se redakcija ograničava na liturgijsku funkciju, što
ne znači da jezična crkvenoslavenska tradicija nestaje iz hrvatske
pismenosti.
41 Kao drugo razdoblje Hamm navodi udjel hrvatske redakcije u jeziku istarskih protesta­
nata polovice XVI. stoljeća.
42 Brojni se primjeri nalaze u hrestomatiji V. štefanića: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske
akademije, usp. bilješku 13.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 133
4.3.2. Hrvatsko-staroslavenski jezik neliturgijske
glagoljske pismenosti
Poseban status glagoljaša stvarao je niz suprotnosti, prije svega os­
cilaciju između Zapada i Istoka. Ona se temeljila na pripadnosti
Rimokatoličkoj crkvi i otvorenosti prema zapadnoj kulturi, a s dru­
ge strane vjernost slavenstvu u obliku pisma i liturgije uvjetovala
je protivljenje prihvaćanju latinskoga jezika u liturgiji. Prvi su hr­
vatski glagoljaši nastali iz redova benediktinaca, a zatim pavlina i
franjevaca, iako su među njima bili i svjetski duhovnici.43 Njih je
obilježavala otvorenost i tolerancija prema uključivanju hrvatskih
jezičnih crta u staroslavenski jezik, odnosno jaka kroatizacija re­
dakcije.44 Na kraju se može govoriti o tipu jezika kojim su se gla­
goljaši počeli služiti u svjetovnoj pismenosti u razdoblju od XV. do
polovice XVI. stoljeća, nastalom u sudaru crkvene književne tra­
dicije s jezičnom praksom, konkretno s čakavskim dijalektom na
čijem su tlu djelovali njegovi tvorci. To je nesumnjivo bio miješani,
nenormirani, neujednačeni jezik u kojemu je odnos staroslavenskih
i čakavskih elemenata bio različit od teksta do teksta. U literaturi se
opisuje kao amalgam nastao u procesu amalgamizacije.45 Eduard
1 {ercigonja naziva ga jezikom neliturgijske pismenosti hrvatskih
glagoljaša. S. Damjanović taj tip miješanoga jezika naziva hrvatsko­
-staroslavenski te ga razlikuje od redakcije (hrvatskostaroslavenski).
Miješan i čakavsko-staroslavenski jezik vidimo u Zapisu popa
Martinca.46
!početak teksta/ Az mnogo grešni Martinac pop, plemenem L�p��nin, Bo­
gu davšu mi, sice že priprošće dosvrši? sije knjigi side v moJ_ eJ ��z� v Gr?b ­
v
nici, budući v plni djeli crkovnom pn castnom muzu v gospodm1 Davidi,.
n Detaljno 0 tom problemu, kao i o povijesti slavenskih redova u Hrvatskoj vidi: B.
( lczkowa: Tradycje cyrylo-metodianskie ...
11 E. Hercigonja: Tropismena i trojezična ...
·1'' Usp. D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ...
lli
s. Damjanović, Zagreb, 1994., str. 35. Vidi i moto toga poglavlJa.
Taj odlomak citiram prema: Hrvatsko književno srednjovj:kovlje, urednik i autor uvoda
 134 HRVATI l NJIHOV J EZIK IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 135

plova ni grobničkom v vrjeme svetago otea v Bozje pape Aleksandra Še­ l. zamjenica kaj, zakaj, nikaj/ča, zač i nih'če, niče, koteri (»... ki
stago i v vrjeme Maksimijana, kralja rimskago .. .47 mu e potribu kotero v nove vrimeni est«);
, , v, .

2. prilozi zapet, nazopet/opet, vaspet (»v trihn d nehn hoces JU

U nekim se spomenicima pojavljuju i kajkavizmi. U tom nejedin­
sopet načiniti«);
stvenom jeziku s obzirom na postojanje kajkavizama, E. Hercigonja
3. promjene u inicijalnim suglasničkim skupinama: mn > �n (vno­
izdvaja dvije inačice.48 U prvoj čakavski dijalekt čini osnovicu uz
gi), vl > 1 (lasi), tvr > tr (trdo) (»takajše vnoga čuda, om mnogo
staroslavenske i kajkavske elemente. Drugi je staroslavenska osno­
krat'h ugane a to esto začn vnogo kratn«);
vica uz kajkavske elemente. Sadržaj svih triju elemenata bio je raz­
4. protetsko v- (vuzdu, vulici, vuči);
ličit ovisno o teritoriju na kojemu je tekst nastajao. Taj teritorij
5. razvoj psl. p, u > o (»goboka, bode, trodan - ... kada emu ta rog'
Hercigonja dijeli na istočni i zapadni kompleks. Na granici tih dva­
trodan' bude tada ga ... «);
ju područja bio je Vinodol. Istočni je kompleks obuhvaćao područja
6. ekavizam u korijenu i sufiksima (očistite se od greha);
južno od Vinodola do Otočca i Gacke te sjeveroistočno od Vinodola
7. zamjena vokativa sg. imenica -a-deklinacije oblicima nomina­
s Modrušem do Pokuplja (s mjestima Ozalj, Svetice). Dio istočne i
tiva (»r'ci mi ti mužu ili žena«);
sjeverne Istre činio je zapadni kompleks. Veći broj kajkavizama bi­
8. buduće vrijeme u oblicima: bu, bumo, buš + infinitiv (»ako bušn
lježi se u spomenicima nastalima na istočnim područjima. Među
poslušan'h, ako vavek buš goriti«);
uporaba komparativa sa sufiksom -s- (u cak. -e-, -j-)
njih pripada Vinodolski zbornik (početak XV. stoljeća), Petrisov v v , •

9. proširena
zbornik (1468.) s najvećim brojem kajkavizama, naročito u po­
(vekši, manjši, bolše - »Vele vek'šu ričn rekaln, ... ke se mogu
sljednjem dijelu, Grškovićev zbornik (druga polovica XVI. stoljeća)
zreći do main' šega«);
i Tkonski zbornik (početak XVI. stoljeća). Istarski su spomenici npr. rotacizam: moraše, morahu (>>da morešn razisliti po ki račun'
lO.
Homilijar na Matejevo evanđelje (kraj XV. stoljeća), Žgombićev zbor­
se more včiniti«);
nik (polovica XV. stoljeća). brojni leksički kajkavizmi s njihovim tipičnim njemačkim i ma­
ll.
Zasićenost kajkavskim elementima slabi što se više približa­ đarskim posuđenicama, dok se u spomenicima u kojima pre-
vamo jugozapadnim (Vinodol) i zapadnim područjima (Istra). vladavaju čakavski elementi, rabe talijanizmi.
Usporedno s čestotnošću pojavljivanja mijenja se i njihov tip. Dok
na sjeveroistoku postoje fonetski, morfološki, frazeološki i leksič­ Navodimo odlomak teksta iz Grškovićeva zbornika: 49
ki kajkavizmi, na ostalim područjima nalazimo samo leksičke.
>>Ništar s vumom' ni grišniku ča v ne čistoti svoi is čistoće ... Ča gos� odin'
Najčešći su ovi: bog' va obeti obeća včini e 1... 1 vekša sila est' i vekše dobro z bog�m ��go
s cv lovev kom' 1... 1 Kai ga na dobro delo naučiš' a zlo delo ot nega oumes .. . <<

47 Taj zapis po svojoj dramatičnosti i povijesnim okolnostima podsjeća na riječi srpskoga

starca Isaije koje je nakon poraza Srba u Bitki na Marici 137 1 . godina zapisao: >>I ostade zem­
lja od svih dobara lišena, od ljudi i stoke, i drugih plodova. Jer ne bejaše kneza, ni vožda,
ni predvodnika u narodu, ni izbavitelja ni spasitelja ... I zaista tada živi zavideše mrtvima<<
(srpski prijevod originala sa srpske staroslavenske redakcije prema: D. Bogdanović: Istorija
stare srpske književnosti, Beograd, 1980., str. 189.
48 E . Hercigonja: Kajkavski elementi u jeziku glagoljaške književnosti 15. i 16. stoljeća, u:
idem: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983., str. 303.-385. O tome i S. Damjanović:
Glagolitica kajkaviana, u: idem, Jezik otačaski, Zagreb, 1995., str. 63.-80.
u navedenome odlomku nalazimo riječi iz staroslavenskoga te ča­
kavizme i kajkavizme. Da bi tekst bio razumljiviji, glagoljaši s� uvo ­
.
dili kontaktne sinonime: zna'e i umen'e, gnev' i srdu, greh telesnz,
49 .
Prema E. Hercigonja: Kajkavski elementi . ., str. 327.
136 H RVATI l NJ IHOV JEZIK
plteni. 50 Miješani jezik neliturgijske glagoljske pismenosti nije do
kraja istražen jer nisu detaljno proučeni pojedini spomenici. Osim
toga, S. Damjanović obraća pozornost na teškoće u određivanju ne­
kih riječi kao kajkavizama jer su kajkavski i sjevernočakavski dija­
lekti imali neke zajedničke crte, napose u XV. stoljeću.
Nastanak hrvatsko(čakavsko)-staroslavenskoga amalgama bio
je moguć u Hrvatskoj i zbog specifičnoga statusa staroslavenska­
ga jezika i njegova marginalnoga položaja kao liturgijskoga jezika,
suprotno od uloge koju je imao u pravoslavnih Slavena. U Srba je
proces ponarodnjavanja redakcije bio znatno sporiji, a tomu je pri­
donio službeni status staroslavenskoga kao jedinoga jezika Srpske
autokefalne crkve te djelatnost prepisivačkih škola koje su uvodile
reforme, ali su čuvale njegove kanonske oblike. Eventualne kasnije
promjene zakočio je prodor Turaka i rusifikacija redakcije 1726. go­
dine. Daljnje prožimanje nove redakcije sa srpskom štokavštinom
nije bilo iskorišteno u procesu kodificiranja jezika. Vuk Karadžić
provodio je reforme na temelju narodnoga dijalekta i odbacivao
je crkvenu tradiciju. Međutim, snažno ponarođivanje redakcije
(»amalgamizacija«) dogodilo se u Rusiji, ali tek u XVIII. stoljeću,
potkraj funkcioniranja redakcije kao književnoga jezika, dakle ci­
jelih tri stotine godina kasnije nego u Hrvatskoj. Početci i proces
normiranja suvremenoga ruskoga jezika sežu u polovicu XVIII. sto­
ljeća s teorijom triju stilova koju je formulirao Lomonosov 1757. go­
dine i koja im je podredila pojedine književne rodove i vrstu jezika
kojim trebaju biti pisani. Ruski crkvenoslavenski jezik pripadao je
visokome stilu zajedno s poemama i adama, dok je ruski govorni
jezik bio smj ešten u niski stil kojim su se pisale pjesme i korespon­
dencija. Jezična reforma morala se postaviti prema jakoj crkvenoj
tradiciji i uzeti u obzir živi ruski jezik. Nikolaj Karamzin vidio je
cilj te reforme u ostvarivanju načela: »treba pisati kako se govori, a
govoriti kako se piše«. Ponarođivanje norme teklo je postupno i tra­
jalo do početaka XIX. stoljeća, a krajnji je oblik dobilo zahvaljujući
50 Tehnika sinonima proizlazi iz latinske tradicije i jedno je od renesansnih stilskih sred­
stava. Usporedi i V. poglavlje.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 137
Puškinovu stvaralaštvu. Suvremeni ruski književni jezik temelji se
na središnjemu (moskovskome) narodnom dijalektu, uz čuvanje
elemenata crkvene tradicije.
Nastanak hibridnoga jezika nije se dogodio zbog nekompeten­
tnosti samoukih ljudi od pera, kako se katkada tvrdi. Glagoljaši su
svjesno uvodili elemente govornoga jezika želeći približiti staro­
slavenski kao crkveni jezik i olakšati njegovo razumijevanje širo­
kome krugu primatelja. Njihovo je stvaralaštvo bilo »učineno za
priprošćihn« (Kolunićev zbornik, 1486.). Na karakter njihova jezi­
ka nesumnjivo je utjecalo i postojanje konkretnoga čakavsko-kaj­
kavskoga miješanoga dijalekta s područja Pokuplja, a on je pripa­
dao »istočnomu« kompleksu. U radu glagoljaša može se vidjeti
prvi svjesni pokušaj stvaranja općega jezika miješanjem dijaleka­
ta. 51 Njihova je koncepcija proizlazila iz jezika koji ih je u stvarnosti
okruživao i kojim su obogaćivati njima poznatu pisanu crkvenu tra­
diciju. Pojava hrvatske tronarječnosti na neki je način implicirala
način normiranja jezika. Ideju glagoljaša nastavit će u budućno­
sti istarski protestanti i »ozljani«. D. Brozović52 smatra da je hrvat­
sko-staroslavenski jezik, utemeljen na čakavskoj osnovici, a obo­
gaćen kajkavskim i štokavskim elementima, mogao postati opće­
hrvatskim književnim jezikom već polovicom XV. stoljeća. Uzrok
neuspjeha takve standardizacije bilo je širenje latinice na područja
koja su prije pripadala »hibridnomu« jeziku pisanomu glagoljicom.
Latinica je istisnula i ćirilicu i zauzela kajkavski teritorij u kojemu je
uporaba obaju tih slavenskih pisama bila neznatna. Prethodno veći
domet glagoljice u neliturgijskoj pismenosti ograničio se na malo
područje Kvarnera, a njezina uporaba u svjetovnoj funkciji postup­
no je oslabila te se glagoljica krajem XVI. stoljeća konačno predala
pred latinicom. Istiskivanje glagoljice onemogućilo je širenje jezika
čija se crkvena tradicija povezivala s dijalektima na tom području.
Na kraju je hrvatskostaroslavenski jezik u tom specifičnom obliku,
"1 B. Oczkowa: ]�zyk >>mieszany« jako specyficzna propozycja normalizacji chorwackiego
){'zyka literackiego, »Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<<, 28, Warszawa, 1991., str. 125.­
- 1 33.
'-2 D. Brozović, op. cit., str. 25.-28.
 138 H R VATI l NJIHOV J EZIK
kao sastavnica miješanoga jezika, prestao vršiti funkciju književ­
noga jezika u Hrvatskoj krajem XV. i početkom XVI. stoljeća, što je
kod pravoslavnih Slavena nastupilo tek krajem XVIII. stoljeća. Od
toga vremena njegova se uloga u Hrvatskoj ograničila samo na li­
turgijsku funkciju. To je otvorilo put narodnim dijalektima. Tu či­
njenicu BrozoviĆ53 ubraja u najveći i prijelomni događaj u povijesti
hrvatskoga jezika.
Staroslavenski jezik i crkvena pismenost ipak je trajno uključena
u t �adiciju kulture i povijesti hrvatskoga jezika, vršeći ulogu kari­
ke 1z �eđu srednjovjekovne pismenosti i kasnijih razdoblja njegova
razvoJa.
4.4. Staroh rvatska čakavska pismenost
Usporedno s crkvenom pismenosti pojavljuje se i književnost na
starohrvatskome jeziku, tj. na čakavskome dijalektu. Razdoblje
srednjega vijeka - do kraja XV. stoljeća - u jeziku se ocrtava obliko­
vanjem hrvatskih dijalekata. Kasnije će migracije utjecati na njiho­
ve gramce, - ali ne i na vrstu jezičnih obilježja.
Pismenost na narodnome jeziku obilježena je pojavom tropisme­
�
n �sti oja započinje s latinicom polovicom XIV. stoljeća i traje u po­
�
VIJ. �S l hrvatsk?ga j ezika do XVII. stoljeća, kada glagoljica prestaje
. ulogu SVJetovnoga pisma, iako i dalje ostaje liturgijsko pismo
vrs1t1
crkvenih knjiga. To je fenomen koji Hrvatsku ubraja u dva kulturna
kruga - slavenski i latinski.
Gla�oljica kao h �v�tsko pismo pojavljuje se od početaka pisme­
. .
nosti, tj. od XII. stoljeca. NJome su pisani statuti, zakonici - pravni
spisi, urbariji - pravni zakonici kojima su regulirani odnosi izme­
đu feudalaca i njihovih podanika, vjerska književnost i beletristika.
U toj se funkciji glagoljica rabi do XVII. stoljeća, s tim da se od XV.
�
stoljeća, � r zvojem konkurentne latinice, njezino značenje postup­
�
no s ��nJUJe · akon XVII. stoljeća rabi se samo iznimno u lokalnoj
.. .
�
a mmistraCIJI pn sklapanju ugovora ili notarskih spisa. u povije­
sti Hrvatske XVI. stoljeće je prijelomno. Turske najezde, migracije
53 Ibidem, str. 28.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 139
stanovništva, protestantizam, sve to uzrokuje velike kulturno-po­
litičke promjene. Ideje renesanse, koje se šire iz dalmatinskih gra­
dova, promoviraju latinicu - simbol europske kulture i dovode do
propadanja glagoljice - pronositeljice slavenstva.
Drugo slavensko pismo - ćirilica - nikada nije bilo konkurentom
glagoljici, iako je potvrđeno još od XII. stoljeća na južnim, nekada
glagoljaškim prostorima Hrvatske, kamo je ćirilica došla iz Srbije,
Duklje (danas Crna Gora) i Zahumlja. Njom su se služili u autonom­
noj pokrajini Poljica između ušća Cetine i Splita (Poljički statut iz
XV. stoljeća), u Dubrovniku gdje je bila službeno pismo Srpske kan­
celarije Republike te u domaćoj svjetovnoj i vjerskoj pismenosti, sve
do širenja latinice u XV. stoljeću.
Ta dva slavenska pisma nisu bila u neposrednom dodiru. Te­
ritorij koji je štitio glagoljicu od širenja ćirilice nalazio se između
Zadra i Splita. Ondje je u uporabi bila književnost na latinskom ili
talijanskom jeziku (pisana latinicom) i upravo su ondje polovicom
XIV. stoljeća nastala prva hrvatska djela pisana latinicom.
Hrvatska je ćirilica, s nekim specifičnim grafičkim dodatcima
koji su uglavnom nastali u razdoblju od XIV. do XVI. stoljeća, na­
zivana arvacko pismo, poljičica, zapadna ćirilica i bosančica jer se
rabila u Bosni. Glagoljaši su to pismo poznavali, o čemu svjedoče
ćirilični umetci u glagoljičnim tekstovima. »Otvorenost glagoljaša
drugim pismima neobična je i čudesna pojava u tadašnjoj europ­
skoj kulturi, i u zapadnoj i u istočnoj.«54
Kasnije širenje latinice i opadanje važnosti glagolj ice i ćirilice
potonju čini vjerski obilježenim pismom. U XIX. stoljeću rabila se
jedino među pravoslavnom manjinom i na nju se gledalo kao na
srpsko pismo i jedan od pokazatelja srpskoga nacionalnoga iden­
titeta.
Latinica se u hrvatskoj narodnoj pismenosti pojavila polovicom
XIV. stoljeća, od XV. stoljeća bilježi znatan razvoj, a od XVII. sto­
ljeća konačno istiskuje glagoljicu i postaje dominantnim i jedinim
hrvatskim pismom.
"4 J. Bratulić: Leksikon ... , str. 18.
 140 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Hrvatska tropismenost u svome posljednjem razdoblju nalazi
odraz u djelatnosti istarskih protestanata koji su tiskali knjige tri­
ma pismima.
Pobjedu latinice D. Brozović55 tumači činjenicom što je ona na
teritoriju Hrvatske bila univerzalna. Ona je postojala »oduvijek« kao
pismo latinskoga, poslije talijanskog jezika, što je pridonosilo nje­
zinu poznavanju i popularnosti u cijeloj Hrvatskoj. Ć irilica je stigla
prekasno da bi se usvojila i proširila na cijeli teritorij.
Hrvatska glagoljica kao svjetovno i narodno pismo mrtva je već
400 godina, a kao pismo mrtvoga hrvatskostaroslavenskog jezi­
ka izgubila je svoju važnost i zbog latinske transliteracije gotovo
prije stotinu godina. Unatoč toga, od svih triju pisama rabljenih
u Hrvatskoj upravo se ona najjače i najtrajnije upisala u hrvatsku
povijest i kulturu te postala simbolom nacionalnoga identiteta, si­
nonimom hrvatstva. Leszek Moszyriski56 među simbolične funk­
cije koje je glagoljica imala u svojoj povijesti ubraja njezina slje­
deća značenja: simbol nacionalnoga suvereniteta, simbol vjernosti
rimskome papi, simbol hrvatske narodne kulture, simbol posebne
ljubavi Spasiteljeve, znak preteče u odnosu prema renesansi i pro­
mjene koje uvodi II. vatikanski sabor.57
Zbog svega navedenoga u ovome nužno ograničenom pregledu
starohrvatske pismenosti kao nadređeni kriterij u daljnjim poglav­
ljima uzimamo pismo.
4.4.1 . Glagoljični spomenici
Najstarija čakavska pismenost lokalizirana je na sjeveru, u Istri i
široko uzetom Kvarneru. Tekstovi su pisani lokalnim čakavsko-
55 D. Brozović: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ... , str. 29.
56 L. Moszyri.ski: Glago/ica, najstarsze pismo slowimiskie, jako symbol, u: Srodkowoeuro­
pejskie dziedzictwo cyrylo-metodimiskie, ur. A. Barciak, Katowice, 1999., str. 231.-241.
57 Glagoljica se danas rabi politički kao jedan od argumenata u dokazivanju tzv. iranskoga
podrijetla Hrvata. Te poglede zastupa između ostalih dr. fra M. Japundžić: Hrvatska glagolji­
ca, Zagreb, ožujak 1998., koji niječe autorstvo sv. Ć irila i njezinu genezu povezuje s Iranom.
Više o tome vidi M. D<')browska-Partyka: Pismojako znak toisamosci, u: Jrzyk a toisamosć
narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000., str. 169.-182.
IV. POGLAVLJE : Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 141
-ekavskim ili ikavsko-ekavskim dijalektom s određenom količi­
nom staroslavenizama. 58 Tematski su to sudski i pravni dokumenti.
Spomenikom hrvatskoga prava i pravnoga nazivlja jest Vinodolski
zakon (1288.) - zbirka zakona koji obvezuju dotad slobodne gradove
vinodolske općine kojima se određuju feudalne obveze prema krč­
kim knezovima i uvode izmjene pravnoga statusa dotad slobodnih
seljaka u kmetove.
/ulomak teksta/ Va vrime ubo velikih muži, gospode Fedriga, Ivana,
Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krčkih, vinodolskih i modruških knezi.
Zač dole kr/at/ videći ludi, ki bludeći svoih starii/h i is/kušenih zakon,
zato ubo edin po edinom i /vsi/ ludi vinodolski želeći one stare d/obre
z/akone shraniti e napuni, ke nih prvi v/sag/da su /shra/neni neureeni.
Skupiše se vs/i/ na kup /tako/ crikveni tako priprošći ludi.59
Ostali su takvi dokumenti: Statut grada i otoka Korčule (1214.),
Vrbanski statut (1362.), Krčki statut (1388.), Kastavski statut (1490.),
Veprinački statut (1507.) i Trsatski statut (1640.). Urbariji su uređivali
pravne odnose između feudalca i podanika, npr. Urbar modruški
(1486.). Neobično je dragocjen jezični, književni, društveni i poli­
tički spomenik Istarski razvod (1275.)60 koji je sačuvan u prijepisu iz
XVI. stoljeća, a opisuje granice feudalnih posjeda u Istri:
/ulomak teksta/ I tako mi niže imenovani nodari preda vsu tu gospodu
pročtesmo kako se v njih udrži. I tako onde ob e strane se sjediniše i kun­
tentaše i kordaše i razvodi svojimi zlamenji postaviše, i jednoj i drugoj
strani pisaše listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shraniše
jazikom nemškim.61
U srednjovjekovnoj pismenosti potvrđuju se stilske razlike, ovisno
o književnom rodu u kojemu se ostvaruju. Osim obilato zastupljene
religijske literature, nalazimo i primjere beletristike koja je obuhva­
ćala mitološku povijest (Rumanac trojski), pjesničko i prozno stva-
58 A. Šepić: Jezik hrvatskih općinskih statuta istarskih i primorskih, Rad JAZU, 295, Zagreb,
1953., str. 5.-40.
59 J. Bratulić: Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatička izdanje, kritički tekst, tumače­
nje, rječnik, Zagreb, 1988. (citat sa str. 51).
60 J. Bratulić: Istarski razvod, Studija i tekst, Pula, 1978.
61 Tekst prema: M. Moguš: Povijest hrvatskoga književnogjezika, Zagreb, 1993., str. 24.
142 HRVATI l NJIHOV J EZIK
ralaštvo o viteškim djelima (Aleksandrida) i bestijarij e (Fiziolog) te
lucidare (Lucidar) - vrstu srednjovjekovne enciklopedije:
/ulomak teksta/ Učenik prosi: Na koliko puti jest si svjet razdelen?
Učitelj reče: Na troje jest razdeljen: jedna strana imenuje se Asija, druga
Europija, treta Afrika.
Učenik uprosi: Povej mi o toj zemlji ja že imenujet se Asija.
Učitelj reče: Asija počenjet se na vstok Slnca i jide na poldne daže do mora.
V toj strane jest raj, a v raji jest l istočnik. Is toga stočnika tekut 4 reki. I jest
ime jednoj reke Jion, drugoj Pison, tretoj Tigra, četvrtoj Eprata.62
Bogatu crkvenu književnost reprezentira djelo Počinju mirakuli
slavne dive Marije s početka XVI. stoljeća, pisano čistim ikavsko­
-ekavskim čakavskim dijalektom, iz kojega potječe tekst O djevojci
bez ruku:
/ulomak teksta/ Čte se v nikoj kroniki da va vrime v ko biše prestvljeno
cesarstvo rimsko kraljevstvu franačkomu gospodovaše tada jedan cesar,
ki imiše svoju ženu ka biše noseća, ka potom porodi jednu lipu hćer. I v
tom porodi, za veliku boljezan ku imiše, ta kraljica preminu od sega svita.
Zgoda se tom da kralj po ni koliki vrimeni vze drugu ženu, ka va no vrjeme
biše štimana najliplja žena na sviti.63
Hrvatska pjesmarica64 skup je od devet čakavskih religijskih pje­
sama zapisanih gotovo čistim narodnim jezikom Splita i najbliže
okolice (Brač, Hvar, Šolta, Solin), koji se nalazi u Pariškom kodeksu
iz 1380. godine.
/ulomak teksta/ Nad grobom /pojut/ glagol'uće sije/
Tu mislimo, bratja, ča smo!
Razumijmo zeml'a da smo!
Slast i dika tvojga tila
hoće biti kal i gnila.
Tako naše tilo gine,
tako naša slava mine.
Grišnici se teško hine
to videći, ki zlo čine.
62 Tekst iz: Hrvatsko književno srednjovjekovlje ..., str. 27.
63 Ibidem, str. 57.
64
D. Malić: Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Zagreb, 1972. Pretisak autoričinih radova
u: eadem, Na izvorima hrvatskogajezika, Zagreb, 2002. Navedeni ulomci nalaze se na str.
664. i 661.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 143
/ulomak božićne pjesme/
Spasitel' se rodi danas,
ki je s neba prišal za nas.
Ne kasnite veće stati,
hoćete ga blizu najti!
Povit Gospod /v/ Vitliomi,
u jaselceh, v tujem domi.
Oni tako skoro tekše,
obretoše čudo vekše.
4.4.2. Ćirilični spomenici
Prvotna granica zapadnoga dometa ćirilice protezala se lijevom
obalom donjega toka rijeke Cetine. U kasnijem se razdoblju pre­
mjestila te je obuhvatila otok Brač i velik dio Dalmacije, čemu je
svakako pridonijela bosanska kolonizacija kopnene Dalmacije već
od kraja XV. stoljeća. Iz mjesta Povija na Braču potječu najstariji ći­
rilični spomenici, Povaljska listina65 i Povaljski prag.66 Prvi je napi­
san 1250. iako se poziva na stariji dokument iz 1 184. To je pravni akt
koji opisuje imanja benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja.
Pripada najstarijim starohrvatskim spomenicima nakon Bašćanske
ploče i dviju drugih pisanih potvrda (iz Do brinja godine 1230. te
ugovora o prij ateljstvu makarskih Krajinjana s Dubrovnikom iz
1247. godine). Listina je pisana bračkom čakavštinom s elementi­
ma romanske i staroslavenske crkvene tradicije, što je očito poka­
zalo supostojanje obaju elemenata na tom prostoru.
/ulomak teksta/ Bi v dni kraja Beli, biskupa Mikuli otokom hvarskim brač­
kim Brečko knez, otokom Prvoš župan, sudja Desin, brašćik Prvoslav. Ti
vsi sut didići vladanju otočkomu I v /ti/ dni bi Radko pop i koludar služe
crkvi svetago Joana v Pavl'ah. I bi plk brački i hvarski s knezem Brečkom
GS D .
Malić: Povaljska listina kao jezični spomenik, Zagreb, 1988.; eadem, Čakavske crte
»Povaljske listine«, »Hrvatski dijalektološki zbornik<<, 9, Zagreb, 1995., str. 61.-82; eadem,
»Staro<< i »novo<< u jeziku Povaljske listine, u: Obljetnica Povaljske listine i praga 1184.-1984.,
»Brački zbornik<<, 15, Supetar, 1987., str. 84.-101.; E. Hercigonja: Povaljska listina i natpis
Povaljskog praga u hrvatskoj kulturnoj i književnoj praksi, u: idem, Na temeljima hrvatske
književne kulture, Zagreb, 2004., str. 209.-233.
66 D. Malić: Jezični sadržaj »Povaljskoga praga<<, >>Rasprave Zavoda za jezik !FF<<, 10-11,
Zagreb, 1985., str. 87.-98.
 144 H RVATI l NJIHOV J EZIK
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 145

na Bolu. I nače govoriti Rado kalujer: >>Kneže i vsi vlasteli! Molstir svetago
Joana je/st/ velik bil prežde, kako vi viste, na je zapusti! i j ego zemje.« /.. ./
Pride Marija, raba Rašćina, iskupivši se. I dala j ej biše gospoja vsega svo­
jega četvrtu čest. I da ju u molstir svetago Joana u Pavl'ah.
Povaljski prag je stariji kratak natpis na kamenom nadvratniku iz
1 184 . godine, na čakavskom dijalektu s malim brojem staroslaven­
skih riječi Uaz, svetago, Joana).
Jaz moj str jimenem Radona sazdah sja vrata Boga Gospoda radi da budu
česnik sej crkvi - crkvi svetago Joana. Knez Brečko vloži se biti česnik j ej
i da zeml'e u nu po Koncu.67
Od mlađih ćiriličnih spomenika najpoznatiji je Poljički statut iz
stranom od se star svojih, jima obrati tada prijura dvi sestre najstarije i ke
najprija jesu obučene u sveti habit jima poslati po onu ka pita umil'eno i
skrušeno prijata biti na dil dobroga činenja svetoga reda.
Prvo pjesničko djelo je Šibenska molitva.69 To je pjesma Djevici
Mariji te iako je nedatirana, potječe iz istoga doba kao Red i za­
kon. Nađena je u franjevačkom samostanu u Šibeniku, a pisana je
ikavsko-ekavskom čakavštinom iz okolice mjesta gdje je nađena.
Nestabilna i nedosljedna grafija dobro ilustrira početno razdoblje
prilagodbe latinice u starohrvatskome jeziku.
/početak teksta/
. blazmh Bogom z1v1m uzvl-
O blažena! O prislavna! O presvitla! Svrhu vs1h v • v . • •

1440. godine, pisan na čakavskome dijalektu s određenim elemen­ šena! Vsimi

tima štokavskoga. Poljica - samostalna kneževina (knežina), smje­ Božjimi dari urešena!
O prislavna prije vsega vika! Bogom živim zbrana!
štena između ušća Cetine i Splita - sve do XVIII. stoljeća u svojoj O umil'ena Divo Marije!
je korespondenciji i lokalnoj administraciji rabila ćirilicu. I z 1410 . Gospoje, ti si blaženih patrijarak uprošanje.
potječe i dokument splitskoga kaptola. Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva isplnenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravi'enje.
4.4.3. Latinični spomenici Gospoje, ti si Boga živoga obsijanje i okripl'enje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećenje i okripl'enje.70
Početci čakavske pismenosti na latinici povezani su sa srednjom
Isti ulomak u izvornoj verziji još izrazitije pokazuje grafijske pro­
Dalmacijom. Riječ je o tematski raznolikim tekstovima, od vjer­
bleme tadašnje latinice:
skih sadržaja kao što su molitvenici, žitija, legende o svetcima, pa
do pravnih, administrativnih i poučnih dokumenata (lucidari). O b[l]aJena O priflauna O prefuitla Sharhu (!)Hih bla[Je]nih
• •

Najstariji je spomenik Red i zakon sestara dominikanki u Zadru68 Bogom fiuin (!) vfuifena Ffimi Bofgimi dari urefena
•

iz 1345 . godine. O p(ri) flauna prige Hega uicca Bogo(m) Jiuim fbrana
•

o humilena diuo marie Gofpoye ti Hi blafenich pat(ri)arach ubrofa(n)

• •

/početak teksta/ Red i zakon od primi'enja na dil dobroga činenja sestar ye (!) Go(fpoye)
naših reda svetoga otea našega Dominika. Najprija prijura na glas od zvo­ •ti Hi blafenih p(ro)rocof p(ro)rocaftua ifpulne(n)ge G(ofpoye) tl. J1. an-
• •

ea kapitula nih jima sazvati sve sestre zajedno i postaviti je u misto kako gel(f)co pofdrafle(n)[ge]
je koja dostojna po počtenju i po starišini. - Drugo: jima viće učiniti /s/ GoCfpoye) ti Ji boga Jiuoga obfiga(n)ge y oc(ri)plenge G(ofpoye) tl. h.
• • •

sestrami starimi, ke jesu od vića i ke j imaju glas po zakonu redovskom u Juetoga duha (!)
kapituli, ako jest takova žena da se jima primiti na pomoć duhovnu i na oJuege(n)ge y oc(ri)plenge?1
dil dobroga činenja svetoga reda našega. - Treto: jimavši viće s većom

D. Malić: šibenska molitva (Filo loška monografija), »Rasprave Instituta za jezik<<, 2,

67 Oba teksta citirana prema: D. Malić: Na izvorima . ., str. 638., 640.; 637.
69
.
68 D. Malić: >>Red i zakon<< zadarskih dominikanki iz 1345. godine, >>Rasprave Instituta za
Zagreb, 1973., str. 81.-190.
70 Tekst prema: D. Malić: Na izvorima .. , str. 644.
.

jezik<<, 3, Zagreb, 1977., str. 59.-128. Tekst prema: D. Malić: Na izvorima ... , str. 642.
71 Ibidem, str. 132.-133.
 146 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Ostali spomenici jesu npr.: Žića svetih otaca - prvi opširniji ikav­
sko-ekavski tekst iz okolice Zadra, vjerojatno s kraja XIV. i početka
XV. stoljeća, Zadarski lekcionar iz polovice XV. stoljeća, Lekcionar
Bernardina Splićanina - prva čakavska ikavsko-ekavska knjiga tis­
kana u Veneciji 1495. godine. Život svetoga Jerolima potječe najvje­
rojatnije iz prve polovice XVI. stoljeća s područja između Zadra i
Splita. Pisana je ikavskom čakavštinom s određenim brojem eka­
vizama. Latinska grafija posebno je kaotična. Psalmi Davidovi fra
Luke Bračanina cjelovit je psaltir iz 1598. godine, pisan ikavskim
dijalektom otoka Brača.
Citirani ulomci tekstova pisani su na lokalnim čakavskim di­
jalektima od sjeverne ekavske Istre do južne ikavske Dalamacije,
katkada i sa staroslavenskim elementima. Jezik tih spomenika nije
normiran, ali ga resi bogatstvo vrsta i funkcionalnih stilova te je u
svoje vrijeme bio dobro komunikacijsko sredstvo.
4.5. Početci štokavske pismenosti u Dubrovniku
Jezični mozaik srednjovjekovne pismenosti u Hrvatskoj obo­
gaćuje Dubrovnik koji je nastao najprije kao rimski grad Raguza.
Njegova slavizacija počela je u Xl. stoljeću, a završila krajem XIV.
i početkom XV. stoljeća, što je imalo utjecaj i na jezik(e) grada.
Njegova je kultura stoljećima bila nadahnuta humanističkim prav­
cima sredozemne i zapadnoeuropske kulture. Po ulozi koju je vršio
prozvan je »južnoslavenskom Atenom«. Tomu je pogodovao njegov
položaj i gospodarsko-politički status posve različit od onoga dru­
gih dijelova zemlje. Dubrovnik je zapravo bio slobodan grad iako
je formalno u različitim razdobljima ovisio o stranim vladarima.
Do 1 205. godine bio je pod vlašću Bizanta i u tom se razdoblju po­
čela oblikovati buduća gradska komuna koja je svoj konačni oblik
dobila polovicom XIV. stoljeća. Od 1 205. do 1358. grad je pripadao
Veneciji. Od 1358. do 1526. Dubrovnik je bio pod protektoratom hr­
vatsko-ugarskih kraljeva, a poslije Bitke na Mohaču (1526.) pao je
pod turski protektorat i plaćao mu danak. Istodobno je tražio zašti­
tu od habsburške Španjolske koja ga je trebala braniti od Venecije i
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 147
prevelike ovisnosti o Turcima. Nakon turskoga poraza pod Bečom
(1683.) Dubrovnik priznaje habsburšku vlast, iako Turcima plaća
danak sve do početka XIX. stoljeća. Zatim u vrijeme Napoleona
Dubrovnik prestaje biti Republikom i 1808. biva uključen u Ilirske
provincije. Od Bečkoga kongresa 1815. pa sve do 1918. Dubrovnik
je zajedno s cijelom Dalmacijom pripao Austriji. Nakon završetka
Prvoga svjetskog rata ušao je u sastav novonastale države, a 1939.
kao kotar postaje dio autonomne Banovine Hrvatske. Od XV. sto­
ljeća Dubrovnik je proširen na susjedne zemlje koje je dobio još od
srpskih kraljeva te od komune postaje slobodni grad - republika u
kojoj vlast drže patriciji u Velikom vijeću, a ono bira Malo vijeće,
Senat (tzv. Vijeće umoljenih) i kneza. Dubrovnik se koristio svo­
jim političkim statusom slobodnoga grada pa je u europsko-tur­
skim sporovima očuvao neutralnost i imao ulogu diplomatskoga
posrednika, prije svega za trgovinu jer je bio na važnom putu sa
Zapada na Istok, između Europe i Levanta, od čega je imao velike
gospodarske koristi i zbog čega je doživljavao dinamični procvat.
Do perfekcije se razvila umjetnost plovidbe, trgovanja i diplomaci­
je, od koje je starija bila jedino mletačka. Razvoj Dubrovnika prvi
put se prekida polovicom XVI. stoljeća zbog opće europske gospo­
darske krize. Poslije se pojavljuje francuska, engleska i nizozemska
trgovačka konkurencija, a ratovi na Balkanu krajem XVII. stoljeća
prouzrokuju propast dubrovačkih trgovačkih emporija, proširenih
prije po cijelom Balkanu, koji su donosili velike prihode. Razvoj
Dubrovnika slabili su i potresi. Najjači se dogodio 6. IV. 1667. kada
je grad uništen zajedno s tri četvrtine njegova stanovništva, što je
onemogućilo njegov kulturni napredak.
Prvi jezik u Dubrovniku bio je romanski raguzijanski dijalekt ko­
ji je nestao krajem XV. stoljeća. U Dubrovniku se govorilo i talijanski
(mletačkim dijalektom, a prema mišljenju ž. Muljačića i toskan­
skim), dok je latinski bio jezik znanosti. Usporedan je govorni je­
zik od najranijih vremena bio štokavski koji je imao sve veću ulogu
kako je grad bivao slaviziran, a od početka XIII. stoljeća postao je i
jezikom pismenosti. Ispočetka je štokavski bio službeni jezik Srpske
kancelarije Republike koja je kao ured imala korespondenciju sa
148 HRVATI l NJIHOV JEZIK IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 149

i tiska­
Srbijom, Bosnom i Zetom. To su listine i povelje72, pravni, politički Ciklu s dubrovačkih tekstova pisan ih latinicom (rukopisnih
daje
i trgovački dokumenti pisani ćirilicom. U XV. se stoljeću pojavlju­ nih) neobično je važna faza u povijesti hrvatskoga jezika koja
možem o naves ti moli­
ju i druge vrste tekstova,73 npr. privatna korespondencija trgovaca, osnovicu današnjega jezika . Iz XV. stoljeć a
a XV.
izvodi iz matica te vjerska literatura, npr. molitvenici: Srpski molit­ tvenike: Vatikanski molitvenik rukopis s kraja XIV. i početk
-

veniF4 tiskan je u Veneciji 1512. godine. Popularni su i lekcionari: stoljeć a; tzv. II. vatikanski molitvenik - tiskan 1495. te III. vatik � nski
godm e.
Dubrovački lekcionar nastajao je od 1495. do 1520., a bio je prerada molitvenik koji je prepisan iz Srpskog molitvenika iz 1512.
čakavskoga lekcionara Bernardina Splićanina.75 Zbirka pobožnih razvij a tiskar stvo. Hr­
Potkraj sredn jega vijeka u Hrvatskoj se
dvora
tekstova sadržava Libro od mnozijeh razloga76 iz 1520. godine. Tekst vatski prvotisak, tj. već spomenut Misal po zakonu Rimskoga
je jezično podijeljen na tri dijela, a pisala su ga tri autora. Jedan je no brzo nakon što je Johan n
tiskan je u Kosinju 1483. godine, relativ
tiskar a na­
autor Dubrovačkog lekcionara. U nekim se odlomcima vide utjecaji Gutenberg 1455. izumio tiskarski stroj. Prva glagoljaška
čakavskoga, talijanskoga i hrvatskostaroslavenskoga izvornika. To stala je vjerojatno u Istri, a sljedeće u Kosinju, Senju i Rijeci ?7
Na on �
je uobičajeno za takvu vrstu pismenosti, takvi su i tekstovi pisani ponov no misal
Misala tiska se u Kosinj u (Lika) 1491. brevijar, a 1494.
latinicom. Ali nije to ona vrsta »miješanoga« jezika koja će se poja­ d ��­
iz senjske tiskare, kao i druge liturgijske i vjerske knjige (Spovi
viti u renesansnoj dubrovačkoj poeziji i čiji će nastanak imati drugi ija od dobra umrt1J a,
ćena, Naručnik plebanušev, Korizmenjak, Meštr
izvor od onih koje susrećemo u najstarijem razdoblju, tj. do kraja e 1530. go­
Mirakuli slavne dive Marije . .). Utemeljitelj riječke tiskar
.

XV. stoljeća, a koji je rezultatom infiltracije tekstova iz različitih di­ dine bio je biskup Šimun Kožičić Benja , a u njoj je tiskan o šest knji­
jalekata/jezika (idioma) postojećih na tom tlu. ga. Hrvatsko je tiskarstvo namirivalo potrebe Crkve za litur �ijskim
Latinica se u dubrovačkoj štokavskoj pismenosti pojavila počet­ i vjerskim knjigama. Imalo je malu ulogu i bilo kr:tkom ep1
�o om �
kom XV. stoljeća. Tada najčešće služi za prepisivanje religijskih tek­ � a � I � e � ostoJa n}:�
u povije sti narod ne kulture, što Rapacka78 tu .
poht1ck�,
dovoljnoga broja čitatelja u tadašnjoj HrvatskoJ koJa J � b1la
stova. Krajem XV. stoljeća primjećuje se njezin brzi razvoj, što je s
jedne strane povezano s nestajanjem dubrovačkoga (raguzijansko­ a preuz1�
jezično i kulturno rascjepkana. Funkciju hrvatskih tiskar
ga) romanskog dijalekta, a s druge strane prihvaćanjem ideje tali­ tanti
maju strane tiskare, u Veneciji i Urachu, gdje će istarski protes
janske renesanse koja uvodi ponarodnjavanje književnoga jezika. tiskati knjige na trima pismima.
Roča
Prerana je dakle bila radost žakna (đakona, pisara) Jurja iz
72 Dubrovačke spomenike pismenosti objavio je još 1840. godine u Beogradu Pavle Karano­
kojom je u bilješc i na posljednjim stranicama Misa_la kneza
ovak� N_,
slavni dubrovački pop, Đorđe Nikolajević. Dubrovačke tekstove objavljuje i F. Miklosich:
-Tvrdković: Srpski spomenici, koristeći se arhivskim is pisima koje mu je priredio pravo­
vita. Stamp a nasa gon
napisao veseleći se razvoju tiskarstva: »Vita,
osno-
Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, Viennae, 1858. (reprint:
Graz, 1964.)
gre tako ja hoću da naša gori gre.« Notabene, taj je misal bio
73 M. Rešetar: Najstarija dubrovačka proza. Posebna izdanja Srpske akademije nauka, 192, vom prvotiska iz 1483. godine. . . • • v

zava
Razdoblje srednjovjekovne pismenosti u HrvatskoJ 79 obllJe
srpske akademije nauka<<, 201, Odeljenje literature i jezika, Nova serija, l, SANU, Beograd,
Odeljenje literature ijezika, 4, SANU, Beograd, 1952.; idem: Najstariji dubrovački govor, <<Glas
pogle-
1951., str. 1.-46.
izrazita crkvenoslavensko-hrvatska dihotomija. Kad se bolje
74 M. Rešetar: Jezik srpskoga Molitvenika od god. 1512., >>Glas Srpske kraljevske akademije<<,
176, Beograd, 1938. Autor je pokazao da se pojedini dijelovi spomenika jezično i grafijski
razlikuju, a neki dijelovi sadržavaju staroslavenizme. 77 Više 0 razvoju tiskarstva u: M. Moguš: Povijest ... , str. 31.-50.
ka, Warszawa, 1993., str.
75 M. Rešetar: Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovački prepisi, Beograd, 1933. 78 J. Rapacka: Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwac
76 M. Rešetar: Libro od mnozijeh razloga. Dubrovački ćiri/ski zbornik od g. 1520. Zbonik za 76.
i su na kartama pri kraju
istoriju, jezik i književnost srpskog naroda. Prvo odeljenje: Spomenici na srpskomjeziku, 15, 79 Središta hrvatske pismenosti u pojedinim razdobljima prikazan
Sremski Karlovci, 1926. sljedećih poglavlj a.
 IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 151
150 H RVATI l NJIHOV J EZIK

da, ipak se vidi da je situacija povezana s jezicima/književnim je­

zicima kompliciranija jer staroslavenski ima različite oblike, a uz
(staro)hrvatsku uglavnom čakavsku pismenost, na koju se u tom
razdoblju odnosi termin hrvatski, pojavljuje se i dubrovačka što­
Središta hrvatske pismenosti do kraja XV. stoljeća
kavština. Ne smije se izostaviti ni kajkavština koja se marginalno
pojavljuje kao sastavnica prvoga »miješanog« jezika. Staroslavenski
postoji ne samo u obliku samostalne redakcije nego i u sastavu spo­
menutoga jezika. Svaka od sastavnica ima svoje pismo. Kad govo­
rimo o jezicima pismenosti, valja navesti:
l. Staroslavenski hrvatske redakcije (hrvatskostaroslavenski) - pi­
san glagoljicom:
a) u funkciji liturgijskoga jezika - do danas,
b) u funkciji svjetovnoga književnog jezika. Njegovu ulogu pre­
•
uzima: Beograd
2. Jezik neliturgijske glagoljaške pismenosti (hrvatsko-starosla­
venski) - prvi »miješani« jezik s različitim brojem staroslaven­
SRBIJA
skih, čakavskih i kajkavskih elemenata, ovisno o mjestu na­
stanka. Pisan je glagoljicom.
3. Starohrvatski književni jezik u obliku čakavskoga dijalekta, pi-
san glagoljicom, ćirilicom i latinicom.
4. štokavska dubrovačka pismenost na ćirilici, a kasnije na latinici.
Ovdje je izostavljena pismenost na latinskome jeziku koju E. Her­
cigonja80 tretira kao treći jezik pismenosti hrvatskoga srednjovje­
kovlja, uz slavenske jezike, te tu specifičnost naziva trojezičnošću.
U tom razdoblju bilježimo i pojavu prvoga hibridnog jezika koji
je nastao kao rezultat susreta crkvene književne tradicije s pozna­
tom glagoljaškom jezičnom praksom. Osim toga, cilj im je bio pri­
bližiti slušateljstvu pisanu riječ, što se može smatrati prvim poku­
šajem svjesnoga kodificiranja dijalekatne različitosti. Taj pokušaj
normiranja zajedno sa sličnom teoretskom utemeljenošću bit će
provođen u sljedećim stoljećima. Razdoblje srednjega vijeka stoga
je preteča za kasnije epohe zato što predviđa komplicirani razvoj
književnih jezika i tijek procesa njihova kodificiranja.

80 E. Hercigonja: Tropismena i trojezična ...


V. POGLAVLJE
Književna tronarječnost u
hrvatskome jeziku od XVI. stoljeća
do polovice XVIII. stoljeća
I ako rič ku najdeš ka polag tebe ne bi bila obi­
čajna, procini dajezik naš po vnogih državahjest
razštrkan ter nigdi nikako, a nigdi nikako riči una­
šaju; zato nejednoj ržavi, nego i većim želi ugoditi,
a knjige ne mogu se nijedne po misli svakoga slo­
žiti: nego jest od potribe da človik pametjom gre
za knjigom.
F. Glavinić: Cvit svetih, 1628.1
5.1 . Povijesni kontekst
Š esnaesto stoljeće u Hrvatskoj vrijeme je neprestanih borba s
Turcima koji su nakon Krbavske bitke doprli na sjever, a dalje po­
bjede odnose u Dalmatinskoj Hrvatskoj zauzimajući Knin i Skradin
(1522.), Ostrovicu (1523.) i Sinj (1524.). Dvije godine poslije, 1526.,
Turci razbijaju mađarsku vojsku na Mohaču gdje je poginuo kralj
Č eške i Ugarske, mladi Ludovik IL Jagelović (unuk u izravnom srod­
stvu s Kazimirom Jagelovićem i praunuk Vladislava Jagelovića).
Za hrvatski sjever poraz na Mohačkom polju značio je kočenje razvoja re­
nesansnoga modela kulture, započetoga u XV. stoljeću, što je ta područja
gurnulo na margine glavne europske civilizacijske struje.2
1
Citirano prema: J. Vončina: ]ezična baština ... , str. 213.
J. Rapacka: Rola regionalizmu w kultu rze chorwackiej, u: eadem, Godzina Herdera . .. , str.
2 sudbinu kao >>hrvatskoga Leonide<< - rodoljubnoga branitelja zemlje. Vidi J. Rapacka: Siget
76.-77.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 153
Nakon Mohača u Hrvatskoj je buknuo građanski rat jer je dio
plemstva za novoga kralja izabralo Ferdinanda Habsburga (muža
Ane Jagelović, sestre Ludovika IL) računajući na pomoć u obrani od
Turaka. Slavonsko se plemstvo međutim odlučilo za Mađara Ivana
Zapolju (Ištvan Zapoly). Zbog tih borba, paktova i turske intervenci­
je u kojoj je Turska bila sklona Zapoljskomu, Turci su obnovili borbe
s Dalmatinskom Hrvatskom te su 1537. zauzeli Požegu, a zatim Klis.
Iste su godine razbili Ferdinandove snage kod Gorjana, što je znat­
no pridonijelo prekidu građanskoga rata i uspostavljanju sporazu­
ma kojim su Mađarska i Hrvatska podijeljene između dvaju preten­
denata. Turska agresija nije prestajala. Godine 1541. Turci osvaja­
ju Budim, zatim sjevernu Slavoniju, pale i pljačkaju po Hrvatskoj.
Sljedeće turske pobjede donose tragični pad Sigeta (1566.), 3 Gvozda
(1576.) i Bihaća (1592.) . Tek je izgubljena bitka pod Siskom (1593.)
početkom XVII. stoljeća zadržala njihov daljnji prodor. Od Hrvatske
su tada ostale još samo reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti
Regni Croatiae (ostatci ostataka nekadašnjeg velikoga i slavnoga
hrvatskoga kraljevstva) u obliku triju županija: zagrebačke, karlo­
vačke i varaždinske s glavnim gradom Zagrebom. Na tu političku
i teritorijalnu situaciju u zemlji odnosi se već spomenut Zoranićev
naziv: rasuta bašćina. Tamo se seli središte hrvatske države koje se
prvotno nalazilo južno od planinskoga lanca Gvozda (Kapele). Od
1527. godine s dolaskom novoga kralja, Ferdinanda I. Habsburga,
mijenja se i dotadašnje ime Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije u
Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odnosno u Trojedna
Kraljevstvo pod upravom hrvatskoga bana (regnorum Dalmacie,
Croacie et tocius Sclavonie banus). Bilo je ono dio mađarske mo­
narhije sv. Stjepana s manjim područjem površine 18 200 kvadrat-
3 Junačka obrana tvrđave i mučenička smrt proslavila je bana Nikolu Šubića Zrinskoga
koji je ostavio trajno mjesto u hrvatskoj i mađarskoj povijesti i književnosti. Njegov praunuk
Nikola posvetio mu je poemu na mađarskome jeziku koju je njegov brat Petar preveo na
hrvatski (Adrijanskoga mora sirena, 1660.). Poslije se književnost često vraćala na njegovu
(Sziget, Szigetvar), u: eadem: Leksikon ... , str. 156.-158.
 154 H RVATI l NJIHOV JEZIK
nih kilometara smještenim između Save i Drave.4 Podsjetimo na­
dalje da se hrvatska obala od otoka Krka do ušća Neretve, a zatim
od Kotora do Bara od polovice XV. stoljeća nalazila pod mletačkom
vlašću. U tom su razdoblju Mađari izgubili Zadar, Šibenik, Trogir i
Split koji su prodani Veneciji za sto tisuća dukata. Dubrovnik je na­
kon Mohačke bitke također pao pod turski protektorat. Prodor je za­
ustavljen početkom XVII. stoljeća i od tada se hrvatske zemlje poči­
nju polako oslobađati, ali još uvijek nisu vraćene Hrvatskoj, nego su
uključene u Vojnu krajinu koja je pripadala Beču. Do sljedećih etapa
oslobađanja dolazi sklapanjem Karlovačkoga mira (1699.) kojemu je
prethodio poraz Turaka pod Bečom (1683.), a zatim u XVIII. stolje­
ću sklapanjem mira u Požarevcu (1718.) i Beogradu (1739.). Turska
osvajanja Balkana produbila su već postojeću podjelu na latinski
zapad i grčko-pravoslavni istok, uvodeći treći element islamske kul­
ture koja će obogatiti, zamrsiti, ali i u velikoj mjeri odrediti povijest
i kulturu južnoslavenskih naroda i Hrvata.
Događaj iz unutarnje politike bila je prisega Zrinskoga i Fran­
kopana 167 1 . godine, kada su se oni našli na čelu urote hrvatskih
feudalaca protiv centralističke politike Beča, između ostaloga pre­
ma Vojnoj krajini i protiv mira s Turcima, sklopljena po Hrvate ne­
povoljnim uvjetima. Urota, kojoj je cilj bio osloboditi Krunu sv.
Stjepana od habsburške vlasti, završila je neuspjehom. Lukavstvom
dovedeni u Beč kako bi dobili carski oprost, Zrinski i Frankopan
optuženi su za veleizdaju i pogubljeni u Bečkome Novom Mjestu
(Wiener Neustadt). Njihova su velika imanja oduzeta i povjerena
carskoj blagajni, što je ozbiljno osiromašilo gospodarske moguć­
nosti hrvatskoga sabora.
Osim velikih i nepovoljnih gospodarsko-političkih promjena,
pojavljuju se i novi idejni i kulturni pravci. Na početku XVI. stoljeća
pod utjecajem djelovanja Martina Luthera razvija se protestantski
4 Ovisnost o Mađarskoj temeljila se na zajedničkoj vlasti (Sabor, Kraljevska kancelarija).
Postupno se dinastijska austro-ugarska unija pretvarala u realnu uniju, što je značilo da je
carski dvor u Beču preuzimao poslove koji su ranije bili u domeni vlasti mađarskoga kra­
ljevstva u Požunu (Bratislavi).
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 155
društveno-religijski pokret - reformacija. Protestantizam se proši­
rio od Njemačke do Slovenije, odakle je stigao u Istru, Hrvatsko pri­
morje, Vojnu krajinu (Karlovac, Varaždin), zatim u Međimurje i dio
Slavonije. Odgovor na reformaciju bila je protureformacija. Obje te
pojave utjecale su na proces oblikovanja hrvatskoga jezičnog stan-
darda.
Prikazane povijesne činjenice, zbog kojih je došlo do gubitka te-
ritorija, pomicanja središta i promjene političkoga statusa države,
prouzročile su regionalizaciju zemlje.
Uloga regionalizma, ovisno o povijesnom trenut�� i ku�� �i-đenja, �ogla
bi se različito ocjenjivati, na hrvatskome podrueJU naJcesce neg�t��n?.
To je proizlazila iz uvjerenja velike većine hrvatski? kultur�? -pohuckth
elita kako je regionalizam kočnica i jedna od glavmh smetnjl na putu do
stvaranja općenarodnoga modela hrvatske kulture, što su kr�z e!je�-� XI�.
stoljeće, a donekle i u XX. stoljeću, hrvatske elite smatrale naJvazmJlm Cl­
ljem svih društveno-kulturnih procesa.5
Regije su se uzajamno razlikovale ne samo s obzirom na političku
situaciju, tj. zbog ovisnosti o stranim vladarima (Veneciji, Ugarskoj,
Turskoj) nego i s obzirom na gospodarsku, društvenu pa i jezičnu
situaciju. Regionalizam se na području jezika ogledao u pojavi tro­
narječnosti, tj. u postojanju triju dijalekata u funkciji književnoga
.
jezika: čakavskoga dijalekta u Dalmaciji, štokavskoga u Dubrovm­
ku te kajkavskoga u Zagrebu. Najveću ulogu na području kulture
i književnosti, a time i u oblikovanju i razvoju književnoga jezika,
odigrala je južna, dalmatinsko-dubrovačka regija koja je pripadala
svijetu Mediterana, do kojega su najprije stizala zapadnoeuropska
književna strujanja, kao npr. talijanska renesansa. Njihovu je pri­
hvaćanju i kultiviranju išao u prilog niz činjenica, npr., kako na­
glašava Rapacka, gradski karakter regije s dugom tradicijom u sa­
mostalnoj municipalnoj upravi, održavanju sigurnosti i gospodar­
ske stabilnosti te postojanje obrazovane svjetske elite. Dalmaciju
i Dubrovnik dijelila je jezična granica, što je izazvalo određene
posljedice u trenutku upoznavanja i prožimanja obiju književno-
s ..
J. Rapacka: Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej, u: Godzina Herdera . , str. 73.
 V. POGLAVLJ E: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 157
156 H RVATI l NJIHOV J EZIK

pojavljuje u novome, bosanskom središtu pismenosti. Oslabit će i

sti te je u konačnici onemogućilo toj regiji da postane središtem
status čakavštine, a povećat će se uloga književne kajkavštine.6
općehrvatske kulture. Nije tamo postojao ni osjećaj pripadnosti
:
hr atskomu društvu. Dubrovnik kao samostalna republika bio je
SVJestan odvojenosti svojega »zavičaja« i nije se mogao poistovjetiti 5.2. Čakavština u u lozi književnoga jezika
s hrvatskim kraljevstvom. Dalmacija opet, barem do polovice XVI. Č akavština u ulozi književnoga jezika koju je imala od XIII. stoljeća
�� �
stolj ć , pa ti kraljevinu i plače zbog njezine propasti (Zoranić). kao jezik pismenosti doseže u XVI. stoljeću vrhunac svoga razvoja,
TradiCIJU pnpadnosti hrvatskoj zajednici i ulogu čuvara pamćenja koji je s obzirom na razinu što je dostigla ta renesansna književnost
slavne prošlosti zadržava sjeverna regija koja će imati ulogu sredi­ donesena iz Italije, nazvan zlatnim stoljećem dalmatinske knji­
�
šta u blikovanju svehrvatske kulture. Sjeverna je regija pripadala ževnosti. Ona je obuhvaćala i pjesnička i prozna djela uključujući
srednJoeuropskomu civilizacijskom krugu s posebnim društvenim različite književne vrste kao što su: ljubavna lirika, epske poeme,
(feudalizam) i političkim uvjetima različitim od južnih struktura pjesnička pisma, poučna poezija, satira, religijske pjesme, romani,
��
(pl stvo - seljaštvo - građanstvo) koji se nije mogao uspoređi­ drame, komedije. Njezini su autori potjecali iz najboljih patricijskih
�
vati s ntelektualnom razinom dalmatinsko-dubrovačkih patricija. obitelji, a glavna su se središta nalazila u Splitu, Zadru i na otoku
Zadaca plemstva bila je obrana predziđa kršćanstva jer je velik dio Hvaru.
regije bio Vojna krajina, a opasnost od turskih napada postojala je Najslavniji njezin predstavnik nesumnjivo je Marko Marulić
sve do XVIII. stoljeća. U takvoj je situaciji kulturna i književna dje­ (1450. - 1524.) iz Splita koji je pisao krajem XV. i početkom XVI. sto­
latnost pripala svećenstvu, uglavnom redu pavlina i kapucina te od ljeća na latinskom i hrvatskom jeziku, ali je bio i prevoditelj (npr.
početka XVII. stoljeća isusovcima. Intelektualnoj eliti pripadali su
preveo je hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina na latinski
predstavnici roda Zrinskih i Frankopana te njihov dvorac u Ozlju.
jezik) i filozof moralist. Pisao je na splitskoj čakavštini s manjim
�� : : � � �
pr om s mj stu n lazi a latinska književnost i latinski jezik ko­
štokavskim utjecajima (npr. razvoj '� > 'e; Vb- > u-; -l > o; raguzija­
� � � �
I J bw luz em u drzavmm i školskim institucijama. Regionalni
nizmi: tisi, taci, jaci < tihi, taki, jaki),7 germanizmi (farba, hiža, vah­
_
Jezik, kaJkavstma, postupno se razvijao od XVI. stoljeća, ali to nije
tar) i hungarizmi (šereg 'vojska, odred', rusag 'država', beteg 'bolest')
smetalo kajkavskim autorima da stvore vlastitu normativnu kon­
bili su u njega rezultat kajkavskoga posredništva. Naslov »oca hr­
�� �: ?
cepci c a ski krug) koja je imala velike šanse da postane općehr­
vatske književnosti« zahvaljuje epskoj poemi ]udita (Libar Marka
�
vatski J ztcm model. U sjevernu regiju pripadaju također Slavonija i
Marulića Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u
Bosna, Iako se oba područja izdvajaju po nizu izvornih i samo nji­
versih harvacki složena; 1501., tiskana 1521. u Veneciji), koju je na­
ma svojstvenih crta.
pisao »našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni
• � ��
S obziro na � ri orijalni smještaj i povezanost regionalnih knji­
knjige latinske aliti djačke«. U njegovu se jeziku ogleda i leksička
_
zevnosti koJe oblljezava ravnomjerna tronarječnost, D. Brozović u
okviru XVI. stoljeća izdvaja dva kulturna kruga pismenosti: sjeve­
�ozapadni, tj. sjevernočakavsko-kajkavski te jugoistočni, tj. južno­ 6 U poglavlju su povezana dva razdoblja Brozovićeve periodizacije: drugo (XVI. st.) i treće
cakavsko-štokavski. Prvi povezuje istarskočakavske protestante s (XVII. - prva polovica XVIII. st.) zato što nema izrazito različitih crta, suprotno od nadređe­
ne pojave tronarječnosti koja ih povezuje. To je i početno razdoblje standardizacije hrvat­
kajkavcima, a u drugome se uzajamni utjecaji zbivaju između dal­ skoga jezika.
matinske čakavske književnosti i štokavskoga Dubrovnika. u XVII. 7 A. Mladenović: Ponetske i morfološke osobine Marulićevogjezika, >>Godišnjak Filozofskog
stoljeću nestat će ta ravnoteža i prevagnut će štokavština koja se fakulteta u Novom Sadw<, II, Novi Sad, I957., str. 89.-1-44.
158 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
crkvenoslavenska tradicija (počtovani, otačaski, čtući, bljusti, raba
l • 1
sluzv b emca ...) .
Pripadnik je zadarskoga središta Petar Zoranić (1508. - 1569.),
pisac tzv. rodoljubnoga pjesništva i autor alegorijskoga pastoralnog
romana Planine ke zdrže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pri­
tvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari (1536., tiskana u Veneciji
1569.). U njemu se pojavljuje uplakana nimfa Hrvatica, personifi­
kacija hrvatske književnosti, koja tuži i plače zbog propasti države
i kulture.8 Djelo je pisano zadarskom čakavštinom.9
Iz Zadra je i Juraj Baraković (1548. - 1628.), autor poema Vila
Slovinka (1614.) i ]arula, skraćenoga Sv. pisma u stihovima.
S Hvara potječe Hanibal Lucić (1485. - 1553.), autor ljubavne li­
rike Pisni ljuvene i tvorac prve drame Robinja (treće desetljeće XVI.
stoljeća, tiskana u Veneciji 1556.) . Lucić svjesno u domaću čakav­
štinu uvodi elemente štokavskoga dijalekta (neskraćene zamjenič­
ke oblike: tvoje; v/u; -1/-o), što nije proizlazila samo iz dubrovačkih
uzora i štokavskoga narodnog pjesništva nego se rabilo i kao stilsko
sredstvo (npr. razlikovanje jezika pojedinih likova). Autor je pase­
zao i za staroslavenizmima (raba)J0
Petar Hektorović (1487. - 1572.) autor je poeme Ribanje i ribarsko
prigovaranje (1555., tiskano u Veneciji 1568.) koja povezuje pjesnič­
ku poslanicu, ribarsku eklogu i opisni spjev. Iako je Hektorovićev
jezik bliži rodnoj čakavštini s tipičnim crtama (dj >j; st' > šć; Gen. pl.
-fJ; Dat. pl. -om; Instr. pl. -i), u njega se nalaze i štokavizmi (-o /-l: ho­
tio/htil; koji/ki; koja/ka) i tragovi crkvenoslavenske tradicije (čtili).
Jezik dalmatinske književnosti nije ujednačen jer nema norme.
Djela pojedinih pisaca sadržavaju njihov rodni dijalekt, tj. južno-
8 J. Rapacka: Croatia plorans, u: eadem: Leksikon ... , str. 32.-34.
9 G. Ružičić: Jezik Petra Zoranića, zadarski dijalekat u početku XVI. veka, >>Južnoslovenski
filolog«, IX, Beograd, 1930., str. 1.-91.; X., Beograd, 1931., str. 1.-90.; D. Brozović: Djelo Petra
Zoranića u razvitku jezika hrvatske književnosti, >>Zadarska revija«, 18, 5, Zadar, 1969., str.
477.-494; A. Mladenović: O nekim osobinama jezika Petra Zoranića i drugih dalmatinskih
10 B. Klaić: Jezik Hanibala Lucića i Petra Hektorovića. Prilog historijskoj gramatici hrvatskog
čakavskih pisaca, >>Zadarska revija<<, 18, 5, Zadar, 1969., str. 495.-500.
jezika, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 7, Zagreb, 1968., str. 267.-324.; J. Vončina: Jezična
baština .. . , str. 45.-48.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 159
ikavsku čakavštinu: splitsku, zadarsku, hvarsku. Gotovo u svih pi­
saca ima ekavizama, usporednih ikavsko-ekavskih (devojka, belo­
ga, dekla/dikla, venčac) ili ijekavskih oblika (pjesnivac, stijena, dje­
la). Izvančakavski jezični elementi uvode se svjesno kao određena
stilska sredstva (tzv. jezična stilizacija). Sličnu praksu imaju i du­
brovački stvaraoci. U posljednjoj fazi toga ciklusa, tj. krajem XVII.
i početkom XVIII. stoljeća pojavljuje se pod dubrovačkim utjecajem
sve više štokavizama, čak i jekavske inačice. Bila je to sveopća ten­
dencija vidljiva i u stvaralaštvu Jerolima Kavanjina iz Splita (1643. -
1714.), Andrije Vitaljića s Visa te Petra Kanavelovića s Korčule (1637.
- 1719.) koji piše više dubrovačkim dijalektom nego korčulanskom
čakavštinom.
Iako se dalmatinski pisci nisu laćali normiranja, jezična ih je
problematika zanimala. Promatranje materinskoga jezika i stra­
nih jezika u Planinama Zoraniću omogućuje podjelu jezika na dva
oblika: »prirodni« jezik (sermo rudis) i »kićeni« jezik (narešena govo­
renje; sermo politus) kojima se služe strani pisci hvaleći svoje kraje­
ve (»Nisi li većkrat čtil i čtiš svaki dan razlike pisce ki deželje svoje
razlikim i narešenim govorenjem ča već mogu hvale«) .U Drugačija
situacija vlada u njegovoj zemlji, gdje je jezik »pošpuren« latinskim
i talijanskim riječima, napose mletačkim leksikom koji se širio po
Dalmaciji jer je od početka XV. stoljeća bila pod mletačkom vla­
šću. Takvim jezikom, kako kaže, sramio bi se Zoranić pisati, pa
mu je uzor sv. Jeronim - koji se smatra ocem glagoljice - i njego­
vi prijevodi, a zapravo se poziva na domaću tradiciju i glagoljaš­
ku pismenost, s neiskvarenim leksikom i čvrstom, kodificiranom
normom koja je bila bolja od tadašnje govorne prakse (» ... jer jezik
kim općimo pošpuren jest latinskim; i da bi me tumačen'je blaže­
noga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom ('stideći se') bih pisal, boju
se.«)P Zoranić prvi pokreće pitanje jezične čistoće, žaleći se na za­
pušten jezik kojemu se ne pridaje potrebna pomnost (»ah, nepom­
njo i nehaju jazika harvackoga«), jer mudri pisci, iako su sposobni
11
12
Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 56.
Ibidem, str. 57.
 HRVATI l NJIHOV JEZIK V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 161
160

prihvatiti se poteškoća oko popravljanja jezičnoga stanja, na žalost čiji je autor bio sv. Ćiril. Takavprestiž i veliko geografsko prostiranje
ljenčare i ništa ne rade na tom području, srameći se svoga jezika kao da je oslobađalo obveze za brigu oko usavršavanja i razvitka
i pišući na stranima (»Znam da Harvat mojih ne jedan ali dva, da toga jezika. Pribojevićevo mišljenje nalazimo u pismu Hektorovića
mnozi mudri i naučeni jesu ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohva­ Pelegrinoviću iz 1557. godine u kojemu on navodi »sve strane naše­
liti, proslaviti i narešiti umili bi, da vidi mi se da se manom, pačeli ga jezika (koji se meju svima ostalimi na svitu najveći broji i naho­
sobom sramuju i stide. I prem ako ki poje ali piše, u j ini tuj jazik di)«. Ta je ideja poznata i D. Ranjini u Dubrovniku koji hvali stvara­
piše i poje«)P laštvo š. Menčetića i Dž. Držića »er su oni prva svitlost našega jezika
P. Hektorović međutim u poemi Ribanje slavi urešen jezik djela koga tolik dio veličak od svita govori.«.17
M. Marulića diveći mu se: Intenzivan i stvaralački razvoj dalmatinske renesanse cvjeta iz­
među M. Marulića i J. Barakovića, tj. krajem XV. i polovicom XVII.
Dugo vrime Marul Marko je tuj š njim bil,
koga, mnim, da si čul i knjige njega čtil, stoljeća. Č akavština od polovice XVIII. stoljeća praktično presta­
ke su raznesene po sve svita kraje, je postojati i kao književni jezik i kao pisani jezik uopće, iako ima
čudno narešene, svake slasti slaj e, najstariju i bogatu pisanu i beletrističku tradiciju. Od vremena po­
ki cića umin'ja koje on imiše sljednjega čakavskog pjesnika, Matije Kuhačevića iz Senja, pa do
i čista živin'ja svude poznan biše,
ki svojom dobrotom kud godi je hodil početka XX. stoljeća i ponovnoga oživljavanja književne čakavštine,
i svetim životom svim je bil drag i mil. zabilježene su samo tri slučajno napisane pjesme na tom dijalektu.
Svu našu okruni stranu mnogom dikom Č akavski se jezik povukao pred štokavštinom i izgubio šansu da
i častj u napuni i hvalom velikom; dobije status općehrvatskoga jezika. Tomu je pridonijelo nekoliko
kim je urešen bil i jezik slovinski
i kim se je dičil tokoje latinski.14 činjenica.18 Prije svega već spomenuta masovna migracija stanov­
ništva koja je trajala od XV. stoljeća. Čakavci su se iseljavali pri­
Nerad na normiranju dalmatinske čakavštine J. Vončina15 tuma­ je svega izvan granica Hrvatske: u Sloveniju, Austriju (Gradišće/
či malim brojem čitatelja te nesumnjivo elitne književnosti i ta­ Burgenland), Mađarsku, Č ešku, Slovačku, ali i na sjeverne čakav­
dašnjim pogledom na sam jezik, što ga je iskazao dominikanac s ske (na Krk, u Istru) i kajkavske teritorije (donjosutlanski dijalekt).
Hvara Vinko Pribojević 1525. godine u govoru objavljenome 1532., Rezultat tih migracija bio je gubitak gotovo polovice prethodnoga
De origine successibusque Slavorum.16 U raspravi koja je nešto po­ teritorija i pretvaranje prvotno zatvorenoga i cjelovitoga područja
put preteče predstavljanja ideje panslavizma, autor govori o srod­ u uske dijelove obale, dio Istre i otoke. Čakavština je dakle potis­
nosti i bratstvu slavenskih naroda, što je bila neosporna činjenica. nuta na periferiju zemlje i nije mogla stvoriti središte, a osim toga,
Međutim, velikom je zabludom bila tvrdnja da se dalmatinskim je­ pripadala je samo malom broju osiromašenih stanovnika pod mle­
zikom govori čak »U zemlji Moskovljana«, o čemu se autor, kako pi­ tačkom vlašću.
še, sam uvjerio. Jezik se tamo zapisuje njihovim vlastitim pismom, Uzrok se može tražiti i u tadašnjemu položaju regionalnih knji­
ževnih jezika. Nakon procvata čakavštine u XVI. stoljeću, ona znat­
13 Ibidem, str. 60.
no slabi u XVII. stoljeću zbog već spomenutih društveno-povijesnih
14 lbidem, str. 52
15 Ibidem, str. 23
17 Oba navoda prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 194.
16
dio G. Novak, preveo V. Gortan, u : Hrvatski latinisti, l, JAZU, Zagreb, 1951.
V. Pribojević: O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque Slavorum), obra­
18 D. Brozović: Djelo Petra Zoranića ... , str. 481.-486.
 162 HRVATI l NJIHOV JEZIK
čimb enika, ali i zbog rastućega ugleda i položaja Dubrovnika koji
tada proživljava svoje »zlatno doba« pripomognuto bosanskom što­
kavštinom. Dušanka Ignjatović naglašava da je u XVI. i XVII. sto­
ljeću Katolička crkva imala glavnu ulogu u raspravi o izboru knji­
ževnoga jezika - lingua communis, koji je trebao biti djelotvornim
oružjem u borbi s reformacijom. Odbacivanjem čakavštine kao da
se svjesno išlo na podređivanje izboru jezika izvršenom u kontra­
reformacijskom središtu.19 U takvoj situaciji jezični su čimbenici
osim migracija prouzročili nestanak čakavskoga književnog jezi­
ka. Štokavština se tada nalazila na početku normativnih proce­
sa, prihvatimo li Katičićevo mišljenje20 kojim se taj trenutak datira
na kraj XVI. i početak XVII. stoljeća. Dalmatinska čakavština nije
mogla, a zapravo nije stigla, izraditi književnu normu, iako bi nje­
zin temelj mogla činiti Judita kao normativni uzor u skladu s na­
čelom »piši kako dobri pisci pišu«, a koja je doživjela čak pet izda­
nja (1521., dvaput 1522., 1586. i 1677.). Sličnu su ulogu mogli imati
i čakavski rječnici koji su u najranijemu normativnom razdoblju
jezika bili oblikom njegova opisa (deskripcije) nakon što je izvršen
izbor (selekcija). Prvi čakavsko-talijanski rječniF1 bio je Opera nu­
ova che insegna a parlare la lingua schiavonescha alli grandi, alli pi­
coli et alle donne, autora Pietra Lupisa Valentiana (1527., Ancona). 22
Najvažniji je ipak bio rječnik šibenskoga kanonika, Fausta Vranči­
ća, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, La­
tinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae (Venetiis, apud
19 D. Ignj atović: Jezik štampanih dela Jerolima Filipovića, franjevačkoga pisca XVIII. veka,
20
Biblioteka južnoslavenskog filologa, 5, Beograd, 1974., str. 153.-157.
21 p
Usp. II. poglavlje.
. ' "
raq ecmkom<< se smatra Liber de simplicibus (Knjiga ljekovita bilja). To je arapsko-ta-
lijansko-latinsko-hrvatski ilustrirani rječnik nastao u prvoj polovici XV. stoljeća u Zadru,
a njegov je autor bio Nicolo Roccabonella, mjesni liječnik. Najvjerojatnije je prikupio oko
22
400 hrvatskih naziva biljaka.
" , m"k Je otkriven sedamdesetih godina. Usp. ]. Petr: Italsko-čakavsktijazykovti pfiruč-
RJec .
ka z r. 1527., >>Slavia<< 42, Praha, 1973., str. 44.-67.; V. Putanec: Talijansko-hrvatski i hrvatsko­
-talijanski rječnik Petra Lupisa Valentiana (Ankona, 1527.), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str.
101.-138 .
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 163
Nicolaum Morettum, 1595.).23 Na 128 malih stranica autor je za­
pisao oko 5 800 riječi. Određenje »jezik Dalmacije« odnosilo se tu
na ikavsku čakavštinu, iako je Vrančićev rječnik imao već i mno­
go štokavskih i nekoliko kajkavskih izraza. Taj je rječnik odigrao
golemu ulogu u povijesti hrvatske leksikografije24 iako nije imao
utjecaja na nastanak čakavskoga standarda. Njegov je leksik po­
novljen u rječnicima Hieronima Megisera (Thesaurus polyglottus,
1603.) i Petra Lodereckera, benediktinskoga priora praškoga samo­
stana Emaus (Dictionarium septem diversarum linguarum, Prag,
1605., pretisak: Zagreb, 2005.), koji je taj rječnik nadopunio polj­
skim i češkim leksikom. Kasniji hrvatski leksikografi: J. Mikalja, I.
Belostenec, J. Habdelić i A. Della Bella, također su se pozivali na
rječnik F. Vrančića koji je postao uzorom štokavske preskriptivne
norme, iako se temeljio na čakavskome materijalu. U predgovoru se
vidi autorovo poznavanje jezika. Tako lingua Slavonica obuhvaća
teritorij Europe, od Jadranskoga mora do još neistraženih područja
azijske obale. U tome jeziku Vrančić izdvaja idioma Dalmatica, u
granicama od Jadrana prema jugu, do Drave i Dunava na sjeveru,
do Italije i Austrije na zapadu, sve do Tracije i Makedonije na istoku,
a time u taj jezik uključuje Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju,
Srbiju i Bugarsku. Idioma Dalmatica nije dakle čakavski dijalekt,
nego neki zajednički južnoslavenski jezik i to nas asocira na iste
one granice koje će na karti Balkana crtati u budućnosti ilirci kao
mjesto svoga utopijskog jezika. Vrančić pripisuje dalmatinskomu
čistoću i ljepotu kojom se ponosi toskanski dijalekt. Iz Dalmacije
su svoj jezik dobili i Poljaci i Č esi.
23 Pretisci: F. Vrančić: Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskog, talijanskog,
njemačkog, hrvatskog i mađarskog, Zagreb, 1971., 1990., 1992. Njima su dodani radovi Lj.
Jonkea i V. Putanca. Usp. i V. Dukat: Rječnik Fausta Vrančića, Rad JAZU 231, Zagreb, 1925.,
str. l02.-136.; ]. Vončina: Vrančićev rječnik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str. 7.-36.; V. Putanec:
Faust Vrančić {1551.-1617.) kao leksikograf, u: Encyclopaedia moderna, 14, 2, Zagrfeb, 1993.,
str. 144.-149.
s. Musulin: Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija« 2, Zagreb, 1959., str. 41.-63.; V.
21
Putanec, K. Kristić: Leksikografija, u: Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb, 1962., str. 503.-511.
 v. POGLAVLJ E : Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku ... 165
164 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Godine 1606. Vrančić objavljuje Život nikoliko izabranih divic25
pisan hrvatskim jezikom, a u njega su uključena i dva kratka teksta
na latinskome. Prvi nosi naslov O načinu čitanja i sadržava nekoli­
ko napomena iz grafije koju rabi autor. Drugi tekst ima tri stranice
i to je mala rasprava De Slovvinis seu Sarmatis26 u kojoj Vrančić da­
je svoj pogled na pradomovinu, kasnije seobe i uzajamne odnose
među pojedinim skupinama Slavena i na jezik kojim su se služili.
Najopćenitije rečeno, u srednjem vijeku genealogija Slavena izvodi­
la se od Noina sina, Jafeta, čiji su potomci imali biti predci Slavena
- Leh, Č eh i Rus. Dalmacija i Panonija, tj. zapravo Balkan, smatra­
ne su zemljama u kojima su se nastanili potomci onih prapredaka
pristiglih iz biblijske zemlje u Europu. Pristaša balkanske prado­
movine Slavena bio je V. Priboj ević koji je prvi proširio na jugu tu
legendu o Č ehu, Lehu i Rusu. Tu je teoriju odbacio tek J. Dobrovsky
i J. P. Šafafik. Sam je Vrančić bio za »sarmatsku« koncepciju po kojoj
se u europskoj Sarmaciji, a preciznije u Poljskoj, nalazila pradomo­
vina iz koje su poslije u tri velika migracijska pravca krenuli Slaveni
- Sarmati u svoje buduće zemlje. U krivu su oni koji misle, kako
tvrdi autor, da Č esi, Poljaci i Rusini vode podrijetlo iz Dalmacije od
svojih prapredaka, Č eha, Leha i Rusa, iako dopušta da su ti praoci
dukav. Vrančićeva jezična koncepcija, slično kao i Priboj evićeva,
imala je znatno širi karakter i doseg, ona nije bila lokalna ni pove­
zana s konkretnim dijalektom.
u XVII. se stoljeću rješavao proces prevladavanja štokavštine
nad čakavštinom, i to ne samo s obzirom na razinu dubrovačke
književnosti nego i na rađanje novoga bosanskog središta z hvalj� ­ �
jući kojemu književna štokavština zadovoljava potrebe pnmatelJa
koji su također štokavci, a uz to još žive na najvećem dijelu hrvat­
skoga teritorija. Ona istodobno ispunjava zahtjeve za st ndardo� �
jer se pojačava njezina uloga komunikacijskoga ��ed� tv 1 �kspreSIJe �
koju zahvaljuje uglavnom bosanskoj pismenosti Jer Je nJezm nadre­
gionalni karakter u tom pogledu bio znatno iznad dubro�ačko�a.
Iako je dalmatinska književnost bila povezana s Dubrovmkom, Je­
.
zik te književnosti nije izišao iz granica regije pa nije dobiO status
koine zbog već spomenutih izvanjezičnih čimbenika, kao i zbog to­
ga što ju od samih početaka karakterizira elitnost pisaca i njiho� h �
čitatelja. Slaba dostupnost tih djela i činjenica da su mnoga od nJih
ostala u rukopisu, također su bili čimbenici koji su kočili širenje
književne čakavštine.
Čakavština j e do danas ostala jezikom regionalne pismenosti Cl- . . V •

možda davno iz onih strana došli na područje Sarmatije. Vrančić ju osnovicu zbog nepostojanja norme čine pojedini lokalni govori.27
je shvatio da su Slaveni davno imali zajednički jezik koji se obliko­
vao u sarmatskoj pradomovini, a koji su u »Čistom« obliku sačuvali 5.3. Književna štokavština
samo Južni Slaveni. » Čistoća« jezika, tj. njegova sličnost i bliskost s
davnim prajezikom, temelji se, kako se može zaključiti iz njegove 5.3.1 . Književni jezik Dubrovnika
teorije, na različitosti, specifičnosti i duljini riječi, na čestoj izmjeni oblja i dalje na­
Dubrovačka se pism enos t nakon poče tnog a razd
samoglasnika što se lako izgovaraju te na razlikovanju padeža, ro­
stavlj a razvijati te pomalo postaje nasljednicom
dalmatins e k�j ­ � �
dova, načina i vremena. Za razliku od toga, Sjeverni Slaveni krate ri­ jest Zbormk Nzkse
ževnosti. Primjer takva razvoja u tom razdoblju
ječi, izbacuju samoglasnike, a njihov je izgovor šuškav, siktav i zviž-
Ranjinezs koji je sastavljen od 820 pjesa ma anon
im� ih �uto�a z �
je pnku p1o N1ks a
razdo blja dubrovačkoga petra rkizm a. Pjesm e
25 Život nikoliko izabranih divic po Faustu Vrančiću, biskupu čanadskomu, vićniku cesarovu Ranjina (1494 . - 1582 .).
istumačen u Rimu, kodA. Zanettija 1606.; obradio J. Bratulić ... /i drugi/; ur. J. Lisac, Šibenik,
1995.
26 Detaljno o tome vidi B. Oczkowa: De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vrančicia po· 27 Vidi XI. poglav lje.
Rad JAZU 247, Zagreb, 1933., str. 92.·
glqdy na etnogeneZf! Slowian, u: Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J. Kornhauser, 28 M. Rešetar: Autorstvo pjesama Rafzinina Zbornika,
Krakow, 1998., str. lOl.-106. - 147.
 166 H RVATI l NJI HOV J E Z I K
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 167
Glavni stvaraoci tada nesumnjiv
o su petrarkisti: Šiško Menčetić
(1457. - 152 7.) i Džore Držić (146 1. vaca na problem čakavizama u dubrovačkoj štokavštini. Za objaš­
- 150 1.), autori ljubavne lirik e.
Me đ�tim , p rvo izd anj e njihovi njenje te pojave postavljale su se različite hipoteze. Npr., neki su
h djela pojavilo se tek 1870. god
v
ne (Pjesme Sišk i­ smatrali da je dubrovački jezik u svojim početcima bio miješan ili
a Menčetića i Gjore Držića) . Njih
ovo je stvaralaštvo da su samo određeni slojevi društva govorili čakavski. V. Jagić i S.
imalo golemo značenje za oblikov
anje hrvatskoga standarda zbog
novih jezičnih i umjetničkih vrij Ivšić upozoravali su na čakavštinu patricija, A. Vaillant smatrao je
ednostF9 koje su crpili iz crkven
tradicije i zbog funkcije tih djela e da su čakavski govorili obrazovani Dubrovčani, A . Belić mislio je
koja su pos tala karikom što je spa
jala »staro s novim« te istodobno ­ obrnuto, tj. da su ribari i pomorci bili čakavci, a H. Barić držao je da
otvorila novo razdoblje u štokav­
skoj povijesti hrvatskoga jezi ka, su čakavci bili obrtnici i sluge. Milan Rešetar30 dokazivao je da je
potvrđujući tako kontinuitet nje
gova razvitka od kraja XV. stoljeć ­ Dubrovik bio štokavski, a da su čakavizmi iz renesansne poezije po­
a.
Štokavski jezi k dubrovačke renesa suđeni iz Dalmacije koja je već ranije prihvatila renesansne pjesnič­
nsne poezije, od druge pol o­ ke uzore. S metrikom, stilističkim sredstvima i tematikom preuzeta
vic e XV. i XV I. stoljeć a pa sve do
Gundulića, pun je čak avi zam a. su i obilježja dalmatinske čakavštine kao dodatno stilsko sredstvo.
Naj češ ći su:
Dubrovačke čakavizme on tretira kao prijelaznu pjesničku maniru
l. ikaviz mi : lip, vrime, misto; rane renesanse. Dodatni je argument činjenica da su se oni pojav­
2. uporaba zamjenica zač, nač ljivali od XV. stoljeću isključivo u poeziji, dok je ostala pismenost,
, ča;
3. očuvanje -ll-l-: velmi, vidil; starija ćirilična i mlađa pisana latinicom te umjetnička proza (npr.
4. rije či bez novije jotacije: bra komedije M. Držića), bila pisana čistom (i)jekavskom štokavštinom
tja, pitje, listje, dubje, grozdje, :
zdra vje: Spor se ne odnosi na one čakavizme koji su postojali u određenoJ
5. rije či tipa najti, dojti (bez nov skupini djela kao očit utjecaj čakavskoga izvornika koje je bio osno­
e jotacije);
6. va umjesto u; vom za prijevod. Primjer su već spomenuti Dubrovački lekcionar ili
7. realizacija psi . dj >j: gospoj Libro od mnozijeh razloga, ali i latinicom pisan Ranjinin lekcionar. 31
a.
U kasnijem razdoblju, tj. u XVII. stoljeću, nakon opadanja utje­
Primjer iz Menčetića: caja Dalmacije, a u doba procvata dubrovačke književnosti, ta­
Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja mošnji su pisci napustili čakavizme i doveli na vrhunac književne
vidil tvoj obraz lip, od koga slava sja. vrsnoće i rafiniranosti rodnu ijekavsku štokavštinu.
Blažena sva mista kada te gdi vidih, Rešetarovo tumačenje doveo je u pitanje C. A . van den Berk32
dni, noći, godišta koja te ja slidih. tvrdeći da je dubrovački jezik nastao kao rezultat taloženja štokav-
Hibridni jezik dubrovačke poezije
pos tao je razlogom zna nstvene 30 Konačnu formulaciju nalazimo u posmrtno izdanim radovima M. Rešetara: Najstariji
ras prave o prvotnom j eziku gra
da. Zap oče o ju je u XIX . stoljeć dubrovački govor i Najstarija dubrovačka proza ... O tome vidi i R. Katičić: O Držićevujeziku
u
l. Kukuljević- Sakcin ski tvrd
eći da su š. Menčetić i pjesnici koji pedeset godina nakon Rešetara, »Forum<< 28, 9-10, Zagreb, 1989., str. 313.-326.
M. Rešetar: Jezik pjesama Raninina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936., str. 77.-_220
bili njegovim suvremenicima pisa su 31
Autor je dubrovački patricij, Nikša Ranjina. Rešetar, izdavač spome�ika, u �je �� izdvaJa tn
li čistim čakavskim dijalektom. :
dijela: 1 . dio - dubrovački, prerada dalmatinskoga lekcionara; II. dw - pnJepis cakav �koga
lako je pos lije povukao tu tvrdnju
, svratio je poz orn ost jezi kos lo- _
lekcionara Bernardina Splićanina; III. dio - prijevod latinskoga lekcionara. Usp. M. Resetar:

29 Usp. II. poglavlje, o istraživa

Zadarski i Raninin lekcionar, Djela JAZU 13, Zagreb, 1894.
nju I. Pederi na. 32 e. A. van den Berk: y a-t-til un substrat čaka vien dans le dia leete de Dubrovnik, 's-Graven­
hage, 1957.
 ost u hrvat skom e jeziku ... 169
168 H RVATI l NJIHOV J EZIK v. POGL AVLJ E: Knjiže vna trona rječn

no od toga područja,
Cetinu, a hipotezu o njegovoj prisutnosti istoč
smatra neutemelje��� ­
skoga elementa na prvotni čakavski supstrat. To mišljenje zastupaju
i neki hrvatski lingvisti. Dragica Malić33 ne isključuje da dubrovački tj. na makarskom i dubrovačkom primorju,
« štokavska, a obilJeZ­
Ta su područja po njegovu mišljenju »oduvijek
čakavizmi mogu biti mjesnoga podrijetla. Josip Vončina34 smatra
da je najprije postojala čakavsko-ikavska osnovica dubrovačkoga ja koja ih povezuju s čakavštinom nisu rezu
�
ltat postoj nja sta�ij � ga
v
dna poJava prmzisla
dijalekta koja je u XVI. stoljeću štokavizirana. S tim se mišljenjem hipotetičnog čakavskog supstrata, nego priro
slaže i Mate Šimundić. 35 On dovodi u pitanje shvaćanje po kojemu iz bliskoga susjedstva dvaj u dijalekata.
ra kao sam osta lni di-
je Dalmacija imala utjecaja na Dubrovnik j er je Dubrovnik imao vi­ Povijesn o se dubrovački dijalekt klasifici
nakon �igracija i pro �e­
ši ekonomski i kulturni status, a osim toga »distribucija« literature jalekt zapa dno štokavskoga tipa39 koji se
novostokavskom diJa­
tada nije bila laka. Navodi i dijalektološke argumente slažući se s sa novoštokavizacije približio (i)jekavskom
se on ubraja u istočno­
tezom A. Belića koji je prvotnu granicu čakavskoga dijalekta zacr­ lektu istočnoštokavskoga podrijetla. Danas
J. Lisac, slično kao i D.
tavao na Neretvi, tj. znatno bliže Dubrovniku nego što je tu granicu hercegovački tip. Dubrovačke čakavizme
dnič kih izaglasa koje
na rijeci Cetini naznačio D. Brozović. Šimundić se poziva i na svoja Brozović, sma tra priro dnim rezultatom zaje
orije, koje uz to postoje
istraživanja imotskoga i bekijskoga govora te na analizu dijalekta su prolazile kroz štokavske i čakavske terit
om u susjedstvu s ča­
Hrvata iz talijanske pokrajine Molise, kamo je prva skupina emi­ u zapa dno štokavskom dijalektu, što je dijel
e govoru nisu ostatci
granata stigla s imotska-neretvanskoga područja, a govor njihovih kavskim govo rima . Ikavizmi u dubrovačkom
va distribucija, a za­
predaka imao je čakavsku osnovicu. ikavske čakavštine, o čemu svjed oči prvo njiho
m (ijekavsko-šć akav­
R. Katičić36 naglašava zamršenost toga problema. Po njegovu tim slaganje s ikavizmima u istočnobosa nsko
isključuju štokavizira­
mišljenju romanski supstrat grada bio je štokaviziran s kopneno­ skom) dijalektu. Dijalektološka istraživanja
ga zaleđa, a s mora i otoka dopirali su do njega ikavski čakavizmi. nje čakavskoga supstrata zbog neslaganja
dubrovačkih tok�vs i.h � �
trebala potJ ecat i, t). IZ
U Držićeva vrijeme gradski je govor već uvelike bio štokaviziran, obilj ežja s obilježjima dijalekta iz kojega bi
ali sigurno ne toliko koliko je velik prije bio udjel čakavskih eleme­ istočne Hercegovine.
dijalekta ne pobuđu-
nata. Sudski dokumenti iz XV. stoljeća pokazuju da je dubrovački Prvotna štokavska osnovica dubrovačkoga
je činjenica bila i ostaje
govorni jezik imao ikavske čakavizme, što su potvrdila istraživanja je sumnju barem među dijalektolozima. Ta
pristaše teorije njegove
A. Vaillanta.37 iskorištavana u politici, na što upozoravaju
je post alo osnovicom za
U toj situaciji neobično su važni dijalektološki argumenti koji čakavske osnovice (npr. M. Šimundić). To
jezikom jer Vuk je tvrdio
rješavaju to sporno pitanje, iako ne treba zaobilaziti ni izvanjezične nazivanje dubrovačke štokavštine srpskim
je smatrao da su hrvatski
činitelje. Brozović38 postavlja granicu čakavskoga dijalekta uz rijeku da su štokavci Srbi.40 Još je M. Rešetar, koji
od hrvatskoga mora pri­
i srpski jeda n jezik, pisao »ko dijeli srpsko
k srps ki«.4 1 Sami stanov-
33 D. Malić: Pravci razvoja hrvatskoga književnogjezika do ilirskog razdoblja (Pokušaj sin­
znati da je Dubrovnik po jeziku bio uvije
teze), >>Rasprave Zavoda za jezik<< 6-7, Zagreb, I980.-I98l., str. I4l.-I62.
34 J. Vončina: ]ezična baština ... , str. 77.-81.
35 M. Šimundić: Protiv podjele .. . >>Dubrovnik<<, 3, I992., 2-3, str. 3I6.-3 24.

36 R. Katičić: O Držićevujeziku ..., str. 323. 39 J. Lisac: Hrvatska dijalektologija ... , str. 106.-1 07.
nja u članstvo Akademije, u: >>G � di.šnj ��
37 A. Vaillant: Les origines de la langue litteraire ragusaine, »Revue des etudes slaves<< 4, 40 Usp. I. poglavlje.

I940., str. I89. Rešet ar�vi pogledi na Jez �

� �Ih
Paris, I924, str. 222.-251. 41 Govor M. Rešet ara u povodu njegova prima
38 Usp. npr. D. Brozović: O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih di­ Srpske kraljevske akademije<<, 50, Beograd,
anje pojma narod i narodnost. U mladosti se smatrao katohckim
jalektata ... , str. 45.-55.; idem: O dijalektološkom aspektu dubrovačke jezične problematike, su vezani uz njegovo shvać

170 HRVATI l NJIHOV J EZIK
nici Republike svoj su jezik nazivali dubrovačkim. Rabio se i naziv
širega dometa: ilirski ili slovinski.
U službenim dokumentima pisanima talijanskim ili latinskim
jezikom, od XV. do XVIII. stoljeća rabio se termin lingua serviana,
»srpski jezik«.42
I dubrovačka se književnost poput jezika ubrajala u staru srp­
sku književnost. Jedan od prvih pristaša toga pogleda bio je Pavle
PopoviĆ43 koji je u svoju povijesti srpske književnosti ubrojio i knji­
ževno stvaralaštvo dubrovačkih autora. S ulogom osnovnoga izvo­
ra za upoznavanje povijesti srpske književnosti, ta je knjiga dugo
vremena širila i učvršćivala ideju o srpskom nasljeđu Dubrovnika.
Mate Šimundić naziva to pavlepopovićizmom, obuhvaćajući tim
nazivom djelovanje mnogih Popovićevih sljedbenika. Oni Hrvati­
ma predbacuju svrstavanje dubrovačke književnosti u hrvatsku na-
Srbinom i slagao se s podjelom na štokavce - Srbe i čakavce - Hrvate te kajkavce - Slovence.
Zatim je promijenio mišljenje, smatrajući Srbe i Hrvate jednim narodom s dvama imenima:
>>,Srbi' i ,Hrvati' nijesu dakle dva etnografska naroda, a nijesu ni dvije političke nacije, nego
su dva političko-vjerska tabora istoga naroda, koji samo zloupotrebljavaju riječ ,narod' ili
,nacija', da time prikriju prave razloge što ih dijele. Da smo kojom srećom od starih bašti­
nili samo j e d n o ime, da se dakle svi zovemo ili Hrvati ili Srbi, mi bismo dandanas, pored
go bismo se svi bez izuzetka tako i osjećali, niti bi komu dolazilo na pamet da govori o dva
svega što nas je vijekovima dijelilo i od česti još danas dijeli ne samo bili j e d a n narod ne­
naroda ili dvije nacije; ne bi tomu smetala ni razlika u vjeri, iako bi dabome i kod nas bilo
trzavica među sljedbenicima obiju vjera, kao što ih eto ima i među katoličkim i protestant­
skim Nijemcima, ali dvojaka vjera ne bi ni kod nas cijepala i p odvajala jedinstvo naroda.
Nažalost, tu kobnu baštinu ne možemo zabaciti, pa ako iskreno hoćemo da budemo j e ­
d a n narod u jednoj državi, onda treba mnogo razumnosti i popustljivosti i s jedne i s druge
strane, jer mi smo , Srbi' i , Hrvati' tako ispremiješani da ne možemo biti jedni bez drugih;
mi smo prava ,sijamska braća' - kad jednoga zaboli, boli i drugoga, ako bi jedan poginuo,
nestalo bi i drugoga.« (prema: Koliko naroda živi u Jugoslaviji? »Nova Europa« Vl, 7, Zagreb,
1922., str. 21 1.-212., cit. prema: M. Samardžija: Milan Rešetar , u: idem: Jezikoslovne raspra­
ve i članci, Zagreb, 2001., str. 273.-274. U Samardžijinoj knjizi poglavlje posvećeno Rešetaru
najnovija je i najiscrpnija obrada cijeloga njegova znanstvenoga rada.
42 P. Ivić: O značenju izraza >>, lingua serviana<< u dubrovačkim dokumentima XV-XVIII ve­
ka, Zbornik za filologiju i lingvistiku br. 12, Novi Sad, 1969., str. 73.-81. Ivić naglašava da se
Dubrovčani nisu osjećali ni kao Srbi niti kao Hrvati. Pretpostavlja također da su taj termin
mogli rabiti dubrovački patriciji romanskoga podrijetla, nazivajući tako slavenski jezik gra­
da čiji je dio građana njime govorio. Bio je to i jezik gradskoga zaleđa koje je politički pri­
padalo Srbiji. Zato su možda ime jezika mogli širiti njegovi stanovnici koji su tako nazivali
svoj jezik.
43 P. Popović: Pregled srpske književnosti, Beograd, 1909.
V. POGLAVLJ E: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku ... 171
rodnu književnost. I dalje brane Vukovu koncepciju srpskoga iden­
titeta koji uključuje i jezični kriterij, tj. štokavštinu. Tu koncepciju
prihvaća Jovan Deretić44 i drugi imajući pritom vrlo agresivan od­
nos prema navedenim pitanjima.45 Deretić optužuje Jovana Skerlića
za izdaju Vukove ideje jugoslavenstva, zbog čega su Hrvati u kanon
svoje književnosti uključili djela dubrovačkih, bosanskih i slavon­
skih autora koja su zapravo dio srpskoga nasljeđa jer su ih napisali
»Srbi katoličke veroispovesti«.46 Spor pokazuje kako su dugo bili živi
znanstveno neutemeljeni pogledi Vuka Karadžića kojima se srpstvo
poistovjećuje sa štokavskim dijalektom i kako se oni i dalje često
rabe u znanstvenome diskursu.
Najpoznatiji su dubrovački pisci XVI. stoljeća:
Dinko Ranjina (1536. - 1607.) - autor lirike Pjesni razlike.
Dominko Zlatarić (1555? - 1609?)47 - tvorac ljubavne i reflek-
sivne lirike Pjesni na smrt od razlicijeh i prevoditelj Tassa, Ovidija,
Sofokla.
Mavro Vetranović (1482. - 1576.) - benediktinac, pjesnik i dram­
ski pisac: Posveti/ište Abramova, Prikazanje od poroda Jezušova,
Uskrsnutje Isukrstovo.
Marin Držić48 (1508? - 1567.) - pjesnik i dramaturg, autor slav­
nih komedija u prozi: Dundo Maroje, Skup, Tripče de Utolče i pastir­
skih igara: Plakir i vila, Đuho Krpeta. Služio se govornim jezikom
ulica i trgova koji je, kako sam kaže, bogat talijanizmima (kolacjun,
44 J. Deretić: Srpska književnost: identitet, granice, težnje, Beograd, 1996.
45 Tu pripadaju i radovi: P. Milosavljević: Srpski nacionalni program i srpska književnost,
Priština, 1995. te L. M. Kostić: Nasilno prisvajanje dubrovačke kulture (kulturno-istorijska i
etnopolitička studija), Novi Sad, 2000.
46 To detaljno obrađuje M. D<!browska-Partyka: Tradycja, klasycy, kanon. O wsp6lczesnych
rewizjach wartošci w obrfbie literatury serbskiej, u: W poszukiwaniu nowego kanonu ... , str.
387.-407. O tome govori i M. Falski: Dubrownik w chorwackiej przestrzeni kulturowej z per­
spektywy XIX wieku, u: Problemy toisamošci kulturowej w krajach slowimiskich (!ejformy i
przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003., str. 35.-61.
47A. Vaillant: La langue de Dominko Zlatarić, poete ragusain de la fin du XVI siecle, I.
Phonetique, Paris, 1928.; II. Morphologie, Paris, 1931.; III. Syntaxe, Belgrade, 1979.
48 M. Rešetar: Jezik Marina Držića, Rad JAZU 248, Zagreb, 1933.; M. Moguš: Jezični elementi
Držićeva >>Dunda Maroja<<, >>Umjetnost riječi<< XII/l, Zagreb, 1968., str. 49.-62.
 172 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 173

kofan, galanta, maškarate) i kolokvijalizmima. Č akavski ikavizmi

(kripost, zvizda, svitlost, cvitja, prolitja) iz šesnaestostoljetne knji­
ževne tradicije služili su mu za stvaranje »književnoga« stila kojim
se služe neki junaci iz njegovih djela.
U XVII. stoljeću, zlatnom stoljeću dubrovačke književnosti, naj­
poznatiji su pisci:
Ivan (Dživo) Gundulić49 (1589. - 1638.) - autor poeme Suze sina
razmetnoga (1622.), pastirske igre Dubravka (1628?) te nedovrše­
noga spjeva Osman (objavljenoga 1826.) u kojemu se opisuje borba
Poljaka i Turaka 1621. kod Chocima. Zahvaljujući tomu, Gundulić
postaje idejni predvodnik ilirizma, što nije ostalo bez odjeka i utje­
caja na stvaranje ilirskoga jezika.
Ostali su predstavnici:
Junije (Džona) Palmotić (1606. - 1657.), Gundulićev nećak
, pjes­
nik i pisac dram a (Pavlimir).
Dživo (Ivan) Bunić Vučić (oko 1591. - 1658.) , autor zbirke
lirskih
pjesama Plandovanje i lirsko-epske pjesme Mandaljena
pokornica.
Dubrovačka književnost gubi svoje značenje u XVIII .
stolje ću,
a njezin poslje dni znam eniti pjesn ik bio je Ignja t Đurđ
ević (1675.
- 1737.) - Uzdasi Mandaljene pokornice i prijevod cijelo
ga Psaltira
(Saltijer iliti pjesn i Davidove).
5.3.2. Knjiž evni jezik u Bosn i
Počet ci književnoga jezika u Bosn i sežu u XII. stolje će,
slično kao
u Hrvatskoj. Osim tradicionalnoga staro slavenskog jezika
bosan ­
ske (štokavske) redakcije koji je funkcionirao u sakra
lnoj sferi, u
svjetovnom stvaralaštvu pojavljuje se narodni jezik (listin
e, povelje:
Povelja Kulina bana, 1 189.).
Središnji zemlj opisn i položaj Bosne omogućio joj je sličnu
ulo­
gu na Balkanu kao što je imala Hrvatska u posre dovan
ju izmeđ u
istoka i zapad a. Bosna je posta la nepos redno m karik
om izmeđ u
49 M. Rešetar: Glavne osobine Gundulićevajezika, Rad HAZU 272, Zagreb, 1941., str. 1.-44.
Usp. i bibliografiju u II. poglavlju.
Hrvatske i Srbije. Taj je položaj odredio kasniju povijest te multire­
ligijske, višenacionalne i multikulturne regije. J. Rapacka taj status
izvrsno opisuje:
U hrvatskoj nacionalnoj ideologiji, slično uostalom kao i u Srba, zauzi­
ma mjesto izgubljene, iako stvarno zapravo nikada posjedovane zemlje. 50
Povijest bosanske državnosti51 bila je zamršena kao i njezini naci­
onalni52 i vjerski odnosi (bogumilstvo). Osim razdoblja državne ne­
ovisnosti i moći u vrijeme kralja Tvrtka Kotromanića u XIV. stoljeću,
kada se proširila čak na srpske i hrvatske zemlje, Bosna je češće pot­
padala pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Pošto su ju 1463. osvo­
jili Turci, ostala je pod njihovom vlašću najdulje, sve do 1878. godine,
kada je odlukom Berlinskoga kongresa prešla pod administracijsku
upravu Austrije, iako je formalno i dalje pripadala Turskoj. To se pro­
mijenilo tek 1908. kada je aneksijom pripojena Austro-Ugarskoj.
U XVII. stoljeću razvija se na tom tlu pismenost bosanskih fra­
njevaca koji su se pojavili 1291. kako bi pobijedili bogumilske here­
tike. Zajedno s franjevcima došli su i dominikanci koji se ipak nisu
mogli nositi s misionarskim problemima. Početkom XV. stoljeća, u
novim političkim okolnostima prouzročenim turskim najezdama,
borba s bogumilima postala je bespredmetna, a povijest je u XVI. sto­
ljeću franjevačkomu redu donijela novu borbu protiv novina refor­
macije. Franjevci, koji su se u početku organizirali u biskupije, po­
četkom XV. stoljeća dobili su status provincije reda Bosna Argentina
(Bosna Srebrena po gradu Srebrenica) - koja je osim Bosne obu­
hvaćala jugoistočnu Dalmaciju, Slavoniju i dio Mađarske. Nakon
Austrijsko-turskoga rata (1683. - 1699.) bosanska se provincija našla
u okviru triju država: Turske, Austrije i Venecije, pa su i u Dalmaciji
50 J. Rapacka: Bosna u: eadem, Leksikon ... , str. 21
51 N. Malcolm: Povijest Bosne, preveo z. Crnković, Zagreb 1995. (Naslov izvornika: Bosnia
- A Short Story).
52 Neki znanstvenici smatraju da bosanski narod potječe od ranijih starosjedilaca, Hrvata
i Srba. Drugi tvrde da potječu od neidentificiranih slavenskih plemena koja su zauzela te­
ritorije još prije dolaska Hrvata i Srba. Od turske najezde etnički sastav stanovništva stalno
se mijenjao (naseljavanje Turaka, migracije domaćega stanovništva) zbog čega Bosna pred­
stavlja mozaik naroda, kultura i religija.
 174 HRVATI l NJIH OV J EZ I K
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 175

�173� ') i Sl�voniji (17�7.) stvor�ne �asebne provincije toga

. o Simpati..Je
Je �ziVa . , sireci međ reda koji 6. pobožnu poeziju koja postaje popularnija tek u XVIII. stoljeću
. VJermka u njima duhovnu, ali i ma­ i koja je obuhvaćala u prozne tekstove (npr. Pisna od pakla L.
tenJaln� kulturu. Bosanske je franjevce narod nazivao ujac
ima' što Sitovića).
pokazuJ e kakva je bliskost vladala među njim a.
Bosanska knji ževnost, 53 izrazito utilitar a karaktera Iz religijske tematike izdvajaju se samo ljetopisi koji nastavljaju sta­
preve��kih umjetničkih ambicija i u velikoj jenog nema ru bosansku tradiciju. Najpoznatiji su izišli iz pera S. Margitića i N.
mje ri neiz
temelJI u�la:nom �� prijevo dima, ali je imala ipak veliku jer sevorn � Lašanina.
�ost kao Jed�na knJize�nost na narodnom jeziku u vrijeme vrijed­ U svakodnevnome životu pomagale su i ljekaruše - knjige s re­
cene Bosn� 1 Hercegovme. Autori su imali različite stupnjevpotur­ ceptima iz narodne medicine koje su sastavljalji opati:
o�raz�e, �h su odgovarali potrebama običnoga puka. Tem e na­ Kojoj ženi dica mru. Načini od voska dvanaest svića i napiši na knjižici
ptsamh dJ�la vrti se oko vjerskih, moralističkih i poučnih atika tih dvanest imena apoštoli, pak pristrizi svakoga ponase. Prilipi na sviće, a
te obuhvaca: sadrža·J a kada se rodi dite, ter ga oće krstiti, podaj te sviće popu, neka uzme jednu
l. z�i�ke vj�rskih prip ovij esti rasp koju mu drago i koje ime bude upisano na onoj svići, onako neka ime na­
oređenih ešće prema ne­
dJelJa�a 1 blagdanima kao vrsta praktičnihnajč dije ditetu i onim ga imenom zove. Staće i neće umriti. 54
2. katekt�m� s �snovnim načelima
priručnika;
vjer e i praktičnim savjetima S obzirom na to da je reformacija u nauk Crkve uvela narodne jezi­
za svecemcvkt rad s vjernicima; ke koje je smatrala djelotvornim oruđem promidžbe vlastitih ide­
3. zbirke vjerskih sentencija i molitava s popularnim križ ja, Katolička je crkva bila prisiljena protudjelovati na narodnim
�m,· nim pu-
jezicima. Bosanskifranjevci za književni jezik svojih dj ela izabiru
4. zbirke vjerskih pjesama;
mjesni bosanski dijalekt koji nazivaju: ilirički, slovenski, naški, bo­
5. kn�ige po�ožn� sadr�aja � objašnjenjima crkvene dogme sanski, a katkada, napose u Hercegovini hrvatski. Rjeđe se spomi­
�vzt od krzpostz P. Postlovtca)
. . Ta su djela (npr.
zanimljivih fabula opi­ nju i lokalni nazivi, npr. dumanskijezik (u Ančića iz Duvna), zatim
�Ivala nevjerojatne i čudesne događaje, a nerijetko zanimljiv neologizam slavobosanski koji je skovao Laštrić. Bosanska
�� bos an��e prošlosti ili onodobnosti. Te su se prip i činjenice štokavica nije ujednačena, a napose u početnome razdoblju pokazu­
ztvale pnlzke 1. trebale su običnome čitatelju olakšatiovij etke na­
shvaćan·e je rodni dijalekt pojedinoga autora. Matija Divković (1563. - 1631.),
apstraktnih vjerskih pojmova te prenijeti osnovni fond
o okružujućem svijetu; znanJa »otac« bosanske pismenosti, piše staroštokavskom istočnobosan­
skom jekavštinom,55 dok ostali pisci pišu uglavnom čistom novo­
štokavskom ikavštinom ili ikavštinom s jekavskim primjesama, što
53 .
bi odgovaralo njihovu zapadnobosanskomu podrijetlu. Takav jezik
Bosan��a p!sm eno�t ima bogatu znanstvenu literaturu, a gotovo svaki
�onog�afl]� svoga Je�Jk . �. Osno pisac os· edu ·e nalazimo u P. Posilovića, I. Bandulavića, S. Matijevića, I. Ančića.
vni su radovi: H. Kuna: Hrestomatija starije bosa�sk
zevnos�z, �nJ. I, Srednj�Vjeko �na knjiž
evnost hrvatska književna tradicija,
� kn !i­ Krajem XVIII. stoljeća vidimo jaku ikavizaciju bosanskih tekstova.
�=��m. Djela bosansklhfranjev�ca s gledišta iistori Sara· evo, 197�.,·
jske dijalektologije, >>Jezik« 10:5, Zagre
H. Kuna: Hrestomatija ... , str. 227. Izbor bosanskih tekstova iz XVII. i XVIII. stoljeća, str.
b
. ·• str. 149.- 153.; eadem: Jezzk bosanskefranjevačke književnosti XVII. i XVIII Vl}·· ka u'
SVjetlosti književno-jezičkog man ira, 54
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< XIV/l N �S d
����; hfranjevaca uformi:anj ez � 55 Divković je uzimao ikavizme iz stilističkih razloga, npr. kako bi naglasio riječi poštova­
122.-228.
�trk3�::52.; D. ��zović: Uloga bosanskohercegovački
s e njzzevn �Stl l ulture - odDivkovića
dofra Grge Martića, >>Jezik<< 20 2 Zagre
�� �
e Srebrene Zagr eb• 2�0� ovd"Je postO
str. 37.-5 1.; I. PranJković: Hrvatskijezik ifranjevci Bosn b' 1972 nja u pisanome obraćanju: Prisvitlomu i pripoštovanomu gospodinu, gospodinufra Bartolu
. na literatura
1 1scrp 0 predmetu. ' · JI:: Kadčiću, dostojnomu biskupu ... , dok se u stilski neobilježenim oblicima rabi: prisvijetlomu,
svijetlo, svijetloga. Usp. J. Vončina: Jezična baština ... , str. l23.-125.

176 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
Tako je ikavizirano i novo izdanje djela M. Divkovića i F. Laštrića.
To govori da je u navedenome razdoblju jezik već u određenoj mjeri
normiran. Izbor ikavske štokavštine u bosanskih franjevaca bit će
presudan u XVIII. stoljeću, kad će se ona zajedno s osamnaestosto­
ljetnom dalmatinskom i slavonskom ikavskom štokavštinom pove­
zati u jedan književni jezik i time ojačati svoje mjesto književnoga
jezika u navedenome razdoblju. U djelima iz sedamnaestoga stolje­
ća još se neće pojaviti autorske napomene o jeziku ili gramatici. Njih
ćemo naći tek u sljedećem stoljeću. Obilježje svojstveno tomu raz­
doblju bilo je pismo bosanske pismenosti, ćirilica, koja se različito
naziva: bosanica, bosanska azbuka, bosanska ćirilica, hrvatsko-bo­
sanska ćirilica, bosansko-dalmatinska ćirilica, bosanska brzopisna
grafija, zapadna varijanta ćirilskog brzopisa, zapadna (bosanska)
ćirilica, a često se spominje i naziv srpsko pismo (npr. u Divkovića).
U XIX. stoljeću Ć iro Truhelka uveo je najpopularniji naziv - hasan­
čica. Nije to bilo novo pismo, nego samo posebna, bosanska inačica
ćiriličnoga brzopisa. Ć irilica je u Bosni imala dugu tradiciju, a od
vremena kralja Tvrtka I. (1353. -1391.)56 počela je dobivati tipična
obilježja buduće bosančice. Poštujući lokalnu tradiciju koju su za­
tekli u toj zemlji, franjevci su u početku rabili samo bosančicu, a to
im je bilo zadano i posebnim naredbama provincijala njihova re­
da. Bosančica se razlikovala od klasične ćirilice drugačijom grafi­
jom. Sekundarne razlike uveo je sam Divković tiskajući svoja djela
u Veneciji, poznatoj po ćiriličnim tiskarama. Po njegovu su se nalo­
gu odlila specijalna slova za bosančicu (tj. ćirilični brzopis), dok se
do tada tiskalo prema ćiriličnom sustavu.57
Bosanska ćirilica u XVII. stoljeću prodrla je čak i na teritorij su­
sjedne Slavonije, odakle se ipak već u sljedećem stoljeću morala
povući.
56 Tvrtko l. bio je sinovac bana Stjepana II. Kotromanića koji se oženio poljskom kneginjom
žena Ludovika l. i majka poljske kraljice Jadwige, žene Vladislava Jagelovića.
iz roda Pjastovića, Elizabetom Gniewkowskom i imao kćer Elizabetu Bosansku, a ona je bila
57 Divković je u svoju grafiju, vjerojatno po uzoru na talijansku latinicu, uveo novo pisa­
nje fonema lj, nj, označujući njihovu mekoću dervom(h): 3eMnna (zemlja). Divkovićeva je
bosančica osim toga imala i tradicionalanjer, ali pisao se samo u finalnome slogu. Slovojat
rabio je za označavanjejote, što je bilo tipično za bosansku ortografiju.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 177
Latinica, koju su kao pismo katoličkih liturgijskih knjiga izvrsno
poznavali franjevci, postupno je počela istiskivati bosančicu iz fra­
njevačke pismenosti, što se završilo u XVIII. stoljeću. Posljednji je
bosančicom pisao Stjepan Margitić.
Najpoznatiji pisac toga razdoblja bio je M. Divković, autor prve
knjige na narodnome jeziku kojom otpočinje franjevačka literatura,
Nauk karstjanski z mnoziemi stvari duhovniemi i vele bogoljubniemi,
objavljena 1611. u Veneciji, doživjela je više od 30 izdanja, a imala je
i dodatak Sto čudesa. On je napisao i Razlike besjede svrhu evanđelja
nedjeljnijeh priko svega godišta (tiskano 1614. u Veneciji), što je dugo
služilo za propovijedi u crkvama obaju obreda.
Ivan Bandulavić potjecao je iz zapadne Bosne. Pisao je ikavicom
s jekavskim elementima. Suprotno Divkoviću, Bandulavić je djela
tiskao na latinici. Izdao je lekcionar Pištole i evanđelja priko svega
godišta (1613.) koji je imao više od 20 izdanja, a jezično je zanimljiv
zbog toga što je to pokušaj djelomične štokavizacije staroga čakav­
skog lekcionara u nastojanju da se stvori zajednički književni jezik.
Stjepan Matijević (oko 1580. - 1654.) autor je djela Ispoviedaonik
(1630.), tiskanoga ćiriličnim slovima u Rimu, na ikavsko-jekavskoj
štokavštini. Riječ je o preradi talijanskoga priručnika za ispovijed.
Pavle Posilović (umro 1653.) bio je autorom vrlo popularnih djela
Naslađenje duhovno (1639.) i Cvit od kriposti (1647.), tiskanih bo­
sančicom na ikavsko-jekavskoj štokavštini.
Ivan Ančić (oko 1624. - 1685.) rođen je u zapadnoj Bosni. Tiskao
je na latinici Vrata nebeska i život vičnji (1678.), Svitlost krstjanska
(1679.) i Ogledalo misničko (1681.).
Pavle Papić (1593. - 1649.) preveo je talijansko mistično religijsko
djelo Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru. Rukopis pisan
bosančicom objavljen je tek 1990. godine.
Bosanska pismenost nastavila se i u sljedećem stoljeću, a s ob­
zirom na svoja obilježja i naddijalektni karakter koji je uspjela po­
stići, odigrat će ključnu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika.
 178 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljeća
Glavna središta hrvatske protestantske pismenosti XVI. stoljeća,
rođene u pokretu reformacije, bila su u Istri i Primorju, odakle je
dolazilo najviše njezinih širitelja. Reformatorski pisci željeli su stvo­
riti zajednički općejužnoslavenski jezik za Hrvate i Dalmatince u
prvome redu, a zatim i za Slovence, Bosance, Srbe i Bugare, 58 kako
bi s reformatorskom vjerskom filozofijom dopro do što većega broja
vjernika. Koncepcija koju su sebi zadali kao dalekosežan cilj znatno
je nadilazila ono što su željeli ostvariti glagoljaši ili ozaljci. Jezična
zamisao istarskih protestanata po svojim teoretskim postavkama
najbliža je budućoj ilirskoj reformi. Svoje su namjere reformatori
ostvarili stvarajući miješani (hibridni) jezik. U istarsku (sjevernu,
ekavsku) i primorsku (središnju, ikavsko-ekavsku) čakavštinu rav­
nopravno su uvodili elemente kajkavskoga i štokavskoga dijalekta
te staroslavenizme, napose onda kada su djela bila pisana ćirilicom.
Tako se taj jezik razlikovao od »miješanoga« dubrovačkog jezika
ili od mlađega jezika dalmatinske književnosti koji je obuhvaćao
brojne štokavizme. Teorijska baza za njihove poglede bio je uvod u
glagoljsko izdanje djela: Prvi del novoga testamenta, va tomjesu svi
četiri evanjelisti i Dijane Apustolsko (1562.) koji su napisali Anton
Dalmatin i Stjepan Istranin:
Mi paki takaiše jure dobro znamo da vsakomu ovo naše tumačenje i ova
naša slova ne bude ugodno. Na to vi, predragi dobri krstjani Hrvate, znajte
da jesmo s tim našim tumačenjem vsim slovenskoga jazika ljudem služiti
hoteli, najprvo vam, Hrvatom i Dalmatinom, potom takajše Bošnjakom,
Bezjakom,59 Srbljanom i Bulgarom. Jere znamo po nauku svetoga Pavla
Rimlja(nom) l. Da dužni jesmo svim ljudem, Grkom zajedno i Barbarom,
i tako učenim kako neučenim. Toga radi jesmo va ovo naše tlmačenje
ove priproste, navadne, razumne, obćene, vsagdanje, sadašnjega vremena
besede, koje Hrvate, Dalmatini i drugi Slovenci i Kranjci najveće va njih
58 F. Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Prilog historičkoj gramatici hr­
vatskog ili srpskogjezika, Rad JAZU 212, Zagreb, 1916., str. 147.-225.; Rad JAZU 214, Zagreb,
1916., str. l.-112.; J. Vončina: Hibridni književnojezični tip, u: idem: Jezična baština..., str. 187.­
-195. Protestantsku je literaturu obradio F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti
za reformacije, Zagreb, 1910.
59 Bezjak je >>istarski kajkavac«, a u XVI. stoljeću i naziv za kajkavca iz Varaždina i okolice.
V. POGLAVLJE : Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 179
govorenju govore, hoteli postaviti. I kadagode dve ili tri besede za jednu,
kako na strani videti hoćete, da svaki bude moći razumeti, jedna beseda
ili ime, po dva puta i po tri izrečena i pisana, da jedna drugu tlm ači. Da
nesmo paki posvuda svih hesed kakono u vaših misalih i brvijalih stoji
va ovo naše tlmačenje postavili, to jesmo voljno učinili, zato da v dosta
mestih u misalih našli smo pismenim načinom (kako niki prave) pisano
ili nikim tujim nerazumnim jazikom, kako sami znate, i nekude krivo
tlmačeno.60
Taj ulomak pokazuje teorijski i praktično njihov projekt normi­
ranja jezika u čijim je temeljima multidijalektnost koja je postoja­
la na terenu gdje su djelovali. Jezičnu osnovicu glagoljskoga izda­
nja toga teksta činila je istarska čakavština, dok se u ćiriličnome
izdanju iz 1563. godine, namijenjenomu jugoistočnim balkan­
skim zemljama, kao prilagodba tamošnje staroslavenske tradicije
uveo jer. U toj se situaciji prikladnim činilo stvaranje jezika koji bi
imao elemente svih dijalekata jer bi to jamčilo da ga razumiju svi
korisnici različitih jezika. Taj su cilj istarski protestanti ostvarivali
na leksičkoj razini uporabom dviju ili triju riječi iz različitih dija­
lekata za određivanje istoga designata. Sinonime u toj funkciji E .
Hercigonja61 naziva kontaktnim sinonimima. Tehnikom kontaktnih
sinonima, tipičnom za hibridne jezike, služili su se već glagoljaši, a
rjeđe i drugi pisci (Zoranić čakavskima i štokavskima). U navede­
nome ulomku autori objašnjavaju načelo te pojave: »/.. ./ da svaki
bude moći razumeti, jedna beseda ili ime (imenica) po dva puta i
po tri izrečena i pisana, da jedna drugu tlmači«, te potvrđuju svoje
svjesno reformatorsko djelovanje (to jesmo voljno učinili). U tekstu
se usporedno nalaze čakavski, kajkavski i štokavski oblici: va/v/u;
riječi bez metateze: vsakomu, vsim/ svim, svaki (sa štokavskom me­
tatezom); tumačenje/tumačenje, dlžni/ dužni stariji oblici sa so- -
6° Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština..., str. 199.
61 E. Hercigonja: Iz radova na istraživanju stilematike i sintakse glagoljaške neliturgijske
proze 15. stoljaća, u: idem: Nad iskonom hrvatske knjige ... , str. 395.-439. E. Hercigonja razli­
kuje i distantne sinonime koji se rabe radi izbjegavanja ponavljanja i monotonije teksta. J.
Vončina (op. cit., str. 194.) u njihovu funkcioniranju izdvaja tri faze: u prvoj sinonimi olak­
šavaju proces komunikaciji sudionicima koji govore različitim dijalektima, u drugoj postaju
zajedničko leksičko dobro miješanoga jezika, u trećoj dolazi do njihova semantičko-stili­
stičkoga razlikovanja, npr. postelja (kajk.) 'krevet' - odar 'smrtna postelja, katafalk'.
 180 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
nantom l i razvojem l > u; tradicija staroslavenskoga e (besede/be­
sede), čakavizam jejazik, a kajkavizam futur ne bude, leksem takaj­
še 'također'. Primož Trubar negativno je ocjenjivao uporabu staro­
slavenizama u jeziku jer je smatrao da nisu razumljivi čitatelju i da
kvare prijevod protestantskih djela koja bi trebala širiti Lutherovu
doktrinu, a za to su krivi autori navedenoga prijevoda, tj. S. Konzul
i A. Dalmatin. A jedan od ciljeva novoga jezika bilo je zaobilaženje
starih nerazumljivih riječi koje su se nalazile u misalih i brvijalih
pisanih nikim tujim nerazumnim jazikom, iako su se izjasnili da će
u prijevodima rabiti riječijednostavne, obične, mudre, opće, svakod­
nevne, riječi iz našega vremena.
Novu su ideologiju u Istri prihvatili ponajprije stari glagoljaši.
Njihov duhovni vođa i teoretičar bio je glagoljaš Matija Vlačić, zvan
Flacius Illyricus (1520. - 1575.). Glavni tvorci hrvatske protestantske
pismenosti bili su Stjepan (Stipan) Istranin (Istrijan) zvan Konzulom
iz Buzeta (1521. - nakon 1568.), Juraj Cvečić iz Pazina, Anton Dal­
matin iz Senja (? - 1579.) i Juraj Jurišić iz Vinodola. S njima su sura­
điv�li slovenski pisci Petar Pavao Vergerije iz Kopra i Sebastian Krelj.
Sezdesetih godina XVI. stoljeća u Urachu kraj Tiibingena (Nje­
mačka) otvorena je tzv. Biblijska zaklada u kojoj su protestantski
emigranti iz južnoslavenskih zemalja tiskali knjige na svim trima
pismima: 13 glagoljskih, 9 latinskih i 8 ćiriličnih s ukupnom nakla­
dom od 25 tisuća primjeraka. Osnivač Zaklade bio je Primož Tru­
bar, otac slovenskoga književnog jezika, koji je uživao potporu nje­
mačkih protestanata, napose baruna Hansa Ungnada Weissenhofa.
Protestantizam su podupirale i hrvatske feudalne obitelji Zrinskih
i Frankopana.
U objavljenim knjigama najčešće su bili religijski tekstovi, od
prijevoda Novoga zavjeta do polemičkih rasprava, npr.:
Katehismus. Edna malahna kniga, u koi esu vele potribni i prud­
ni nauki i artikuli prave krstianske vere. Krozi Stip. Istranina. U Tu­
bingi 1561. Bilo je to glagoljsko izdanje. Iste je godine u suradnji s
A. Dalmatinom objavljena i ćirilična verzija.
Tabla za dicu: Edne malahne knižice iz koih se ta mlada ditca
tere priprosti ljudi z glagolskimi slovmi čtati, i poglavitei, i potribnei
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 181
artikuli, ili členi ove prave stare karstianske vere koe svakoga čovika
izveliča lahko mogu naučiti (1561.).62
Artikuli ili deli prave stare krstjanske vere (1562.) autora A. Dal­
matina i S. Konzula.
Postila to est, kratko istlmačenje vsih »nedelskih evanjeliov« i po­
glaviteh proznikov (1562., glagoljsko izdanje).
Drugi del novoga teštamenta, v kom se zadrže apustolske episto­
le ... (1563.).
Spovid i spoznanie prave krsztianszke vere ... (1564.) autora A.
Dalmatina i S. Konzula.
Vsih prorokov stumačenje hrvatsko (oko 1564.), spomenik pisan
ikavskom i ekavskom čakavštinom sa štokavskim elementima.
Beneficium Christi. Govorenye vele prudno od dobrotsinenya ili
dobrote propetoga Isukrsta ka krstianom (1565.).
Razgovaranje meju papistu i jednim luteran(om) stumačeno po
Antone Senanine ... (1555.), brošura napisana vjerojatno senjskom
ikavsko-ekavskom čakavštinom.
Istarski protestanti nisu ostvarili svoj projekt stvaranja općejuž­
noslavenskoga jezika. »Protestantski« jezik bio je samo kratka epi­
zoda u povijesti hrvatskoga jezika, ali je izazvao snažnu reakciju
Crkve i postao inspiracijom za protuprijedlog normiranja u pro­
tureformatora: Bartula Kašića i Jakova Mikalje. Jezična koncepcija
protestanata naći će međutim nasljednike među piscima okuplje­
nima oko tzv. ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.
Josip Bratulić također primjećuje da protestantizam u Hrvatskoj
nije bio tako važan kao u drugim europskim zemljama, s obzirom
na to da je već postojao i slavenski obred na narodu razumljivom
jeziku, kao i djelomično prevedena Biblija. Ta činjenica mogla je
utjecati na neuspjeh jezičnoga projekta istarskih protestanata.63
62 Fototipsko izdanje: Glagoljska i ćirilska tabla za dicu. Tiibingen, 1561., u seriji: Cymelia
Croatica, 3, Zagreb, 1986., ur. i pogovor S. Damjanović; novo izdanje 2008.
63 J. Bratulić: Glagoljaštvo i protestantizam, »Radovi Zavoda za slavensku filologiju« 27,
Zagreb, 1992., str. 231.·235.
 v. POGLAVLJ E : Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku ... 183
182 H RVATI l NJIHOV J EZ I K

5.5. Književna kajkavština l. jerovi > e Ueden, konec, mrtev, našel); v .

docz, po-
2. jat > e, dok u drugom dijelu sloga ie (deca, mesta, posve
Razvoju pismenosti na kajkavštini pomogla je reformacija koja viedane niesu);
se obraća masovnome krugu čitateljstva i promiče narodni jezik, 3. Dat., Lok. sg. ž. roda pridjeva i pridjevnih zamjenica imaju na-e,
čime se krug proširio s dotadašnjih elitnih čimbenika na širu či­ stavak -e (po uzoru na imensku sklonidbu, npr. očine, smrtn
tateljsku publiku. Praktično djelovanje koje je išlo u prilog razvo­ njego ve, kako ve, druge).
ju kajkavštine bilo je osnivanje tiskare u Nedelišću kraj Čakovca.
Tiskaru je 1572. godine osnovao Juraj Zrinski na imanju Zrinskih, štokavska se inačica navedene pojave ovako ostvaruje:
nakon što je prešao na kalvinizam. On je bio sin slavnoga bana Ni­
kole koji se proslavio u obrani Sigeta. Tu su se tiskale protestantske L jerovi > a Uedan, konac, mrtav, našal);
vjerske knjige na kajkavskom jeziku. U XVI. stoljeću ta su djela bila 2. jat > i (dica, mistu, posvidoči, povidane, nisu); . . v

više nego skromna. Teško je govoriti o čistome kajkavskom jezi­
ku koji se tada zove slovenskim jezikom. Od sedamdesetih godina
XVII. stoljeća zamjenjuje ga horvatskijezik, koji je do tada označa­
vao samo čakavski dijalekt. Slovenski je jezik tada nosio ime kranj­
ski (krajnski, kranski). Osim beletristike koja nije nikada postala
ravnopravna s dalmatinskom i dubrovačkom, kajkavština je obu­
hvaćala religijsku književnost, privatnu korespondenciju, lokalne
administrativne dokumente, rukopise narodnih pjesama, prijevo­
de stranih djela, kronike te rječnike i gramatike. Kao prva se često
spominju djela Mihajla Bučića, svećenika iz Belice u Međimurju,
iako ih znamo samo po naslovima: Novi zavjet, Katekizam, O sakra­
mentima, a poznata nam nisu ni ta djela ni jezik kojim su pisana.
U Nedelišću izlazi 1574. Decretum Tripartitum, koterogaje Vrboczy
3. Dat., Lok. sg. ž. roda s nastavkom -oj (po uzoru na zamJemcnu
sklon idbu) : očinoj, smrtnoj, njegovoj, kakovoj, drugoj.
u toj verziji ima i čakavizama: va, kadi, crikveni kojima u kajkavskoj
inačici odgovara: vu, gde, cirkveni.
V · • •
Postojanje čakavizama i štokavizama Hraste tumaCI utjeCaJem
dalmatinske i dubrovačke književnosti koju je Pergošić dobro po­
znavao. Olga šojat međutim smatra da su nekajkavski elemen�i t��­
bali olakšati razumijevanje djela i izvan granica kajkavskoga Jezlc­
nog područja u Hrvatskoj. Vončina je ipak u prav� kada p_ri�jećuje
da je štokavsko-čakavska verzija bila i rezultat pnsutnostl visokoga
prestiža miješanoga jezika u autorovoj sredini.
u tom je razdoblju stvarao i katolički svećenik, Antun Vramec
(1538. 1587.),66 kanonik iz Vrbovca, autor prve tiskane hrv�tske
_

Ištvan dijački popisa[ u autorstvu varaždinskoga notara, Ivana Per­ kronike koja opisuje povijest od početaka svijeta �o �5�8. god1�e ­
gošića (? - 1592.) . Svoj prijevod djela mađarskoga pravnika s latin­ Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskzmJezzkom (LJUb­
skoga Pergošić je obradio u trima verzijama:64 »više kajkavskoj«, ljana, 1578.). Objavio je i zbirku propovijedi s evanđeoskim tema­
»Čakavsko-štokavskoj« i »manje kajkavskoj«, od kojih su dvije prve ma kao protutežu protestantskim postilama: Poštila na vse leto po
zanimljivije. Razlike među tim verzijama pokazao je Mate Hraste.65 nedelne dni vezda znovič spravlena slovenskim jezikom (Varaždin,
U kajkavskoj inačici: 1586.). Vramčeva kajkavština nije ujednačena, tj. n� _te�elji s� ��­
v
sljedno na jednome dijalektu, nego je mješavina oblljeZJa razhc1t1h
64 Hrvatski kajkavski pisci I., Druga polovina 16. stoljeća, u: Pet stoljeća hrvatske književno­
ih: Jezik Antuna Vramca u kontekstu �ljale­
sti,
15/1, obrada O. Šojat, Zagreb, 1977. Istraživanja Pergošićeva jezika koja su trajala gotovo
�� z. Junković:]ezikAntuna Vramca ... ; A. Jembr
str. 53.-68:;. idem, �ntun Vra':!ec ! njegovo
od početka XX. stoljeća prikazao je J. Vončina: ]ezična baština ..., str. 257.-260.
65 M. Hraste: Kajkavski književnijezik, u: Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 160, str. 526.­ kata i tradicije, »Filologija<< 10, Zagreb , 1980.-1 981.,
tologye, Cakovec,
-528. Hraste pojedine verzije naziva kajkavskom, štokavskom i miješanom štokavsko-kaj­ djelo. Prilog proučavanju starije hrvatske književnosti i povyesne dl]alek
kavskom. 1981.
 184 HRVATI l NJI H O V JEZIK
kajkavskih govora. Osim toga u njegovu se jeziku nalaze čakavizmi
i štokavizmi koji su rezultat boravka na studiju u Rimu, u Zavodu sv.
Jeronima. Također ima i mnogo latinskih izraza te dijalektizama iz
rodnoga slovenskoga štaj erskog dijalekta. Uvođenjem nekajkavskih
obilježja i kontaktnih sinonima Vramec je želio olakšati razumije­
vanje jezika svojih djela širemu krugu korisnika.
U početnom razdoblju kajkavske pismenosti, u drugoj polovici
XVI. stoljeća, prozno stvaralaštvo Pergošića i Vramca reprezenti­
ra jedan od tipova tadašnje književne kajkavštine u koju su autori
uveli obilježja drugih dijalekata radi širenja (propagiranja) svojih
djela. Ti svjesno ostvareni praktični ciljevi nisu ograničavali ano­
nimne narodne pjesnike koji su u ono doba pisali na drukčijem je­
ziku - čistom kajkavštinom . Kao primjer može poslužiti Narodna
popevka božična:
Po svetu je bila tmica kakti v rogu,
v štalice je spala vu trudeh Marija,
sladko si Marija senjke prebirala,
kad je došel j angel i zbudil Mariju:
»Vstani se, Marija, sinek ti se rodil,
stani gor, Marija, Jež uš se narodil,
sad je prav polnoči, al je vs e v svetloči.<<67
To je djelo pisano čistom kajkavštinom: jat > e (svetu), jerovi > e (do­
šel, sinek), -l (došel, zbudil, jangel), protetsko j Uangel), protetsko v
(vu), ć > č (polnoči), Vok. = Nom. (Marija), Lok. sg. - e (v štalice), Lok.
pl. -eh (trudeh) ...
Tek XVII. stoljeće donosi procvat kajkavske književnosti. Autori
toga razdoblja uglavnom su svećenici: jezuiti, pavlini, franjevci.
Oni nastoje pisati čistim kajkavskim dijalektom, kao npr. Nikola
Krajačević Sartorius (Sveti evangeliomi, 1651.).
Primjerom lijepe barokne kajkavske proze stvaralaštvo je Jurja
Hab delića (1609. - 1678.). Svoju književnu kajkavštinu oživljavao je
mjesnim zagrebačkim dijalektom i seoskim turopoljskim govorom.
Moralizatorska je djela Zrcalo Marijansko (1662.) i Pervi otca na-
e· .
67
Ituano prema: J. Vončina: Jezična baština . .. , str. 255.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 185
šega Adama greh (1674.) namijenio »vsem slovenskoga i horvatsko­
ga naroda krščenikom«. Uvod u Zrcalu, tj. Opomenek k oveh knjižic
ogovorniku (Primjedba ogovaratelju ovih knjiga) prema mišljenju
J. Vončine68 jedan je od najvažnijih jezičnih programa nastalih u
sredini kajkavskih pisaca. Habdelić je svjestan postojanja dvaju pi­
sanih jezika. Slovenskim jezikom govore kajkavci (slovenski narod),
a horvatskim jezikom - čakavci, eventualno štokavci. Svoju podjelu
ilustrira jezičnim obilježjima - razlikama u razvojujerova i jata:
Ništarmenje, komu se horvatski hoče govoriti neka reče mesto lehko la­
hko, mesto osem osam, mesto jalen jalan, mesto nesem nisam etc. Ar ne
teško mesto E postaviti ili reči I ali mesto E A. Ja sem činil štampati onak
kak onde govore gde sem pisal. 69
Poslje dnja rečen ica tumači njegov izbor kajkavštine kao jezika
onakvoga »kak onde govore gde sem pisal«. Ipak ostavlj a čitatelju
na volju:
Tak, komu knjižice ove ne budu po volje, naj je ostavi, a svoje, ako je ima,
naj popravi, ako ih nema, naj nove bolše spravi, listor /samo/ na hvalu
božju, D. MARIJE poštenje i opčinsku korist.
Dobro ocjenjuje i situaciju na dvojezičnom slovenskom i horvatskom
»izdavačkom tržištu«, kao i moguće kritične ocjene svojih čitatelja:
Malo je do se dobe slovenskem jezikom, za ktere bi ja bil znal, knjig štam­
pano. Ali ni onem ogovorljivi jeziki prostili nesu. Nekomu teh takoveh
knjig reči nesu bile prave horvatske, nekomu nesu bile prave slovenske,
nekomu bile su jako priproste, nekomu štampa ne valjala, nekomu navuk
ne be prikladen, nekomu litera ali slovo nepotrebno mesto potrebnejega i
priličnejega be postavljeno, etc. I zato pred vnoge suce morahu siromaš�e
knjige dohajati i od vnogeh sucev (ne smem reči kriveh) vnoga osuđavan1a
i šentencije prijimati.
Habdelić je i autor prvoga kajkavska-latinskoga rječnika: Dictionar
ili reči slovenske zvekšega ukup zebrane, u red postavljene i dijačkemi
zlahkotene (Graz, 1670.; pretisak Zagreb, 1989.). Nastao je na pomoč
liH Ibidem, str. 270.-273.
1;�J Ibidem, str. 270. I sljedeća dva navoda nalaze se na str. 270. i 269.
186 HRVATI l NJIHOV J EZIK
napredka u dijačkom navuku školneh mladencev horvatskoga i slo­
venskoga naroda (kako bi bio od pomoći školskoj mladeži hrvat­
skoga i slovenskoga naroda pri učenju latinskoga jezika). Zbog toga
ima raznoliku i ne samo kajkavsku leksičku građu. Autor obilježava
riječi kao zagorske (sjeverno-kajkavske), majdačke (sjeverozapad­
no-kajkavske), solarske (čakavske) i tukavske (štokavske).
Sedamnaesta stoljeće je za kajkavštinu na malom području kaj­
kavske Hrvatske ponovno razdoblje književne dihotomije. Osim či­
stoga dijalekta pojavljuje se i miješani jezik.
5 .5.1 . Ozaljski jezično-književni krug (XVII. stoljeće)
Djelovanje glagoljaša i istarskih protestanata imalo je nasljednike
među autorima koji su se okupili u tzv. ozaljskome jezično-književ­
nome krugu?0 S prvima ih zapravo povezuje dio istoga područja, s
istom dijalektnom osnovicom, a s drugima svjesno stvaranje mo­
dela već trećega miješanoga jezika utemeljenoga na istim princi­
pima, iako ozaljci nisu računali na čitateljstvo s cijeloga poluoto­
ka. Važan je čimbenik koji je inspirirao stvaranje naddijalektalno­
ga književnog jezika nesumnjivo činjenica posve jezične naravi, tj.
postojanje konkretnoga čakavsko-kajkavskog miješanog dijalekta
u Pokuplju (sa središtem u Ozlju), odnosno na području koje je u
kontekstu glagoljaškoga jezika E. Hercigonja nazvao »istočnim«.71
Ozaljsku skupinu činili su prije svega članovi vladajućih hrvatskih
obitelji, Zrinskih i Frankopana. Potonji početke svoje genealogije
smještaju u vrijeme Križarskih ratova. Posjed roda Zrinskih, Ozalj,
bio je središtem djelovanja kruga.72 Njihov je teoretičar bio Franjo
Glavinić, gvardijan samostana na frankopanskom Trsatu, autor dje-
70 To je naziv istraživača ovoga jezika, J. Vončine: Ozaljskijezično-književni krug, u: idem:
]ezičnopovijesne rasprave, Zagreb, 1973., str. 203.-237.
71 S. Težak: Ozaljskigovor, >>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 5, Zagreb, 1981., str. 203.-428.;
idem: Dokleje kaj prodro na čakavsko područje?, >>Hrvatski dijalektološki zbornik« 5, Zagreb,
1981., str. 169.-200.
72 Prvo djelo pisano na hibridnome, >>ozaljskom« jeziku može se smatrati Raj duše (1560.)
Nikole Dešića koje je pronađeno tek 1967. godine. Budući da je bio posvećen Ani Katarini
Zrinskoj, ženi Nikole Šubića Zrinskoga >>Sigetskoga«, bio je pisan jezikom kojim je govorila
ona i njezina sredina.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 187
la Cvit svetih u kojemu on utemeljuje i objašnjava ozaljsku jezičnu
koncepciju.73
Istraživanja K. Pavletića74 pokazala su da je u XVII. stoljeću broj
zajedničkih čakavsko-kajkavskih obilježja bio veći, što je još više
pridonosilo uzajamnim dodirima i opravdavalo uporabu »hibrid­
noga« jezika na tome području. Miješani jezici glagoljaša i ozaljaca
mogli bi se nazvati »prirodnima«, za razliku od »Umjetnoga« jezika
protestanata, jer motivi njegova nastanka nisu bili povezani s kon­
kretnim govornim jezikom na danom području, nego su proizlazili
iz njihova općeg poznavanja različitih dijalekata na hrvatskome tlu
i iz ideoloških razloga zbog kojih se taj jezik pojavio.
Glavna obilježja kajkavska-čakavskoga dijalekta iz okolice Oz­
lja75 koja se pojavljuju i u jeziku Krste Frankopana, njegove sestre
Katarine i šogora, Petra Zrinskoga, bila su:
l. ikavsko-ekavski refleks e (brig, brime, cvit, bel, leto, belosnižna);
2. vokalizacija jerova > a (otac, veran, magla);
3. denazalizacija nosnika u e, u (brime, jezik, put);
4. razvoj psl. dj > j, tj > ć (sujen, rojen, srića);
5. razvoj psl. stj, skj > šć (dvorišće);
6. očuvanost skupine čr/cr (črn, crn);
7. protetsko v- ispred u (vuglen, vuho);
8. tip najti, najdem;
9. leksik je u većem stupnju kajkavski nego čakavski, s malim
utjecajem štokavskoga.
U jeziku Frankopana te Katarine i Petra Zrinskoga nalazimo ma­
nje štokavizama nego u P. Rittera Vitezovića - epigona kruga, ili L
Belostenca - leksikografa, autora Gazophylaciuma u koji je uključio
kajkavske, čakavske i štokavske riječi.
73 Vidi moto uz to poglavlje.
74
K. Pavletić: Pabircipo »Zrinijadi« Petra Zrinskoga, >>Nastavni vjesnik« VII., Zagreb, 1899.,
str. 112.-129., 209.-220., 305 . -314.
7" S. Težak: Dijalekatska osnovica ujeziku Frana Krsta Frankopana, >>Filologija« 8, Zagreb,
1 978., str. 341.-353.

188 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Prvotna jezična situacija na tom području počinje se postup­
no mijenjati zbog izvanjezičnih čimbenika. Uzrokom su migraci­
je stanovništva te nastanak Vojne krajine na posjedima Zrinskih i
Frankopana 1580. godine s centrom u Karlovcu koji se nalazio oko
20 km južno od Ozlja.
Vojna krajina bila je nastanjena prije svega čakavskim i štokav­
skim ikavcima (tzv. Bunjevci), ali na njezinoj sjevernoj granici ži­
vjeli su i kajkavci ekavci, a na istočnoj su se granici, razasuti po
cijelom području uskočkih i vlaških76 naselja, naselili štokavci ije­
kavci. Jezična situacija Vojne krajine s mozaikom svih triju glavnih
dijalekata u nekoliko podtipova dovela je do uvođenja elemenata
štokavskoga dijalekta.
Glavni su pisci te književnosti Petar Zrinski i Fran Krsto Fran­
kopan.
Petar Zrinski (1621. - 1671.) preveo je s mađarskoga epski spjev
svojega brata Nikole, Adrijanskoga mora sirena (1660.).77 Najpo­
znatije je njegovo pismo uoči pogubljenja, čiji jezik svjedoči da je
autor zaista govorio miješanim jezikom koji nije bio umjetno stvo­
ren.
Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burkati.
Polag božjega dokončanja sutra o deseti ori budu mene glavu sekli i tuli­
kajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga srčeno
prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan veko­
večni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čem za­
meril (koje ja dobro znam), oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smrti
dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega, koji me
je na ovom svitu ponizi!, da se tulikajše meni hoće smiluvati, i ja ga bu­
dem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupe pred nje-
76 Naziv je višeznačan. Uglavnom se odnosi na srbizirane pastirske doseljenike, Vlahe, ali
i srpske poljodjelce koji su bježali pred Turcima iz srpskih zemalja, Bosne i Hercegovine,
uglavnom pravoslavne, ali i katolike. Usp. J. Rapacka: Vlah, u: eadem: Leksikon ... , str. 190.-
192.
77 Na temelju toga djela V. Jagić uočio je 1866. poseban tip jezika kojim je bilo napisano,
a kako nije bilo dijalekta s takvim obilježjima, on je smatrao da je taj jezik autor izmislio i
opisao ga kao: >>jezik mješovit i šarovit; niti je prava štokavština niti čakavština, a k tomu još
ima primiešanih tragova kajkavskoga narječja<<. Navedeno prema: J. Vončina: Jezična ba­
.
ština . . , str. 192.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 189
govim svetim tronušem u dike vekivečne sas�anemo. V�će niš�ar ne znam
v
ti pisati, niti za sina niti za druga dokoncanJa n� šeg� suomastva. Ja s� m
. V
vse na božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar Je tak moralo b1tl.
Novom mestu pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. d� n apr�la �e­.
seca sedme ore pod večer, leta 1671. Naj te gosp. Bog s moJum kcequm
0
Aurorum Veronikum blagoslovi. GrofZrini Petar78
»Ozaljski« jezik dobiva svoj opis, koji je postao početkom njego­
va konačno prekinutoga normiranja, u obliku rječnika Ivana Be­
lostenca (1594. - 1675.),79 napisanoga prije 1675. godine, a tiskano­
ga tek 1740. u Zagrebu. To je bio latinsko-hrvatski rječnik (Gazo­
phylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium, 1288 stra­
nica) i hrvatsko-latinski (Gazhophylacium illyrico-latinum, 650
stranica). Belostenec je u njemu ispisivao sinonime kao obilježje
leksičke norme: arka/ladica/škrinjica; dom, hiža, stan, prebiva­
lišče; zbog, radi, zaradi, zavoly. Rječnik su priredili za tisak Jerolim
Orlović i Andrija Mužar koji su malo izmijenili Belostenčevu ruko­
pisnu građu u korist pretežitoga kajkavskog leksika. Obogatili su
ga riječima iz Vitezovićeva Priričnika (1703.) te iz rječnika �· Del­
la Belle. Time su pokvarili prvotnu leksikografsku koncepCiJU Be­
lostenca koja je slijedila ozaljsku normu.
Ozaljske jezične zamisli svjesno je prihvatio, praktično realizirao
i teoretski obradio Pavao Ritter Vitezović (1622. - 1713.),80 pjesnik,
polihistor, filolog. Rodom Nijemac, rođen u čakavskome Senju, kaj­
kavštinu je naučio tek u zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji. U po­
četku je pisao na čakavsko-kajkavskom jeziku koji je zatim sve više
štokavizirao pod utjecajem dubrovačke književnosti, djelovanja B.
Kašića i ozaljske ideje te na kraju pisao miješanim jezikom. Jezični
su se Vitezovićevi pogledi odnosili na nastajanje zajedničkoga knji­
ževnoga jezika, a on se zalagao za koncepciju miješanoga jezika:
78 Ibidem, str. 221.
laciuma, II,
79 J. Vončina: Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor pretisku Gazophy
... , str. 213.-269.
str. IlL-XLV III, Zagreb, 1973. Pretisak u: idem: ]ezičnopovijesne rasprave
so
J. Vončina: Pavao Ritter Vitezović, predgovor Izabranim djelima, u: Pet stoljeća hrvatske
književnosti, 17, Zagreb, 1976., str. 337.-351 .

190 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Zato nemojte se čuditi da negdi č(t)ete slovensku, negdi majdačku, negdi
posavsku, negdi podravsku, negdi pako primorsku a negdi i krajnsku reč,
budući i ja tako pisane našel, i to vse slovenski jeziki, od kojih vsakoga lip­
še se pristoji uzeti reči neg od tujega kogagoder, dijačkoga, nemškoga ali
ugerskoga, posuđivati (Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov, Zagreb'
1696.).81
U skladu s tim načelima napisao je svoj rječnik Lexicon latino-ill­
yricum koji je završen oko 1700. godine i nije objavljen, a uz to je hr­
vatsko-latinski dio nestao. Rječnik je kao i u Belostenca sadržavao
sinonimni leksik: narrare - praviti (dubrovačko-dalmatinski), ka­
zati (štokavski), povedat (kajkavski); quid - ča, što, kaj. Nije postigao
svoj cilj, uostalom kao ni Belostenčev rječnik koji je nakon kajka­
viziranja njegova leksika obogatio samo kajkavsku leksikografiju.
Vitezović je, osim toga, pridonio širenju imena hrvatskijezik umje­
sto dotadašnjih naziva: slovinski ili slovenskijezik.
Ozaljski jezični model nalazio se na početku puta za dobivanje
statusa općehrvatskoga jezika. Tomu je išla u prilog činjenica da je
nastao na području sjeverne, središnje, integrirajuće i vodeće regije
koja je unatoč posebnih uvjetovanosti i razmještaja Vojne krajine
očuvala i reprezentirala »ostatke ostataka« Hrvatske, pa je mogla
biti mjestom nastanka književnoga jezika. Osim toga, pozitivan je
čimbenik bilo pokroviteljstvo Zrinskoga i Frankopana. Na putu do
norme i širenja toga novog književnog jezika koji je imao velike šan­
se za ostvarenje, ispriječila se smrt Petra Zrinskoga i Frana Krste
Frankopana 30. travnja 1671. godine.82 Simbolična je činjenica da
je zajedno s Frankopanom pokopano i njegovo stvaralaštvo koje je
uglavnom nastalo u zatvoru. Pronađeno u bečkim arhivima, objav­
ljeno je tek 1936. kao Djela Frana Krste Frankopana.
81 Navedeno prema J . Vončina: Jezična baština . . . , str. 239.
82 Represija je obuhvatila i čitavu njihovu obitelj. Katarina Frankopan Zrinska (autori­
c� m?litvenika Putni tovaruš) zatvorena je zajedno s kćeri Zorom u Grazu, gdje je polu­
d]eVŠI umrla 1673. Jedini sin Ivan umro je u zatvoru 1703. Tek su 1919. na inicijativu Braće
hrvatskoga zmaja svečano preneseni posmrtni ostatci P. Zrinskoga i F. K. Frankopana iz
Neustadta u zagrebačku katedralu.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 191
5.6. Obl ikov anje jezi čne nor me
je
Pojava hrvatskoga regionalizma na području jezika, tj. postća,ojan
književne tronarječnosti od XVI. do polovice XVII I. stoljeu pojedaje di­
nam mogućnost za proučavanje uzajamnih odnosa međe naddija­
nim književnim jezicima i promatranje nastajanja pojav ju.
lektnosti, što je jedan od potrebnih uvjeta za standardizacikratk om
Kajkavski književni jezik u svojemu prvome, relativno ži po­
razdoblju od 150 godina, do polovice XVIII. stolje ća, ne bilje vskih
kušaje normiranj a. To se događa zbog postojanja dvaju kajka no oda­
književnih jezika: tzv. »hibridnoga« modela uz čistu i svjesse u po­
branu kajkavštinu. Potonji tip književnoga jezika nalazio nije
četnom razdoblju razvoja svoje književne funkcije pa joše stranbioe,
dovoljno dobar i spreman za oblikovanje norme. S drug kontekst
sedamnaestostoljetni »ozaljski« jezik ulazi u sjeverni, širi pojavom
pojave čiji početak treba datirati u XV. stoljeće, zajedno s u imaju
hibridnoga jezika glagoljaša. U XVI. stoljeću istu koncepcij a­
istarski protestanti. Nažalost, ni jedni ni drugi nisu ostavili gram
o vrije­
tičke opise, što se može razumjeti ako se uzme u obzir kratk jskoga
me njihova djelovanja, a da ne govorimo o poteškoćama teori tih pi­
predstavljanja njihove koncepcije. Uzajamni odnosi83 izmeđuutem e­
smenosti, a prije svega ista zamisao o normiranju, potvrđuju na dvije
ljenost podjele regionalnih književnosti prema Brozoviću avsko­
već spomenute: tj. na sjevernočakavsko-kajkavsku i južnočak odvo­
štokavsku (dalmatinsko-dubrovačku). Sjeverna regija nije bila posluži­
jena od južnih regionalnih književnosti. Kao primjer može
ti poznavanje i utjec aj dubrovačke književnosti na Vitezovićevu ili
Habdelićevu koncepciju, kao i na Vramčeva stvaralaštvo.i, najprije
Uzaj amn a se interferencija ostvaruje i u južnoj regij na Dal­
utjec ajem Dalmacije na Dubrovnik, a zatim Dubrovnika i karak-
maciju. Međusobne je dodire otežavao već spomenuti elitn
83 Znamo da je Glavinić poznavao jezik protestantskoga prijevoda Novoga zavjeta, iako
mu je bilo žao što je izišao iz pera heretika. Istarsku književnost poznavao je i Habdelić za
kojega je naziv jezika slovenskoga koji su rabili protestanti značio kajkavski.
 192 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
ter tadašnje književne kulture.84 Unatoč toga, regionalni su književ­
ni jezici (dalmatinska čakavština, dubrovačka i bosanska štokav­
ština, kajkavština, kao i »miješani« jezici) tada gradili zajedničku
leksičku i frazeološku bazu koja je poslije ušla u standard.
Najvažniju ulogu odigrala je priprosta književnost bosanskih
franjevaca pisana za narod čiji je jezik bio utemeljen na uzusu te­
ritorija s kojega su potjecali ili na kojima su stvarali i koji je prešao
granice gradeći nadregionalni model štokavštine. Dubrovačka je
književnost tomu jeziku osiguravala najvišu umjetničku razinu, a
bosanska ju je implementirala na velikom prostoru vršeći ulogu
posrednika između pojedinih regija zemlje.
U navedenom razdoblju prvi su put pokrenuti pokušaji standar­
dizacije raznorodne hrvatske pisane građe.
Može se uočiti ostvarivanje dviju normativnih teorija koje kon­
cepciji hibridnoga jezika suprotstavljaju ujednačeni istorodni jezik.
Druga je zamisao dobila teorijsku opravdanost izvan Dubrovnika i
Bosne. Njezina je načela odredila Katolička crkva koja je protiv re­
formacije tražila djelotvorno komunikacijsko sredstvo. Ti su prob­
lemi bili predmet zaključaka Tridentskoga sabora koji se sastajao tri
puta, 1545. - 1549., 1551. - 1552. i 1562. - 1563. Nakon Sabora kon­
gregacija De propagandafide ostvarivala je posttridentske odluke i
prijedloge pape Grgura XIII. da se stvore priručne osnove (gramati­
ke, rječnici) za svećenstvo koje je provodilo protureformacijsku dje­
latnost na južnoslavenskome tlu. Godine 1582. Martin Temperica
iz Dubrovnika, 85 isusovac i bivši trgovac, predao je generalu reda
isusovaca, Klaudiju Aquavivi »jezični raport« u kojemu je tvrdio
da se na Balkanskome poluotoku, od Slovenije do Bugarske, govo­
ri istim jezikom. Upozoravao je također i na potrebu objavljivanja
gramatike i rječnika toga jezika. Akademija Ilirskoga jezika, koja je
osnovana u Rimu 1599. godine i koja je odgajala protureformacij­
ske misionare, odredila je da to mora biti opći, općeni jezik (lingua
84 U Dubrovniku je od oko šest tisuća stanovnika (a 30 tisuća u najbližoj okolici) samo 150
do 200 osoba čitalo knjige. Dubrovnik nije imao ni vlastite tiskare.
85 M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti, 2. izd., Zagreb, 1961., str. 217.; J. Jurić: Pokušaj
Zbora za širenje vjere, >>Croatia sacra«, Zagreb, 1934., str. 143.-144.
V. POGLAVLJ E: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 193
communis) kao »najbolji, naj općenitiji i najrazumljiviji«. Te je uvjete
ispunjavala štokavština. Taj posljednji prijedlog pokazat će se djelo­
tvornijim načinom standardizacije jezika od koncepcije »hibridno­
ga« jezika. Teorijske temelje za njezinu praktičnu realizaciju položili
su isusovci Bartul Kašić i Jakov Mikalja.
Bartul Kašić (1575. - 1650.)86 autor je prve gramatike hrvatskoga
jezika koju je napisao po nalogu Ilirske akademije, a koja je tiskana
u Rimu 1604. godine pod naslovom Institutionum linguae Illyricae
libri duo87 (Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige). Zadaća joj je bila
da služi misionarima kao priručnik za učenje jezika na kojemu su
morali vršiti svećeničku misiju među poganima i hereticima. Tada
je latinski naziv ilirski prema antičkoj tradiciji obuhvaćao cijelo
područje Balkanskoga poluotoka na koje su se upućivali misionari.
Pristupajući pisanju gramatike Kašić nije imao nikakva narod­
noga uzora pa se morao poslužiti njemu poznatim latinskim gra­
matikama,88 što je utjecalo na oblik njegove gramatike. Opis su­
stava ilirskoga jezika preuzet je iz latinskoga sustava, što je autoru
pričinjalo teškoće u predstavljanju posebnosti jezika koji je opisivao
te je obavijesti o njima pisao u obliku pouka i iznimaka. 89 Rođen na
Pagu, čakavac Kašić u vrijeme pisanja gramatike nije još dobro po-
----------�-----
86 znanstvena je literatura o B. Kašiću opširna. Sintetski su radovi D. Gabrić-Bagarić: Život i
djelovanje Bartola Kašića (1575.-1650.), pogovor za reprint: Bartol Kašić, Institutiones linguae
Jllyricae/Osnove ilirskogajezika, Zagreb, 2002., str. 385.-431. Ovdje je i potpuna bibliografija;
eadem: Jezik Bartola Kašića, Sarajevo, 1984.; Život i djelo Bartola Kašića, Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa u povodu 340. obljetnice Kašićeve smrti, održanog u Zadru i Pagu od 18.
do 21. travnja 1991., »Hrvatsko filološko društvo<<, Zadar, 1994.; B. Tafra: Kašićevi tragovi u
hrvatskoj gramatici, »Jezik« 47, 2, Zagreb, 1999., str. 43.-52.
87 Objavljeni su sljedeći pretisci: Kiiln-Beč, 1977., Zagreb 1990. (u prijevodu S. Perić­
-Gavrančić), Zagreb 2002., Zagreb-Mostar, 2005.
88 o detaljnim izvorima govori z. Pandžić: Semantika tradicionalne gramatike. Jezično­
filozofijska prolegomena za Osnove Bartu/a Kašića, u: B. Cassius, B. Kašić: I� s;itutiones
linguae žllyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prijevod, ur. i komentari Z. Pandz1c, . Zagreb-
-Mostar, 2005., str. 14.-175.
89 D. Gabrić.-Bagarić: Život i djelovanje ... ; eadem, Jezik u gramatikamajužnih hrvatskih
prostora 17. i 18. stoljeća, >>Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje«, 29, Zagreb,
2003., str. 65.-86.; R. Katičić: Gramatika Bartola Kašića, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981., str.
5.-129.; N. Pintarić: Bartul Kašić i njegovi poljski suvremenici, u: Drugi hrvatski slavistički
kongres, Zbornik radova I., str. 143.-157.
 194 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
znavao štokavski dijalekt,90 stoga se u njegovoj gramatici osim opisa
štokavskoga sustava i stvaranja osnove njegove norme nalaze i broj­
ni čakavizmi. To nije bila gramatika konkretnoga dijalekta. Autor
uz vladanje tadašnjom jezičnom kompetencijom želio predstavitije
- kako piše u uvodu - »oblik govorenja koji je najboljemu najbliži te
ga ilirski ljudi razumiju«. Gramatika je izrastala iz pisane dalm
tinsko-dubrovačke tradicije i bila je slikom tada opće pisane jezična­e
prakse naddijalektnoga karaktera s obzirom na oblik i funkciju. 91
Branka Tafra smatra da se ta prva gramatika hrvatskoga jezika
ne može smatrati štokavskom jer ima previše čakavskih jezičnihipak cr­
ta (što je razumljivo ne samo zbog čakavskoga podrijetla Kašićeva,
nego i zbog dotadašnjega razvoja čakavske književnosti), ali posto­
janje usporednih štokavskih i novo štokavskih oblika te Kašićev što­
kavski književni jezik u njegovim kasnijim djelima bez sumnje se
može smatrati prijelomnim trenutkom u procesu normiranja hrvat­
skoga jezika.92 Fonološki sustav u toj gramatici D. Gabrić-Bagarić
opisuje kao čakavski, dok ga B. Tafra zbog postojanja fonema č,
j smatra štokavskim.93 U Kašićevim djelima iz tridesetih godinć,a
XVII. stoljeća taj je sustav već nesumnjivo štokavski. Kao čakavizme
možemo navesti: dj > j; -l > -o/-1; ikavizam (s malobrojnim ekaviz­
mima), dok se u njegovim kasnijim djelima javlja ijekavizam; obli­
ci: človik, treti, dvignuti; usporedni oblici: tko/ko; što/ča; zač/zašto;
ki, ka, ke/koji, koja, koje; sa mnom/s manom; čakavski
tronaglasn
sustav; u imenskoj deklinaciji postojanje starih i novih nastavaka,i
što je u skladu s tadašnjim stanjem razvoja te kategorije: Gen. pl.:
-ov l-ev, -a, -i, - o (vrimen, vrimena, vrimeni; vojvod, vojvoda
); Ak. pl.
m. roda -i, -e, u Dat., Instr., Lak. pl. stari, novi i »prijelazni« nastavci:
Dat.: -om/- em/-am; Instr.: -i/-imi/-ima/-ami/-ama/-ima (golubi, go-
---�--�-----�---- ------
-
90 T�� 160�. Kašić odlaz� u Dubrovnik gdje ostaje do 1612. predaju
ći na isusovačkoj aka-
dem!Jl. �raJe� 1612. krece na prvo misionarska putovanje u turske
S�avom. ]u 1. Srbi].� . Na drugo je putovanje otišao 1618. - 1619., a zatimzemlje: Bosnu, Srijem,
od 1620. do 1633. pre­
biva u Dubrovmku, odakle odlazi u Italiju.
91 D. Gabrić-Bagarić, op. cit., str. 400.
92 B. Tafra: Dijakronijski aspekti .. , str. 308.
.
93 D. Gabrić-Bagarić: Život i djelovanje.. , str. 396.; B. Tafra: Kašićevi tragovi .. , str.
. povijest hrvatskoga književnoga jezika.
47.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 195
lubimi, golubima; vojvodami, vojvodama); Lak.: -ih/-i/-ah. Neke što­
kavske pojave opisane u gramatici B. Kašića ušle su u hrvatski stan­
dard kao trajna obilježja, npr. razvoj dugogajata >je; jednostavni i
složeni oblici pridjeva (potonji s tzv. kratkim oblicima), razlikovanje
nastavaka u Dat. i Lak. sg. u složenom obliku pridjeva; zbirni bro­
jevi na -era, sklonidba brojeva dva, tri, četiri, sklonidba posvojnih
pridjeva i zamjenica prema imenskoj paradigmi (Petrova, Petrovu
uz Petrovoga, Petrovomu).94 Kašićeva i Mikaljino bilježenje nastav­
ka -ii u Gen. pl. značilo je izbor novoštokavštine. Kašić je prihvatio
fonetsko načelo u tada još nesređenoj hrvatskoj latinici i fonemski
način pravopisanja, iako je sve to primjenjivao nedosljedno, uvode­
ći elemente morfološkoga pravopisa. Kašićeva je gramatika nesum­
njivo početak i osnova procesa standardizacije jezika koji je izvršen
zahvaljujući izboru dijalekatnog temelja i gramatičkoga opisa. Ta je
gramatika istodobno i početak hrvatske gramatičke škole u koju su
trajno ušla neka obilježja jezičnoga opisa.95
Kašićeva gramatika nije ponovno objavljena, ali su se njome ko­
ristili J. Mikalja, Della Bella i Appendini, a Kašić je priznat kao otac
hrvatske gramatike i jezikoslovlja.
Kasniji su gramatičari čuvali Kašićevu tradiciju, ali su obogaći­
vati opis hrvatskoga jezika npr. kategorijom živoga ili glagolskim
vidom, čega nije bilo u Kašićevoj gramatici.
Drugo značajno Kašićeva djelo jest prijevod liturgijske knjige s
tekstovima i propisima crkvenih obreda. Kašić je taj prijevod ra­
dio po naputku rimske kongregacije De propagandafide. Napisana
1636. godine, u Rimu je objavljena 1640. kao Ritual rimski. 96 Vrijeme
koje je proteklo od napisane gramatike i koje je Kašić proveo na pu­
tovanjima po Balkanu omogućilo mu je da dobro upozna ne samo
94 Detaljno o tome D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
95 Usp. i poglavlje VI.
96 V. Horvat: Bartol Kašić i njegov »Ritual rimski<< u razvoju hrvatskoga književnogjezika,
pogovor pre tisku Rituala, Zagreb, 1993., str. 3.-22; S. Babić: jezik »Rituala rimskoga<< - važna
sastavnica u razvoju hrvatskoga književnogjezika, u: Život i djelo Bartola Kašića. Zbornik
.
radova .. , str. 95.-100.; idem: Teze ojeziku Kašićeva Rituala rimskoga, u: idem. Hrvatskiju­
čer i danas, Zagreb, 1995., str. 239.-240. Autor je u obliku 17 teza opisao njegovo značenje za

196 HRVATI l NJIHOV J EZIK
situaciju kod kršćana, nego i razmještaj i obilježja hrvatskih dijale­
kata. U tom se razdoblju, prije svega, provela konačna štokavizaci­
ja Kašićeva jezika. Predgovor Ritualu prema mišljenju istraživača
predstavlja teoretske postavke njegovih jezikoslovnih pogleda koji
su sazrijevali 30 godina. U njemu se pojavljuju nazivi štokavskoga
jezika: naški ili bosanski koji su odabrani s obzirom na opću raši­
renost i razumljivost:
Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s druzimi iziskovao kojim bi­
smo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša
besiden'ja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita najći s kojim bi se
moglo ne samo svima rus agom paček ni jednomu samomu ugoditi gra­
du. Jere svaki človik svoga grada govor i besiden'je hvali: Hrvat, Dalmatin,
Bošnjak, Dubrovčanin, Srbljin.
Što ćemo dakle reći i odlučiti? Razborito i razložito scinim ja zaisto i mnim
da oni pisalac koji hoće štogod upisati naški ima nastojati, koliko najbolje
može, onim govorom upisati koga on višt u mnozih pozna da je naj opće­
niji i koga može svaklašnje razumiti i s koristju pročitati: neka kakogodire
mnozima ugodi.
Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika isto­
mačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudmi od razlicih rusaga slovinskih
hodeći po svitu, i ja sam njih ovaka govoren'ja razumio i oni su moja (kr­
stjani, Rašij ani, Srbiji poluvirci i Turci}.
Jur dakle, ako ja bosanski u pišem ove riči: poslao sam, učio sam, rekao
sam ili take ine, ne branim zato Dalmatinu našemu da on ne obrati na
svoj način ove iste riči i inake ter reče: posla/ sam, učil sam, rekal sam, ni
manje Dubrovčaninu da ne reče: paslo sam, reko sam; ali gđi ja upišem
što ili šta, ne branim Dalmatinu da on reče: ča, ter tako u inih ričih koje
ne budu upisane načinom svoga grada ili mista, svak na svoj način na­
vrnuvši slovo kojegodir po svojoj običaji: tako ne imamo koriti jedni dru­
zih veleći da zanose. 97
Ritual je objavljen sedam puta u ukupnoj nakladi 2500 primjeraka
te je ušao u kanon religijske književnosti za svakodnevnu upora­
bu, uz knjige kao što su Nauk krstjanski i Besjede Divkovićeve ili
Pištole i evanđelja Bandulavićeve. Tom se literaturom svakodnev­
no služila Katolička crkva bez obzira na vrstu obreda. Glagoljaši su
97 Citirano prema J. Vončina: ]ezična baština ..., str. 126.
u hrvats kome jeziku ... 197
v. POGL AVLJ E : Knjiže vna trona rječnost
rabili rusificirani Levakovićev misal (1631 .), lekcije su se čitale iz
Bandulavićeva lekcionara, u propovijedima su rabljene Divk lom.oviće ve
Besjede, dok se sakramente dijelilo u skladu s Kašić
evim Ritua
U vjerskom naučavanju naroda po sezalo se uvije
k za Divkovićevim
krstjanski kratak u
Naukom krstjanskim ili Kašićevim djelom Nauk
počtovani otac Bart.
jezik dalmatinski iz tali(j)anskoga prinese ga
Kašić iz 1617. godine.98 U zagrebačkoj kajkavsko
j sredini nekajkav­
ski su se elementi također širili preko vjerske literature. U kajkav­
skim su se propovijedima A. Vramca (Poštila, 1586.) očuvali na pri­
mjer utjecaji čakavskoga lekcionara Bernardina Splićaninno a. Tako se
u praksi provodilo međuregionalna interdijalektno jezič »proulo­ ži­
manje« u kojemu je Crkva odigrala važnu, ako ne i presudnu regi­
gu, a rezultat toga bilo je stvaranje naddijalektnoga karakterastolje­
onalnih hrvatskih književnosti u XVII. stoljeću. U sljedećem ćeva i
ću nastavak te djelatnosti osigurat će bosanska Babuša Babi
Stjepanuša Margitić eva. 99
statak Biblije na
Ritu al i Pištole u prak si su zamj enjivali nedo
naro dnom jeziku.10° Kaši ć je dodu še 1625 . - 1637 . preveo cijelo
Sveto pismo, ali to djelo nije dobi lo dopuštenj
e za tisak. Smatralo
­
se da je prijevod nepotreban jer je u glagoljskim knjigama posto J.
jala Vulgata sv. Jeronima. Povijesni paradoks, kako to ocjenjuje ikaci­
Bratulić, bila je činjenica da je upravo tada započinjala rusifkakv
ja hrvatskoga glagolanja . Može se dakle samo pretp ostav izacijeu
iti
bi ulogu odigrao jezik Kašićeve Biblije u procesu standard
hrvatskoga jezika.101
9B E. von Erdmann-Pandžić: Četiri stoljeća .. . , str. 52.
cit.
99 Posebnu ulogu Crkve naglašava i E. von Erdmann-Pandžić, op.
nogjezi�a, " � roatica<:
w o J. Bratulić: Prijevodi biblijskih tekstova u razvitk
u hrvatskoga književ
45.-46 ., Zagreb, 1997., str. 9.-15. Tu
�
. od, ah
je i najvaž nija lit_era�ur a p:ed� etu : _Prvidpr�Je:_
samo Novog a zav jeta, objavi li su istarsk i protes tanti. Slje deci CJelovi t pnjevo BzbliJe M. P.
Katančića objavljen je tek 1831. godine.
101 Kašićeva Biblija objavlj ena je tek 1999. pod naslovom Biblia sacra versio illy�ica s�lecta
lomaei Cassij Curictensis e Sonetatls Jesu
seu declaratio Vulgatae Editionis Latinae. Barho
Sacrae Congregationis de propag. Fide. Anno
Professi ac Sacerdotis Theologi. Ex manda to
1625. , Paderborn-Milnche n-Wie n-Ziiri ch, 1999.
 st u hrvat skom e jeziku ... 199
198 H RVATI l NJIHOV J EZ I K v. POGL AVLJ E: Knjiže vna trona rječno

Kašić je i autor rukopisnoga Hrvatsko-talijanskoga rječnika Mikaljin rječnik s obzirom na bogatstvo materijala ispis anoga
(1599.) s Konverzacijskim priručnikom (1595.).102 Veći su utjecaj i po­ na 863 stranice jedan je od najvrjednijih leksikografskih izvora u
pularnost ipak imala njegova brojna djela vjerske tematike. povijesti hrvatskoga jezika. i-
Jezik Kašićevih djela koji je u konačnici reprezentirao ikavsko­ Rječnici su, poput gramatika, u početnom razdoblju standard funk­
-ijekavsku štokavštinu nadregionalnoga karaktera, izrastao je iz na­ zacije oblikovali preskriptivnu normu i tada bili jedini s tomliko rječ­
sljeđa hrvatske dalmatinske, dubrovačke i bosanske pismenosti te cijom. U bogatoj povijesti hrvatske leksikografije ima neko ću što
je odigrao važnu ulogu u početnom razdoblju standardizacije. nika u rukopisu (Kašićev, Vitezovićev) koji nisu ispunili zada talijan­
Kašićeve jezične poglede poduprijet će svojim leksikografskim su im namijenili njihovi autori. U takve rječnike pripajeda autor Ivan
radom Jakov Mikalja (Micaglia) (1600. ili 1601. - 1654.). Taj talijan­ sko-hrvatsko-latinski riječnik s kraja XVII . stoljeća čiji acije iz dje­
ski isusovac, potomak hrvatskih izbjeglica, podrijetlom je iz sla­ Tanclinger Zanotti.105 Građa mu je leksik sjeverne Dalmse koris
venske kolonije na talijanskom poluotoku Gargano. Kao misionar u la čakavskih i štokavskih dalmatinskih pisaca. Autor je datiosei
Dubrovniku, u Temišvaru (danas Timi�oara, koji je pripadao Bosni drugim rječnicima, npr. Habdelićevim. Svrha rječnikaova bila
Srebrenoj) i u Dalmaciji, upoznao je štokavski i čakavski dijalekt. pomogne korisnicima u izboru domaćega leksika i njeg čišćenja
Svoj izbor štokavštine opravdao je jedino njezinom »ljepotom«. U od talijanskih riječi. ja u
predgovoru rječnika piše: »la lingua bosnese la piu bella« i uspo­ Osim dviju glavnih pred stavljenih normativnih koncepci
ređuje ju s toskanskim i rimskim dijalektom. Hrvatsko-talijansko­ navedenom su razdoblju postojali još i individualni pokuh jezikrje­
šaji
ai
-latinski rječnik izišao je o trošku Congregatio de propaganda fide šavanja problema »regionalne rascjepkanosti« književni
kao Blago jezika slovinskoga ili slovnik u komu izgovarajuse rječi stvaranja svenarodnoga hrvatskog jezika. ./
slovinske latinski i diački (Loreto-Ancona 1649. - 1651.) (Thesaurus U individualni popis treba uključiti Šimu Budinića (oko 1530 epci ­
linguae illyricae ... ). Materijal je bio uglavnom štokavski primor­ 1535 . - 1600 .), kano nika iz Zad ra i autora orig inal ne konc tno
skoga tipa - ikavski s određenim elementima ikavske čakavštine. je opće slavenskoga knji ževnoga jezika u Hrvatskoj.106ti.· PočeGodine
Uz rječnik je dodana mala gramatika talijanskoga jezika, prema Budinićevo stvaralaštvo pripada čakavskoj pismenos Sum a na­
Kašićevu uzoru, pisana »bošnjačkim« jezikom - Gramatika tali­ 1583 . u Rimu je objavljeno njegovo treće religijsko djelo ćirilično j.
(j)anska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinskijezik.103 Mikaljina uka kristjanskoga u dvije grafijske inač ice:
latiničnoj i
gramatika bila je dosljedno ijekavska, s oblicima tipičnima za Du­ Sum a je bila prijevod posttridentskoga kate
kizma koji je sastavio
brovnik: ovizijeh, mojijeh, nijesam, njeki; razvojem psl. dj > j, sa isusovac Petar Kan iz.107 U doba reformacije Budinić se prik ljučio
skupinama št, žd; s oblicima doći, nade (u Kašića: pojde); u fleksiji, skupini njez inih širitelja i kao jeda n od prvih, prethodevidu alan­
ći budu
npr. u Gen. pl. javlja se novoštokavski nastavak - a.104 ćem djelovanju Kaši ća i Mik alje, poku šao na svoj indi
105 T. Matić: Prva redakcija Tanclingerova rječnika, Rad JAZU 393, Zagreb, 1953., str. 253.­
102
Taj je rječnik prema rukopisu Rkp 194 Knjižnice Male braće u Dubrovniku za tisak pri­ ·279.
ego przez Šime Budinicia, u:
premio V. Horvat, Zagreb, 1990., 455 stranica. 106
B. Oczkowa: Proba stworzenia jfzyka og6lnoslowianski(do konca XVIII w.), Wroclaw,
1 03 Latinskijezik označavao je talijanski jezik, a Mikalja latinskijezik naziva dijačkimjezi­ Prekursorzy slowianskiego jfzykoznawstwa
por6wnawczego

jen u B�ču 15�4.

predm etu.
104
kom. 1987., str. 121.-12 9. Tu je i literat ura o
D. Gabrić-Bagarić: Jezik u gramatikama . . . Autorica istražuje opise fonologije, morfolo­ 107 Izvorn ik pod naslovom Summa doctrinae christianae prvi put je objavl
u svakoj europskoJ zemlJ!.
gije i sintakse u gramatikama: Kašića, Mikalje, Della Belle, Šitovića, Babića i Jurina. godine i imao je nebrojeno mnoštvo prijevoda i izdanja gotovo

200 H RVATI l NJIHOV J EZIK
način sudjelovati u praktičnoj izradi novoga jezika pismenosti.
Jezik Sume bio je shvaćen kao hibridni jezik, ali je dublja ana­
liza pokazala da je osnovicom djela bio Budinićev rodni ikav­
ski zadarski čakavski dijalekt sa svim svojim tipičnim crtama.
Od izvančakavskih elemenata najbrojniji su staroslavenizmi
koji katkada dolaze kao cijeli odlomci, napose kada autor navo­
di evanđeliste ili crkvene oce, ali ima i pojedinačnih leksema.
Autor uključuje i štokavske ijekavske riječi prije Kašića te cijeni
književnu funkciju štokavštine. Osim toga Budinić uvodi češke
riječi (kteri, mluvio, proto, učedelnikom .. .), poljske riječi (droge,
krolj .. ) i nedešifrirane oblike koji se mogu odrediti kao zapadno­
.
slavenski (matke, najprvšie, pametka ..). One uglavnom nemaju
.
samostalne funkcije, nego se pojavljuju kao kontaktni sinonimi
(ovako rekao i mluvio jest; vinni i krivci). Budinićeve posuđenice
iz zapadnoslavenskih jezika, iako malobrojne, bile su u njegovo
�o� a �edini pokušaj posezanja u slavensko nasljeđe te zbog toga
1 pwmrsko nastojanje stvaranja općeslavenskoga jezika kao sred­
stva za univerzalnu komunikaciju. Međutim, skromna slavenska
građa, nepostojanje kontinuiteta i teoretske osnove učinili su da
je Budinićeva Suma ostala jedino originalnom epizodom u po­
vijesti hrvatskoga jezika.
Individualni reformator bio je i Aleksandar Komulović iz Splita
(1548. - 1608.), kanonik, misionar ne samo u balkanskim zemljama.
�a poticaj pape putovao je i u Rusiju. Slično kao i Križanić, u Rusiju
Je polagao velike nade, maštao o ujedinjenju Katoličke i Pravoslavne
crkve. Ti su pogledi utjecali i na karakter njegove jezične koncep­
cije po kojoj je općehrvatski, a zapravo južnoslavenski trebao biti
hibridni jezik. Rodnu čakavštinu obogaćivao je štokavskim crtama
i arhaizirao staroslavenskim elementima. On je autorom djela Nauk
kršćanski (1582.) i Zrcalo od ispovijesti (1606.). Njegovo okretanje
štokavštini bilo je, kako se pretpostavlja, inspiracijom i primjerom
z� B. Kašića. Oba svećenika pripadala su Zboru sv. Jeronima koji je
dJelovao u sklopu Zavoda sv. jeronima. Zbog njegova djelovanja F.
Kurelac ga je prozvao vseslovincem.
201
rječnost u hrvat skom e jezik u...
V. POG LAV LJE: Knjiž evna trona
Sličnu ulogu odigrala je i jezična koncepcije Jurja Križ anića (oko
1618 . - 1683 ., u Bitki pod Bečom)108 -
isusovca koji je više godina
proveo u Rusiji kao misionar kojega je poslala Kon gregacija . Za svo­
jega burnoga života Križanić je promicao ujedinje nje katoličkih i
pravoslavnih Slavena, a u Rusiji je vidio oslobodslaviteljicu Balkana od
turske vlasti. S Rusijom je povezivao stvaranjenjegaensk e zajednice
na području kulture i jezika. Ti su pogledi od ovistvo rili preteču
ideje panslavizma, nasljednika Priboj evića. Njeg brojni politič­
roslavenski rječnik i
ki, povijesni, teološki i gramatički radovi (stajezi ku, 1666 ., objavlje ­
gramatika Gramatično izkazanje ob ruskom u Tob u. Križanić
no 1859 .) nastali su uglavnom u progonstvu odnolsk o jer je rođen u
predlaže miješani jezik, što je za njega bilo prir avsk oga miješa­
Pokuplju (Obrh kraj Ribnika), kraju čakavsko-kajk venski jezik, koji je
noga dijalekta. Iz ideoloških je razloga staroslanu ulogu u konstru­
povezivao Južne Slavene s Istočnima, imao glav jezik ruskim
iranju njegova jezičnog modela. Bio je to umjetnitskih, tj.zvan čakavsko-
koji se sastojao od staroslavenskih, ruskih i hrva
-kajkavskih elemenata. od polovi-
O normiranju pravopisa može se govoriti zapravosutek post ojali po­
ce XVIII. stoljeća, no u ranijem razdoblju također elovali
kušaji reformiranja grafije i pravopisa, a u tome su često sudj
navedeni pisci. Zadra i Splita,
Kolijevka latinice nalazila se u Dalmaciji, između skoj i talijanskoj
gdje se od najranijih vremena ona rabila u latin e obale na kaj­
pismenosti.109 U XVI. stoljeću proširila se s jadransk u Dalmaciji se
kavsku unutrašnjost. Iz kulturno-političkih razloga ice, tj. ortografija
u XVI. stoljeću prihvatila talijanska verzija latinsustava. Na sjeveru,
prilagođena potrebama talijanskoga jezičnog ica oj ina-
na kajkavskim prostorima, prihvaćena je latin u mađarsk
108 W. Borys: Juraj Križanić ajifzyk chorwacki, »Pami'<tnik Slowianski<< XXXI
II, Ossolineum,
tem czakawskim Juraja Križanicia.
Wroclaw, 1986. , str. 49.-7 1.; idem: Studia nad dialek
Akcentuacja rzeczownik6w, Wroclaw-W
arszawa-Krak6w-Gdansk-L6dz, 1986.; M. Moguš:,
Križanićeva hrvatska gramatika, >>Rado
vi Zavoda za slavensku filologijU<< 19, Zagreb, 1984.
teksto vima i današnji ribnički govor, u:
str. 1.-96. ; S. Težak: Hrvatske riječi u Križan ićevim
nosti riječi, Zagreb, 2002. , str. 46.-6 3.
: Jezični prije/omi i mijene u hrvatskoj umjet
109 Usp. IV. poglavlje.
idem
 202 H RVATI l NJIHOV J EZIK
v. POGLAVLJ E: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 203
čici. Razlike među tim ortografskim sustavima ilustrir
pisivanja hrvatskih fonema, npr. lj, nj koji su se prema a način za­ pristaša fonematskoga načela i prvi koji je svoja praktična rješenja
ortografiji bilježili kao gl, gli; gn, gni, dok je to u mađ talijanskoj zapisao u obliku teorijskih napomena.
.. Nauk ,

zapisivano kao ly, ny. Kako je latinski imao siromašnijiarskoj verziji Manju ulogu odigrala je rasprava Rajmunda ĐamanJica
stav, u pojedinim se ortografijama pokušavalo za potrebglasovni su­ za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika slovinskoga (1639.)
jezika rabiti različite grafijske kombinacije. Ondašnja hrve dotičnoga u kojoj je predložio relativno dosljednu i unifici�an� grafiju su� �a­
grafija, kao i »mađarska« i »talijanska«, nije bila dosljed atska orto­ snika, dok je slabije riješenje dao za samoglasmke Jer se temel�1l�
na u pisanju na lošoj analizi hrvatskoga vokalizma. Đamanjić je uveo i komplici­
� oj edinih fonema. Klasičan je primjer pravopisnoga kaosa rukopis
Zivot svetoga Jerolima iz XVI. stoljeća
, gdje je npr. fonemj pisan kao rane akcenatske znakove, što je znatno otežalo praktičnu primjenu
g, gi, i, y, yi. Ta su slova istodobno mog
la označavati i druge foneme. njegova pravopisa.
Iscrpni pregled brojnih načina zapisivanja poje I Kašić i Đamanjić svoje su reformske projekte temelJlh .. . na tradi­.
u svom radu T. Maretić,uo koji za fonem š bilježidinčak ih fonema dao je
22 grafema ili
ciji dalmatinske, tj. talijanske grafije, za razliku od Levakovića koji
16 grafema za ozn ačavanje č: e, ch,
chi, ci, ej, cs, csj, csy, cf, cz, f, fi,
je posezao za drugim stranim (poljskim) uzorima.
tch, z, zh, zi. Neprilagođenost latin
skoga Na popisu reformatora nalazi se i zagrebački biskup Petar Pe­
jezika bila je od najranijih vremena predmpism etom
a sustavu hrvatskoga
reformatorskih za­
tretić koji je 1651. predstavio neoriginalnu zamisao ponavljanja ma­
hvata. Prvi pokušaji usustavljivanja i ujednačivan đarske ortografije.
zuju se s djelovanjem rim ske Akademije ilirskoga jezi ja latinice pove­ Zrelu i originalnu koncepciju za reformu latinice dao je Pavao
promicanje vjere (Kongregatio de Propaganda Fidae).ka i Zbora za Ritter Vitezović u raspravi Ortograpfia Illyricana. S obzirom na
koristi tamo bio Budinić koji je pozvan u Rim 158 1. godOd velike je vrijednost njegova projekta, on se smatra prethodnikom Ljudevita
u njemu dvije godine radi suradnje s Kongregacijom ine te ostao Gaja. Iako se Vitezovićev latinski traktat nije očuvao do naših da­
Sum i uveo znatno ujed načeniju graf
. U svojoj je
iju te je poč eo rabiti dijakritič­ na, 0 načelima njegove reforme možemo doznati iz drugih izvora u
ke znakove, što nije bio utjecaj češke latinice, kako nek kojima je svoju teoriju praktično primijenio. Vitezovićev ideal bila
uglavnom njegov vlastiti izbor.1ll i misle, nego je glagoljica utemeljena na fonetskom načelu, prema kojemu je sva­
Isti m je smjerom krenuo i Rafael Levaković koji je komu fonemu odgovarao jedan grafem. To je obilježje postalo te­
uveo nove grafeme: ć, z ( ž) f (=č), n (=nj), l (=lj). Bud u latinicu
= ,
meljem njegove reforme te je s tim u skladu izbacio dvoslove (digra­
vakovićevu grafiju preuzeo je Juraj Križanić. inićevu i Le­ fe), a uveo dijakritične znakove. Zbog tradicije i otpora društvene
Sljedeći reformator bio je Bartul Kašić koji je u predgo sredine Vitezović je bio prisiljen postupno provoditi svoju reformu
tualu« ovako formulirao svoj pravop
voru »Ri­ u djelima Odiljenje sigetsko, Kronika i Priričnik. Novi Vitezovićevi
isni postulat: »Namislih bo da grafemi bili su npr. e ili f (= č); e' ili ć (=ć); l' ili l (=lj). Time je n� �e­
će biti lasno pročtiti ona pisma u koji h bude imati sva
da jedno vazda samo glasen'j e, a ne sad jedno, sad li dru ko slovo svu­ ki način stvorio prvi zajednički grafički uzor za dva dotad razhCita
go.« Bio je središta: za južni dalmatinski i za sjeverni kajkavski. Sve do Gajeva
uo
T. M are t'Ic: Iston;a
'
.. ·
vremena, unatoč radova nastalih u XVIII. stoljeću, Vitezovićeva je
latinice vidi i M. Moguš, J. Vončina: Latinica ulatin
hrvatskoga pravop1sa skljem slovima, Zagreb, 1889 ; O refor
. reforma bila jedina kojoj je cilj bio izlazak iz uskih granica vlastite
giju<< l l , Zagreb, 1969., str. 61.-8 3. Hrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku
mi
filolo­
M . M ogus , J. V:onem •.
1 11 • ·
provincije i stvaranje općehrvatskoga pravopisa.
. NaJnoV ..
a, op. cit. Razdoblje hrvatske književne tronarječnosti neobično je važno
Vončina: Jezična baština ..., str. 1 13.-1 15. IJe podatke o Budinićevoj ortografiji vidi u: J .
i faktografski bogato. U najvažnije događaje nesumnjivo se mora
 v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku ... 205
204 H RVATI l NJIHOV JEZIK

ubrojiti preuzimanje vodeće uloge štokavskoga dijalekta od polo­

vice XVII. stoljeća, kada je kraj »ozaljskomu« jeziku, što određuje
budući razvoj hrvatskoga jezika, povezan s oblikovanjem naddija­
lektnoga štokavskog koine. To je istodobno razdoblje »izgubljenih Književna središta od XVI. do polovice XV!II. stolje�a.
šansa« za jezike koji su mogli dobiti status općehrvatske norme da Srebrenica je simbol središta bosanske p1smenost1.
im nisu na put stali određeni društveno-povijesni uvjeti. U tu sku­
pinu pripada čakavština koja svoje književno značenje gubi krajem
XVII. stoljeća, zatim jezik istarskih protestanata, ali prije svega mi­
ješani jezik ozalj skoga kruga čiji je model imao najveće šanse uje­
dinjenja dijalekata/jezika i »ostataka« hrvatske državnosti. U XVIII.
stoljeće Hrvatska će ući s književno-jezičnom dihotomijom.

•
Beograd

SRBIJA
 V l . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
Vl. PO G LAV LJ E
Kn již evn a što kavs ke -ka j kavs ka
dih oto m ija do 1 83 6. go din e
Zato uči se pravo svojimjezikom govoriti, a nemoj
od drugogajezika riči krasti, zašto znadeš sam da
tu �e ukradeno opet valja povratiti, i da se običaje
r��z: S t��a konja u pol blata ... Dakle kada govo­
ns s svopm slavnim jezikom, nemoj mišati tuđih
riči govoreći:felćjer, tišljar, šmit i ostalo, nego reci
materinskim svojim jezikom: brijač, strugač, ko­
vač, šilac, cipelar i ostalo.
Blaž Tadijanović: Svašta po malo iliti kratko slo­
ženje imena i riči u ilirski i njemačkijezik, 1761. 1
6.1 . Pov ijes ni ko ntekst
:olitička situacija na Balkanu u XVI II. se stolj eću promijenila na
stetu Turaka,Z nakon razdoblja koje P. Ritter Vitezovi ć u naslovu
svojega djela o povijesnoj borbi Hrvata s Turcima i Mleč anima u
XVI" i �VII. stoljeću opisuje kao Plorantis Croatiae saecula duo (dva
stolj. eca uplakane Hrvatske). Slavonija se oslobodila turske vlas
�691:, a o njezinoj daljnjoj sudbini odlučio je Karlovački mir sklop­ti
ljen Između Turaka i članova Svete lige 1699 . godine. Prema tom
su spo��zumu �ađarska sa Sedmogradskom, Likom, Krbavom
Sl avo�IJOm pres�: pod vlast Austrije. Sjeverna granica i nici bez ikakvih prava. Brojne hrvatske izbjeglice naselile su se u
v sti� a se_ na r�Jeci Savi, a južna na Dinari.
ucvr s Turs kom
Zemlje koje su Turci
napustih,. tj. vehk dio Dalmacije, uzela je Venecija koja je ranije
Navedeno prema: ). Vončina: Jezična baština . , str. I69.
..
Uglavnom na temelju: W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit.
207
imala samo uzak pojas obale od Zadra do Splita. Novi stanovni­
ci Republike sv. Marka bili su katolici štokavsko-ikavskoga govora.
Gospodarska i politička situacija bila je za Hrvate veoma nepovolj­
na. Na zapadnim područjima stanovništvo je živjelo na opustošenoj
zemlji koju je moralo ponovno osposobiti za urod. U XVIII. stolje­
ću pravu Hrvatsku predstavljala je Trojedna kraljevina (Kraljevina
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) u čiji su sastav ulazile tri županije
(Zagrebačka, Karlovačka i Varaždinska) s velikim stupnjem auto­
nomije, o čemu svjedoče institucije kao: ured bana (otuda naziv
Banovina), sabor i županijska samouprava. Hrvatska se dobrovolj­
no ujedinila s Mađarskom u okviru zajedničke krune sv. Stjepana
koja je u XVI. stoljeću pripadala Habsburgovcima. Osnovna je za
taj oblik državnosti bila povijesna tradicija (naše pravice), tj. skup
pravnih akata kojima se potvrđuje kontinuitet hrvatske državno­
sti na njezinu povijesnom, integralnom teritoriju. Ostala područja
nekadašnje Hrvatske bile su regije s različitim statusom. Slavonija
je u početku bila pod vojnom vlašću Austrije, a Hrvatskoj je pri­
ključena tek 1741. te je bila podijeljena na tri županije (Virovitičku,
Požešku i Srijemsku). Sljedeće uvijek problematično područje bila
je Vojna krajina u kojoj su carski vojni namjesnici nametnuli te­
ške uvjete i surovu disciplinu tamošnjem stanovništvu, uglavnom
Srbima, Hrvatima i Vlasima. Granični pojas, koji se protezao od
Jadrana do Dunava, dijelio je, zapravo, izolirao je Hrvatsku od Sla­
vonije i ostatka zemlje, što je znatno kočilo razvoj života u narodu.
Nastanjivali su ga graničari (oko pola milijuna), što je bila gotovo
polovica stanovništva cijele tadašnje Hrvatske i Slavonije (1,2 mili­
juna). Sljedeće područje bila je Dalmacija i dio Istre koje su pripale
Veneciji. Južna Istra bila je austrijska provincija. Katolici u Bosni i
Hercegovini smatrali su se Hrvatima te su i dalje bili turski poda­
Međimurju u mađarskim komitatima na Muri, gdje također nisu
imali nikakvih političkih prava. Neovisnost je do 1808. godine sa­
čuvao jedino Dubrovnik.
Osim toga, Austrija je vodila vlastitu kolonizatorsku politiku pre­
ma zemljama koje su napustili Turci (Slavonija, Srijem). Tamo su
208 HRVATI l NJIHOV J EZIK
naseljavali ljude njemačkoga, francuskoga, talijanskoga, španjol­
skoga, slovačkoga, rusinskoga, srpskoga i rumunjskoga podrijetla.
Stvarnjem nacionalnog mozaika, istiskivala se hrvatstvo s tih po­
dručja.
Prikazano stanje hrvatske države i njezina stanovništva u XVIII.
stoljeću dobro je opisivao već spomenuti naziv rasuta bašćina, od­
nosno membra disiecta, a težnja za njihovim ujedinjenjem bila je
glavni cilj hrvatske politike od XVI. stoljeća pa sve do Prvoga svjet­
skog rata, kada je taj cilj postignut.
Podsjetimo da je XVIII. stoljeće bilo posebno važno razdoblje
ne samo u povijesti Hrvatske, nego i za druge narode koji su stajali
pred izazovom nove civilizacije,3 što je uključivala i pitanje naci­
onalnoga jezika. Wadaw Felczak4 naglašavao je u svezi s društve­
no-gospodarskom situacijom toga razdoblja da je snaga Hrvatske
bilo njezino vlastito, neodnarođeno plemstvo, dok je aristokracija
izginula uglavnom u ratovanju s Turcima. Međutim, Hrvatska nije
imala industrije ni gospodarskoga razvoja, a u gradovima je u veći­
ni bilo njemačko stanovništvo, što je Hrvatsku slabilo.
Od polovice XVIII. stoljeća Austrijom je vladala Marija Terezija
(1740. - 1780.) i njezin sin Josip II. (1780. - 1790.), koji su u doba pro­
svijećenoga apsolutizma u Europi započeli s nizom reforma i dje­
lomično ih proveli. Uglavnom je riječ o agrarnoj reforma (urbarski
patent), zatim o prosvjetnoj, vjerskoj (tolerancijski patent) i admi­
nistrativnoj reformi. Prvom se reformom ukinulo kmetstvo, sma­
njile su se daće seljacima i zabranilo njihovo izbacivanje sa zemlje.
Marija Terezija uvela je i novi smjer u prosvjeti stvarajući zagrebački
školski krug u koji su bile uključene sve škole u Hrvatskoj i Slavoniji.
Godine 1769. otvorena je prva svjetovna škola (studium politicum
camerale) u Varaždinu, gdje se predavalo na njemačkome jeziku. U
Zagrebu je tada otvorena Glavna gimnazija i Kraljevska akademija
s teološkim, pravnim i filozofskim fakultetom. To je do 1850. bila
jedina visoka škola za Južne Slavene u Kraljevini Ugarskoj.
3 D. Brozović: Sociolingvistička situacija ...
4 W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit., str. 238.
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 209
Kad je riječ o religiji, protureformacija je u Hrvatskoj završila
potpunom pobjedom katolicizma koji je bio jedina dopuštena vje­
roispovijest. Ta će činjenica biti uzrokom hrvatsko-ugarskoga suko­
ba zbog prava hrvatskih protestanata u čiju će obranu stati ugarski
parlament.
Osamnaesto stoljeće bilo je i doba ugarsko-hrvatskoga sukoba
oko hrvatske autonomije koja je bila postupno ograničavana (npr.
smanjene su ovlasti bana). Administrativni sustav u županijama
preuzeli su Mađari, a zajednički ustav zatirao je posebnost Hrvatske
koja je uz to bila slabiji partner u naoko ravnopravnoj uniji dviju
država. U drugoj polovici XVIII. stoljeća Hrvatska je proživljavala
državnu krizu zbog centralizacije i germanizacijske politike Josipa
II. koji je kršio povijesna prava i povlastice (naše pravice) hrvatskoga
plemstva smatrajući ga srednjovjekovnim prežitkom. Za Hrvate su
Konštitucija ugarska i Kraljevina hrvatska bili temeljem ideologije,
državnoga i nacionalnoga opstanka.5 U takvoj su situaciji Hrvati
tražili zbližavanje s Mađarima, zbog čega se personalna unija pre­
tvorila u stvarnu uniju u kojoj su Hrvati postali još ovisniji i podre­
đeni zajedničkom senatu ugarskoga kraljevstva. Na posljedice ni­
je trebalo dugo čekati, iako je nakon smrti Josipa II. 1780. godine
vlast preuzeo Leopold II. koji je poštivao prava naroda na terenu
Monarhije. Već od 1790. godine Mađari su tražili uvođenje mađar­
skoga kao službenoga jezika na terenu cijele ugarske krune umjesto
dotadašnjega latinskogjezika.6 Slijedeći francuski primjer, željeli su
da se jedan politički narod, tj. mađarski, služi jednim jezikom, što
je u višenacionalnoj zemlji izazvalo pobunu Hrvata i Srba protiv
Mađara koja je trajala sve do 1918. godine. Hrvati su branili latin­
ski jezik podsjećajući Mađare da postupaju poput Josipa II. koji je
1784. htio u Hrvatsku uvesti njemački kao službeni jezik. U takvim
je okolnostima hrvatski ban Ivan Erdody izrekao 1790. svoju slavnu
5 Više o tome J. Rapacka: Schytek ideologU szlacheckiej, u: eadem, Godzina Herdera ... , str.
85.-94.
6 V. Klaić: Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1 790.}, u: Crtice iz hrvatske povijesti,
Zagreb, 1928.; F. Francev: Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda {1790.-1932.},
Grada za povijest književnosti hrvatske, XII., JAZU, Zagreb, 1933.
 V l . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
210 HRVATI l NJI H OV J EZIK
rečenicu: »Regnum regno non praescribit leges« (Kraljevstvo kra­
ljevstvu ne nameće zakona). Tako je latinski i dalje ostao službe­
nim jezikom, a mađarski je 7. lipnja 1791. uveden u škole kao jedan
od predmeta te nije postao službenim jezikom. Tek je 1827., nakon
mnogih rasprava u Saboru, Mađarima uspjelo nametnuti svoj jezik
kao obvezatan predmet u školama Hrvatske i Slavonije.
Od 1790. godine7 Hrvati više od pola stoljeća (do 1848.) gube veći
dio svoje političke autonomije u korist mađarskoga parlamenta koji
je od tada postao jedino političko ustavotvorno tijelo.
Potkraj XVIII. stoljeća na dijelu hrvatskih zemalja promijenili
su se »vlasnički odnosi« zbog ratova između Francuske i Austrije
za vrijeme Napoleona. Nakon mira sklopljenoga u Campo Formiju
1797. godine i pada Mletačke Republike, njezini su posjedi, tj. Dal­
macija, Istra i kvarnerski otoci, prešli u ruke Austrije koja se nije
složila da se ta povijesna područja priključe Banovini. Njihov se
status promijenio tek 1805. godine, kada ih je Napoleon, pobijedivši
Austriju, pripojio Kraljevini Italiji, a 1809. Krajinu, Karintiju, Istru,
civilnu Hrvatsku, Dalmaciju i Dubrovnik ujedinio u sklopu Ilirskih
provincija. Vojna krajina ostala je u svojem prijašnjem obliku i do­
dijeljena je francuskom gubernatoru na upravljanje. Napoleon je
osim reformiranja pravnih (Napoleonov kodeks) i administrativ­
nih institucija po uzoru na francuske uveo i narodni jezik u ško­
le. Kratko razdoblje postojanja Ilirskih provincija (do Napoleonova
pada 1813.) bilo je narodu kulturno i gospodarski toliko zaostale
Hrvatske prilika da se susretne s visokom civilizacijom, pravom,
školstvom i idejom nacionalnoga jezika.
Godine 1814. Austrija je ponovno zavladala hrvatskim zemlja­
ma, ali je desetak godina postojanja Ilirskih provincija bilo važno
razdoblje u kojemu se mogao pripremati budući ilirski narodni pre­
porod.
7 O tome piše i M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko stanje od godine 1 790. do hrvat­
skoga narodnog preporoda, u: Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 2003., str. 259.­
-277.
211
6 . 2 . Književna štokavština
U XVIII. stoljeću pismenost na štokavskome dijalektu nastavila se u
Dubrovniku i Bosni. Međutim, nova književna strujanja pojavljuju
se u Slavoniji i Dalmaciji.
Uloga Dubrovnika kao književnoga središta u XVIII. stoljeću sla-
bi. Od smrti posljednjega znamenitog pjesnika, Ignjata Đurđevića
(1675. - 1737.), ondje se stvara latinsko pjesništvo i prijevodi. Grad
sve više propada gospodarski i politički, te na kraju 1808. godine
gubi samostalnost. Doprinos razvoju narodnoga jezika dat će u to
vrijeme rad na leksikografiji i gramatici. Zbog kočenja aktivnoga
književnog djelovanja na jeziku dubrovačke (i)jekavske štokavštine,
dolazi u narodnom stvaralaštvu do dominacije bosanske, slavonske
i dalmatinske ikavske štokavštine. Na taj će način (i)jekavsko-ikav­
ska štokavska dihotomija, nastala u književnoj tradiciji, hrvatske
standardologe u drugoj polovici XIX. stoljeća staviti pred problem
izbora.
Osamnaesto stoljeće u Bosni započinje pojavom istaknute osob-
nosti Stjepana (Stipana) Markovca Margitića (? - 1730.)8 kojega se
smatra nasljednikom Divkovićevim. Pisao je nedosljednom jeka­
vicom sa svojim rodnim ikavskim oblicima. Bio je posljednji koji
je pisao bosančicom. Autor je popularnoga djela Izpovied krstjan­
ska (1703.) koje je doživjelo sedam izdanja i nazvano je po njemu
Stjepanuša. U uvodu autor piše o bosančici, predstavlja pokušaj kla­
sificiranja bosanskih dijalekata i daje napomene o utjecaju stranih
jezika na bosanski:
Ali jezik bosanski, što zovu ilirički, ni s jednim se ne slaže, niti se nijedan
toliko razširio po razliki kraljestvi, kako svak zna, ali se izkvario na mnogo
mista, i svuda, i pomiešao s razlicim jezicim, kako u Bosni s jezikom tur­
skim okraj mora s italianskim. I kada mi u Bosni govorimo, mnoge tursk�
rieči mećemo i miešamo, tako u Dalmaciji i u Dubrovniku mnoge nect . v
meću italinski. /... / Ima mnogo stvari u našemu jeziku da im ni mi imena
- -- -----------
s. Vukomanović: Jezik Stipana Markovca Margitića. Monografije Filološkogfakulteta,
8
XXXIX., Beograd, 1971.
 212 HRVATI l NJIHOV J EZIK
ne znamo, aliti ne služimo se, kako rečemo: kail, sam, čakšire, đečerma�
dolama, kalpak, kalčine, marama, peškir, sopra, kašika, i to je sve turski.
Margitićev purizam, kao i u ostalih autora, ne samo bosanskih, bio
je opravdan zbog sociolingvističke situacije u kojoj se našao tadaš­
nji »bošnjački« jezik.
Jednako popularan bio je i Tomo Babić (1680. - 1750.) čiji su Cvit
razlika mirisa duhovnoga (1726.) njegovi zdušni čitatelji nazva­
li Babuša. Više puta objavljena, imala je sličnu funkciju u širenju
književne štokavštine kao i druga djela bosanskih franjevaca. lO
Nikola Lašvanin (1703? - 1750.) autorom je jednoga od najvećih
ljetopisa, pod naslovom Kronika aliti uspomena od vikovah svega svi­
eta, od koje prvi dio zdrži stvari koje se zgadiše od počela svieta do po­
rodenja Isukrstova. Stigao je do 1690. godine i nije tiskan jer su činje­
nice u njemu franjevce mogle dovesti u opasnost od turskih vlasti.
Nemamo ovdje mogućnosti navoditi djela brojnih stvaralaca
kao što su: Jerolim Filipović, Marko Dobretić, Vice Vicić, Marijan
Lekušić, Filip Lastrić (Laštrić), Bono Benić, Marijan Bogdanović,
Ambroz Matić, Ivan Franjo Jukić, Jako Baltić i mnogi drugi franjevci
te oni izvan Bosne i Hercegovine.
S tradicijom bosanske pismenosti povezano je i stvaralaštvo dal­
matinskih franjevaca, Filipa Grabovca i Andrije Kačića Miošića.U
Filip Grabovac (1697. ili 1698. - 1794.) bio je kapelanom kod dal­
matinskih četa u mletačkoj službi i autorom djela Cvit razgovora na­
roda ijezika iliričkoga aliti rvackoga (1747.), prve za narod napisane
povijesti Južnih Slavena. Zbog svojih pogleda i povijesne interpre­
tacije u tom djelu mletačke su ga vlasti zatvorile, a njegovo je djelo
spaljeno. Boravak u zatvoru te prisilan odlazak u samostan doveli
su do njegove prerane smrti. Grabovac je terminu ilirički pretpo­
stavljao naziv rvacki (hrvatski).
9 Navedeno prema: H. Kuna: Hrestomatija . .., str. 172.
10 D . G abne-
. .
•
• B agnc: Ba b usa
.
"
' ! 1ranjevačka književnojezična baština, u: Zbornik o Tomi
Babiću, Zagreb, 2002., str. 65.-79.
11 T. Maretić: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka. Drugi prilog istoričkoj gramatici naše­
gajezika, Rad JAZU 209, Zagreb, 1915., str. 173.-240.; Rad JAZU 211, Zagreb, 1916., str. 1.-92.
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 213
Najveću slavu i priznanje dobio je Andrija Kačić Miošić (1704.
- 1760.),12 rodom iz Brista kraj Makarske. Njegov Razgovor ugod­
ni naroda slovinskoga (1756.) smatrao se narodnim brevijarom te
je bio najobjavljivanija hrvatska knjiga (imala je čak 65 izdanja!).
Pisana pola u stihu, pola u prozi, bila je to, slično kao Cvit razgovora,
vrsta povijesne kronike u kojoj je autor posegnuo za Vramčevom i
Vitezovićevom kronikom. Razgovor je bio namijenjen piprostu pu­
ku koji nije poznavao druge jezike osim rodnoga, materinskoga.
Kačić je time pokazao da je za narodni jezik.
Dajem ti, moj štioče, na znanje da ja ovi trud nisam činio za ljude koji la­
tinski i talijanski jezik posiduju, jer oni znadu iste i puno veće stvari nego
sam ji ja u moje knjige postavio. Samo dakle ovo učinio jesam za službu
oni ljudi koji izvan slovinski drugim jezikom govoriti ne znadu, niti se
mislim radi toga slaviti pod imenom od istorika, jer je to j izbina ljudi sve­
znanaca, kojim ja nisam vrstan sluga biti. Mnoge stvari jesam iz knjiga
izvadio, mnoge iz diploma, dukala i atestata, kako se štije u početku mo­
ji knjiga, a nike po svidožbi mudri i veliki ljudi, koji su veće štili nego ja i
kojizim se virovati ima brez sumlje svake.13
Andrija Kačić Miošić naglašavao je svoju slovinsku narodnost, dok
su se ostali stvaraoci smatrali Dalmatincima ili Hrvatima (Gra­
bovac). Razgovor je kao nijedno drugo djelo imao iznimno ve­
lik utjecaj na duhovni život hrvatskoga naroda, na njegove estet­
ske poglede i razvijanje nacionalne svijesti. Povjesničari jezika
i književnosti uspoređuju to djelo s Lutherovom Biblijom koja je
učinila sličan obrat u nacionalnim pogledima na vlastitu povijest i
svoj jezik. On je potaknuo i Srbina, D. Obradovića, da piše mi narod­
nom jeziku, a V. S. Karadžića da objavi zbirku narodnih pjesama.
Razgovor je izazvao i reakcije u susjednim područjima, npr. u dje­
lu E. Pavića iz Slavonije pod naslovom Nadodanja glavni događaja
Razgovoru ugodnomu (1768.).
12
J. Vončina: Kačić i Reljković na razmeđi epoha. Predgovor zajedničkomu izdanju
Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg čovika, Zagreb, 1988., str. 7.-105.;
idem: Kačićev udio u razvoju hrvatskoga književnogjezika do kraja narodnoga preporoda,
»Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000., str. 302.-305.
13 Navedeno prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 161.
 V l . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
214 HRVATI l NJIHOV J EZI K
I Grabovac i Kačić Miošić pisali su na novoštokavskome ikav­
skom dalmatinskom dijalektu s tipičnim obilježjima poput sljede­
ćih: gubitak h (moji(h), (h)rvacki, Gen. pl. -a (sveznanaca, knjiga ...)
i stariji oblici Lok. pl. (u knjigam, u s/ovim ...).
Karakteristična crta književnoga jezika slavonskih pisaca bila je
izbor jednoga od slavonskih dijalekata 14 - posavske ikavske štokav­
štine. Odustajanje nekih slavonskih pisaca od vlastita, lokalnoga
dijalekta radi stvaranja jednoga općeg jezičnog modela svjedoči o
namjeri stvaranja naddijalektne jezične norme.
Slavonska književnost15 koja je bila u razvoju, u početku je bila
u rukama franjevačkoga svećenstva, a ono je po nalogu Crkve ak­
tivno djelovalo na područjima tek oslobođenim od utjecaja islama
i vrlo zaostalima u prosvjećivanju.
Neobično je važno književno djelovanje isusovca Antuna Ka­
nižlića (1699. - 1777.),16 zaslužnoga ne samo za razvoj lokalne sla­
vonske inačice književnoga jezika, nego i u širemu, svehrvatskom
kontekstu. Autorom je brojnih vjerskih djela u kojima je posebnu
pozornost obraćao jeziku, usavršavajući ga i popravljajući. Nazivao
ga je slovinski, slavonski, našjezik, ilirički. U Kanižlićeva se vrije­
me naziv illyricus, koji je dotad postojao jedino u latinskim tek­
stovima i imao opće značenje »južnoslavenski«, počeo uvoditi i u
hrvatsko nazivlje suzujući svoje značenje samo na hrvatski jezik.
Otuda su nazivi ilirički, ilirijanski sinonimi za dotadašnje oblike
slovenski, horvatski (u kajkavaca), hrvatski (u čakavaca) i slovinski
(u Dubrovniku).
Kanižlićeva jezična osnova posavska je štokavština čija su obi­
lježja: ikavizam, gubitak h, redukcija nenaglašenoga i (vidla), oblici
tipa bitje, grozdje, ljubeznivostju (tj. bez novoštokavske jotacije: biće,
14 Usp. III. poglavlje.
15 Iz bogate literature o književnome jeziku: T. Maretić: Jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU
180, Zagreb, 1910., str. 146.-233.; T. Matić: Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije prepo­
roda, Djela HAZU, XLI, Zagreb, 1945.; E. Tanocki: Slavonska jezikoslovna baština (izbor),
Osijek, 1996.
16 J. Vončina: Jezik Antuna Kanižlića, Rad JAZU 368., Zagreb, 1975., str. 5.-172.; idem: Jezik
Antuna Kanižlića, u: idem: Jezičnopovijesne rasprave, str. 271.-287.
215
grožde, ljubeznivošću). Teoretska osnova njegovih pogleda prika­
zana je u uvodu djela Primogući i srdce nadvladajući uzroci (1760.),
gdje Kanižlić piše o tadašnjoj ortografiji i leksiku čija bi uporaba
trebala prijeći regionalne granice:
Činiti će se komu da su ovde nikoje riči nove i izmišljene. Ali nove nisu,
premda običajne svima nisu, nahođe bo se u različitih knjigah ilirskih,
i razlog isti kaže da se bolje i lipše jedne i druge stvari drugimi ričma
izgovoriti ne mogu. Drugi narodi, naša po jeziku i govorenju braća,
imaju po tri i četiri riči za jednu izminiti, a mi kadkad trudimo kako
ćemo, gdi li ćemo samo jednu izvaditi za obratiti što neobičajno u naš
jezik. Odkuda to njima? Uživaju blago naše, Ilirički iliti slovinski jezik
jest bogata i vele plodna mati toliko jezika kojima druga kraljevstva
govore. Umiju se oni našim dobrom služiti, a zašto ne bi i mi? ... Istina
je, kada Turci godište 1544. nadvladaše Slavoniju oružjem, nadvlada­
še i jezik slovinski jezikom svojim ... Protiraše naši priko Save Turčina,
ali mloge riči turske ostadoše, kanoti na priliku: penđer, tefter, čaršija,
ćuprija i ostale koje se u slovniku turskomu nahođe, a ne nahođe se
u slovnicih oniju naroda koji se ilirskim jezikom, premda drugim od
izgovaranja načinom, služe.17
Kao purist savjetuje posezanje za korijenima »pravoslavnoga sta­
roga jezika slovinskoga iz kojih imamo riči slovinske namisto tur­
skih izvoditi«.
Najdragocjenija je ipak u Kanižlića svjesno izražena težnja za
standardizacijom koja se temelji na prihvaćanju oblika iz drugih
dijalekata. Mnogo je godina posvetio jezičnomu studiju koji je obu­
hvaćao čitanje literature (1. Gundulića, I. Đurđevića) i proučava­
nje dubrovačkih rječnika. Iz Dubrovnika je preuzimao tematiku,
o čemu svjedoči njegova Sveta Rožalija, panormitanska divica ko­
ja ima uzor u Đurđevićevu djelu Uzdasi Mandaljene pokornice.
Preuzimao je i leksik i metriku (dvostruko rimovani dvanaesterac).
Iz djela Kamen pravi smutnje velike (posmrtno izdanje 1780.), koje
je stilistički i jezično savršeno, doznajemo da je znao za rječnike A.
Della Belle i J. Mikalje, dok je kajkavštinu učio iz njemu suvremenih
rječnika I. Belostenca te F. Sušnika i A. Jambrešića. Osim toga, to
17 Navedeno prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 165.-166.
 VL POGLAVLJE : Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
216 H RVATI l NJI HOV JEZ
IK
217
djelo koj� govori o okolnostima i uzrocima
ra te�elJe hrvatskoga filozofskog i rel igij sko na stanka shizme, stva­ zam (uz česte ekavizme i sporadične jekavizme), očuvanje -l, gubi­
naddi! �lekt�oga modela Kanižlić je temelji g nazivlja. Stvaranje tak nove i novijejotacije, šćakavizam, nestabilnost uporabe h (mlo­
noga sca�av1zma rabeći štakavske oblike: o na izbjegavanju rod­ gih, starije < starijeh), neravnomjerna fleksija s paralelnim starim i
Dub�ovmka je dosljedno primjenjivao promjgodište, posvetilište. Iz novim nastavcima za Dat. pl. (-oml-em, -ma; -am, -ama), Instr. pl.
ma mp uo) . Pos lije viš ego diš
enu -l u -o (Aristoteo (-i, -ima, -am, -ami, -ama) i Lok. pl. (-i, -ima, -a, -am, -ama). Osim
nje g boravka u Zagrebu i Varaždin �
(�717: - 1 �25 ; 173 1. - 1745.) Kanižlić je preuze toga u Instr. sg. ženskoga roda suglasničkih osnova dolazi -jom
. :
hzacyu �, nJ, �P�· bogomo/ci < bogomoljc o kaj kav sku dep ala ta­ (krvjom, ričjom), dok su u Gen. pl. m., ž. i sr. roda nastavci, -01-ahl-a
�aucztelj. RabiO Je i kajkavski leksik, np i, želni < željni, naučite[ < (divojak, stabat, Turakah, junaka), Ak. pl. muškoga roda -ove (gra­
�toka�ske d�blete: baštenik, jedro, subota r. baštinik, jadro, sobota kao dove - duga množina), infinitiv -til-t, particip pasivni na -t, -ta, -to.
Je �euJe_d� ac�na, za isti padež on rabi čak .šes Kanižlićeva fleksija vrlo Petar Matija Katančić (1750. - 1825.),19 sljedeći je među slavon­
To_ Je mJ �savma novoštokavske fleksije s t raz ličitih nastavaka. skim piscima XVIII. stoljeća, franjevac, pjesnik, istaknuti znanstve­
kaJkavskim paradigmama. arhaičnim slavonskim i nik svojega doba: arheolog, geograf, lingvist, poliglot, autor prvoga
U tome s� vidi Ka niž lićeva tež rukopisnog i nezavršenog etimološkog rječnika (do riječi svemo­
norme temelJene na dubrovačkoj što nja za stvaranjem općehrvatske guch) nazvanoga Pravoslovnik, tj. Etymologicon illyricum koji ima
Z�og_ toga s� uz sta �e �lavonske nastav kavštini i sjevernoj kajkavštini. 1473 stranice i 53 tisuće natuknica. Katančić ga je pisao na margi­
. nastav
_ smkreticm ke mogu naći: Gen. pl. -ii nama prijevoda Svetoga pisma. Građu je vadio iz rječnika (Della
Rzmljana),
.
ci Dat 1 Lok 1 Ins tr. pl. - z'ma, -ama(od
· ·
uz Bella, Stulić) i iz književnih djela (Menčetić, D. Ranjina, Palmotić,
�aJkavsku uporabu oblika Nom. u funkciji Vok
v
1 Vok . sg. zenskoga roda na -a. . sg. mu ško ga rod a _0 Zlatarić, Vitezović, Kašić, Divković, Margitić, Kanižlić, Kačić Miošić
Proučavatelj j:zika A. Kanižlića, J. Vončina, itd.). Dio riječi potječe iz autorova rodnoga slavonskog dijalekta, a
.
�Je_�ova stvarala�_tva �ao epohalno s obziro ocj enjuje značenje njegove se etimološke analize svode uglavnom na pučku etimolo­
Jezic�� k�ncepc1� e koJ om je svjesno namjerm na karakter njegove giju. Katančić je i autor prvoga cjelovitog prijevoda Biblije,20 koji je
vatski Jezik temelJen na postojećoj književno avao stvoriti općehr­ završio oko 1817., a objavljen je tek posmrtno 1831. u Beču, u šest
Della Belle i Belostenca. j tradiciji djela Kašića svezaka. Prevodio je s latinskoga »U jezik slavno-illyricski izgovora
' bosanskog«. Katančić se u svojem prijevodu koristio bogatom tra­
Sljedeći je predstavnik te knj iževnosti Ma
(�732. - 179 8.), 18 časnik po zanimanju i prv tija Antun Relko · , dicijom hrvatskih lekcionara, konkretno slavonskim lekcionarima
PI � �c : _NJe_ �ovo najpoznatije djelo poučna je i svjetovni slavan :�� XVIII. stoljeća (Nikole Kesića 1740., Marijana Lanosovića 1794.), ko­
abicaJima I na��dn�m �an�ma, pod naslov po ema 0 slavonskim ji su opet nasljedovali bosansko djelo Ivana Bandulavića (Pištole i
(1726.). Relkov1cev Jezik, shcno kao i Kaniž om Satir iliti divji čovik evanđelja). Bandulavić se koristio trogirskim čakavskim lekcionari­
lićev, obilježava: ikavi- ma i sačuvao neke njihove crte, a izvor za sve njih bio je prvi tiskani
18 19 J. Hamm: Etymologicon Illyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. - 1943., str. 13.-

36.; z. Vince: Katančićev Pravoslovnik - Etymologicon Illyricum, u: idem: Putovima . . . , str.

R. Alek sić: Jezik Matije Ant una
� ; Reljkovića,
r. 19 ·-272.; X, B�ogr�d, 1931 ., str. 91.-165.; >>Južnoslovenski filolog<< IX Beograd 1930
J. Vončina: O postanku i načelima Relk
� ves a vonske e. m macke gram �vićev� 149.-151.; R. Katičić: Slavonski pabirci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971., str. 280.-291.; idem: Matija
Ja ras�rave, Zagreb, 1984 .,
. atike 1767.}, u: Vojna krajina, Petar Katančić i počeci novoštokavskogjezika u Hrvata, >>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983.,
povijesni pregled- historiograf
str. 451. .; I. Pranjković: Gramatika Mat i­
l l 7.; VnJeme t. djelo
>>Croatlca<< 22-23, Zagreb, 1985 ., str.-469 ije Antuna Relkoviea, str. 539.-556.
20 z. Vince: Prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku - Katančićev,
·· . .
1991. 97.- MatijeA ntun a Reljkovića, Osij
ek,
u: idem: Putovima ... , str. 140.-149.
 VL POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
218 HRVATI l NJIHOV JEZIK
čakavski lekcionar Bernardina Splićanina 1495.21 preko kojega se
Katančić povezuje s najstarijom hrvatskom pismenošću, stvara­
jući tako naddijalektni model književnoga jezika. Pisano lijepom
ikavskom štokavštinom, Katančićeva Sveto pismo nikada nije pri­
hvaćeno jer se pojavilo uoči ilirskoga preporoda kada se preferira­
la jekavska štokavština, a s njom je slavonska ikavština izgubila na
važnosti. Slična je sudbina snašla i drugi štokavsko-ikavski prijevod
Biblije Ivana Matije Škarića (1858. - 1861., Beč).
Među brojne slavonske pisce, uz Vida Došena (Aždaja sedmog/a­
va) i Adama T. Blagojevića, ubraja se i Antun Ivanošić koji je, slično
kao Kanižlić, u jezik svojih djela (npr. Svemogući neba i zemlje stvo­
ritelj) uvodio kajkavske i dubrovačke elemente.
6.3. Književna kajkavština
U XVIII. stoljeću, zlatnom stoljeću kajkavske književnosti, pisme­
nost je uglavnom u rukama pavlina i isusovaca. To su Franjo Sušnik,
Andrija Jambrešić, Juraj i Ivan Mulih, Josip Sibenegg, Stjepan Fuček
te Mihalj Šilobod Balšić. Svi su bili rođeni kajkavci, odgojeni u kaj­
kavskoj sredini i uglavnom su za kajkavskoga čitatelja stvarali mo­
ralizatorsko-religijska djela. Među najplodnije pisce XVIII. stoljeća
ubraja se Juraj Mulih, 22 koji katkad piše u dvije inačice: na kajkav­
skome i štokavsko-ikavskome, a namjenjuje svoja djela slavonsko­
me čitatelju. Djela na štokavskome pisao je i Tituš Brezovački iz Za­
greba (1757. - 1805.), najpoznatiji pisac toga razdoblja, autor kome­
dije Matijaš Grabancijaš dijak i Diogeneš iliti sluga dveh zgubljenih
bratov. Kao i prva kajkavska drama J. Sibenegga, Lysimachus, ta su
djela bila na repertoaru školskih kazališta u isusovačkim kolegiji­
ma.
U tom razdoblju odbačena je koncepcija miješanja dijalekata,
dok se pozornost zadržala na čistoj i bogatoj kajkavštini. No to je na­
žalost bio kraj njezina književnoga funkcioniranja. Početkom XIX.
21 Z. Vince, op. cit.; R. Katančić, op. cit.; J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu
jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva, Zagreb, 1975.
22 I. Fuček: juraj Mulih. Život i djelo, Rim-Zagreb, 1994.
219
stoljeća Tomaš Mikloušić pisao je poučne pripovijetke za narod, što
su činili i Dragutin Rakovac te Ljudevit Vukotinović. Dvojica poto­
njih prelaze na štokavštinu kada se jezična reforma u doba iliriz­
ma mijenja u korist štokavštine. Mikloušić 1810. počinje objavljivati
Stoletni kalendar jer
ljubav domovine i želja naš domorodni jezik ku�iko izvisi�i j ��u mene ge­
. . se more,
nula /... /. Naš horvatski jezik /... / pred vnogem1 drugem1 dJcttl
da k diačkomu, hoču reči najpoglavitejšemu na svetu jeziku je najspo­
dobneši.23
Visoka ocjena koju je dao kajkavskomu jeziku utjecat će na njegova
bratića, Ignaca Kristij anovića, koji je taj jezik nastavio njegovati u
svojemu radu i stvaralaštvu.
6.4. Oblikovanje jezične norme
Navedeno razdoblje neposredno uoči ilirizma Z. Vince24 ocjenju­
je kao književno jalovo iako važno iz sociolingvističkih razloga.
Jezičnu problematiku toga razdoblja, kako sudi Marko Samardžija,25
zaokupljala su pitanja službenoga jezika, općehrvatskoga književ­
nog jezika s postojećom štokavsko-kajkavskom dihotomijom te pro­
blem neujednačene grafije i pravopisa koji su zahtijevali uvođenje
reforme. S obzirom na obvezatni službeni jezik u tadašnjoj politički
i administrativno rascjepkanoj Hrvatskoj, postojale su jezične diho­
tomije: talijansko-hrvatska na područjima pod mletačkom vlašću
(osim Dubrovnika), njemačko-hrvatska u Vojnoj krajini i latinsko­
-hrvatska26 u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji gdje ju se pokušavalo
zamijeniti njemačkim i mađarskim, kako smo već spomenuli. U
Bosni i Hercegovini, koja je tada bila izvan toga područja, nailazi­
mo na tursko-hrvatsku dvojezičnost. Samardžija27 se pita zašto se
u raspravi o službenome, »diplomatskom« jeziku uz latinski i ma-
23 Navedeno prema: M. Moguš Povijest ... , str. 135.
24 z. Vince: Putovima ... , str. 99.
25 M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko ... , str. 268.
26 Latinski jezik vršio je tu funkciju do 1847. godine. Usp. IV. poglavlje.
27 M. Samardžija, op. cit., str. 263.

220 H RVATI l NJIHOV J EZIK
đarski, �o�i se nametao, nije predlagala uporaba narodnoga jezika.
?�r�� v1d1 u posebnom prestižu latinskoga jezika te u tada posto­
JeCOJ stokavsko-kajkavskoj dvojezičnosti, tj. u nepostojanju poseb­
no �a hrvatskoga jezika koji bi mogao ravnopravno konkurirati nje­
mackomu, mađarskomu ili latinskomu jeziku. To je postalo moguće
tek nakon provedene ilirske reforme.
:.r�ble� jezika ipak je postojao u društvenoj svijesti, napose kad
Je. riJec o nJe �ovoj ulozi u javnom životu i nekoliko je publikacija iz
toga razdoblJa razmatralo taj problem.
:r.vi ga j � pokrenuo Josip Šipuš iz Karlovca28 u predgovoru svoje
.
knJIZicv � obJavljene 1796. pod naslovom Temelj žitne trgovine polag
narave z dogadajev razborito po JožefŠipuš Horvaćanu karlovačko­
me. Vu Z�g�ebu, �ritiskano vu ces. kraljevs. slab. biškups. štampariji.
.
PosvetiO JU Je svoJemu zemljaku i meceni, biskupu Maksimilijanu
�rhovcu - glavnome pokretaču hrvatskoga kulturnog života kra­
Jem �VIII. i početkom XIX. stoljeća, osobi velikoga društvenoga
autonteta, �aukov ljubitelju - kako ga u posveti naziva Šipuš, du­
�o.ko angazuanomu
v oko problema jezičnoga normiranja. Knjižica
Je 1m�la ��spodarsku tematiku i bavila se uglavnom problemom
t ��ovme z1tom. �li u uvodu je na pet stranica autor pokrenuo je­
��c�u problematiku dobro opisujući tadašnju situaciju. Tužio se na
Jezicnu razdvojenost i navodio njezine posljedice, npr. poteškoće u
spora�umijevanju, nepostojanje ujednačenoga nazivlja, što se sve
negatiVno odražavalo na funkcioniranje i razvoj hrvatskoga druš­
t�a. Predgovor je napisan njegovim rodnim, miješanim kajkavsko­
-cakavsko-štokavskim karlovačkim dijalektom:
Kajti naš narod pako kako govori, več spomenuo jesam, z nikakvum
� �?
re ulom do o čano još nej ade, kakvog dijalektuša vsaki v pisanju
�
v
km derzat1
� b1 se moral, vec se radi ovakova manjkanja razumivati
moze
:
?a �o do one dobe vsakome na volju ostavito jeste, dok se i naš
slavm Jez k pod svoje kn i ž evne regule zjedinit, vsigdi primit i uputit
� lične spomenike iz XIII. stoljeća (Collectio Mihanovićiana u arhivu HAZU), kao i glagoljični
ne postavi.
28l B: �cz�owa: ]OSip
. Š!pUŠ z
.
Karlowca - uczen Schliizera, u: Slawistyka
s owwnsk1e, Warszawa, 1998., str. 101.-1
03. Tu je i literatura 0 predmetu.
V l . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
221
Uvidjevši nepostojanje pravila za hrvatski jezik, autor se pozi­
va na primjer njemačkoga jezika u kojemu ljudi govore različitim
dijalektima, ali su njihovi pismoznanci i knjigopisci stvorili pravila
svima razumljivoga zajedničkog jezika. Šipuš ne gaji nadu da će se
što slično dogoditi u Hrvatskoj u najbližoj budućnosti: »Kod našeg
slavnog naroda još dugo, ja mislim, ima do take sloge«, dok se ne
pojave učeni ljudi: »koji bi nas čistije govoriti i pisat naučali«.
Devetnaest godina nakon Šipuševe brošure, godine 1815., uka­
zala se u Beču rasprava Antuna Mihanovića (1796. - 1861.)29 Reč do­
movini od hasnovitosti pisanja vu domorodnomjeziku.30 Njegova je
glavna teza da je uvjet za napredak bilo kojega naroda uporaba svo­
jega jezika u školstvu i javnome životu. Kao primjer za potvrdu tak­
va mišljenja Mihanović navodi civilizacijski napredak antičkih na­
roda, Grka i Rimljana, te suvremenih naroda: Francuza, Nijemaca,
Engleza i Talijana. Takve zrele poglede imao je Mihanović sa samo
dvadeset godina, kada je hrvatsko školstvo bilo zapostavljano, u
zemlji nije izlazio nijedan časopis, a mađarizacija je poprimala sve
jači oblik. Mihanovićev je postulat prethodio ideji ilirizma. Iako je
njegov traktat napisan na kajkavskome, nema sumnje da je on bu­
dući hrvatski jezik vidio u štokavštini, jeziku dubrovačke književ­
nosti, a prije svega u jeziku Osmana koji je obožavao. Godine 1818.
organizirao je predbilježbu za izdavanje toga djela. U apelu koji je
tad napisao, Znanostih i narodnogajezika prijateljom, uglavnom na
štokavskome, jasno je vidljivo da Mihanović za osnovu hrvatskoga
jezika odabire štokavicu kojom se Hrvati mogu s ponosom služiti.
Godine 1832. objavljena su dva druga dokumenta u kojima se
navodi potreba za uklanjanjem jezične dvojnosti te se upućuje na
29 Antun Mihanović je autor stihova Lijepa naša domovino, ojjunačka zemljo mila (1835.)
koja je od 1862. hrvatska himna. Osim toga, otkrio je Zografsko evanđelje na gori Atos te ćiri­
fragment: Mihanovićev odlomak djela Apostola.
30 T. Matić: Mihanovićeva Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku,
Historijski zbornik, Zagreb, 1949.; S. Damjanović, pogovor fototipskomu izdanju Rech do­
.
movini .. , u seriji Cymelia croatica, 2, Zagreb, 1985. i 2008. Usp. i J. Vončina: Rani teksto­
niemiecka a kraje vi Antuna Mihanovića, »Croatica<< 26-27-28, Zagreb, 1987., str. 261.-270.; J. Očak: Antun
Mihanović, Zagreb, 1998.
 V l . POGlAVlJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
222 HRVATI l NJIHOV J EZIK
štokavštinu kao na budući općehrvatski jezik. Prvi dokument napi­
sao je na latinskome pravnik iz kruga Ljudevita Gaja, Ivan Derkos
(1808. - 1834.). To je bila rasprava Genius patriae super dormientibus
suisfiliis (Duh domovine koji bdije nad svojim usnulim sinovima), 31
u kojoj autor poziva narod na buđenje iz sna, na pokazivanje lju­
bavi prema domovini te ria brigu oko ujednačavanja i unaprjeđi­
vanja svojega jezika. Predlaže ujedinjavanje dijalekata Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije u jedan jezik u kojemu dubrovački, neretvan­
ski i slavonski elementi trebaju postati osnovom budućega jezika,
ne samo govornoga, nego i književnoga i znanstvenoga. Taj projekt
konačno upućuje na štokavštinu iako je spajanje različitih dijaleka­
ta u konačnici moglo dati samo umjetni miješani jezik.
Drugačije rješenje predlaže grofJanko Drašković (1770. - 1856.),
jedan od ideologa i vođa ilirskoga pokreta, autor rasprave Diser­
tacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i bu­
dućim zakonotvorcem kraljevinah naših. U tom manifestu pisa­
nom na štokavskome koji zapravo predstavlja upute poslanicima,
Drašković tvrdi:
Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati, da mi narod­
nog jezika imademo, u kojemu sve reći moguće jest, što srdce i pamet
zahteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinsko­
mu i kao punijega izvolio jesam. 32
Drašković kao zagrebački kajkavac za budući ilirski jezik odabire
štokavštinu zbog njezine teritorijalne raširenosti i zbog njezine sve­
opće uporabe u životu i sporazumijevanju jer:
Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cr­
nogorac i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Madjarske zemlje
rasute jesu, jednako govore.
Poziva se i na pismenu tradiciju jezika koji je odabrao:
sve knjige starije, koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih
i Dubrovniku
utišnjene jesu i mašna knjiga senjske i drugihprimorskih bisku
pijah sve u
� ---- - -- -� ------
-----
31 Z. Vince: Putovima .. , str. 208.-2 11.
.
3 2 Svi su navodi prema Z. Vince, op. cit., str. 210.
223
istomu dijalektu lijepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivaju­
ći u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiešanoga dijalekta
govoreći svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga
nauče, kao ja, koji u Zagrebu rodjen jesam.
Drašković tumači da i moguće strane riječi u njegovu tekstu
»one niesu inokrajne, jere se u svakome staromu riečoslovniku na­
laze«, što je prema autoru dokaz veće »pokretljivosti« jezika i nje­
govih dodira u prošlosti - »ovaj naš jezik u starije doba hodniji bio
jest, neželi našim viekom«.
Draškovićeva Disertacija osim dijela o jeziku sadržava i politič­
ki projekt stvaranja Velike Ilirije koja u prvoj fazi ostvarivanja tre­
ba ujediniti Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku i
dio Bosne. Zatim bi trebalo doći do priključenja Slovenije, pa Srbije,
Bugarske i dijela Albanije.
Konkretne je poteze u tom smjeru počeo provoditi već spome­
nuti biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. - 1827.)33 koji je u latinskoj
poslanici 1813. pozvao svećenstvo na prikupljanje usmene narod­
ne književnosti, starih knjiga i riječi iz lingua illirica te hrvatskih
(kajkavskih) i slavonskih koji pripadaju nasljeđu iz bogate prošlosti
narodnoga jezika. Vrhovčeva Poslanica je apologija jeziku koji una­
toč različitu izgovoru ima: čistoću, ljepotu, raznolikost, bogatstvo i
slatkoću, a resi ga snaga i krasota. 34
Neobično važan događaj za rastuću ulogu hrvatskoga jezika
u tom je razdoblju bilo njegovo uvođenje kao izbornoga predme­
ta u zagrebačku Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiari­
um accademia) 6. studenoga 1832. godine. Predavao ga je, naža­
lost na latinskome, Matija Smodek.35 Iste godine (l l . studenoga)
Juraj Rukavina Vidovgradski u Saboru je na hrvatskom jeziku izre-
33 z. Vince: Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezičnom planu, u: idem:
Putovima . . . , str. 165.-171. Ovdje je i detaljna bibliografija.
34 Ilirski, tj. štokavski prijevod iz 1837. tiskan je u >>Danici<< pod naslovom Poziv pokojnoga
episkopa Maximiliana Verhovca Rakitovackoga na sve duhovne pastire svoje ep iskopie, g.
1813 izdat, navodi J. Vončina: Jezična baština... , str. 298.-300.
35 M. Moguš: O početku visokoškolske nastave hrvatskogajezika, >>Jezik« 43, 4, Zagreb, 1996.,
str. 121.-129.
224 HRVATI l NJIHOV J EZIK
kao zahvalu za svoj izbor na mjesto podkapetana. Ivan Kukuljević
Sakcinski održao je u Saboru govor tek 1843. godine. U lipnju 1846.
pri Akademiji je otvorena prva katedra za jezik hrvatsko-slavonski
čiji je predstojnik bio ilirski gramatičar, Vjekoslav Babukić.
Drugi oblik djelovanja na području reformiranja postojeće jezič­
ne situacije na tlu razdvojene Hrvatske neobično je plodan i stvara­
lački rad gramatičara i leksikografa. Gramatike i rječnici jedini su
ondašnji priručnici sa standardizirajućom normom. 36
To su prije svega štokavske gramatike, što je dokaz velike uloge
toga dijalekta u navedenome razdoblju. Njegovu su širenju prido­
nijeli, kao što znamo, bosanski franjevci, a u XVIII. stoljeću nje­
gov je položaj neobično ojačalo popularno djelo Kačića Miošića
(Razgovor... ) pisano za narod, koje je neprimjetno učvrstilo uzusnu
normu. Malobrojnih pet kajkavskih gramatika potječe tek s kraja
XVIII. stoljeća.37 Gramatike su bile samostalna izdanja ili dodatak
rječnicima. Bile su to gramatike hrvatskoga jezika pisane na tali­
janskome, njemačkome, latinskome, odnosno na drugim stranim
jezicima u kojima je metajezik bio hrvatski, kao npr. u Mikaljinoj
talijanskoj gramatici. Ta druga vrsta imala je ograničen broj po­
dataka o hrvatskome jeziku jer je predmet opisa bio strani jezični
sustav. Zbog toga u nekim gramatikama talijanskoga ili latinskoga
jezika nema nekih hrvatskih padeža ili kategorija, npr. sklonidba
složenih pridjeva. Prva gramatika u kojoj je metajezik samo hrvat­
ski tek je Starčevićeva gramatika iz 1812. godine. S obzirom na mje­
sto odakle potječu, gramatike možemo podijeliti na bosanske, du­
brovačke, slavonske i dalmatinske. Njihovi su autori bili stranci ili
Hrvati. Nastale su kao priručnici za lakše učenje hrvatskoga jezika,
npr. za misionare, ili za učenje stranoga jezika za Hrvate. U njemu
se davao opis jednoga dijalekta (npr. slavonske gramatike) ili su se
uzimala u obzir obilježja drugih dijalekata, kako je bilo u dubro-
36 Z. Vince: Gramatička i leksikografska djela 18. stoljeća. Neobjavljeni rječnici, u: idem:
Putovima ... , str. 66.-71.
37 B. Tafra: Tragom hrvatske gramatike, u: eadem: Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić,
Zagreb, 1993., str. 12.-27. Rad osim obrade pojedinih gramatika ima i popis koji obuhvaća
40 gramatika tiskanih do 1876. te detaljnu literaturu o predmetu.
V l . POGLAVLJ E: Književna štokavske-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 225
vačkim gramatikama koje su imale ikavske dalmatinsko-bosan­
ske elemente, čime su postizale određeni stupanj naddijalektnosti.
Dodatni izvor informacija o hrvatskom jeziku bile su napomene i
pouke koje su zapravo upozoravale na ispravnost u normativnome
smislu. Jedna od takvih čestih napomena bio je savjet da se ne ra­
be strane riječi.
Autor prve bosanske gramatike, Prima grammaticae institutio
pro tyronibus illyricis accomodata, tiskane u Veneciji 1712. i 1745., 38
bio je Tomo Babić. To je latinsko-hrvatska gramatika pisana na la­
tinskom, sa štokavskim odlomcima, a slično je pisana i sljedeća gra­
matika. Za T. Babića: »Gramatika je umjetnost ispravnoga govorenja
i pisanja koja se vidi u djelima pisaca i pjesnika«, što bi se moglo
smatrati definicijom normativne gramatike. Autor prvi određuje
uzor norme i jezične ispravnosti utemeljene u književnim djelima,
što se kasnije formulira kao savjet »piši kao što dobri pisci pišu«, a
aktualno je i u nekih današnjih standardologa koji to načelo odre­
đuju kao načelo autoritetnosti - tj. kriterija kulturnoga autoriteta
ili književno-autorskoga kriterija.
Sljedeći je bosanski gramatičar Lovro Sitović (Šitović) Ljubušak
(umro 1729.), 39 autor djela Grammatica latino-illyrica ex Emanuelis
(Venecija, 1713., ponovljena izdanja 1742. i 1781.) . U njoj se prvi put
bilježi nastavak u Gen. pl. -ah, što je u skladu s tradicijom bosan­
ske, ali i slavonske pismenosti, a uz to je i jedan od argumenata u
raspravi o funkciji h - grafema ili fonema - u tome nastavku, 40 što
će posebnu ulogu imati za ilirce ahavce.
Dubrovačka gramatika, napisana na talijanskome i po uzoru
na Kašićevu, dodatak je rječniku čiji je autor Talijan Ardelio Della
Bella (1655. - 1737.) .41 U njegovoj se raspravi Instruzioni grammati-
38 D. Gabrić-Bagarić: Jezik u gramatikama ... ; Zbornik o Tomi Babiću, urednik
A. Jembrih,
Zagreb, 2002.
39 D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
40 Više o tome vidi u VII. poglavlju.
41 znanstveni skup Isusovac Ardelio della Bella 1655. - 1737.), Split-Zagreb, 1990.; B. Tafra:
e u povijesti hrvatskih gramatika, >>Rasprave Zavoda za jezik«
Mjesto Della Belline gramatik
gramatike, »Filologija<< 19,
16, Zagreb, 1990., str. 263.-274.; J. Jernej: Struktura Della Belline
226 HRVATI l NJIHOV J EZIK
cali della lingua illirica (Venecija 1728.)42 opisuje ijekavska štokav­
ština (vjetar, vrjeme, vremena, ali i vrime; tijeh, stadijeh). Kako tvrdi
B. Tafra koja je istraživala njegovo značenje za hrvatsku gramatičku
misao, Della Bellina je zasluga dobra gramatička i leksička klasifi­
kacija riječi, objašnjavanje jezičnih pojava i originalne prozodijske
opservacije. Zajedno s rječnikom, o čemu će biti riječi kasnije, ta je
gramatika imala velik utjecaj na gramatičare i leksikografe, a time
i na oblikovanje hrvatskoga standardnoga jezika.
Slavonske su gramatike bile atipične jer nisu imale samo funkci­
ju priručnika nego su služile i kao priručnik za učenje stranoga jezi­
ka te su imale i rječnički dio. Bile su dvojezične: njemačko-slavon­
ske, jer je njihova zadaća bila da olakšaju učenje njemačkoga jezika
hrvatskim vojnicima koji su se borili za Austro-Ugarsku Monarhiju
(B. Tadijanović, M. A. Relković), a služile su i Nijemcima koji su že­
ljeli upoznati hrvatski (M. Lanosović). Dvojezične slavonske i kaj­
kavske gramatike u drugoj polovici XVIII. stoljeća bile su zapravo
odgovor na političku i jezičnu situaciju u kojoj je njemački bio pri­
sutan u tadašnjem javnom životu i politici germanizatorske vlasti.43
Prva je bila gramatika Blaža Tadijanovića Svašta po malo iliti
kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg,
1761., 2. izd., Tropava, 1766.).44 Autor ju je napisao u zatočeništvu
za vrijeme sedmogodišnjega rata, želeći pomoći svojim zemljaci­
ma u učenju njemačkoga jezika. Ona je zaista imala »od svega po
malo«, slično kao i dvije preostale slavonske gramatike, jer je osim
gramatičkoga opisa imala i nadopune kao u priručniku: hrvatsko­
njemački rječnik, razgovorni jezik, zbirku poslovica, uzorke pisa-
Zagreb, 1991., str. 23.-29.; M. Kravar: Staro i novo u Della Bellinoj gramatici, »Filologija<< 19,
Zagreb, 1991., str. 13.-22.
42 II. izdanje, Dubrovnik, 1785 .. Samostalno izdanje gramatike: Ardelio Della Bella:
Principi elementari della grammatica illirica, Ragusa, 1837.
43 M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko ... , str. 261.
44 Lj. Jonke: Jezikoslovni rad Blaža Tadijanovića, >>Časopis za hrvatsku poviest, jezik i knji­
ževnost i umjetnost« II, 1-4, Zagreb, 1944., str. l.-19.; idem: Tadijanovićev hrvatsko-nje­
mački jezični priručnik iz g. 1 761. Orbis scriptus. Festschriftfilr Dmitrij Tschiževskij zum 70.
Geburtstag, Miinchen, 1966., str. 403.-409.; Zbornik o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću,
Osijek, 1981.
Vl. POGLAVLJ E : Književna štokavske-kajkavska dihtomija do 1836. godine 227
ma ... U uvodu se vidi autorova briga za jezičnu ispravnost i čistoću.
Tadijanović je bio pravi jezični purist45 te je kao pravopisno načelo
predlagao: » ... onako piši kako govoriš.«
Autorom opširnije gramatike (na 522 stranice) bio je Matija
Antun Relković. Bila je to Nova slavonska i nimačka gramatika -
Neue Slavonisch und Deutsche Grammatik (Zagreb, 1767., Beč 1744.
i 1789.).46 Relković je uzimao primjere iz ričnika dalmatinskog F.
Vrančića i ričnika horvatskog (možda Jambrešićeva). Dio posvećen
isključivo hrvatskomu jeziku sadržava, među ostalim, i opis njego­
ve morfologije, sintakse, rječnik i razgovorne oblike. Autor je uveo i
opis kategorije živo/neživo, opis uporabe zamjenica, a označeni na­
glasci izvor su informacija iz povijesti akcenata u njegovu dijalektu.
Sve se slavonske gramatike temelje na rodnoj ikavskoj štokavšti­
ni, iako se sporadično u njima pojavljuju ekavizmi i jekavizmi kao
i crte koje nisu slavonske. Iako Relković tvrdi da u svojoj gramati­
ci ne želi biti zakonodavac (» ... neću u ovomu biti zakonoša«)47 i da
svatko može govoriti kako hoće (»Ovako, komu ova moja Gramatika
ne bude po ćudi, nego navadne riči potribovati i običajno govoriti
hoće, po meni može«), ipak predlaže prekoračenje granice vlasti­
ta dijalekta. Naime, on vidi razliku između teorije, znanja o jeziku
(znanje) s jedne, i jezične prakse, govorenja (običaj, običajno govo­
riti) s druge strane. Relković primjećuje postojanje jezičnoga uzu­
sa i postulira stvaranje standardne norme, tj. nastanak pisanoga,
književnoga jezika s naddijalektnim oblikom: »Ali ja znam dobro
razlučiti znanje od običaja i da je drugo što se čini, a drugo što bi se
ili činiti moglo ili činiti imalo.« Tako izgleda Relkovićeva gramatika
za razliku od njegova više »dijalektnoga« književnog stvaralaštva.
Marijan Lanosović napisao je Neue Einleitung zur slavonischen
Sprache (Osijek, 1778., 1789.; Anleitung zur slavonischen Sprache,
1795.) _48 Tu se nalaze dragocjeni grafijski i pravopisni podatci.
45
Usp. moto ovoga poglavlja.
46 Bibliografija je i u bilješci 18.
47 Svi citati iz: J. Vončina: Jezična baština... , str. 173.
48 Zbornik o Marijanu Lanosoviću, Osijek, 1985.
 V L POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
228 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Skupinu dalmatinskih gramatika započinje trojezična latinsko­
-talijansko-hrvatska gramatika s kraja XVIII. stoljeća, zvana Slov­
kinja Josipa Jurina (Grammatica Illyricae iuventuti Latino !talo­
que sermone instruendae accomodata ... Slovkigna slavnoj slovin­
skoj mladosti diackim, illirckim, talianskim izgovorom napravgle­
na, Venecija, 1793.).49 U rukopisu je ostao njegov veliki rječnik (Ca­
lepinus trium linguarum). Autor rodom iz Primoštena kraj Šibenika
prikupio je materijal iz toga područja te je napisao čakavsko-štokav­
ski, uglavnom ikavski rječnik. 50
Dodatak rječniku Josipa Voltića mala je Grammatica illirica
(Beč, 1803.) s opisom hrvatske morfologije i sintakse koja nastavlja
tradiciju hrvatskih gramatika, npr. u izboru nastavka za Gen. sg.
kao kriterija podjele na deklinacije ili u broju padeža. Voltić vidi,
slično kao i Relković, razlike između govornoga jezika koji se razli­
kuje u različitim regijama zemlje, te književnoga jezika koji je na­
mijenjen školovanim ljudima. Naziva ga iliričkim jezikom koji po
autorovu mišljenju mora imati riječi iz svih dijalekata, a praktična
je realizacija te zamisli njegov rječnik. Ta je koncepcija prethodila
ideologiji hrvatskih iliraca.
Dubrovačka je i Grammatica della lingua illirica, koju je na ta­
lijanskom jeziku napisao Talijan, Francesco Maria Appendini
(1768. - 1837.)51 Objavljena u Dubrovniku 1808., nakon toga više je
puta obnavljana (1828., 1838. i 1850.). Nastala je po narudžbi gu­
bernatora Ilirskih provincija, maršala Augusta Marmonta, kojemu
je i posvećena i kojom se i sam koristio kao zaljubljenik i mecena
hrvatskoga jezika. U predgovoru autor donosi svoje poglede o ra­
zlici među slavenskim jezicima koje prije Kollara dijeli na dijalekte:
ruski, poljski, češko-slovački i ilirski. Potonji je za njega dubrovač­
ki dijalekt čiju je ulogu usporedio s onom koju je za grčki nekada
davno imao atički dijalekt ili u talijanskome - toskanski dijalekt.
49 Jezikoslovacfra Josip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Primošten-Šibenik,
1999.; D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
50 Z. Vince: Putovima ... , str. 69., a tu je i literatura o predmetu.
5 1 Z. Vince: Gramatika Franje Marije Appendinija, u: idem: Putovima . .. , str. 159.-161.
229
Osim toga, jezik Dubrovnika Appendini poistovjećuje s »dalma­
tinsko-bosanskim« dijalektom. Kao izvori služila su mu književna
djela, ali i jezikoslovni radovi među kojima navodi Kašića, Šitovića,
Babića, Mikalju, Della Bellu, Jurina, Voltića, Stulića, Jambrešića,
Belostenca, pa čak i Slovenca - Adama Bohoriča. Gramatika je ipak
uglavnom pisana dubrovačkim štokavsko-ijekavskim dijalektom.
Vrijednost tadašnjih gramatika bila je različita kao i njihova
ocjena, što M. Samardžija52 konstatira u kontekstu obrade Appen­
dinijeve gramatike koju Rešetar ubraja u najbolje, dok joj Vince pri­
pisuje jedino »povijesno-bibliografsku vrijednost«. Nesumnjivo je
ipak da je ona s obzirom na vrijeme nastanka i opisivani jezik bi­
la reprezentativan primjer ondašnjega naddijalektnoga hrvatskog
standarda.
Gramatike stranih autora (>>ne od Ilirijanacah, nego /žalosti!/
od inostranacah«) nije priznavao Šime Starčević (1784. - 1859.),53
svećenik iz Like, autor gramatike Nova ricsoslovnica iliri(:ska voj­
nicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime
Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici (Trst, 1812., Zagreb, 2002.) .
Ona je nastala u vrijeme Ilirskih provincija,54 a kako kazuje i nje­
zin naslov, bila je namijenjena hrvatskoj »vojnoj mladeži« iz Vojne
krajine pa se zato temelji na govorenoj ikavskoj štokavštini Like.
Svjestan dijalektnih razlika, Starčević je propovijedao jedinstvo
jezika (slovinski ili ilirički jezik) utemeljeno na narodnome štokav­
skom dijalektu koji »U govorenju mnogo među se ne razlučuje«. Na
prvo je mjesto stavljao ikavštinu. Pozivao se na velike ikavske auto­
re: Relkovića, Došena, Kanižlića, Voltića itd. Njegova Nova ričoslov­
nica bila je prva hrvatska gramatika pisana na hrvatskom jeziku za
-----�-------
M.
52 Samardžija, op. cit., str. 265.
v. Anić: Akcenat u gramatici Šime Starčevića,
53 >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
7, Zadar, 1968., str. 70.-88.; Z. Vince: Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književni jezik,
>>Filologija<<, 7, Zagreb, 1973., str. 157.-201.; idem: Jezična pitanja u >>Ilirskim Provincijama«.
šime Starčević, u: idem: Putovima ... , str. 114.-131.; Z. Junković: Šime Starčević ifonološki opis
novoštokavskih naglasaka, »Jezik<< 25, 3, Zagreb, 1977., str. 80.-85.; B. Tafra: Jezikoslovac Šime
Starčević, Pogovor pretisku Nove ričoslovnice, Zagreb, 2002., str. 127.-177.
54 Istovremeno je izišla i hrvatsko-francuska verzija: Nova ričoslovnica iliričko-franceska,
Trst, 1812.
 230 H RVATI l NJIHOV J EZIK
hrvatskoga govornika. Starčević je prvi razlikovao i opisao novošto­
kavski četveroakcenatski sustav, dok su Kašić i Relković izdvajali tri
naglaska. Prvi je pravilno opisao deklinaciju jednostavnih i slože­
nih pridjeva (Mlada mladajoš nije dosta mlada) - mlada - složeni
pridjev, mlada imenica, mlada - jednostavni pridjev. Starčević
- Ignacij Szentmartony. Ta je gramatika opisivala ortografiju, fone­
se nije držao konkretnoga govora, nego je u formuliranju načela
funkcioniranja prozodijskoga sustava njemu dodijelio naddijalekt­
ni karakter. Gramatika izdana u slavonskoj ortografiji naglašavala
je njezinu vrijednost smatrajući ju boljom od kajkavskoga i dalma­
tinskoga pravopisa.
Tradiciju slavonskih gramatika Relkovića i Lanosovića nastav­
lja Ignjat Alojzije Brlić (1795. - 1855.)55 - trgovac koji je 1822. po­
čeo pisati djelo Slavonische Sprachlehre, tiskano tek 1833. godine s
izmijenjenim naslovom, po Kopitarovu nagovoru: Grammatik der
Illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien,
Serbien, Ragusa etc. dann von Illyriern in Banat und Ungarn ge­
sprochen wird (Budim 1833., Zagreb, 1842. i 1850.). Prije no što je
počeo pisati, proučavao je gramatike: slavonske, dubrovačke, Star­
čevićevu i na kraju Karadžićevu. S Karadžićem je vodio živu znan­
stvenu korespondenciju. Bio je uvjeren u ispravnost svojih pogleda
o jedinstvenosti jezika koji je nazivao ilirskim, a tim je nazivom
obuhvaćao jezik kojim se govorilo u Bosni, Dalmaciji, Slavoniji, Sr­
biji, Dubrovniku i Vojvodini. Kajkavska je Hrvatska uključena u ilir­
ski jezik tek u sljedećim izdanjima. Brlić je htio uzeti u obzir materi­
jal s područja cijele Hrvatske i Srbije te tako opisati ilirski jezik. Ali
uspio je opisati samo svoj vlastiti posavski dijalekt sa staroštokav­
skim naglasnim sustavom. Vjerujući u zajednički ilirski jezik Srba
i Hrvata, smatrao je da bi ćirilica kao većinsko pismo bila pogodna
svima. U latinicu je uveo neutralni grafem y koji je imao istu funk­
ciju kao ilirsko rogato e (e) za označivanje ekavskoga, ikavskoga ili
(i)jekavskoga refleksa praslavenskoga jata.
55 Z. Vince: Gramatika IgnjataAlojzija Brlića, započeta god. 1822., u : idem: Putovima .. , str.
.
151.-154; I. Pranjković: Gramatika Ignjata Alojzija Brlića, >>Jezikoslovlje«, 2-3, Osijek, 1999.,
str. 170.-181.
V L POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 231
Malobrojne kasnije kajkavske gramatike pisane su na njemač­
kom jeziku. Prva tiskana kajkavska gramatika, 56 namijenjena
Nijemcima koji žele naučiti kajkavski, bila je Einleintung zur kroat­
ischen Sprachlehre fiir Teutschen (Varaždin, 1783.) koju je napisao
tiku i morfologiju, ali je imala i nekajkavske elemente, što je bilo u
ondašnjem duhu i u književnoj tradiciji kajkavskoga jezika.
Zatim 1795. izlazi gramatika Franza Korniga Kroatische Sprach­
lehre oder Anweisungfiir Deutsche die kroatische Sprache in kurzer
Zeit griindlich zu erlernen. Slično kao u slavonskim gramatikama,
u njoj se nalazio hrvatsko-njemački rječnik i drugi dodatci. Josip
Matijeveć ju je 1810. preradio i nazvao Horvatzka Gramatika oder
kroatische Sprachlehre, a napisao je i gramatiku njemačkoga jezika
na kajkavskome po uzoru na slavonske gramatike.
Godine 1826. Josip Đurkovečki objavljuje kontrastivnu hrvat­
sko-njemačku gramatiku: Jezichnica horvatzko-slavinzka za hasen
Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzskoga jezika narodo v - Kro­
atisch-Slavische Sprachlehre (Pešta). Autor u njoj govori o slično­
sti kajkavskoga i slavonskoga te o potrebi stvaranja zajedničkoga
književnog jezika.
Epigon književne kajkavštine, Ignac Kristijanović, autor je gra­
matike kajkavskoga jezika objavljene u Zagrebu 1837. godine, nakon
Gajeve reforme, i nosi naslov Grammatik der Kroatischen Mundart.
Kajkavske gramatike nisu imale normativnu funkciju jer su bile na­
mijenjene Nijemcima i pojavile su se pred sam kraj povijesti knji­
ževne kajkavštine. Međutim, one služe kao izvor koji ilustrira po­
glede svojih autora na tadašnju jezičnu situaciju, ukazujući na nuž­
nost reformiranja toga jezičnog stanja. One osim toga predstavljaju
i izvor za poznavanje tadašnjega kajkavskog dijalekta.
Funkciju sličnu gramatikama imali su i rječnici. Ardelio Della
Bella, autor jednoga od najboljih rječnika u povijesti hrvatskoga
jezika, napisao je Dizionario italiano-latino-illirico. Taj trojezični
rječnik zamišljen je kao pomoć u radu rimskih misionara. Prvo se
56 B. Tafra: Gramatika u Hrvata ... , str. 19.-20.

232 HRVATI l NJIHOV J EZIK
izdanje pojavilo u Veneciji 1728. godine, a drugo je priredio Petar
Bašić u Dubrovniku 1785., dodajući nešto svoje građe. Rječnik obu­
hvaća 785 stranica, a uz to i 200 stranica latinsko-talijanskoga lek­
sičkoga indeksa. Rječnički materijal prikupljen je iz 40 rukopisa i
tiskanih djela, među njima i dalmatinskih (Hektorović, Zoranić,
Ivanišević te Komulović i Kašić), kao i iz dubrovačke poezije XVI. i
XVII. stoljeća (Menčetić, Palmotić, Gundulić, Đurđević). Zbog toga
u njemu ima i čakavizama pa se može ubrojiti u rječnike književ­
ne dubrovačko-dalmatinske tradicije. U njemu se nalazi i bogata
sinonimija zbog iscrpne građe. Prvi put su se uz neke natuknice
pojavili i navodi iz djela.57 Rječniku je pridodana i gramatika koju
smo ranije spomenuli.
U kajkavskoj je sredini Franjo Sušnik napisao latinsko-kajkav­
ski rječnik koji je nakon njegove smrti u Zagrebu 1742. godine pod
svojim imenom objavio Andrija Jambrešić (1706. - 1758.).58 Rječnik
koji je Jambrešić nadopunio njemačkim i mađarskim materijalom
nosio je naslov Lexicon latinum interpretatione illyrica, germani­
ca, et hungarica locuples. Osim bogatoga kajkavskog materijala, bi­
lježio je i štokavski i čakavski leksik, poput onoga u Habdelićevu
Dikcionaru, pa je bio namijenjen školama. U Jambrešićevo vrije­
me kajkavština je bila najbolje povezana sa slavonskom ikavskom
štokavštinom (kaj, što; išao, išel, išal), dok su u prethodnom raz­
doblju »miješanih jezika« najjače bile kajkavska-čakavske veze. U
Jambrešićevu rječniku mogu se naći i rjeđe ijekavske forme (vira,
vera, viera). Natuknice su okupljene u tvorbena gnijezda. Dio rječ­
nika činila je Orthographia ... , u kojoj su predloženi novi grafemi za
lj, nj iz Relkovićeve gramatike. Rad na ortografiji Jambrešić je na­
stavio u traktatu Manuductio ad croatiam orthographiam (Zagreb,
1732.), gdje je proučavao dijakritičke znakove. Njegov prijedlog is­
korišten je u školskoj kajkavskoj ortografiji Kratki navuk ... (1779.),
57 Njego; miješani čakavsko-štokavski materijal ponukao je van den Berka da postavi hi­
potezu o cakavskom supstratu u Dubrovniku, vidi V. poglavlje.
58 A. Š�j at: Latinsko-h �vatsko-njemačko-madžarski rječnik Franje Sušnika
. pogovor pret1ska Lexicona, Zagreb, 1992., str. III.-XXVIII.
jambrestca,
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
233
a »po svom rodoljublju i po mislima o jedinstvu jezika našega, pra­
vopisu, o jedinstvu Ilirije, o slavenstvu, on je bio preteča iliraca«.59
Kajkavski su rječnici u procesu normiranja odigrali veću ulo­
gu od kajkavske gramatike jer su sadržavali bogat nekajkavski lek­
sik, a njima su se koristili različiti hrvatski leksikografi. Dva rječ­
nika nisu ugledala svjetlo dana. Prvi je već spomenuti rječnik P. R.
Vitezovića, a drugi je Dictionarium latino-illyricum et germanicum
Adama Patačića. Onje nastajao od 1772. do 1779. i može se smatra­
ti više priručnim leksikonom nego rječnikom, a osim zagrebačke
kajkavštine, u njemu ima i nekih štokavskih riječi, iako manje no u
Belostenca i Jambrešića. Nije poznata ni sudbina velikoga latinsko­
-njemačko-hrvatskog rječnika koji je pisao Josip Stjepan Relković, ·
sin M. A. Relkovića, po uzoru na Della Bellu.
Autor je sljedećega dubrovačkog rječnika franjevac Joakim Stulli
(Stulić) (1734. - 1817.).60 Sam je radio na njemu gotovo pola stoljeća,
napisao je najveći rječnik koji se smatra vrlo vrijednim u povijesti
hrvatske leksikografije. I Stulić se koristio gotovo svim dotadašnjim
rječnicima. Građu je prikupljao i iz djela oko 120 pisaca dubrovač­
ke, dalmatinske, bosanske, hercegovačke, slavonske i istarske knji­
ževnosti, ali i iz dijalekata. Ispisivao je i srpska i slovenska djela.
Konzultirao je i strane, staroslavenske, ruske, poljske i češke rječ­
nike te je nepotrebno u svoj ilirski materijal uključivao neke riječi
kako bi ga obogatio: »da bih /.. ./ ovaj domorodni jezik tja obilnijim
nego itko dotle riječi obogatio«.61 Zato su mu predbacivali da je pre­
malo kritičan u obradi prikupljene građe. Stulićev se rječnik sastoji
od triju dijelova (u šest svezaka) koji su postupno izlazili: Lexicon
latino-italico-illyricum (1620 stranica, Budim, 1801.); Rjecsosloxje
iliricsko-italiansko-nimacsko (1401 stranica, Dubrovnik, 1806.) ;
Vocabolario italiano-illirico-latino (1700 stranica, Dubrovnik, 1810.;
59 s. Musulin: Hrvatska i srpska leksikografija . . . , str. 49 .
60 J. Nagy: Leksikografjoakim Stulli u slavenskojfilologiji, »Filologija<< 12, Zagreb, 1984., str.
461.-469; J. Vončina: joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija, >>Filologija<< 12, Zagreb,
1984., str. 245.-264.; M. Brlek: Leksikografjoakim Stulli, Djela HAZU, Razred filološke zna­
i Andrije nosti 60, Zagreb, 1987.
61
S. Musulin, op. cit., str. 52.
 234 H RVATI l NJIHOV J EZIK
pretisak: Mi.inchen, 1987.). Hrvatski dio objavljen je u slavonskoj
grafiji. Zbog raznorodnosti građe taj je rječnik utjecao na ilirce.
Istarski rječnik Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacsko­
gajezika napisao je Josip Voltić (Jose Voltiggi).62 Tiskan je u Beču
1803. godine. Dodana mu je gramatika koju smo već spomenuli. U
usporedbi s ostalim rječnicima on zauzima manje važno mjesto, ali
ipak zaslužuje da se spomene jer je u njemu dosljedno primijenjena
slavonska ortografija, a i jer se službeno rabio u školstvu. Postao je
i jedan od izvora za prvi ilirski rječnik A. Richtera, A. Ballmanna i
R. Frohlicha iz 1839. godine. Građa uglavnom ikavskih govora Istre
obogaćena je ispisima iz rječnika Mikalje, Della Belle, Belostenca i
Stullija (iz 1801.) . I na kraju, u tom je rječniku zastupljen leksik svih
triju dijalekata ikavskoga, ekavskoga i jekavskoga izgovora (lik, lek,
ljek).
6.4.1. Normiranje pravopisne norme
Osim leksikografsko-gramatičkih radova, predmet zanimanja ta­
dašnjih jezikoslovaca postala je hrvatska grafija koja je zahtije­
vala reforme kako bi se ujednačili različiti postojeći pravopisni su­
stavi, odnosno sustavi kajkavske i dalmatinske ortografije. 63 Re­
formatorska djelatnost brojnih slavonskih pisaca povezana s or­
tografijom trajala je od polovice XVIII. stoljeća, a krajem XVIII.
stoljeća dovela je do rješenja zahvaljujući kojemu je nadmoć dobio
slavonski pravopis (slovopis).64 Dugi popis reformatora započinje s
franjevcem Emerikom Pavićem koji u djelu Nadodanja glavni do-
62 V. Dukat: Voltićev »Ričoslovnik«, »Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor« IX,
Beograd, 1929., str. 19.-31.; A. Sekulić: Istranin /osip Voltić - hrvatskijezikoslovac, >>Radovi
Pedagoške akademije u Rijeci«, Rijeka, 1970., str. ll8.-132.
63 Usp. V. poglavlje.
64 Usp. bibliografiju u bilješkama iz prethodnoga poglavlja, kao i: z. Vince: Slavonski
grafijski sustav, u: idem, Putovima ... , str. 78.-83.; L. Hadrovics : Zur Geschicht
e der kro­
atischen Rechtschreibug im XVIII. Ih., Budapest, 1940.; idem: Zur Geschicht
e der kroati­
schen Schriftsprache, Archivum Europae Centro-Orientalis, 8/1, 2, Budapest,
1942.; idem:
Pokušaj reforme latiničkogpravopisa 1 785. godine, >>Anali Filološkog fakulteta
u Beogradu«,
5, Beograd, 1965., str. 267.-272.; L. Badurina: Hrvatska (orto)grafija prije pojave prvoga pra­
vopisa, >>Dometi<< 23, Rijeka, 1990., str. 657.-665.
V l . POGLAVLJE : Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 235
gadaja Razgovoru ugodnomu (1768.) u stihovima predstavlja nače­
la pravopisa što ih je ranije, 1736. godine, postavio Stjepan Vilov. U
radovima na pravopisu uspješno su sudjelovali i drugi autori, me­
đu njima npr. Marko Dobretić koji je u predgovoru jednom od svo­
jih teoloških djela (1782.) pisao o jeziku i pravopisnim problemima.
U taj se niz ubraja i Ivan Velikanović s djelom Ukazanje slovoslož­
ja iliti uredna pisanja. Reformu su pokušali napraviti i kajkavci: A.
Jambrešić i I. Mulih te A. Kanižlić, I. Grličić, L. Bračuljević i N. Kesić.
Važni su bili grafički prijedlozi Jerolima Lipovčića koji su smatrani
najjednostavnijima i najboljima, pa su ih rabili slavonski pisci šez­
desetih i sedamdesetih godina XVIII. stoljeća. Tu je grafiju između
ostalih primjenjivao M. A. Relković. Lipovčić je za pojedine foneme
uzeo sljedeće znakove: e (=e), ch (=ć), cs (=č), gj (=j), ex (=j), lj (=lj),
nj (=nj), s (=s), ss (=š), z (=z), x (=ž), er (= r).
Slavonsko pismo, ustaljeno tijekom XVIII. stoljeća, zapravo je
bilo kompromisom između dalmatinske (južne, talijanske) i kajkav­
ske (sjeverne, mađarske) grafije. Njihovim je izvorom bio književni
rad franjevaca koji su svojim djelima širili tradiciju dalmatinske
grafije te isusovaca koji su u Slavoniji uvodili kajkavske grafijske
uzore. Mješavinom tih dvaju sustava došlo je do promjena i pobolj­
šanja u radovima slavonskih reformatora te se konačno pojavio re­
lativno ujednačen i dosljedan grafijski sustav. Primjenjivao se već
na velikom području, izvan Slavonije, u Bosni i u Vojnoj krajini.
Kajkavski i slavonski pravopis dobio je dopuštenje za primjenu
u školstvu kao priručnik, što se može smatrati prvim institucional­
nim normiranjem u povijesti hrvatskoga jezika, iako ono još nema
općehrvatski karakter. Jedan od tih priručnika bio je i već spome­
nuti Jambrešićev kajkavski pravopis pod naslovom Kratki navuk za
pravopiszanjye horvatzko za potreboszt narodnih skol (1779.) i sla­
vonski priručnik Uput}enje k'slavonskomu Pravopisanju za potrebu
narodnieh ucsionicah u Kraljestvu Slavonie (1779., 1810.).65 Međutim,
sljedeće izdanje kajkavskoga pravopisa izišlo je kao Naputchenye
vu horvatzki prav chteti i piszati. Slavonski pravopis imao je prilike
65 O problemu autorstva obaju priručnika vidi M. Samardžija, op. cit., str. 260.
 236 HRVATI l NJI HOV J EZI
V l . POGLAVLJE : Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine
K
237
pob�jed iti 1785. godine, kada je Be ču Jos
P?�Je�e�s:v� (A. Man�ić, M. Lanuoso vić , J.
ip II. osnovao po sebno od njega ih prihvatio Gaj. U tome je bila razlika između kajkavske
n�UJUCI qe cm k J. Stulica naredilo da svoju gra potić) ko'e J' e oc'� e­
. Krm
fiju prilago�i zahtJe -
grafije te dalmatinske i slavonske koje su imale neke dijakritičke
vrma slavonskoga pravoprs· a, Cim v. . zaprav znakove. Gajeva je ortografija bila dvojezična - kajkavska-njemač­
sluzv benoga pravoprsa . . e mu je o pribavljen status ka - i nije se praktično primjenjivala jer je sljedeći Gajev članak o
Istodobno se u Da lmaCIJI ... sve do Ga tom problemu, Pravopisz, bio pisan već za ilirski jezik. Gaj je ve­
. .
p�ema tradrCionalnom dalmatinskom pra jeve reforme tiskaju knjige liku pozornost posvećivao pravopisu jer je smatrao da je ujedna­
sti osm.v�J.U povJer . enstvo po vop isu. Godine 182
d vodstvom F. M. AppendiniJ'a ka0kvla o bi
­ čen pravopis put za postizanje jedinstvenoga jezika: »blizfii brati
se otklomle razlike između dub nasi Šlavonci, Dalmatinci, Štajerci, Krajnci i Korusci /.. ./ vu ovem
sa. u' tu Je· ;vrhu prema naputcimrova ačk oga i dalmat'mskoga pravopr-. /.. ./ prikladnem pravpisanu z ' nami /.. ./ zjedinili budu«. Ponavljao
novrh gr� em�, npr. � (=č), ch (=ć), xpov jerenstva dopisano nekoliko je tako Vitezovićeva mišljenja koje je poznavao, kao i Jambrešićev
Još PriJe GaJeve reforme nastala su(=ždva ), lj (=lj), nj (=nj} .
. a projek. - pravopis. U predgovoru Gaj govori i o općoj jezičnoj situaciji, o za­
ta, na žalost u rukop isu . Autor prvoga, Obnova pra . vop rsn puštenosti materinskoga jezika i nezahvalnoj ulozi onih koji su to
servatwnes circa croati-
cam ort�gra��zam . (18 14.)
, bio je Marko Ma han ović koj stanje nastojali promijeniti:
n� ubraJ� u Il�rs�u skupinu jez ika, a ne i kajkavšti­
�aze �a �Je�m. Je�Je dijalekata Hrvatske, Slavonije i Daalmuzacito se za­
u slo ven ski , Materinski jezik vu horvatski zemli, ako baš za ništar i nemar nederzi
se; vu nikakovem vendar poštenu nestoji izvišen. - Muzev, koji se za
an Jezrk s Jedmm pravopisom. Josip Završn je u J· e- fiega nekuliko trudili starali jesu, plača bila je ruzna nezahvalnost,
. 68
smatra Gajevim pretečom,66 napisao je 181 ik iz Rijeke k ga se nekda pače sramota, ter kaj više je, odurjavafie i pregon.
5. Izku�tvo v'uv��e!Ja u
Pravvogo vvoren , e' pravvostc;l}e l. Pravvopis
,

a!J
m� ... : gdj. e Je
.
�od utjecajem poljskoga pravopeisaLapok tinskima Slovvi-
ušavao refor-
Pravopisna norma69 koju je prije obilježavalo prepletanje morfološ­
kih i fonoloških načela (s prevagom potonjih), odlučit će se konač­
mrratr hrvatski pravopis uvodeći dijakritičke
.
l agao Je grafeme: l, ć, z). zna kov e (za lj ć ž pred- J J
no za morfološki (tj. etimološkO pravopis tek u razdoblju ilirizma.
Kronološki u t_o r�z doblje ulazi i Kra tka osn Brozović tvrdi: da nije bilo Gajeve ilirske reforme, vjerojatno bi tije­
vensko ova horvatska-sla­ kom XIX. stoljeća pobijedio fonetski pravopis u hrvatskoj ortografi­
ga pravopzsana, poleg mudrol .
ubneh na rodneh i przg ji, iako možda ne u tako radikalnom obliku kao u Vuka?0
darneh temefov i zrokov (Bu : . .
ospo ­
Je dnog�d ISn
. . v JI.. Lju dim, 1830.),67 k
. devit Gaj, OJU Je napr sao dvadeset- U razdoblju o kojemu je bila riječ postojala je štokavsko-kajkav­
iak o nek i sm atraju da taj rad označuje ska dihotomija te pojačan rad na standardizaciji jezika. U Hrvatskoj
P?cv eta raz doblja ilirizma. Taj je prvi pro
prs�a z a sust�v kajkavskoga dijalekta napjekt reforme latinskoga i Slavoniji, na području gdje je vladala spomenuta dihotomija, ja­
S �Vjetu I. Im
. ao Je uzo ravljen po Kopitarovu
r u češ koj latinici, a dijakritički zna
sno se vidjela potreba za stvaranjem jednoga zajedničkog jezika na
llj�m� u:eo ?a! bila j� tilda (-). U povijesti kaj k ko " . e osnovici različitih dijalekata (slavonskoga, dalmatinskoga, dubro­
pnmJenJrvah drJ.akn.tick v i znakovi. Njih je pre kavske grafije n::� s� vačkoga, kajkavskoga), što je predlagao l. Derkos, ili pak na temelju
dložio tek Vitezović, a
66 68
W. Lj. Gaj: Kratka osnova . . . , str. 4.
roafJ�a<< 22-23, Zagreb, 1985., str. 69
Twardzik: Malo poznati preteča Ljudevita Gay·a, >> C
7.-22.; M. Nosić: Gajev preteča: Josi
67 .
p Završnik 1. n;eg
. . , RiJe
ovo dyelo Najnovija monografija koja govori i o povijesti hrvatskoga pravopisa rad je L. Badurine:
. ka, 1997.
l,
LJ . GaJ: Kratka osnova horvatska-slavens Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, Rijeka, 1996.
, .. . , u sen.J. .
koga pravoplsa .
Zagreb, 1983.; pogovor: J. Bratulić.· Riie na l: Cymelia Croatica,
,
. 70 D. Brozović: Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće,
>>Jezik« 33, l, Zagreb, 1985., str. 1.-15.
e, uz Ga;evu »Kratku osnovu<<.
238 HRVATI l NJIHOV J EZI K
jednoga, najčešće štokavskoga dijalekta. To nisu zagovarali samo
štokavci (š. Starčević), nego i kajkavci (A. Mihanović, J. Drašković).
Dihotomija je pridonijela postojanju uzajamnih književnih i lek­
sikografskih veza. Najčešće se to ticalo kajkavštine i slavonske ikav­
ske štokavštine. To se vidi u stvaralaštvu Brezovačkoga koji poseže
za Kačićem ili A. Ivanošića iz Slavonije koji prevodi štokavske riječi
na kajkavske, pa konačno i I. Muliha.
Na štokavskim područjima postojeći se standard razvijao i učvr­
šćivao također s pomoću jakih bosansko-dalmatinsko-slavonskih
književnih veza, pa sve do dubrovačkoga nasljeđa (Kanižlić, Ka­
tančić). Postojala je dihotomija i u sklopu same štokavštine, i to na
dvjema razinama: štakavsko-šćakavska i ikavsko-jekavska, uglav­
nom novoštokavskoga tipa, ali i sa staroštokavskim obilježjima u
Slavoniji. Ikavsko-jekavska dihotomija urodila je čestim miješa­
njem tih realizacija, i u književnosti i u gramatikama. Ikavski pisci
češće rabe jekavske oblike koji imaju veliki prestiž (Dubrovnik), čije
su posljedice i hiperjekavizmi (Mjelovan, vjetezove, vjeka, Lijeka -
u Kačića Miošića).
Normativna djelovanja ostvarivala su se uglavnom putem gra­
matika, rječnika, jezičnih traktata ili uvoda u književna djela, u ko­
jima su autori često iskazivali svoje jezične poglede. Jezični puri­
zam postaje važan u stvaranju norme i vidljiv je u književnim dje­
lima i u gramatikama. On je u hrvatskome jeziku jedna od karak­
terističnih crta razvoja leksika i rezultat vanjskih sociolingvističkih
činitelja - okružja i ugroženosti hrvatskoga jezika od stranih utjeca­
ja. Rječnici kao kodifikatori leksičke norme bili su s druge strane če­
sto primjerom postojanja drugoga obilježja koje je bilo uvjetovano
unutarnjom jezičnom situacijom, odnosno suživotom i uzajamnim
prožimanjem dijalekata. Nije nevažna ni činjenica da su leksikogra­
fi posezali za ranijim rječnicima i tako stvarali dio zajedničkoga,
općehrvatskoga leksika.
Autori sljedećih gramatika poznavali su djela svojih prethodni­
ka iako su djelovali u različitim sredinama i od njih preuzimali na­
čin opisa, katkada s određenim modifikacijama, čak su znali sami
navoditi i primjere. Gramatike su se također pozivale na određenu
Vl. POGLAVLJE : Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 239
književnu tradiciju, npr. Bošnjaci na Bandulavića, Della Bella na
Gundulića i Palmotića, a svi oni na Kašića. Zbog toga su i gramatike
XVII. stoljeća, počevši od Kašića, s gramatikama iz XVIII. stoljeća
tvorile određenu cjelinu, što se može nazvati hrvatskom grama­
tičkom školom71 s obzirom na to da su sadržavale stalna obilježja
hrvatskoga jezika. Tu tradiciju tvori i sam način trodijelnoga opisa
jezične građe sa sačuvanom tradicijom latinskih gramatika: foneti­
kom, etimologijom (tj. morfologijom) i sintaksom kao i podjelom na
tri sklonidbena tipa: -a (muški i srednji), -e (ženski), -i (ženski sugla­
snički) prema obliku Gen. sg. (a ne kao u Srba, prema gramatičkome
rodu); zatim s brojem padeža,72 odjelitim pisanjem futura (pisat ću)
i konačno, naglasnim znakovima. Gramatike su normirale jezik u
svim njegovim područjima, ne samo u dijelovima uskoga grama­
tičkog opisa, nego i u tzv. »dodatcima«. Na temelju njih možemo
zaključivati o stanju ortografske i ortoepske norme (potonja govori
o izgovoru pojedinih fonema u Hrvata i u stranaca), zatim o fono­
loškoj, morfološkoj, leksičkoj, naglasnoj, sintaktičnoj, pa čak i prag­
matičkoj normi uz navođenje uzoraka tekstova. Gramatike imaju
po nekoliko izdanja i mogle su normirati jezik uvođenjem odre­
đenih obilježja sustava i pravila za njegovu uporabu. Omogućuju
nam uvid u neke ondašnje tendencije i tijek procesa standardiza­
cije. Izvori u gramatikama bili su književna djela te su se uzimali
oni oblici koji su bili potvrđeni u djelima poznatih pisaca, odnosno
u Kašića, koji je služio kao uzor sljedećim generacijama gramatiča­
ra. Oblici s malom čestotnošću najčešće su se odbacivali (npr. neki
oblici participa). Tako se provodio izbor između nekolicine uzus­
nih oblika.
U obilježja tadašnjega standarda, među kojima nalazimo potvr­
du već u Kašićevoj gramatici, mogu se, među ostalim, ubrojiti:
71 B. Tafra: Dijalekatna osnovica ... , str. 150.
72 Sustav od šest padeža (Nom., Gen.,
Dat., Ak., Vok., Abi.) preuzet je iz latinskih gramatika.
Abi. s prijedlogom od bio je isti kao Gen. i održao se do XIX. stoljeća. Tek ilirske gramatike
imaju sedam padeža s Ins tr. i Lok., bez Abi. U pojedin ih gramati čara katkada ima indivi­
dualnih razlika. Karadžić je u svojim gramati kama iz 1814. i 1818. uvodio sustav od sedam
padeža. O tome vidi: B. Tafra: Gramati ka u Hrvata ...
 VL POGlAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 241
240 HRVATI l NJIHOV J EZIK

U tom razdoblju hrvatski jezik nesumnjivo je još uvijek interdija­

l. jekavski refleks dugoga praslavenskogajata (Della Bella); lekt temeljen na dugoj književnoj tradiciji, s prevagom obilježja za­
2. dva deklinacijska tipa pridjeva: jednostavan i složen, koje je ko­ padne novoštokavštine te s ustaljenom pisanom normom i opisom
dificirao Starčević: naglasne norme (Starčević). Te su norme uzusnoga a ne preskrip­
3. razlikovanje Dat. (-omu/-emu) i Lak. (-oml-em) sg. m. i sr. roda
tivnoga karaktera. Rješenje očekuje i ikavsko-jekavska dihotomija
u složenoj deklinaciji pridjeva, kao i izostavljanje pokretnih sa­ te usporednost oblika Dat., Lak., Instr. pl. Osim toga, došlo je i do
moglasnika: a, u, e u nastavcima tih deklinacija (tzv. navesci); značajnoga razvoja drugih obilježja koja definiraju standard, kao
4. bogatstvo različitih participnih oblika kao tipično književne
što je stupanj autonomnosti i funkcionalnih razlika. S potanjima je
kategorije; povezana potreba nastanka specijalističkoga nazivlja na koje je pri­
5. bogatstvo oblika budućega vremena: kategorije tipa: bit će
siljavao civilizacijski razvoj u tom razdoblju. Rječnik s raznolikom
radio;73 futur II. u obliku: kada budeš učio (Kašić, Della Bella,
sinonimijom (Della Bella) obogaćivao je leksik, a radovi iz pojedinih
Mikalja) l kad budem učiti (Della Bella) l uzbudem biti 1 kad disciplina pomalo su stvarali specijalističko nazivlje.77
uzbudem nenaviditi I(Šitović, T. Babić);74
Hrvatski jezik u toj fazi standardizacije postat će temeljem za
6. � zvan norme ostaju oblici Dat., Lak., Instr. 75 u imeničkoj i prid­
reformu iliraca, što je suprotno gledištu da je hrvatski književni/
Jevno-zamjeničnoj sklonidbi. Pojava sinkretizma Dat. i Instr. standardni jezik nastao tek polovicom XIX. stoljeća u ozračju re­
�l. �il! eži se još od XV. stoljeća. U gramatikama se najčešće po­ forme koju je započeo i izvršio Vuk Karadžić.
JaVlJUJU usporedni oblici: stari i novi (sinkretični), u različitim
padežima i ovisno o autoru, npr.: usporednost u Instr. (Kašić,
Della Bella); u Dat. i Instr. (Relković, Starčević); u Dat. (Jurin).
Samo u l. A. Brlića u Dat., Lak. i Instr?6
Ta će obilježja postati osnovom ilirskoga jezika, a neka od njih neće
biti uključena u kasniji vukovski kanon gramatike Tome Maretića.
Proces standardizacije hrvatskoga jezika od 1700. do 1836. već
je �osta uzn �predovao. Nakon faze selekcije (izbora) i deskripcije
(opisa), nalazi se u procesu kodifikacije (propisa) i elaboracije (obra­
�:): G�amatička norma nije još u potpunosti stabilizirana i zbog
cmJemce sto v neke pojave nisu do kraja ostvarene (npr. posljednja
etapa sinkretizma, tj. dodavanje lokativa dativu i instrumentalu).
73 � suv�emenom se jeziku smatra arhaizmom ili regionalizmom i zamjenjuje se s: bit će
daJe radw.
7� � �njiževnom jeziku Maretić je predlagao tip budem pisao. Oblik s infinitivom dola­
ZIO Je Iz staro�ubrovackoga , i staročakavskoga dijalekta. Pojedinosti o tome vidi D. Gabrić­ inos filozofskomu leksiku ili
Bagane, . . op. Cit., str. 75.-76. Ondje je i literatura o predmetu.
77 Kao primjer možemo navesti već spomenut i Kanižlićev dopr
75 U nekim gra�a�ikama (Relković, Starčević) nema Lok. pl. koji je pod utjecajem latinskih ditelja kaznenoga zakona s njemačkoga jezik a
doprinos Ivana Matkovića, pravnika i prevo nska naredba od zločinstva i njihovih pedepsa
_ zamJenJivan
gramatika _ s ablativom i isti je kao Gen. s prijedlogom od. na jezik iliričko-slavinski, pod naslovom: Opći im leksikom.
67 Usp. npr. tablicu u B. Tafra: Dijakronijski ..., str. 3Il. (Budim, 1788.), što je obogatilo taj jezik pravn
242 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Književna središta od polovice XVIII. stolj eća do 1836 .

Makarska je simbol hrvatske pismenosti u Dalmaciji. V I I . POGLAVLJE

Pobjeda što kavštine

Zagrebačkaje škola imala zadatak, da kajkavce i

čakavce privede u kolo štokavcah, kako bi se raz­
širilo književno polje. Nebi bilo mudro, da se za
taj cilj poprimili Ilirci, medu kojimi je bilo i što­
kavcah, namah skrajnju štokavštinu, jer bi tim bili
morali žrtvovati silu dobrih riečih i frazah, kojih
štokavština nepozna /. .. /. Zato su, proučivši sva tri
•
narječja, prihvatili iz štokavštine one oblike, koji­
Beograd ma se ona najjače ističe, a zadržali iz kajkavštine
i čakavštine one, koji su pravilniji, a nisujoš posve
izumrli medu štokavci, tako da su se braća mogla
dobro medu sobom razumievati što je glavni cilj
BOSNA jezičnogajedinstva.
Adolfo Veber Tkalčević: Brusjezika
ili zagrebačka škola, 1884. 1

7.1 . Povijesni kontekst

Nekada složna politička suradnja između Hrvata i Mađara koji su

od l 102. godine živjeli u jednoj državi i njihovo zajedničko suvre­
meno suprotstavljanje apsolutističkoj i centralističkoj politici Habs­
burgovaca mijenja se od 1790. godine, kada su Mađari počeli ost­
varivati ideju nacionalne mađarske države i nisu dali suverenitet
nacijama koje su ondje živjele i dotad imale relativno osigurano
priznavanje prava na samobitnost te poštivanje nacionalnih prava.
Odgovor na politiku mađarizacije, koja je posezala i za jezikom, bio
1

pod naslovom Zagrebačka škola, u : Djela Adolfa Vebera, zagrebačkoga kanonika, lli, Zagreb,
Adolfo Veber Tkalčević: Brusjezika ili zagrebačka škola, > Vienac<<, Zagreb, 1884. Pretisak
1887., str. 458.
 244 HRVATI l NJI HOV J EZI K

V I I . POGLAVLJ E: Pobjeda štokavštine 245

je nar o �ni pokret, najprije u
. Srba i Slovenaca, a potom u
Njegov Je demokratski cilj bio Hrvata.
buđenje nacionalne svij est i pri Stanje nakon Revolucije 1848. nije za Hrvatsku bilo povoljno. S
ga borbom za � aro dn i jezik je sve­
koji bi morao biti razumljiv Bachovim apsolutizmom nestaju autonomne i građanske slobode.
cijelomu
�
narodu. Naro } e zapravo bio
glavni adresat ideje hrvatskog Počinje ponovno borba za jezik, ovaj put za njemački. Godine 1854.
�
por oda . SrbiJI su pocy etc1. te
ideologije povezani s radom Do
a pre­
službeni hrvatski jezik, ranije zamijenjen latinskim, sada je istisnut
Obradovtca - (ok
� 174 0. - 181 1.) koji je već u raz doblju pro siteja njemačkim jezikom.
stva s� atrao da Je reforma nuž svjetitelj­
na. Na pod ručju jezika te je pos Godine 1867., nakon izgubljenoga rata s Prusima, Austrija je
pr�nosto Vuk Karadžić koji je tulate
reformu započeo 1814. obj avlj prisiljena na nagodbu s Mađarima i tako nastaje Austro-Ugarska
zbuke nar odn ih pje sam a (M iva njem
ala prostonarodbna slaveno-s Monarhija. Sljedeće godine dolazi do Hrvatsko-ugarske nagod­
pesn�ri�a) koja će postati tem erbska
. . eljem njegove norme književno be kojom je Hrvatska dobila veću autonomiju u unutarnjoj politi­
Zika sto JU Je kao novu grafijs ga je­
ku i pravopisnu normu prikaz ci, zakonodavstvu, sudstvu, prosvjeti i religiji. Zajednički su osta­
u Srpskom rječniku. ao 181 8.
li parlament i vlada kao mađarske institucije, ban je također bio
Hrvatski nar odn i pre por od
poč eo je najkasnije tek trid mađarski službenik. Zajedničke su bile i financije, što je olakšava­
god ina XIX . st�ljeć a, a uzr ok ese tih
tom u Fel cza k2 vid i u �labom lo Mađarima gospodarsko iskorištavanje Hrvatske. Godine 1868.
d�rsko� razvoju, konzervat gos po­
izmu plemstva koj e brani svo hrvatski se jezik vraća u administraciju i školstvo, a 1861. već je
s��ce, zatt� u slabosti građanske je pov la­
. klase koja uglavnom nije hrvats uveden u škole kao nastavni predmet. Iako je za Hrvatsku bila lo­
btj�d I sel� ak�, terit�rija lnoj ras ka,
Y cjepkanosti zemlje, gos pod ars ša, Nagodba je donekle osiguravala razvitak zemlje u nacionalnom
pohttck · oj ovt sno stt Banovine koj i
o Ma đarskoj i konačno u mr
latinskom jeziku kao »diploma tvome duhu. Ali to nije zadovoljavalo sve političke strane. Oporbu je zastu­
tičkom« jeziku i jeziku školstv
.� preporod ne i�eje Hrvati su un a.
ijeli i zam isa o o pol itičkom uje
pala Narodna stranka koju je vodio biskup Josip Juraj Strossmayer
.
dmJen� s�th Juzy �t h Slavena ­ (1815. - 1905.) zajedno s Franjom Račkim. Oporba je ideju jugosla­
u okviru jed nog a nar oda i jez
.
skoga, sto Je dalo 1 1m e ilirsko ika ilir ­ venstva formulirala 1849. godine. Ideja jugoslavenstva3 naslijeđena
mu preporodu.
Beč je tada prihvatio ilirizam je od iliraca, a zajednička im je bila koncepcija nacionalnog i kul­
jer ga je mogao iskoristiti u bor
mađarskim o slo bod ilačkim bi turnog ujedinjenja Južnih Slavena s ostalim slavenskim zemljama
idejama, ali ga je s druge stra
trao op ��nosy cu , z� ne srn a� u okviru trijalistične austro-ugarsko-hrvatske monarhije na fede­
og pan slavističkih ideja koje
. . su mogle dovesti do rativnom principu. Politički postulati jugoslavizma pokazali su se
odCJepljtvanJ a Juznih Slaven
a od Habsburške Mo narhije
1 � 43. ograničeno, a dvije god . Zato j utopijom, ali je njegova ideja omogućila nacionalnu integraciju. Još
ine nakon toga i zabranjeno
nJe imena ilirski. korište� su 1861. Strossmayer i Rački iznudili od Sabora zakon o jugoslaven­
? o suko�a j e u hrvatsko-mađar
skim odnosima došlo 184 8. god
skom jeziku koji Beč ipak nije odobrio. Svi tadašnji idejni pravci u
ne Jer Hrvatt ms . i­ Južnih Slavena, kao ilirizam, jugoslavizam ili pansrbizam, na jezik
u poduprli mađarsku borbu za
slobodu, nego upra­
vo obrnuto. Josip Jelačić (18 01. su gledali kao na važan sastavni element svojih teorija i pridavali
- 185 9.), kojega je car imenov
vatsk� -slavonsko -da lmatinski ao hr­ su mu ključnu ulogu za njihovo ostvarivanje, iskorištavajući ga za
m banom, prekinuo je odn ose
đarskim vlastima i pridonio s ma­ postizanje svojih političkih ciljeva. O funkciji jezika Franjo Rački
gušenju revolucije .
šezdesetih godina u programskom članku Jugoslovjenstvo piše:
2
W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit., str. 287.
-288.
3 J. Rapacka: Jugoslavenska ideja, u: eadem: Leksikon . . , str. 97.-100.
.
 VII. POGLAVLJE : Pobjeda štokavštine 247
246 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Osamdesetih godina dolazi do sljedećega vala mađariza cije u

M i Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom na­
(188 3. -
roda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti. Slovensko, srpsko­ vrijeme vladavine bana Dragutina Khuena .�e�e�vaseryja
-hrvatsko i bugarsko narječje razliježe se iz usta trinaest milijuna ži­ 1903 .). Politička situacija u Hrvatskoj promiJeni
t ce tek nakon
teljstva na prostoru većem od čitave Italije, s kojom im se krasna Ju­
goslovjenija u mnogom obziru natječe. Želi li Jugoslovjenstvo jednim
Prvoga svjetskog rata.
narodom u duhovnom smislu postati, to bi imalo nastojati da se sje­
7.2 . Hrvatski jezik u doba ilirizma.
dini u književnom jeziku.4
Zagrebačka filološka škola
Strossmayer je u svojim pismima umjesto dotadašnjega nazivaje­ Ilirizam je bio kulturno-politički pokret tridesetih godin�uao XIX.' sto­
zik ilirski rabio termin jezik hrvatsko-srpski ili ilirski. Ideja jugosla­ ljeća. Zasnovan na općejužnoslavenskoj ideji, pr�klam J� �t­
venstva, za razliku od laičkoga ilirizma, uključivala je i vjersko­ ničko i jezično jedinstvo svih slavenskih balka��k1�}lus .n.arod tj. Je­
a,
-crkvene sadržaje jer je Strossmayer želio ujedinjenje Pravoslavne i dinstvo ilirskoga naroda i ilirskoga jezika. KonJen� trad kog� �ro­
Katoličke crkve. Hrvatsko glagoljaštvo trebalo je imati glavnu ulogu grama sežu u polovicu XV. stolj eća, do h�ma� is�.1ckel� sa stan iCIJe o
kao ekumenski spoj između Istoka i Zapada, što je Hrvatskoj dava­ antičkoj Jlirijf, koja je tadašnje Slavene pmstovJeCivaecu ��sebno ov­
lo posebno mjesto među južnoslavenskim narodima koji su tražili nicima stare Ilirij e. Tu su ideju u XVII . i XVII I. sto�j a �� nzm . a,
načine kako da se izbore za vlastito postojanje nakon stoljeća ne­ promicali mno gi pisci koje mož emo smat rati pret ecam �
postojanja. 5 npr. Vitezović kao autor ilirskoga grba (sa šestokrakom �v�!e zdo�
U tom se razdoblju na Strossmayerovu inicijativu osnivaju kul­ iznad koje je polumjesec), Katančić, Brlić. Na tu se trad �ClJU po�1:
turne ustanove nužne za razvoj suvremenoga društva. Tako 1867. vao i Napoleon kad je stvorio Ilirske provincij e. Kopitar J�jedic ta.ko J�S
nastaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - JAZU, 1816 . predlagao da se Južne Slavene nazove Ilirim
�. Posl a Uh
1990. preimenovana u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti - �a. zna.­
ideja bio je i jezični naziv lingua illyrica koji se rabw u dv�l JeZI�
HAZU, a 1874. Sveučilište u Zagrebu. Iste godine Matica ilirska, koja čenjima: za hrvatski jezik ili pak za općejužnoslave�s�1 kvahtetl, , t�.
je postojala od 1842. godine, preimenovana je u Maticu hrvatsku. jezik Južnih Slavena 0 čijim se jezicima, njihovu broJUeta smatrao
Strossmayer je osnovao i nacionalnu galeriju slikarstva. Napretku tada znalo vrlo malo. Ustavni politički program pokr e vi?je�i u
s

je pogodovao zakon o obvezatnome osnovnom školovanju (1874.) je da Ilirija mora ostati u okvirima Monarhije, što se možKralJeVl�U
i zakon o slobodi tiska i okupljanja (1878.). Od važnijih događaja Gajevu geslu: »Neka Bog čuva mađarski ustav, Hrvatsku nstva b1o
valja zabilježiti ukidanje Vojne krajine i uključivanje toga područja i ilirsku narodnost.« Politički karakter ilirizma i jugoeslave ni
u Trojednu banovinu, pod vlast bana. Popravlja se i jezično stanje je utopijski što se tiče slavenskih zemalja, ali posv ce, IlmJ�.ativa
leg�s
u regijama. Godine 1883. u Istarskom saboru održan je prvi govor tradicionalan kad je riječ o političkom statusu buduocjenjujee. nega-
na hrvatskome jeziku, a u Dalmatinskome saboru talijanski jezik Ilirizam je trajao samo 15 godina i najčešće se
prestaje biti službenim.6 tivno:
� � � �
bi o dijet kultu ne er �vije o i
Moglo bi se čak reći da je iliriz am .
� ��
.
4 h teonJa, poVlJ esmh 1 hngv 1st1c-
južn og slavenstva, lažni h znan stvem
J. J. Strossmayer, F. Rački: Politički spisi, Zagreb, 1971., str. 277.
5 Usp. IV. poglavlje.
6 Više o tome M. Samardžija: O službenome statusu hrvatskoga standardnogjezika potkraj 7 J. Rapacka: Ilirija, u : eadem: Leksikon ... , str. 74.-77.
XIX. i u početku XX. stoljeća, u: idem: Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnogjezika, Zagreb,
8 Usp. l. poglavlje.
1997., str. 88.-98.
 248 HRVATI l NJIHOV J EZIK
V I I . POGLAVLJE : Pobjeda štokavštine 249
kih , kao i nez rele teor ije nar oda , koja je
nar oda dovoljno ispunjenje kriterija jezi čno sma tral a da je za nas tan ak
najpoznatiji sudionik. Nakon povratka u Zagre? 1831. g� dine Gaj
riza m bism o mog li tum ačit i kao zna nstvenug zaje dništva: rije čju, ili­ 1832. - 1833. godine piše poznatu domoljubnu pjesmu ]os Hrvatska
ologija iliri zma , koja je željela izgraditi nar zabludu. I stvrarno, ide­ nij' propala koja se nadovezuje na Mazurku Dq���wskoga (»J�szcze
turn im, pov ijesn im i religijskim podjela ma, odn o jedi nstvo una toč kul­
izgr ađe ne na lažn im pretpos tavkama. 9 ima la je karakter utopije Polska nie zgin((la«), što je bio znak solidarnost1 Iluaca s »pOlJskom
stvari« nakon gušenja ustanka 1830. - 1831. Iste su godine .ti�ka�e
Zamisao o ujedinjenju svih slavenskih alja u političke rasprave I. Derkosa i J. Draškovića koje smo anal�zu� h u
jezika pokazala se zaista utopijom,10 alizem se ostv
okviru ilirskoga
aril prethodnom poglavlju jer smo kao cezuru koja dijeli razd�blJe d1�o �
hrvatskom području na kojemu je neprijepornim dosa na manjemu tomije od sljedeće epohe ilirskoga jezika uzeli 18.�5. godmu _u koJOJ
ujedinjenje naroda u okvirima jednoga, štokavskog tignućem bilo je Gaj počeo izdavati »Danicu« na štokavskome diJalektu: :aJ s� po­
Ostvarivanje postuliranih ideja i buduće ujedinjen a jezika. litički časopis u početku zvao »Novine Horvatzke«, a kn� 1zevm .
�u
venskih naroda trebao je jamčiti ilirski jezik zajedni je južnosla­ je dodatak bio »Danicza Horvatzka, Slavon�ka y � alma�mzka« . .BIO
Srbe, Slovence i Bugare. čki za Hrvate, je tiskan na kajkavskom dijalektu i u staroJ grafiJI. KraJen; god�ne,
Temelje u form iranju jezi čni h pog a i ide olo ških 5. prosinca 1835., Gaj najavljuje promjenu jez�ka u_ svom� ca.s�p1su.
ma gra dili su tadašnji njemački filozofiled . Joh ann
pro gra ­ Godine 1836. izlaze već »Ilirske narodne novme« 1 »Damca 1hrska«
(174 4. - 180 3.) smatrao je da jezi k odr
Got tfri ed Herder na novom jeziku i po novom pravopisu.11
eđuje narod te se pripada ono­
mu narodu čijim se jezikom govori. Njegove pogled Počnimo od pravopisa jer Gajeva reforma, obznanjena 1835. u
Wilhelma von Humboldta (1767. - 183 5.) koji je tvrd e nalazimo u članku Pravopisz, tiskanome u »Danici«, ali ovaj put na štokavskom
pravo, istinska domovina.« Te iskaze možemo sma io: »Jezik je, za­ dijalektu, upućuje na drugu fazu njegova rada na pravopis�oj nor�
ma etničkoga jezika. Misli filozofa obogatio je slavtrati definicija­ mi. Kako smo već spomenuli, ilirci su veliku pozornost pndavah
toj problem atici, tj. postulat »slavenske uzajamnosenski doprinos pravopisu smatrajući da je to jedan od jezični� .oblika koj � ima ist�
vao na svestranu suradnju Slavena, a njegovim je nosti« koji je pozi­ funkciju kao i govor. U svojemu drugom grafi] skom proJe�t � GaJ
Kollar. Njegova je koncepcija presudno utjecala na iteljem bio Jan je u hrvatskoj latinici izmijenio dijakritičke zn:k�ve, �. ��a�lO � �l�u,
(8. VII . 180 9. u Krapini - 20. IV. 187 a uveo kvačicu te predložio sljedeće grafeme: e, z, s,v e, 1h fJ, dJ 1h g;,
Ljudevita Gaja
2. u Zagrebu), tvorca hrvatskoga
ilirizma. Gaj se susreo s Kolhirom i Šafafikom za vrij (=j), lj, nj. Godine 1838. donosi konačnu modifika�ij � tih zn�kova
Pešti. Ideja slavenske uzajamnosti dala je hrvatskimeme studija u u obliku: č, ž, š, ć, dj ili gj, lj, nj. U svojoj abecedi. GaJ mJe. dosljedno
širu, južnoslavensku dimenziju, a ilirskomu progra problemima primijenio fonetsko načelo kao Vuk u ćirilici, � če.mu svJed� če po­
karakter. Početci pokreta vežu se uz djelatnost akamu univerzalan sljednja četiri grafema. Posljedica je bila otklanJanJe razhke Između
ži okupljene u Ilirskome klubu u Grazu, čiji je Gaj demske mlade­ pisanja riječi tipa: djevojka (= d +jevojka), a rodjen (= rođen); kame­
bio najaktivniji i nje (kamen + je), a njegov (= negov); bilje (bil + je), a .lj�bav (= l'ubav�.
Tom slabom stranom Gajeva pravopisa pozabavlt ce se u buduc­
J. Rapacka: Ilirizam, u: eadem: Leks
.
ikon . . , str. 78.-8
10 Primjer Stanka Vraza, glavnoga zagovornika 4. nosti Daničić koji započinje rad na Akademijinu rječniku kao nj�­
ilirizma
me jeziku, pripada u malobrojnim iznimkama. Slov u Sloveniji koji je stvarao na ilirsko­ gov urednik. Predložio je nove grafeme: d (= 3 iz islandsk� ga ?l­
razvojni put, čemu je pridonio France eren enski književni jezik izabrao je vlastiti sma, prvi put uporabljeno 1878.) ; g(= 3, iz sanskrtske transknpCIJe); .
slovenski jezični temelji. Bugari, svjesniPreš
svoje
svojim stvaralaštvom kojim su se učvrstili
��
etnič
parole ilirizma, a Srbi su bili angažirani oko Vuko ke i narodne posebnosti, nisu prihvatili -� ----·----
--

).
ve reforme koja je upravo bila u tijeku. 11
Vončina: Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, >>Filologija<< 13, Zagreb, 1985., str. 7.-88.
 250 HRVATI l NJIHOV JEZIK 251
VII. POGLAVLJ E : Pobjeda štokavštine

n (iz poljske transkripcije); j (Daničićeva zamisa o). Od njegov

ih je
prijedloga prihvaćen samo d, dok su ostala slova zamijenjena s lj, nj,
dž. I dalje nema razlika između pisanja fonema: npr. džep ( jep) i
=
nadživjeti (= nad + živjeti). Gajevu grafiju uveli su u Sloveniji S. Vraz
i D. Trstenj ak te ju nazvali gajicom.
U vrijeme kada je Gaj započe o jezičnu reformu, u Hrvatskoj su
postojala dva književna jezika. Samo jedan od njih mogao je jamči­
ti buduće ujedinjenje Slavena u okviru Ilirije. Gaj je odbacio rodnu
mu kajkavštinu u korist štokav štine. Taj izbor opravdan je većim
brojem štokavaca (ll milijuna u odnosu na 800 tisuća kajkavaca) i
posvemašnjom uporabom. Sljedeći je argument bila bogata štokav­
ska književna tradicija i već postignut znatan stupanj standardiza­
cije. Gajeva je reforma dakle trebala provesti jezične promjene sa­
mo na području kajkavske Hrvatske, dok je na ostalim područjima
već postojeći jezik podređen ilirskoj kodifikaciji. Na temelji ma ilir­
ske ideologije osnovana je 1835. - 1836. Zagrebačka škola,12 (tako su
sebe nazivali tamošnji jezikoslovci). Škola je djelovala do kraja XIX.
stoljeća , kada je njezina jezična koncepcija s izgrađe nim jezični m
standardom izgubil a bitku s modelo m vukovaca. Do polovic e XIX.
stoljeća te se jezikoslovce naziva i ilircim a. U drugoj polovici XIX.
stoljeća zabranjena je uporaba naziva ilirski, sužena je prvotna je­
zična koncepcija, a sami gramatičari zamjenjuju u svojim radovima
pridjev ilirski u hrvatski, kao i naziv Matice, iako je njegova upora­
ba u književnosti ponovno dopuštena 1845. godine. Utemeljiteljem
Zagrebačke škole je Lj. Gaj čija se jezikoslovna djelatnost ograničuje
samo na predstavljenu pravopisnu reformu. Gaj je osim toga ovako
pisao o koncepciji ilirskoga kao univerzalnoga jezika Ilirije:
di prekrasnoga cvetja, saberimo sve što je najboljega u jedan venac.. �v :
naroda našega venac nigda nepovene, nego će se u napredak sve ob1 me
i krasnie kititi.13
Gaj je bio obožavatelj Vitezovićeva jezika i njegova pra�o�is � koji�
se koristio u svome projektu, pa znanstvenici primje cUJU rzrazit i
�
utjecaj jezičnoga model a P. R. Vitezov ć� na G�je�u jezičn�.konce�
-
.. u nacmu defi-
CIJU. Teoretske programske pogled e Ihraca vidimo
v • • .v • • "
niranja ilirskoga jezika. Primjerom moze bltl misl) enJe LJ. Jonk e� 14 v
.
da su ilirci uveli u svoj jezik neka starija fonetska, morfoloska! �m­
taktička obilježja, što je udaljilo ilirski od narodne novoštokavstme.
Slično je ilirski jezik definirao i Z. Vince:
Kada se ilirci trideset ih godina odlučuju za štokavštin�, ne pr��z�ma�
ju tada suvrem eni pučki štokavski govor, nego st�arajuv�od�f1c�ram
kn'ižev ni jezik na bazi štokavštine, s elemen tima ca�avst��e l �aJka��
šti�e, sa starijim oblicim a, kako bi taj jezik lak� � pn��atlh kaJ �aVCi l
čakavci, kojih je među ilircim a b ilo mnogo , ah 1 Srb1 1 SlovenCI, pa u
daljoj perspe ktivi i Bugar i.15
Drugačije jezičnu reformu iliraca vidi D. Brozovićl6 tvr�e �i da �e t� -
. . tma17 sto Je
merJ nJihova J e zika bila tada postoje ća književna štokavs
. . ..
postala građom za normu kojom se trebala ostv� nti nJIh ova �1 a:-
na zadaća _ jezično ujedinjenje svih Hrvata. Po nJe?.ovu shvac�nJU
naglasak valja staviti na nastavljanje standarda koJI �u zate�h �o­
vi reformatori, a ne na stvaranje nekoga novog, umjet.nog. Je �� �a.
Brozovićevo mišljenje potvrd ila su istraživanja predih rsklh I Ih��
skih gramatika s prepoznatljivim stupnjem razvoja standarda koJI
su sami razrad ili.18

13 Lj Gaj· Danicza Horvatzka, S;avonzka i Dalmatinzka, l, 48, od 5. g_ru�nau(pszn:otronys

U Iliriji može samo jedan jezik pravi književni biti, njega netražmo u jed­ nc�� �835 ·.
nom mestu, ili u jednoj deržavi, nego u celoj velikoj Ilirii /... /. Naša slovni­
Navod pr�ma Lj. Jonke: Problematika norme hrvatskoga knjžževnog;ezzka om z

dijakronijskom aspektu, »Jezik<< 22, l, Zagreb, 1974., str. 35.

ea i naš rečnik jest čitava Iliria. U tom velikom vertu (bašči) imade svag-
14 Lj. Jonke: Književnijezik u teoriji .. ,str. 61.; idem: Hrvatskz. kn]lzevnz ... , str. 101.
..•

.
.

12 U najvažnije radove o jeziku ilirizma ubrajaju se: Z. Vince: Putovima ... ; Lj. Jonke: 15 z . Vince: Putovima ... , str. 222.
Književnijezik u teoriji i praksi, Zagreb, 1964.; idem: Hrvatski književni
jezik 19. i 20. stolje­
16 D. Brozović: Standardnijezik ... , str. 133.
ća, Zagreb, 1971.; S. Ham: Jezik zagrebačkefilološke škole, Osijek, 1998.;
B. Tafra: Gramatika 17 Obilježja vidi u VI. poglavlju. . . �ko
B Tafra· Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić .. . ; eadem: Dijalekatna osnovzca;reusa
u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Zagreb, 1993.; eadem: Jezikoslovna razdvojba lB
. zlzr
, Zagreb, 1995. �
ga« j�zika, ;,Rasprave Zavoda za hrvatski jezik HFI<< 18, Zagreb, 1992.,
Tu su i radovi D. Brozovića i R. Katičića. str. I95.-209.

252 HRVATI l NJIHOV J EZIK
P r:a ? d tih ilirskih gramatika bila je Osnova slovnice slavjanske
�arecv vja zl�.rskoga Vjekoslava Babukića, objavljena 1836. godine, koja
ce postati uzorom za buduće ilirske gramatike A. Mažuranića i A.
:
Vebera kalčevića.19 Babukić je bio Slavonac iz Požege. Njegova je
gramatika rezultat četverogodišnjega rada. Prvotno je bila ikavska
� nje�inu �u dijalekatnu bazu izmijenili bosanski došljaci - Hrvat�
I Srbi - s IJekavskim izgovorom i novoštokavskim naglasnim su­
.
stavom. l sam je Babukić prvotnu ikavštinu zamijenio j ekavšti­
nom. U gramatici je opisao i stari naglasni tip. Ilirski u naslovu bio
je u skladu s Kolhirov?m podjelom, tj. bio je sinonimom za »juž­
_
noslavenski«, dok u nJegovoj sljedećoj gramatici (Ilirska stavnica
1854.� �lirski znači hrvatsko-srpski, a odnosi se na Srbe u Hrvatskoj,
B � s �1 1 � ađarskoj, tj . izvan Srbije. Babukićeva gramatika s pri­
mJenma 1z Gundulica, Palmotića, Katančića, Vitezovića i Kačića
Miošića �?isu�e štokavski sustav s njegovim tipičnim obilježjima.
U Babuk1cevoJ gramatici od tadašnjega fonološkog standarda od­
�t.upalo je npr. palatalno r (morje) koje se tumačilo kao kajkavizam
Ih s�avon� ki kaj �avizam. Slično su se u sklonidbi oblici s palatali­
_
zaCIJOm tipa: knJizi, musi, ruci, mnozi interpretirali kao dubrovački
dijalektizmi. Opis morfologije bio je manje štokavski od fonološko­
�a. ?�avni su pr�ble� bili stari nesinkretični nastavci u imeničkoj
l pndJevno-zamJenickoj sklonidbi u Dat., Lok. i Instr. množine l te
•
poznati nastavak -ah u Gen. množine.
Izbor nesinkretičnih nastavaka bio je, kako su to često tumačili
ilirci, ideološki motiviran. Sam je Babukić međutim naglašavao da
se � a �val� ujući �jima postiglo »Uzaimno porazumljenje gornjih i
�olJ��h Ihrah, tj. sl��enskih i hervatsko-serbskih plemenah (kaj-,
_ se samo
ea- I � to-kavacah)«. Dodatm argument bilo je njihovo slaganje s
dr�g�m �l�venskim jezicima. Jezična motivacija nalazila je potvrdu
u ClllJemci da su stari nastavci kao usporedni postojali u hrvatskim
u: eadem: Jezikoslovna razdvojba ... , str. 131.-153.; s. Ham, op. cit.
19 Koristila sam se radovima B. Tafre i S. Ham.
20 V. Babukić: Ilirska slovnica, 1854., str. 183. Citirano prema B. Tafra: Dijalekatna osnovi­
ca ... , str. 140. Usp. i citat iz A. V. Tkalčevića - moto ovoga poglavlja.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 253
gramatikama još od Kašića u različitim padežnim konfiguracijama,
a slično je bilo i u književnosti. 21 Babukić u svojoj trećoj gramatici
(Ilirska stavnica 1854.) podsjeća na to ovako: »l svi naši slovniča­
ri, Della Bella, Relković, Lanošević, Appendini, i novii: Bertić, prof
Mažuranić spoznaju razliku u pitanju stojećih padežah.«22 Drugi
razlog za izbor starih nastavaka bila je arhaična kategorija dvoji­
ne (višebroj)23 koju su ilirci obnovili, a u kojoj su bili nastavci -ima,
-ama (Dat., Instr. dvojine: jelenima, nogama, poljima) i koju su po
Tkalčevićevu mišljenju Srbi pobrkali s množinom. Uvođenje dvoji­
ne trebalo je u ilirsku jezičnu koncepciju privući Slovence. Ilirci su
tako dosljedno promicali nastavljanje starih, praslavenskih oblika
Dat., Lok. i Instr., da se oni kao dublete pojavljuju čak i u sljede­
ćoj generaciji reformatora, tj. u tzv. vukovaca (npr. u gramatici P.
Budmanija).
Sljedeća kontroverzna crta ilirskoga j ezika bio je imenički na­
stavak u Gen. pl. -ah, -ih. U kroatistici postoje dva različita pogleda
o fonološkoj vrijednosti h kao drugoga dijela nastavka. Vončina24
smatra da je h bio izgovarani dio naglaska. Tafra25 međutim smatra
da je to bila samo grafijska oznaka duljine samoglasnika a te da je
zapravo nastavak bio novoštokavsko ii. Jedan od Tafrinih argume­
nata jest činjenica da u dijalektima koji su ušli u proces standar­
dizacije nema nastavka -ah, 26 a drugi njezin argument bio je što je
21
Usp. Vl. poglavlje.
22 Navedeno prema B. Tafra: Dijalekatna osnovica ..., str. 140.
23 Ta je kategorija postojala u štokavskom dijalektu do druge polovice XIV.crte stoljeća. Od to­
i miješa se s
ga razdoblja pa do kraja XV. stoljeća dvojina je izgubila svoje katego rijalne
u ostatci ma dualni h oblika (npr. konstr ukcije
množinom. Od XVI. stoljeća susreće na je s katego rijom dvojine ,
s brojem dva ... ) . Geneza pojave sinkretizma u množini poveza
tr. kao i oblik nastav ka (-)ma.
24 J. Vončina: Imenički genitiv množine od iliraca do vukovaca, >>Filologija« 33, Zagreb, 1999.,
od koje su nastali isti oblici Dat. i Ins
str. 179.-221.
25 B. Tafra: jesu li >>ahavci« izgovarali h?, »Kolo<< 5-6, Zagreb, 1991., str. 47.-64. Pretisak u:
eadem: Jezikoslovna razdvojba ... , str. 109.-13 0. Taj pogled dijeli i S. Ham, op. cit.
26 Takav se nastavak nalazi u zetsko-južnosandžačkom dijalektu, gdje je nastao kao rezul­
.
Pregled .. , str.
bio oblikL ok. pl., usp. A. Peco:
tat sinkretizma Gen. i Lok. pl., a njezin je izvor
60.
254 H RVATI l NJIHOV J EZIK
h u pravopisnoj tradiciji bio oznakom duljine sloga.27 Takav način
pisanja nalazimo još u Šitovićevoj bosanskoj gramatici, odakle ju
preuzimaju slavonski pisci i gramatičari: Tadijanović, Lanosović,
Katančić i Relković koji objašnjava da pisanje h služi za razlikova­
nje padeža: »sluxi nakraju ricsi za rastaviti casus jedan od drugoga,
napril: Nominativa plurali ovi ljudi. Genitiva ovih ljudih«.28 Te na­
stavke također bilježe i Voltić Uunaka, junakah), Starčević i Brlić.
Tradiciju nastavaka -ah, -ih preuzimaju ilirci jer su smatrali da se
oni pojavljuju u većini dijalekata, da su potvrđeni u književnosti
i da otklanjaju homonimiju koja je po Babukićevu mišljenju osi­
romašivala sustav i uvodila »monotoniju«.29 Fran Kurelac oštro se
protivi tomu nastavku u raspravi iz godine 1852. Kako da sklanjamo
imena ili greške Hrvatskih pisac glede sklonovanja osobito drugoga
padeža množine. 3° Kurelac, koji je sam za Gen. pl. predlagao - 0, -ov/
-ev, ironično i pogrdno je nazivao ilirce ahavcima, a sam nasta­
vak Sodomom i Gomorom, što svjedoči o tome s koliko se emocija
tada raspravljalo o jezičnim pitanjima. Babukić je osim nastavka
-ah bilježio i Gen. pl.: - 0, -ov/-ev, -ah, -ih, ovisno o sklonidbi. Prva
tri dopuštena su iz ideoloških razloga, tj. zato što postoje u drugim
dijalektima, dok se pravim ilirskim nastavkom smatralo -ah, -ih
zbog njegova širokog dosega temeljem kojega su ispunjavali zahtje­
ve programa. 31 Babukić je 1846. tražio pisanje h:
Dakle h se pisati mora po zakonu etimologie, čim bi se bolje razumije­
nje postiglo: u ostalom neka ga izgovara, tko ga može, a tko nemože,
neka ga i unapredak samo oddihava (aspirira).32
27 Kao druga grafijska oznaka duljine samoglasnika služili su udvojeni samoglasnici ili
naglasni znakovi.
28 Navedeno prema B. Tafra: Jesu li. .. , str. 114.
29 Ibidem, str. 1 18.
30 Povijest ovoga spora detaljno opisuje Lj. Jonke: Borbe oko književnog oblika imeničkoga
genitiva množine u 19. stoljeću, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku« I, Novi Sad, 1957., str.
94.-113. Pretisak u: idem: Književnijezik u teoriji . . . , str. 216.-234.
31 Tu pripada i nastavak -uh u Gen. i Lok. dvojine: bokuh, rukuh, noguh, očiuh, ušiuh.
32 Citirano prema B. Tafra: Jesu li ... , str. 112.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 255
U obranu točnosti rabljenja tih nastavaka staje Antun Mažuranić u
kronološki drugoj ilirskoj gramatici Temelji ilirskog i latinskogjezika
za početnike (1839.):
/... / genitiv na ah je najpravii, buduć da je pri najvećoj strani Naroda
Ilirskoga u običaju, i zato se ima svaki učen Ilir starati, da se ne samo u
pismu, nego i u razgovoru na njega priuči.
Mažuranić također naglašava razlikovnu funkciju nastavka u tom
obliku. Pojavljuje se i problem praktične realizacije gramatičarskih
savjeta, odnosno izgovora nastavka -ah. On se nesumnjivo izgova­
rao, što posvjedočuje Jagić 1864. »kako ga u nas pišu, a mnogi i izgo­
varaju«. Zna se da su Hrvati u saborskim govorima iz 1848. - 1861.
izgovarali -ah, kao npr. l. Kukuljević Sakcinski. Tako dakle prvotno
isključivo grafijska funkcija grafema h u nastavku -ah, prema sa­
vjetu gramatičara što proizlaze iz njihova nepoznavanja lingvisti­
ke, podliježe procesu izdvajanja i postaje konkretan, u određenom
smislu umjetan nastavak za Gen. množine. Takva interpretacija po­
miruje različite stavove o statusu toga nastavka.
U proizišloj raspravi o obliku Gen. množine, pa čak i borbi za
njega, gramatičari nisu znali nastavak - (a!i)h lingvistički točno in­
terpretirati. Vuk Karadžić koji je bio za nastavak -a, nije umio ob­
jasniti zašto ne treba pisati -ah iako je njegov podatak o postoja­
nju takva nastavka u Crnogoraca potvrđivalo ispravan izbor ilira­
ca. Babukić, Mažuranić, pa čak i Jagić, u početku su smatrali da je
h etimološki utemeljeno. Ilirski su gramatičari postupno počeli h
uzimati kao grafijski znak, ali nije moguće utvrditi točan datum
kada se to zbilo. Jagić je promijenio mišljenje 1864. godine, nakon
poredbeno-povijesnoga slavenskog i indoeuropskog studija, kad je
utvrdio da je nastavak -a u Gen. množine novija pojava, a h je eti­
mološki neutemeljeno. O karakteru h i njegovoj razlikovnoj funkciji
na kraju sudi A. Veber Tkalčević 1862. godine:
što se pako slova h tiče, dodano je samo zato, da se 2. padež plurala razli­
kuje u pismu od drugih sličnih padežah; je li to spretno učinjeno, neću da
se prepirem... . To je dakle h samo predlog hrvatske škole, a a ili ii srbske.
/.. .! Pogriešilo se je s naše strane, što su se dokazi tražili i inosili za cielo
 256 HRVATI l NJI H OV JEZIK
ah, dočim bi bilo, po mojemu sudu, trebalo tvorku onu razstaviti na dvoje:
na a i na dodano h, pak bi bila l asnija pobjeda.33
Veber je i dalje bio za nastavak -ah u pismu koji je smatrao kori­
snim razlikovnim znakom. 34 Međutim, taj se nastavak ne pojav­
ljuje u gramatikama M. Divkovića, Hrvatske gramatike I dio. Oblici
(Zagreb, 1879. i sljedeća izdanja), koje su u školama zamijenile
Veberove priručnike.
Sljedeća su dva jezično-grafijska obilježja ilirske norme, tj. pri­
jedlozi Zagrebačke filološke škole, već spomenuto rogato e i ozna­
čavanje vokalnoga r pomoću er (ar).
Na izbor grafema e (rogato e ili slovka) za označivanje refleksa
praslavenskogajata utjecala je s jedne strane ikavsko-jekavska di­
hotomija koju su ilirci prihvatili, a s druge strane ideološke postavke
njihova programa. Već prije, u gramatici I . A. Brlića, istu funkciju
univerzalnoga označivanja različitoga izgovorajata imao je grafem
y. Još prije je I . Belostenec u istoj funkciji u svojem rječniku rabio
grafem e, iako nedosljedno. Babukić je dopuštao sve inačice izgovo­
rajata (vjera, viera, vera, vira), iako je kao normativnu, ilirsku, oda­
biraojekavski izgovor (»U Čitanju priuČavati se ilirsko e razložno kao
je izgovarati«). Problem nastavlja rješavati A. Mažuranić (Temelji
ilirskoga i latinskoga jezika, 1839.) ostavljajući u govornome jeziku
izgovor svakomu na volju, ali u književnom jeziku (u školah) savje­
tuje izgovor ie (danas ije) ilije:
Ovaj zabilježeni e može svaki na svoj način izgovarati, samo da se u pi­
smo jednosličnost uvede; premda bi dobro bilo uvek, a osobito u čitanju
i u školah već iz toga kano ie ilije izgovarati ga, da se tim laglje zapamtiti
može, gde se pisati ima. 35
Taj je izbor bio uvjetovan dubrovačkim izgovorom, a dubrovačka je
književnost za ilirce bila uzorom književnoga jezika. Veber ovako
određuje načela jekavskoga izgovora: »Glasnik e izgovara se u du-
33 lbidem, str. 127.
34 U pismu se umjesto h katkada rabio apostrof.
35 Navedeno prema M. Moguš: Povijest ... , str. 150.
V I I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 257
gih slovkah kano ie (dva glasa), a u kratkih kano je, ali tako da se j
v v
obaška čuje: n. p. dete = dzete;
" deteta = d'"Jete ta.« 36
Sljedeće obilježje bilo je pisanje er (ili ar) na mjestu samo �l �­
.
snoga r jer se prema mišljenju gramatičara ono izgovara drugacrJ�
nego r. 37 Samoglasnik e Babukić je nazivao nemi glas, a Veber r:z�kh
.
glasnik i to je, kao i u prethodnim slučajevima, b�o U�lVe�zalm srm­
.
bol različitih vokalskih elemenata, koji su se poJaVlJivali na mJestu
izgovora samoglasnoga J:, što Veber Tkalčević ovako obrazlaže:
(...) u jezicih, srodnih hervatskomu, stoji jasan pun glas�ik pred r-om /... / a
u nas Hervatah govore na nekih otocih dalmatinskih . mesto mukloga glasa
pred r-om otvoreno a, a u Zagorju e, n. p. pervi parvi, pervi.38
=
Jag ićeve jezične analize h i vokalnoga J: precizirale su nje�ov� P ? ­
glede i učinile da među ilircima dođe do dviju o:to?r�fsko-Je��cm� v
opcija. Jagić, koji je do 1864. pripadao Zagreback?J filološko� s�oh,
priklonio se pravopisu koji odgovara stvarnome rzgovoru, tJ prsa­
nju: -a, r, ie/je. Veber Tkalčević, čija je Slovnica hervatska brla ob­
:
vezatna u školama, zastupao je tradicionalne ilirske poglede. Tek
u trećem izdanju svoje gramatike iz 1876. odustao je od pisanja er i
e, iako je ostao pri pisanju -ah.
.. .
Ilirski pravopis, utemeljen na Gajevoj reformi grafiJe s odr��n�m
ispravcima, bio je etimološki (zapravo morfološki: su�ca, dr�?cy�), Jer
kao što je tumačio Babukić: »Treba najviše paziti e�rmol�giJU, Jer s �
.
njome razumljivost najbolje postiže.« Taj tip pravoprsa koJI se temelJI
na načelu: »govori za uši, a piši za oči«, a koji je suprotan vukovsko­
mu fonetskom načelu »piši kao što govoriš, a čitaj kako je napisano«,
također je ostvario ilirske ideje jer je olakšavao razumijevanje riječi i
drugim Slavenima. Osim toga, i u drugim slavenskim jezicima koji se
zapisuju latiničnim pismom, pravopis je bio morfolo�k��a karak�er� .
Babukićeva je gramatika prvi pokušaj normiranJa rhrskoga Jezi­
ka. Drugi je ilirski gramatičar bio Antun Mažuranić, autor gramati-
36 Ibidem, str. 165.
37 Lj. Jonke: Samog/asno r u književnom jeziku 19. stoljeća, u: idem: Književni jezik u te­
oriji ... , str. 235.-256.
38 Navedeno prema M. Moguš: Povijest ... , str. 165.
 avšt ine 259
VII. POG LAV LJE : Pobj eda štok
258 HRVATI l NJIHOV J EZIK

(Zagreb, 187 1., 187 3., 1876.).43

ke Temelji ilirskoga i latinskogajezika za početnike objavljene 1839. i Slovnica hervatska za srednja učilišta
nstvenih rasprava (npr. o vre ­
1842. godine. Napisana popularno, u obliku pitanja i odgovora kao Osim toga napisao je još nekoliko zna
jenicama), recenzirao ilirske
hrvatsko-latinska gramatika, ponavljala je Babukićeve znanstve­ men ima , slogovima, pridjevima, zam
npr. s F. Kurelcem, V. Jagićem,
ne poglede. U sljedećoj svojoj gramatici koja se zove Slovnica Her­ gramatike i rječnike te polemizirao
or je i pro gra msk ih traktata,
vatska (1859.) Mažu��nić opisuje novoštokavski sustav naglaša­ M. Divkovićem i F. Iveković em. Aut
a jezika koji se pojavio 185 6.,
.
�anJa. Druga Babuktceva gramatika, Ilirska slovnica (1854.) , već npr. već spomenutoga Ustroja ilirskog
zacije, te je kao apologet hr­
Je znanstvena gramatika koja sadrži poredbenu građu drugih sla­ u vrijeme jača nja bachovske germani
padu Bachova apsolut izm a.
venskih jezika i hrvatskih dijalekata.39 Babukić kao vodeći ilirski vatskoga jezika pridonio moralnomu
irska je pre dstavljanje glavnih
gramatičar u prvih dvadeset godina djelovanja Zagrebačke škole Gramatički dio tog a traktata pion
kturu tadašnjega hrvatskog je­
� �
��i� enjuj v:ć spomenutu podjelu na govorni i pisani jezik, odva­ obilježja i kategorija koje tvore stru
Tkalčević je bio epigon iliri z­
zika, dru gim rije čim a - standarda.
JaJUCI u svoJOJ gramatici pravilne, ilirske oblike od »provincijskih« u skladu sa svojim ideološkim
ma, pa je i jezičnu normu provodio
- neilirskih. Osim toga on definira dijalektnu osnovu ilirskoga jezi­ o je ocijenio ilirski model i nje­
pos tavkama. God ine 1876 . pozitivn
ka: »po hercegovačkom (bosanskom iliti izobraženome književnom ata koji su govorili različitim
govu funkciju ujed injavanja svih Hrv
običaju)«, 40 tj. poziva se na književni jezik koji je već oblikovan u lektni karakter ilirskoga jezika:
dijalektima te je naglašavao naddija
tradiciji. Ilirska se norma postupno mijenjala i kretala prema no­
i koja su ipak razriečja medju
voštokavizaciji, što se vidi i u drugoj Babukićevoj gramatici. Novost /... / koji govore čakavski, kajkavski i štokavsk
književni hrvatski jezik, koji već
sobom dosta slična? I tomu je pomagao
je u njoj npr. uvođenje fonema j (grafemg). Poput Mažuranića, Ba­ naro d: danas se ne smije drugačije
pol vieka spaja razciepani na razriečja
�
�ukić u�od ijekavski izgovorjata kao usporedan s prije propisanim pisati, nego književnim jezikom . Taj jezik
, kako se je u našoj Troj edn ici
� eka�sklm Izgovorom. On opisuje novoštokavski naglasni sustav, samo čakavski, niti samo kajkav­
dosad razvio, niti je samo štokavski, niti
je zadržana, ali na štokavštini
1 �ko l d�lje primjenjuje za njega tri oznake. U morfolgiji uzima ne­ ski: provincializmi su zabačeni, jezgra mu
smkretlcnu v paradigmu, a u Gen. pl. navodi samo -ah. ipak utemeljena.44
za starim množinskim obli­
Treći ilirski gramatičar bio je Adolfo Veber Tkalčević (1825. _
Veb er Tkalčević, rođeni čakavac, osim
za čakavskim (fonološkim, mor­
1889.),41 kanonik zagrebački, propovjednik, gimnazijski profesor, cima, u svojem je jeziku posezao i
avskim, kajkavsko- čakavskim i
svestrani književni stvaralac - otac hrvatske novelistike - ali i istak­ folo škim i leksičkim), pa i za kajk
(mogu/morem) ili štokavsko-ča ­
nuti jezikoslovac. Autor je školskih gramatika: Latinska slovnica za usporednim čakavsko-štokavskim
mal� gimn�zije (Beč, 1853.); Skladnja ilirskogajezika. Za niže gim­ p - črep).45 Pra ktič ni ostv araj
kavsko-kajkavskim elementima (cre
n�zlJev (Bec, 1859., 1862.); Slovnica za četvrti razred katoličkih glav­ točka u stvaranju osnove nje­
jezičnih koncepcija postao je polazna
. aženju temi i u predlaganim
mh ucwnah u Carevini austrijanskoj (Beč, 1862. i druga izdanja);42 gove jezične teorije, a bio je to i u pril
poglede praških strukturalista
rješenjima pionirski rad u odnosu na
uti tek za slje deć ih pola stoljeća .
39 �." Tafra, Veberov i Babukićev gramatički model, u: Riječkifilološki dani, zbornik radova koji će takvu problematiku pokren
2, Rijeka, 1998., str. 67.-79. Rijeka, 1992 .
Navedeno prema B. Tafra: Jesu li . .. , str. 146.
ra Tkalčevića, >>Fluminensia<< 4/1,
40 43 I. Pranjković: Gramatike Adolfa Vebe
. . . , str. 577.
41 Li_. Jon e: Veberove zasluge za naš književni jezik, Rad JAZU 309, Zagreb, 1956.; r.
� 44 Navedeno prema: z . Vince: Putovima
ški dani,
evnojezična koncepcija, u: Riječkifilolo
Pranjkovic: Adolfo Veber Tkalčević, Zagreb, 1993. 45 Deta ljno o tome M. Turk: Veberova knjiž
9.-16 .
42 v·Ise . .
' kratno je Izdavana s promijenjenim naslovom. Usp. bibliografiju. Zbornik radova 2 , Rijeka, 1998 ., str.
 260 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Ilirci su objavili i nekoliko rječnika. Prvi tiskan u tom razdob­
lju bio je Ilirsko-nemacski i nemacsko-ilirski Rukoslovnik, izdan u
Beču 1839. i 1840., autora Adolfa M. Richtera, Adolfa J. Ballmanna
i Rudolfa Frohlicha. Taj je rječnik bio loš, neoriginalan i tiskan sta­
rom grafijom pa je ubrzo zamijenjen vrijednim djelom Ivana Ma­
žuranića i Jakova Užarevića pod naslovom Deutsch-illirisches Wor­
terbuch - Nemačka-ilirski slovar (Zagreb, 1842.). Bio je to prvi ilir­
ski rječnik pisan novom grafijom. Imao je bogat leksički materijal
(40 000 natuknica) ondašnjega hrvatskog jezika.
Svoj su udjel u stvaranju ilirske leksikografije imali i Slovenci.
Josip Drobnić (Drobnič) objavio je u Beču 1846. - 1849. Ilirsko-ne­
mačko-talianski mali rečnik s dodanom Babukićevom gramatikom
u njemačkome prijevodu. Bio je namijenjen ponajprije Slovencima
kao svojevrsna promidžba ilirskoga jezika te je osim građe iz rječ­
nika Belostenca, Jambrešića, Stulića, Voltića, Karadžića, Richtera i
Mažuranića imao i mnogo slovenskih dijalektnih riječi. Taj mije­
šani materijal Slovenci nisu ipak dobro prihvatili, pa je rječnik ti­
skan tek u inačici koju su A. Mažuranić i V. Babukić očistili od slo­
venizama. To je jedan od primjera kako se ideja ilirskoga jezika nije
prihvaćala izvan Hrvatske.
Bogoslav Šulek (1816. - 1895.), 46 hrvatski leksikograf, rodom Slo­
vak, svoj je rječnik Deutsch-koatisches Worterbuch - Nemačka-hr­
vatski rječnik, napisan 1860. godine, temeljio na Mažuranićevu i
Užarevićevu rječniku. Šulek je i autor opširnoga dvosvezačnoga
rječnika od 1369 stranica, pod naslovom: Hrvatsko-njemačko-ta­
lijanski rječnik znanstvenoga nazivlja osobito za srednja učilišta, iz­
danoga 1874. - 1875. Godine 1879. izlazi njegovJugoslavenski imenik
bilja. Tim je radovima, neobično važnima za oblikovanje suvreme­
noga hrvatskog leksika, a napose znanstvenoga nazivlja, Šulek ste­
kao ime najzaslužnijega hrvatskoga leksikografa i jezičnoga geni-
46 Lj. Jonke: Šulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji, >>Zbornik radova Filozofskog
fakulteta<< 2, Zagreb, 1954., str. 67.-81.; idem: Bogoslav Šulek kao puristički savjetnik, >>Pitanja
književnosti i jezika<< 3, 1-2, Saraj evo, 1956., str. 5.-15.; I. Gostl: Bogoslav Šulek. Otac hrvat­
skoga znanstvenoga nazivlja, Zagreb, 1995.
VII. POGLAVLJE : Pobjeda štokavštine 261
ja47 i oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja. Njegove leksikografske
koncepcije ostvarivale su ideologije ilirizma. Zato nije posuđivao
riječi iz neslavenskih jezika, nego je stvarao terminološke neolo­
gizme u skladu s hrvatskim tvorbenim modelom ili je posezao za
njegovim dijalektima, a tek nakon toga uzimao je riječi iz drugih
slavenskih jezika, prije svega iz češkoga48 i ruskoga te slovačkoga i
poljskoga. šulekov ilirski purizam određivao mu je kao izvor posu­
đivanja osim domaćega i ostale slavenske jezike. Karadžićev puri­
zam bio je još restriktivniji jer je svoju jezičnu koncepciju temeljio
isključivo na jednome, štokavskome hercegovačkom narodnom di­
jalektu, a smatrao je da je p osuđivanje iz drugih dijalekata i jezika
nedopustivo.
U povijesti hrvatskoga leksika glavnu su ulogu imala dva čim­
benika i danas prisutna u procesu standardizacije. Prvi je čimbe­
nik upravo jezični purizam, a drugi usporedna uporaba štokavskih,
čakavskih i kajkavskih riječi, tj. prožimanje leksika svih triju dijale­
kata, odnosno tronarječno prožimanje,49 što je uostalom i rezultat
hrvatske književne tronarječnosti i nasljeđe hibridnih književnih
jezika pa i međuregionalnih književnih dodira.50 Jezični je puri­
zam bio način samoobrane za jezike koji su se osjećali ugroženi u
svojemu narodnom biću, npr. za hrvatski jezik koji je bio u stalnoj
opasnosti, pritisnut između latinske tradicije i živih jezika: talijan­
skoga, njemačkoga, mađarskoga i turskoga. Purizam u leksiku - koji
je katkada pretjerano stajao na straži njegove čistoće - bio je protiv
posuđenica, jezičnih kalkova i neologizama ako nisu oni bili tvo-
P. Skok: o srpskohrvatskom jeziku sadašnjice, >>Ljetopis Matice srpske<<, Novi Sad, 1953.,
47
str. 432.
48 B. Oczkowa: Wplywyjf!zyka czeskiego na ksztaltowanie sif! chorwackiej leksyki w okre­
sie iliryzmu, u: Odrodzenie narodowe w Czechach i na Slowacji. Ksif!ga ku czci Profesora
Zdzislawa Niedzieli, ur. H. Mieczkowska, T. Z. Orlos, Krakow, 1999., str. 235.-240.
49 To je potvrđeno i kod pisaca koji rabe miješani jezik, npr. kod I. Belostenca, P. Zri�� oga,
�
.
F. K. Frankopana, P. R. Vitezovića, kao i u stvaralaštvu drugih pisaca: A. PataCica, A.
Kanižlića, M. A. Reljkovića, M. Lanosovića, T. Babića, j. jurina.
50 M. Samardžija: Osnovni pravci hrvatskogajezičnog purizma, u: idem: Iz tr � stoljeć� . . .,
�
str. 194.-202.; idem: Leksikologija hrvatskogjezika, Zagreb, 1995.; B. Tafra: PoviJesna nacela
normiranja leksika, u: Norme i normiranje ... , str. 260.-281.
 262 H RVATI l NJIHOV J EZIK
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 263

reni u skladu s domaćim tvorbenim sustavom. Hrvatski purizam 6. prijedlog prema povezuje se s Dat., a u suvremenome hrvat­
ima tipično nacionalistički karakter jer se poziva na vlastita jezič­ skom jeziku s Dat. i Lok.;
na sredstva. 7. bogata uporaba glagolskih pridjeva u funkciji atributa: glagol­
U hrvatskoj su povijesti puristi bili i bosanski franjevci (1. Ban­ ski pridjev sadašnji na -ćl, -ća, -će; glagolski pridjev prošli: -vši,
dulavić), slavonski protivnici turcizama i germanizama (M. A. Rel­ -vša, -vše za razliku od nesklonj ivih glagolskih priloga na -ć i -v
ković, B. Tadijanović), B. Šulek te vukovci. Potonji su odbacivali sve (Druga slika prikazujuća Adama i Evu bijaše krasna; Ta znade
što u rječniku nije novoštokavsko. Isto će to u budućnosti raditi ko­ se, daje običaj ljudih došavših do njekoga glasa, al nenapredu­
difikatori leksičke norme u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. jućih, srditi se).53 Danas su oni nesklonjivi, osim nekih pridjeva
nastalih kao rezultat adjektivizacije (opridjevljivanja): budući,
7. 2.1. Nor ma i lirs kog a jezi ka
-a -e; tekući, -a, -e; bivši, -a -e; prošavši, -a -e;
Normu ilirskoga jezika oblikovale su broj
ne ilirske gramatike koje 8. pravopis uglavnom prema morfološkim načelima.
su od prve, Babukićeve, do posljednje, Tkal
čevićeve, imale ukupno Osim toga, ovdje možemo navesti i usporedne oblike u Dat. i Lok.
54 izda nja.
jednine ženskog roda (knjigi/knizi, ruki/ruci); u Gen pl. ženskog ro­
Glavne i karakteristične crte ilirs kog a jezik
a slije de pred ilirsku da nalazi se samo nastavak -ah, nema današnjega nastavka -i. Oko
tradiciju ili se crpe iz književne tradicije
kako bi se ostvarile nor­ 40 godina ilirska je norma bila pisanje refleksajata (e) i vokalnoga r
mativne postavke predstavnika toga pok
reta (npr. dvojina, roga to (er, ar). u obilježja predilirskoga standarda pripadaju: dvije sklonid­
e). Istodobno većina se obilježja razlikuj e
od vukovske norme iz koje be pridjeva; bogatstvo budućih vremena; označivanje naglasaka u
će biti odbačena ili će se zadržati samo
kao dublete. To su;sl skladu s hrvatskom gramatičkom tradicijom koja datira od Kašića:
l.
nesinkretizirani nastavci Dat., Lok ., Inst silazni naglasak (meso, danas meso), uzlazni naglasak (rftka, danas
r. možine u imeničkoj
i zamjeničko-pridjevnoj sklonidbi; ruka); odvojeno pisanje futura; podjela sklonidaba utemeljena na
2. nastavak -a(h}l-i(h) u Gen . množine obliku Gen. jednine. 54 Ilirske gramatike imale su razvijen metajezik
;
3. u slož enoj sklonidbi pridjeva nem a s definiranim gramatičkim kategorijama, dok su gramatike vukova­
tzv. navezaka koje su ne­
odvojivi dio nastavka u Gen . (-ega, -oga ea samo navodile gramatičke oblike, bez razrađenoga metajezika.
), Dat . (-emu, -om u), a
nema ih u Instr. (-im) ni Lok. (-em, -om Leksičku normu obilježavao je purizam koji je bio prisutan u stva­
) jedn ine. U paradigmi
nema ni naveska e; ranju novoga, domaćeg leksika i stručnoga nazivlja.
4. u Inst r. jedn ine ženske suglasničke Na oblik ilirske norme utjecale su i teorijske postavke njezinih
deklinacije pred nost ima
nastavak -ju;52 autora - gramatičara koje su bile ugrađene u temelje tih gramatika.
5. enklitički oblik osobne zamjenice Poznato je da je visok stupanj apstraktnosti norme i odvajanja od
ona u Ak. jedn ine rabi se u
oblikuju bez ograničenja koje su poslije konkretne dijalektalne »stvarnosti« proizlazio iz ilirske jezične kon-
postavili vukovci koji
zahtijevaju oblik je;
53 .
Primjeri iz: S. Ham: Jezik zagrebačke .. , koja detaljno obrađuje tu problematiku u poglav­
lju: Glago/ski pridjevi prošli i sadašnji u atributivnoj ulozi, str. 81.-92. Ti su glagolski pridje:i
51 Ta obilježja navodi S. Ham: Jezik zagrebačke bili potvrđeni još u Kašića i sljedećih gramatičara. Glagolski su se pridjevi od priloga razli­
52 S�vreme�a hrva�ska norma vodi se narodnim načel
... , str. 22.-23 . kovali naglaskom (Kašić: budući : budući, a, e) ili sufiksima: ljubeć : ljubeći, a, e (Starčević,
·JU /-t savjetuje drug1, jer nastavak -ju
. om i od dvaju paralelnih nastavaka Babukić).
preferira srpski jezik. Više o tome vidi u IX. poglavlju. 54 Takav kriterij imao je Kašić.
 V I I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 265
264 HRVATI l NJIHOV J EZIK

sredstava. Za leksik
cepcije koja se pozivala na hrvatsku književnu tronarječnu tradiciju bila isto što i uporaba rodnih, domaćih jezičnih
nosti dotične rije­
i na obogaćivanje novoštokavske osnovice čakavizmima i kajkaviz­ su nadalje važna načela razumljivosti i ukorijenje
a, što za Tkalčevića
mima, čemu je cilj bio jezično ujedinjenje svih Hrvata. Posljedice Či u naro dnu i književnu tradiciju jezik a pisac
one tvorene prema
toga bile su jezične dvostrukosti koje se pojavljuju u ilirskim gra­ znači da je ispravnost tih riječi provj erena i da su
kt od pisanoga je­
matikama. Zato je karakter ilirske norme bio drukčiji od vukovske valja nim načelima. Tkalčević je razlikovao dijale
je u jeziku ispravno
u kojoj se književni jezik temeljio na samo jednome narodnom di­ zika i smatrao je da poslj ednju riječ o onome što
jalektu, pa se dijalekt poistovjetio s književnim jezikom. Međutim, imaju jezikoslovci.
smatrati prvim
Zagrebačka je škola razlikovala književni jezik od narodnoga. Navedene poglede hrvatskoga lingvista možemo
tske leksičke nor­
Autor prvih teorijskih napomena o teoriji književne norme i pro­ pokušajem određivanja načela u stvaranju hrva
i za druge vrste
blema koji su bili s tim povezani bio je Adolfo Veber Tkalčević. ss me, od kojih su razu mljivost i tradicija aktu alne
definiranje samo­
Višekratno definiravši ilirski j ezik, bio je svjestan činjenice da je norma i za stvaranje standardologije uopće te za
njava 1881 . u re­
štokavština bila glavnom iako ne i jedinom sastavnicom toga je­ ga knjiž evno ga jezika. O tome se Tkalčević izjaš
dni jezik autora, ali
zika, ili, kako je on govorio, njegovom »jezgrom«. Uspoređivao ga cenziji šćepan Ljubiša kao pisac, gdje hvali naro
ašavajući potrebu
je s jezikom Vuka Karadžića koji je bio utemeljen na samo jedno­ ipak kritizira i njegove pogrješke, pono vno nagl
Protivi se dijalektiz­
me, konkretnom hercegovačkom dijalektu. Drugačija je gledišta za ispravilnošću i čistoćom književnoga jezika.
lom općega knji­
Tkalčević je zastupao u svojim kasnijim radovima. U polemičnoj mima i regionalizmima koji su u suprotnosti s nače
je ovako odre dio:
raspravi s F. Kurelcem poziva se na normativni kriterij u obliku kul­ ževnog jezika, s njegovom općom uporabom koju
ost, kad se ustanov­
turnoga autoriteta koji je i danas prisutan u hrvatskoj standardolo­ »svijest cjelokupnoga naroda imad e veliku važn
znači utemeljenje
giji kao postulat »piši onako kako pišu dobri pisci«. Rasprava pod ljuje književni jezik«.56 On izvrsno razumije što
hercegovačko nari­
naslovom Obrana njekoliko tobožnjih barbarizamah iz 1874. bila je književnoga jezik a na dijalektu: »da smo i mi
ako smo popr imili
odgovor Kurelcu koji je kritizirao neologizme B. Šuleka. U toj po­ ečje prihvatili za temelj književnom jeziku, jer
ješak ah, njegovih
lemici Tkalčević određuje načela tvorbe novih riječi kojima izvor narie čje, nism o hotjeli poprimiti njegovih pogr
mora biti: »Narodnji govor i knjige pisacah«. Trebalo je dakle naj­ skrajnjih osebunjakah, njegova tudjinstva«.57
no, nego tvo­
prije posegnuti za štokavštinom, zatim u čakavski i kajkavski dija­ Vebe r Tkalčević ne definira knjiž evni jezik izrav
govori o njegovoj
lekt i konačno u druge slavenske jezike. Ako nema takvih izvora, ri elem ente njegove suvremene defin icije kada
odre đenoj leksičkoj
neologizmi se mogu tvoriti u skladu s duhom hrvatskoga jezika, iznaddijalektnosti, utemeljenosti na tradiciji, o
načela normira­
odnosno njegova tvorbenoga sustava i etimologije. Autor to naziva osnovici kojoj također prvi put teorijski odre đuje
utvrdio načela tvor­
načelom analogije i etimologije jer su neologizmi tipa: brzojav, op­ nja. Otvorenost prema neologizmima kojima je
tradicije bila je
ćila, posada, značaj potvrđeni u tvorbi već postojećih riječi tipa: lju­ be i čiji je izvor nalazio u tronarječnosti književne
lnosti koju je u
bav, držalo, dosada, vapaj. Etimološko načelo ilustrira npr. crnina, pretečom kasnijega praškoga načela elastične stabi
i istodobni razvoj
što je bolja i razumljivija riječ nego korota. Takvi stavovi smještaju leksiku ostvarilo načelo utemeljenosti na tradiciji
h komunikacij-
Vebera Tkalčevića u hrvatske puriste kojima je jezična ispravnost novoga leksika, potrebnoga za zadovoljavanje novi

55 B. Tafra, op. cit.; B. Oczkowa: Poczqtki teorii normyjf!zykowej u Chorwat6w, u: ff!zyk i

56 Navedeno prema Lj. Jonke: Veberove zasluge . , str. 75.
. .
literatura slowacka w perspektywie slowimiskiej, ur. H. Mieczkowska, B. Suchori.-Chmiel'
Krakow, 2005., str. 203.-206. 57 Ibidem.
 266 H R VATI l NJIHOV J EZIK
skih potreba u društvu što se razvija. Marija Turk58 bilježi i njegovo
poznavanje funkcionalnoga raslojavanja jezika, kao i brigu za oču­
vanje njegova bogatstva. Tkalčević je skrenuo pozornost i na pojave
nerazdvojno povezane s jezičnom kulturom i normom, kao što su:
razumljivost koja osigurava uspješnu jezičnu komunikaciju te jezič­
na pravilnost. Nakon njega tim će se problemima tek pola stoljeća
poslij e baviti Praški lingvistički krug (1932. godine).59
Neprocjenjivo vrijedna zasluga iliraca i Zagrebačke filološke
škole bilo je ujedinjenje svih H rvata u književnome jeziku, iako je
prva namjera da se taj jezik proširi na sve Južne Slavene ostala ne­
ostvarenom utopijom. Njihova jezična koncepcija utemeljena na
naslijeđenoj (novo)štokavštini nije donijela ništa nova, ništa što i
prije nije u hrvatskoj književnoj tradiciji postojalo, a prednost se
davala dubrovačkomu književnom nasljeđu. Ilirski jezik dokazuje
i pokazuje da je postojao kontinuitet hrvatskoga književnoga jezi­
ka te je ilirski jezik sljedeća faza njegove standardizacije.60 Ne mo­
že se dakle tvrditi da su ilirci stvarali književni jezik od početka i
da tek s njima započinje povijest današnjega jezičnog standarda.
Jedina loša strana te reforme bilo je odbacivanje kajkavštine na
margine regionalnoga jezika, što je, nažalost, morala biti njezina
cijena. Sljedeća je njihova zasluga konačna reforma latinske grafi­
je. U svojim su radovima uredili ilirski pravopis prema morfološ­
kim načelima. Prvi takav rad bio je Hrvatski pravopis Josipa Partaša
iz 1850. godine koji je Broz kritizirao. Drugi je Hrvatski pravopisni
rječnik Mirka Tkalca (1886.). Velik utjecaj na Broza imao j e pravo­
pis Marćela Kušara Nauka o pravopisujezika hrvackoga ili srpskoga
(fonetičkom ili etimologijskom),61 iz kojega je »U velike koristovao« u
58 M. Turk: Veberova književnojezična ... (Prvi dio sveska posvećen je A. Veberu Tkalčeviću).
59 Vidi I. poglavlje.
.
60 O tome, među ostalim, Z. Vince: Putovima .. , str. 269.-270.; R. Katičić: Slavonski pabir­
ci . .. str. 29 �.: D. rozović: O ulozi Ljudevita Gaja u završnoj etapi hrvatske jezične unifika­
.. � ulogu polovicom XVIII. stoljeća. Međutim, stoji primjedba Rapacke
CIJe, »Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973., str. 35.-63.; B. Tafra: Veberov i
61
Babukićev gramatički model ...
Z. Vince: Mjesto i značenje Kušarove knjige »Nauka o pravopisujezika hrvackoga ili srp­
skoga (fonetičkom ili etimologijskom)<<, >>Jezik<< 38, 4, Zagreb, 1991., str. 97.-105.
V I I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 267
svojemu Pravopisu. Priznao je da bez Kušara njegov rad ne bi bio ta­
kav kakav mu je uspjelo napisati. Ilirski jezik službeno je u školstvo
uveo Ivan Mažuranić 1862. godine. To je omogućilo razvoj stan­
dardizacije sljedeće faze, akceptuacije, tj. službenoga prihvaća� a !
norme u društvenom životu, nakon čega je došlo do implementacqe,
odnosno njezine primjene u životu. Ilirizam je djelovao u teškom
razdoblju u kojemu hrvatski dobiva status službenog a jezika i po­
novno ga gubi u korist njemačkoga jezika. Obran � materinsk? ga
jezika i postavljanj e hrvatskoga jezika na istu razmu (ak? ne 1 n �
višu) s latinskim i njemačkim, a time i njegovo osposobljavanJe l
.
primjena u vršenju svih društvenih uloga, sve je to bil� djel? il r �� �
ea. Mladi Tkalčević skrivao se iza pjesničkih formulaciJa oplSUJUCl
situaciju hrvatskoga jezika koji je štitio: »Mnogi ima biserna zrno, a
drži ga staklenim, te ga daje čeljadi za ures, a sam se kiti napravom,
•
posudoJenom u susje d a.« 62
.
Ilirski jezik dobiva i negativne ocjene u kontekstu svoJe kultur-
no-političke ideologije:
Ilirska utopija formulirana u XIX. stoljeću, u povoljnim uvjetim� pobje�e
herderovske i slavenofilske ideologije, kao programna osnova za 1zgradnj�
modela općenacionalne kulture, dovela je do njego a pravoga �raha. O�aJ
model uvelike je imao karakter teoretske konstruk�!�Je s p�emah� oslanJa­
njem na kulturnu stvarnost: nije bio ni sin�e�o�.v��: re?��nalm? k�ltur�:
niti pobjedom kulture jedne regije. ZahvalJUJUCl JeZlC OJ 11deolos�oJ op lJl
Ilirski se pokret široko otvarao patrijarhalnoj �ultun�prav� slavmh s�s��e­
da, a zatvarao se pred naslijeđem velikoga dljela hrva.tsklh po� r�.CJ�· u
konačnici j e zapečatio propadanje čakavske pismenosti, za�varaJUCl t1me
za pisce s toga područja mogućnost da živa tr�dicija od�gra 1ka��� ulog�,
naglo je prekinuo razvoj kajkavske pismenost!, znatno Je ograniC�o tr� d��
ciju državnosti i ulogu rod�lj.ubnih prednaci?n��nih uzor�; pokusavaJUCl
pred husarska krila postaviti buzdovan kralJeVIca Marka.
Ta ocjena jezične djelatnosti iliraca nije točna ako uzmemo u obzir
čakavski dijalekt/jezik koji je na prirodan način izgubio društvenu
�2 A. Veber Tkalčević: Ustroj hrvatskogajezika (1856.), u: Norme i normiranje ... , str. 15.
63 J. Rapacka: Rola regionalizmu .. , u: eadem: Godzina Herdera ... , str. 83.-84.
.
 VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 269
268 HRVATI l NJIHOV J EZIK

su reformatori temeljili
što se tiče kajkavštine. Treba ipak reći da je koncepcija ilirskoga je­ tetu . Vlas tite jezične koncepcije zadarski
vštini, pozivaj ući se
zika, koja je uzimala u obzir i čakavske i kajkavske elemente, done­ na dalmatinskoj zapadnoj ikavskoj novoštoka
m hrva tske državnosti
kle očuvala pamćenje o pismenome nasljeđu tih dijalekata. Njezin na činje nicu da je Dalmacija bila kolijevko
ralaštvu F. Grabovca i A.
trodijalektni karakter na određeni su način nastavljali i hrvatski pa je i njez in jezik, koji je potvrđen u stva
evnosti, dostoj an da
»miješani« jezici. Na žalost, nije ostvarena nijedna koncepcija knji­ Kačića Miošića, kao i u djelima slavonske knjiž
avka njihove djelatnosti
ževnoga jezika koja je pokušala stvoriti apstraktni model toga jezika se nazove narodnim jezikom. Glavna post
el. Zato su se pose b­
utemeljen na trima dijalektima, nepovezan konkretno ni s jednim bilo je širenje ikavizma na cijel i jezič ni mod
iv ilirskoga pravopisa
od njih, iako su se u povijesti te koncepcije očuvale. Predbacivanje no oštro bori li protiv rogatoga e i uopć e prot
nski pravopis iz 1820.
Rapacke utemeljeno je kad je riječ o vukovcima jer tek njihova po­ predlažući umjesto njega dalmatinsko-s lavo
on smatrao »da je bo­
bjeda »zapečaćuje izbacivanje« čakavizama i kajkavizama koje U tome su naiš li na Vukov prist anak jer je
... nego dete, lepo« .
Maretić smatra nepoželjnim regionalizmima jer je držao da oni lje, pravilnije i pametnije pisati n. pr. dite, lipo
is kojim bi zadarski
neće biti prihvaćeni među Srbima koji ih ne poznaju pa bi se time Kuzmanić je ilircima čak predlagao komprom
i prihvate ikavski iz­
mogla narušiti srpsko-hrvatska jezična zajednica.64 jezikoslovci prihvatil i Gajevu grafiju ako ilirc
jezične osnovice pri­
govor. Prihvaćanje konkretnoga dijalekta kao
ekt za jedan književni
7.3. Hrvatski jezik u drugoj polovici XIX. stoljeća bližilo ih je Vukovoj koncepcij i - »jedan dijal
i ikavac u Zadarskoj filo­
jezik«. Kuzmanić je bio posljednji dosljedn
7.3 .1 . Rasprave u filološkim školama ić predložio zamisao
loškoj školi. Pede setih je godi na Peta r Preradov
0 prihvaćanju ijekavice koja se
Od polovice XIX. stoljeća koncepciju ilirizma u jeziku nastavlja već od tada poče smatrati kompromi­
la
izam. Od tada »Zora
navedena djelatnost Zagrebačke filološke škole. Pojavljuju se i dru­ snim izgovorom koji uključuje i ikavizam i ekav
nika, izlazi u ikavskoj
ga središta, nazvana školama, koja sudjeluju u raspravi o budućem dalmatinska«, ovisno o izgovoru njezina ured
ljen je 1866. godine.
obliku hrvatskoga jezičnoga standarda. Rasprave su se najčešće vo­ ili ijekavskoj verziji. Poslj ednj i ikavski broj objav
uvelike preteže ijekavi­
dile oko izgovora jata, pravopisa i samoga modela književnoga je­ Osamdesetih godina među »zadarcima« već
epcija udaljilo Vukovo
zika. zam. Kuzmanića je od Vukovih jezičnih konc
a koje je 1853 . ponovio
Široki južnoslavenski kontekst u okviru kojega su ilirci mislili mišljenje izraž eno u članku Srbi svi i svud
da mogu postići svoje ciljeve, bio je predmetom kritike Zadarske Jovan Subotić pišući da
filološke škole okupljene oko časopisa »Zora dalmatinska« i njego­ , esu edan' narod sa
va voditelja, Ante Kuzmanića (1807. - 1879.).65 Njezini su predstav­ dalmatinski Hrvati koi edan' ezik' sa Srbl'ima imaju vci, op. autora)
ti (tj. kajka
Srbl'ima i: dalmatinski Hrvati, i panonski Hrva atinski Hrvati
nici predbacivati ilircima da žele stvoriti umjetni jezik kojim ne ' narod . To est: dalm
budući da nemaju edan' ezik, 'nisu edan
govori nijedan konkretni narod. Uzrokom protivljenja Dalmacije nisu upravo Hrvati nego Srbl i.66
idejama ilirizma nesumnjivo je bilo i napoleonsko razdoblje u ko­
Kuzmanić je shvatio kakvu je opasnost donosilo takvo razumijeva­
jemu se probudila jezična svijest i razmišljanje o vlastitom identi-
nje jezika koje je prijetilo hrvatskoj nacionalnoj posebnosti, što je
dovelo do zbližavanja »zadaraca« sa Zagrebom.
64 Usp. poglavlje VIII.
�5 '?.jelovanj � Zadarske škole opisuje Z . Vince: Putovima ... . Toj je problematici posvetio
1knJigu: Ikavzca u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj pisanoj riječi - 66 Navedeno prema: Z. Vince: Putovima ... , str. 287.
Zadarsko-dalmatinskijezično-kulturni krug, Zagreb, 1998.
 VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 271
270 H RVATI l NJIHOV JEZIK

bačkim je školama (1839. - 1845.) upoznao ekavsku kajkavštinu, a

Historizam i tradicionalizam kao obilježja Zadarske filološke
zatim prihvatio ilirski pravopis. Po vlastitom je odabiru predložio
škole bili su karakteristični i za Riječku filološku školu na čijem je
ekavsku štokavštinu za zajednički književni jezik Hrvata. Ijekavski
čelu bio Fran Kurelac (1811. - 1874.).67 Kurelac je preko predlaga­
je izgovor povezivao sa Srbima, dok je njihove hrvatske ? ri sta
še nazivao Slavosrbima. Starčevićevi pogledi na dijalekte/Jezrke l
noga književnoga jezika želio sintetizirati stoljeća bogate hrvatske . �
književne tradicije povezujući štokavštinu s čakavštinom. Veliki je
južnoslavenske narode koji se njima služe bili su jednako kontro­
naglasak stavljao na arhaizaciju jezika kao na svojevrstan povratak
verzni kao i Vukovi pogledi, tj. bili su njihova potpuna suprotnost.
vlastitim izvorima koji s jedne strane ne bi prekidao narodnu tra­
Starčević naime nije priznavao postojanje srpskoga naroda. Osim
diciju, a s druge bi strane trebao olakšati približavanje drugim sla­
Bugara, svi su Južni Slaveni za njega bili Hrvati. Naziv Srbin, koji
venskim jezicima. Otuda njegov povratak staroslavenskom jeziku
kao korisnoj karici između povijesti i sadašnjosti. Obilježja njego­
potječe od lat. servus 'rob', odnosio se na neko primitivno no� ds o � �
va jezika primjerice jesu: Gen. pl. -o (sel, žen), 1. os. sg. prezenta -u
pučanstvo koje se u velikoj mjeri kroatiziralo, a suvremeno suenJe
etnonima Srbin bilo je po njegovu mišljenju rezultatom austro-ru­
(ispletu), pogodbeni način: bin, biš, bi, bimo, bite, bi; česta uporaba
ske političke propagande. Kao tvorac velikohrvatske ideje, tvrdio
staroslavenskih participa (pošad iz Beča; navraćaje razgovor) i sin­
je da u Hrvatskoj nema Srba jer su oni samo pravoslavni Hrvati.
taktičkih konstrukcija (dativus absolutus) i slično. Kad je riječ o pra­
Rapacka upućuje na paradoks u njegovoj ideologiji, a to je »razlog
vopisu, on treba imati načela po kojima: »jezici se pišu bud po izgo­ .
što Starčević odlučno odbacujući ilirske i jugoslavenske koncepci­
voru, bud po korenu besede; ili se meša jedno i drugo«, a izabirao je
je zajedništva, istodobno paradoksalno postaje defacto glasnikom
po korenu, tj. morfološki tip.68 Kurelčev umjetni jezik praktično nije
narodnog jedinstva Hrvata i Srba«. 69
imao većega značenja, ali je zasluga Riječke škole bila obraćanje po­
Č etvrtu filološku školu u Hrvatskoj činili su vukovci koji su pro­
zornosti na posebnost i odvojenost književnih jezičnih sredstava te
pagirali jezični model Vuka Karadžića već od kraja šezdesetih go di­
na propagiranje intelektualizacije jezika. Kurelac je upozoravao na . .
na XIX. stoljeća. Kao početak jezične rasprave može se uzetr godma
opasnost od prevelike jezične folklorizacije koja mu prijeti ako se
bude temeljio na jednostavnom narodnom dijalektu, kao što je bio
1850. i potpisivanje Bečkoga dogovora o kojemu će biti riječi po sl e. �
Odnos samoga Vuka prema ilirskoj ideji bio je u svakom sluca­
slučaj s Vukovim jezikom.
ju negativan?° Karadžić je kritizirao ilirsku koncepciju »� iješano
y Individualno djelovanje Ante Starčevića (1823. - 1896.), nećaka �
Sime Starčevića, upućuje na zamršenos t problematike povezane s
ga« jezika te njegova obilježja, grafiju i prav� pi� . Vukovi pr� le� I
. .
�
s Hrvatskom počinju s tekstom iz 1849. Srbz svz z svuda koJI J e bro
izborom jezičnoga modela u navedenome razdoblju. Starčević, ro­
fatalan za buduće hrvatsko-srpske odnose, jer je u njemu štokavski
dom iz Like, utemeljitelj Stranke prava (»pravaša«), najjače stranke
osamdesetih godina XIX. stoljeća, odbacio je rodnu ikavštinu jer
dijalekt, kako smo već spomenuli,71 postao oznakom srpstv� s og� �
što su njegove granice bile istodobno granicama srpskoga Jezrka 1
pogrješno smatrao da se njome služi neznatan dio naroda. U zagre-
srpskoga naroda, iako je jasno da je to dijalekt kojim su govorili i

67 M. Turk: Književnojezična koncepcija Riječkefilološke škole, >>Croatica<< 37-38-39, Zagreb, ikon . . . , str. 166.- 167. Vidi i natuknic
u Pravaši,
19 : 3 str. 377.-386.; eadem: Fran Kurelac i hrvatskijezik, Izvješće za šk. god. 1994./95., Prva
69 J. Rapacka: Starčević Ante, u: eadem: Leks
:
70 To posebno analizira N. Bašić: V. S.
.
susacka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995., str. 16.-20. str. 140.-143. ike ... , poglavlje
Karadžić izmedu jezikoslovlja i polit
68 L. Bad�r�na: Kur�lče�a ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (jedan aspekt sa, str. 90.-1 51.
. _ U kontekstu hrvatsko-srpskih odno
skote i tzv. hrvatskih vukovaca), u: Riječkifilološki dani, Zbornik ra­
dova l, Rijeka, 1996., str. 163.-172.; eadem: Kratka osnova hrvatskoga ...
odnosa Rl)eckefzloloske
71 Usp. I. poglavlje
 272 H RVATI l NJIHOV J EZIK
dalje govore četiri južnoslavenska naroda. Osim toga, doseg štokav­
skoga dijalekta nikada se nije podudarao s povijesnim granicama
država, naroda, vjera i kultura. Od tada pa sve do današnjh dana
vodi se rasprava o pitanju kojemu narodu pripada štokavština. Nije
� �
o izmijenila �i č njenica da je i sam Vuk promijenio svoje mišljenje
J OS. 1861. godme J er su ga na to prisilili hrvatski argumenti. Tada je
ustvrdio da je umjesto štokavskoga dijalekta bolji kriterij podjele
vjeroispovijest:
Ako Hrvatski rodoljupci ne pristaju na ovu na razumu osnovanu diobu,
onda se za sad � o:o �e n išta drugo ne može učiniti nego da se podijeli­
mo po zakonu Ih VJer�: ko Je �od zakona Grčkoga ili istočnoga onaj se ma­
. .
. 1726. godine. Duga crkvena tradicija s visokim prestižem slavena­
k �r gdJe stanovao nece odre ci Srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona
Rimskoga neka kaže da je Hrvat koji god hoće.n
Karadžić poslije nije Hrvate nazivao »katoličkim Srbima« jer je znao
d � to vrijeđa »braću Rimskoga zakona«. Sličnu promjenu u pogle­
dima na hrvatski jezik i narod vidimo i u Daničića nakon njegova
djelovanja u Zagrebu. On je također u početku, kao »Srb istočne cr­
kve« posvetio svoja djela »Srbima zapadne crkve«.73
Karadžić nije shvaćao ilirsku ideju jer nije poznavao slojevitu i
bogatu tradiciju hrvatske književnosti, hrvatski tip štokavštine, ni
�
cilj jelatnosti iliraca: jezično ujedinjenje Hrvata.74 Tipičan je nje­
gov Iskaz u korespondenciji iz 1836. godine:
Gaj i r�1a �ob �u :olju i želju, ali hoće li što učiniti moći, to će vrijeme po­
kaz �ti. I !Yn_e Je Jedno od velikijeh smetnji: njih je teško nagovoriti, da su
Srbz, a mi bismo ludi bili, kad bismo pristali na to, da ostavimo naše slavno
ime, i da primimo drugo mrtvo /Iliri/, koje danas u sebi ništa ne značus
Karadžić nije bio sam u iskazivanju takvih protuilirskih nazora.76
72 V. S. Karadžić: Srbi i Hrvati, u: idem: Skupljeni gramatički i
I896., str. 467.-468.
polemič
ki spisi III., Beograd,
73 D �ničić je 1874. u članku Dioba slovenskihjezika, >>Vidovdan<<
. 192-I93, str. 2.-3. priznao
da Je stokavština i hrvatski dijalekt.
74 N. Bašić, op. cit., str. l l6.
75 Citirano prema N. Bašić, op. cit., str. 103.
76 Ibidem, str. 104.
VII. POGLAVLJE : Pobjeda štokavštine 273
Ovdje treba ukratko podsjetiti na povijest književnoga jezika u
Srbiji kako bi se mogle shvatiti razlike u književnom jeziku koje
su zatekli Gaj i Vuk i koje su postale predmetom njihovih refor­
mi, istodobno im namećući oblik. U Srbiji, slično kao i u Hrvatskoj,
razdoblje pismenosti započinje u XII. stoljeću književnom dihoto­
mijom, tj. staroslavenskim jezikom srpske, odnosno štokavske re­
dakcije, uz starosrpski jezik koji se rabio u neliturgijskoj svjetovnoj
pismenosti. Srbi su pisali ćirilicom koja je u XII. stoljeću istisnula
ranije ondje rabljenu glagoljicu. Razvoj književnoga jezika u Srbiji
bio je relativno stabilan. Navedena se dihotomija zadržala sve do
srpskoga jezika imala je svoje uporište u autokefalnoj Srpskoj pra­
voslavnoj crkvi. To je znantno zakočilo razvoj narodnoga književ­
nog jezika koji je imao niži rang i manji prostor uporabe, ali se bez
ograničenja razvijao kao jezik usmene narodne književnosti. Na
povijest srpske pismenosti negativno je utjecala turska najezda, po­
raz na Kosovu polju 1389. godine i gubitak nezavisnosti 1459. godi­
ne. Početkom XVIII. stoljeća gospodarsko-politička situacija Srba
naseljenih na jugu Mađarske, pod vlašću Habsburgovaca, bila je
teška kao i u Srpskoj crkvi koja je bila pod neprestanim pritiskom
Katoličke crkve s njezinim težnjama za unijom. Pravoslavlje je bi­
lo štitom srpstva jer je određivalo identitet svih Srba koji su se pod
njegovim okriljem ujedinili i bilo obranom pred germanizacijom i
odnarođivanjem. Zbog nemogućnosti školovanja svećenstva i izda­
vanja knjiga Srpska se crkva obratila pravoslavnoj Rusiji s molbom
da im pošalje učitelje i knjige, vjerujući da će one biti napisane či­
stim jezikom sv. Ć irila i Metoda. Naime, Srbi su primijetili »iskva­
renost« vlastita staroslavenskog jezika. U takvim su okolnostima
zamijenili svoju redakciju stranom jer su dobili knjige na starosla­
venskom jeziku ruske redakcije i taj je jezik nazvan ruskoslovenski.
Osamdesetih godina XVIII. stoljeća, pod utjecajem postojeće tra­
dicije, dakle srpske redakcije, ali i živoga srpskog i ruskog jezika,
ruskoslavenski se jezik preobrazio u vrstu hibridnoga, umjetno­
ga jezika i dobio naziv slavenosrpski te ga je u triglosijskoj situaciji
kao građanski jezik (uz crkveni i narodni) austrijska vlast odabra-
 274 H RVATI l NJIHOV JEZIK
la za korištenje u javnome životu. Istodobno su pisci stvarali i na
srpskom jeziku (Gavrilo Stefanović Venclović, Dositej Obradović).
Krajem XVIII. stoljeća u Srbiji su zapravo postojala tri književna je­
zika. U takvoj se situaciji Vuk Stefanović Karadžić prihvatio reforme
prekidajući crkvenu tradiciju i odabirući novoštokavski ijekavski
(h)ercegovački dijalekt kao osnovicu srpskoga jezika. To je bio jezik
bogate usmene narodne književnosti. Prije Vukove reforme Srbima
je prijetilo učvršćivanje diglosije zbog supostojanja dvaju srodnih
jezika, funkcionalno različitih, tj. stranoga slavenosrpskoga koji je
nastavljao tradiciju mrtvoga nekodificiranoga staroslavenskoga je­
zika, koji je bio jezični hibrid i nije imao ni šansu postati normiran,
ali je zato vršio književnu funkciju i imao veći prestiž nego drugi,
živi, domaći jezik, uglavnom govorni, iako je postojala i njegova
pisana potvrda.77 Jezična reforma postala je nužna, napose u no­
voj političkoj situaciji u kojoj se našla tadašnja Srpska Kneževina
1830. godine, nakon što je od Turske dobila samostalnost. Nastala
je potreba za novim državnim institucijama i njihovim funkcio­
niranjem u okviru zajedničkoga jezika. Suprotno od Gaja, koji je
morao birati unutar hrvatske tronarječne književne tradicije, Vuk
je afirmirao govorni jezik jer se nije mogao temeljiti na tradiciji do­
maće visoke kulture. Za ilirce je tronarječnost bila prirodno na­
sljeđe pismenosti, dok je za Vuka prirodan bio jedino čisti narodni
dijalekt. Njegova se djelatnost susrela s velikim otporom tadašnje
elite koja je bila školovana na crkvenom jeziku i branila tu tradici­
ju. Zato je srpska elita bila protiv narodne književne norme koju je
predlagao Vuk.
Manifestom Vukove jezično-pravopisne reforme bio je Srpski rječ­
nik istolkovan njemačkim i latinskim riječma, izdan u Beču 1818.
godine. Rječnik je imao oko 20 tisuća riječi i pridodanu Srpsku gra­
matiku koja je bila znatno bolja od prve, ranije spomenute Pis­
menice iz 1814., ne potpuno originalne, pisane po uzoru na staro­
slavenske gramatike. Sljedeće izdanje toga rječnika iz 1852. godine:
Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima (s više
77 O tome npr. piše Pavle Ivić: Srpski narod . . . , str. 174.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 275
od 47 tisuća riječi), predstavljalo je drugu fazu Karadžićeva jezično­
ga projekta koji je od prvotno prikupljenoga leksika iz govora Tršić a,
.
Vukova rodnoga mjesta, evoluirao zbog izvedenih ispravaka nekih
jezičnih obilježja te je dobio u leksičkom i gramatičkom smislu nad-
dijalektni karakter.
. .
Vuk je reformirao i srpsku ćirilicu odbacivši balast tradiciOnal-
nih slova koja više nisu imala glasovnih ekvivalenata u sustavu srp­
skoga jezika, čime se njihov broj smanjio od 48 na 30 slova. Vukova
pravopisna reforma utemeljena na fonetskim načeli� a (kako e pri­
.
� .
je spomenuto) prihvaćena je službeno tek 1868. godme. J�zicna Je
reforma, međutim, prihvaćena prije, ali ju Srbi nisu do kraJa ostva­
rili jer su za svoj jezik odabrali ekavski izgovor čiji je uzor novo­
štokavski šumadijsko-vojvođanski dijalekt kao glavni i općesrpski
(uostalom u pismenosti ekavski izgovor potvrđen od XIII. stoljeća).
Vukovi pristaše u Hrvatskoj krajem šezdesetih godina imali su
bolje uvjete za širenje njegovih pogleda. Redove Zagrebačke škole
oslabio je odlazak V. Jagića. Veliko značenje imala je i institucional­
�
na djelatnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnos i koja je
za tajnika izabrala Đuru Daničića (pravo ime Đorđe Popovic, , 1825.
_ 1882.). Djelujući u Zagrebu od 1877. do 1882., Daničić je odigrao
važnu ulogu u oblikovanju, jačanju i konačnoj pobjedi vukovsko­
-daničićevske škole. Daničić je bio neobično plodan autor. Njegova
Mala srpska gramatika (1850.) postat će uzorom za gramatike vu­
kovskoga tipa (npr. za Budmanija), za razliku od dotadašnjih uvri­
ježenih uzora tzv. Hrvatske gramatičke škole. Daničić je bio i prvi
redaktor tzv. Akademijina rječnika (Rječnih hrvatskoga ili srpskog
jezika, L-XXIII., 1880.-1976.) preko kojega je utjecao na stvaranje
srpsko-hrvatskoga jezika.
Novu su školu činili Pero Budmani, Mirko Divković, Rudolf
Strohal, Tomo Maretić, Ivan Broz, Franjo Iveković. U preteče vuko­
vaca ubraja se I. A. Brlić zbog teorijskih postavaka koje je širio (npr.
narodna dijalektna osnovica) iako se u njihovu praktičnom os­
tvaraju, potvrđenome u gramatičkom opisu, mogu naći obilježja
predilirskoga standarda (-ah; paralelni nastavci Dat., Lok., Instr.
 276 HRVATI l NJ IHOV J EZI
K
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 277
pl ) te »duh« ilirske ideolog
: . ije (univerzalno yf8 Slično »posre•
mJesto zauzim dno« /.. ./ dubrovački je prinos stvaranju hrvatskoga književnog jezika go­
a gramatika njegova sin
a, Andrije Torkvata Brl ića : lem, pa je sasvim jasno da jedan Dubrovčanin uz toliku književnu i
Grammatik der illyrischen
Sprache, wie solche im Munde und jezikoslovnu baštinu ne može napisati gramatiku zasnovanu isklju­
der Serben und Kroaten geb Schrift
riiuchlich ist (Wien, 1854.). Iako nije čivo na narodnoj pjesmi.80
gra la važniJ'u ulo gu n1· egova odi -
v
. .
" v · snaz J
• •
' · gram atika
Je prop agu ala neka Vuk
Jezicna obilJezJa • •
ova Sličnoga su tipa bile i gramatike Mirka Divkovića: Hrvatske gra­
m e nego gram atika njegova oca. Kak
v

x_n .. .
na y enJ ena Hrvatima i Srb
im a, pri mje ri su bili pisani latinicom
o je bila matike I. dio. Oblici (za srednje i nalik im škole) (Zagreb, 1879., iz­
po Ihrsk�m pravopisu te ćir danje VI. 1897.); Nauka o izreci (Zagreb, 1880., izdanje IV. 1896.);
ilico m po fonetskom pravopisu Ref
�
dugo a}�ta ostvaruje se u
latin ici kao ie, a u ćirilici kao ije. Gen
. leks Hrvatske gramatike II dio. Sintaksa za školu (Zagreb, 1881., izdanje
mnozme Ima usp oredne na itiv XI. 1917.). U njima se prepleću dvije jezične norme, što je prirod­
stavke -ah ili -a (žena, ženah), što
u skladu s hrvatskom i ilir sk je bilo no za razdoblje kada praktično supostoje dvije norme, ilirska koja
o m te s Vukovom tradicijom.
Prvom gramatikom vukov slabi i vukovska koja jača. Hrvatski model u Divkovića potvrđuju
skoga tipa smatra se rad Dubrovčanin
Pere Budma m··J a.· Gram ma a sljedeća obilježja: ime jezika; morfološki pravopis koji je zadržan
v l' Jl
t ·
lca della lingua serbo-croata rillir
(Bee ' 186 7·) u llJOJ ·
· se po prv1. put
ica sve do 1890. godine; ie/je; pisanje dj, gj (za j); stari nesinkretični
v · rabi nazi v srps ko-h rvatski' što se
moze
.
�
smatr t'I Izr
· azom autorovi
h pog led a na zajednički jez ik Srba
nastavci za Dat., Lok. i Instr. množine, a novoštokavski se uzimaju
kao dijalektni; dvije sklonidbe pridjeva. Divković međutim prihvaća
I Hrvata. Res etar J_ e 1926 ·
. · p1 sao da J. e to »ms . .
tmu prva potpuna gra- Daničićevu podjelu na sklonidbe prema gramatičkome rodu. Nema
matika našega J. ezika kOJa .
· J· e sastavlJ ena, s vanredn
. om j asnosti i tač- sumnje da su njegove gramatike, koje su izlazile 20 godina, u počet­
o snovu teme 1 .Itoga pozn avan, a cisto v
nosti, u duhu Vukovu a na
na rod noga govora«.79 ga ku slijedile hrvatsku tradiciju, ali su postupno podlijegale razvoju
u smjeru novoštokavizacije.81 Divkovićeve su gramatike u školama
To s� potvrđivala obiljež
j a: fonetski pravopis, ijekavsko-jekavs zamijenile dotadašnje gramatike Vebera Tkalčevića.
�
r�fleksJa a (lijep; djevojka),
Pis anj e s ona nta kao r i sastavljeno pis
ki
Više vukovskih obilježja imala je gramatika Rudolfa Strohala
ilJe buducega vremena (lj a­
ubiću) ozn ačivanje naglasaka
! �fr� smatra da sljedeća ob ilj ežjatenis u u skladu s Rešetarovim mi­
. Branka Hrvatska slovnica za srednje i nalike im škole (Bjelovar, 1893.). To
su: fonološki pravopis i novoštokavski nastavci za množinu. Ilirski
sljenJem: upora�� naz iva
illir , dvije sklonidbe pri dje ostatak bilo je npr. ilirsko nazivlje (slovnica, glasoslovlje, oblikoslov­
�po��ba kategonJe glagolskihica va, bogata
pridjeva i priloga, futur tipa budem lje, sklonidba ...) i rastavljeno pisanje futura, kao i dva oblika futura
? ubltl, �a:ođenje dubleta.
Negir a ga i podjela gramatike na II. (budem poginuo, bit ću poginuo).
J el � pn�Jen a kriterija Ge tri di­
: n. sg. u po dje li na sklonidbene tip ove Uspoređujući dosad predstavljene gramatike, može se reći da
��c�n Opisa pojedinih kategorija koji je tak te
ođe r u skl adu gra je prva koja dosljedno primjenjuje vukovsku normu bila je tek gra­
s ma ­
��C�I� tradic_ ijama Hrvats ke škole. Zapravo, gramatik matika Tome Maretića. Istraživanja koja je provela B. Tafra poka­
tumaCv I. na s 1.Je d eCI
im
v.
soviti« karakter što B Tafra a a »m je-
' · ' · naCi zala su postupnost usvajanja Vukovih jezičnih koncepcij a u hr­
n:
------------ vatskim gramatikama od predilirskoga razdoblja. Na toj je osnovi
ima iz d. rugoga kuta, »Rasp
78
B. Tafra: O hrvatskim vukovc
Pre tisa k u: ead em: ,eu
HF i<< I9' Zagreb' 1993 ., str. 339 .-362 rave Zavoda za hrvatski j e zik
_174.
·
..
1 'koslovna razdvojba . , str. 154.-
80 B. Tafra: O hrvatskim vukovcima . . . , str. 167
79 M. Rešetar: Pero Budmani,
Rad JAZU 39, Zagreb 1926 Bl Detaljno o tome B. Tafra: O hrvatski vukovcima . . . . Tu i o drugim gramatikama, npr. J.
, ., str. 107.
Vitanovića.
 278 HRVATI l NJIHOV J EZI K
VII. POGLAVLJE : Pobjeda štokavštine 279

M s ama rd ZIJa V • • 82 me đu hrva

.: tskim vukovci ma izdvojio S kritičkim primjedbama istupio je i Antun Radić, 84 predbacujući
Cl]�· Prv� J� generacija »utirala put« Vukovim jezičnimtri genera-
_
i pravopi­ autoru da širi pogrješne poglede na povijest hrvatskoga jezika ko­
smm nacehma. To su bile preteče međ
u koje pripadaj u I. A. Brlić ja uopće ne započinje s Vukom, a Vuk nije ni stvaralac hrvatskoga
�-
A. T. Brlić, Iveković, P. Budmani, M. Divk
ović. Druga generacija � književnog jezika.
l. Brozom 1 T. Maretićem konačno je prih
vatila vukovsku normu. Slično kao Maretić mislio je prije njega, 1878. godine, I. Kuku­
�
U sve � s glav�om Mar e ićevom ulogom
� Brozović spom ljević Sakcinski: »Vuk je nama Srhom i Hrvatom stvorio jedan knji­
�aretzcevsku skolu. U trecu generaciju nastavljača Sam inje čak i ževni jezik, i dao prvi pravac kojim valja da udarimo na polju skup­
ardžija ubra­
! :
�
Ja Flor sc iitz �, D. Boranića, P. Skoka
i djelo mič no S. Ivšića, zbog ne naše književnosti.«85
koJi h se pnhvacena jezična norma održ Takvim su iskazima Hrvati sami stvarali osnovu za kasnija ne­
ala cijelo XX. stolj eće.
� ! �
Gramati � i sti ist ka hrvatskoga ili srps
koga književnogjezika točna tumačenja događaja iz povijesti hrvatskoga jezika, što su do­
�
Tome � rettca tztsl _ _ a J e 1899 . god
ine (slje deća izdanja 1931 ., 1963 .). bro iskoristili Srbi u političke svrhe. Nataša Bašić podsjeća da je
Ma �ettc J � si_U atrao da se zajednički jezik Karadžić, započinjući reformu
za Hrvate i Srbe (što nije
uspJe� o �_ � IrCima) može stvoriti jedi no na
novoštokavskoj osnovici da bi ubrzao proces standardizacije u Srba, posegnuo za gotovim i dosta
na kOJOJ- Je utemeljio novi knji ževni srps
ki jezi k Vuk Kar adži ć. u stabilnim jezičnim modelom narodnoga jezika, kojega su izražajne vri­
predgo�oru gramatici opravdavanje njeg jednosti bile književno ovjerene, a svoju je punu afirmaciju i uspon doži­
ova izbo ra istodobno je i
apologiJ. a srpskoj normi i njezinu tvor vio u Gundulićevu Osmanu. Narodnost, stabilnost i dorađenost jezično­
cu:
ga sustava dubrovačke i dalmatinske književnosti nametala se namjesto
Ako sa'? hti�, da �va �njig� bude onakova, kako lutanja i traženja srpskih spisatelja, kojima je ruski klin, zabijen u jezično
va treba, morao sam gra­
đ� za �JU U�Imat�. IZ dJela pisanij eh najboljim knjiž tkivo u XVIII. stoljeću, znatno usporavao rad. Stoga je Karadžić poučavao
evnim jezikom. Svi lju­
di, koJ-�� tOJ stvan mogu pravo suditi, slažu se u srpske spisatelj e da se ugledaju na jezik Gundulićev, Reljkovićev, Došenov,
tome , da je Vuk Stefanović
KaradzH�. ?o d�nas �rv� naš pi� ac, što se tiče prav Kačićev i drugih hrvatskih pisaca jer su »Starija djela braće naše zakona
ilna
�n � a kn]Ize�m nasv JeZik ono, sto je Ciceron bio i jest zai dobra jezika, da je
.
Rimskoga za naše današnje spisatelje veće skrovište i čistiji izvor od na­
J �zik. Buduci d: o Vuku i ja ovo mislim, za to je književni latinski
trebalo, da iz njegovijeh šijeh crkvenih knjiga<<. 86
d]ela sab erem sto potpuniju građu za ovu moju
_ PI_ �aca � prav knjigu. Vuku se od svih
drugih ilnosti književnoga jezika najviše približio Dani Možemo se također podsjetiti da se Vuk koristio i hrvatskim rječni­
za to sam J a obilno upotrebio i ona Daničićev čić,
a djela, koja su za taj posa o cima (Mikaljinim, Della Bellinim, Jambrešićevim, Belostenčevim,
na _ zg� dmJa _ _ . Napokon sam
SVIJeJ_ upotrebio naro dne umotvorine, što ih je na Voltićevim, Stulićevim) iz kojih je ispisivao štokavske riječi87 jer ih
t Izdao Vuk poznatom svojom vještinom, u kojo
gao.s3 j ga nitk o ni]· e dosti­ je smatrao srpskima.
Maretićeva gramatika, što je bila njezina vrlina, opisivala je no­
Maretićevu je gramatiku kritizirao V. Jagi
ć koji, iako tada bliži vu­ voštokavski sustav na znanstveni način, dajući osnove standardu
kovci� :· predb��uje M �retiću da je izos utemeljenomu na tom sustavu. Osim gramatike, važnu su ulogu
tavio građu iz bogate hrvat­
ske knJt. zevnosti i oslo mo se samo na jezik
iz djela Vuka i Daničića.
84 M. Samardžija: T. Maretić, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci .. . , str. 134.-135.
85 Navedeno prema: N. Bašić, op. cit., str. 90.
82 M. Sa�ardžija: Hrvatskojezikoslovlje od sedamdesetih godin
1918.,u: 1dem: Iz triju stoljeća . .
·
a XIX. stoljeća d0 godme 86 Ibidem, str. 62.
. , str. 99.-l4 1.
83 T. Maretić: Gramatika i stilistika hrvat 87 V. Horvat: Vukov >>Srpski rječnik« prema rječnicima isusovaca leksikografa: Kašića (1599?),
skoga ili srpskoga književnogjezika Zagre Mikalje {1649.}, Habdelića {1670.), Dela Bele (1728.) i ]ambrešića (1742.), u: Naučni sastanak
Predgovor, str. l. ' b' 1899.,
slavista u Vukove dane 17, 2, Beograd, 1978., str. 439.-447.
 štokavšt ine 281
VII. POG LAV LJE : Pob jeda
280 HRVATI l NJIHOV J EZIK

svto J" e bl"O Vukov dodatak Bečkom dogovo ru. Zahvaljujući

imali pravopis i rječnik kao osnovni radovi za normiranje svakoga narJeC)e,
• V• .
Brozovu Pravopisu, konačno je utvrđenaidapra voplsna no�ma . .
književnog jezika. ku ulogu Je odigrao
Pravopis Ivana Broza (1852. - 1893 .) 88 pod naslovom Hrvatski Na području leksikogr afije konsol cij�
pravopis, iz 1892. godine (drugo izdanje 1893.), pisan je na zahtjev Rječnik hrvatskoga jezika (19 01.)
koji je zapoceo Ivan Broz: a .z�v�­
tadašnjih khuenovskih vlasti koje su podupirale rad vukovaca. šio ga je njegov stric, mađaron - Franjo Ive ković. Dvosve�acm qec ­
Sljedeća izdanja Brozova Pravopisa od 1904. do 1915. za tisak pri­ nik imao .je 52 .279 riječi i uglavnom jelica �onavlj�o gr�.�u lZ �u�ova
. v m"ka, lako Je ispisivao i riječi iz Stu i neklh. knJlZev mh dJela.
prema Dragutin Boranić.89 Taj je pravopis bio obvezatan u hrvat­ qec ·
v Jega naJnOVIJeg
asn ·· h r-
skim školama sve do 1930. godine, kada ga je zamijenio Pravopis hr­ Njegova je gla vna ma na bila ned ost ata k ond
vatskoga ili srpskogajezika D. Boranića. Broz je prihvatio Daničićev vatskog leksika. sko �� .
! . v.. .
ezlka ClJa Je prva dv�
R ječ nik hrv atsk oga ili srp
Đ. Damclc (sv. I. - 188 0. � . �882 :
grafem d iako se tradicija pisanja gj održala još dosta dugo. Refleks Drugi je bio . .
jata označava kao ije/je, čuva alternaciju -eo > -io (vidjeti : vidio). sveska sve do svo je sm rti red igir ao
Broz pokreće i problem nečistoga ili pokrivenoga r koje se pojavljuje sv. Il. - 188 4. - 1886.). Njegovi su se pogled i, koji s� kao knJl�e.vm
v odrazlh na
u riječima s odsječcima: suglasnik + r + je (< psi. e), gdje sej reducira uzor .pri zna· vali samo hercegovačku novo��o���stostmsuu,prema Vuku
(vrijeme, ali vremena < vrjemena). Iako nedosljedno, Broz je te rije­ građ1 1z. koJ e su npr. isklJ"učene kajkavske nJeCl · knt� · o
· · �u�
či zapisivao sa skupinom rje (pogrješka, strjelica). Boranić ih je već ale slov ens kom u jez iku . Tak av stav Je
i Daničiću pripad rječnik. liši, o hrv· atski JeZI�
pisao bezjote.90 Nedosljedan morfološko-fonološki pravopis Broz je ''eb er Tkalčević tvrdeći da je DaničićevXIX
v
Jeca. N.. o lp ak Je· o dl-
primjenjivao i u slučaju riječi tipa svetac, predak gdje je u kosim pa­ znatnoga leksika iz svih dijelova života ične. stol cepciJe.
dežima dolazilo do redukcije t, d : sveci, preci/svetci, predci. Boranić grao veliku ulogu u pobjedi Vukove jez stokon ak god� �� .(� 88 ? . -
je u tom slučaju predlagao fonološki zapis. Za vokalno r predlagao Navedeni je rječ nik izd avan gotovo tinj
je r s apostrofom (gr'oce, po'rvati se). Morfološke je kriterije uzimao 197 6.) i građa mu nije jed instve
na. U njem� se nalaz� r�eCl lZ.pls��
na granici morfema: d + s, š, e, č, ć (odsjeći, gradski, podšiti, nad­ "h izvora od najstarijih spomenika s kraić,Ja M�� XII. stolJeca, zatim n
alja, Del�a Bella · ·:)
cestar, nadčovječni, nadćutni). U Vukovu pravopisu obvezivala je
to načelo samo u slučaju d + s, š. Bila su dva pokušaja nametanja �:či iz djel� hrvatskihlošklekusiko grafa (Vranč
građu koji su prikuplh terenski suradma,-
te b ogat u diJ" alekto
srpskoga pravopisa: prvi je bio kratkotrajan, tijekom 1930. godine · v n1·ku. NaJ" više građe ipak potječe iz štokavskoga. d"".lJal. ekt. .
Cl· na qec
(Pravopis Boranića), a drugi dulji, od 1960. godine (Novosadski pra­
manje iz čakavskoga, a kajkavštinu su od isprva zastupah pn.m�en lZ
vopis). Brozova pravopisna načela bila su umjereno fonološka te je
rječnika (Habdelić, Belostenec ...). Tek (Vrpol ovice XX. s·t?lJ e�a po.­
on, kako sam piše, prihvatio »pravila u glavnome prama načelima, la am ec, v Z n � skl
Pe.rgo slc,
čel o se isp isiv ati i iz knj iže vni h dje , . v m�e, l:
kojih se držao Vuk i Daničić, a samo gdješto odstupio od njihova me đu naJ vec e qec
pisanja«, a konkretno se temeljio na Glavnim pravilima za južno Brezovački). Akademijin rječnik pripadiacijeloga slavenskog sviJeta
to ne samo hrvatskoga i srpskoga nego ata upisano je oko 250 0 �0
uopce , (na 22 080 stranica velikoga form ·· . I mao J e
88 M. Samardžija: Ivan Broz, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci .. ., str. 91.-128.
enj ala se i nje gov a lek siko lošk a kon cep �lJa
89 M. Samardžija: Dragutin Boranić, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci . .. , str. 475.-506.
natuknica). Mij nu gra�e. Osl� �oga, na­
90 Više o tome L. Badurina: Kratka osnova .. . , str. 34.-35. Taj problem, slično kao i pisanje povijesnu i suvremenu, književnu i dijalekt le eumoloskl kome�­
riječi tipa svetac ... , također je predmetom pravopisne reforme u suvremenom jeziku, usp. IX. pose u početnim svescima, natuknice sua ima drugih slavenskih
poglavlje. Problematiku hrvatskoga pravopisa u povijesnom i suvremenom aspektu pokreće
i N. Bašić: Hrvatskijezik i njegov pravopis, >>Jezik<< 48, 2, Zagreb, 2001., str. 42.-55.
tar u kojemu je prikazivana i poredben građa
 282 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 283

jezika. Nakon Daničića urednici su bili pozn

P. Budmani, M. Valjavec, l. Broz, T. Maretić
ati hrvatski lingvisti:
Neki se znanstvenici pitaju kako je bila moguća pobjeda vu ov­ �
ske škole. Vukovci su išli prema pobjedi jer im je pomagala kl� m�
...
Posljednjih godina, u vrijeme obračuna s
vatskim razdobljem u povijesti hrvatsko
posljednjim srpsko-hr­
razvijanja ideje za ujedinjenje Južnih Slavena koju �u propa� ua 1 �
ga jezika, dolazi i do ocje ­ -
njivanja djelatnosti vukovaca . Njim a se prip ilirizam i jugoslavizam, i to, što je još paradoksalmJe, na tenton­
ju Hrvatske. Ako izgubi ilirizam, vukovci su jamčili ujedinje�je sa
isuje zasluga za konač­
no kodificiranje hrvatskoga jezika na osno
Srbijom u okviru jezika. Važnu je institucionaln� ul� gu ? dtgrala
vici ijekavsko-jekavske
novoštokavštine čije su temelje izgr adil
i Maretić (s gramatikom),
Broz (s pravopisom) i Broz-Iveković s rječn zagrebacvka JAZU i skupina realizatora vukovske tdeJe koJa se on-
ikom. Kritičari vukova­ oV o

ca nap adal i su i Brozov Hrvatski pravopis d" e okupila. Prihvaćanje vukovske norme i nastanak zaJe dmckoga
postati u budućnosti simbolom hrvatskoga
koji će, što je paradoks,
nacionalnog pravopis a
�
j zika značili su samo formalno ostvarenje zamišljenoga proJekta
.

i oko sebe okupljati sve one koji se protive koji nikada nije bio praktično ostvaren.
nametanju srps kih uzo­
ra.9I
Glavna krit ika odn osi se ipak na preveliku 7.3.2. Bečki dogovor
novoštokavi zaci ­
ju standarda koja ga je osiromašila i lišila
bogate pisa ne tradicije . Polovicom XIX. stoljeća Hrvati su već bili svjesni da s� izgubili ispr­
.
Krajnji novoštokavski puri zam odre điva
o je već spomenuti odn os �
va široko zamišljen ilirski projekt ujedinjenja sv h Juzm Slavena. �
prem a kajkavizmima i čakavizmima. To
je dovelo do pokušaja što­ Ostvariva je bila mogućnost jezičnoga ujedinjenJa sa Sr n�� s �o­
:
�
kavizacije topo nim a: Delnice > Dion ice, Č jima ih je povezivala ijekavska štokavština. Tako Je . �a miCIJattvu
akovec > Čakovac, Split
> Spljet. Ispravljalo se i prerađivalo nasl
ove i jezik književnih djela �
v. Karadžića 28. ožujka 1850. došlo do susret u Bee� . N�� n za � �
nap isan ih prije reforme, pisa nih ilirskim
jezikom, prema mareti­ jedničkih rasprava potpisan je dokument naz1v�n objava th zzJ.� v
ćevskoj normi, npr. Pod starimi krovovi K.
š. Gjalskoga u: Pod starim koji je tek u XX. stoljeću, kada se taj događaj poceo smatrati_ pnJ. � ­
krovovima ili Medu žabari Ante Kovačića lomnim za nastanak zajedničkoga srpsko-hrvatskoga jezika, dob10
u: Medu žabarima, a istu
su sudbinu imala i djela A. Šenoe i E. Kum ime Bečki književni dogovor.
ičića . Riječ je o neviđe­ .
nom falsificiranju povijesti i hrvatskoga . ,

književnog nasljeđa doba Dogovor se sastojao od pet točaka kojima je utvrđeno slJedece.
romantizma i realizma. 92 Djela pisaca iz XVI
II. stolj eća, s iznimkom Dolje potpisani znaJUCI · ' · da J· e d a n n arod treba 1· e d n u knJ"iževnost da
izvornih izdanja, pod lijegala su samo prav
opisnoj korekturi, a pis­ ima i po tom sa žalosti gledajući, kako nam je knj iž�vnost rask�madana,
ne samo po bukvici nego još po pravopisu, sastajali smo se ov�J :h dana:
ci iz XIX . stolj eća jezič no su »prerađivani .
« jer je njihov originalni .
jezik pobijao tezu ojedinstvenomjeziku jedn da se razgovorimo, kako bismo se, što se za sad više moze, v u knJlzevnostJ
oga naroda dvojakoga složili i ujedinili. I tako smo
imena, što znači da je politički bio neisprav
an (»ne podoban«). Svako
sljed eće izdanje djela navedenih autora bilo
je sve više jezično »po­ Jednoglasice priznali da ne valja miješajući narječja gra� i:i n�vo, ko �
l.
.
pravljan o«. J· e ga u narodu nema, nego da je bolje od narodnij eh naqeqa Izabrati
..
jedno, da bude knJlzevmv JeZI"k l... l
• •

z. Jednoglasice smo priznali, da je najpravije i najbolje primiti južno nar­

91 D. Škiljan: Govor nacije ... ječje da bude književno; i to
92 S. Ham, op. cit, poglavlje: Prilagodbejezika a) zato, što najviše naroda tako govori,
zagrebačkefilološke škole maretićevskoj nor­
mi, str. 147.-185. Tu je i detaljna bibliografij .
piscima; D. Brozović: ]ezična i pravopisna
a radova V. Anića, I. Sovića, S. Težaka o pojed
inim b) što je ono najbliže staromu slavenskomu jeziku, a po tomu 1. svjema
previranja u Hrvatskoj ...
ostalijem jezicima slavenskijem,
 štokavštine 285
VII. POG LAV LJE : Pobjeda
284 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Srbi i Hrvati nisu živj eli u jed noj

e) �to �u gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane, la činjenica da u tom raz dob lju
ki razdvojen i, pot pad aju ći pod
d) �to Je �v�vstar� .�ubrovačka književnost u njemu spisana, državi, nego su i dal je bili pol itič
go, na zapadu nije vladala dru š­
e) s�� naJVISe �nJiz�vnika i istočnoga i zapadnoga vjerozakona tako Austro-Ugarsku ili pak Tursku. Dru 0.
��s� (sa�o sto s.vi �e paze na sva pravila). Po tom smo se složili, da Dogovoru jer u Hrvatskoj od 185
tvena klima koj a bi išla u pri log
a. ?mJ.em mJ �S�Ut_Ia, gdje su po ovome narječju dva sloga (silla­ pojedine filološke škole s vlasti­
pa do kraja stoljeća aktivno djeluju
ba) pIsez] e, a �dJe Je Je?an slog, ondje se piše je ili e, ili i, kako gd'e
J ni«
. mreža, donio /. .. /. se protivile sporazumu. »Zadra
treba, n. pr. blJelo, bjelzna, tim jezičnim projektima koje su ­
e smatrali izd ajo m nar odn e tra
su na primjer sve jezi čne ugovor ni
Našl.i s�o za dobro i.potrebno, da bi i književnici istočnoga v·erozako­ lu nije reprezentirao ni Lj. Gaj 94
3. dicije. Zagrebačku filološku ško
�a pisah �vuda, g.�Je mu je po etimologiji mjesto, kao što o�i vjeroza­
x
gramatičari Vjekoslav Babukić
i Antun Mažuranić. Uostalom,
i sa­
ona zap� noga �Is� �.i kao što narod naš od obadva vjerozakona na edi nih točaka sporazuma. Ivan
Ma ­
mnogo mJesta po JUZniJem krajevima govori. mi potpisnici nis u se držali poj ine
dvorske kancelarije, 186 2. god
žuranić, kao kan cel ar hrvatske
4. Svi smo p : i z .n .a l i, da h u samostalnijeh imena na kraju u rod . množ uveo je u škole Gaj ev pravopis,
što je bilo u izra zitoj sup rot nos
ti s
:��eba pisati, Jer mu ondje ni po etimologiji ni po općenome narod� njegovim potpisom pri Bečkom
dogovoru. Podsjetimo , osim tog a,
vo:�' n po starome slavenskom jeziku, ni po ostalijem današ­
.. . g�JeZICima godina obj avlj eni i radovi Vebera
nJIJem slavenskijem nije mjesta /... /. da su šezdesetih i sedamdesetih
propisuje ilir ski pravopis i gla
vna
Tkalčevića u koj ima se i dal je
5. ���mo j �. d.n o g l. � s i e e p r i s t a l i, da se pred r, gdje ono samo so- načela ilirskoga jezika. Osobno
mišljenje vođe Zagreb ačke ško
le o
slog Cini, ne pise ni a ni e, već samo r neka stoji (n. pr. prst) /.../.93 ik regionalnoga dometa .
Vukovu jeziku bilo je da je to jez
Ugovor �� � a srpske strane potpisali Vuk Stefanović Karadžić Đu­ inteligenciju. Njegovi pristaše
Dogovor je pod ijelio zagrebačku ­
� .
ro a �ICIC, � Slovenac Franjo Miklošič, a s hrvatske strane Iva Ku­ � su u izdanjima Matice ilir ske pri
s l. Kukuljevićem na čelu počeli vao
� ?
ku J evic, Imitrija Demeter, Ivan Mažuranić, Vinko Pacel i Stefan rafije. U ras pravi na koju je poz
mjenjivati nove zasade (orto)g
: pisanje ie/je te r, ali to nije utje calo
PeJakovic. časopis »Neven« B. šulek je bio za
B � čki do ��v�r odbacivao je ilirsku jezičnu koncepciju prihva­ 2. God ine 186 4. Jagić je u čla nku
na Mažuranićevu odluku iz 186
. .
, . . obilJezJa venom časopisu »Književnik« kri­
CaJUCl IZ Vukova jezika, a djelomično i iz predilirskoga hr­ Naš pravopis, tiskanome u znanst
a načela te pledirao za pis anj e
ie/
:at skog s�andarda. Odbačeno je miješanje dijalekata i stvaran · e tizirao ilirska jezi čno -pravopisn
. .
Jezi�a kOJl u �tvarnosti ne postoji u korist jednoga, hercegovačk ­
v
� je, r, ć (umjesto tj) te Gen . pl. bez
h. Od toga vremena Jagić više
izirao je i vukovca Ma reti ća. Na
nije

ga, JUznoga IJekavskog dijalekta novoštokavskoga ti'pa, t'J · onoga pripadao Zagrebačkoj školi, a krit a
.. · . v.
a obvezatan bio ilirski pravopis,
kOJ � Je cm�o osnovicu jezika što ga je Vuk reformirao. Predložene kraju se dogodilo da je u školam
��� }
prom� ene �ota� aš�jeg i irskoga pravopisa što se tiče e, erliu, u javnom životu promjene koje
propagira sredina oko Književnik
ušava 1877. uniformirati pravop
a.
is­
a u k�r � st pnhvaca�J � �acina Vukova pisanja. Ilirska misao po­
v Postojeće pravopisne inačice pok ­
razena ! e l na �e���u J ���?�oga ujedinjenja sa Srbima koji u doku- promjene u školstvo. On a je uki
na komisija koja je trebala uvesti u
ment m su uklJUCih obiljezJa ilirskoga J. ezika · Be ekI· Je dogovor slje-
. . oglasnoga r, ali je po Tkalčevićev
V
nula staro pisanje jata (e) i sam ati
d: cl , ipak ostao samo pismena deklaracija bez prak- . Ipak nije odlučila kako će se pis
' · h po1 s�o1j � ca nagovoru ostavila nastavak -ah
. .
tlcmh posljedica. Tomu je bilo nekoliko uzroka. Nije nevažna bi-
--
- - -------- --------- -�- ---------
- -

· e: Putovima .. . , u poglavlju
>>Narodne novine<< u zabavnu
z · vmc
ta 3. 1V. 1850 . u časopisu
93 v Kn .. • .
'J'iževni dog� vor u Becu godme 1850. (str. 275.-281.) 94 Lj. Gaj smjestio je tekst dokumen
i zaba vnik !
' '
iznosi cijeli dokument' odakle potj ecu ovdJe citiram ulomci (str. 279.-280.). rubriku Poučiteljn
 286 HRVATI l NJIHOV JEZIK
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 287
jer se kolebala između ilirskoga etim
ološkog i vukovskog fonetskoga
pravopisa. Odluke komisije nisu pra
vno potvrđene, a u školama će
ih provesti tek gramatike Mirka Div
kovića s vukovskom normom.
Beč ki je dogovor u kas niji m slavistič
kim radovima, koji su ne­
rijetko pre cjenjivali njegovo značen
je, pos tao svojevrstan mit na
kojemu je rast ao i slje deć i, kasniji Književna središta u drugoj polovici XIX. stoljeća
»mit serbokroatistike«, 95 odn o­
sno jedinstva srp sko ga i hrvatskoga
jezi ka, što naglašavaju hrvat­
ski lingvisti.

•
Beograd

SRBIJA

95 M. Kačić: Politika u znanstvenoj slavistici ...

 VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 289

Slavenima. Do stvaranja prve države nazvane Kraljevstvo Srba,

Hrvata i Slovenaca došlo je u Beogradu, l. prosinca 1918. godine.
»Velikosrpski nacionalisti prihvatili su ju radosno, videći u njoj na­
stavak Kraljevstva Srbije, dok je u bivšim habsburškim zemljama
VI l i . POG LAVLJ E ona izazvala val nezadovoljstva, čak i pokušaj pobune hrvatske voj­
ske, koja je smatrala da je zemlja ozbiljno ugrožena od supremacije
Srpsko-h rvatski/ Srba.«3 Raspored snaga među narodima koji su se našli u zajednič­
h rvatsko-srpski jezik koj državi od samoga početka nije bio ravnopravan.
Problem jezika postajao je državnim problemom. Hrvatska ocje­
na hrvatskoga ili srpskoga, odnosno hrvatskosrpskoga/srpskohrvat­
Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravno­ skoga jezika negativna je iz perspektive njegova stogodišnjega po­
pravnosti obuhvaća i prava svakoga od naših na­ stojanja, ali ne valja zaboraviti da je u trenutku nastajanja na pri­
ro�a d� �u va sve atribute svoga nacionalnog po­
sto!anJa z da maksimalno razvija ne samo svoju jelomu stoljeća on bio pozitivnim ostvarenjem želja za jezičnim,
przvrednu, nego i kulturnu djelatnost. Medu tim narodnim i državnim jedinstvom svih Južnih Slavena, kada su se
atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito na­ oni, nakon nekoliko stoljeća nepostojanja, pojavili na zemljovidu
cionalno ime jezika kojim se hrvatski narod slu­ Europe u zajedničkoj državi.
�i, �erje neotudivo pravo svakoga naroda da svoj Prvo razdoblje započinje Broz-Ivekovićevim rječnikom (1901.).
. vlastitim imenom, bez obzira radi li
Jezzk nazzva
s�?filolo��omf���menu koji u obliku zasebneje­ Pravopisnu normu učvršćuju sljedeća, već spomenuta izdanja
zzcne varyante zlz cak u cijelosti pripada i nekom Broz-Boranićeva pravopisa koja su počela izlaziti od 1904. godine.
drugom narodu. Maretićevska se gramatička norma širila putem jednoga od naj­
Deklaracija o nazivu i položaju boljih hrvatskih udžbenika, Gramatike hrvatskogjezika za ženski
hrvatskog književnogjezika,
> Telegram<<, 17. ožujka 1967. godine1
licej Josipa Florschiitza (1905.). Pojavljuju se i jezični savjetnici kao
rezultat praktičnoga djelovanja u okviru jezične kulture i kao znak
Periodizacija hrvatskoga književnog jezika u XX. brige za usavršavanje jezika i rada na oblicima i mogućnostima nje­
stoljeću, kao hr­
vatsko-sr� skoga jezi ka, podređena je povij esnim gove primjene. Njihova se tematika svodila uglavnom na borbu za
. činjenicama koje
su postavile cezuru Izme đu pojed inih razdoblja. 2 čistoću jezika, nastavljajući time Maretićeve postavke u skladu s
Prvo razdoblje - od 1901 do 1918 - ozna cv u1· e
•
• · · kojima u novoštokavskome jezičnom standardu nema mjesta ne­
v • • • •
utvrđ IvanJ· e 1· Ja-
canJe utjecaJa hrvatskih vukovaca koji su kodificira ologizmima, a ni čakavskim ni kajkavskim regionalizmima. U te se
. li gramatičku i
P�avop1 �nu normu u posljednjih desetak godina savjetnike ubrajaju Barbarizmi u hrvatskom jeziku (Zagreb, 1904.)
. XIX. stolje ća. Po­
VIJesno Je to raz ob Je
.
.
� �
Prvoga svjetskog rata nako n kojega je jugo ­ Vatroslava Rožića4 i Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića5 iz
slavensko pitan Je, tj. stvaranje zajed ničke države Južn ih Slave 191 1. godine. Andrić za razliku od Rožića nije bio tako dosljedan
na
postalo zamr šen međ unar odni problem, pose
bice među sami m
3 L. Podhorodecki: Jugoslawia .. ., str. 149.
2
Navod iz časopisa >>Telegram<<.
4 M. Samardžija: Vatroslav Rožić, u : idem: Jezikoslovne rasprave i članci . .. , str. 227.-260.
Slično misle i drugi autori, npr. M. Samardžija. 5 M. Samardžija: Nikola Andrić, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci ... , str. 409.-472.
 290 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
novoštokavski purist jer je bio za određene normativne zahvate pro­
vjerene u hrvatskoj jezičnoj tradiciji. Upozoravao je na nepotrebno
preuzimanje srpskih riječi koje su često rusizmi.6 On je bio prvi koji
se u razdoblju ojačale »Vukovizacije« vraća i podsjeća na vrijednosti
vlastita j ezika: »Hrvatski je jezik tako lijep i bujan, da se njime mo­
že izreći sve, čim ti duša zadršće. On je sjajan, vatren i duševan.«7
Sljedeći savjetnik napisao je T. Maretić: Hrvatski ili srpskijezični
savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati književnim našim
jezikom. On izlazi već u sljedećem razdoblju, 1924. godine, a autor
u njemu p otvrđuje svoj stav iz 1899. prema barbarizmima u koje po
njegovu mišljenju pripadaju sve nenovoštokavske riječi. U uvodu
pisanom ekavicom, što je trebalo posvjedočiti njegov odnos prema
istočnome dijalektu koji mu je jednako drag kao južni,8 ponovno
kritizira riječi nepotvrđene u narodnom našem jeziku koje nisu u
duhu toga jezika: »Možda će se kojemu čitatelju činiti preterano što
ja najveći deo kajkavskih reči izgonim iz književnoga jezika /.../, no
/.. ./ svatko vrlo lako uviđa da bi takve reči književnome jedinstvu
Hrvata i Srba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti.«9 što će nam
neologizmi poput glazba10, isusovac, redarstvo, slovnica, stožernik,
tvornica, učionica, pita se Maretić. Po njegovu su mišljenju nepo­
trebne i riječi: časnik, povijest, knjižnica, proračun, stožer, tvrtka.
Savjetuje da se umjesto njih rabe internacionalizmi, kako to rade
drugi narodi, pa i Srbi (npr. oficir, /h/istorija, biblioteka, budget, pol,
firma). Maretić nije protiv regionalizama, nego protiv tipičnih i sa­
mo hrvatskih neologizama i posuđenica što ih je kovao uglavnom
purist B. Šulek. To je bilo u skladu s Maretićevim pogledom na za­
jednički j ezik i način kako se on ostvaruje, iako je time uništavao
dio hrvatskoga jezičnog nasljeđa u korist srbizacije. Očito da je, ka­
ko primjećuje Moguš, u svakodnevnom životu i dalje taj leksik bio
6 N. Andrić: Koje nam beogradske riječi ne trebaj
u, u: M. Samardžija, op. cit., str. 452.-4 63.
Riječ je o člank u iz 1927. godin e.
7 Navedenono prema M. Moguš: Povijest ... , str. 180.
8 Ibidem , str. 180.
9 Ibidem, str. 180.-181.
10 Šulekov neologizam potvrđen već 1844. u >>Danici<<.
VIli. POGLAVLJ E: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 291
prisutan kad je Maretić tako reagirao. Ista će se ocjena i odnos pre­
ma korjenitome hrvatskom leksiku ponoviti kao neizostavni ele­
ment jezične politike u državi nastaloj 1945.
Godine 1913. Jovan Skerlić (1877. - 1914.) u članku Istočno ilijuž­
no narečje prvi je pokušao ujednačiti srpski i hrvatski jezik ukla­
njanjem dviju temeljnih razlika među njima. U tu je svrhu 1914.
proveo anketu među hrvatskim i srpskim književnicima i jeziko­
slovcima. Njegov je projekt pretpostavljao da Srbi prihvate latinicu
umjesto ćirilice, a Hrvati ekavicu umjesto ijekavice. Rat i autorova
smrt prekinuli su tu inicijativu. Na Skerlićev su prijedlog ipak pozi­
tivno odgovorili mnogi hrvatski pisci i javni djelatnici - pobornici
jugoslavenske zajednice - koji su počeli pisati ekavicom. To su bili,
među ostalima, M. Krleža, T. Ujević, A. B. Šimić i A. Cesarec. Ti novi
ekavci odbacili su tu praksu početkom dvadesetih godina, razoča­
rani politikom novonastale države.
Drugo razdoblje - od 1918. do 1941. - vrijeme je pogoršavanja
situacije za hrvatski jezik. U svim područjima društvenoga živo­
ta vidljiva je snažna centralistička politika Beograda, što se odra­
zilo čak i u političkome vicu u kojemu se kratica naziva države
Kraljevina SHS »prevodila« kao »Srbin hoće sve«. Kao nedosljed­
nost parole jedan narod - tri plemena (a ne tri posebna naroda), u
3. paragrafu Vidovdanskoga ustava iz 1921. pojavljuje se čak i novo
ime jezika: Službenijezik Kraljevineje srpsko-hrvatsko-slovenački, 1 1
ime koje se rabilo sve do 1937. godine. Srpski jezični unitarizam
bio je posebno vidljiv u školstvu, vojsci, sudstvu. Jezična situacija
ovisila je o situaciji u državi. Atentat na hrvatske poslanike u beog­
radskoj Skupštini 20. lipnja 1928., kad je ustrijeljen Stjepan Radić,
karizmatični vođa Hrvatske seljačke stranke, a ranjena još dvojica
poslanika, bio je povod raspada Kraljevine SHS. Šestoga siječnja
1929. kralj Aleksandar Karađorđević zbog državnoga udara uvo­
di šestojanuarsku diktaturu. Poništio je Vidovdanski ustav12 i ras-
11 Nalazimo ga u naslovu: Istorija srpskohrvatskoslovenačkog književnog jezika Franje
Polj anca iz 1936. godine.
12 Vidovdanski ustav proglašen je 28. lipnja 1921., na dan pravoslavnoga sv. Vida. To je za
Srbe poseban dan jer su toga dana 1389. izgubili bitku na Kosovu polju, a 1914. se dogodio
 292 HRVATI l NJIHOV JEZIK
pustio Skupštinu. U listopadu 1929. proglasio je zakon o promjeni
imena države u Kraljevinu Jugoslaviju.
U tome burnom razdoblju dolazi do neposrednih promjena u
hrvatskome jeziku. Godine 1926. Ministarstvo prosvjete osniva po­
sebno znanstveno povjerenstvo koje treba izraditi zajednički pra­
vopis. U povjerenstvu su bili hrvatski lingvisti vukovske orijenta­
cije: Maretić, Rešetar, Boranić i Ivšić. Ministarstvo je 1929. u svrhu
izrade pravopisa izdalo Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje
i stručne škole Kraljevine S. H. S. prema kojemu je određen jedan
pravopis »temeljen na velikoj jezičnoj i pravopisnoj reformi Vuka
Karadžića«. Propisom se naređivala:
Način pisanja iznesen u ovom pravilniku mora se primeniti i u svim no­
�im izdanji�a _školskih �?jiga.. Nijedan udžbenik, bilo da pretstavlja novo
izdanJe_ ram] e izdate knjlge, bilo da se sada prvi put izdaje, ne može biti
odobren za školsku knjigu, ako nije izrađen po ovim pravilima.i3
u. skladu s Uputstvom, A. Belić 1930. godine objavljuje svoj pravo­
?1 S pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnogjezika koji
Je popularno nazvan oktroirani pravopis. Iste godine izlazi također
prilagođen propisima Pravop is hrvatskoga ili srpskoga jezika. Peto
izdanje prerađeno prema propisima Ministarstva Prosvjete (kao i še­
sto i sedmo izdanje) Dragutina Boranića. Načela srpskoga pravopi­
sa preuzeta su iz Belićeva pravopisa. U skladu s propisima srpske
ortografije promijenjeno je pisanje d + s, š, e, č, ć u: otsjeći, gradski,
otš�tati, otcijepiti, otčepiti, otćušnuti. Takav će zapis poslije postati
SVOJevrstan pokazatelj koji će se od normi (hrvatska ili srpska) pri­
mijeniti u pravopisu.
Osnovano je i povjerenstvo za rad na ujednačivanju nazivlja za
srednje škole.
v
Novi pravopis Hrvati su odbacili kao znak jezične unifikacije.
Cak je i T. Maretić 1931. istupio protiv državne jezične politike u
anketi časopisa »Pravda«. Za obranu hrvatskoga jezika osnovano
atentat n a n�d�ojvo u Ferdinanda u Sarajevu jer su na dan srpske narodne žalosti austrij­
� i S R. Bošković: O leksičkoj i stilskoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književnogjezika,
_
ske vlasti naJavile VOJne manevre kao političku provokaciju prema Srbiji.
i3 Navedeno prema M. Moguš: Povijest ..., str. 181.
VIli . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 293
je 1936. društvo »Hrvatski jezik« koje je godinu dana objavljivalo
časopis pod istim naslovom, u redakciji S. Ivšića. Hrvati se prisje­
ćaju vremena svoje bogate književne tradicije. Godine 1930. izla­
zi Antologija čakavske lirike, a o stotoj obljetnici Gajevih reformi i
odbačene kajkavske književnosti M. Krleža 1936. objavljuje na kaj­
kavskome Balade Petrice Kerempuha, dok S. Ivšić piše jezičnu mo­
nografiju Jezik Hrvata kajkavaca. Izlaze i Djela Frana Krsta Fran­
kopana. Sva ta djela uskrisuju i afirmiraju kajkavski dijalekt koji
pripada isključivo tradiciji hrvatskoga jezika i po tome se razlikuje
od srpskoga jezika.14 U tom razdoblju započinje rasprava o razli­
kama između srpskoga i hrvatskoga jezika umjesto dotad propa­
giranoga jedinstva. Razlike su posebno bile vidljive u leksiku. Tu
je temu najprije započeo Srbin Radosav Bošković u radu (nedovr­
šenome vjerojatno zbog političkih pritisaka) O leksičkoj i stilskoj
diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književnogjezika.i5 Autor po­
tvrđuje postojanje tih razlika ilustrirajući ih brojnim primjerima
te pretpostavlja da bi rječnik takvih riječi mogao imati oko tri do
četiri tisuće leksema. On također pokušava odrediti uzroke koji su
u povijesti dva jezična sustava učinili različitima, npr. posezanje
Hrvata za domaćim riječima (glazba - muzika, pohrana - depozit,
brojka - cifra, streljivo - municija, ljekarna - apoteka ...), dok su Srbi
uzimali posuđenice iz stranih jezika. Upozorava na skupinu hrvat­
skih riječi kojima u srpskome odgovaraju sintagme (dragulj - dragi
kamen, vozilo - prevozno sredstvo ...). On smatra da, na sreću, vri­
jeme likvidira »ono što je stvorila vekovna političko-kulturna izo­
lacija srpskoga i hrvatskoga naroda«.i6
Tom se temom dalje bavi i Julije Benešić koji u Varšavi 1937. go­
dine objavljuje djelo Gramatykajfzyka chorwackiego, czyli serbski­
ego. U toj se gramatici nalazi i rječnik leksičkih razlika između srp-
i4 Više o tome vidi J. Kornhauser: Literatura dialektalna i tozsamosć chorwacka, u: /i[zyk a
tozsamosć narodowa: Slavica ... , str. 155.-168. Vidi i XI. poglavlje.
>>Naš jezik« III, Beograd, 1935., str. 277.-282. Pretisak u: idem, Odabrani članci i rasprave,
Titograd, 1978., str. 45.-48.
i6 Ibidem, str. 47.
 294 HRVATI l NJIHOV JEZIK
skoga i hrvatskoga jezika s 1300 riječi, a namijenjen je prevoditelji­
ma. Taj razlikovni rječnički prikaz nije bio popraćen teorijskim pri­
mjedbama, imao je i neke pogrješke, a bio je, kao i čitava gramatika,
malo poznat u Hrvatskoj pa nije imao ni većega utjecaja. Unatoč
tome, A. Belić je napao Benešića nazvavši ga »kradljivcem srpskih
riječi«. Zbog toga djela Benešić je bio nakon Drugoga svjetskog rata
i politički šikaniran.17
Stanje u hrvatskome jeziku popravilo je stvaranje autonomne
Banovine hrvatske (26. kolovoza 1939. godine) koja je preuzela od­
luke o vanjskoj politici, gospodarstvu, financijama, sudstvu, soci­
jalnoj politici i prosvjeti, ali, na žalost, tek neposredno prije izbija­
nja Drugoga svjetskog rata. U škole se vratio Boranićev Pravopis od
prije 1930. godine. Sintezom polustoljetnoga funkcioniranja srp­
sko-hrvatskoga jezika bila je knjiga Petra Guberine i Krune Krstića
Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnogjezika, 18 objavlje­
na u Zagrebu 1940. godine. Suprotno službeno naglašavanoj jedin­
stvenosti, autori u svojoj knjizi tvrde da je hrvatskosrpski apstrak­
tan i umjetan jezik koji spaja dva jezika koji zasebno funkcionira­
ju, svaki s vlastitom posebnom strukturom i povijesti. Bio je to prvi
znanstveni protest protiv nametanja unifikacije, popraćen dugim
popisom razlika između tih dvaju jezika na fonetskoj, fleksijskoj,
tvorbenoj, sintaktičkoj, stilističkoj i leksičkoj razini, pa čak i u okvi­
ru tzv. jezičnih navika kao što su pisanje nadnevaka, kratica itd.
Dodatak u obliku rječnika ima 4709 riječi. Guberina u naslovu te­
orijskoga dijela koji se nalazi ispred rječnika, pita: Zašto možemo
govoriti o posebnom hrvatskom književnom jeziku?
17 I. Pranjković: Razlike izmedu hrvatskog i srpskogjezika, u: idem: Kronika hrvatskogaje·
zikoslovlja, Zagreb, 1993., str. 158.-171.
18 Opširnu obradu knjige s kulturno-povijesnom pozadinom njezina nastanka nalazimo
u člancima N. Bašić: Uvod u nastanak Guberina-Krstićevih Razlika. U povodu 60. obljetnice
izlaska knjige, »Jezik<< 47, 4, Zagreb, 2000., str. 121.-134.; eadem: Odjeci Guberina-Krstićevih
Razlika u hrvatskome jeziku i jezikoslov/ju, >>Jezik<< 47, 5, Zagreb, 2000., str. 179.-194. Osim
toga, o agitacijsko-propagandnom karakteru Guberinine i Krstićeve knjige u kontekstu po­
litičke situacije Hrvata u Banovini iscrpno govori M. Czerwinski: /f!zyk, ideologia, narod . . . ,
str. 93.-99.
VIli. POGLAVLJ E : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 295
Zašto se događaju sve te promjene u jezicima, koji su uv vome P �etku
sačinjavali jedinstvo? Zato, jer je materijalni i du?ovn�. z��vot ��zh.����.kod
različnih naroda; jer povijesni razvitak, geografski polozaj,.soctjalm z�vot,
generacije i vrijeme ostavljaju svoje čvrste �ra�o�e u vanjskom noswcu
tih činjenica: jeziku. Vječni pratilac života, jeztk, tde stopu u stopu s �a­
rodom: naklonosti i mržnje odrazuju se u jeziku, pa mu narodne. Cj. �.hne
daju neizbrisiv pečat. /. . ./ Kad se te opće lingvist!čke činjeni � pn tjene
na jezik, kojim govore dva različita nar��a, kao .st� su Hrva � Srb�onda
u1
.
t,
nam se problem razlika između dva knJlzevna jeztka pokazuje u poseb-
nom svjetlu.19
Guberina upozorava na sociolingvističke čimbenike koji određuju
nastanak pojedinoga jezika, a rezultat su različitih narodnih tra­
dicija. Guberinino i Krstićevo mišljenje o karakteru srp �ko- rvat­ �
skoga jezika, njegovu funkcioniranju i uzajamnim odnostma 1z�e
�
đu hrvatskoga i srpskoga kao dvaju jezika koji ga tvor�, kron� osk1 �
je prvo koje se pojavilo u jugoslavenskom j ezik? slo;lJU u vnJe� e
»zajednice«. Razlike nisu dobro primljene m_ u slJedecem r�zd�blJ �
jer su ih jedni smatrali premalo radikalnim�, � drugi u � 1tanst1_ 1
:
oni nakon 1945. godine, tvrdili su da je to »tlptcan pnmJer hrvat­
skoga jezičnog secesionizma«.20 N. Bašić zaključuje da »V�ije �nost i
značenje Guberinine i Krstićeve knjige nije samo u tome sto Je dala
znanstvenu podlogu za kasniji razvitak teori� ske mi�li � sam��tal
_ �
nome hrvatskome književnome jeziku, nego 1 u nJeZmOJ prakttcnoJ
strani«. 21 Autorica misli na rječnik koji se nalazi u navedenoj knjizi.
u tom razdoblju prvi se put pojavljuju srpsko-hrvatski jezični
problemi. Beogradski centralizam izaziva u Hrvata osjećaj ugrože­ v
_
nosti i obrambeno ponašanje, čiji su povod uzaJamne optuzbe zbog
srpskoga hegemonizma ili hrvatskoga separatizma.22
1 9 Ovaj je ulomak knjige pretisnut: P. Guberina: Zašto možemo govoriti o posebnom hrvat­
skom književnom jeziku, >>Jezik<< 44, 5, Zagreb, 1997., str. 163.
2° 1. Pranjković, op. cit., str. 160.
21 N. Bašić: Odjeci . . . , str. 192.
22 K. Feleszko: Relacja »jf!zyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego - nowego jf!zyka
slowianskiego, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<<?5, ':':'arsza':a, 1 99., st� 1 4 �.- 1 6�
�
. : �
Autor opravdava tadašnji beogradski centralizam kao nuzan cJm�emk�OJI u dotJcnOJ povi
jesnoj situaciji u novonastalu državu integrira regije raznorodne 1 s obzuom na nanonal�u
.
i kulturnu svijest i na stupanj civilizacijskoga, političkoga i društveno-ekonomskoga razv1t-
 296 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Treće razdoblje - od 10. travnja 1941. godine do svibnja 1945. -
povezuje se s kvislinškom Nezavisnom Državom Hrvatskom. To je
nesumnjivo bilo vrijeme restauracije hrvatskoga jezika i čišćenje od
srbizama, naročito na području pravopisa i leksika koje je bilo po­
sebno podložno procesu srbizacije.23 Osnovan je Hrvatski državni
ured za jezik. Državnu jezičnu politiku odlikuje krajnji nacionali­
stički purizam. Osnovni kriterij za određivanje jezične norme po­
staje nacionalni kriterij. Umjesto dotadašnjega Boranićeva pravo­
pisa uvodi se Koriensko pisanje (Uz suradnju članova Hrvatskoga
državnog ureda za jezik, sastavio A. B. Klaić, Zagreb, 1942.), a zatim
Hrvatski pravopis (obradio Ured za hrvatskijezik, Zagreb, 1944.).24
U dokumentu pod nazivom Zakonska odredba o hrvatskom jeziku,
o njegovoj čistoći i o pravopisu, koji je 14. VIIL 1941. objavio Ured,
utvrđuje se da je službeni i književni hrvatski jezik štokavski dija­
lekt jekavskoga, odnosno ijekavskoga izgovora. Taj se jezik mora
pisati »po korienskom, a ne po zvučnom pravopisu«. Pravopis je bio
dosljedno morfološki, dotad neprimjenjivan u povijesti hrvatsko­
ga jezika:
Hrvatski je pravopis u načelu korienski (etimološki). On pazi na postanak
rieči, t. j. čuva glavni dio rieči (korien i osnovu) i vezu s drugim riečima, te
u suglasničkim skupovima ostavlja uglavnom netaknute neke suglasnike,
koji se u govoru mienjaju ili izostavljaju po glasovnim zakonima. Tako va­
lja pisati vrabca, nadkriliti, jedanput, družtvo, bolestnik, premda se govori
vrapca, natkriliti, jedamput, društvo, bolesnik.25
U pisanju refleksajata vraćena je potom ilirska tradicija : je/ie (=je/
ije). Poslije Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj je ponovno obveza­
tan Boranićevfonološki pravopis, ali kao rezultat reforme iz razdob-
ka. To je izazvalo očit sukob između centralističkoga modela i težnja pojedinih nacionalnih
skupina za kulturnom autonomijom (str. 151.-152.).
23 M. Samardžija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.; idem:
Jezični purizam u NDH, Savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik, Zagreb, 1993.; M.
Czerwinski: ]f!zyk propagandy w Niezaležnym Pmistwie Chorwackim. Proba charakterystyki,
>>Socjolingwistyka«l9, Krakow, 2005., str. 63.-81.
24 Hrvatski pravopis, Zagreb, 1944. Pretisak u: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb, 1993.
25 Navedeno prema M. Moguš: Povijest .. . , str. 185.
V I l i . POGLAVLJ E : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 297
lja NDH morfološki pravopis dobiva političku konotaciju, nai �e,
ocjenjuje se kao »fašistički i ustaški«. 26 Posebna po� or�ost �osvec�­
na je leksiku čija se »deserbizacija« odnosila na ozivlJav _ _anJe star�h
hrvatskih riječi: npr. tisuća (umjesto hiljada), tjedan (umjesto nedje­
lja, sedmica), imovnik (umjesto inventar) . .. Brojne posuđenice za­
mjenjivale su se domaćim neologizmima, npr. pismohrana (umje­
sto arhiv), samovoz (automobil), munjovoz (tramvaj), brzog/as (tele­
fon), brzojav (telegram), krugoval (radio), promidžba (propaganda),
slikopis (film), stožer (štab), mirisnica (parfumerija) ... Nako� 19:5.
te se riječi nisu rabile. Srpske se riječi osuđuju, a u tisku se P�JaVlJU­
ju »upozorenja«: »Opetovano je upozoravano, da se ne smiJe upo­
trebljavati riječ ,lice ' umjesto riječi ,osoba' i riječ ,izhrana' umjesto
,prehrana'.«27 • •
Započeo je i rad na rječniku koji je trebao nadopumtl reformu
leksika. Urednik neobjavljenoga Rječnika hrvatskog književnogje­
zika bio je S. Ivšić. Izišla je prva povijesna gramatika Blaža Juriši�a
pod naslovom Nacrt hrvatske slovnice (I. dio 1944.) . U �v kolama Je
bila obvezatna prerađena Florschiitzova Hrvatska slovnzca (1943.).
Godine nakon Drugoga svjetskog rata bile su pune kritika i ten­
dencioznih ocjena razdoblja NDH od vladajućih krugova. Ondašnje
su vlasti negativno ocjenjivale djela hrvatskih jezikoslovaca toga
razdoblja (1941. - 1945.). I danas ih srpska strana ocjenjuje kao »US­
taški leksički i pravopisni eksperiment«.28
Četvrto razdoblje - od svibnja 1945. do proljeća 1990. - najdu-
že je i posljednje razdoblje u povijesti srpsko-hrvatske jezične za­
jednice u državi koja je triput mijenjala svoje ime: Demokratska
Federativna jugoslavija (1944. - 1945.), Federativna Narodna Re­
publika Jugoslavija (1945. - 1963.) i Socijalistička Federati �na Re­
publika jugoslavija (1963. - 1992.). Još za vrijeme Drugoga svjetskog
rata ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođe­
nja Hrvatske) i AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja
26 M. Samardžija: Hrvatskijezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ···
27 M. Samardžija: jezični purizam ... , str. 15.
28 B. Brborić: Predistorija i sociolingvistički aspekti, u: Srpskijezik ... , str. 22.
 298 H RVATI l NJIHOV J EZIK VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 299

Jugoslavije) - partizanska tijela koja su imala političku i zakono­ Odlučeno je da taj jezik ima četiri službena imena: srpskohrvatski,
� �
davnu lo u - jamčili su budućim narodima Jugoslavije pravo na hrvatskosrpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski. Teoretski je to
· · J ezrk 1. rme.
vlas trti
.
?
okumenti su trebali biti pisani na »srpskom, značilo da se neslužbeno mogu rabiti i nazivi: srpski i hrvatski, ali
hrvatskom, slovenackom i makedonskom jeziku« jer su svi oni rav­ praktično je to bilo neobično teško. Neki su jezikoslovci čak doka­
nopravni na teritoriju cijele Jugoslavije. 29 Kasnija jezična politika u zivali da takvi jezici ne postoje. Sedma točka Dogovora glasila je
� �� �
ržavi ij p štivala ove odluke. U tom je razdoblju zbog vladajuće
.
da zajednički jezik mora imati zajednički pravopis. 32 Poseban pro­
� �� ��
Id ?logrJ e J Ik, o nikada do tada, bio instrument politike koja je
.
blem bili su Crnogorci, koji nisu spomenuti u točki 3., gdje se utvr­
đuje ravnopravnost pisama, ćirilice i latinice i u kojoj se navodi da
tezila stvontr umfrcuano društvo s internacionalnom socijalistič­
� �
kom, n etničkom svijesti, društvo u kojemu obvezuje parola brat­
Srbi i Hrvati moraju znati pisati obama pismima. Nisu spomenuti ni
� � .
tv l Jedms�vo. »Srpskoj jezičnoj politici bilo je stalo do jezičnoga
kao nositelji srpsko-hrvatskoga jezika u predgovoru Rječnika obiju
Matica iz 1967. godine. Crnogorci su to shvatili kao nijekanje posto­
Je dmstva, ah samo onakva jedinstva kakvo će se realizirati na štetu
janja njihova naroda i književnosti te su reagirali 1971. izjavom Ne
hrvatskih jezičnih posebnosti.«3o
možemo prihvatiti Novosadski dogovor. 33
Nakon Drugoga svjetskog rata u hrvatskom školstvu obveza­
�
an je Boranićev Pravopis i gramatika Ivana Brabeca, Mate Hraste
Ostvarujući odluke Dogovora, 1960. objavljen je Pravopis hrvat­
��� � � ��
e en� v i�kovića G matika hrvatskoga ili srpskogajezika (1952.)
skosrpskoga književnogjezika s pravopisnim rječnikom. Srpska ina­
čica, na ekavici i ćirilici, u naslovu je imala srpskohrvatski. Novo­
1a Je slijedila Maretrcevu normu. Znak nadolazećih unitarističkih
sadski pravopis, koji je izbacio dotadašnje razlike u korist srpskoga
. .
�
prmnjena b lo je raspisivanje ankete o srpskohrvatskomjeziku i pra­
pravopisa, trebao je biti znakom jezičnoga jedinstva Srba i Hrvata.
� �
voplsu koJe Je 1953. okren o »Ljetopis Matice srpske«. Uslijedio je
Lada Badurina tvrdi da je bila posve neispravna koncepcija po ko­
�
sastanak redstavmka Matrce srpske i Matice hrvatske u prosincu
joj će zajednički pravopis ostvariti jedinstvo jezika. Ona je, osim
1954. godme u Novom Sadu, gdje je potpisan tzv. Novosadski do­
toga, rušila određene pravopisne navike koje su nastajale tijekom
govor kao p onovna potvrda jezične zajednice prekinute u vrijeme
. 70 godina. S druge strane, neke od predloženih izmjena pravopisne
Drugoga SVJetskog rata i reforma u NDH. Dogovor je glasio:
norme bile su utemeljene, kao promjene u interpunkciji ili pisanju
l. �ar��ni j ��ik .Srba, .�rvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je velikoga slova. Međutim, Pravopis je zapravo značio drugu srbiza­
I knJ Iz e:�� Jezrk, kOJI se razvio na njegovoj osnovi oko dva glav­ ciju hrvatske ortografije. Opet se moralo pisati: otcijepiti, otčepiti,
�a sredr.sta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, otćušnuti.
Dogovor je zahtijevao i izradu zajedničkoga nazivlja, što se ipak
IJekavskrm i ekavskim.
pokazalo nemogućim zbog velikih razlika koje su jezike dijelili zbog
2. lJ_
nazivu jezika nužno je uvijek u službenoj upotrebi istaći oba
kulturnih i drugih okolnosti u kojima su se razvijala oba termino­
nJegova sastavna dijela.31
loška sustava. Peta točka preporučivala je uporabu »cjelokupno­
ga leksičkog blaga našega jezika«, a dokaz za to trebala je biti izra-
29 Dokumente je objavio S. Babić: AVNOJ i hrvatskijezhik, u: idem, Hrvatskijezik u politič­
kom vrtlogu, Zagreb, 1990., str. 13.-18.
30 l · Pranl'kovJ. c:' Hrvatski standardnijezik i srpski standardnijezik, u: Jrzyk wobee przemian 32 Okoln osti u potpis ivanju dogovora i analiz u toga
dokum enta predstavlja Lj. Jonke:
...
, str. 210.-22 1.
_ Hrvatski književnijezik
kultury, uredmk E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 50.-59. (citat·. str. 52 .) . Teorija i praksa Novosadskog dogovora, u: idem:
�
Navedeno prema M. Moguš: Povijest . . . , str. 187. 33 Ibidem., str. 218.
 300 H RVATI l NJIHOV J EZIK
da zajedničkoga rječnika. Obje Matice izdavale su od 1967. godine
Rječnik hrvatskosrpskoga književnogjezika - Rečnik srpskohrvatsko­
ga književnog jezika. S leksičkom se građom u rječniku postupalo
kao da pripada istom fondu riječi, bez upozoravanja na jezičnu pri­
padnost određenoga leksema. Sinonimizacija je primijenjena kao
metoda obrade leksika obaju jezika i upravo je ona bila predmetom
kritika i zamjerki pa je hrvatska strana nakon drugoga sveska pre­
kinula rad na rječniku. Rječnik se razgovorna nazivao Adok jer je
obuhvaćao riječi od A do K, a Matica srpska ga je završila.
U nešto boljoj političkoj situaciji, ljeti 1966. godine, u razdoblju
unutarpartijskih razračunavanja s centralističkom politikom, stvo­
rila se klima za raspravu o hrvatskom jeziku. U znak protivljenja
neprestanomu porastu srbizacije, 17. ožujka 1967. u zagrebačkom
je tjedniku »Telegram« objavljena Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskoga književnogjezika,34 u kojoj se zahtijeva pravno zajam­
čena ravnopravnost svih četiriju jezika na teritoriju Jugoslavije. 35
Potpisnici (osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih organi­
zacija) zahtijevali su ostvarivanje zakona koje im je zajamčio još
AVNOJ. Predloženo je da se u Ustav unesu amandmani članku 131 .
o jezičnim pitanjima. U novoj verziji on je trebao dati ustavno jam­
stvo ravnopravnosti za sva četiri jezika na kojima su trebali biti za­
pisivani svi državni i pravni akti. Deklaracija je utvrdila da:
Dosadašnja ustavna odredba o >>srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrp­
skom jeziku« svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva us­
poredna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i
hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u od­
nosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda.36
Nejasna je formulacija olakšala u praksi, po mišljenju autora, na­
metanje srpskoga jezika kao jednoga zajedničkog jezika Srba i Hr­
vata, što potvrđuju konkretni primjeri. Deklaracija je ocijenjena kao
3 4 Tekst Deklaracije
u časopisu >>Telegram«, op. cit., kao i u: Deklaracija o nazivu
i položaju
hrvatskoga književn ogjezika. Grada za povijest Deklaracije.
Treće izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. (prvo
izdanje 1991.).
35 Usporedi moto ovoga poglavlja.
36 Deklaracija ... , op. cit., str. 27.
V I l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 301
»pokušaj da se dovede u pitanje bratstvo i jedinstvo naših naro­
da«, »Uperena protiv bratstva i jedinstva«, »akt političkog sljepila«,
»pokušaj zloupotrebe jezičnih pitanja«, »politika, a ne lingvistika«,
»neprijateljski gest prema današnjoj fazi naše revolucije«, »povreda
samoupravljanja«, »politički delikt«, >>varka, teška varka za hrvatski
narod«, »poigravanje nacionalnim osjećajima«, >>pokušaj političke
diverzije«, »gruba politička diverzija«, »smišljen udarac političke
reakcije« pa čak i »desant na slobodni teritorij«.37 Znanstvena sre­
dina iz koje je proistekla Deklaracija našla se pod jakim pritiscima.
Pogledi zabilježeni u Deklaraciji ponovno su izišli na vidjelo
1971., u vrijeme hrvatskoga proljeća, 38 u Izjavi Matice hrvatske39 ko­
jom se odbacuje Novosadski dogovor jer se način njegove realizacije
temeljio na nametanju srpskoga jezika ekavskoga tipa i na nepo­
štivanju autonomije ostalih jezika. Odbačen je dvočlani naziv je­
zika, zaustavljen je rad na spomenutom rječniku te se odustalo i
od dotadašnjega pravopisa. Umjesto njega Stjepan Babić, Božidar
Finka i Milan Moguš pripremili su Hrvatski pravopis na načelima
Boranićeva pravopisa. Ta naklada nije bila distribuirana. Pravopis
je ponovno objavljen u inozemstvu (1972., 1984.) i od tada se zo­
ve Londonac.40 Te su činjenice dovele do toga da je Londonac po­
stao simbol progona svega hrvatskoga, po mišljenju Badurine - ne-
37 M. Samardžija: Ljudevit Jonke, Zagreb, 1990., str. 1 13.
38
Masovni politički pokret čiji je cilj bio da se demokratskim metodama hrvatskih politi­
čara, inteligencije, mladeži i dijela društva izbori za veća ekonomska, nacionalna i kulturna
prava Republike Hrvatske u okvirima Jugoslavije. Tisuće Hrvata tada je osuđeno na dugogo­
dišnji zatvor ili je dobilo otkaz na poslu, takve je represije nametnula jugoslavenska država.
39 Izjava Matice hrvatske: Novosadski dogovor odbačen, >>Jezik« 18, 5, Zagreb, 1970., str. 138;
B. Finka: O otkazivanju Novosadskoga dogovora, >>Jezik«, 18, 5, Zagreb, 1970., str. 139.-140.
40 Slično je bilo i s gramatikom S. Babića i S. Težaka koja je 1966. objavljena kao Pregled
gramatike hrvatskosrpskogjezika prema zasadama obvezujućega Novosadskoga dogovo­
ra. To je izdanje povučeno iz prodaje i uništeno. Tek je 1990. sedmo izdanje dobilo naslov
Gramatika hrvatskoga jezika. Zbog naslova nije prihvaćena za školsku uporabu Priručna
gramatika hrvatskoga književnogjezika iz 1979. godine, čiji su autori: E. Barić, M. Lončarić,
D. Malić, S. Pavešić, M. Peti, V. Zečević, M. Znika. Godine 1995. objavljena je pod naslovom
Hrvatska gramatika. Stjepan Babić je o tome izjavio: >>Mislim da nema jezika na svijetu koji
bi imao toliko zabranjenih i onemogućenih jezičnih priručnika kao što ih ima hrvatski, i to
samo u posljednjih pedesetak godina«, S. Babić: Za rastavu politike i lingvistike, potpoglav­
lje: Lingvisti rade, a priručnika nema!, u: idem: Hrvatskijezik u političkom ... , str. 323.
 302 HRVATI l NJIHOV J EZIK
potrebno opterećen političkim značenjem. Njegovo prvo izdanje,
koje je nastavljalo hrvatsku pravopisnu tradiciju, promijenit će se
tek u izdanjima nakon 1991. godine. U Hrvatskoj se 1986. pojavio
Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika koji su napisali
Vladimir Anić i Josip Silić (sljedeća izdanja 1987., 1990.). Njegovu
novu verziju autori objavljuju 2001. godine kao Pravopis hrvatskoga
jezika. Badurina svraća pozornost na situaciju u okviru pravopisne
norme u Hrvatskoj nakon odbacivanja Novosadskoga pravopisa. Za
nju je karakterističan bio paradoks koji se s jedne strane temeljio na
stvarnom odbacivanju toga pravopisa u Hrvata, ali ga se istodobno
i dalje smatralo službenim i obvezujućim sve do pojave Priručnika
1986. godine.
Godine 1971. Dalibor Brozović napisao je u obliku pitanja i od­
govora Deset teza o hrvatskomejeziku.41 Podnaslov O ključnim pita­
njima hrvatskoga književnogjezika govori da su to sintetski prikaza­
ni pogledi »secesionističke« hrvatske strane o svim kontroverznim
stajalištima koje je iznosila »unitaristička« srpska strana. U tezama
se naime tvrdi:
l. Hrvatski jezik jest jezik kojim se služi hrvatski narod i koji služi hrvat­
skomu narodu.
2. Među pojavnim oblicima hrvatskoga jezika najvažniji je hrvatski stan­
dardni jezik, koji se, uz osobitosti osnovice, odlikuje vlastitom povije­
sti i nadgradnjom.
3. Hrvatski standardni jezik plod je neprekinutoga razvojnog tijeka od
prvih glagoljskih pisanih spomenika do danas.
4. Hrvatski standardni jezik, nastao sredinom XVIII. stoljeća, i u naše je
doba otvoren prema kajkavskomu i čakavskomu narječju.
5. Svoju civilizacijsko-jezičnu nadgradnju razvijao je hrvatski standard­
ni jezik samostalnim putovima i na vlastiti način.
6. Novoštokavsko-ijekavsko narječna osnovica hrvatskoga standardnog
jezika sadrži samo zapadnonovoštokavska svojstva ijekavskih i ikav­
skih govora.
41 Isprva je bio izložen kao referat na skupu Saveza hrvatske omladine u Šibeniku, a konač­
na verzija teksta tiskana je u: S. Babić: Hrvatskijezik u političkom . . . , str. 271.-283., poslije i u
.
sljedećim izdanjima knjige Deklaracija o nazivu i položaju . . , str. 7.-21.
VIli. POGLAVLJE : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 303
7.Slavistička poredbena i dijalektološka mjerila vrijede samo za slavi­
stičku znanost.
8. Dijalekatska osnovica hrvatskoga standardnog ! ezik� novoštok�vsk�
je zato što su većina Hrvata štokavci, a ne zato sto ostm Hrvata trna l
drugih štokavaca.
9. Prava hrvatskoga standardnog jezika određuju se njegovim funkci­
jama za hrvatski narod, a ne stupnjem sličnosti ili nesličnosti prema
drugim jezicima.
10. Zakoni i pravila hrvatskoga standardnog jezika imaju izvor u njemu
samome i u njegovoj službi hrvatskomu narodu i društvu.
Srpsko-hrvatski nikada nije postigao očekivan� »jugos} av� nsk�«
.
jedinstvo iako je bio utemeljen na istom dijalektu 1 un�toc zaJed�Ic­
koj gramatičkoj strukturi. U praksi se, naime, ostvanvao u obhku
dvaju različitih književnih standarda: srpskoga i hrvatskoga (ovdje
izuzimam jezičnu situaciju u Bosni i Crnoj Gori). Srpska je strana
u raspravama o jedinstvu jezika naglašavala aspekt zajedničkoga
podrijetla, a hrvatska - sociolingvistički aspekt po kojemu su se ob a
_
jezika razlikovala. Razlike na području fonetike, fleksije, tvorbe n­
ječi, sintakse, a prije svega leksika i stilistike, nisu bile rezultatom
samo jezičnih pojava, nego i različitih književnih tradi ija, pr? esa � �
_
standardizacije te činjenice da su narodi koji govore t1m JeZICima
dva različita etosa, svjetonazora s različitim civilizacijskim utjeca­
jima (Bizant - Rim), zatim različitih povijesnih sudbina, kulturnoga
i vjerskoga nasljeđa, društvenoga mentaliteta, vrije nosnog s s ; � � � �:
.
va.42 Zajednički gramatički sustav, koji uostalom niJe do kraJa Isti,
pokazao se nedovoljnim u odnosu prema postojećim sociolingvi­
stičkim, etnolingvističkim, pa i psiholingvističkim razlikama. Na
kraju je srpsko-hrvatski jezik postao svojevrstan filološki fenomen
čiji je dvo člani naziv povezivao jezike dvaju različitih naroda (jer
nije postojao srpsko-hrvatski narod), što je bilo bez presedana ne
samo u slavenskim, nego i u europskim jezicima.44
42 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera ... , str. 9.-26.
43 �
Uzrok su bila obilježja po kojima se razlikovao zajednički novoštokavski dija istem u
istočnome (srpskom) dijelu od zapadnoga (hrvatskoga) dijela, npr. srp. četvoro, hrv. cetvero...
44 o tome piše i D. Brozović: Srpskohrvatskijezik kao genetskolingvistički, tipološki i socia-
 304 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Pogledi na funkcioniranje hrvatsko-srpskoga/srpsko-hrvatsko­
ga jezika u razdoblju njegova postojanja oscilirali su od uzajamno­
ga isključivanja do pokušaja pomirenja različitih stavova o njegovu
statusu.45 Godine 1940. Guberina i Krstić nijekali su njegovo posto­
janje. Odredili su ga kao jezik koji funkcionira samo u teoriji, dok je
praksa pokazala njegovo apstraktno naličje. Taj »dvostruki« oblik
jezika Tomislav Ladan gotovo trideset godina poslije krstit će na­
zivom konjokrava.46 Guberinini i Krstićevi pogledi nastavili su se
i učvrstili u razdoblju NDH. Na posebnost dvaju jezika u vrijeme
druge Jugoslavije podsjetila je Deklaracija iz 1967. godine. Kao sim­
bolični argument u korist postojećih razlika koje dijele ta dva jezika
navođena je rečenica47 istoga sadržaja, a različita izraza: Vlak sa
željezničkoga kolodvora krenut će točno u deset sati (hrvatski) i Voz
sa železničke stanice krenuće tačno u deset časova (srpski). Drugi je
primjer rečenica: Bijela sol za kuhanje (jest) kemijski (je) spoj natrija
i klora (hrvatski) i Bela so za kuv(h)anjeje!(jeste) hemi(j)skojedinje­
nje natrijuma i hlora (srpski).48 Glavni je argument bila činjenica da
se ne piše i ne govori na srpsko-hrvatskom jeziku, nego ili na srp­
skome ili na hrvatskome.49
Zajednička novoštokavska osnovica obaju jezika bila je dovoljan
dokaz njihove istosti s gledišta genetske klasifikacije. U određivanju
istovjetnosti jezika na temelju genetskoga kriterija i najvažnije ko-
lingvistički fenomen, »Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<< 27-28, Novi Sad,
1984.-1985., str. 99.-105.
45 Koncepcijama funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao umjetne tvorevine (postoji srpski
i hrvatski književni jezik), monolitnoga, dvovarijantnoga, četverovarijantnoga, umjetnoga
(postoji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski književni jezik) jezika posvećena je knjiga
A. Spagiri.ske-Pruszak: Sytuacjajfzykowa w bylej Jugoslawii, Gdari.sk, 1997.
46 T. Ladan: Centaurski rječnik centaurskogjezika, »Kritika<< l, Zagreb, 1968., str. 53.
47 S. Težak, S. Babić: Gramatika hrvatskogajezika. Priručnik za osnovnojezično obrazova­
nje, Zagreb, 2000. (XII. izdanje), str. 15.
48 D. Brozović: O sadržaju pojma norma u leksikologiji, >>Jezik<< 28, 4, Zagreb, 1980., str. 138.­
-145. Pretisak u: Norme i normiranje ... , str. 140.-150.
49 S. Babić: Lingvističko određenje hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<<, 18, 5, Zagreb, 1970.,
str. 129.-137. Autor tvrdi: >>Odavno je već mnogima bilo jasno da se ne može tako govoriti i
pisati da to bude i hrvatski i srpski, nego se govori i piše ili hrvatski ili srpski ili ni hrvatski
ni srpski<< (str. 133.) .
VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 305
munikacijske funkcije jezika, argument u korist zajedništva bio je
pozivanje na razumijevanje među korisnicima jednoga jezika koje
se često primjenjivalo i kao kriterij poželjan za razlikovanje dija­
lekata i jezika, iako to razumijevanje nije dovoljno vjerodostojno i
ne daje jednoznačne rezultate.50 Razlog zašto se ne može ozbiljno
prihvatiti taj kriterij jest činjenica da postoje idiomi koji pripadaju
različitim jezicima, a razumljivi su objema skupinama korisnika, uz
idiome koji se nalaze unutar istoga jezika, a ipak ih svi ne razumi­
ju.51 Uzajamno razumijevanje Srba i Hrvata, koje proizlazi zapravo
iz zajedničke dijalektne osnovice, dokazivalo je, po mišljenju hr­
vatske strane, jedino da je srpsko-hrvatski jezik za oba naroda taj
isti, ali ipak ne takav isti. 52 To se može objasniti jedino različitošću
sociolingvističkih čimbenika koji su oblikovali oba jezika i imaju
veće značenje za njihovo funkcioniranje kao nacionalnih jezika ne­
go što ga ima popis gramatičkih obilježja. Lingvistički kriteriji ne
mogu se uzeti u obzir za razlikovanje jezika jer su u procesu njihova
nastanka glavnu ulogu odigrali svijest i volja određene društvene
zajednice te uvjerenje o njegovoj isključivosti i odvojenosti poja­
čano teritorijalnim, državnim i kulturnim zajedništvom, tj. onim
elementima s pomoću kojih se stvara definicija naroda.
Važan argument hrvatske strane bili su detaljni popisi razlika s
primjerima iz svih jezičnih područja. To su npr. fonetska obilježja53
50 R. Bugarski: jezici, Beograd, 1997.
51 To pitanje opširno obrađuje K. Mićanović: Standardni jezik i razgraničavanje jezika,
>>Fluminesia<< 16, Rijeka, 2004., 1-2, str. 95.-104. On se poziva na najnoviju svjetsku literaturu.
52 Vidi bilješku 63.
53 Primjere razlika kojima se koristim navode mnogi autori, npr. već spomenuti Guberina
i Krstić, Bošković, Benešić, a osim toga: I. Pranjković: Hrvatski standardnijezik i srpski stan­
dardnijezik . .. , str. 55-59.; M. Kačić: Hrvatski i srpski ... , str. 121.-133.; A. Spagiri.ska-Pruszak:
Sytuacja jfzykowa ... , str. 42.-45.; J. Silić: Hrvatski i srpskijezik, u: Zbornik Zagrebačke slavi­
stičkeškole, Zagreb, 2001., str. 147.-155.; R. Jovanović-Gorup: Lingvistički i antitudinalnifak­
tori u održavanju srpskohrvatskogjezičnog standarda, u: Naučni sastanak slavista u Vukove
dane 16, 1, Beograd, 1987., str. 199.-206.; M. Cichori.ska: /fzyki Slowian Poludniowych wobec
rozpadu SFRJ (Czy Slowiwiszczy:inie przybywa jfzyk6w?, u: Wsp6lczesne tendencje rozwoju
jfzyk6w slowianskich, 1, urednik M. Blicharski, H. Fontari.ski, Katowice, 1994., str. 43.-54.;
H. Jaroszewicz: Nowe tendencje normatywne ... . Osim navedenih, mnogi su se autori bavili
tim problemom, napose leksičkim razlikama.
306 H R VATI l NJIHOV JEZIK
(ne samo refleks jata), koja su rezultat drugačijih izvora posuđiva­
nja od onih koje imao srpski j ezik. Hrvati su kao katolici najprije bili
pod utjecajem latinskoga, zatim njemačkoga, talijanskoga, češkoga,
mađarskoga i iz tih su jezika posuđivati leksik, dok su pravoslavni
Srbi posuđivati iz grčkoga, zatim iz ruskocrkvenoslavenskoga, rus­
koga, turskoga, mađarskoga, albanskoga, francuskoga. Otuda npr.
hrvatski Babilon, kronika, a men, ocean, milijun, aktualan, demo­
kracija, informirati, garantirati, ofenziva, opći, za razliku od srpsko­
ga: Vavilon, hronika, amin, okean, milion, aktuelan, demokratija,
informisati, garantovati, ofanziva, opšti.
Hrvati nastavljaju rabiti i obilježja staroštokavskih dijalekata,
odakle potječu hrvatski oblici s h, tamo gdje su u srpskome sup­
stituti v, j: hrv. snaha, duhan - srp. snaja, duvan. U hrvatskome su
češći oblici s finalnim l: sol, vol, sokol, stol, dok su u srpskom bez
njega: so, vo, soko, sto. Hrvatski jezik čuva i stari oblik zamjenica,
npr. tko, svatko, srp. ko, svako. U sadašnju fonološku normu ušle su
i riječi sa sekundarnim protetskim h ispred samoglasnoga r, npr. hr­
đa, hrvati se (srp. rđa, rvati se), kao i tradicionalna hrvatska Europa
za razliku od srpske Evrope.
Hrvati primjenjuju izvorno pisanje stranih vlastitih imena, za
razliku od fonetskoga srpskog zapisa, povezanoga s tipom pisma
kojim pišu. U hrvatskom se jeziku proširila naslijeđena i prvotno
jedino dopuštena distribucija finalnih suglasničkih skupina st, zd,
št, žd također i na druge skupine suglasnika u posuđenicama: kt, nt,
rt, pt. Srbi ih međutim razbijaju nepostojanim a, npr. hrv. dijalekt,
akcent, koncert, koncept - srp. dijalekat, akcenat, koncerat, konce­
pat. Oblici tipa dijalekt u hrvatskom jeziku su od 1945. godine dobili
prevlast nad prije nametanim formama tipa dijalekat, slično kao u
srpskome. Hrvatski je tolerirao suglasničke skupine pa je posudio
mnoge strane riječi poput komunist, romanist, stažist koje u m. ro­
du imaju nastavak -e, dok srpski te suglasničke skupine uklanja i
tim posuđenicama muškoga roda dodaje nastavak -a: komunista,
romanista, stažista. Razlikuje se i posuđivanje iz latinskoga jezika
- u hrvatskome: kriterij, radij, stadij, morfij, aluminij, a u srpskome:
kriterijum, radijum, stadijum, morfijum, aluminijum. U srpskom se
VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 307
jeziku raširio oblik prijedloga sa, ka, dok se u hrvatskome rabe oba
oblika: s/sa, k/ka ovisno o početnome slogu sljedeće riječi, odnosno
ako su suglasnici u početnome slogu sljedeće riječi isti kao prijedlo­
zi ili slični njima, odnosno ako se u početnome slogu sljedeće riječi
nalaze suglasničke skupine: s prijateljem, k nama, ali sa sinom, ka
kretanju, sa srećom.
Znatne tvorbene razlike u oba jezika temelje se na uporabi razli-
čitih formanata, tako je u hrvatskome: sudac, budilica, studentica,
doktorica, prozorčić, maramica, suvremenik, topnik, sjedalo, obra­
na, jednadžba, slastičarnica, upravitelj, sisavac, prehrana, pro tu­
narodan, izvanredan, istovremen, neprekidan, jezični, nepogrješiv,
otpratiti, prognati, prevladati, izjednačiti, odzdraviti. .. , a u srpsko­
me: sudija, budilnik, studentkinja, doktorka, prozorče, maramče,
savremenik, tobdžija, sjedište, odbrana, jednačina, poslastičarnica,
upravnik, sisar, ishrana, protivnarodan, vanredan, jednakovremen,
besprekidan,jezički, nepogrešan, ispratiti, izgnati, preovladati, ujed­
načiti, otpozdraviti... U kategoriji naziva država u hrvatskom jezi­
ku postoje češće poimeničeni pridjevi: Rumunjska, Nizozemska,
španjolska, a u srpskome: Rumunija, Holandija, Španija.
Morfološke razlike nalaze se u velikom broju riječi, također i u
posuđenicama koje imaju različit rod pa se razlikuju po deklina­
cijskom tipu - u hrvatskome su ženskoga roda, npr.: kvaliteta, me­
toda, domena, minuta, sekunda, litra, fronta, gripa, šablona, (ova)
zvijer, (ova) splav, a u srpskome muškoga: kvalitet, metod, domen,
minut, sekund, litar, front, grip, šablon, (ovaj) zver, (ovaj) splav. No
biva i obrnuto, hrvatski muški rod u riječima: leksik, posjet, impe­
rij, teritorij, planet, popravak, svezak - u srpskome dobiva ženski
rod: leksika, poseta, imperija, teritorija, planeta, opravka, sveska itd.
Drugačije se sklanjaju deminutivi i hipokoristici tipa Pero, Pere, Peri
i sl., u hrvatskome po III. sklonidbi, a u srpskome po I. sklonidbi:
Pero, Pera, Peru .... Pridjevi i posvojne zamjenice u hrvatskom jezi­
ku imaju obje sklonidbe - imeničku i pridjevno-zamjeničku: takva
Josipova stana, takvoga ]osipovog stana, dok se u srpskome zbog
nestanka jednostavne sklonidbe proširila složena deklinacija: ta­
kvog Josipovog stana. U srpskome se uglavnom rabe kratki zamje-
 VIIl. POGLAVLJ E : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 309
308 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Miro Kačić navodi primjere administrativnoga stila s višečlanim

nički oblici nastali kontrakcijom: moga, tvoga, njenoga (od moj, tvoj,
sintagmama tipičnima za srpski jezik, dok se u hrvatskome rabi jed­
njen), koji su u hrvatskome stilski obilježeni u odnosu na neutralne
na riječ: hrv. nemati povjerenja - srp. vidljivje nedostatak poverenja.
duge oblike: mojega, tvojega, njezinoga/njezina. To se odnosi i na
Pasiv u srpskome, kako smo već rekli, u hrvatskome se izražava ak­
posvojnu zamjenicu njen (u srp.) koja u hrvatskome dobiva oblik
tivom: to je učinio Marko - to je učinjeno od strane Marka. Nadalje,
njezin.
u srpskome se rabi konstrukcija s Nom.: traži se devojka, dok je u
Razlike postoje i u semantici riječi koje imaju različita značenja:
hrvatskome s Ak.: traži se djevojku, kako je potvrđeno u zapadnim
odojče u hrv. 'mlado prase', u srp. 'dojenče, dijete koje majka još doji';
hrvatskim dijalektima.
naučnik u hrv. znači 'šegrt', a u srp. 'učenjak, znanstvenik'.
Jedna od stilskih razlika između dvaju jezika jest i red enklitika
Neke sintaktičke razlike rezultat su pripadanja srpskoga jezika
u rečenici. U hrvatskome pisanom jeziku mjesto enklitike u rečenici
balkanskim jezicima, pa u jezičnom sustavu postoje analitički obli­
nalazi se nakon prve naglašene riječi: Naši su prijatelji stigli auto­
ci u sintaksi kao i u fleksiji. U srpskome je primjer zamjena54 infi­
nitiva konstrukcijom da + prezent, npr. moram da idem, ja ću da
busom ili Naši prijatelji stigli su autobusom, dok se u govornom je­
ziku primjenjuje logički kriterij: Naši prijatelji su stigli autobusom.
čitam, a u hrvatskome infinitiv: moram ići, ja ću čitati. Rezultat bal­
U srpskome jeziku u oba se slučaja rabi logički kriterij, tj. Naši pri­
kanizacije srpskoga jezika u fleksiji jest redukcija sklonidbe glav­
jatelji su stigli autobusom. 55 U srpskome se rabe određeni pridjevi
nih brojeva: pisati s dve olovke; saznati od dva čoveka - hrv. pisati
bez naveska te posvojne, odnosne i upitne zamjenice u Gen., Dat. i
dvjema olovkama; doznati od dviju osoba. Tendenciju gubitka po­
Lok. sg. m. i sr. roda na: -og/-eg; -oml-em. U hrvatskome su oba li­
kazuje i već spomenuta sklonidba neodređenih pridjeva (u srp. slo­
ka u uporabi (i oblici s naveskom i bez njega) tj. i dugi i kratki oblici
žena sklonidba: dobar prijatelj, dobrog prijatelja ... ), a u hrvatskome
pridjeva (-oga/-ega ll -og/-eg; -omu/-emu ll -oml-em): moga prijate­
se čuva: dobar prijatelj, dobra prijatelja ... , kao i oblik s naveskom:
lja//mog prijatelja, a kada dolazi nekoliko oblika zajedno, njihov je
dobar prijatelj, dobroga prijatelja. Iako su u srpskim gramatikama
red određen: npr. rječnik hrvatskoga kajkavskog književnogjezika;
propisane obje paradigme, u govoru se neodređena sklonidba ogra­
našemu dragom prijatelju (tj. dugi oblici dolaze ispred kratkih). U
ničuje samo na nominativ jednine m. roda: zelen/zeleni šešir. Druga
administrativnom stilu i govornom jeziku rabe se isključivo kratki
je sintaktička razlika način tvorenja upitnih rečenica u upravnom
oblici (bez navezaka).
i neupravnome govoru: u hrvatskome - Pitamje li došao, u srpsko­
Razlike u prozodiji odnose se i na mjesto naglaska i na njegov
me - Pitam da lije došao. Srbi češće rabe pasiv i glagolske imenice
tip, npr. u hrv.: ispeći, doreći, nim:isti, žellmo, mene (tiče se i nagla­
na -anje, -enje (pravo biranja), kako bi se izbjegao infinitiv, dok su
u hrvatskome aktivni oblici i glagolske imenice na -0 ili infinitiv
ska proklitika: za mene), u srp.: ispeći, doreći, narasti, želimo, mene,
za mene itd.
(pravo odabira, izbora, pravo izabrati). Kad je u atributivnom obli­
Uz već spomenute pravopisne razlike dodajmo i hrvatski mor­
ku opća i vlastita imenica, u srpskome se opća imenica ne sklanja:
fološki pravopis za buduće vrijeme: čitat ću (izgovara se čitaću) na­
tetka Marin brat, knez Mihajlova ulica, dok se u hrvatskome mo­
spram srpskoga fonološkog pravopisa (čitaću) koji nije u hrvatski
ra uporabiti posvojni genitiv: brat tetke Mare, ulica kneza Mihajla.
uveo čak ni T. Maretić.

54 Detaljno je taj problem predstavila M. Ivić: Problematika srpskohrvatskog infinitiva,

>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<, 15/2, Novi Sad, 1972., str. 1 15.-138. Autorica dovodi u
pita� e o� će � išljenje da je u srpskom jeziku nestao infinitv, opisuje pravila raspodjele koja
!
zahtiJeVaJu nJegovu uporabu. 55 J. Silić, op. cit., str. 153.
310 H RVATI l NJIHOV JEZIK VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 311

nim
U frazeološke se razlike može ubrojiti izražavanje nekih stanja cijom. Najviše leksičkih razlika (do 20 %) bilo je u starim književ
ili želja, pa je u hrv.: htio bih jesti, nemam volje piti, nisam raspolo­ tekstovima zbog arhaizama, dok ih je u novijima bilo oko l l - 16%.
za
žen za šetnju, a u srp.:jede mi se, ne pije mi se, ne šeta mi se.56 Slično U jeziku tiska bilo je još manje razlika, oko 6 %. Povećavala ih je
je­
je i sa željama uz jelo i piće: u hrv. Dobar tek!, U slast!, U zdravlje!, 4 5 % razlika zbog ekavsko-jekavskoga izgovora, dok je ona u
-

Živjeli!, a u srp.: Prijatno! zičnoj supstanciji iznosila 3 - 7 %.

­
Naravno, najbrojnije su razlike u leksiku,57 unatoč činjenice da Teza o postojanju dvaju odvoje nih jezika, hrvatskoga i srpsko
je najveći dio rječničkoga fonda bio ipak zajednička, npr.: hrv. raj­ ga, prvi je put forma lno prihvaćena izvan Jugosl avije kad je 1988.
čica - srp. paradajz, strop - plafon, kruh - hl(j)eb, odora - uniforma, Međun arodn a Organizacija za standardizaciju između 146 jezika
konobar - kelner, brijač/frizer - berberin, pozornica - bina, nogo­ svijeta stavila hrvatski na popis pod brojem 862, a srpski pod bro­
po­
met -fudbal, papir - hartija, skladište - magacin, stroj - mašina, jem 861. Na tom je popisu ostao i naziv srpsko-hrvatski, ali bez
sedam deseti h go­
tvornica -fabrika, sumnjičav - podozriv, žbuka - malter, ugljen - sebnoga mjesta, pod brojem 861/86 2. Hrvatski je
se i
ugalj/ćumur, ugao - ćošak, uvjet - uslov, žarulja - sijalica, vaza - dina izbačen s toga popisa na zahtjev Beogr ada. 59 U Jugoslaviji
jeziku sve do
vazna, cvjetnjak - saksija, otok - ostrvo, deva - kamila, dojam - uti­ dalje, još tri godine, »govorilo« na srpsko-hrvatskom
sak, neboder - oblakoder, pokus - opit, papar - biber, propuh - pro­ raspada države.
maja, škare - makaze, zrak - vazduh, sudjelovati - učestvovati itd. Država se od početka svojeg a postojanja protivila raspravama
jed­
Hrvatski nazivi mjeseci slavenskoga su podrijetla: siječanj, veljača, o tipu ovoga jezika , smatrajući ga jednim jezikom, a kasnije
ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, stu­ nim jezikom s dvjema varijantama, što nalazimo npr. u formu laciji
deni, prosinac, a srpski - latinskoga: januar, februar, mart, april, Josipa Baotića:
majjuni/jun, juli/jul, august/august, septembar, oktobar, novembar,
jezik u kome se bogatstvo va­
Srpskohrvatski standardni jezik jeste jedanetirati
decembar.
rijacijsk ih vrijedn osti može i treba interpr samo kao stilistički po­
Točan broj razlika u hrvatskim i srpskim tekstovima (onih naj­ tencijal i izvor za obogaćivanje standardnog jezika putem semantičke di­
brojnijih leksičkih i gramatičkih) bilo je neobično teško odrediti i ferencijacije sinonima; /i dalje/ srpskohrvatski standardni jezik jeste je­
apstrak
dan jezik samo na nivou sistema kao odlike standacije, a praktički se ostvaruje
dobivali su se različiti rezultati ovisno o vrsti teksta, vremenu njego­
u vidu dviju varijanata koje imaju sve rdnog jezika svaka
va nastanka i autorovih teoretskih postavaka. 58 Dio leksika dodatno
teško je bilo istražiti jer se nalazi u oba standardna jezika, iako s ra­
za sebe.60
zličitom čestotnosti, kronologijom, stilskom ili semantičkom funk- Taj je model jasno određen u Novom Sadu formulacijom: Narodni
jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. U tom slučaju dva
56 V. Frančić: Gramatika opisowa jrzyka serbochorwackiego, Warszawa, 1963., str. 22.
Donosi se i popis razlika.
dopuštena izgovora nisu nijekala jedinstvo, nego su prvi put po­
57 Rječnik leksičkih razlika: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika Vad imira tvrđivala postojanje beogradske i zagrebačke varijante. Jer hrvat­
Brodnjaka iz 1991. godine ima oko 30 tisuća natuknica na 632 stranica, kojemu su, osim pri­ sko-srpski jezik nikada nije postao »jugoslavenski« jezik unatoč
znavanja vrijednosti bogatoga materijala, kritičke recenzije (npr. I. Pranjkovića i M. Petija,
vidi bibliografiju) predbacivale previše orijentalizama i stranih riječi te nodosljednu leksi­ uznapredovaloj integraciji koja se odvijala uglavnom zahvaljujući
kografsku koncepciju koja je uspoređivala riječi koje se razlikuju po mnogim obilježjima:
stilom, kronologijom, kontekstom, što daje pogrješnu sliku o stvarnim leksičkim razlikama
u srpskom i hrvatskom jeziku. O tome govori i A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 30.-32. 59 Hrvatski medu svjetskimjezicima, >>Jezik« 40, 5, Zagreb, 1993., str. 147.-150.

58 Taj problem i prikaz istraživanja pojedinih autora obrađuje A. Spaginska-Pruszak, op. 60 J. Baotić: Standardni srpskohrvatski jezik, norma i varijante, >>Književni jezik<< 13, 3,
cit. str. 34.-35. Druge radove, npr. D. Malić ili S. Markovića, vidi u bibliografiji. Sarajevo, 1984., str. 120.
 312 HRVATI l NJIHOV J E Z I K VIli. POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 313

postojanju zajedničke države i jezične politike koju je ona provo­
dila. O stupnju njegove unificiranosti iznose se sljedeća mišljenja:
»Srpski i hrvatski jezički standard bili su samo objedinjeni, ali ne
i ujedinjeni«,61 »srpskohrvatski književni jezik je jedan jezik, do-
v
ka postoji i zagrebačka (zapadna) varijanta«.66 Na Kongresu je bila
nazočna i skupina jezikoslovaca koji su se protivili teoriji varijan­
tnosti i dalje zagovarali jedan jezik u kojemu ima leksičko-stiliskih
razlika kao pozitivnih elemenata kojima se obogaćuje zajednički

d usev ne 1• UJe
•
d nacen«. 62 Autorom najpopularnijega izražavanja te leksik i stilistika.67 Teoretske postavke tog modela najpotpunije je
činjenice bio je D. Brozović koji je rekao: >>jezikje taj isti, ali ne takav odredio D. Brozović. On je definirao varijante kao »adaptaciju je­
isti«.63 U srpskoj lingvistici u posljednjem se razdoblju funkcionira­ dinstvenog standardnog jezika tradiciji i suvremenim potrebama
nja srpsko-hrvatskoga j ezika razlikuju dvije faze: polarizacija - od nacija kao definiranih socia-etničkih formacija«.68 Koncepcija dvo­
1945. do šezdesetih godina, kada nastaju teritorijalne/nacionalne varijantnosti dala je hrvatskomu jeziku određenu dozu samostal­
nosti, omogućivši mu naglašavanje razlika, upućujući na njegovu
varijante, te dezintegracija - od sedamdesetih do kraja osamdese­
lingvističku i sociolingvističku posebnost,69 a posljedica toga bilo
tih godina.64 U prvom razdoblju jezična politika prema hrvatskom
je identificiranje hrvatskoga jezika (hrvatske varijante) s hrvatskim
jeziku bila je integracijska, dok je drugo razdoblje određeno libe­
narodom i stvaranje svijesti o takvome stanju stvari. Državni srp­
ralizacijom zbog tadašnje društveno-političke situacije. U njemu se
sko-hrvatski jezik nije mogao bezuvjetno vršiti funkciju narodnoga
�
vo ilo unutarnje razračunavanje s centralističkom politikom, od­
hrvatskog jezika.
v
luCivalo o tzv. nadfederalizmu, osamostaljivanju republika. Protest
Specifičnost srpsko-hrvatske varijantnosti (različite od pojava
hrvatskih intelektualaca očitovao se u Deklaraciji i, konačno, 1971.
toga tipa u engleskom, njemačkom, nizozemskom ili španjolskom
godine kada se dogodilo hrvatsko proljeće.
jeziku) bila je izražena u činjenici da su se srpska i hrvatska va­
Ti su događaji pomogli da se formulira i proširi treći pogled na
rijanta razvijale neovisno jedna od druge iako su funkcionirale u
status srpsko-hrvatskoga, tj. da ga se definira kao jezik s dvjema va­
istoj državi, a postojale su još prije konstituiranja srpsko-hrvatsko­
rijantama: srpskom i hrvatskom, a zatim i kao jezik s četirima vari­
ga jezika?0
jantama, s dodavanjem bosansko-hercegovačkoga i crnogorskoga.
Nakon spomenutoga Novosadskoga dogovora, o tom se problemu
raspravljalo u Sarajevu na V. kongresu jugoslavenskih slavista, 1965. 66 M. Hraste: Problem norme u književnomjeziku, >>Jezik<< 13, l, Zagreb, 1965., str. 15.
godine, na kojemu Milka Ivić65 »prva od srpskih lingvista otvoreno 67 M. Stevanović: Neke leksičko-stilske razlike, a nejezičke varijante, >>Naš jezik<< XIV, 4-5,

našnje stanje togjedinstva, >>Naš jezik<<, XVlll, l 2, Beograd, 1970., str. 1 .-79.
Beograd, 1965., str. 195.-226.; idem: Stvaranjejedinstva književnogjezika Srba i Hrvata i da­
priznaje da pored beogradske (istočne) varijante književnog jezi-
D. Brozović: Standardnijezik ... , str. 35. Osnove te teorije autor je zacrtao već ranije, usp.
-

61 B. Brborić: Predistorija i sociolingvistički aspekti, u: Srpskijezik ..., str. 25. 68

O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, 2, Zagreb, 1965., str. 33.-46.; idem: Ojezičnim dub/eta­
�2 P. Ivi�: l�dinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog književnogjezika - aktuelni trenutak, u: ma i sličnim pojavama u slavenskim standardnimjezicima, s osobitim obzirom na tipologiju
Idem: OJezzku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd, 1990., str. 321.
63 D. Brozović je više puta navodio taj iskaz, npr. u: Hrvatskijezik, njegovo mjesto ... , str.
jezičnih norma, u: Wariancja normy we wsp6lczesnych slowiatiskichj�zykach literackich, ur.
S. Urbar\.czyk, Wroclaw - Warszawa - Krakow - Gdar\.sk, 1977., str. 17.-24.
70; Deset �eza o hrvatskomejeziku. O ključnim pitanjima hrvatskoga književnogjezika, u: 69 Na sociolingvističke razlike među standardima, koje su postojale od samoga početka na­
- ... , str. 7.-21.
DeklaraclJa stanka srpsko-hrvatskoga, obraća pozornost M. Radovanović: Nešto napomena o današnjem
64 . M. Radovanović: Faze (dez)integracije srpske standardnojezičke norme. Ili: kakoje »srp­
u: Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 17, l, Beograd, 1988., str. 91.-97.
jezičkom standardu srpskohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planiranjujezika),
skz« (�)ostao »srpski«, u: J�zyki slowimiskie 1945.-1995. Gramatyka - leksyka odmiany, ur.
_

S. Gajda, Opole, 1995., str. 15.-19.; idem: Predgovor, u: Srpskijezik ... , str. 1.-16.
65
str. 13.-20. Pretisak u: >>Jezik« 13, l , Zagreb, 1965., str. 1.-8.
M. Ivić: Problem norme u književnom jeziku, >>Književnost i jezik« XII, 3, Beograd, 1965.,
70 A. Spagir\.ska-Pruszak, op. cit., str. 16.-17.; tamo je i literatura o teoretskim problemima
varijantnosti. Noviju literaturu citira K. Mićanović: Standardni jezik i razgraničavanjeje­
zika ...
 314 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Višenacionalna i multikulturna struktura stanovništva u Bosni
dovela je do neutralizacije ili interferencije obiju glavnih varija­
nata. U znanstvenim radovima bosansko-hercegovačka varijan­
ta nazivala se intervarijantom ili meduvarijantom. U samoj Bosni i
Hercegovini rabio se naziv bosanskohercegovački standardnojezički
izraz ili književnojezički izraz.71 Prožimanje i miješanje srpskih i hr­
vatskih obilježja u jezičnoj praksi (vlak/voz; kruh/hljeb i sl.) stvaralo
je zapravo jezik koji je bio i srpski i hrvatski, tj. stvarni srpsko-hr­
vatski koji je imao šansu ostvariti se jedino na tom teritoriju. Taj je
argument, kojim se potvrđivalo da se može govoriti srpsko-hrvatski
(koji je u ovom slučaju od apstraktnoga sustava postao stvaran), ko­
ristio P. Ivić kad je odgovarao svojim oponentima.72 Bosanski jezi­
koslovci počeli su ipak već sedamdesetih godina stvarati model po­
sebne, treće varijante bosanskoga jezika.73 Njegova je specifičnost
prije svega u leksiku s velikim utjecajem turskoga i arapskoga, što
se vidi i u fonetici (npr. očuvanje h). Dosadašnja bosanska varijanta
dobila je status samostalnoga jezika (21. XL 1995., Dayton, SAD) i u
procesu standardizacije koja se sada odvija, poziva se na obilježja
koja su ga u jugoslavenskoj prošlosti izdvajala kao varijantu izvan
srpskoga i hrvatskoga. Crnogorska se štokavština tretirala kao srp­
ska podvarijanta s ijekavskim izgovorom.74 Sistemski je ona bliža
71 Detaljno o tome vidi A. Spagiriska-Pruszak, op. cit., str. 46.-68.
72 P. Ivić: Jedinstvo ..., str. 321.-329.
73 To potvrđuje dokument s nekoliko komisija i CK SK BiH: Književni jezik i književnoje­
zička politika u Bosni i Hercegovini (Saopštenje Republičkih komisija Izvršnog vijeća BiH),
>>Odjek« 7, Sarajevo, 1.-15. april l971., str. 4. i 23.; Mostarsko savjetovanje o književnom jezi­
ku, Sarajevo, 1974. Na te se dokumente poziva i K. Feleszko: Norma j�zykowa a tolerancja
j�zykowa (czylijak to godzq w Jugoslawii), >>Jt<zyk Polski<< LVI, 2, Krak6w, 1976., str. 132.-138.
O tome piše i M . Samardžija: Stranputicama hrvatskoga jezičnog i pravopisnog pitanja u
Bosni i Hercegovini nakon 1945., »Hrvatska revija<<, 1-2, Zagreb, 1998., str. 93.-103. Pretisak
u: Mostarski dani hrvatskoga jezika, ur. S. Vrljić, Mostar, 1999., i idem: Nekoć i nedavno ... ,
str. 1 16.-126. Literatura o jeziku u Bosni neobično je bogata, vidi bibliografiju.
74 A. Spaginska-Pruszak, str. 52.-68. O povijesti »crnogorskoga jezika<< koji još nema statusa
samostalnoga jezika, iako se radi na ostvarivanju toga projekta, vidi V. Nikčević: Crnogorski
jezik, sv. I.: Geneza, tipologija, razvoj, strukturne odlike, funkcije (od artikulacije govora do
Usp. i druge radove toga autora; E. Koncewicz-Dziduch: Sytuacjaj�zykowa w Czarnog6rze,
1360.}, Matica crnogorska, Cetinje, 1993.; sv. II. (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
u: Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej ... , str. 261.-274.
V I l i . POGLAVLJ E : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 315
srpskomu jeziku. Crnu Goru povezuje sa Srbijom i vjeroispovijest
njezinih stanovnika i kulturne sveze.
Problem varijantnosti u srpsko-hrvatskome jeziku (postojanje
same pojave i količinu varijanata: dvije, tri, četiri) jezikoslovci nisu
riješili unatoč bogate literature?5 Spor je završen raspadom države i
jezika, a njegove dvije varijante dobile su status samostalnih jezika.
Funkcioniranje hrvatsko-srpskoga jezika u dobroj je mjeri bilo
određeno političkim čimbenicima/6 zbog čega je hrvatski jezik u
tom razdoblju bio podvrgnut integraciji odozgo, tj. jugounifikaciji
(naziv L Pranjkovića), a praktično - srbizaciji. Osim toga, Pranjković
naglašava da su između srpskoga i hrvatskoga vladali jezično-poli­
tički odnosi?7 Slično mišljenje izražavali su i drugi autori.
Taj aspekt politizacije hrvatskoga jezika dobro opisuje Vladimir
Anić:
U državama kojima je u 20. stoljeću pripadala Hrvatska nanizali su se -uz
dva svjetska rata-brojni oblici totalitarnih ideologija i diktatura: tuđinski
hegemonizam, monarhistički apsolutizam, nacifašizam, komunizam. U
prirodi je tih totalitarizama da podvrgavaju i posvajaju javni život (a po­
nekad i privatni) čovjeka pojedinca i cijelih naroda. Vrše nasilje i nad je­
zikom, pretvarajući ga u svoje političko oruđe (ili oružje)_78
75 Stajališta srpskih i hrvatskih jezikoslovaca predstavlja M. Czerwinski: J�zyk, polityka,
narod ... , str. 70.-73.
76 Postoji opširna hrvatska literatura o političkom aspektu jezika, vidi S. Babić: Hrvatskije­
zik u političkom vrtlogu, Zagreb, 1990. To je antologija raznorodnih tekstova i dokumenata
o hrvatskome jeziku u kontekstu političkih događaja, od AVNOJ-a do osamdesetih godina.
Knjiga je prema autorovim namjerama trebala biti obranom pred optužbama srpske stra­
ne koja je držala da >>naziv hrvatski književni jezik znanstveno je neutemeljen, politički ne­
održiv, znači separatizam, raspiruje nacionalnu mržnju, uperen je protiv Srba u Hrvatskoj,
oduzima im pravo da svoj jezik nazivaju svojim imenom, služi kao sredstvo njihove dena­
cionalizacije.« (str. l l .). I. Pranjković u recenziji (Kronika hrvatskoga jezikoslovlja ..., str.
127.-134.) autoru predbacuje jednostran izbor materijala i emocionalne komentare koji se
temelje više na pristranoj partijsko-političkoj, nego na znanstvenoj argumentaciji. U publi­
kacije toga tipa pripada i: A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992. Oba ta djela ne samo uvode u
središte jezičnih rasprava nego pokazuju i njihovu klimu te visok stupanj ispolitiziranosti.
Taj aspekt funkcioniranja jezika tema je i knjige A. Spaginske-Pruszak, op. cit. Najnoviji rad
o jezičnoj politici u Jugoslaviji i Hrvatskoj napisao je M. Czerwinski, op. cit. Knjiga je objek­
tivna, što se rijetko susreće kod istraživača koji se bave tom problematikom.
77 I. Pranjković: Hrvatski standardnijezik i srpski standardnijezik ..., str. 50.
78 V. Anić Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., Iz predgovora prvom izdanju, str. 6.
 V I l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 317
316 H RVATI l NJIHOV J EZIK

TV emisije, časopisi). U zemljama s totalitarističkim režimima jezik

Jezična politika, koju ćemo definirati kao »niz sredstava podu­
je uvijek bio u rukama vladajućih, iznimka je bio samo razgovorni
zetih radi izazivanja planiranih društvenih ponašanja na području
i vjerski jezik. U takvim zemljama jezik »se osjećao i bio službeno
jezika«, 79 koja se odnosi na srpsko-hrvatski jezik bila je uvjetovana
priznat kao osnovni pokazatelj etnonacionalne posebnosti - isko­
njegovim posebnim statusom višenacionalnoga jezika u višenaci­
rištavan u promjenjivim političkim manipulacijama: jednom kao
onalnoj i višejezičnoj državi (osim slovenskoga jezika i od 1945. ma­
osnovni pokazatelj državne /.. ./ ili državnonacionalne identifika­
kedonskoga jezika) te u državi s velikim brojem nacionalnih manji­
cije, dugi put kao osnovni pokazatelj etnokulture nedominirajućih
na s vlastitim jezicima. 80
Činjenice koje su rezultatom jezične politike istodobno označuju naroda u federativnim državama«, 82 a to se odnosi npr. na hrvatski
jezik.
pojedine faze u povijesti hrvatskoga jezika poslije Drugoga svjet­
Predmetom jezičnoga političkog utjecaja u Jugoslaviji bili su svi
skog rata, čime se potvrđuje njezina uloga u procesu stvaranja nor­
aspekti njegova funkcioniranja, počevši od samoga naziva jezika,
me hrvatskoga standarda, posebice od trećega podrazdoblja, prema
njegove definicije, tj. određivanja načina njegova funkcioniranja,
periodizaciji S. Babića:81
što se povezivalo s interpretacijom uzajamnoga odnosa obaju glav­
I. 1 ? 44 - 1953., od AVNOJ-a do Ankete o pitanjima srpskohrvatskog je­ nih standarda, pa sve do ostalih konkretnih odluka o normi hrvat­
zika 1: pravop1sa;
_
skoga jezika koja je najjače djelovala na pravopis i na leksik.
II . 19 5�. - 1967., od Novosadskog dogovora do Deklaracije o nazivu i po­ Integracijski karakter jezične politike ilustrira njezin odnos pre­
lozaJU
v hrvatskog književnog jezika; ma nazivu jezika koji se vidi u ustavima bivše Jugoslavije.83 Tako
III. 1967. - 1972., Od Deklaracije do ustavnih amandmana 1972.;
prvi Ustav iz siječnja 1945. godine nije pojedinačno nabrajao ju­
IV. 1972. - 1985., od ustavnih amandmana do pokretanja postupka za
promjenu jezičnih odredaba u Ustavu SRH; goslavenske narode ni njihove jezike. Te su jezike navodili ustavi
V. 1985. - 1989., od pokretanja postupka za promjenu ustavnih odredaba
pojedinih republika, ali samo u kontekstu sudskih odluka i postu­
do odbacivanja u Saboru svih novih prijedloga; paka koji su se provodili u pojedinoj republici i morali su biti na
VI. od 1989. dalje, kad je KPH pristala na demokratske postupke pa se ti­ službenom jeziku dotične republike. Tek je drugi federacijski Ustav
me odrekla vlasti da jedino ona vodi jezičnu politiku. iz 1963. proklamirao ravnopravnost jezika i pisama te je zapisano:
srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski te makedonski i sloven­
Ciljevi jezične politike svodili su se na preferiranje i nametanje srp­
ski jezik. Bilo je to ravno sankcioniranju odluka Novosadskoga do­
skoga jezičnog standarda kao beogradskoga državnog i administra­
govora iz 1954. o pitanju koje se tiče naziva jezika (srpsko-hrvatski,
tivnog središta. U praksi je srpska varijanta, kako smo već spome­
hrvatsko-srpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski) te službene
nuli, bila u državnoj administraciji, diplomaciji, pravosuđu, vojsci,
uporabe obaju članova svakoga od tih naziva. Sljedeći federacijski
javnim općilima (informacije tiskovne agencije TANJUG, radijske i
Ustav iz 1974. ponovno naglašava ravnopravnost naroda, narodno­
79 Z. Saloni: Politykaj(Jzykowa, u: Encyklopediaj(Jzykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski, sti, jezika i pisma, ali ne navodi nijedan od naziva, nego samo doseg
�:oclaw,_ 1_993.,_ s�r. 409.-409. Ostale definicije i teoretske probleme povezane s vrstama je­ uporabe jezika pojedinih naroda, ostavljajući to republičkim usta-
ZJene pohuke VIdi u: M. Czerwinski, op. cit., str. 30.- 51.
80 Prema demografskim podatcima iz 1981. godine u Jugoslaviji se govorilo na 14 jezika. 8 2 W. Lubas: Polityczne uwarunkowania nowej sytuacji j(JZyk6w slowiariskich,
?r�g1_ autori navode d�je u bivšoj Jugoslaviji bilo 25 - 27 nacionalnih manjina s isto toliko »Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999., str. 8.
Jezika. Prema: A. Spagmska-Pruszak, op. cit., str. 10.
81 83 M. Okuka: Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i nowe wiatry, czyli czy Bosniajest tr6jj(Jzycz­
S. Babić: Uvod - burno razdoblje hrvatskogajezika, u: idem: Hrvatskijezik u političkom na?, >>Krasno gruda<< 7, Sejny, 1997., str. 1 12.-120.
str. 5. Autor obrađuje i pojedina razdoblja koja čine i cijelu knjigu.
318 H RVATI l NJIHOV J EZIK
vima. Samo Ustav Socijalističke Republike Hrvatske iz iste godine
odbacuje dvočlani naziv hrvatsko-srpski i tvrdi da »javnu funkciju
vrši hrvatski književni jezik, tj. standardni oblik književnoga jezika
Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski«.84 Time
je hrvatski jezik prvi put zakonski potvrdio svoju posebnost u okvi­
ru naziva, međutim, posljedica takve formulacije u praksi bila je
uporaba dvaju naziva: u javnom životu hrvatskijezik, u školstvu -
- hrvatski ili srpskijezik.
Status državnoga jezika hrvatski je dobio tek u listopadu 1990.
godine kada je sljedeći Ustav Republike Hrvatske u paragrafu l.,
članak 12. utvrdio da je »U Republici Hrvatskoj službeni hrvatski
jezik i latinica.«85 Usvajanjem Ustava još samo formalno postoje­
će Federativne Jugoslavije omogućene su promjene dotadašnje
političke situacije, tj. uvođenje političkoga pluralizma nakon što je
Savez komunista Jugoslavije na prvim demokratskim proljetnim
izborima u Hrvatskoj izgubio vlast. Radi usporedbe, u članku 8. pr­
voga demokratskog Ustava Republike Srbije iz jeseni 1990. godine
piše: »U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpskohrvatski je­
zik i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službenoj upotrebi na
način utvrđen zakonom.«86 Tek ustav »treĆe« Jugoslavije (Savezna
Federativna Republika Jugoslavije) iz 1992. godine odustao je od
naziva srpsko-hrvatski i njegov je članak 15. glasio: »U Saveznoj
Republici Jugoslaviji u službenoj je upotrebi srpski jezik ekavskog i
ijekavskog izgovora i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službe­
noj upotrebi u skladu sa ustavom i zakonom.«87 Dopuštanjem upo­
rabe latinice, ona je dobila pomoćno i sekundarno značenje u od­
nosu na reprezentativnu ćirilicu.
Srbizirajući karakter jugoslavenske jezične politike posebno je
bio vidljiv na području leksika.
84
Ibidem, str. 1 17.
85 Ibidem, str. 1 19.
86 B. Brborić: Predistorija i sociolingvistički aspekti ... , str. 29.
87 Ibidem, str. 29.
VIIL POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 319
Neki standardolozi smatraju da se leksik ne podvrgava normira­
nju jer, suprotno od gramatičkoga sustava, njegovu strukturu obi­
lježuje nepravilnost, slaba stabilnost, nezavršenost. Leksik je, nai­
me, otvoren sustav. Protivnici takva gledišta iznose protuargumen­
te kako u jeziku postoji jedan dio određenoga i stalnoga leksičkoga
fonda zbog kojega se može, pa čak i mora, govoriti o leksičkoj normi,
iako ona zadaje najviše problema u usporedbi s normiranjem osta­
lih jezičnih područja. Leksik je i mjesto najoštrijih razračunavanja
oko toga što je u jeziku »nacionalno« i »nenacionalno«, što je važno
osobito u vrijeme kad je ugrožena samostalnost i zasebnost njego­
va postojanja.88 Stoga leksikološka problematika, kako naglašava­
ju mnogi jezikoslovci, ima važnu ulogu u procesu standardizacije
jezika.
Upravo taj aspekt bio je povezan s ocjenom i tretiranjem hrvat­
skih korjenitih riječi u vrijeme srpsko-hrvatske jezične zajednice.
One su bile proskribirane kao reakcijski austrougarizmi, iskaziva­
nje vjersko-nacionalne netolerancije, separatizma, ili jednostavno
kao ustaški leksik. 89
Leksičke razlike između srpskoga i hrvatskoga jezika, utemelje­
nih na istom novoštokavskom dijalektalnom sustavu, bile su isto­
dobno one koje su pokazivale različite povijesne sudbine, kulturne
i vjerske tradicije te različito književno nasljeđe obaju naroda koji
govore tim jezikom. Zajednički leksik bio je stoga važan čimbenik
u unifikaciji jezika.90
Zato se mehanizam eliminacije i istodobne srbizacije hrvatsko-
ga leksika temeljio na:
88 J. Silić: Leksik i norma, >>Radovi Zavoda za slavensku filologiju<< 32, Zagreb, 1998., str.
169.-175.
89 D. Brozović: Aktualna kolebanja hrvatskejezične norme u slavenskome i europskom svjet­
lu, »Croatica« 45-46, Zagreb, 1998., str. 17.-33.
90
hrvatsko-srpskih jezičnih razlika, >>Jezik<< l l, 3, Zagreb, 1963., str. 65.-7 1 .) tvrdi da j e
Još šezdesetih godina to je gledište bilo prisutno i u kroatistici, npr. S. Babić (Uklanjanje
>>Jedinstveni jezik idealno rješenje i upravo s e zbog toga n e može postići n i brzo n i lako<<
(str. 65.). Po njegovu mišljenju dostizanje jezičnoga jedinstva olakšat će odbacivanje lek­
sičkih razlika, a načine toga postupka autor je formulirao u devet točaka.
 320 H R VATI J NJIHOV J EZIK
l. sinonimizaciji hrvatskih i srpskih leksema, tj. postupanju s nji­
ma kao da pripadaju istomu leksičkom fondu, npr.: hrv. dušik,
srp. azot ili plin - gas i sl.; klasičan primjer takve obrade srp­
skoga i hrvatskog leksika jest Rječnik Matice srpske i hrvatske,
tzv. Adok;
2. leksičkom izjednačivanju (egalizaciji) kao jednomu od sredsta­
va jezične politike koje je omogućivalo prodiranje srpskih ri­
ječi u hrvatski leksik i njihovo prihvaćanje u hrvatskoj jezičnoj
praksi, npr. podozriv prema hrvatskomu sumnjičav, saobraćaj
- �romet, prevazići - prevladati, prismotra - nadzor, (ne)trpe­
Q.Wost - (ne)snošljivost, šina - tračnica, usaglasiti - uskladiti itd.
Cinitelj koji je trebao ublažiti, a istovremeno i olakšati adapta­
ciju tih riječi bila je jekavizacija srpskoga leksika, npr. snabdeti
- jekavizacija: snabdjeti naspram hrvatskoga opskrbiti; srp. bez­
bednosti - bezbjednost - hrv. sigurnost; srp. ubeđenje - ubjeđenje
- hrv. uvjerenje itd.;
3. izboru zajedničke riječi (Samardžija ga zove postupkom bira­
nja zajedničkog leksema) ako su u oba jezika uz nju postojale i
druge riječi, npr. srp. nedelja, sedmica - hrv. tjedan, sedmica,
dakle, izbor zajedničkoge srpsko-hrvatske riječi sedmica; srp.
pozorište, teatar - hrv. kazalište, glumište, teatar - kao zajednič­
ka odabrana je riječ teatar. 91
I rječnik i pravopis jezična su područja na koja je najlakše utjecati
izvanjezičnim sredstvima kao što su zakoni, prava, propisi ili za­
brane.92 Stoga je sljedeći »politizirajući« problem bilo pitanje već
spomenute pravopisne reforme čija se srbizacija izvršila dva puta:
1929. i 1954. godine.
Jezična politika funkcionirala je na dvjema razinama, na služ­
benoj i neslužbenoj. Dokumenti koje su izdavale državne i partij­
ske vlasti bili su puni parola i deklaracija o ravnopravnosti naroda
i jezika, a u praksi se umjesto toga ostvarivala nešto sasvim drugo
91 M. Samardžija: Leksik, u: Hrvatskijezik ... , str. 141.-14 3.
' " J,ezz'koslovni razgovori, Vinkovci - Osijek, 2000.
92 M . SamardZIJa:
VIli . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 321
- nacionalna i jezična »jugounifikacija« . Država je kažnjavala »je­
zične i leksičke prijestupe«. Primjer za to može poslužiti sudbina
jednoga urednika93 koji je 1976. godine za kaznu premješten na ni­
ži položaj zato što je u časopisu »Službeni list SFRJ« stavio nekoli­
ko tipično hrvatskih riječi umjesto preporučenih: kazalo (umjesto
registar), uputa (umjesto uputstvo), brklja (umjesto rampa), sustav
(umjesto sistem), obavješćivanje (umjesto informiranje), nemarnost
(umjesto nehat), poticatelj (umjesto podstrekač), počinitelj (umje­
sto učinilac), sigurnosne mjere (umjesto mjere sigurnosti), ureći sa­
stanak (umjesto zakazati sastanak), nakon objave (umjesto od da­
na objave). Takav je postupak, prema mišljenju vlade, potkopavao
»tekovine revolucije, kao što su ravnopravnost naroda i narodnosti,
bratstvo i jedinstvo i druge tekovine koje smo dužni na svakom ko­
raku da potvrđujemo i čuvamo«. 94 Na pedeset dana zatvora kažnjen
je 1987. liječnik95 koji je u dijagnozi napisao zanimanje pacijenta
umirovljeni časnik umjesto penzionirani oficir i koji je time počinio
prekršaj protiv »javnog rada i mira«, vrijeđao i »omalovažavao: so­
cijalističke, patriotske i nacionalne osjećaje građana«.96 Uvrijedio
je i pacijenta, penzioniranog oficira Jugoslavenske armije kojega je
nazvao ustaškim nazivom časnik. -
Klasičan primjer utjecaja države na leksičku normu jest Ispravak
krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike ]ugoslavije.97
Ispravak se ticao hrvatsko-srpskoga izdanja Kaznenoga zakonika iz
1976. godine u koji su se »potkrale dolje navedene pogreške«, čije
je nabrajanje zauzelo osam i pol stupaca teksta. Radilo se o pojedi­
načnim riječima, idiomima ili cijelim rečenicama koje su se morale
93 A. Selak: Taj hrvatski ..., str. 32.-36.
94 Ibidem, str. 31.
95 M. Vuković: Hrvatski jezik u kaznenim progonima, >>Jezik« 44, 2, Zagreb, 1996., str. 77.-
80. Autor je bio branitelj u deset procesa povezanih s hrvatskim jezikom. Tu problematiku
pokrenuo je i M. Marčinko u članku specifičnoga naslova: Hrvatskije bio jezik - mučenik,
>>Jezik« 45, 2, Zagreb, 1997., str. 73.-74.
96 M. Vuković, op. cit., str. 79.
97
analizira D. Brozović: Ojeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik« 26, l, Zagreb, 1978.,
Ispravak je bio dodan časopisu >>Službeni list SFRJ« 56, 25. Xl. 1977. godine. Taj dokument
str. 13.-23.
 322 H RVATI l NJIHOV J EZIK
zamijeniti leksikom tipičnim za srpsku varijantu. Taj je dokument
izišao Iz Sekretarijata za zakonodavstvo Skupštine SFRJ, Beograd.
Takva praksa »popravljanja hrvatskoga jezika iz B eograda« bila je
oprječna službeno proglašavanim stajalištima.
SRPSKO-HRVATSKI JEZIK
zajedno s prežitkom jugoslavističkih ideja pokazao se neautentičnom
tvorevinom, koji je pod geslom »bratstva i jedinstva« izražavao želju
samo manjega dijela društva da se služi jezikom s dvočlanim nazivom.
Kako je vrijeme pokazalo, pobijedila je ideja jezika koja ga nerazdvojno
povezuje s konkretnim narodom i njegovom kulturom. 98
Politička dimenzija njegova funkcioniranja dovela je do toga da se
hrvatski jezik u velikoj mjeri poistovjetio s pojmom naroda, postao
je pokazateljem nacionalne posebnosti koju je ugrozila država s tež­
njama za nadnacionalnom unifikacijom. Jezik i p roblemi oko njega
dobili su posebno veliko značenje. Jezični sukobi smatrani su po­
litičkima99 jer su pogađali u državno jedinstvo, a z a vlast su značili
pojavu nacionalnoga separatizma. Rješavanje takvih sporova bio
je jedan od glavnih ciljeva jezične politike koju su još od 1918. u vi­
šenacionalnoj državi provodili govornici srpsko-hrvatskoga jezika.
U toj situaciji za Hrvate »Pitanje hrvatskoga jezika bilo je i jest biti
ili ne biti hrvatskoga naroda. Oni koji su udarali po jeziku, znali su
vrlo dobro što čine: iščupaš li jezik, iščupao si i narod.«100 Problemi
povezani s jezikom budili su u njegovih korisnika snažne emocije
jer je jezik bio izjednačen s pojmovima u kanonu najviših vrijed­
nosti, kao što su nacija, domovina, sloboda. Te su emocije bile vid­
ljive napose u vrijeme ugroženosti nacionalnoga bića, u borbi za
njega jezik je postajao oruđe i cilj političke b orbe, isto kao i borba
za granice, što je posebno dolazilo do izražaja u Domovinskome
ratu 1991. - 1995. To nesumnjivo može biti objašnjenjem činjeni-
98
bosniackiego, u: ]fzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 41.
M. Cichonska: Ksztaltowanie s if normy literackiego jfzyka serbskiego, chorwackiego i
99 I. Pranjković: Hrvatski standardnijezik i srpski standardnijezik ...
.
100 N . B asJC: ..
, ' recenziJa A . S el ak: Ta;' hrvatski, >>Jezik« 40, 3, Zagreb, 1 992., str. 87.
VIli. POGLAVLJE : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 323
ce da hrvatski jezik ima posebno bogatu književnost koja afirmira
materinski jezik.101
RASPAD JEZIKA UVIJEK JE REZULTAT JEZIČNOGA SUKOBA.
U sukob pritom dolaze naravno ne neki apstraktni jezici, nego njihovi ko­
risnici koji žive u višejezičnome društvu- individualno ili grupno. Jezična
pitanja najčešće su zamjenbenim problemom koji maskira dublje sukobe
političke, društveno-ekonomske, vjerske, etničke ili povijesne prirode.
Zato izgleda da se njihlakše može riješiti nego one probleme koji uzrokuju
primarni sociopolitički sukobi.102
Taj iskaz dobro pokazuje specifičnost funkcioniranja srpsko-hr­
vatskoga jezika u Jugoslaviji te upućje na prave uzroke njegova ras­
pada.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika odnosi se na raspad na razi­
ni standarda, a ne na razini sustava.103 Obilježja sustava, s manjim
razlikama, i dalje ostaju zajednička, što omogućuje slobodnu ko­
munikaciju među gotovo svim narodima bivše Jugoslavije. I dalje
je ta činjenica glavni argument pristaša mišljenja o istovjetnosti
srpskoga i hrvatskog jezika.104 Glavna funkcija državnoga srpsko­
-hrvatskoga jezika ipak je bila identifikacijska funkcija koja je tre­
bala konsolidirati »jugoslavenske« narode i koja je u novoj jezičnoj
stvarnosti zamijenjena distinktivnom funkcijom koja stavlja nagla­
sak na razlikovanje vlastitog jezika od ostalih i na temelju te razlike
gradi vlastiti jezični identitet. Upravo ta funkcija došla je na prvo
mjesto u hrvatskome jeziku. U nedavno konstituiranome jeziku u
1 01 Usp. npr. A. Selak, op. cit.; V. Loknar: Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
102 K. Feleszko, op. cit., str. 151. On se poziva na članak P. H. Nelde: Language Conflict, u: The
Handbook ofSociolinguistics, ed. F. Coulmas, Oxford-Cambridge, 1997., str. 285.-300.
103 Taj pro b lem spominje M. Cichonska u članku Czyjfzyk može sif rozpadać? u: Rozpad mi­
tu ijfzyka?, ur. B. Czapik, Katowice, 1992., str. 177.-183. Ostale članke te autorice o raspadu
srpsko-hrvatskoga jezika vidi u bibliografiji. Tim se problemom bavi i knjiga R. Greenberga:
Language and Identtity in the Balkans. Serbo-Croatian and its Džsintegration, New York,
2004. Vidi u bibliografiji i recenziju M. Czerwinskoga.
1 04 Hrvatska jezikoslovka, S. Kordić, u svojim radovima i dalje zastupa mišljenje o jednome
standardnom srpsko-hrvatskom jeziku, stavljajući sustavski kriterij i komunikativnu funk­
ciju iznad sociolingvističke i simboličke funkcije. Vidi bibliografiju.
 324 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Bosni glavnu ulogu bosanskoga jezika ima funkcija prestiža koju
on vrši kao državni, ali i nacionalni jezik u novonastaloj državi.105
Uzrok pojave raspada, kako smo već rekli, treba tražiti u posto­
janju razlika između srpskoga i hrvatskoga od samih početaka, a te
su razlike bile uvjetovane različitošću sociolingvističkih čimbenika
koji su tvorili »nadgradnju« obaju jezika. Integraciji nije pogodovala
ni državna jezična politika čiji je cilj bio ostvarivanje ideje »jugo­
slavenskoga« jezika. Na rastuće nacionalne, društvene i ekonom­
ske sukobe nataložili su se i jezični problemi zbog vođenja takve
politike.106 Osim toga, po mojemu mišljenju, do raspada je doveo i
nedemokratski karakter državne jezične politike naspram različitih
standarda/jezika pojedinih naroda koji su se služili srpsko-hrvat­
skim, posebice u neslužbenom govoru, ali i u službenoj praksi (pro­
cesi). Vlasti su prema potrebi manipulirale jezikom, jednom nagla­
šavajući njegovu povezanost s narodom, drugi put upravo suprotno,
smatrajući takve poglede nacionalističkima i protivnima internaci­
onalnim idejama socijalizma.107 Neki poljski autori (M. Cichonska,
H. Jaroszewicz) smatrali su da je jugoslavenski o dnos prema jezi­
ku bio liberalan. Wladyslaw Lubas ocjenjuje da su u usporedbi s
ostalim socijalističkim državama narodi Jugoslavije dobili najve-
105
Četiri osnovne funkcije standardnoga jezika jesu: funkcija identifikacije, distinkcije,
prestiža i tzv. okvira odnosa koji se temelji na osiguravanju ozakonjenih normi kao mjera
ispravnosti. Prema: A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 71. O tome i H. Jaroszewicz: Literacki
Nzyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powstania, spelniane funkcje spoleczne, sposoby
istnienia, >>Socjolingwistyka« XVI, Krakow, 1999., str. 27.-40.
106 W. Lubas: Najnowsza sytuacja}€!zyk6w poludniowoslowimiskich w oczach polskich slawi­
st6w, >>Z polskich studi6w slawistycznych<<, Seria X, J\!zykoznawstwo, Warszawa , 2002., str.
ju: l. dva nacionalna jezika (slovenski i makedonski), 2. jedan višenacionalni jezik (srpsko­
1 17.-126. Autor na popis uzroka sukoba u bivšoj Jugoslaviji stavlja zamršenu jezičnu situaci­
-hrvatski) u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, 3. nekoliko desetaka jezika
nacionalnosti (rusinski, romski, romano-bugarski, romano-srpski, tj. banatski). Ostali su
uzroci sukoba >>stara sjećanja na krvave etničko-vjerske sukobe H r vata i Srba u Drugome
svjetskom ratu, osjećaj nepravedne podjele dobara među bogatim (Slovenija i Hrvatska) te
siromašnim područjima (Makedonija, Kosovo i Metohija), osjećaj političke neravnoprav­
nosti (srpska supremacija u federalnoj vlasti i u vojsci), stvarne kulturne razlike (npr. regije
s bogatom pisanom tradicijom svjetskoga glasa: Andrić, Krleža, Prešeren i područja s lo­
kalnom i folklorističkom tradicijom), različiti vjerski običaji (katolički narodi, pravoslavni
i muslimanski te manja skupina ateista)<<, str. 120.
107 D. Škiljan: Govor nacije ..., str. 275.
VIl i . POGLAVLJ E : Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 325
će jezične slobode. Dokaz tomu je davanje makedon skomu jeziku
statusa standardnoga jezika 1945. godine te činjenica da je »OČuvao
svoju republičku autonomiju i federacijs ku ravnopravnost slovenski
jezik, a srpsko-h rvatski je dobio pristanak na normativnu zapad­
nu varijantu (u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine) te na istoč­
nu varijantu (Srbija, Crna Gora te dio Bosne i Hercegovine)«.108 M.
Czerwinski tvrdi da je većina radova o dotadašnjoj jezičnoj politici
»najčešće analiza sekundarnih izvora bez konkretnih empirijskih
dokaza pa stoga ne daje ni odgovor na najvažnije pitanje: kako je
izgledala jezična politika /.. ./«.109 On u ocjeni nastoji uzeti u obzir
specifičnost njezina funkcioniranja i odnos obiju strana, srpske i
hrvatske:
u
poslijeratnoj, komunističkoj Jugoslaviji služben� se je�ičn� po!itik� na
makrorazini koncentrirala uglavnom na uravnotezavanJe utjecaJa ko]l. su
jezici imali na narode i narodnosti te osiguravanje r�v��pravn�g.a statu�a
tim narodima i jezicima. Taj aspekt jugoslavenske Jeztcne pohttke m_oze
se smatrati prilično liberalnim te on osigurava narodima i narodnostn�a
pravo na njihov jezik. Tako gledajući zaobilazi se ipak odnos između Je�
zika utemeljenih na novoštokavskome dijalektu (uglavnom hrvatskoga t
srpskoga). Oku pomnoga istraživača n� bi smj��a i�bjeći činjen��a da ��­
pravo svi hrvatski lingvisti tvrde kako Je srpski Jeztk u !ugo��avt]l u �nv � t
legiranom položaju i ovisno o povijesnom trenutku, »tskonstavao« Je ta]
položaj. Ipak ne raspolažemo empirijskim istraživanjima koja bi pokaza­
la stvarni mehanizam te dominacije. Srpski lingvisti, jasno, niječu takvu
dominaciju i tvrde da su oba jezika imala isti status. no
/. .. /hrvatski jezikoslovci dosta t:ndenciozno o�isuj.� ovo razdoblje s_�cij �­
lističkoga eksperimenta. To mozemo ukratko tzrect ovako: hrvatski ��ztk
bio je žrtvom namjerne, hegemoni stičke srpsko-jug oslavensk� pohtt�e.
Jezik nije imao mogućno sti slobodnog a razvoja, a rasprave o nJemu btle
su tabu. m
U skladu s takvom hrvatskom ocjenom jugoslavenske jezične po­
litike u novoj jezičnoj situaciji nakon 1991. godine D. Brozović čak
108 w. Lubas: Polityczne uwarunkowania .. ., str. 9.
109 M. Czerwinski, op. cit., str. 69.
uo
Ibidem, str. 67.-68.
m Ibidem, str. 68.-69.
326 HRVATI l NJIHOV J EZIK

je odbacio sada već povijesni naziv srpsko-hrvatskijezik, s kojim je

povezano posljednje stoljeće povijesti hrvatskoga jezika »jer je taj
naziv nepovratno kompromitiran jednom mučnom prošlosti«.112
Umjesto njega za historijsku i poredbenu lingvistiku te opisnu i hi­
storijsku dijalektologiju Brozović predlaže naziv srednjojužnosla­ IX . POGLAVLJE
venskijezik, termin koji je po njegovu mišljenju neutralan, znan­ no st
stveno utemeljen i neopterećen balastom političke obilježenosti. »P ita m o l i se ka kv a je bu du ć
Radovanović predlaže naziv novoštokavski dijasistem koji je temelj
za srodne i bliske »nove« jezike: srpski, hrvatski i bosanski, 113 i koji
hrva ts ko g jez ika?«
je, čini se, značenjski prikladniji od Brozovićeva termina. Saču ali
Moj hrvatski jezik pos toji od dav� ina: . z_ _ �ed­
)e, IZJ
smo ga od germanizacije, madarzzacl _e napo­
J.
načavanja sa srpskim jezikom. Preživio zz
re tuđina da ga protjera iz našeg gov o : � srca ..
a
nam želje lz oduzetz
Odupirali smo se svima koji su
naša narječja, pravila jezik a koja n a n � p�nek�d
: e
čine teškim i nepotreb nim. Iako nas szb �l�rzzacl]a,
rz n�k��
sprezanje, sklonidba i mnogi drugi o��� ��ezzk
epz cz-
odbijaju, učimo ihjer znamo da nas lu J
nejoš ljepšim i boga tijim. . .
m z szl m
Danas nam nitko više nikakvim zakono se OJ? tz.
o � �
ne može oduzeti naš jezik. Ne moram
� s�zm ]e-
.
riti rvat
h zn atz
da će nam biti zabr anje no govo
n
zikom. Moramo se samo pitati - hoce; � z
ešc go­
govoriti hrvatskim jezikom kada sve � � �� zdera,
nu zz Jrzz
·e OK' su-
varamo sfrendicama, jedemo hra
·,
dopisujemo se preko kompzca, sve nam)
per i cool. . .
gaJezzka?
Pitamo li se kakvaje budućnost hrvatsko
razreda
Iz rada učenika VIIu.Pet
osnovne škole rinji!
· · . aša-
ublike Jugos1 avi· Je �· Progl
e 25. l�pnja 19�� · �Ila ! e s �lll�
Raspad Socijalističke Federativne Rep
vanje samostalnosti Republike Hrvatsk _
. dolazio u sredisnJOJ, Isto noJ
edna od mnogih promjena do koji h je
1 1 2 D. Brozović: Aktualna kolebanja ..., str. 19. � južnoj Europi (raspad Č eho slovačke i
Sovjetskoga Save za). Ras pad
113 Sintetski pogled na temu raspada srpsko-hrvatskoga jezika sa srpske strane i na situ­
aciju u kojoj se našao srpski jezik nakon raspada, daje B. Popiolek: ]f!zyk serbski na przelomie
.
wiek6w, u: W poszukiwaniu no wego kanonu . . , str. 1 17.-136. J Navedeno iz časopisa »Jezik« 51, 2, Zagr
eb, 2004.
 buduć nost hrvatskog jezika?« 329
328 HRVATI l NJIHOV J EZIK I X . POGL AVLJ E: nPitam o li se kakva je

-ovi umjesto prijaš­

tih socijalističkih država izmijenio je odnose političkih poredaka i npr. izbor samo jedn oga fleksijskog oblika mlaz
doveo do nastanka novih suverenih država, pa čak i jezika. 2 njih uspo redn ih oblika: mlaz-i/mlaz-ev i. Pristaše
li ��alno a g � � � � _J
rdztJa, Jostp Sthc
Hrvatski jezik našao se u razdoblju promjena. 3 Započela je slje­ dišta (Ivo Pranjković, Vladimir Anić, Marko Sama
evoluciju nasli!eđe ­
deća faza u njegovoj povijesti. Ovaj put to je razdoblje samostalno­ i drugi) pledirali su za nastavljanje i prirodnu
bez prevehkoga
sti, nakon protekloga stoljeća u kojemu je više ili manje podlijegao ne hrvatske jezične norme kao zapadne varijante, _
žja hrvat��e �an­
i bio podložan utjecajima norme srpskoga standarda. Iako je dobro vanjskog utjec aja.5 Na taj način dosadašnja obilje . - _
dmm obllJe ZJtm a
izgrađena, kako tvrde jezikoslovcV norma suvremenoga hrvatskog jante na svim područjima jezik a posta la bi priro
jezika u posljednjem je desetljeću zbog novih uvjeta u kojima se njegova standarda6 u novoj jezičnoj stvarnosti. .
našla hrvatska država, njezini građani i njihov jezik, sa svojim je dard izaci jsko kore kcijs ka djelo vanje bilo je vidljivo u sv1m
Stan
vo u leksiku, gdje
normativnim problemima došla u središte interesa jezikoslovaca vrstama normi, ali posebno je drastično bilo vidlji
»Sezo na lova na s�­
i društva koje je željelo znati kako ispravno govoriti na hrvatskom je u prvoj polovici devedesetih godi na zapo čela
li jezikoslovci.
jeziku. bizme«? odnosno »jezična čistka«,8 kako su to opisa
Otuda je i jedna od zadaća kroatistike bila da se odredi prema Pojavilo se tada teorijsko pitanje što je srbizam - pit
�je posebno �
mattckom susta ­
naslijeđenoj srpsko-hrvatskoj normi, kao i prema vrlo sličnom srp­ važno za dva jezika koja se temelje na istome gra
u posve različitu
skom jeziku. U praksi je to značilo da se treba razračunati s mno­ vu ali nako n stolje ća nepartnerske zajed nice imaj
gim obilježjima te norme i vratiti vlastitoj baštini, između ostalo­ � toga »Što su kriteriji
»n dgradnju«, a istodobno i teško pitanje zbog
ga tako da se nekim dosad uzusnim pojavama dade status norme.
razgraničenja hrvatskoga i srpskoga jezika u
leksiku, ka� i d ru­ �
_ _
Raspravlja se i o budućem smjeru razvoja hrvatskoga jezika. i utemelJen i th na
gim dijelovima jezičnoga standarda, u velikoj mjer
U načinu ostvarivanja tih zadataka mogu se primijetiti dvije ten­
jezičnom osjeć aju, ili na arbitrarnim ocjen ama
poje inih aut�r�« : � �
dencije: puristička i liberalna. Puristi (npr. Stjepan Babić, Bulcsu radovi raspravlJaJUC 1
Na ta su pitanja odgovarali različiti teoretski
0 razli kam a izme đu dvaju jezik
Laszlo, Mile Mamić, Miro Kačić, Mate Šimundić) željeli su da se a i nadovezujući se time na iste one
jezik brzo očisti od srbizama te da se od postojećih dubleta ili čak pisal i M. Kači ć/0 l .
radove tride setih i četrd eseti h godi na koje su
tripleta izabere jedan hrvatski oblik. Takvo je djelovanje uključilo tnika i razlikovnih
Pranjković/1 M . PetP2 te n a izdanja poput savje
2 Više o tome u W. Lubas, op. cit.: idem: Nowe zadania polityki j{!zykowej w swiecie stowi­
rječnika.
anskim, u: !{!zyki slowianskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lubas, I. Ohnheiser,
kiego ... , str. 45.; E. Tokar z: Mikroj{!zyki
por6wnawczego, u: Now� czasy, no �e
Z. Topolinska, Opole, 2003., str. 35.-60.
5 M. Cichonska: Ksztaltowanie sir normy literac
3
Wsp6tczesne sta � dar y Jfzykowe dta­
czej{!z ykozn awstw a
To poglavlje skraćena je i pre pravljena verzija mojega članka f{!zyk chorwacki - w po­
szukiwaniu wtasnej normy, u: W poszukiwaniu nowego kanonu ... , str. 59.-84. Iz poznatih
slowianskie _
proble my badaw
j{!zyki, nowe (i stare) problemy... , str. 245.-2 46.; idem: �
weJakty. Nowe spoJrzema ... , str. 22.
razloga on daje jedino najvažnije informacije. Problemi standardizacije hrvatskoga kao i lekt6w sztokawskich, u: !{!zyki slowianskie dzis. No
srpskoga jezika nakon 1991. godine tema su opširne knjige H. Jaroszewicza: Nowe tendencje 6 Usp. VIII. poglavlje.
normatywne w standardowychj{!zykach chorwackim i serbskim, Opole, 2004.
7 M. Samardžija, op. cit., str. 28.
4 R. Katičić ocjenjuje: >>potpuno je izgrađen, dobro funkcionira i razvija se<< (Razvoj, u: ... , str. 159.
Hrvatskijezik ... , str. 52.), a M. Samardžija kao onaj koji »ulazi u XXI. stoljeće kao dobro iz­ B K. Feleszko: Relacja >>j{!zyk a polityka« w najnowszych
građen jezik koji svojom funkcionalnosti dobro služi današnjoj hrvatskoj jezičnoj zajednici 9 M. Samardžija, op. cit., str. 29.
kao sredstvo sporazumijevanja na svim područjima života.<< (Normy i najnowsze zmiany w 10 M. Kačić: Hrvatski i srpski ...
j{!zyku chorwackim, u: Jrzyki stowianskie dzis. NoweJakty. Nowe spojrzenia. Ksi{!ga pamiqt­ ll r . Pranjković: Hrvatski standardnijezik i srpski standardnijezik ···
kowa poswi{!cona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski przy wsp6lpracy
20, Zagreb, 1994., str. 247.-272.
E. Stras, Katowice, 2001., str. 37.) 12 M. Peti: Nerazlikovnost razlika, >>Rasprave Zavoda za jezik<<

330 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Zadaće koje su čekale hrvatsku standardologiju zahtijevali su 1.
potporu institucija. Nad hrvatskom jezičnom politikom u bivšoj Ju­
goslaviji uvijek je bdjela Matica hrvatska i Hrvatsko filološko druš­
tvo.
Tradicionalnu brigu za jezik Matica je nastavila nakon 1991. go­ 2.
dine kad je unutar nje osnovano Jezično povjerenstvo Matice hrvat­
ske koje je poslije zamijenio Odjel za jezikoslovlje u sklopu kojega
djeluje Matičin jezikoslovni krug. Matica 1995. objavljuje Pro me­ 3.
moriju o hrvatskomejeziku, u kojoj dokazuje posebnost hrvatskoga
jezika i poziva sve međunarodne državne, kulturne, a napose znan­
stvene institucije da prestanu rabiti naziv srpsko-hrvatski i počnu
tretirati hrvatski kao samostalan jezik hrvatskoga naroda i države.13
Također je na njezinu inicijativu objavljen zbornik Norme i nor­
miranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999.) u kojem su se našli
članci s navedenom problematikom, ali i panel-diskusija vodećih
hrvatskih jezikoslovaca oko najaktualnijih problema standardo­
logije.
Šesnaestoga ožujka 1998. pri Ministarstvu znanosti i tehnolo­
gije osnovano je Vijeće za normu hrvatskoga jezika14 sa Stjepanom
Babićem na čelu. Zadaća je Vijeća osiguravanje najpovoljnijega
smjera razvoja jezika i donošenje odluka u situacijama kada se tre­
ba odlučiti za jednu od pojava unutar sustava i dodjeljivanje statusa
obvezujuće norme toj pojavi. U prioritete tog Vijeća voditelj ubraja
odstranjivanje srpskih natruha, onih posrednih koje jezik zahva­
ljuje vukovcima i neposrednih koje su uvođene nasilno (javno ili
prikriveno) u vrijeme prve i druge Jugoslavije.15
Najmanje se izmjena izvršilo dosad u okviru gramatičke norme.
Osim već spomenutoga uklanjanja fleksijskih dubleta u Nom. sg. m.
roda (mlaz-i l -evi, -ovi), može se navesti:
13 Matica hrvatska, Promemorija o hrvatskomejeziku, >>Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 164.­
-166. Sličnu izjavu: Hrvatski jezik - poseban slavenskijezik, izdala je i Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Razred za filološke znanosti, »Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 162.-164.
14 Osim toga pri istome Ministarstvu postoji i Vijeće za hrvatskijezik ijezikoslovlje.
15 Pismo S. Babića upućeno sudionicima Ankete. Pretisak u: Prilog Vijenca: Jezik na križu,
>>Vijenac<< VII, 136, 20. svibnja 1999., str. 19.
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 331
preferiranje uporabe enklitičke zamjeniceju umjesto dotadaš­
njeg oblikaje (od zamjenice ona) u akuzativu i u svim položaji­
ma, a ne kao tada, samo u susjedstvu glagolske enklitikeje (on
juje dočekao; nijeju nikad vidio);
savjetuje se i razlikovanje nastavaka određenih pridjeva u Dat.
sg. dragomu od Lok. sg. dragome suprotno od dotadašnje upo­
rabe istih oblika naizmjence;
u
kodificirana je i uporaba određ enih i neodr eđeni h pridjeva
funkciji atributa, na što se ranije nije dovolj no pazilo . U srp­
skom jeziku, kako smo rekli, opća je tendencija da nestanu ne­
određ eni oblici, slično uostalom kao u hrvatskome govornom
jeziku gdje dolazi do redukcije dviju preskriptivnih sklonidaba
­
u jednu, određenu, koja iskazuje obilje žje ili svojstvo imeni
ce i razlikuje ju od drugi h: ovaj dobri čovjek veomaje cijenje
n.
samo na sin­
Uporaba drugoga, neodr eđeno g oblika svodi se
,
taktičku funkciju dijela imenskoga predikata: čovjekje dobar
u ka­
iako norma jasno određuje njezin atributni oblik u slučaj
da pridjev opisuje opće obilježje imenice: ovo je dobar čovjek
.
Ta pojava potvrđuje tendenciju pojednostavljivanj a skloni dbe-
nih tipova.16
jali
Ispravci su posta li mogu ći jer su ti oblici cijelo vrijeme posto
tsko vrijem e« lektor i
u govornom jeziku, iako su ih u »srpsk o-hrva
mogu
doslje dno ispravljali u pisanome jeziku. Na žalost, više se ne
su se u hrvats ko­
ponovno uvesti oblici njetko, njekoliko, nješta koji
žali D.
me jeziku rabili tijekom cijeloga XIX. stoljeć a, a za kojima
BrozoviĆ.17
Na drugoj se razini nude pokušaji očuvanja staroštokavskih ime-
imaju
ničkih nastavaka, različitih u Dat., Lok. i Instr. pl. (koji sada
va
sinkretičke oblike nastavaka: -ima, -ama) kao stilističkog sredst
ijevan je
i karike koja spaja prošlost i sadašnjost te olakšava razum
16 B. Kunzmann-Miiller: Tipovi jezičnih promjena u hrvatskom jeziku, u: Drugi hrvatski
slavistički kongres, Zbornik radova, I, Zagreb, 2001., str. 51 1.-518.
17
D. Brozović, glas u raspravi, u: Norme i normiranje... , str. 314.-344.
 332 H RVATI l NJIHOV J EZIK
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 333

starih hrvatskih tekstova. Sličan je bio i pokušaj reaktiviranja ar­

kovanja »počelo opet lansirati njegovo dekliniranje.«21 Posljedica
haičnih pridjevnih oblika dobrijem, dobrijeh ili niječnoga oblika
utjecaja norme na uzus zbog izvanjezičnih razloga prema autorici je
nijesam, nijesi - naspram nisam, nisi. Sve se to čini u okvirima po­
vratka vlastitoj književnoj tradiciji. kočenje prirodnoga procesa pojednostavljivanja njihove d�klinacije, _ što
Drugi primjer koji upućuje na zamršenost standardološke pro­ vodi do kočenja ili nazadovanja nekih pojava. Poje�nosta�lJene s� _o�hk�:
koje je uzus već jednom prihvatio, a n�r�a potv�d1l�, pocelo knuzuat
sumnjati u njihovu ispravnost . Tako recemca: DosaoJ� s d�a b�ata p�staj��
l
blematike jest rasprava oko tzv. kratkoga i dugoga oblika određeno­
ga pridjeva u Gen. sg. m. i sr. roda, tj. problem naveska -a, umjesto dopuštena u manje nebrižljivu govoru: d�k se.?redlozem o���.k: Do�ao1e
dosadašnjega kratkog i dugog oblika: dobrog - dobroga savjetuje se s dvojicom braće tretira kao elegantan Jezik; shcn u � nt�I �e stll svr­
� to�st1l:
uporaba isključivo dugih oblika jer se kraći smatraju nametnuti­ stava rečenica Vidjela sam te s dvije djevojke, a u v1sok1 Vzdjela sam te
ma iz Maretićeve gramatike po uzoru na Karadžićevu i Daničićevu s dvjema djevojkama. 22
normu. Kratki oblici tipični su za srpski standard, ali čini se da su u
Normativno-uzusne razlike pojavljuju se i na sintaktičkoj razini.
nj prihvaćeni iz zapadne hrvatske štokavštine za koju je tipično rit­
Umjesto nekih pojava primjenjivanih u praksi, pojavila se norma
mičko prepletanje kratkih i dugih oblika, npr. mojega dobrog oca.18
koja prihvaća npr. novu, osobnu uporabu modalnoga glagola tre­
Neke gramatičke pojave i dalje očekuju normiranje, na što upu­
bati koji se do sada uporabljao samo kao neosobni oblik: Treba da
ćuje primjedba L. Hudeček,19 uz navođenje oblika Instr. s g. m. ro­
radim; Marko je trebalo da napiše zadatak ili Trebalo je da Marko
da imenica na -io (radio, studio) koji u gramatikama, rječnicima
napiše zadatak. Umjesto tih rečenica pojavljuju se rečenice s pre­
ili pravopisnim načelima može imati trojaki lik: radiom, radijem,
dikatom u osobnom obliku glagola trebati: trebam raditi; Marko je
radijom. Kolebanje norme postoji i u gramatičkome rodu (muškom
trebao napisati zadatak. Norma također ne želi priznati prijelaznost
ili srednjem) imenica na -o, -e (auto, kino, bijenale), što uzrokuje
glagola koristiti i često se rabljeni oblik koristim priliku kvalificira
varijantnost njihovih oblika u paradigmama množine: samo auti i
kao neispravan, a savjetuje se oblik: koristim se prilikom. Znatno
kina, ali: bijenali/bijenala. Nema ujednačene norme ni u kompara­
je veći opseg novih, uzusnih sintagma s prijedložni � izričajim �
tivu nekih pridjeva koje različiti udžbenici različito navode: bijelji/
u (s)vezi toga umjesto u (s)vezi s tim, ili obzirom na umJesto s obzz­
bjeliji; crnji/crniji; njemlji/njemiji itd. Slične morfološke probleme
rom na. Norma je tolerantna prema čestoj govornoj konstrukciji za
+ infinitiv (to je za smijati se, jabuka dobra za jesti), koja se dosad
kategorije broja zamijetila je u svojim radovima B. Tafra. 20 Po nje­
zinu je mišljenju ta kategorija opisivana, tj. prepisivana zajedno s
smatrala utjecajem njemačkoga, talijanskoga, grčkoga, a koju je l.
cijelim dijakronijskim balastom, nedosljedno i neprimjereno nje­
zinu funkcioniranju u suvremenom jeziku u kojemu je broj u ve­
Pranjković23 konačno objasnio kao vrstu arhaičnoga (p �tvr �nog� �
od XII. stoljeća) hrvatskoga perifrastičnog supina. PranJkovic, koJI
ćini slučajeva izgubio sklonidbu, što je prihvatila srpska norma. U
se bavi hrvatskom skladnjom,24 vidi potrebu za posebnim istraži-
Hrvatskoj se međutim, kako tvrdi B. Kryzan-Stanojević, radi razli-

21 B. Kry:i:an-Stanojević: Od bl�du do innowacji, u: Procesy innowacyjne wj�zykach slowi­

afzskich, ur. z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa, 2003., str. 98.
18 Ibid
em, str. 348.-349.

tičke norme, >>Dometi<< l l ,

19 L. Hudeč
ek: Nekoliko primjera neuređenosti hrvatske grama
22 Ibidem, str. 98.
23 1. Pranjković: Hrvatskajezična norma i sintaktičke inačice, u: Jezična norma i varijeteti,
1-4, Rijeka, 2001., str. 41.-47.
20 B. Tafra: Dvije o dvome, u: Teorija i mogućnosti
primjene pragmalingvistike, urednica L. ur. L. Badurina i drugi, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 447.-456.
1. Pranjković: Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993., str. 40.-45.; idem: Sintaktičku ustrojstvo,
Badurina i drugi, Rijeka, 1999., str. 769.-780.; eadem
: Preispitivanje hrvatskejezične norme,
24
u: Hrvatskijezik. . . , str. 1 19.-131.
»Jezik<<, 50, 2, Zagreb, 2003., str. 48.-57.
 335
je budu ćnost hrvat skog jezika?«
334 HRVATI l NJIHOV J EZIK IX. POG LAV LJE: »Pitamo li se kakva

om ljubavi, s tom stva­

vanjima sintaktičkih varijanata i donošenja ispravnih normativnih miju i nejasnoću u komunikaciji (npr. s velik
oba nastavka u uporabi
odluka pri izboru jedne od njih. ri). Suvremeni jezični uzus pokazuje da su
Ti problemi u suvremenome hrvatskom jeziku za posljedicu naizmjenično (-ju l -i).
formulira postulat
imaju veliku razliku između propisane norme koju sugeriraju gra­ Za kodificiranje Inst r. sg. ž. roda Sand a Ham
a oko norme suvreme­
matičari standardolozi i njezina praktična ostvaraja u jezičnome koji je aktualan za sva dosadašnja djelovanj
cati dobroga morfološkog
uzusu.25 noga hrvatskoga jezik a: «ne treba se odri
obzirom da su oba jezik a
Danas se o izboru norme u hrvatskom jeziku odlučuje s pomo­ rješenja jer je ono nazo čno i u srpskom; s
je da ima ju zajedničkih
ću sistemskoga kriterija, kriterija književne tradicije i nacionalnoga građ ena na štokavskom temelju, naravno
rnice u hrvatskom po­
kriterija. Gramatički sustav i tradicija odlučili su kako će se normi­ sustavnih smjernica, a ako te sustavne smje
i od dobroga hrvatskoga
rati usporedni nastavci u Gen. pl. ž. roda, tj. na prvo se mjesto stav­ dupire i tradicija, tada ne treba odustajat
srpskom«.28
lja -ii zajedno s nepostojanim a u osnovi, s obzirom na najprozirniju oblika samo zato što isti oblik postoji i u
je u kodificiranju su­
građu i potvrde u pisanoj baštini (sestra - sestara, kao i sestra), na Nac iona lni kriterij posebice se primjenju
ma potonjega i nadalje
drugome je mjestu ii bez proširene osnove (žena - žena), a na tre­ vremenoga leks ika i pravopis a. O problemi
da njegova stab iliza cija
ćem ž u malome broju imenica koje završavaju na suglasničku sku­ treba rasp ravljati s obzi rom na činjenicu
asnim sustavom u kojima
pinu nerazdvojenu nepostojanim a (katedra - katedržuz katedara ­ nije dov ršen a. Sličn o je s leksikom i nagl
..
katedra). Slična načela određuju već spomenutu distribuciju enkli­ vlada »prava anarh IJa«.29
od dvaj u pravopisa;
tikeju. Nacionalni je kriterij primijenjen pri utvrđivanju hijerarhije Dan as društvo ima pravo na izbor jednoga
ra te Pravopisnom pri­
suglasničkih nastavaka u Instr. sg. ž. roda, gdje se savjetuje da je riječ je o Hrvatskom pravopisu trojice auto
a odluci Min istarstva pro­
bolji nastavak -i (riječi, mladosti), iako i sustav (< psl. -bjp) i tradicija ručniku Anića i Silića. U školstvu je, prem
inke -Mo guša iz 1996 .
prednost daju nastavku -ju /-'u (riječju, mladošću).26 S obzirom na svje te i špor ta, obvezatan pravopis Bab ića-F
enik iz školskoga pra­
činjenicu da se on više koristi u srpskome jeziku, zbog razlikovno­ godine. Osim toga, otvoren je natje čaj za udžb
no povjerenstvo. Sljed eća
sti mu se u hrvatskome daje drugo mjesto, iako je to bolji nastavak vopisa koji treba riješiti posebno Pravopis
se ona razvijaju prema
jer se u sustavu27 ne stvaraju homonimični oblici. U tradiciji je taj izda nja pravopis nih prav ila pokazuju da
o načelo hrva tsko ga
nastavak bio drugačije potvrđen u iliraca (Tkalčević, Mažuranić), sve većoj mor folo gizaciji. Glavno fono lošk
to nagl ašavaju hrvatski
kao i u vukovaca. Naime, postojala su oba nastavka, ali je čestot­ pravopis a ne dovo di se u pita nje i, kako
ga fonološkoga susta­
nost -ju bila veća. Tomo Maretić, poput Vuka, najprije je preporu­ jezikoslovci, odgovara prozirnosti hrvatsko
se pozivaju na trad iciju,
čivao -ju, a -i samo u slučaju kad su uz instrumental dolazili drugi va. Morfološka odstupanja, osim toga što
razumijevanje pisanoga
jasni atributi (tzv. vezani instrumental) koji su otklanjali homoni- imaju po mišljenju autora zadaću olakšati
riječi ili stručnoga naziv­
teksta, nap ose u slučaju rijetko rablj enih
e okarakterizirati kao
25 lja. Dan ašnji hrvatski pravopis može se dakl
Obradu te pojave s brojnim primjerima vidi u: B. Oczkowa: Obecnosć normy w swiado­
mosci uiytkownik6w j�zyka, czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kano­ fonološki s morfološkim elementima.
nu ... , str. 85.-95.
26 Usp. VII. poglavlje.
27 Detaljno o toj temi S. Ham: Jezik zagrebačke filološke škole ... , str. 73.-80.; S. Težak:
28 S. Ham, op. cit., str. 80.
iranje ... , str. 330.
Instrumenta/jednine u imenica vrste i, >>Jezik«, 37, l, Zagreb, 1989., str. 33.-39. 29 A. Kovačec, glas u raspravi, u: Norme i norm
 336 H RVATI l NJI HO V J EZI
K
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 337
Od dvaju do sad a po sto jeć ih
pravopisa koji se, treba reć
no raz likuju, 30 veću ulogu im i, znat­ Podsjetimo da je morfološki zapis takvih riječi primjenjivao (do­
a Hrvatski pravopis trojice aut
�
z og važnosti koju je imao od
197 1. godine, kao i zato što je
ora , i to duše nedosljedno) Ivan Broz. Dragutin Boranić već je predlagao
u skolsku uporabu. Pravila uv ede n fonološki pravopis.
pisanja u njemu ostvaruju poh
nje dos ada šnj e pravopisne rvaćiva­ Posljednje izdanje pravopisa ostavlja tradicionalni način pisanja
norme više nego u Anićevu
pravopisu, pa ćemo na primj i Sili ćevu samo u riječima otac (oca, ocu ...), sudac (suca, sucu...), svetac (sveca,
eru Hrvatskoga pravopisa tro
predstaviti smjer nic e reform jice autora svecu ...) zbog njihove velike čestotnosti. Ostale se riječi pišu morfo­
e u tome po dručju.
Izdanje Hrvatskoga pravop loški, npr. zadatak - zadatci, zadatcima; otpadak - otpadci, otp�d­
isa iz 1996. godine »zbog bro
logičnosti, čudnih kompromi jnih ne­ cima· zagonetka - zagonetci. To načelo odnosi se i na izvedemce,
sa, nedosljednosti i površnost
bro primljeno u hrvatskoj jav
nosti«. 31
i nije do­ :n
npr. ladčev (od mladac), mlatčev (od mlatac), gudčev (od gudac).
Posljednje popravljena izdanj u predzadnjem izdanju, koje i dalje obvez�je u škola�a, dopušt� ­
e (2000.) i dalje iza ziva ras pra .
pobuđuje protivljenja dij ela
intelektualaca i javnoga mn
ve i no je dvostruko pisanje tih riječi ako su vece od dvoslozmh. I d lJe
.
�
čela pisanja u njemu fonolo ijenja. Na­ učenici imaju dakle pravo izabrati hoće li pisati zadatcz, zadatczma
škog su karaktera s tradicion
fološkim načinom pis anj a poj aln im mor­ ili zadaci, zadacima.
edinih leksema tipa: gradski,
podčiniti. Raspravlja se o slje pisat ću, Promijenjeno je i dosadašnje pisanje riječi s tzv. pokrivenim ili
dećim sličnim inovacijam a.
njem se izd anju otklonila mo u pos ljed­ nečistim r. Pravopisni je problem povezan s fonološko-morfološkim
gućnost dotadašnjih kritizira
porednih zapisa, neki su od
njih ostavljeni kao iznimke,
nih us­ jer se radi o riječima sa odsječcima: suglasnik + r + je (refleks p l. �
�
r� s��avl a o t:ima glavnim izm ali i dal je se e) u kojima je došlo do redukcije j, npr. vrijeme, ali vrem: a (< rJe­� �
jenama: pis anj e t, d isp red e;
nJeCI s rJe/re 1 odvojeno pis pisanje mena), brijeg, ali bregovi (< brjegovi). Još ih je L Broz zapisivao, tako
anje ne ću.
Prva je inovacija pisanje rije nedosljedno, sa skupinom rje.
či koje završavaju na -tac, -da
jeloj paradigmi), -tak, -dak c (u ci­ Pokazalo se da su oblici s re mlađi od riječi s rje koje su zapisane
(u Nom., Vok., Dat., Instr. i Lok
(Dat. i Lok. sg.), gdje se, umjes . pl.) , -tka još u prvih dubrovačkih pisaca pa sve do XX. stoljeća, a što je još
to staroga fonološkog pravop .
klađenoga s izgovorom, rad isa us­ važnije, i dalje ih dio Hrvata tako izgovara. Izbor samo Jednoga od
i boljega razumijevanja pisane
osnove, tj. kako primjećuje
L. Badurina, iz semantičkih
tvo rbene dvaju usporednih oblika re/rje u razdoblju nastanka sr?sko-hrv t­ �
uvo di morfološki zapis (mlad raz log a,32 skoga nesumnjivo je bio motiviran slaganjem s ekavsklm, srpskim
ac, mladca, mladci). Do sad
nološko pisanje, prema mišlje ašn je je fo­ izgovorom tih oblika.
nju autora, bilo dvoznačna jer
mlaci, leci mogli označavat su riječi Posljednje izdanje Pravopisa uređuje njihov zapis, iako ne do
i i Nom. pl. riječi mlata c i mla
�
riječi etak i ledac. Zajedničk
i oblik Nom. sg. te riječi imaju
dac , kao i � �
kraja. Samo četiri riječi i njihovi derivati sačuvali su star za i s s re:
.
netskih procesa (alternacija
a : e, redukcija t, d ispred e).
zbo g fo­ � .
�
vrijeme - vremena, vremenit; privrijediti - privred ; upotrlj bltz -!o­
Mo rfološki
pravopis zapisom: mla tci, mla
dci, letci, ledci uklanja dvo ' zna ' treba; naprijed - napredan. Paralelni zapis s re/rJe navodi se u sest
čnost. � �
riječi (brijeg - bregovi/brjegovi, brijest, drijen, trijezan rijema i, tri­
:
3 0 Raz l ike .
obuhvaćaju npr. pisanje riječ
i tipa zadaci, riječi u kojima
jebiti), a u ostalima je obvezatno pisanje s rje: pogrjeska, str]elzca,
. .
r, pisa nJe stramh .
31 I pran]'k
postoji tzv. pokriveno
vlastitih imena, kratica itd. grješnica ... . I taj ispravak dotadašnjega pravopisnoga zapisa rađen
. •
· OVIC: O novom izda
str. 59.
nju >>Londonca«, u: idem: Jezi
koslovna sporenja Zagreb 1997 je u cilju desrbizacije hrvatskoga pravopisa.
32 L. Bad
urina: Kra tka osnova hrvatsko
ga pravopisanja ... , str. 52.
.,
� �
Sljedeću izmjenu čini rastavljeno pisanje nije ne č stice ��- s
enklitičkim oblikom pomoćnoga glagola htjeti, t] . ne cu, ne ces... ,
 338 H RVATI l NJIHOV J EZIK
�
što j uvedeno i � jezikoslovnih razloga kako bi se ujednačilo pisanje
part1kule uz taJ glagol s njezinim pisanjem uz ostale glagole, npr.
ne znam, ne pišem, ali i iz političkih razloga, kako priznaje i sam
suautor, 33 jer je sastavljeno pisanje neću silom nametnula srpska
s�rana 1929. i 1960. godine u Novosadskom pravopisu, što je pro­
tivno hrvatskoj pravopisnoj tradiciji prema kojoj se čestica pisala
odvoj eno. Anićev i Silićev pravopis ostaje pri pisanju neću zajedno.
.
Tn. glav�e izmjene koje smo opisali u dosadašnjoj pravopisnoj
normi znace povratak tradiciji i pozivanje na nacionalni kriterij te
predstavljaju razlikovno obilježje hrvatskoga pravopisa u odnosu
prema srpskom jeziku. One sežu još i dublje, revidiraju fonološko­
�
�or �loški sustav hrvatskoga jezika povratkom na stari način pisa­
nJa, Cime se status norme daje riječima tipa pogrješka. Dopuštanje
usporednih zapisa, odnosno iznimaka, donekle još uvijek destabili­
zira hrvatski pravopis čija bi načela trebala biti jedinstvena. Kao što
je poznato, u drugim je jezicima pravopisna norma obično norma
koja je najujednačenija i najkodificiranija.
Pravopis katkada ulazi i u područje leksika, npr. u slučaju rije­
v .
�� s�ort (posuđene iz engleskog jezika preko njemačkoga), zami­
JenJene u šport, športski, što je dobilo potvrdu i u nazivu državne
�nstit ��ij e: Ministarstvo prosvjete i športa. Njemačka verzija bliža
.
Je stariJOJ generaciji Hrvata, za razliku od mladeži koja je navikla
na engleski oblik te riječi. Oblik šport prije je odbačen iz političkih
razloga, kao kroatizam.
Refo �ma pravopisa, koja uvelike narušava dosadašnje navike,
p�buđuJe žive reakcije javnoga mišljenja. O tome svjedoče naslo­
Vl u svakidašnjem tisku, npr. Rat pravopisa. Nova hrvatska jezična
paranoja (tjednik »Globus« od 2. II. 2001., članak Marka Grčića u
kojemu se komentiraju zadnja izdanja dvaju pravopisa).
v Novomu pravopisu predbacuje se formuliranje pravopisnih na­
cela prema staroj tradiciji. O razmjerima rasprave, a istodobno i o
njezinu emocionalnom i ne uvijek meritornom karakteru, svjedoči
---------- ----
33
S. Babić: Pravopisna rješenja treba birati prema razlozi '
str. 55.-60.
ma >>Jezik<< 48
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je bu dućnost h rvatskog jezika?« 339
komentirana bibliografija članaka o tom problemu,34 što se poja­
vila samo godine 2000. i 2001., a ima čak 174 jedinice, iako njezini
autori priznaju da su mogli izostaviti neke članke iz lokalnih novi­
na manjih središta. Autori te bibliografije nazvane Pravopisni rat
klasificiraju publikacije s obzirom na njihov sadržaj kao: l. iskaze
samih autora ili njihove članke; 2. iskaze izdavača; 3. objektivne
(malobrojne) novinarske komentare utemeljene na činjenicama ka­
ko bi se čitatelji upoznali s pravim stanjem pravopisne reforme; 4.
senzacionalne članke bez činjenica (najbrojniji), s jedinim ciljem
da privuku pozornost čitatelja; 5. politikantske članke usmjerene
na porast stranačke i nacionalne netolerancije (usmjerene protiv
izdanja Hrvatskoga pravopisa, protiv njegovih autora, napose pro­
tiv S. Babića).
Upozorava se i na opasnost od hiperispravnosti koje bi morfološ­
ki tip pravopisa mogao izazvati u društvu naviklom na načelo »pi­
ši kako govoriš, čitaj kako je napisano«. Već se na radiju i televiziji
čuje hiperispravan izgovor zadatci (umjesto zadaci) ili čak pisatću
(umjesto pisaću).
Danas »Hrvati pišu po receptu: malo Anić-Silića, malo Babić­
-Finka-Moguša«. 35
Pristaše Anićeva i Silićeva Pravopisa naglašavaju njegovu prak­
tičnu stranu, tolerantnost, nearhaiziranost, bliskost govornomu je­
ziku - što je na neki način nostalgija za starim srpsko-hrvatskim
pravopisom. Protivnici ga nazivaju vjernim nastavkom novosad­
skoga pravopisa. 36
Nepostojanje ujednačene pravopisne norme navelo je u veljači
2004. godine Maticu hrvatsku da okupi stručnjake za izradu novih
i, nadajmo se, konačnih, a uz to i društveno prihvatljivih općih na­
čela hrvatskoga pravopisa.
34 S. Babić, S. Ham: Pravopisni rat. Komentirana bibliografija publicističkih članaka o hr­
vatskom pravopisu objavljenih u 2000. i 2001. godini, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004., str. 93.-115.,
130.-153.; (suautorica N. Bašić) str. 181.-191.; >>Jezik<< 52, Zagreb, 2005., str. 22.-30; 61.-65; 103.­
-109.; 139.-148.
35 M. Jurišić, citat je naslov njezina članka iz »Večernjeg lista<< od 19. III. 2001.
'
2' Zagreb 2001 .,
' 36 S. Ham: Pravopisna morfo(no}loška i leksička zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb, 2001., str. 61.-74;
96.-98.
 340 H RVATI l NJI HOV J EZIK
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 341
_P.okušaji reforme hrvatske pravopisno -fonološke nor
su 1 1zvan pravopisn!h priručnika. Prije nekoliko me vidljivi ne samo veliki materijalni trošak zbog njezine primjene nego i so­
. zvao zms godina mn je
rasprava Iza ta revolucionaran projekt zamjene dosogo adaš­
cijalna dezorijentacija i sekundarna nepismenost koju bi reforma
izazvala u jezičnih korisnika. Podsjećalo se da takav zapis psi. e
njega dvo�l�žnoga ije, sljednika dugoga psi. e, s dig
kavskom Je Izgovoru dugo psi. e dalo ije, a kratko rafom ie. u ije­ (dugoga i kratkoga) ima u hrvatskome jeziku najdulju tradiciju, iako
je. Takav raz voj su u povijesti postojala različita grafijska rješenja: ie, ye, iye, ije, je.
�ostoji u i�točnom dijelu isto čnohercegovačkoga
Izgovor pnhv�ti� Vuk i Hrvati u vrij em dijalekta i taj je Navođena je i potreba za preciznim istraživanjem jer se ni hrvat­
�ko-hrvatske Jezicne V norme. Pa e stva ran ja zaje dničke srp ­ ski fonolozi ne mogu složiti oko toga je lije morfonem ili diftong.
l kratkoga P �l. e izgovar
ipak, Hrvati oba sljednika dugoga Zbog toga se ni konačan broj samoglasnika ne može utvrditi pa je
. ovu stvarn aju kao je. Stoga pisanje dvosložnoga ije ne u udžbenicima hrvatskoga jezika različito predstavljan. Za većinu
odgovara nJih om izgovoru. To je i fonetski/fonološki i
pravopisno-grafijski problem. Dalibor Bro učenika dvosložna riječ mlijeko i nadalje je trosložna (mli-je-ko), a
n�. o tome37 zović više je puta govo­ jednosložan svijet - dvosložan (svi-jet). Kritiziran je i politički pod­
predstavlj ajući problem na primjeru pijemo mlijeko, u
koJ emu su prema zapisu obje riječi trosložne, a u tekst predložene reforme, kao i činjenica da ju je prvi put predložilo
rom prva je trosložna, a druga dvosložna: pi-je-mo skla du s izgovo­ Jezično povjerenstvo Matice hrvatske 1992. godine, ali su ju odgova­
mlje-ko. Brozović rajuće institucije odbacile. Filolozi tvrde da u ovom trenutku nema
umj esto pisanja ije u drugom slučaju predlaže digra
f
psi. e Sje iskrivljuje jezičnu (povijesnuie) jer
obaJU. reflekasa isti zapis nijednoga znanstvenog argumenta koji bi mogao opravdati izmjenu
�nem�?u�uje iznimnu �vosložnu realizaciju dugoga stva rnost te sadašnjega pisanja ije -je. Do sada je postulate reforme, tj. pisanje
JI. Bab1c pisanJe. dugoga e kao ije u sustavu hrvatskogae npr. u poezi­ ie -je primijenio u primjerima u svojoj gramatici Dragutin Raguž.39
�ar�džićevšt�nom, prežitkom srbizacije. Inicijatori uvojezika smatra Raspravi o toj problematici pridružio se i Ivo Škarić,40 vodeći hr­
I�mJene poz iVaJ.u se opet na tradiciju hrvatskoga đenja takve vatski fonetičar i fonolog, predlažući također radikalan projekt, slič­
d1graf ie rabio u ilirskome razdoblju (187 7. - 189 pra vop isa jer se no potonjemu. Temeljeći se na istraživanju hrvatskoga fonološkoga
3.). Bio je uveden sustava, on predlaže reduciranje opozicije ć : č i 3 : j (d : dž) na sa­
u P���o�is i za vrijeme NDH, što mu nekim disk
poht1ck1 pnz. vuk. Kako bi se riješio taj po pro blem ,
utantima daje
Vijeće za normu hr­
mo dva fonema: č i 3 (d) jer većina Hrvata one druge ne izgovara.
vatskogajezika raspisalo je u pro On smatra da treba izbaciti ije i ostaviti je te uvesti novi grafem r
sincu 199 8. godine anketu među za slogotvorno (sonantno, samoglasno) r. Predlaže i novi projekt
lingvistima, književnicima i kulturnjacim a. Ulomci njihovih iskaza
tiskani su u pos ebnome dodatku »Vijenca« pravopisa koji bi se temeljio na dosljednom fonološkom kriteriju.
po� naslovom Jezik na križu. 38 Sudionici su se od 20. V. 199 9. godine Standardolozi su sasvim sigurno naj zainteresiraniji i najzaoku­
. reforme, većinom opr lji­
vali protiv videći u njoj više štete no koristi. Naglašaedje van je
pljeniji normiranjem leksika. Sadašnji se hrvatski leksik nalazi u
stanju preporoda. Dolazi prije svega do vraćanja tradicionalnim,
37 Usp. npr. D · Brozov1c:. domaćim hrvatskim riječima, posebice u granama koje su pretrpje­
46, l, Zagreb, 1998. , str. 1.-4.
• Refleks starohrvatskoga dugogjat
a u hrvatskomeslovopisu, >>Jezik<< le najveću srbizaciju, tj. u školstvu, pravu, državnoj administraciji i
38 Izbo r n �slova svjedoči o pozi vojsci. Za vojno se nazivlje uglavnom govorilo da je ustaško. Danas
-Partyka u c ank u Pzsmo Jako
ciji prav
� . opisnih problema u Hrvatskoj.
M. D<!browska­
s�edn? asocira na J � dn� od os�ovni
znak toisamosci ... , objašnjava
. ga ovako: >>Ovaj naslov nepo­
h simboličkih predodžaba koja odre
titet, t). na metafonzaCIJU . đuje hrvatski iden-
· d � na kao po ��bna bibli
naciOnalne poviJ· esti kao križnoga
puta'« (str· 179.) . Rasprava Je
1 Križ na jeziku. Rasprava 0 pra-
IZ . . ' · 39 D. Raguž: Praktična hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb, 1997.
. ografska jedin ica: Jezik na križu
vopzsmm pravzlzma, sv. I., ur. J. Hekman,
Matica hrvatska, Zagreb, MMV.
40 I. Škarić: Kakav pravopis (izmedufonetike ifonologije), >>Govor« XVIII., Zagreb, 2002., l,
str. 1.-31.; članak je pisan pravopisom koji predlaže autor.
 342 H RVATI l NJIHOV J EZIK
se umjesto srpskih riječi: kapetan, četa, major, oficir, rezervni oficir,
štab, kasarna, baterija rabe stare hrvatske: satnik, satnija, bojnik,
časnik, pričuvni časnik, stožer, vojarna, hitnica ili donedavni arha­
izam pukovnija. Vraćaju se neologizmi i Šulekove posuđenice, npr.
skladnja (dosadašnja sintaksa), zemljovid (geografska karta), slov­
nica (gramatika) itd.
Jezični purizam vidi se ne samo u čišćenju jezika od srbizama
na čije se mjesto vraćaju hrvatske riječi41 nego i u negativnom od­
nosu prema velikom broju angloamerikanizama koji sada preplav­
ljuju jezik.
Obnova staroga leksika koji je iz prethodnoga razdoblja prešao
u tzv. pasivni leksički fond, ponovno se uvodi u hrvatski jezik - u
njegov aktivni sloj. To su, prije svega, opće riječi, npr. djelatnik, duž­
nosnik, glede, sveza, brzojav, glazba, ljekarna, tisak, tijek, tvrtka,
tisuća, nazočan, ozračje, postaja, promidžba, prosvjed, skladatelj,
sustav, uljudba, veleposlanstvo... , a dijelom i specijalistički rječnik,
npr. već spomenuta vojna terminologija.42 Mnoge od tih riječi na­
stale su kao rezultat negativnoga odnosa purista prema stranim
posuđenicama, kao npr. brzojav, glazba, ljekarna, ozračje, tisak, su­
stav, veleposlanstvo umjesto internacionalizama koji su bili u upo­
rabi u srpsko-hrvatskome: telegram, muzika, apoteka, atmosfera,
štampa, sistem, ambasada. Posebnu podskupinu predstavljaju hi­
storizmi izdvojeni iz arhaizama, kao leksemi koji su nekada prešli
u pasivni fond zbog izvanjezičnih razloga, a danas zbog društveno­
-političkih uvjeta ponovno bivaju uvedene u rječnik, npr. domovni­
ca, kotar, županija, kuna, poduzeće - tj. riječi koje se u srpsko-hr­
vatskome nisu rabile ili su imale status varijante.
I dalje je aktualno nastojanje da se tvore domaće riječi umjesto
posuđivanja stranih kako bi se zadovoljile potrebe za novim lek­
sikom, napose u sklopu stručnoga nazivlja, npr. informatičkoga:
računalo prije: kompjutor, putovnica - pasoš, zrakoplov - avion,
-
41 Posebna istraživanja te pojave prikazuje M. Czerwiri.ski, op. cit.
42 M. Samardžija: Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1995., str. 57.; idem: Leksik u:
Hrvatskijezik ... , op. cit., str. 149.
I X . POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 343
zračna luka - aerodrom, jedrila - surfboard, svemiroplov - space
shuttle, pisač - printer, poslovnjak - biznismen, premosnica - bypass,
preradak - remake, mamutnjak -jumbo jet. Takvi su neologizmi
često predmet jezičnih viceva koji ismijavaju hrvatski leksički puri­
zam. Mnogo se prijedloga nije prihvatilo u jeziku, kao npr. limunika
predložena umjesto grejpa ili suosnik umjesto koaksijalni kabel, a
kompjutor se čuje češće nego računalo.
Takvo se nastojanje prepoznaje i u rječniku Mate Šimundića
Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskome jeziku (Zagreb, 1994.) u koje­
mu autor navodi po njegovu mišljenju nepotrebne internacionaliz­
me u hrvatskome jeziku jer za svaki od njih postoji mnogo domaćih,
hrvatskih ekvivalenata, npr. abdikacija je u hrvatskome: odricanje,
odreka, odricanje od prijestola, odstup, povlačenje, uklanjanje; apso­
lutan je: potpun, bezuvjetan, odsječan, neovisan, savršen, usavršen;
amnestija znači: opraštanje, oproštaj, pomilovanje, opraštanje ka­
zne, milost, pomiloštenje; amputirati se može reći: odrezati, otpiliti,
odsjeći, odcijepiti, ukloniti, odtrgnuti.
Suprotno purističkoj koncepciji čistoga štokavskog leksika, djelo­
vala je u hrvatskome jeziku tradicija tronarječnoga prožimanja rije­
či sa štokavskim standardom, zahvaljujući čemu se u njemu nalaze
i čakavizmi, npr. klesar, spužva i kajkavizmi: kukac, črčkati, huškač,
huškati, podrobno, pospan, prah, tjedan.
Posebnu ulogu imaju čakavske i kajkavske riječi u jeziku lijepe
književnosti, gdje kao dijalektizmi imaju određene stilističke funk­
cije, npr. često citirani kajkavski ogenj (štokavski oganj, vatra) u ro­
manu M. Krleže Povratak Filipa Latinovicza: Ogenj - ta stara za­
boravljena riječ probudilaje u Filipu jak osjećaj panonske podloge.
Aktivno djelovanje hrvatskih standardologa u normiranju lek­
sika, napose u revitalizaciji staroga, pasivnoga leksičkoga fonda,
otvara niz problema teoretske naravi koje valja riješiti, npr.:
1. Kakav je ili kakav bi trebao biti odnos dosad rabljenih riječi
prema novim, revitaliziranim riječima ili neologizmima - bi li
one morale tvoriti sinonimne parove ili bi prve trebale prijeći
u pasivni leksički fond, npr.: budžet - proračun, ambasador -
344 H RVATI l NJIHOV J EZIK
veleposlanik, opozicija - oporba, sistem - sustav, nivo - razina,
štab - stožer?
2. Može li se u administrativnom jeziku propisati uporaba riječi:
pismohrana, ustroj, privitak umjesto dosadašnjih: arhiv, orga­
nizacija, prilog?
3. Jesu li jezikoslovni termini: slovnica, skladnja, glasoslovlje, obli­
koslovlje još arhaizmi ili su sinonim dosadašnjih: gramatika,
sintaksa, fonetika, morfologija, slično kao dugo rabljeni sino­
nimni parnjaci: lingvistika -jezikoslovlje?
4. Jesu li riječi različitoga formanta, npr.: izrada - izradba, obrada
- obradba ravnopravni sinonimi ili koju od njih tvorbena-lek­
sička norma preporučuje kao bolju?43
Praktičnoj primjeni i širenju promjena u dosadašnjoj leksičkoj nor­
mi sigurno bi pomogao rječnik hrvatskoga jezika. Donedavna je
postojao samo Rječnik hrvatskogajezika Vladimira Anića (izdanja
Zagreb, 1991., 1998., 2000. i Veliki Anić 2003.), koji je doživio kriti­
ke zbog uvođenja srpskih riječi okvalificiranih kao kolokvijalizmi
te kao ekspresivne i knjiške riječL44 Nadu budi Rječnik hrvatskoga
jezika objavljen 2000. godine (urednika Jure Šonje) koji su dobro
prihvatili i kroatisti i jezični korisnici. Ti potonji, godinama pod
utjecajem masovnih općila, odakle nisu dobili veliku jezičnu kom­
petenciju za rabljenje ispravnih oblika tipičnih za hrvatski stan­
dard, mogli bi se koristiti jezičnim savjetnicima ili razlikovnim
rječnicima kojih se u posljednjih deset godina na tržištu pojavilo
više od dvadeset. Prvih pet45 ipak nije dobilo pozitivnu ocjenu - ili
43 Te probleme otvara i postavlja gore navedena pitanja B. Tafra, op. cit., str. 260.-261., a
neke od njih detaljno obrađuje S. Rittgasser: Mijene u leksiku hrvatskogajezika, >>Jezik« 50,
l, Zagreb, 2003., str. 6.-14.
44 N. Bašić: Jezična politika kao razgradnja hrvatskih jezičnih norma, >>Jezik<< 52, 1, Zagreb,
2005., str. 7.-21 . Bibliografja ima bogatu i uglavnom kritičku literaturu o rječniku.
45 M. Krmpotić: Jezični priručnik, Hrvatska radio-televizija, Zagreb, 1992.; G. Linke: Malije­
zični priručnik, Zagreb, 1992.; I. B. Šamija: Razlikovnica hrvatskoga i srpskogajezika, Zagreb,
1992.; S. Pavuna: Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rječnik), Zagreb, 1993.; F.
Tanocki: Hrvatska riječ. Jezičnipriručnik, Osijek, 1994. Većina objavljenih savjetnika detalj­
no obrađuje i analizira M. Czerwiri.ski, op. cit., str. 109.-130.
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 345
zbog jakih purističkih tendencija (Tanocki, Šamija), ili zbog nepra­
vilnih kvalifikacija jezičnih obilježja, odnosno označivanja riječi
kao srpskih ili hrvatskih (Krmpotić, Linke), ili pak zbog osuđivanja
i izbacivanja ispravnih hrvatskih riječi iz jezika (Pavuna). Najveći
savjetnik napravila je skupina autora (E. Barić i drugi) pod nazi­
vom Hrvatski jezični savjetnik (Zagreb, 1999.) u kojemu se na više
od 1600 stranica nalazi oko 80 tisuća natuknica. To monumental­
no izdanje u purističkome duhu uređuje ne samo leksičku, nego
i pravopisnu, naglasnu i gramatičku normu suvremenoga hrvat­
skoga j ezika.
Zbog netočnih informacija koje daju savjetnici hrvatskoga jezika
različite vrste i kvalitete posljednjih su godina izbačeni iz standard­
noga jezika srbizmi koji to nisu bili i koji se ponovno moraju vra­
titi u standard. To su npr.: izvještaj (predlagano je izvješće), radnik
(predlaže se djelatnik). Do takvih je jezičnih djelovanja došlo zbog
nedovoljno istražene uporabe pojedinih leksema u obama jezici­
ma. Pojavili su se i visoko ocijenjeni savjetnici, važni za oblikova­
nje budućega pravilnog hrvatskog jezika. To su prije svega knjige S.
Težaka, ali i drugih autora.46
Sve to pokazuje zamršenost problematike povezane s normira­
njem suvremenoga hrvatskog leksika te potrebu daljnjega rada na
njemu.
Velike se promjene događaju i u akcentologiji hrvatskoga govor­
nog jezika koja zahtijeva pomirbu uzusne norme s klasičnom pre­
skriptivnom normom . Potonja opisuje prozodij ski sustav kao če­
tveronaglasni (kratki i dugi uzlazni te kratki i dugi silazni), odre­
đuje distribuciju naglasaka koja se svodi na sljedeća načela: u riječi
može biti naglašen samo jedan slog (iznimke: superlativ i složeni­
ce), u jednosložnim riječima mogu stajati samo silazni naglasci,
u dvosložnima moguća su sva četiri naglaska na prvome slogu, u
višesložnim riječima u središnjem slogu mogu biti samo uzlazni
46 s. Težak: Hrvatski naš svagda(š)nji, Zagreb, 1991.; idem: Hrvatski naš (ne)podobni,
Zagreb, 2004.; T. Kuljiš: Jezik naš hrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994.; J. Bubalo: Hrvatska
jezična zrnca, Mostar, 1999.
346 H RVATI l NJIHOV J EZIK
naglasci (osim na posljednjem slogu), dugi slogovi mogu doći samo
iza naglaska. Te propisane zasade naglasaka nikada se praktično
nisu ostvarivale u govornome hrvatskom jeziku.
Odstupanja od netom opisane norme47 pojavljuju se u silaznim
naglascima nakon prvoga sloga (memorija umjesto memorija) ili
na posljednjem slogu - osobito u posuđenicama (Jonem umjesto
fonem, hotel umjesto hOtel). Vidljive su i promjene mjesta uzlaznih
naglaska za jedan slog prema naprijed i skraćivanje duljine nena­
glašenoga sloga (istoljubivošću umjesto istoljubivi5šću). Obvezatno
pomicanje silaznih naglasaka na prijedlog u prijedložnim izričaji­
ma danas je u hrvatskome standardu stilski obilježeno (na suncu
umjesto na suncu). U govornome jeziku prijedlozi na tome mjestu
nisu naglašeni. Može se uz to spomenuti i gubitak razlikovanja krat­
kosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska. Neke promjene imaju lo­
kalni48 karakter, npr. tendencija dulj enja kratkih naglasaka tipična
za Zagrepčane (ne valja, kod kuće umjesto ne valja, kod kuće, tj.
standardnoga ne valja, kod kuće). Standardna norma nalazi se da­
nas pod velikim utjecajem regionalnih norma.49
Hrvatski jezikoslovci prema tim pojavama zauzimaju tri razli­
čita stajališta: l. tradicionalno - uvoditi što manje promjena prema
obvezujućoj novštokavskoj normi; 2. reformatorsko - promijeniti
prozodijsku normu prema zapadnoštokavskim govorima; 3. »revo­
lucionarno« - u usporedbi s dvama prethodnima - predlaže se pri­
hvaćanje uzusnih obilježja koja već postoje u gradskim govorima,
napose u zagrebačkome.
47 N a temelju �· Samardžija: Normy i najnowsze zmiany w j�zyku chorwackim, u: J�zyki
. _ .
slowzanskte dus ... , str. 32.-33., ovdje je i literatura o predmetu.
48 N. Pintarić: Utjecaj hrvatskih dijalekata na općijezik, u: J�zyki mniejszosci ij�zyki regio­
nalne, ur. E. Wroclawska, J. Zieniukowa, Warszawa, 2003., str. 451.-462.
49 U Hrvatskoj ima nekoliko regionalnih središta čiji regiolekti imaju specifične, posebne
crt�, napose n � pod ručj u fonologije, leksika i akcentuacije. Najveću ulogu igra zagrebački
. .
regwlekt sa susJedmm SJeverozapadnim (kajkavskim) dijalektima, a osim toga tu su i Rijeka
ska regija). _D � eziku Zagreba vidi A. Šojat: O zagrebačkom kajkavskom govoru, >>Rasprave
(kvarnerska regija i Istra), Split i Dubrovnik (dalmatinska regija) te Osijek i Vukovar (slavon­
Zavoda za Jezik<< 4-5, Zagreb, 1979., str. 125.-134.; A. Šojat, V. Barac-Grum, I. Kalinski, M .
Lončarić, V. Zečević: Zagrebački kaj. Govor grada i prigradskih naselja, Zagreb, 1998.
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 347
Unatoč tvrdnja o stabilnosti hrvatske norme, pred hrvatskim
standardom još uvijek stoji podosta konkretnih zadaća u njezinu
stabiliziranju, posebice u pravopisu, leksiku i akcentuaciji.
U znanstvenim krugovima nema suglasnosti o mnogim predlo­
ženim rješenjima. Jedan od teoretskih problema koji izaziva i danas
žive rasprave jest pitanje standardizacijskoga uzora. Tradicionalno
je za Hrvate takav uzor bila lijepa književnost, u skladu sa starom
zasadom »Piši kao što dobri pisci pišu«. Danas se nudi utemeljenost
norme na svim vrstama i stilovima pisanoga jezika, npr. znanstve­
nome, publicističkome, uredskome stilu, kao i na svakodnevnome
govornom jeziku koji J. Silić50 naziva govornim stilom standardno­
ga jezika.
Neki vide i potrebu za osnivanjem znanstvene institucije koja
bi bila odgovorna za sudbinu jezika. Norma hrvatskoga jezika koja
se u posljednjem desetljeću nesumnjivo provodila puristički, a ne
liberalno, protjecala je pod geslom revizije dosadašnje norme kako
bi se ona brzo desrbizirala, a time i vratila na staru, tradicionalnu
hrvatsku normu. Danas se problemu normiranja u znanstvenim
krugovima prilazi s manje emocija i s više meritornih stavova nego
prije deset godina.51 Može se reći daje u svesku Hrvatskijezi02 re­
prezentativno predstavljena suvremena norma hrvatskoga jezika,
s iscrpnim prikazom najnovijih tendencija.
Normiranje hrvatskoga jezika nakon 1991. godine u duhu kraj­
njega nacionalnog purizma i vraćanja tradiciji postaje polazište za
ocjenjivanje53 jezične politike u Hrvatskoj koja nije oslobođena od
nacionalističkih parola za ostvarivanje državno-kulturno-nacio­
nalnoga unitarizma, tj. ostvarivanja gesla: jedna država - jedan na­
rod - jedan jezik, a ovo posljednje rezultira kultiviranjem izvorno­
sti, tradicionalnosti i elitizma.54 Treba ipak priznati da je to u odre-
50 J. Silić, riječ u raspravi, u: Norme i normiranje ... , op. cit., str. 327.
51 M. Samardžija: Jezikoslovni razgovori ... , str. 79.
52 Hrvatskijezik, op. cit.
53 Tako to vidi W. Lubas: Najnowsza sytuacjaj�zyk6w ... , str. 121.
54 Kao primjer pravilnoga jezika koji vrši ulogu jezičnoga uzora u skladu s jezičnom poli­
tikom, W. Lubas navodi lik F. Tuđmana čiji jezik, po Babićevu mišljenju, reprezentira na-
 IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 349
348 HRVATI l NJIHOV J EZ I K

elemenata iz nekoliko dijalekata, u procesu prepletanja raznorod­

đenom stupnju rezultat »reakcije« na posljednju srpsko-hrvatsku
nih normativnih strategija (književni jezik utemeljen na jednom di­
fazu u povijesti hrvatskoga jezika.
jalektu ili miješani jezici), postigao je znatno viši stupanj apstrakcije
S kroatističkoga gledišta poseban je problem provođenje dugo­
i sada ga se, kako smo već rekli, ne može povezivati ni s jednim kon­
trajne standardizacijske politike. Pozornost se obraća uvođenju ši­
kretnim hrvatskim dijalektom. Prema jezičnom osjećaju prosječno­
roko shvaćene savjetodavne uloge u jeziku (na radiju i televiziji,
p osebnim časopisima, u dnevnome tisku), a u tome prije svega su­ ga govornika hrvatski jezik može u usporedbi sa srpskim izgledati
umjetan, a sasvim sigurno dalek od narodnog jezika.
djeluje škola i utječe jezik kojim su pisani udžbenici. Učenje hrvat­
Hrvatska se norma nalazi u razdoblju modifikacije dosad ob­
skoga jezika, koje za sada ima dosta manjkavosti, zasigurno je je­
vezujućih pravila. Ona se razvija (napose pravopisna i leksička) u
dan od najvažnijih čimbenika u oblikovanju buduće jezične kulture
smjeru prijašnje narodne tradicije, što joj pridaje konzervativni, pa
društvenih slojeva. Uporaba jezika u skladu s obvezujućom nor­
na neki način i arhaični karakter. Poziva se na prošlost i vraća jezi­
mom opće je prihvaćena definicija jezične kulture.55 Hrvatski jezik
ku ono što je u njemu bilo izvorno, hrvatsko i narodno. Zbog takva
unatoč svega primjer je jezika u kojemu se danas ispravno jezično
konzervativnog i obrambenog karaktera koji slabo uzima u obzir
izražavanje temelji prije svega na nacionalnom kriteriju.
svršene činjenice ili one koje se događaju u hrvatskome govornom
U hrvatskome društvu, koje je veoma zainteresirano za proble­
jeziku, postoje velike razlike između službeno propisanoga jezika
me materinskoga jezika, vidljiva je određena nestrpljivost i zamor
(tj. između njegove preskriptivne norme) i jezičnoga uzusa. Čini se
zbog broja i kvalitete provođenih reforma (npr. pravopisnih, lek­
da je to jedan od glavnih problema suvremene hrvatske standar­
sičkih). Možemo se zato složiti s tvrdnjom da je »U pučkoj hrvat­
dologije. Upravo razdvojba između norme i uzusa utječe na nega­
skoj jezičnoj svijesti srpsko sve što je prirodno, a hrvatsko sve što
je stilizirano, artificijelno, često i karikaturalno«. 56 Takva je ocjena tivnu ocjenu hrvatskoga standardnog jezika koju postavljaju sami
njegovi govornici.
rezultat razlika između srpskoga i hrvatskoga, kao i među njihovim
Status hrvatskoga jezika u drugoj Jugoslaviji stvorio je posebnu
normama. Srpski standard, nastao u procesu jednokratne reforme
društvenu situaciju koju Josip Pavičić, filolog i novinar, naziva »Ču­
tek polovicom XIX. stoljeća, utemeljen na jednome narodnom dija­
varskim kompleksom«. Autor ovako opisuje tu pojavu:
lektu, ima znatno manje naddijalektnih apstrakcija od hrvatskoga
standarda. Hrvatski jezik, naglasimo još jednom, koji se razvija još Govoriti hrvatski znači govoriti i istodobno misliti na to da se ne izgovo­
od XVI. stoljeća na načelima postupnoga, evolucijskoga uvođenja ri nešto što bi moglo ugroziti posebnost jezika kojim se govori. Govoriti
hrvatski znači govoriti s velikim oprezom, a govoriti s velikim oprezom
cional � i s�j � r razvoja hrvatskoga jezika. U povijesti su, kako kaže Babić, postojali još i
znači govoriti nesigurno.
europelstickl (mternacionalistički) smjer koji reprezentira M. Krleža, zatim unitaristički
. . Malo je jezika u kojima ima toliko zabrinutosti kao u hrvatskome. Go­
- za vrijeme postoj �nja srpsko-hrvatskoga i partijsko-frazerski, odnosno partijski novoga­ vornici toga jezika, i to oni najosvješteniji, najupućeniji, žive (govore) u
vor (S. Bab1c:· · Nekolzko napomena ojeziku Franje Tuđmana, u: idem: Hrvatskijučer i danas, stalnom strahu od gubitka materinske riječi. Nije riječ samo o tome da
Zagreb, 1995., str. 195.-200.). je njihov jezik (brojem govornika) malen - maleni su i drugi jezici, a ni
55 Na srecu, v je projekt pravnoga rješavanja ispravnoga korištenja jezika. Naime,
, o db acen u tome što je vrlo sličan (premalo različit) susjednim jezicima - velike
1 �95. jedan od sabornika prijavio je projekt zakona o hrvatskome jeziku i projekt osniva­ sličnosti među jezicima česte su i obične pojave - već je ponajprije riječ o
v
nJa drz�vnoga ureda za hrvatski jezik. Bilo je i prijedloga o izmjenama Kaznenoga zakona tome da je jezik kojim se služe bio slabo, gotovo nikako (službeno) zašti­
Republike Hrvatske kako bi se moglo sudski kažnjavati za uporabu stranih riječi (srbiza­ ćen. Nezaštićen, a nerijetko i službeno nijekan, pa i zabranjivan. Najbolji
ma). Hrvati nisu prihvatili te prijedloge sjećajući se lošeg iskustva s takvim institucijama
je primjer službeni, ustavni naziv hrvatskoga jezika, naziv koji je dugo
(Hrvatski državni ured zajezik) u vrijeme NDH.
56 M · Grc1c:
v " ' Rat pravopisa. Nova hrvatska jezična paranoja, >>GlobuS<<, Zagreb, 2. II. 2001.
praktički bio u ilegali.
350 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Sve ovisi isključivo o govorniku. On to zna i na to pazi, oprezan je kao

zec: govori i intenzivno misli da ne pogriješi. Ljubi u panici od kastra­
cije. Strah od gubitka vlastitog jezika, a s njim i od gubitka nacionalnog
identiteta, baca ga u nesigurnost, a nesigurnost ga vodi u pogrešku, po­
X. POGLAVLJE
greška pojačava nesigurnost, nesigurnost stvara uvjete za pogreške ...
Sretnete li čovjeka koji pravi neprirodne stanke među riječima, koji se
neprestano ispravlja, dopunjava, koji stalno objašnjava riječi koje izgo­ Hrvats ki jez ik i nacion aln i ide ntitet
vara, i koji je uvijek malo iznenađen završetkom svojih rečenica (svaka
je rečenica za njega put u nepoznato!), budite sigurni da pred sobom
imate tipičan primjerak govornika hrvatskoga jezika. 57 / ./ Govornik ••
Jezikje zapravo istinska domovina.
hrvatskoga jezika govori i stražari. On zna (možda i ne zna, ali se drži Wilhelm von Humboldt
kao da zna) da njegov jezik ne čuva nitko drugi osim njega i da je sto­
ga sudbina njegova jezika isključivo u njegovim rukama. U njegove je
i nacionalnog
gene ugrađen oprez (strah od jezične kastracije) i sumnjičavost prema Nema jednoznačne, jednostavne ovisnosti između jezika govo re dva ili više
svemu što bi se sa strane htjelo uplesti u njegov odnos prema čuvanoj identiteta. Poznati su i brojn i prim jeri jezik a kojim a
njem ački kojim
dragocjenosti - jeziku. I kad mu na jezik dođe riječ iz bliskoga, ali dru­ naro da ili etničkih skupina. Dovoljno je pogledati samo I engleskim je­
goga jezika, on mora reagirati grimasom, grčem, stankom, otporom i, se koriste Nijemci, Austrijanci, Švicarci, ali i Lužič ki Srbi.
zikom govori nekoliko naro da: engle ski, američki, kananarod dski, australski i
dakako, svojom, jedino ispravnom riječi.58 e dva a koji su ne­
novozelandski. Srpsko-hrvatskim jeziko m govor
davno vodili među sobom krvav i rat, što izraz ito poka zuje da jezična za­
Nesigurnost, kolebanje, ispravljanje svojih riječi danas je raširena pripa dnos ti. Čak iz­
jednica definitivno ne određ uje osjeć aj nacio nalne
pojava u hrvatskih govornika. Uzrok su tomu protekla pola stoljeća de do razlik ovan ja dvaju jezik a: srpskoga
gleda da kulturne razlik e dovo
te provođena leksička reforma nakon godine. 1991. i hrvatskoga.1
Kroatizacija norme koja se danas vrši u hrvatskome jeziku rađa
pitanje kakva će biti njegova budućost i kakav će biti odnos prema s obzirom na spec ifičnu jugo slavensku
društven o-po litičku situ­
čiju se jedinstvenost,
srpskome jeziku. Pristaše brze desrbizacije, koja po njihovu shva­ aciju u kojoj su se dva naro da služila jezikom
u pitanje i negiralo,
ćanju vraća hrvatskome jeziku njegov identitet, nadaju se da će se napose u drugoj polovici XX. stolje ća, dovodilo
stvaranja jugoslaven­
»za nekoliko generacija« pojaviti između hrvatskoga i srpskoga po­ ne dopuštajući da se ostvari državna zamisao
s njim u Hrvatskoj
treba međujezičnoga prevođenja. 59 ske nacije i jezika, jezik i svi problemi povezani
, a sam jezik postao je
su dobi li posebno, čak i presudno značenje
nje hrvatskoga naci -
posebno nagl ašen im kriterijem za označiva
onal nog identitet a.
a u nacionalnom
Suvremeno mjesto i značenje hrvatskoga jezik
je od kada i u kojem
identitetu nije upitno, ali se post avlja pitan
ciju. Odgovor je po­
stupnju je taj jezik u prošlosti vršio svoju funk
ranjem osjećaja svje-
57 J. Pavičić: Ispodjezika. Komentari ojeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001., str. 19.-20. vezan s nastankom hrvatskoga naroda i stva
58 Ibidem, str. 21 .-22.
yfilozoficzne i socjologiczne, u : /f!Zyk a
59 v
Tako npr. govon M. Salzmann-Celan: Jezik - identitetnaroda, u: Drugi hrvatski slavistički
.
l M. Kunirl.ski: ff!zyk a toisarnosć narodowa. Aspekt
toisarnosć narodowa: Slavica ... , str. 7.-18.
kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 2001., str. 609.-615.
352 H RVATI l NJIHOV J EZIK
sne pripadnosti njemu. Stvaranje hrvatskoga naroda jedan je od
naj �amršenijih procesa u europskome kontekstu.2 Joanna Rapacka
. u Francuskoj. Obično se smatra da se o narodu može govoriti tek od
uspješno otknva specifiku njegovih povijesnih uvjetovanosti ističu­
�
ći one tradic e u hrvatskom razdoblju prije preporoda koje su mo­
. .
gle biti temelJem za izgradnju moderne koncepcije naroda i države.
Prva �oncepcija. !e natio croatica - hrvatski plemenitaški narod i njego­
va d�za:a u pOVIJesno-pravnim okvirima, druga je južnoslavenski etnos
be� Jedmst:ene državne tradicije, a treća je koncepcija hrvatske etničke
drzave o�o Je.:g�e post�jećega ��vijesnoga hrvatskog kraljevstva. Potonja
�oncepCIJa n�Je Imala Jasne etmcke granice pa jednostavno nije ni posto­
Jala. U ove tn konce�cije bila �u �pisana tri moguća odgovora na pitanje
tko su zap�avo Hrvati među Juzmm Slavenima. U prvom slučaju Hrvati su
plemstvo IZ realne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije; u drugom
Hrvata zapravo nema, a u trećem postoje samo Hrvati.3
Hr�atski narodni preporod odabire koncepciju koja »razvodnjava«
POJam hrvatstva jer u njoj »Hrvata nema«, zamijenjeni su južnosla­
venskim »ilirskim narodom«, kao što se i njihovo izvorno ime jezi­
� �
a hr �a skoga promijenilo u ilirski jezik. Izbor te koncepcije imao
Je svoje Izvore, kako navodi Rapacka, »u problemima pronalaženja
formule koja bi ujedinila različite hrvatske regije, u neodređenosti
etničkih granica te u potrebi integracije velike srpske manjine«.4
Određenje naroda i njegove nacionalne svijesti ostaju i dalje pro­
blemima oko kojih se vode rasprave. U XIX. stoljeću u definicijama
naroda na prvom je mjestu među činiteljima oko kojih se formirao
� !
nar?d bio j �zik. U sl �dećim for�ulacijama dolazi do prevrjedno­
�
vanJ � u anst zaJedmckoga podriJetla roda i teritorija i upravo takvo
shvacanJe naroda postoji danas u hrvatskoj tradiciji.
Dru?ačije definicije naglašavaju da se narodi u povijesti nisu
stvarah samo prema osjećaju etničke, jezične, kulturne, običajne
Hroch: Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prijevod G. Panko, Wroclaw,
200 �·
3 J. �apacka: Spory o ksztalt tradycji chorwackiej. Wok6l chorwackiego panteonu, u: eadem'
Godzma Herdera ... , str. 64.
4 Ibidem, str. 64.
5 Ibidem, str. I88.
A. Furdal: l(!zyk i narod a prawa czlowieka, »Biuletyn Polskiego Towarzystwa
J'<zykoznawczego« 47-48, Krakow, I992., str. 25.-26.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 353
ili vjerske pripadnosti, nego više djelovanjem države ili vladajućih
elita. Tu se naglašava zajednica državljana dotične države, kao npr.
XVIII. stoljeća. Prije osjećaja nacionalnoga identiteta posvjedočen
je osjećaj etničkoga identiteta koji znači »svijest o vlastitom konti­
nuitetu, stalnosti i povezanosti kao uvjerenje o svojoj nepromijene­
nosti u svijetu koji se mijenja«.6 Osnovni pokazatelji etničkoga iden­
titeta jesu: »jezik, kulturno nasljeđe, tradicija i p ovijesna legenda,
stvarno ili izmišljeno zajedničko podrijetlo«? Na sličan način et­
nički identitet određuje Jadranka Grbić koja smatra da osim objek­
tivnih sadržaja koji stvaraju kulturno-društveni model sa široko
shvaćenom kulturom, vjerom, povijesti, jezikom, životnim prosto­
rom, identitet u sebi čuva i subjektivne sadržaje kao što je osjećaj
pripadnosti i lojalnosti. Etnički identitet »sadrži u sebi pokazatelje
zajedničkog i istoga (,mi' ) te pokazatelje različitoga (,oni' )«. 8 Jezik
i identitet međusobno se preklapaju. Odnos prema jeziku ne odre­
đuje se samo njegovom uporabom nego i njegovim vrjednovanjem,
na što ćemo se poslije još vratiti. lako s gledišta kulturne antropo­
logije u istraživanjima jezika i etničnosti, ili jezika i kulture, kako
opaža autorica, nije moguće stvoriti jedinstveni model, jezik ostaje
»i sredstvo i simbol zajedništva /.. ./, on je izrazito kulturno obilježje
i strukturni dio identiteta«. 9
Jeziku kao označitelju hrvatskoga nacionalnog identiteta pridaje
se danas veliko značenje. Među brojnim radovima koji se bave tom
tematikom reprezentativnom smatramo knjigu Eduarda Kalea,Io
kulturologa i povjesničara civilizacije. Gledišta koje je on opisao
6 J. Kozielecki: Psychologiczna teoria samowiedzy, II. izdanje, Warszawa, I986., str. 325.
Navedeno prema: M. D<tbrowska-Partyka: Zagadnienie toisamosci a konfliktjugoslowi­
anski, u: Wsp6lczeini Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M. Bobrownicka, L .
Suchanek, F. Ziejka, Krakow, I997., str. 61.-76.
7 M. D<tbrowska-Partyka, op. cit., str. 73.
8 J. Grbić: jezik i govor kao komponente pripadnosti zajednici (ogled
ojeziku i identitetu), u:
R. Č ičak-Cha nd, J. Kum pes, Zagreb, I998.,
Etničnost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, ur.
str. I82.
9
10
E. Kale: Hrvatski kulturni i politički identitet, Osijek-Zagreb-Sp
lit, I999.
 354 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
utemeljena su na stereotipima utkanima u tradiciju koji su danas
općeprisutni u svijesti hrvatskoga društva. Hrvatski identitet gradi
se, po autorovu mišljenju, s pomoću povijesnih činjenica u koje se
ubraja i teorija o iranskoj etnogenezi koja potvrđuje da su »Hrvati
već na iranskom prostoru bili samosvojni, predstavljali kulturni i
politički povijesni subjekt«.U Sljedeći su elementi prema Kaleovu
mišljenju jezik, duhovna posebnost i načela društvenoga i politič­
koga funkcioniranja zajedno s institucijama. U poglavlju Svetostje­
zika autor kaže:
Posebanjezik bitno je obilježje posebnosti neke kulture pa onda i nekog
naroda. /. ./ jezik je ne samo ujedinjavajuće priopćajno sredstvo nego je
i sredstvo i medij življenja, opstanka, trajanja u posebnosti. U njemu je
odraz i on je sabiralište svega življenja i stvaranja. U njemu se kristali­
zira slika duhovne, kulturne osobitosti - temelja posebnosti i trajanja u
posebnosti. 12
Takva patetična i vrlo emotivna ocjena uloge jezika proteže se u
autorovoj interpretaciji na cijelo razdoblje pismenosti. Kale u nje­
mu poistovjećuje jezik i narod, od početaka njegove povijesti. Takvo
stajalište koje iskorištava jezik kao ideologem u konstruiranju mo­
dela nacionalnoga identiteta bilo je prisutno u svim ideologijama
nacionalističkoga tipa još od XIX. stoljeća.
Sljedeći element nacionalnoga identiteta kod Kale a je svijest o
kulturnoj posebnosti koja se jasno manifestira u specifičnome kato­
ličkom slavenskom obredu, tj. u glagoljaštvu. Po njemu su se Hrvati
razlikovali od Europe u koju su se ubrajali te od slavenskoga svijeta
iz kojega j e ovaj obred potekao, ali se u njemu nije očuvao. Treći ele­
ment identiteta čine načela društvenoga života i političke institucije
u obliku statuta, povelja i pravnih akata.
Hrvate kao članove kulturne zajednice obilježavale su osim toga
i određene duhovne vrijednosti, napose: rodoljublje, žrtva s kul­
tom križa i njegovo nošenje na povijesnome križnom putu naroda,
ljubav prema majci domovini, spremnost na pomoć i pravednost.
11 Ibidem, str. 24.
1 2 Ibidem, str. Sl.
X. POGLAVLJ E: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 355
Svetost jezika i njegovo prvo mjesto na popisu kriterija za identi
�
tet u Kaleovu opisu,13 odnos prema materinskome jeziku i njegovoJ
simboličkoj funkciji koju on ima kao nacionalni jezik, zahtijeva da
se ta pojava razmotri u povijesnom aspektu.
..
Dubravko škiljan14 postavlja pitanje o vremenu kada hrvatski Je­
zik postaje ideologemom te vrjednuje neke općeprihvaćene pogled�
0 tome, uglavnom polemizirajući s Kaleovom tvrdnjom da posto)l
trajna i nepromijenjena hrvatska jezična tradicija.
. .
Društvene funkcije jezika ne analiziraju se iz perspektrve Je­
zičnoga sustava, dakle iz strukturalističkoga jezikoslovlja koje ko­
munikacijsku funkciju jeziku pripisuje kao glavnu, a ist dobn z� ­ � �
nemaruje problematiku njegova funkcioniranja u drustvu koJe J e
uvjetovano nizom sociolingvističkih pojava.
. . . .
škiljan razmatra funkcioniranje jezika u okviru tnJU zaJ edm­
ca: jezične, komunikacijske i nacionalne. U prvoj gla�n� ulogu u
procesu komunikacije imaju samo jezični, tj. gramatrck1 �l��en­
ti. Jezična zajednica postoji među članovima koji komumcuaJU u
njezinu okviru, ali najvažniji je za nju odnos prema određe� ome
jeziku/idiomu i simbolička vrijednost koju jezik ima za svoJe �� ­
vornike. U nacionalnoj zajednici jezik ima simboličku ulogu, she­
nu kao nacionalna zastava ili grb. Nacionalna zajednica može biti i
zajednica etničkoga ili političkoga tipa te obuhvaćati npr. različite
etnike/nacije u okviru jedne države.
Blizak je takvu shvaćanju pojma jezične zajednice, međ� o sta­
lim, treći kriterij u KatičićevoF5 klasifikaciji jezika: genetski. I tip
_ o-
1 3 D. Škiljan predbacuje autoru brojne faktografske pogrješke i njihov� su�jektivnu selek­
ciju, gotovo uvijek zastarjele interpretacije, a prije sve?a na� lašava da Je to 1skaz određene
ideologije koja promiče takav tip skupnoga hrvatskog 1dent1teta.
14 D. škiljan: Govor nacije ... ; vidi i recenziju: J. Molas: /fzyk arod w jako wypad�oU:� pro­
� � �
ces6w narodotw6rczych (reinterpretacja relacji jfzyk a narod w UJfCZU Dubravka Skllja� a),
>>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej« 39, Warszawa, 2004., str. 285 .-300. i H. Jaroszewlcz:
Dubravko Škiljan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, Golden marketmg, . Zagreb, 2002., str.
315., >>Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004., str. 199.-204.
I S R. Katičić: Identitetjezika, >>Suvremena lingvistika<< 5-6, Zagreb, 1972., str. 5.-14. Pretisak
u: idem: Novijezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986., str. 41.-64.
 X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 357
356 HRVATI l NJIHOV J EZIK

ator dakl e igra ulog u

loški, vrijednosni vid jezičnoga identiteta koji se poziva na sudove o (npr. zajedničko podrijetlo). Jezik kao indik
kriterij stvara.
jeziku što ih imaju njegovi korisnici. Katičić ih ovako opisuje: identifikatora dotične zajed nice , dok ju kao
u ranome srednjem vijeku teško je odre
diti u kojem je stupnju
Poznato je također da je jezik ljudima uvijek i nosilac nekih vrijednosti, identiteta, ali se sa si­
da se prema njemu opredjeljuju: osjećaju ga kao svoj ili kao tuđ, kao li­ jezik vršio simboličku funkciju za stvaranje
vo od autohtonoga
jep ili kao ružan, kao njegovan ili kao zapušten. On im je simbol i uvijek gurnošću moglo razlikovati slavensko stanovništ
nova potvrda duhovnoga bića i narodnosne pripadnosti, on im je, kako romanskoga.18 ,
veli Herder, prava domovina. Jezik je dakle taj koji jest ne samo zato što Prvi čin ideo logiz acije jezik a dogo dio se kad se sv. Cirilu po reklo
je takav, a ne drukčiji, što je postao tako, a ne drukčije, nego i po tome što , sv. Jeronimu, čime su
nosi te, a ne druge vrijednosti . To je vrijednosni vid jezičnoga identiteta.16 autorstvo glagoljice i pripisalo ga »Hrvatu«
na. Pismo i zapis na
se Hrvati izdvojili od ostalih balkanskih Slave
unikativ�oj funkciji
Primjena toga aksiološkog kriterija, kako ga ocjenjuje Škiljan, daje jeziku prvi su znaci njegova postojanja u kom
kao mediJa u komu­
korisnicima mogućnost spoznavanja jezične stvarnosti koju perci­ na nekome području. Postojanje triju pisa ma
alne spec ijalizacije
piraju i u kojoj sudjeluju. Iz tih se obilježja iščitava i njegov način nikaciji dovelo je do hijerarhizacije i funkcion
u funkciju preuzima
shvaćanja jezične zajednice u kojoj najvažniju ulogu ima simbolič­ svih pisama. Glavnu i istovremeno simboličk
u starohrvatsk�me
ka funkcija jezika i vrijednost koju jezik ima za svoje govornike P glagoljica /g isklju čivo hrvatsko pismo, rašireno .
starohvatskome Jezi­
Jezična zajednica nije isto što i nacionalna, iako su suvremene jeziku i izvan liturgije slavenskoga obreda na
nacionalne zajednice zapravo isto što i jezične. Škiljan naznačuje ku, što objašnjava njezino dugo zadržava , �lje
iako je izgubil� komu­
faze postanka nacionalnoga jezika, a to su: l . nastajanje pisanoga nikacijsku »Snagu« i predala ju latinici.20 Skilja
n upozorava 1 na gla�
oblika jezika; 2. njegov gramatički opis; 3. ime jezika; 4. njegova golja še koji su se jedin i u ono doba s latinašim
�
a bori i za s avens � � �
svoje ga Identiteta koJI
politizacija kroz teritorijaliziranost (vernakularizaciju), tj. jezično obred i smatrali jezik i pismo ideologemima
oljica je tako post ala
zauzimanje određenoga područja koje se ne podudara uvijek s gra­ se razlikovao unutar katoličke zajed nice . Glag
se tako đer modifi­
nicama države. U toj fazi jezik podliježe procesima normiranja koji važan element hrvatskoga identiteta. Pokušalo
e, u trenutku kada se
se odvijaju u dvije faze: u fazi predstandardizacije i u već instituci­ cirati njezinu simboliku. Glagoljic a je, naim
t iran skoga post ala
onaliziranoj fazi standardizacije. slavensko podrijetlo Hrvata zanijekalo u koris
irati kao jeda n od do­
Promatrajući odnose između jezične i nacionalne zajednice od nositeljem novih sadržaja i poče la funkcion
kaza 0 iranskoj etnogenezi Hrvata. irilic a
kojih je povijesno prva prethodila drugoj, Škiljan uvodi pojam kri­ Ć je unat oč ogra niče ne
nske korijene, dok je
terija i indikatora etničnosti, među koje se može postaviti jezik, što prim jene Hrvate pods jećal a na njihove slave
pripadnost.
omogućuje autoru pratiti slijed jezičnih problema u kontekstu na­ latinica bila legitimacijom za njihovu europsku
sam o je ime jezik a. 21
cionalnoga identiteta, drugim riječima - pokušati odrediti svezu Sljed eći element nacionalnoga identiteta
razvodu iz 1275 . go-
jezika i naroda. Od prve potvrde naziva hrvatski u Istarskom
Indikatori za Škiljana znače sustav promjenjivih obilježja s po­
moću kojih se razlikuju etničke zajednice, dok su kriteriji trajni i 1 8 D. škiljan, op. cit., str. 239.
prihvaćeni elementi u dotičnoj zajednici koji tvore njezin identitet 19 Usp. IV. poglavlje. o simboličkom značePartyk
nju pisma i o ćirilici u Srba �ao po.k�zatelju na­
a: Pismojako znak tozsamoscz ...
cionalnoga identiteta vidi: M. D<tbrowska-
16 Ibidem, str. 44. 20 D. škiljan, op. cit., str. 242.

17 Njegovi su govornici bili npr. srednjovjekovni >>latinisti« različite nacionalnosti kojima 21 Najvažnija i bogato dokumentirana literatura o tom problemu sadržana je u: .';
1-2, Zagreb , 1971 ., str. 93.-1 18.; B.
Ost?jić:
Zehc- Bucan.
je izražavanje latinskim jezikom davalo određeni društveni prestiž. Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, »Kolo«
358 HRVATI l NJIHOV J EZIK
dine u povijesti ima mnogo termina kojima se naziva taj jezik.
Problem tih brojnih naziva temelji se na činjenici da su nazivi je­
zika mijenjali tijekom povijesti svoj značenjski opseg, 22 često su se
rabili kao sinonimi, a njihov je izbor nerijetko bio ideološki mo­
tiviran. Do razdoblja narodnoga preporoda od domaćih je naziva
najčešći bio hrvatski (hrvacki, harvacki, hervacki, horvacki, rvaski,
rvacki, arvacki). Naziv hrvatski označavao je hrvatski utemeljen na
čakavskoj osnovici (M. Marulić, P. Zoranić), na štokavskoj dubro­
vačkoj osnovici (D. Zlatarić) i na štokavštini osamnaestostoljetne
D almacije (F. Grabovac - rvacki). Rabe ga i pisci »miješanoga jezi­
ka« iz kruga istarskih protestanata (A. Dalmatin, S. Konzul Istranin)
te iz ozalj skoga kruga (P. Zrinski, K. Zrinska, P. Ritter Vitezović). U
književnoj kajkavštini XVIII. i XIX. stoljeća (J. Mulih, J. Đurkovečki,
T. Mikloušić, I. Kristijanović) jezik nosi pridjev horvatski, Čime za­
mjenjuje prije rabljeni naziv slovenski.
Prvi je u drugoj skupini naziv slovenski koji u srednjovjekovnoj
glagoljskoj pismenosti znači slavenski i izvodi se iz tradicije slaven­
skoga bogoslužja, dok su ikavski lik slovinski rabili često uspored­
no s oblikom hrvatski čakavski pisci sve do XVIII. stoljeća (npr. P.
Hektorović) te štokavski pisci (M. Vetranović, M. Divković, B. Kašić,
R. Đamanjić, J. Mikalja, I. Đurđević, A. Kačić Miošić, A. Kanižlić,
J. Stulli). Taj je naziv imao široki teritorijalni doseg: od Dalmacije
i Dubrovnika do Bosne i Slavonije. Njegov ekavski oblik slovenski
imao je uski značenjski opseg jer se ticao samo književne kajkavšti­
ne i to u razdoblju XVI. i XVII. stoljeća. Pojavio se još u I. Pergošića,
A. Vramca i J. Habdelića.
Treću skupinu nazivlja predstavlja pridjev ilirski ili ilirički, a u
prijevodu lingua Illyrica. Njegov je značenjski domet vrlo širok, od
Narodni naziv hrvatskogjezika tijekom hrvatske povijesti, >>Jezik<< 19, Zagreb, 1971., str. l.­
-18., 38.-48. Pretisak u proširenom izdanju, u: S. Babić: Tisućljetni jezik naš hrvatski ... , str.
l.-51; R. Katičić: >>Slovenski<< i »hrvatski<< kao zamjenjivi nazivijezika hrvatske književnosti,
>>Jezik<< 36,4, Zagreb, 1989., str. 97.-109.; M. Kačić: Jezik i naziv njegov, u: idem: Hrvatski i
srpski. Zablude i krivotvorine, Zagreb, 1995., str. 69.-87.; D. Stolac: Nazivi hrvatskoga jezika
od prvih zapisa do danas, >>Filologija<< 27, Zagreb, 1996., str. 107.-121. na čiji se sintetski rad
uglavnom ovdje pozivam.
22 Iscrpne informacije postoje i u pojedinim poglavljima.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 359
općega određenja »hrvatskoga jezika« do svih konkretnih književ­
nih jezika koji su se pojavljivali u njegovoj povijesti, sve do najši­
rega značenja »jezici svih Južnih Slavena«. Najčešće dolazi u na­
slovu gramatika i rječnika: isusovaca (B. Kašić, A. Della Bella, A.
Jambrešić, J. Mikalja), franjevaca (T. Babić, L. Šitović, M. Katančić),
pavlina (I. Belostenec), a pojavljuje se i u slavonskim gramatika­
ma (B. Tadijanović, M. A. Relković). Susrećemo ga i u književnim
djelima (F. Grabovac, A. Kanižlić). Takva široka uporaba toga na­
ziva rezultat je pogrješne teorije kojom su se etnički i jezično po­
istovjećivali davni Iliri sa Slavenima jer su jedni i drugi nastavali
zajednički teritorij - Balkanski poluotok. U vrijeme narodnog pre­
poroda ilirski dobiva nove ideološke sadržaje istiskujući pomalo
naziv hrvatski.
u lokalne nazive užega dometa ubrajaju se dalmatinski, bosan-
ski, slavonski. Dalmatinski je, kako je već rečeno, imao različite ko­
notacije, ovisno o piscu koji ga je rabio. Vrančić ga je praktično ilu­
strirao čakavskim materijalom u svojemu rječniku, iako su njegovi
teorijski pogledi imali širi doseg. Belostenec ga je poistovjećivao s
južnohrvatskim čakavizmima i štokavizmima, a M. A. Relkov ć s �
Vrančićevom čakavštinom. Relković je rabio i naziv horvatskz za
�
kajkavštinu te slavonski za svoju ikavsku štokav tinu. osans i na­
.
� �
lazimo u B. Kašića i J. Mikalje kojima je to oznacavalo stokavstmu.
Postojali su i oblici koji nisu imali status naziva, npr. domaći
(D. Ranjina), domači (1. Pergošić, M. Vrhovac), domovinski (P. R.
Vitezović), domorodni (A. Mihanović), materinski (B. Tadijanović),
narodni (I. Kukuljević Sakcinski23). U emocionalno vrjednujućem
obliku naš, naški (jezik) u nekih pisaca koji su rabili i neutralne na­
zive vidim simboličku vrijednost koju je njima predstavljao jezik
jer su ga smatrali svojim i, kako se vidi, s njim su se identificirali,
iako to još nije bio opći jezik, nego i dalje »regionalan«. Tako shva­
ćen pojam materinskogajezika iskristalizirao se u doba renesanse.
Vidljiv je u čakavaca i štokavaca, npr. u M. Marulića (daju stuma-
23 1. Kukuljević Sakcinski uporabio je taj termin 1847. u Saboru kad je zahtijevao uvođenje
hrvatskoga kao službenoga jezika umjesto latinskoga.

360 H RVATI l NJIHOV J EZIK
čim našimjazikom)/4 F. Vrančića (ljudi našega jezika), H. Lucića
(Dubrovniče, časti našega jezika), D. Ranjine (prva svitlost našega
jezika), B. Kašića (odlučihja pismo ovega Rituala ili Običajnika isto­
mačiti naški), J. Mikalje (knjige našegajezika)...
Neki su autori imali individualne nazive: horvatska-slavinski (J.
Đurkovečki), iliro-slavenski (A. Mihanović), te slavno-ilirički izgo­
vora bosanskoga (M. Katančić) ili Sclavonico-Croatice (M. Magda­
lenić). U stranim izvorima hrvatski nosi naziv slavo, sclavo, lingua
Sclavonica ili lingua Illyrica.
Osim širokoga značenj skoga opsega, postoji i drugi problem. Na­
ime, navedeni su nazivi često rabljeni kao sinonimi, što potvrđuje
npr. naizmjeničnost uporabe kod M. Vetranovića: hrvatskijezik uz
slovinski jezik; I. Tanclinger Zanotti koristi se nazivima: naš hrvat­
ski i slovinskijezik; P. R. Vitezović bilježi: hervatsku ali slovinsku rič;
F. Grabovac: jezik ilirički aliti rvacki; A. Kanižlić: ilirički iliti slovin­
skijezik; J. Završnik ima: ilirički uz ilirinskijazik, slavenički i sla­
veninski jazik. Podsjetimo da je 1846. V. Babukić postao profesor
na Katedri za jezik hrvatsko-slavonski. Od polovice XIX. st. počinje
razdoblje složenih naziva, također i onih sa srpskim članom, što je
posljedica rada na procesu standardizacije u tom razdoblju.
Navedeni materijal, iako nije iscrpljen do kraja, predstavlja ne­
obično bogatu i zamršenu zemljopisnu kartu dosega naziva kojima
se označavalo »hrvatski jezik«. Izolekse na njoj uzajamno su se po­
krivale ili razilazile.
Nazivi ilirski koji je potjecao »izvana« te slovinski - zapravo do­
maći iako leksikaliziran, nemaju etničke konotacije, nego određuju
jezik jezične zajednice koja se njime služi u javnoj komunikaciji, u
sferi religije ili književnosti.25 Sinonimna uporaba naziva slovin­
ski i hrvatski te označavanje različitih idioma tim nazivima znat­
no otežava, napose u najstarijem razdoblju, identifikaciju jezika s
određenom etničkom skupinom za koju bi on trebao biti ideologe­
mom, odnosno kriterijem etničkoga identiteta. Nema sumnje da je
na probleme oko naziva jezika utjecala tadašnja politička situacija
24 Primjeri prema: D. Stolac, op. cit.
25 D. Škiljan, op. cit., str. 243.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 361
ga nazi­
i regionalizam koji je proistekao iz nje. Određ ivanje trajno
vu stand ardiza ciju. Kad
va jezika jedan je od preduvjeta za njego
od druge
je riječ o hrvatskome jeziku, o tome možemo govoriti tek
cima
polovice XIX. stolje ća, kada u ilirsk im gramatikama i rječni
kada on po-
dolaz i do postupne zamjene naziva ilirski u hrvatski i
staje pravno uređen.26
D. Ški-
U hrvatskoj znanstvenoj literaturi (J. Bratulić, M. Kačić,
vjećiva­
ljan i drugi) uvrije žio se pogle d o ranom i iznimnom poisto
navođ en slavni citat
nju pojma jezik i narod, a dokaz je tomu često
o do­
popa Marti nca: nalegoše najazik hrvacki. Rječnik JAZU bogat
nju 'narod ' već od XII.
kumentira takvu uporabu riječijezik u znače
ga jezika .
do polovice XIX. stoljeća, također i u spomenicima srpsko
nje ri­
Ta je tvrdnja ipak znanstveno provjerena te se dodatno znače
korije ne
ječijazik/jezik smatra kalkom iz staroslavenskoga koji vuče
a. Takvo je
preko grčkoga i latinskoga prijevoda sve do Staroga zavjet
se činiti da
značenje poznato i u brojnim drugim jezicim a.27 Može
a i jezika,
se time ruši mit o vječnoj identifikaciji hrvatskoga narod
ali on je i dalje prisutan, kako se vidi iz riječi S. Težak a:
Riječju jezik poistovjećena su dva pojma: jezik i narod. A poistovjećiva­
nje jezika s narodom ostaje značajkom hrvatske samosvojnosti do dana
današnjega usprkos političkim silnicama koje su to stjecajem povijesnih
okolnosti, a najčešće zbog tuđih interesa, ugrožavale.28
Ipak, nema sumnje da su početci formiranja jezičnoga identiteta
povezani s djelovanjem glagoljaša i legendom o sv. Jeronimu.
Iako u XV. i XVI. stoljeću već sigurno postoji hrvatska etnička i
kulturna zajednica s određenim međuregionalnim dodirima, je­
zik, po škiljanovu mišljenju, ipak još nema funkcije simboličkoga
kriterija za pripadnost toj zajednici.
Početak XVII. stoljeća donosi gramatički i leksički opis (Kašić,
Vrančić), što označuje sljedeću fazu u oblikovanju nacionalno­
ga jezika. U tom razdoblju ideologizacija jezika i pridavanje jezi­
ku uloge ideologema nije bilo povezano s hrvatstvom, nego sa ši-
26 Više o tome vidi u B. Zelić-Bučan, op. cit., str. 42.-48.
27 Usp. I. poglavlje, bilješku 2.
28 S. Težak: Hrvatski naš (ne)podobni ... , str. 24.
 362 H RVATI l NJIHOV J EZIK X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 363

rim južnoslavenskim jezičnim područjem. To potrđuju naprijed i Dalmacije koje bi tvorila Veliku Iliriju . U �redlož.en�m� n �vo
�
navedena stajališta29 V. Pribojevića, A. Komulovića, š. Budinića, v
drzavn om mode lu Vitezović se ipak ne poz1v a na JeZlcm v knten J,
.
· 1 u
J. Križanića. I u Vrančića jezik je ideologem na dvjema razinama: što prema škiljanu znači da jezičn a zajed��� a koja J � po � toJa �
kao lingua slavonica razlikuje se od ostalih četiriju europskih jezika ko zaJe mcom . 2
ono doba nije još bila poistovjećivana s pohtlc � � ... .
(latinskoga, talijanskoga, njemačkoga i mađarskoga), a kao idioma Unatoč ranoj potvrdi hrvatskoga jezika u knJ.lze��OJ funkCIJI �
Dalmaticum izdvaja se od ostalih slavenskih jezika, dok njegovu nsk�
započinjanja proce sa standardizacije koji se ma�Je �vl� e vreme
posebnost pokazuju obilježja poput čistoće i drevnosti. Povezanost nato c
podudarao sa standardizacijom drugih eur�p�kl� JeZ.l�a te �
sa sv. Jeronimom i sv. Konstantinom čini od njega izvor slavenske
posjedovanja zaleđa u obliku državne tradiCIJe l �� meke zaJedn �. ­
pismenosti. U poistovjećivanju Južnih Slavena i »dalmatinskoga
ce, tj. ispunjenosti svih uvjeta, taj j.ezičn� �roces lilJe �oga� posti�
dijalekta« teško je vidjeti tragove zamišljanja etničke zajednice. v �u
gnuti fazu politizacije i preuzimanJa pohtlcke sfer� � Javn�J ko
»Južni su Slaveni prije svega ,zamišljena' jezična zajednica koja se lce
nikaciji, u smislu postiz anja status � sim� ol.a pohticke zaJedn. :
konstruira kao potencijalni simbolički i komunikacijski prostor.«30 ne vlasti, m
Smetnja tomu nisu bili ni loši politicki U�Jetl zbog str �
Dakle, i Priboj ević i Vrančić stvaraju viziju naddijalektnoga jezika, �­
jezični regionalizam, pa ni, kako to kaže Sk�l� an, �uronJeno �t.hrva
skoga jezičnoga identiteta u južnoslavenski l oy ce �lavens
južnoslavenskoga, u kojemu nema mjesta hrvatskomu jeziku, iako kl ld � ntl­
je konkretna Vrančićeva rječnička građa - hrvatska čakavština. om
tet«. Faza politizacije u hrvatskom jeziku zapocela Je t�k � olovlc
Taj se problem na sličan način pokazuje u djelu Mavra Orbinija da tek
XIX. stoljeć a, usporedno s djelatn ošću Lj. �aja. PodsJe timo
Il Regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena) iz 1601. godine, čiji je cilj st �­
bio predstavljanje slavenskoga svijeta zapadnomu svijetu. Pisac tada Hrvati odbacuju službe ni latinski jezik. Uzrok takvo.mu
nju Škiljan vidi u prijašnjim nedostat��ma ? olitičk� skupm e koJ �
prikazuje slavenski svijet hijerarhična: slavenski, južnoslavenski, v � koJ�
hrvatski i dubrovački. Jezični problemi tu se rijetko spominju iako je djelovala u tom smjeru . Njezi� politlc�o-Ideoloskl progra
na
je autor uvjeren da starost jezika dokazuje starinu naroda. Zato u predst avlja, a zatim i ostvaruje, Ima vehku ulo �u u �tv�ranJU
v stva­
Orbinija jezik ne vrši funkciju kriterija slavenstva, nego samo nje­ cionalnoga jezika. Po njegovoj koncepciji, ne utJ � ce JeZI� na
gova pokazatelja (indikatora). 31 ranje nacionalne zajednice, nego to čini el �ta koJa u proJek� takve
zajedn ice uključuje problem jezika - pomocnoga or.uđa � a nJ e
?ovo
Široko shvaćanje jezika pokazuje i P. Ritter Vitezović u Croatia
l do­
rediviva (1700.) u kojoj smješta Hrvatsku na teritorij davne Ilirije, ostvarivanje . Ona bira jezik/idiom, oko njega okuplJ a pn�.tase
vodi do njegova prihvaćanja te ga oblikuje u skladu sa sv �Jll_fl p � gle­
gdje je zajednički jezik za njezine stanovnike, ne samo Hrvate ne­
oko
go i Srbe, slovenski ili ilirski jezik. To djelo čini Vitezovića prete­ dima. Povije sno rečeno, takva se skupina mogla k��stlt��ratl
pC1 e knJlze vnoga
čom svih kasnijih ideja hrvatskoga ujedinjenja, ne samo u duhu Zrinskoga i Frankopana i njihove ozaljske konce �
ilirizma nego i jugoslavizma i velikohrvatske ideologije. Njegov je jezika koja je ipak umrla zajedno sa svojim stvaraoc.lm�. .
rad bio zapravo politički program za Beč, čime su se trebale utvr­ Mnog i autori naglaš avaju paradoks da je »s�upma .lluac �« te­
diti nove granice Hrvatske nakon Karlovačkoga mira 1699. godine. orijski promi cala širokosežnu jezič�u ko�cepc�JU, a utjeca la J
� na
teta s os varen J �m
Unutar tih granica trebalo se naći i Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije proce s oblikovanja hrvatskoga jezicnoga Identi �
ilirske ideje koja se praktično svodila samo na djelovanJe u uskim
29 Vidi V. poglavlje povijes nim granicama Hrvatske.
30 D. Škiljan, op. cit., str. 252.
31 Ibidem, str. 255.-256.
32 Ibidem, str. 257.
364 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Druga polovica XIX. stoljeća razdoblje je konačnoga oblikova­

nja hrvatske nacionalne zajednice u današnjem značenju te riječi.
Nacionalni jezik preuzima obilježja dotadašnje jezične zajednice
zajedno s povijesno učvršćenom simboličkom funkcijom. Nastanak
standardnoga jezika bila je ona posljednja karika koja će spojiti je­ Xl . PO G LAVL J E
zični i nacionalni identitet u jednu cjelinu. Upravo se jezik iz dota­
dašnjega indikatora preoblikovao u kriterij nacionalnoga identiteta. Izvan n orm e
Kako smo već spomenuli, Herderovi i von Humboldtovi filozofski
pogledi povezali su pojam jezika s narodom. Škiljanova interpreta­
h rvatsk i reg ion aln i jez ici
cija demitologizira ulogu jezika i njegov utjecaj na formiranje hrvat­
V megli sem videl, videl sem v megli:
ske nacionalne svijesti. Može se pretpostaviti da su današnja gledi­
seh križneh puto v konec i kraj.
šta na tu temu među ostalim, i rezultat projekcije goleme uloge koju V meglenom blatu, v pogrebnom maršu,
jezik danas ima u svojemu funkcioniranju u povijesti. otkad nas nigda več nebu nazaj,
Osim tih promišljanja o jeziku, »hrvatski problemi s izborom kri­ Ileri kak pilki, faklonosi,
terija vlastitoga nacionalnog identiteta izražavali su se na komplici­ zaškrabani dijaki, larfonosi,
pokopali su paradno starinsku reč KAJ.
ran način, često naoko pun suprotnosti«.33 Joanna Rapacka veliku
Kak zvanje KAJ germelo,
ulogu u formiranju nacionalne samosvijesti pripisuje državno-po­ kak kresje KAJ plam telo,
vijesnim pravima (naše pravice, stara prava) Kraljevstva Hrvatske, kakjogenj, kak harfa vekomaj,
Slavonije i Dalmacije koja su svjedočila o kontinuitetu i integritetu a oberpilko v gali,
zemalja u Kraljevstvu. s pogrebnomJaklom v raki
Nacionalni kriterij u Srba temeljio se na drugim vrijednostima. med ilerskimifanti,
mertvečkemi snuboki,
On se iskristalizirao u drugačijim kulturnim i povijesnim uvjeti­ španceral se
ma. Nacionalna svijest Srba kao seljačkoga patrijarhalnog društ­ doktor Ludwig von Gay.
va formirala se preko srpske autokefalne Pravoslavne crkve koja Miroslav Krleža:
je njegovala vjeru i poštovanje prema državi i njezinim vladarima. Balade Petrice Kerempuha1
U XIX. stoljeću tim vrijednostima Vuk dodaje štokavštinu - srpski
narodni jezik.34 Izvan norme hrvatskoga standarda nalaze se danas tri idioma/ e­ �
Te se razlike u identitetu također koriste u sporovima između �
zika unutar same Hrvatske te izvan njezin h g� a� ica. azv�t ce­
.
�
Srba i Hrvata kao instrument i argument »nadmoći« jedne nacije mo ih regionalnim jezicima. Tu pripada kaJk�vstu�_a koJ� El�bwta
nad drugom. One zato utječu na način simboliziranja statusa i uza­ . .
Wrodawska naziva književnim minijezikom, 2 cakavstma 1 Jezik gra­
jamnoga odnosa obaju jezika. 35
dišćanskih Hrvata koji ima status samostalnoga jezičnoga standar-
33J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
l ana, 1936.
Godzina Herdera .. . , str. 20. M. Krleža: Balade Petrice Kerempuha, Ljublj
34 Te probleme na nekoliko mjesta u svojoj knjizi obrađuje D. G il: Prawoslawie, historia, 2 E. Wroclawska: Kajkawski minijrzyk
��
literacki a standard chorw c i, u: Mirdz
y kulturq
ckie, kultu rowe. Paml fC! prof dr hah. Teresy
e, litera
narod. Miejsce kultury duchowej w serbskiej tradycji i wsp61czesnosci, Krakow, 2005. »niskq« a »wysokq«. Zjawiskajrzykow
Dqbek-Wigrowej, Lodz, 2001., str. 309.-3
14.
35 Više o tome vidi u: B. Oczkowa: Zagadnienia sporne ...
 366 H R VATI l NJ IHO V J EZI
K
Xl. POGLAVLJ E : Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 367

:
�
�a Svi �n i:Uaju ne samo književne
funkcije, nego se mogu pohva­ Moliška dijaspora od XX. stoljeća podliježe brzoj asimilaciji, na­
hti P �VIJ- es �u standardizacije vlas
tite nor me. U regionalne jezike pose nakon Drugoga svjetskog rata.
ne pnpadaJU drugi dijalekti koji
se, slično kao jezi k gradišćanskih Kako bi se moliški govori opisali i normirali, izrađeni su rječ­
Hrvata, ubrajaju u dijas poru . To su
npr. hrvatske dijalektne oaze u nici i gramatike.5 Nadajmo se da će ta djela očuvati njihov jezik i
Rumunjskoj, Italiji (moliški Hrv
ati) ili u SAD -u.3 opstojnost .
Pose ba� p�oblem predstavlja jezik
.. moliških Hrvata na jugu Ita­
bJe (danas Ih Ima oko 2 300) koji su
se ondje doselili u velikom bro­
ju u XV. i �VI. st�ljeću s podbiokovsko 1 1 . 1 . Čakavski i kajkavski -
. -neretvanskih područja juž­
no od Cet me. NJih ov je jezi k zap adn a ikavska štokavšt regionalni književni jezici
ina s čakav­
skim elementima. Žive danas u sam
o tri sela: Kruč (Acquaviva Col­ Uloga dijalekata koji imaju književne funkcije u povijesti hrvatsko­
lecroce), Mundimitar (Montem
itro) i Filič ili StiFilič (San Felice de ga jezika, a zapravo sustavski odvojenih književnih jezika: čakav­
Molise). Knj iževno stvaralaštvo na
tim područjima ograničavala se skoga, kajkavskoga i štokavskoga, iznimna je pojava koja nema pre­
n � usm�no n �rodno pjesništvo koje
je ipak odigralo važnu ulogu u sedana u usporedbi s dugim jezicima, ne samo slavenskima, kako
ocuvanJu naciOnalne pos ebn osti
. Knj
�rvatsko�e dijalektu javlja se tek u druižev nost pisa na na moliško­
goj polovici XX. stoljeća, kao
smo već nekoliko puta napomenuli.
Osim činjenice da je čakavština izgubila status hrvatskoga knji­
v
� zr� z OSVIJ � sten e � bveze očuvanja vlastitoga iden
titeta, tradicije i ževnog jezika polovicom XVIII. stoljeća, a kajkavština 1836. godine
!
Jezi� a. ezik moh. ske dijaspore nije
kodificiran, a govori triju sela kad je Gaj odabrao štokavski dijalekt kao osnovicu hrvatskoga stan­
r��hkuJu se, napose u leksiku. Pok
ušaj stvaranja zajedničkoga, nad­ darda, ti su se dijalekti vratili svojoj književnoj i povijesnoj tradiciji
diJalek�noga književnog moliško
_ g jezi ka započela je 1967. god ine nastavljajući fenomen hrvatske književne tronarječnosti, iako ne
red��C�Ja novonastaloga mjesečnika »Na š jezi
- se nas lovn k - La Nostra Lingua«, na načelu partnerstva, nego na periferiji standarda, kao polifunk­
na CIJOJ ici ukazao moto: »Nemojte zabit ' naš lipi
v jezi k!« cionalni regionalni jezici.
U caso pisu su tiskani tekstovi na hrvatskom
i talijanskom jezi ku te Književna tradicija obaju dijalekata, neko vrijeme odbačena,
tekstovi na moliškom govoru. Ipak
se uglavnom pisa lo na »moliš­ oživljuje početkom XX. stoljeća, 6 iako im normativna klima koju
kome ��jiževnom jeziku«. On se
stvarao povezivanjem razgovor­
noga diJ ale�t� � hrvatskim jezi kom
, što se ostvarivala uvođenjem
hrvats�Ih _ r�! eci uz 5

ata nel Molise, Toronto, 1972.; A. Piccoli, A. Sammartino: Dizionario Del'idioma croato­
ostavljanje domaće često romanizirane Moliški rječnici i gramatike: B. Vidov: Vocabolario in dialetto dell isola linguistica cro­
riječi u
molisano di Montemitro l Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, Montemitro
zagradi: »niJ e zna o dgovoriti (ris
panit)« .4
lak o pok ušaj ko difikacije moliško - Zagreb, 2000.; W. Breu, G. Piccoli, S. Marčec: Dizionario croato molisano di Acquaviva
ga dijalekta nije završio us­
pješ�o, on je odigrao velik u ulog Collecroce. Dizionario plurilingue della lingua slava minoranca di provenienza dalmata
u u oživljavanju jezič ne prob le­ di Acquaviva Collecroce in Provincia di Campobasso, dizionario, registri, grammatica, te­
matike.
skog podrijetla Mundimitra - Sti Pilića - Kruča u pokrajini Mo/ise l Gramma tica del dia­
sti, Campobasso, 2000.; B. Vidov: Gramatika ikavsko-štokavskog govora stanovnika hrvat­
---------- -
0 tome pogle daJ· skupnu m letto ikavo-štokavo delle localitiz dell isola linguistica croata nel Mo/ise, Toronto, I974.; A.
Sammartino: Gramma tica della lingua Croatomolisana l Gramatika moliškohrvatskoga
· formaC ·· ··
J]U, npr. gaspo ra, u: Hrvatsk!·jezik ... , str. 247.-294.
4 Ibidem' str. 279· -286· Vid" · A· zar�ba: p 'baDstworz
ll ro · · jezika, Mon temitro - Zagreb, 2004.
. ema nowego lzterackiegoNzyka slowi-
Više o tom problemu pišu: A. Šojat: Kajkavska narječje u suvremenim društvenim uvjeti­
, zego
ansk we Wloszech, >>Studia z Filologii
Polskiej i Slowiariskie]· << XIII Warszawa I974 6
26I .-275 · PrerJsak u: 1· dem: Pisma ' ' ., str·
polonistyczne i slawistyczne, Warszawa-K

1977., str. 389.-395.; E. Wroclawska, op. cit.

331.- 351. rakow: I983. , str. ma, u : Zbornik radova povodom 70. godišnjice života akademika Jovana Vukovića, Sarajevo,
'
368 H RVATI l NJIHOV J EZIK
su stvorili vukovci, kako smo prije naglasili, nije bila sklona jer su
oni »narušavali« štokavsku srpsko-hrvatsku zajednicu.
Pisci koji su pisali na hrvatskome štokavskome svjesno su oda­
birali jedan od tih dijalekata kao dodatni književni jezik u svoje­
mu stvaralaštvu. Razlozi su najčešće (iako ne uvijek) bili politič­
ke naravi, naime, radilo se o protivljenju srbizaciji i naglašavanju
svojega hrvatskoga identiteta.7 Takve motive nalazimo u čakavskim
djelima Tina Ujevića (Oproštaj, 1914.) te u bogatome čakavskom
stvaralaštvu Vladimira Nazora, napose u djelu Hrvatski kraljevi
(1912.), nastalomu u Zadru kao reakcija na talijanska posezanja za
Dalmacijom. Kajkavska stvaralaštvo, s druge strane, reprezentira­
ju visoko ocijenjeni stihovi Frana Galovića (Z mojih bregov, 1913.
- 1914.) ili Dragutina Domjanića (Kipci i popevke, 1917.; V suncu i
senci, 1927.; Po dragom kraju, 1933.). Posebnu ulogu odigrale su Ba­
lade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Njihovo izdanje 1936. go­
dine, na stotu obljetnicu Gajeva odbacivanja kajkavštine, zajedno
s drugim djelima trebalo je u toj godini koja se smatra simbolič­
nom svjedočiti o posebnosti i izvornosti hrvatske književne tradi­
cije, tj. pozivati se na »nacionalne« motive. Prema mišljenju Juliana
Kornhausera, autorova uporaba kajkavštine nije dovela do pojača­
vanja nacionalne svijesti jer su tadašnja Krležina politička stajali­
šta povezivala hrvatstvo s jugoslavenstvom. Autor u tome vidi prije
svega Krležinu umjetničku provokaciju, iako priznaje da »mu nije
bila nepoznata misao o polemici s političarima hrvatske desnice
koji su nacionalnu povijest predstavljali pomoću povijesnih fraza«.8
Umjetnički motivi objašnjavaju i uzrok posezanja suvremenih pi­
saca za dijalektom. 9
S druge strane J. Rapacka10 precizira kako Krleža ne piše Balade
na jednom dijalektu, nego želi uzdignuti kajkavštinu na razinu knji­
ževnoga jezika koji sam konstruira, i to kao svojevrsnu umjetničku
7 Posebice to obrađuje J. Kornhauser, op. cit.
8 lbidem, str. 166.
9 Ibidem, str. 166.-168.
10
J. Rapacka: Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže, prev. N. Pintarić, u: >>Književna
republika<<, I, 7.-8., Zagreb, 2003, str. 79.-88.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 369
igru te kako bi pokazao da i kajkavština može biti dostojna književ­
noga jezika.
Ostajanje pri bilo kojem od postojećih dijalekata (ili njihovoj stilizaciji)
značilo bi pripisati kajkavštini ulogu sekundarnoga jezika folklora, čime
bi se nju, kao i one koji njome govore, ponovno odbacilo u subkulturu iz
koje ih je Krleža upravo želio izvući. Zato je jezik Balada trebao imati ka­
rakter nadregionalnoga kajkavskoga književnog jezika i predstavljati al­
ternativu službenom književnom jeziku .U
Čakavština i kajkavština regionalni su književni jezici koji danas
nisu normirani, nemaju općeregionalne norme, iako je kajkavština
»odbačena« na vrhuncu svojega razvoja, a njezina je norma stan­
dardizirana s nekoliko tadašnjih gramatikaP Pisci koji pišu na tim
dijalektima pišu jednostavno na jezicima svojih zavičaja, tj. na lo­
kalnim dijalektima. Tako je npr. Nazorova čakavština kastavska.
Status obaju dijalekata i odnos prema njima doživio je promjene.
Nakon Drugoga svjetskog rata država se pozitivno odnosila prema
njima, upisujući ih na listu kulturnoga nasljeđa. Organizirana su
natjecanja te pjesnički, kazališni i folklorni festivali (Dani kajkav­
ske reči, Krapinski festival, Melodije Istre i Kvarnera). Klasična kaj­
kavska dramaturška djela bila su na repertoaru hrvatskih autora.
Objavljivani su časopisi koji i danas izlaze: npr. zagrebački »Kaj«
(časopis za kulturu i prosvjetu) i splitska »Č akavska riČ«, časopis vi­
še znanstvenoga profila. Nastavilo se istraživanje dijalekata, a 1984.
B. Finka kao urednik počinje objavljivati Rječnik hrvatskoga kaj­
kavskoga književnogjezika koji je došao već do slova P (l l. sveščić).
Taj rječnik obuhvaća kajkavsku pisanu baštinu koju je prije Rječnik
JAZU iz 1880. godine izbacio.
Nakon 1991. godine u raspravi o stanju i daljnjoj sudbini hrvat­
skoga standarda pojavio se i problem eventualnoga uvođenja ele­
menata obaju dijalekata. Josip Silić odlučno se usprotivio tim za­
mislima videći u njima opasnost za štokavski sustav i za sam sustav
hrvatskoga jezika kad bi se u njega uvela obilježja iz drugih sustava.
----- -------
ll Ibidem, str. 83.
12 Vidi Vl. poglavlje
 370 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Suprotno tvrdi Ivo Škarić koji se poziva na hrvatski jezični uzus te
predlaže reformu hrvatskoga, dakle štokavskoga fonološkog susta­
va, upravo uvođenjem kajkavskih i čakavskih fonoloških obilježja .B
Neovisno o tim raspravama i manje ili više radikalnim prijedlo­
zima jezikoslovaca jedno nema sumnje: u suvremenome govornom
jeziku hrvatska uzusna norma ima prevagu nad preskriptivnom
normom, osobito u području fonetike, leksika i naglasaka, a velik
utjecaj na nju imaju pojedini dijalektno različiti regiolekti, među
kojima vodeću ulogu ima kajkavski Zagreb.14 O novoj ulozi dijaleka­
ta u uporabnom stilu (tj. razgovornom jeziku) piše Barbara Kryzan­
-Stanojević15 te upozorava na razlike između poljskoga razgovornag
jezika čiju osnovicu predstavlja standard i hrvatskoga jezika u ko­
jemu tu funkciju preuzimaju
tri osnovna dijalekta u unificiranoj verziji. Standardni hrvatski jezik služi
prije svega za službenu uporabu i poljskom standardnom jeziku odgova­
rao bi jedino u određenoj mjeri, uz postavljanje cijeloga niza ograničenja,
kao što je npr. drukčiji doseg uporabe. Standardni hrvatski jezik nije jezič­
ni uzor za uporabni stil, što je između ostaloga katkada uzrokom da se da­
nas želi naglasiti odvojenost od dijalekta aktualnoga i na teritoriju Srbije.16
Autorica vidi i razlike u procesu razvoja obaju jezika, u kojemu su
vidljive dvije suprotne tendencije. Jedna od njih teži ujednačavanju
dijalekata, a rezultat joj je unifikacija jezika, što se vidi u poljskom
jeziku, dok u hrvatskom jeziku primjećujemo obrnuti proces poja­
čavanja i razlikovanja dijalekata, što dovodi do procesa multipli­
kacije jezika.17
13 Vidi IX. poglavlje.
14 Vidi IX. poglavlje.
15 Barbara Kryzan-Stanojević: Dialektjako styl užytkowy - zmiana zakresu roli spolecznej
dialektu na przykladziejf!zyka chorwackiego, u: Rozwarstwienie stylistycznejf!zyk6w slowi­
anskich. Style funkcjonalne i stylizacje literackie, ur. A. Bluszcz i D. Tkaczewski, Katowice,
1996., str. 49.-57.
16 Ibidem, str. 54.
17 Barbara Kryzan-Stanojević: Đurdevečki - zakaj ne? Razmišljanja o položaju narječja
u odnosu na standardni jezik - povodom susreta s poezijom durdevečkog stvaratelja, Đuke
Tomerlina Picoka, u: Đurdevečki zbornik, ur. V. Piškorec, Đurđevec, 1996., str. 323.-331.
Xl. POG LAVLJE : Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 371
Barbara Kryzan-Stanojević navodi popis čimbenika koji po nje­
zinu mišljenju utječu na oživljavanje dijalekata i na porast njihova
značenja u Hrvatskoj. Među njih zasigurno pripada opća svijest o
ulozi koju su oni odigrali u povijesti hrvatskoga jezika kao književ­
ni jezici s vrijednom književnom baštinom, njihova velika raspro­
stranjenost, opozicija standardnomu jeziku povezana s izrazitom
podjelom uloga, stvaranje interdijalekata. Važnu ulogu imala je u
tom procesu i inteligencija koja se svjesno služila dijalektom,18 te
drugi faktori: poticanje narodnoga stvaralaštva, podupiranje izda­
vačke djelatnosti, organizacija festivala i natjecanja, pokušaji nor­
miranja dijalekata, prisutnost dijalekata u priopćajnim sredstvima,
pokretanje časopisa.19
Oba hrvatska dijalekta (ne dijalekta hrvatskoga jezika!), koja
zapravo nikada nisu izišla iz uporabe u Hrvatskoj, važna su kao
umjetničko sredstvo koje obogaćuje suvremeni standard njegovom
starom književnom tradicijom. Prije svega, oni su ipak prisutni u
svakodnevnome jezičnom uzusu.
11.2. Jezik gradišćanskih Hrvata
Gradišćanski Hrvati,20 kojih danas ima oko šezdeset tisuća, potom­
ci su stanovništva koje je od kraja XV. stoljeća, ali uglavnom u XVI.
stoljeću, djelomično iz ekonomskih razloga, a prije svega bježeći od
Turaka, emigrirala na sjever, u okolicu moravskoga Brna (Pferov),
slovačke Bratislave (Devinskd Nova Ves, Horvdtsky Grob) te je na­
selilo i donju Austriju i zapadnu Mađarsku. Na tim je područjima
18 Istraživanja o tome provela je E. Wroclawska: Socjolingwistyczne aspektyjf!zyka inteli­
gencji malych i duiych slowianskichgrup etnicznych (na przykladzie Lutyczan i Chorwat6w),
»Biuletyn Polskiego TowarzystwaJ�tzykoznawczego<< LIII, Warszawa, 1997., str. 7 1 .-79.
19 Barbara Kryzan-Stanojević: Dialektjako styl užytkowy ... , str. 56.
20
Iz bogate literature o tom problemu sintetski pogled daje N. Benčić: Gradišćanski Hrvati,
u: Hrvatski jezik ... , str. 249.-263., na što se često pozivam. Tamo se daje iscrpna literatu­
ra predmeta, prije svega dijalektološki radovi G. Neweklowskoga, V. Važnoga, I. Brabeca.
Ostali radovi: M. Valentić: Gradišćanski Hrvati od XVI. stoljeća do danas, Zagreb, 1970.;
Gradišćanski Hrvati (zbornik), Zagreb, 1973.; Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, ur.
I. Kampuš, Zagreb, 1995.; Gradišćanski Hrvati, u: Hrvatski leksikon, I., ur. A. Vujić, Zagreb,
1996., str. 405.-406.

372 H RVATI l NJIHOV J EZIK
migracijom nastalo oko 300 hrvatskih sela. Izbjeglice su napuštale
hrvatska područja između Ogulina, Bihaća i Save, tj. terene na ko­
jima se tada govorilo trima hrvatskim dijalektima pa je govor nase­
ljenika bio prije svega čakavski, ali i štokavski i kajkavski, uglavnom
u Mađarskoj. Taj se jezik nazivao (h)ervatski, horvatski, a do 1919.,
s obzirom na to da su ta područja pripadala zemljama Krune sv.
Stjepana, njegovi su se stanovnici nazivali zapadnougarski Hrvati
ili vodeni Hrvati (Wasserkroaten, vizi horvatok). Od 1921. godine, ka­
da su se ta p � dručja našla u novim granicama triju država, Austrije,
Mađarske i Ceho slovačke te zbog pripoj enja dijela tih područja no­
vonastaloj austrijskoj provinciji Burgenland (Gradišće), pojavio se
novi etnonim - gradišćanski Hrvati, koji je skovao tamošnji najve­
ći pjesnik Mate Meršić Miloradić. To se ime odnosilo na stanov­
ništvo, ali i na njegov jezik, no širi se i na Hrvate izvan Gradišća
(Burgenlanda), u Mađarskoj, Moravskoj i Slovačkoj. 2 1 Očuvanje hr­
vatskoga identiteta potpomagala je ideja narodnoga preporoda, a
nesumnjivo je pomogao i zakon iz 1868. koji je nemađarskim na­
rodima osiguravao uporabu materinskoga jezika u školi, crkvi i lo­
kalnoj administraciji. Ideje preporoda na tim područjima doživljuju
procvat potkraj XIX. stoljeća kada dopiru do puka. S druge stra­
ne, od druge polovice XIX. stoljeća primjećuje se među tamošnjim
Hrvatima sve veće odnarođivanje i asimilacija što je poticala ad­
ministrativna uprava austrijskih i ugarskih vlasti, a pogodovao je
tomu i sve manji broj ljudi u pojedinim regijama. Pokazatelj naci­
onalnoga identiteta nesumnjivo je bio njihov jezik koji im je omogu­
ćio da prežive petsto godina u kulturno i jezično stranom okružju.
Jezik je bio čak važniji od povijesnoga pamćenja njihove domovi­
ne. Djelovanje Gradišćanaca u kulturi nije bilo puko preživljavanje
manjine, nego stvaralački rad u sklopu kojega je nastala bogata li­
jepa književnost. Započinje ona dvjema zbirkama protestantskoga
pisca, Grgura Mekinića Pythiraeusa: Dvsevne peszne... (tj. Duševne
pesne, 1609.) i Druge kniige dvssevnih peszszan... (1611.). Reformacija
nadahnjuje stvaralaštvo Gradišćanaca koji su uz jezik katolicizam
21 N. Benčić, op. cit., str. 250.
X l . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski reg i onalni jezici 373
smatrali glavnim pokazateljem vlastita identiteta. Razvoj te knji­
ževnosti bio je uzrokovan posebnim društveno-političkim uvje­
tima, nedostatkom književne norme, slabim vezama s matičnom
književnosti, nepostojanjem intelektualne elite, p a i samih čitatelja
koji su uglavnom bili seljaci. Pisci su najčešće bili franjevci i isu­
sovci, što je odredilo i karakter te uglavnom religijske književno­
sti. Zato u njoj nećemo naći djela tipična za pojedina razdoblja i
književne smjerove, osim možda za barok. U najstarijem razdoblju
najviše ima katekizama, molitvenika, lekcionara, pjesmarica, ži­
vota svetaca, a pisci su Ladislav Valentić, Juraj Mulih (misionar),
Lovre Bogović, Eberhard Maria Kragel, Godefrid Palković, Jeremija
Šoštarić, Jože Ficko, Gašpar Glavanić i mnogi, mnogi drugi. 22
S obzirom na jezična obilježja dijalektolozi u gradišćanskih Hr­
vata izdvajaju nekoliko skupina:
l. čakavsku (sjevernu) - Haci, Poljanci, Dolinji na području Gra­
dišća (Burgenlanda) i uglavnom asimilirana sela u donjoj
Austriji i u Moravskoj te dio Hrvata u Slovačkoj, na sjeveroza­
padnim granicama Mađarske (Čunova, Jarovce, Rusovce);
2. čakavsko-kajkavsku - selo Hrvatski Grob u Slovačkoj;
3. čakavsku (južnu) - u južnoj Austriji (Stinjaki);
4. čakavsko-kajkavsku - selo Bajngrob (Weingarten) u Austriji;
5. štokavsku - Vlahi, Štoji u južnom Gradišću; 2 3
6. kajkavsku u selima Vedešin i Umak u Mađarskoj.
Književni gradišćanski jezik ne obuhvaća dijalektalne oaze u Slo­
vačkoj i Moravskoj, gdje se ne može govoriti o procesu standardiza­
cije, nego samo o očuvanju staroga rodnog dijalekta. U Mađarskoj
su sve do 1990. tamošnji Hrvati radije rabili srpsko-hrvatsku normu.
22 Antologiju tekstova o d XVI. stoljeća do suvremenih dana prikazuje knjiga
Gradišćanskohrvatska književnost, ur. l. Lukežić, Vinkovci, 1998.
23 O tom dijalektu vidi i J. Lisac: Vlahijska oaza, u: idem: Hrvatska dijalektologija ... , str.
137.-140.

374 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Zato se problem gradišćanskoga jezika i povijest njegova normira­
nja odnosi samo na austrijsko područje Burgenlanda (Gradišća).
Povijest toga jezika u njegovoj književnoj funkciji seže u XVIII.
stoljeće, 24 kada se već može govoriti o stvaranju naddijalektnoga
oblika pisanoga jezika koji je zadovoljavao tadašnje komunikacij­
ske potrebe hrvatskoga društva u stranom jezičnom okružju. Knji­
ževnost je obuhvaćala vjerska i svjetovna djela, npr. čitanke, ka­
lendare, gramatike, književna djela. Prosvjetiteljske ideje nameću
pitanja o budućnosti i tipu toga jezika. Treba li to biti jezik zemlje
u kojoj žive (njemački, mađarski, slovački) ili hrvatski, a ako hr­
vatski - onda kakav? Treba li uzeti model iz napuštene domovine
ili odabrati i doraditi lokalni jezik koji je tada funkcionirao kao za­
padnomadarskohrvatski? Razmišljalo se i o dosegu njegove upora­
be - u obitelji, na selu, u crkvi, u školi ili u uredu. Te dvije suprotne
koncepcije natječu se međusobno tijekom cijeloga povijesnog pro­
cesa standardizacije gradišćanskoga jezika . Pristaše prihvaćanja
hrvatske norme, među ostalim, kao prednosti su navodili jezično
ujedinjenje s domovinom i mogućnost korištenja njezinim bogatim
književnim stvaralaštvom. Protivnici su opet naglašavali da će se
u tom izboru morati odreći vlastitoga lokalnog jezika i uz to imati
probleme s razumijevanjem »novoga«.
Početci standardizacije povezuju se s razdobljem ilirizma.25 In­
formacije o Gajevoj reformi u Hrvatskoj proširio je Gradišćem Fran
Kurelac za vrijeme svojih putovanja po tim zemljama 1846. i 1848.,
u vrijeme dok je ondje prikupljao narodne pjesme. Tada je pripovi­
jedao svećenicima, učiteljima i činovnicima o jezičnim problemima
u Hrvatskoj. Za vrijeme Bachova apsolutizma uvedeni su po cijeloj
monarhiji isti udžbenici za sve nacionalnosti. Knjige za Hrvate tu
su naišle na oštru kritiku zbog njihova jezika koji je bio drugačiji
od onoga u Gradišću. Hrvatsku Početnicu za katoličke učionice u
24
L. Hadrovics: Povijest gradišćanskohrvatskoga književnogjezika, u: Povijest i kultura gra­
dišćanskih Hrvata, ur. !. Kampuš, Zagreb, 1995., str. 465.-485.; R. Katičić: Lingvističke dimen­
zijejezičnoga položaja gradišćanskih Hrvata, u: idem: Novijezikoslovni ogledi ..., str. 186.-194.
25N. Benčić: Gradišćanskohrvatskijezik u Tkalčevićevo vrijeme, u: Riječki filološki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str. 97.-103.
Xl. POGLAVLJE : Izvan norm e - hrvatski regionalni jezici 375
austrijskoj carevini (Beč, 1853.) na ilirskom jeziku (usp. rečenice:
Nikica seje povratio iz polja. Mati mu je dala južinu, lepi okrajak
kruha i grudicu sira. Nikica je s južinom u ruci poterčao na dvo­
rište.) prepisao je na čakavski gradišćanski jezik Gašpar Glavanić
i objavljena je u Beču 1859. godine kao Početnica za katoličansku
školsku mladost s osobitim obzirom na hervatske škole u Ugarskom
kraljevstvu (s prijevodom ilirskih rečenica na čakavski: ]ure je do­
šal iz polja. Mati mu je dalajužinu, lipi okrajak beloga kruha. ]ure
je proteka[ vesel na dvorište.).26 Iako je Glavanić odbacio sam »ilir­
ski« jezik, ipak je uveo Gajevu ilirsku grafiju: e, č, ć, lj, nj, s, š, ž, dj, e,
er umjesto dotada rabljene mađarske latinice. Ozbiljnu raspravu o
jeziku započeo je 1864. župnik Aleksander Rob ica člankom Vszaki
pocsetak je tezsak, u kojemu je zastupao reformu jezika i teoretski
dokazivao ispravnost koncepcije približavanja matičnomu jeziku.
U pristaše takve koncepcije ubrajao se i Glavanić koji je svoje po­
glede iskazao u djelu Perua štanka za katoličansku školsku mladost
(Beč, 1860.) i Perua Čitanka (1871.) gdje je osim ilirskih grafijskih
rješenja normirao i čakavska jezična obilježja. Karakterističan je
njegov iskaz: »Ljudi, ki stanuju u jednoj krajini, govoru z većega i
jednim narečjem. Naš jezik ima već takovih narečjov: ali pisati je
treba jednim književnim jezikom. I mi ćemo se naučiti ovim slav­
nim i bogatorićnim jezikom izpravno govoriti i pisati.«27
Poslije Glavanićeve smrti njegovo djelo nastavlja Mihovil Na­
ković uvodeći novu grafiju u škole. Svoja gledišta iskazao je u knji­
žici posvećenoj i objavljenoj za učitelje i školare, Podučavanje ujezi­
koslovlju (1877.). Reformu je morala priznati i crkvena sredina. Mate
Meršić Miloradić tiskao je 1919. gramatiku Slovnica hervatskogaje­
zika za selske škole koja je bila u skladu s gledištima njegovih pret­
hodnika u njihovim nakanama da kroatiziraju jezik.28
26 Navedeno prema: ibidem, str. 99.
27 Navedeno prema: ibidem, str. 101.
28 Taj problem detaljno opisuje M. Gulešić: Gradišćanskohrvatske gramatike 19. i 20. stolje­
ća, u: Riječkifilološki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str, 105.-112.; eadem: Slovopisna i
pravopisna norma u gradišćanskohrvatskim gramatikama, u: Riječkifilološki dani, Zbornik
radova 4, Rijeka, 2002., str. 1 13.-120.
376 HRVATI l NJIHOV J EZIK
U drugoj polovici XIX. stoljeća također je došlo do važnih pro­
mjena u leksiku u koji su prihvaćeni tadašnji hrvatski neologizmi:
kazalište, kn(j)ižnica, zvezdarnica, časopis, seminištje, sabor, po­
glavarstvo, železnica ... Gradišćanci su stvarali i svoje neologizme
po uzoru na njemačke ili mađarske riječi, npr.: sladokorac 'šećer­
na trska', zemljaki 'krumpir', gnjavljenje 'tlak� zemljostranke 'strane
svijeta', pineznica 'štedionica' itd. Na obogaćivanje leksika tjerao je
tadašnji civilizacijski napredak koji je zahtijevao uvođenje novoga
nazivlja.
Projekt standardizacije u tome razdoblju ipak nije do kraja os­
tvaren, približavanje gradišćanskog jezika hrvatskomu jeziku išlo
je veoma polako, a preuzimanje oblika iz književnoga jezika ostalo
je i dalje aktualno.
Nakon Drugoga svjetskog rata gradišćanski jezik bio je ikavsko­
-ekavski čakavski sa znatnim stranim njemačkim ili mađarskim
utjecajem, djelomično i slovačkim, i to ne samo u leksiku nego i u
fonetici i sintaksi te se dovezivao na model izgrađen u vrijeme prve
austrijske Republike (1921. - 1938.). I dalje je postojala tendencija
približavanja hrvatskomu jeziku, napose u leksiku. Vjerojatno je
1940. godine Ignac Horvat izdao Kratak pravopis po uzoru na orto­
grafiju D. Boranića, gdje je uz grafijske promjene (npr. e > e/i) uveo
određena jezična pravila (koja se odnose npr. na uporabu fonema
j, h, j, l, proces asimilacije, posuđenice i sl.).
Poslije Drugoga svjetskog rata opet započinje rasprava o nor­
miranju jezika i njegovu konačnom obliku. 29 Pristaše približavanja
štokavskoj normi (iako sporoga i nedosljednoga) susreću se s pro­
tivnicima koji dovode u pitanje oblike: svi umjesto vsi, bio umjesto
bil itd. Želju i spremnost za prihvaćanje hrvatskoga standarda po­
kazuje mladež koja studira u Beču, tzv. hakovci (od Hrvatski aka­
demski klub). Takav bi jezik, po njihovu mišljenju, jamčio opsta­
nak hrvatskoj gradišćanskoj manjini. Normirani gradišćanski je­
zik smatrali su samo prijelaznim oblikom. Prihvaćanje hrvatskoga
jezika osiguralo bi istodobno pristup standardiziranoj gramatičkoj
29 N. Benčić: Gradišćanski Hrvati ... , str. 252.-262.
X l . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 377
normi, rječniku, pravopisu i već spomenutoj bogatoj književnoj ba­
štini. Njihovi protivnici, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog druš­
tva u Gradišću, kao protuargument navodili su činjenicu po kojoj
je za gradišćansku manjinu najvažnije da članovi njezine zajednice
razumiju književni jezik. Gledištu koje je dopuštalo samo »postup­
no zbližavanje obaju jezika« vjerna je ostala Crkva, društvo i izda­
vači časopisa i kalendara koji su ta načela primjenjivali u praksi.
Pokušaji uvođenja hrvatske norme u škole (udžbenik Našjezik i ča­
sopis »Mladost«) završili su neuspjehom, a u škole se vratila norma
gradišćanskoga jezika (Velika čitanka, 1967., Hrvatska školska bi­
blioteka od 1962.).
Gradišćanski standardni jezik u vrijeme oštrih rasprava, tj. 60-ih
i 70-tih godina XX. stoljeća, imao je sljedeća obilježja:30
l. fonetska - (i)jekavsko/ikavski refleksjata (vjera, uvijek, rič, mi­
sec); nema nove jotacije: najti - najdem, dojti - dojdem, pojti
- pojdem; vokalizacija jera u a, također i u slaboj poziciji; oču­
vanje čr- (črn, črv); grafem dj (= j); u sklonidbi imenica nema
druge palatalizacije: junak -junaki, prilog - prilogi, uspjeh ­
uspjehi; kratki oblici pokaznih zamjenica: ta on, ov;
2. morfološka - nastavak u 3. os. pl. prezenta -u (-ju, -du); gubi­
tak aorista i imperfekta; nema sinkretizma Dat./Lok./Instr. pl.
m., ž. i sr. roda, čuvanje starih nastavaka u Dat. pl. m. i sr. ro­
da -oml-em; Instr./Lok. pl. m. i sr. roda -i; Dat. pl. ž. roda -am;
Instr. pl. ž. roda -ami; Lak. pl. ž. roda -a; kratka množina jed­
nosložnih imenica m. roda: vuki, muži, bogi; Gen. pl. m. roda
ima nastavke -ov/-ev, te -i, -0; u sr. rodu - 0, -ov, -ev; u ž. rodu - 0,
rjeđe -ov; u Instr. sg. imenica ž. r. sa suglasničkim završetkom:
-(j)u, uz -oml-um; pridjevi u Instr. pl. imaju nastavak -irni, a u
Lak. pl. -i; paralelni oblici niji/nije; nema uporabe Vok. sg. i pl.,
osim u crkvenim tekstovima (Bože, oče, gospodine); stari ne­
sklonjivi oblik posvojne zamjenice: nje muža ('njezina muža');
30 Na temelju istraživanja G. Neweklowskog i Ch. Vasileva; prema N. Benčić, op. cit. Vidi i
A. Peco, op. cit., str. 199.-202.
 378 HRVATI l NJIHOV J EZIK
očuvanje sklonidbe brojeva; sprezanje glagola moći, dati, jisti
u prezentu: morem, moreš, more ...; dam, daš, da ...;jim, jiš, ji ... ;
3. sintaktička - brojevi dva, tri, četiri vežu se s Nom. pl. ili s pa­
dežom u kojemu dolazi broj: dva bečki sociologi, za dva sine,
dopušteno je i: dva sociologa; oblici neka, nekate vrše funkciju
nemoj, nemojte; perfekt povratnih glagola u 3. os. sg. čuvaju
pomoćni glagol: rodio seje;
4. leksička - snažan utjecaj jezika na čija su se područja naselili
gradišćanski Hrvati i jak utjecaj leksika iz hrvatskoga standar­
da; postojanje leksičkih dubleta: mrvu/malo, svenek/uvijek,jur/
već, već/više, štimati/misliti, aldov/žrtva, slova/slovo itd.;
5. naglasna - nema opće norme jer postoji više varijanata u jeziku.
Ta obilježja koja stvaraju normu preporučena su u jezičnim savjet­
nicima čiju su funkciju imali udžbenici Velika čitanka (1967.) i Je­
zični predlogi i uputi za urednike i pisce (1964.). Potonji razlikuje škol­
sku književnost i vjersku i novinsku književnost (molitvenike, novine)
i naznačuju da obje treba spojiti u jedan pismeni jezik. šezdesetih
godina pojavila se koncepcija obrade norme na temelju hrvatsko­
ga standarda. Na to je utjecala politička situacija, podjela naroda i
manjina željeznom zavjesom, negativno mišljenje gradišćanskih
Hrvata o Jugoslaviji i, posljedično tomu, o srpsko-hrvatskome kao
o komunističkom jeziku. Smatralo se da bi prihvaćanje toga jezika
bilo nepovoljno i štetno. Opstanak hrvatske manjine mogao je osi­
gurati samo njezin domaći jezik s gotovo petostoljetnom tradici­
jom: »Mi Hrvati moremo živiti i opstajati samo s našim jezikom.«31
Takva standardizacijska koncepcija dovela je do toga da se jezik
gradišćanskih Hrvata odvojio od hrvatskoga jezika s pomoću knji­
ževnoga jezika regionalnoga karaktera koji je njegova posebna vari­
janta. Na stvaranje i širenje njegove norme danas utječe rječnik koji
je nastajao u suradnji sa Zagrebom i pod znanstvenim nadzorom
Josipa Hamma. Rječnik je objavljen u dvama svescima: Deutsch-
31 J. Kostanj: Jezik i govor, >>Hrvatske novine<<, 1970., 5., 3., cit. prema N. Benčić, op. cit., str.
260.
X l . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 37 9
-burgenliindischkroatisches Worterbuch (Eisenstadt - Zagreb,
1982.) i Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik (Zagreb
- Eisenstadt, 1991.).32 Dosadašnja gramatika Mirka Berlakovića
Hrvatska gramatika - Mali pregled gramatike gradišćanskohrvat­
skoga i hrvatskogajezika (1995.) zamijenjena je dugo očekivanom
znanstvenom Gramatikom gradišćanskohrvatskoga književnogaje­
zika, što je zajednički rad dvanaestorice autora čiji je urednik Ivo
Sučić, u izdanju Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov
(Željezno, 2003.). Alojz Jembrih33 ocjenjuje ju kao pothvat stoljeća
u slavistici i u kroatistici opus herculeum. Pravopisnu normu opi­
-
suje Naš pravopis Ignaca Horvata iz 1963. godine. Ti radovi danas
kodificiraju gradišćanski jezični standard.
Gradišćanski jezik dobio je 12. XII. 1987. status drugoga službe­
nog jezika u Burgenlandu (Gradišću) koji mu je potvrdio austrijski
ustavni sud.
11.3. Književni regionalni jezi k bačkih Bunjevaca
Potpuno drugačije tekao je pokušaj stvaranja književnoga jezika u
bačkih Bunjevaca.34 Slično kao i Gradišćanci, to su bili prognanici
koji su napustili svoju prvotnu domovinu u zapadnoj Hercegovini
i Makarskome primorju duž Dinarskoga gorja i Svilaje. Ti su što­
kavd ikavci emigrirali na sjever i danas žive u četirima državama:
u Hrvatskoj (Lika, Dalmacija - okolica Senja, Gorski kotar, istočna
Slavonija), u Bosni (dio Hercegovine), u Srbiji (Bačka - dio autonom­
ne srpske Vojvodine) i u Mađarskoj (na jugu, u Bacskoj, u grado­
vima: Segedin, Baja i u okolici Budimpešte). Bačka je primila naj­
veći broj izbjeglica koji su zaposjeli tadašnje županije: baranjsku,
-------------
32 A. Šojat: Ojeziku i rječniku gradišćanskih Hrvata, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, 6-7, Zagreb,
1980.-1981., str. 305.-317.; B. Finka: Gradišćanskohrvatskajezična kodifikacija u Nimško­
-gradišćansko-hrvatskom rječniku, u: Gradišćanski Hrvati 1553.-1983., Zagreb, 1984.; L.
Badurina: U potrazi za vlastitim jezičnim standardom, >>Fluminensia<< l, Rijeka, 1992., str.
97.-100.
33 A. Jembrih: Povodom najnovije Gramatike gradišćanskohrvatskoga jezika, 2003.,
>>Hrvatsko slovo<< l l . Vl. 2004., str. 16.-17.
34 A. Sekulić: Bački Hrvati, Zagreb, 1991.; idem: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Zagreb,
1997.
 380 HRVATI l NJIHOV J EZIK
peštansku i csongradsku. Glavna su se središta nalazili u mjesti­
ma Bač, Baja, Budim, Sombor, a prije svega u Subotici. Potvrde o
njihovu postojanju na tim područjima sežu u XVI. stoljeće, još pri­
je poraza na Mohačkome polju, a najbrojnija skupina preseljenika
došla je 1686. U dokumentima su nazvani Dalmatincima, Ilirima
i Vlasima katolicima. Katoličko hrvatsko stanovništvo Srbi su na­
zivali Šokcima.
Početkom XIX. stoljeća Bunjevci su podlegli mađarizaciji. Bilo
je to plemstvo i viši činovnici, dok su seljaci sačuvali rodni jezik za­
jedno sa sviješću o svojoj posebnosti. Njihova se samobitnost sa­
stojala u podrijetlu i drugačijoj kulturnoj tradiciji, katoličanstvu i
jeziku. Odnarođivanje je teklo kroz djelovanje mađarskoga katolič­
kog svećenstva, a olakšavalo ga je postojanje srpskoga pravoslavnog
stanovništva na tim područjima, od kojega Bunjevci, s obzirom na
razliku u vjeri, nisu dobivali potpore u obrani svojega identiteta.
Branili su ih jedino njihovi svećenici, tj. bosanski franjevci koji su
često dolazili zajedno s njima jer su područja novih bunjevačkih
naselja pripadale provinciji Bosne Srebrene.
Zato se i početci pismenosti na tim područjima povezuju s dje­
latnošću franjevaca. Tijekom XVII. i XVIII. stoljeća razvila se tu bo­
gata regionalna književnost.35 Započinje stvaralaštvom Mihovila
Radnića, Lovre Bračuljevića, Emerika Pavića, Nikole Kesića i dru­
gih. Neki od njih, npr. M. Radnić, djelovali su na velikom području
od Bosne do Budima, povezujući u početnom razdoblju tu književ­
nost s Bosnom i Slavonijom. Bila je to religijsko-moralizatorska knji­
ževnost. Njezini su pisci različito nazivali svoj jezik, ovisno o tadaš­
njim još neujednačenim nazivima: slovinsko-bosanski (M. Radnić),
a E . Pavić ga je nazivao uljudnijim i krasnijim, kasnije slavinskim
iliti iliričkim jali dalmatinskim. Jezične probleme, konkretno pra-
35 I. Kujundžić: Bunjevačko-šokačka bibliografija. Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko­
-šokačkih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969., str. 667.-769. U razdoblju 1683.-1968. autor
bilježi 621 bibliografsku jedinicu. O tome i A. Sekulić: Književnost bačkih Hrvata, Zagreb,
1970.; G. Kikić: Antologija bunjevačkogpjesništva, Zagreb, 1971.; idem: Antologija bunjevačke
�roze, Zagreb, 1971.; M. Kačić: Hrvatska književnost ijezik u XVII. i XVIII. st. u Vojvodini, u:
.
Idem: Hrvatski i srpski . . , str. 99.-110.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 381
vopisne, rješavali su već spomenuti Stjepan Vilov i Emerik Pavić te
Lovro Bračuljević koje je sto godina prije Vuka propagirao fonetsko
načelo »piši kako govoriš«. U svoju je knjigu Uzao serafinske goruće
ljubavi (Budim, 1730.) uvrstio raspravu Opomena za pravo, dobro i
lako setiti ove kgnighe u kojoj je objašnjavao: »Zato je u ovim kgni­
gam piscem onako, kako govorimo i izgovaramo nascke ricsi: jer
kakose moguh izgovarati, onako se moguh i u kgnigah setiti.«
Jezik bunjevačke književnosti ima nekoliko posebnih obilježja:
• ikavizam koji se očuvao unatoč ekavskoj štokavštini na šuma­
dijsko-vojvođanskom području;
• neprelaženje o > e poslije palatalnoga suglasnika (konjom);
• redukcija početnejate (edan); gubljenje alternacije k, g, h > e, z,
s (ruki, knjigi);
• gubitak h; nepostojanje epentetskoga l u komparativu koji je
očekivan u psl. jotaciji u skupinama pj, bj, vj (glupji, živji ...).36
Jezik rane bunjevačke književnosti kao i kodifikacijska djelatnost,
nisu još dovoljno istraženi. Bunjevci su novoštokavci, a Šokci sta­
roštokavci (npr. čuvaju akut).
Politika mađarizacije izazvala je među Bunjevcima pobunu i
pokrenula rad na obrani vlastitoga identiteta, pa i na području je­
zika. Tim je ciljevima trebao služiti tjednik »Bunjevačke i šokač­
ke novine« pisan latinicom, ikavsko-ijekavskom štokavštinom, a
izlazio je u Kaloči 1870. - 1872. godine. Književni je dodatak, a po­
slije i samostalan časopis bila Bunjevačka i šokačka vila. Urednik
»Novina«, Ivan Antunović, bio je uz Ambrozija Šarčevića glavni po­
kretač preporodnoga pokreta u Bunj evaca. Započela je dugotrajna
borba za vlastite škole i jezik. Godine 1839. službenim jezikom u
Subotici proglašen je mađarski, a od 1897. u svim bunjevačkim ško­
lama učilo se na mađarskome. Antunović je težio ujedinjenju svih
Južnih Slavena u Katoličkoj crkvi, a jugoslavensko ujedinjenje osi­
guravalo je, po njegovu mišljenju, opstanak Bunjevcima. Antunović
36
Podrobno o jezičnim obilježjima piše A. Sekulić: Govor bačkih Bunjevaca, u: idem:
Rasprave o jeziku ... , str. 95.-150.
382 H RVATI l NJIHOV J EZIK
je bio ijekavac i zalagao se za ćirilicu kako bi se kulturno zbližili sa
Srbima. U duhu jugoslavenstva djelovali su i Blaž Modrušić i Ivan
Mihalović, autor rada Gramatika i čitanka ilirskogajezika (1876.).
Bunjevci su surađivali i sa Srbima koji su podupirali njihove pogle­
de i težnje, a i sa zagrebačkim pobornicima tih ideja.
Godina 1868., kada su sklopljene Hrvatsko-ugarska i Ugarsko­
-austrijska nagodba te je kao rezultat nastala Austro-Ugarska Mo­
narhija, promijenila se politička situacija podunavskih Hrvata osu­
đenih na mađarsku vlast, bez potpore vlastite države. U tom se raz­
doblju počeo rabiti regionalni naziv bunjevački i bunjevačko-šoka­
čki jezik te etnonim Bunjevac i Šokac jer su ga djelatnici smatrali
politički manje opasnim nego da rabe naziv hrvatski ili ilirski. To
je utjecalo i na odluku o izboru budućega književnog jezika. Pri­
stašom prihvaćanja hrvatskoga književnog jezika bio je Stjepan Vu­
jević koji je tvrdio da treba položiti temelj »pravilne književnosti na
kojem je samo moguće uspješno osnivati i razvijati narodni nam
jezik, a po tomu ulivati i pobuđivati u ditci ljubav prema narodu«. 37
Autor objašnjava da je to jezik »koji smo dosad nazivali ilirskim,
niki dalmatinskim, niki pako slavenskim, pa zato hrvatski jezik u
književnosti treba shvatiti kao prizme sviu': bunjevaca, Slavonaca,
Dalmatinaca, Hercegovaca ...«.38
Drugi su se opet uporno zalagali za lokalni jezik, npr. Mijo Man­
dić ili Nikola Kujundžić Mišakov. Ambrozije Boza Šarčević napi­
sao je i rječnike: To/mač izvornih, književnih i zemljopisnih jugo­
slavenskih riči. Na korist prijateljah bunjevačko-šokačke književno­
sti (Subotica, 1870.), Magjarsko-jugoslavenski politični i pravosudni
riečnik (Subotica, 1870.) i Magyar-Szerb-Horvat-Bunyevacz-Sokacz
konyvveszeti Sz6tar (Mađarsko-srpski-hrvatski-bunjevački-šokački
književni rječnik; Szabadka 'Subotica', 1894.).
Od XX. stoljeća Bunjevci sve jače povezuju svoj regionalni iden­
titet s hrvatstvom, iako su među njima i dalje žive ideje jugoslaven­
stva. Bunjevačka stranka hrvatske orijentacije u časopisu »Neven«
37 Navedeno prema A. Sekulić: Rasprave ojeziku . .. , str. 14.
38 lbidem, str. 14.
Xl. POGLAVLJE : Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 383
od 15. II. 1913. godine piše: » ... načelo nam je da su Bunjevci i Šokci
ogranak naroda hrvatskoga, a naš jezik da je isto hrvatski, ali is­
povijedamo narodno jedinstvo sa Srbima te njihov jezik isto tako
smatramo kao svoj«. 39
Mirovni ugovor u Trianonu iz 1920. podijelio je hrvatske Bunjev­
ce između dviju država: Mađarske (100 tisuća) i Kraljevstva SHS
(180 tisuća). U tom razdoblju Bunjevci su srbizirani, a njihov jezik
postaje srpsko-hrvatski. Njihov bunjevački jezik ostao je povijesni
regionalni književni jezik koji je stvaran u određenim povijesnim
uvjetima.
Bunjevce u Vojvodini vlasti su ponovno umjetno podijelile 80-ih
godina XX. stoljeća na Hrvate i tzv. etničke Bunjevce. Promicanje
bunjevačkoga etnonima udaljavalo je njihove nositelje od pripad­
nosti Hrvatskoj. Naravno da se svi Hrvati koji žive u Vojvodini ni­
su osjećali Bunjevcima. Prema popisu iz 1971. godine na teritoriju
Vojvodine živjelo je 120 tisuća Hrvata, a 1991. još samo 75 tisuća,
od čega su se samo 21 434 osobe deklarirale kao Bunjevci. Sljedeći
popis iz 2002. godine sveo je broj Hrvata na 56 546 osoba, unutar
toga bilo je 19 766 Bunjevaca. To bi značilo da je došlo do prevrjed­
novanja u sferi svijesti - iz regionalne u hrvatsku.
Nakon raspada Jugoslavije Hrvati su masovno (više od 40 tisuća)
počeli napuštati Vojvodinu. Status nacionalne manjine dobili su
2002. godine i ubrajaju se u treću po veličini manjinu u Vojvodini.40
U novoj političkoj situaciji problem jezika nije riješen iako je u svib­
nju 2002. godine Skupština Vojvodine pokrenula inicijativu da se
hrvatski jezik ubroji u službene jezike. Praktično je to provedeno
samo u subotičkoj opštini.
Problemi povezani s jezikom i dalje su ostali predmetom držav­
ne politike. Vlasti uvode, odnosno pokušavaju uvesti bunjevačkije­
zik u škole,41 stvarajući na taj način novi jezični standard utemeljen
39 Navedeno prema M. Kačić: Hrvatski i srpski ... , str. 28.
40 Ta je problematika iscrpno obrađena u knjizi: Ljudska prava i kolektivni identitet. Srbija
2004. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2005., str. 560.-573.
41 D. Brozović: >>Bunjevački jezik«? Denacionalizacija hrvatske manjine. Republika Srbija
ignorira međudržavni sporazum o manjinskoj problematici izmedu Hrvatske i Srbije i Crne
 384 HRVATI l NJIHOV J EZIK
na tradicionalnim obilježjima lokalnoga dijalekta te zajednice, kao
što su npr. ikavizam, gubitak h i sl. Cilj takva postupka jest >migova­
nje govornog i pisanog bunjevačkog jezika nužnog za razumivanje;
tumačenje osnovni obiližja maternjeg jezika; bogaćenje ričnika ma­
ternjeg jezika; upoznavanje odlika nacijonalne kulture bunjevač­
kog naroda; upoznavanje bunjevačke književnosti; upoznavanje
tekovina bunjevačke kulture«.42 Dokument daje Bunjevcima sta­
tus posebnoga naroda. Možemo pretpostaviti da bi posljedica ta­
kve politike mogla biti odnarođenost te hrvatske manjine i njezino
odvajanje od hrvatskoga jezika.
Gore s kraja 2004., >>Hrvatsko slovo« 566, Zagreb, 24. II. 2006., str. 6.-7.
42 Ibidem, str. 6.
Zaključak
Hrvatski nesumnjivo pripada u jezike s najbogatijom, a istodobno
i najzamršenijom povijesti književnoga jezika. Ona je također re­
zultatom jezikoslovnih i izvanjezičnih čimbenika koji ju oblikuju,
kao što su npr. povijesna sudbina određenoga društvenoga sloja,
njegova vjeroispovijest ili kultura. U prve čimbenike ubrajaju se tri
hrvatska dijalekta: čakavski, kajkavski i štokavski, koji se međusob­
no toliko razlikuju da se mogu smatrati odvojenim jezicima. Na nji­
hovoj su osnovici nastali brojni književni jezici. Brojnost književnih
jezika ipak nije smetala štokavšitni da neprekinuto funkcionira već
od kraja XV. stoljeća. S druge strane, pojava tronarječnosti obuhva­
ćala je način kodificiranja postojećih idioma. Jedan od njih teme­
ljio se na stvaranju književnoga jezika na jednom od dijalekata, a
drugi - na stvaranju »miješanoga«, hibridnoga jezika koji je spajao
elemente svih tih dijalekata.
Povijest hrvatske pismenosti počinje s Bašćanskom pločom iz
HOO. godine, a završetak prvoga, srednjovjekovnoga razdoblja u
periodizaciji povijesti smješta se potkraj XV. stoljeća. Njegovo je
obilj ežje bila staroslavenska i hrvatska dihotomija. Kultiviranje
ćirilometodskih tradicija naziva se glagoljaštvom. Č inila ga je sla­
venska liturgija, hrvatskostaroslavenski jezik (hrvatska redakcija
staroslavenskoga jezika) i glagoljica. Glagoljaštvo je kulturna poja­
va koja je jedinstvena na slavenskome tlu. Crkvenoslavenski jezik
u Hrvatskoj nije funkcionirao samo kao liturgijski nego i kao svje­
tovni književni jezik te napose i kao sastavnica prvoga miješanoga
jezika (amalgama) koji se pojavio u tom razdoblju. Istodobno kad i
crkvena pismenost pojavili su se i starohrvatski čakavski spomenici
pisani trima pismima: glagoljicom, ćirilicom i latinicom (od polovi­
ce XIV. stoljeća). Ta je tropismenost sljedeće obilježje koje ima samo

386 H RVATI l NJIHOV J EZIK
povijest hrvatskoga jezika. U tom se razdoblju razvijala štokavska
pismenost i u Dubrovniku, u početku pisana ćirilicom, a poslije la­
tinicom. Do kraja XV. stoljeća korijeni suvremenoga iako ne stan­
dardnoga hrvatskog književnog jezika sežu upravo do Dubrovnika.
Književni jezik, naime, ne treba ispunjavati zahtjeve standarda kao
što su autonomija, kodificiranost, polifunkcionalnost i elastična
stabilnost. U XV. stoljeću nastao je i miješani (hibridni) jezik neli­
turgijske glagoljične pismenosti kao rezultat spoja već spomenute
crkvene tradicije i govornih idioma (čakavskoga i kajkavskoga). On
je već tada imao mogućnost postati svehrvatskim književnim je­
zikom, ali se to ipak nije dogodilo iako njegov nastanak možemo
smatrati prvim pokušajem svjesne kodifikacije crkvenoslavenske
književne tradicije i različite govorne prakse. Koncepciju »miješa­
noga« jezika prihvatili su u sljedećem razdoblju istarski protestanti
i pristaše ozaljskoga kruga. Od XV. stoljeća uloga crkveno slavensko­
ga jezika ograničila se jedino na liturgijsku funkciju, a to je otvorilo
vrata hrvatskim dijalektima/jezicima.
Sljedeće razdoblje, koje je trajalo od XVI. do prve polovice XVIII.
stoljeća, obilježuje književna tronarječnost. Kao rezultat složenih
povijesnih i političkih procesa koji su uvjetovali premještanje cen­
tra i promjenu političkoga statusa Hrvatske (turska okupacija, mi­
gracija stanovništva, reformacija), došlo je do regionalizacije zemlje
(i u jezičnom smislu) te do kulturne policentričnosti. U XVI. stolje­
ću u Dalmaciji vrhunac je dosegnula ikavska čakavština na kojoj je
nastala vrijedna renesansna književnost (M. Marulić, P. Zoranić,
P. Hektorović i drugi). Značenje čakavštine oslabilo je u XVII. sto­
ljeću, da bi ona konačno polovicom XVIII. stoljeća ustupila mjesto
štokavštini. Razlog tomu bili su društveno-povijesni uvjeti i izbor
štokavštine za lingua communis među protureformatorima koji su
se svjesno prihvatili problema kodificiranja jezika. Dubrovnik j e
postao nasljednikom dalmatinske književnosti p a je u XVII. stolje­
ću doživio svoj procvat uz stvaralaštvo Ivana Gundulića. U istome
je stoljeću stvaralaštvo bosanskih franjevaca ojačalo književnu što­
kavštinu te je svojom univerzalnošću gradilo iznaddijalektni model
književnoga funkcioniranja štokavštine. Uravnoteživanje književne
Zaključak 387
tronarječnosti dogodilo se u XVI. stoljeću u kojemu hrvatsku pis­
menost, s obzirom na međusobne književne veze, možemo prema
Brozoviću podijeliti na južnu regiju (Dalmacija i Dubrovnik) te sje­
vernu regiju koja je povezivala istarske protestante s kajkavskim idi­
arnima. U XVII. stoljeću ravnotežu je narušila prevaga štokavštine
u Dubrovniku i Bosni. Reformacija je u skupinu književnih jezika
uvela kajkavštinu koja je dotad bila potvrđena jedino kao sastavni­
ca miješanoga jezika u XV. stoljeću. Tu je ulogu ponovno dobila u
jeziku istarskih protestanata koji su uz to svoja religijska djela tis­
kali na svim trima pismima. Tako su u svojoj književnoj djelatnosti
na simboličan način spojili hrvatsku tronarječnost i tropismenost.
U Zagrebu se razvijao kajkavski književni jezik koji je tek u XVIII.
stoljeću dosegnuo književnu »Zrelost«.
U istome razdoblju (XVI. - polovica XVIII. stoljeća) započinje
standardizacija jer je izvršen svjestan izbor štokavštine (što je bilo
povezano s crkvenom protureformacijom) i njezina gramatičkoga
opisa koji je izradio Bartul Kašić (Institutionum ..., 1604.), začetnik
hrvatske gramatičarske škole. U tom je razdoblju norma bila indi­
vidualna, što je tipično za uzusnu normu o kojoj odlučuje autoritet
dotične gramatike ili pisca. Ipak, o njezinu kontinuitetu svjedoči
činjenica da su tada preuzeta određena njezina obilježja (jekavica,
jednostavna i složena pridjevna deklinacija, razlikovanje dativa i
lokativa jednine u zamjeničko-pridjevnoj deklinaciji itd.) prisutna i
do danas u hrvatskome standardu. Tadašnji je standard ispunjavao
još jedan uvjet, a to je polifunkcionalni karakter koji je krajem toga
razdoblja dosegnula i hrvatska štokavština. U povijesti jezika to je
neobično važna faza za učvršćivanje štokavštine u književnosti. Do
toga je došlo zbog povlačenja čakavštine i pada koncepcije o miješa­
nome jeziku koji su predlagali istarski protestanti i napose članovi
ozalj skoga kruga čiji je model imao najviše izgleda da ujedini sve
tadašnje hrvatske idiome jer mu je išlo u prilog samo mjesto funk­
cioniranja - sjeverna regija ili »ostatci ostataka« davne Hrvatske i
pokroviteljstvo tamošnjih plemenitaša, Zrinskih i Frankopana.
Iz toga razdoblja proizlazi sljedeće obilježje povezano isključi­
vo s poviješću hrvatskoga jezika koje će se u budućnosti pojaviti u

388 H RVATI l NJIHOV JEZIK
obliku jezičnoga regionalizma, što se danas pojavljuje ne samo na
tlu Hrvatske, gdje postoji regionalna pisana čakavština i kajkav­
ština, nego osobito kod gradišćanskih Hrvata u kojih one oblikuju
zaseban književni jezik. Taj regionalizam rezultat je hrvatske tro­
narječnosti te povijesnih čimbenika (migracije).
Sljedeća je fazu u povijesti hrvatskoga jezika razdoblje štokav­
sko-kajkavske dihotomije s prevagom ikavske štokavštine u Bosni,
Slavoniji i Dalmaciji te (i)jekavske u Dubrovniku. Iako to razdoblje
nije bilo književno plodno, obilježavale su ga važne pojave poveza­
ne s daljnjim fazama oblikovanja hrvatskoga književnog standar­
da. Gramatička norma još se nije potpuno stabilizirala i nadalje je
imala uzusni karakter. Međutim, štokavština je već u tom razdo­
blju bila interdijalekt, u njoj su prevladavala obilježja zapadnošto­
kavskoga dijalekta iako se još uvijek odlikovala ikavsko-jekavskom
dihotomijom te usporednošću starih i novih oblika, sinkretičnim
dativom - instrumentalom - lokativom množine. Nastavljen je ra­
zvoj autonomičnosti i polifunkcionalnosti jezika. Potonje obilježje
bilo je povezano s napretkom u društvenom razvitku i novim po­
trebama na području jezične komunikacije.
Književnu dihotomiju dokinula je tek reforma jezika koju je
predvodio tvorac ilirizma - Ljudevit Gaj 1836. godine, a čiju je za­
misao dalje nastavila Zagrebačka filološka škola. Jezični model i
norma bili su podređeni ideološkim postavkama ilirizma i nadre­
đenome cilju ovoga pokreta - stvaranju zajedničkoga jezika za sve
Južne Slavene. Ilirci su odbacili kajkavštinu, a temeljem njihova je­
zika nastala je onodobna štokavština, razrađena još od XVI. stolje­
ća, s cijelom bogatom književnom tradicijom na koju su se poziva­
li novi reformatori napose preferirajući nasljeđe dubrovačke knji­
ževnosti. To je razdoblje prema mišljenju nekih znanstvenika (D.
Škiljan) vrijeme konačnoga uspostavljanja standarda uvjetovanoga
djelatnošću društveno-političke elite. Godine 1847. hrvatski jezik
počeo je funkcionirati i kao službeni umjesto dotadašnjeg latinsko­
ga, a tada je postao i nacionalnim jezikom.
Široki južnoslavenski kontekst ilirske reforme Zadarska i Riječka
filološka škola podvrgnule su kritici i dale drugačije prijedloge za
Zaključak 389
konačni oblik hrvatskoga standarda. Pobijedila je ipak vukovska
škola čija je djelatnost učvrstila dotadašnja odvojena funkcioniranja
vukovskoga srpskoga te hrvatskoga jezika. Zaslugom vukovaca iz­
vršena je konačna kodifikacija jezika, a njegovom je osnovicom po­
stala Maretićeva gramatika, Brozov pravopis i Broz-Ivekovićev rječ­
nik. Vukovcima su predbacivali preveliku novoštokavizaciju norme
koja je osiromašivala jezik i lišila ga dijela bogate pisane tradicije.
Riječ je o negativnom odnosu prema kajkavizmima i čakavizmima
i o određenim sistemskim obilježjima tipičnima za hrvatski jezik
(npr. sklonjivi participi, bogatstvo budućih vremena, više morfološ­
kih obilježja u pravopisu i sl.) koja su odbačena ili su se očuvala kao
dublete, a poslije kao obilježja hrvatske varijante.
Novonastali srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik koji se kod
Hrvata temeljio na maretićevskoj normi, u početku se shvaćao kao
pozitivan čimbenik ujedinjavanja naroda koji su se poslije Prvoga
svjetskog rata našli u zajedničkoj državi. S vremenom, a napose po­
slije 1945. godine, na prvo se mjesto počela stavljati njegova politič­
ka funkcija. Hrvatska ocjena stoljetnoga razdoblja uporabe srpsko­
-hrvatskoga jezika negativna je upravo s obzirom na politički aspekt
jezika. Najproblematičnije je bilo određivanje statusa toga jezika.
Zajednički novoštokavski temelj s obzirom na genetsku klasifika­
ciju bio je glavnim argumentom za pristaše istovjetnosti i zajedniš­
tva. Njihovi su pak protivnici svjedočili o različitosti obaju jezika
na temelju književnih standarda. Pogledi na definiciju i funkcioni­
ranje srpsko-hrvatskoga bili su različiti. Hrvati su još 1940. godine
(P. Guberina, K. Krstić) zanijekali njegovo postojanje definirajući
ga kao apstraktan umjetan jezik koji se u praksi ostvaruje kao dva
različita jezika: srpski i hrvatski. Dokazom je bio dug popis obi­
lježja po kojima se ti jezici razlikuju na svim razinama: u fonetici,
morfologiji, sintaksi, a prije svega u leksiku. Te razlike nisu bile sa­
mo rezultatom jezičnih pojava nego i različitih književnih tradicija,
standardizacijskih procesa i činjenice da narodi koji njima govore
reprezentiraju dva različita etosa drugačijih civilizacijskih temelja
(Bizant - Rim), različitih povijesnih sudbina, kulturne i vjerske tra­
dicije, društvenoga mentaliteta, sustava vrijednosti, jednom riječ-
390 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
ju - različitih sociolingvističkih čimbenika koji su oblikovali povi­
jest svakoga jezika posebno. Glavnu ulogu u shvaćanju jezika kao
posebnoga i vlastitoga u posljednjih pola stoljeća ipak nije izvršio
popis gramatičkih razlika i obilježja, nego svijest i volja njihovih
govornika koji su željeli priznanje i poštivanje prava na vlastiti na­
cionalni jezik. Suprotno tomu, jugoslavenska je država nametala
ideju o srpsko-hrvatskome kao o jednom jeziku. Državna jezična
politika težila je stvoriti jedan jezik za unificirano »jugoslavensko«
društvo s internacionalističkom socijalističkom sviješću i parolom
»bratstva i jedinstva« koja se nije pokazala dobrom za jezike naroda
u jugoslavenskoj federaciji. To je stvaralo osjećaj ugroženosti među
govornicima toga jezika, a posljedica je bila prenošenje neobično
emotivnoga odnosa prema jezičnim problemima na ostale dijelove
društvenoga života, što će u budućnosti biti jedan od uzroka raspa­
da države i jezika.
Specifičnost funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao filološkoga
fenomena čiji je dvo člani naziv povezivao jezik dvaju naroda (o Bo­
sancima i Crnogorcima da ne govorimo) bez presedana kad je riječ
o drugim jezicima, prisilila je jugoslavenske lingviste da se odrede
prema razlikama između hrvatskoga i srpskoga jezika. Polovicom
šezdesetih godina prošloga stoljeća pojavio se i treći pogled na
funkcioniranje jezika u obliku dviju varijanata - hrvatske i srpske,
poslije bosanske i crnogorske. Problem varijantnosti nije bio razri­
ješen ni kad je riječ o samoj pojavi, ni što se tiče količine varijanata
jer se jezikoslovci nisu mogli složiti. Spor je bio razriješen raspadom
države i nastankom samostalnih jezika: hrvatskoga i bosanskoga.
U novom razdoblju, 1991. godine, nakon raspada Jugoslavije, hr­
vatski jezik ušao je u sljedeće razdoblje svoje povijesti. Kroatistika
se morala odrediti prema naslijeđenoj srpsko-hrvatskoj normi, što
se u praksi svodilo na obračun s obilježjima koja su ocjenjivana kao
srpska te na povratak vlastitoj normativnoj tradiciji pridavanjem
statusa norme pojavama koje su se do tada smatrala varijantama.
U početku normativnih aktivnosti dio jezikoslovne sredine ne­
sumnjivo je prilazio jezičnim problemima previše emotivno, iako
uz purističke tendencije postoji i liberalna struja koja se opredijelila
Zaključak 391
za prirodnu evoluciju naslijeđene norme, bez velikoga vanjskoga
utjecaja.
Karakter rekroatizacije norme proporcionalan je s negativnim
ocjenama koje je hrvatska strana predbacivala srpsko-hrvatsko­
me jeziku. Ispravljana su prije svega ona jezična područja koja su
u prethodnome razdoblju posebno bila podvrgnuta srbizaciji. To
se ponajprije odnosi na leksik koji se počeo »ispravljati« u duhu
nacionalnoga purizma, posebno istaknutoga u vrijeme Nezavisne
Države Hrvatske. Rasprave među jezikoslovcima i u društvu iza­
zvala je reforma pravopisa koja smjera prema sve većoj morfologi­
zaciji dosada obvezatnih ortografskih načela. Hrvatski pravopis još
uvijek nije do kraja kodificiran jer omogućuje pisanje usporednih
oblika ima mnogo iznimaka.
Kroatisti ističu niz problema koji još uvijek čekaju kodificiranje jer
sadašnja norma u nekim gramatičkim kategorijama dopušta dub­
lete ili triplete.
O izboru norme odlučuju danas tri kriterija: sustavski, nacional-
ni i kriterij književne tradicije. Nacionalni kriterij posebno je vidljiv
u leksiku i pravopisu. Posljedicom te činjenice jest karakter suvre­
mene norme koju odlikuje konzervatizam, a rezultat toga je velik
rascjep između standardnoga jezika i uzusa. Specifičnost je hrvat­
skoga uzusa njegova velika povezanost s regiolektima koji nisu sa­
mo štokavski (slavonski s Osijekom i Vukovarom), nego prije svega s
kajkavskim regiolektom Zagreba, čakavskim, istarsko-kvarnerskim
(Rijeka) ili pak dalmatinskim (Dubrovnik - Split). Regiolekti su na­
sljeđe hrvatske tronarječnosti. Utjecaj regiolekata posebno je na­
glašen u akcentima, izgovoru i leksiku. U suvremenome govornom
jeziku uzus znatno prevladava nad standardnim jezikom i sigurno
je da bi trebao biti jače zastupljen u procesu kodifikacije jezika.
Emocije koje su u znanstvenom diskursu hrvatskih i srpskih je­
zikoslovaca i dalje prisutne, često se stavljaju ispred meritornih te­
ma i aspekata u raspravama. Jedan od uzroka može biti visok stu­
panj ispolitiziranosti jezičnih problema u vrijeme funkcioniranja
srpsko-hrvatskoga jezika koje je nametala jezična politika države i
392 H RVATI l NJIHOV J EZI K

koja je među Hrvatima urodila osjećanjem ugrozbe opstanku nji­

hova jezika.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika dogodio se u okviru standarda,
a ne sustava, što i dalje omogućuje komunikaciju između njegovih
bivših korisnika.
Daljnji razvoj hrvatskoga jezika, a također i srpskoga i bosansko­
ga, pokazat će hoće li uzajamno razumijevanje biti i nadalje mo­
,
guce.
Zusa m menfassung
Kroaten und ihre Sprache:
Aus der Kodifizierungsgeschichte der l iterarischen
Norm
Die kroatische Sprache gehort zweifelsohne zu den Sprachen mit
der reichsten und zugleich kompliziertesten Geschichte der lite­
rarischen Sprache. Das ist sowohl auf rein linguistische als auch
au:ISerlinguistische Faktoren, wie das historische Schicksal der je­
weiligen Gemeinschaft, ihre Religion und Kultur, zuriickzufiihren.
Zu den ersten gehort die Tatsache, dass in Kroatien drei Dialekte
vorhanden sind: der čakavische Dialekt, der kajkavische Dialekt
und der štokavische Dialekt, die sich voneinander so stark unter­
scheiden, dass sie als separate Sprachen betrachtet werden konnen.
Diese Dialekte waren in der Vergangenheit Basis fiir die Entstehung
von zahlreichen literarischen Sprachen. Die Mehrzahl der literari­
schen Sprachen beeintdichtigte aber nicht die schon seit dem Ende
des 15. Jahrhunderts vorherrschende Kontinuitiit des štokavischen
in dieser F u n kt io n . D a s Phanomen der Dreisprachigkeit
(Dreidialektigkeit) implizierte demnachst die Kodifizierungsart
der bestehenden Idiome. Eine dieser Kodifizierungsarten war die
Schaffung der literarischen Sprache auf Basis eine s Dialektes, die
zweite hingegen bestand in der Schaffung einer Mischsprache, in
der alle Dialekte vorhanden sein sollten.
Die Geschichte der kroatischen Schriftsprache beginnt mit
Bašćanska ploča aus dem Jahre HOO. Die erste - mittelalterliche
- Periode der kroatischen Sprachgeschichte endet im ausgehen­
den 15. Jahrhundert. Kennzeichend fiir diese Zeit war die sprach­
liche altkirchenslawisch-kroatische Dichotomie. Die Kultivierung
 394 HRVATI l NJIHOV J EZIK
der Traditionen von Cyryl und Method wird als Glagolitismus
bezeichnet. Dazu gehoren: slawische Liturgie, Sprache - kroa­
tische Redaktion des Altkirchenslawischen und Glagoliza. Der
Glagolitismus ist ein einzigartiges Kulturphanomen im Slawischen.
Das Altkirchenslawische diente in Kroatien einerseits den liturgi­
schen Zwecken, anderseits war es auch eine weltliche literarische
Sprache und zusatzlich ein Bestandteil der ersten Mischsprache,
die in dieser Zeit entstanden ist. Gleichzeitig mit den altkirchen­
slawischen Schriften entstanden die ersten Denkmaler der alt­
kroatischen, damals čakavischer Sprache. Diese wurden in drei
Schriften verfasst: in der glagolischen, kyrillischen und lateini­
schen Schrift. Diese Dreischriftlichkeit (tropismenost) ist das nachs­
te Merkmal, das ausschlie:Blich fi.ir die kroatische Sprache ken­
nzeichnend ist. In dieser Zeit entwickelte sich auch in Dubrovnik
das štokavische Schrifttum, am Anfang in kyrillischer und dann in
lateinischer Schrift. In diesen Schrifttraditionen und im ausgehen­
den 15. Jahrhundert liegen die Wurzeln der zeitgenossischen kroa­
tischen literarischen Sprache, auch wenn es sich dabei nicht um die
Standardsprache handelt. Die literarische Sprache hat eben nicht
die Kriterien der Standardsprache zu erfiillen, zu welchen solche
Merkmale wie: Autonomie, Kodifizierung, Polifunktionalitat so­
wie elastische Stabilitat gehoren. Im 15. Jahrhundert entstand auch
die Mischsprache des nicht liturgischen glagolischen Schrifttums
als Ergebnis des Zusammenstosses der altkirchenslawischen
Tradition, des gesprochenen Č akavischen und Kajkavischen.
Diese Sprache hatte schon damals zur gesamtkroatischen litera­
rischen Sprache werden konnen. Es kam jedoch nicht dazu, wo­
bei allein die Entstehung der Mischsprache als der erste von den
Glagoliza - Befiirwortern unternommene Versuch der bewussten
Kodifizierung der altkirchenslawischen literarischen Tradition
und der verschiedenen gesprochenen Sprachvarianten gesehen
werden kann. Das Konzept der »Mischsprache « wird in der nach­
sten Zeit von den Protestanten aus Istrien und den Vertretern des
sprachlich literarischen Zirkels von Ozalj aufgegriffen. Seit dem
15. Jahrhundert wurde die Rolle des Altkirchenslawischen ledig-
Zusammenfassung 395
lich auf das Liturgische beschrankt, was den kroatischen Sprachen
1 Dialekten den Weg gebahnt hat.
Die nachste Periode, fiir die eine literarische Dreisprachlichkeit
kennzeichnend war, dauerte vom 16. bis zur M itte des 1 8 .
Jahrhunderts. Im Zuge der komplizierten geschichtlichen, p o ­
l itischen sowie sozialen B e d i ng ungen (tiirkische Einfalle,
Bevolkerungsmigrationen, Reformation), die zur Verschiebung des
.
zentrums sowie zum Wandel des politischen Status quo Kroattens
gefiihrt hatten, kam es zu einer Regionalisierung des Landes,
die ihren Ausdruck auch in der Sprache und dem kulturellen
Polizentrismus fand. Im 16. Jahrhundert kam es in Dalmatien zur
Bliitezeit in der Entwicklung des ikavisch gefarbten Čakavischen.
In dieser Sprache wurde auch wertvolle Renaissanceliteratur ver­
fasst (M. Marulić, P. Zoranić, P. Hektorović ...). Die Bedeutung des
.
Č akavischen wurde im 17. Jahrhundert geschwacht, bis es schhe:B­
lich in der Mitte des 18. Jahrhunderts dem Štokavischen Platz
machte. Dies ist einerseits auf neue geschichtliche und soziale
Bedingungen und anderseits auf die Wahl des Štokavis� hen :on
.
den Vertretern der Gegenreformation bei lingua commums zuruck­
zufiihren, die bewusst die Frage der Kodifizierung der Sprache
aufgegriffen haben. Dubrovnik, das im 17. Jahrhundert mit dem
Schaffen von Ivan Gundulić seine Bliitezeit erlebte, wurde zum
Erben der dalmatinischen Literatur. In dieser Zeit wurde das lite­
rarische štokavische vom Schaffen der Franziskaner aus Bosnien
so gestarkt, dass durch dessen Allgemeinheit das iiberdialektale
Modeli des štokavischen als allgemeine literarische Sprache vor­
herrschte. Die literarische Dreisprachigkeit war das Phanomen des
16. Jahrhunderts. Das kroatische Schrifttum dieser Zeit kann nach
dem Kriterium der literarischen Beziehungen von D. Brozović in die
Siidregion mit Dalmatien und Dubrovnik sowie in die Nordregion,
in der die Sprachen der Protestanten aus Istrien mit den kajka­
vischen Idiomen vertreten wurden, eingeteilt werden. Im 18.
Jahrhundert wurde dieses Gleichgewicht von der Uberlegenheit des
štokavischen in Dubrovnik und Bosnien ersetzt. Die Reformation
ebnete dem Kajkavischen den Weg in den Kreis der literarischen
 396 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Sprachen. Bi sher war das Kajkavische lediglich ein Bestandteil der
Mischsprache im 15. Jahrhundert. Es nahm wieder diese Funktion
in den Sprachen der Protestanten aus Istrien ein, die auBerdem ih­
re religiosen Werke in allen drei Schriften druckten. So vereinigten
sie in ihrem literarischen Schaffen sozusagen symbolisch die kro­
atische Dreisprachigkeit (tronarječnost) mit der Dreischriftlichkeit
(tropismenost). In Zagreb entwickelte sich hingegen die kajkavische
literarische Sprache, die erst im 18. Jahrhundert ihre "literarische"
Reife erlangte.
In dieser Zeit (16. - Mitte des 18. Jh.) wurden die ersten Stan­
darisierungsmaBnahmen unternommen. Es kam zur bewussten
Wahl des Štokavischen, was einerseits von der von katholischer
Kirche betriebenen Gegenreformation beeinflusst war und ander­
seits mit der von Bartol Kašić (Institutionum, 1604) - dem Begriinder
der kroatischen grammatischen Schule - begonnenen grammati­
schen Beschreibung in einem Zusammenhang stand. Die Norm war
in dieser Zeit etwas Usuelles, was nur individuell betrachtet werden
konnte. Ausschlaggebend war hierfiir die Autoritat des jeweiligen
Grammatikers oder Schriftstellers. Es sind aber bis heute einige
Merkmale dieser Normen erhalten geblieben, wie der Jakavismus,
die einfache und zusammengesetzte Substantivdeklination sowie
der Unterschied zwischen Dat. und Loe. Sing. in der pronominal­
adjektivischen Deklination. Der damalige Standard, zu dem auch
die Polifunktionalitat der Sprache gehorte, erfiillte die nachste von
dem Standardbegriff geforderte Bedienung. Diese Bedienung wur­
de fiir das kroatisch Štokavische am Ende dieser Zeit erfiil lt. Den
damaligen Standard erfiillte auch die zweite von seiner Definition
geforderte Bedingung und zwar das polifunktionelle Charakter
einer Sprache, das von der štokavischen Variante des Kroatischen
am Ende dieser Periode erreicht wurde. In der Geschichte die­
ser �prache ist es auch eine sehr wichtige Stufe, in welcher sich
das Stokavische auf dem literarischen Feld entwickelte, was vom
Ruckzug des Č akavischen noch begiinstigt wurde. Dazu fiihrte
auch das Scheitern des Konzeptes der Mischsprache und zwar so­
wohl in der von den Protestanten aus Istrien vorgeschlagenen Form
Zusammenfassung 397
als auch in der Fassung des Zirkels von Ozalj. Dieses Modeli hatte
die besten Chancen, alle damaligen kroatischen Idiome zu vere i­
nigen. Der giinstigste Faktor fiir dieses Konzept war die Geografie;
das Konzept wurde in der nordlichen Region verbreitet - also in
den " Resten der Reste " des alten Kroatiens. Ein weiterer, fiir die
Entwicklung dieses Modells wichtiger Faktor waren die Gonner,
also die einflussreichen Familien: Zrinski und Frankopan.
Diese Periode ist auch fiir ein weiteres Merkmal, das nur mit
der Geschichte der kroatischen Sprache verbunden ist, kennzeich­
nend. Es handelt sich namlich um den Spracheregionalismus.
Er herrscht heute noch nicht nur in Kroatien, sondern auch im
BurgenUindischkroatischen. Der Regionalismus ist das Ergebnis
der kroatischen Dreisprachigkeit (tronarječnost) sowie der histori­
schen Faktoren (Migrationen).
Die nachste Stufe in der Entwicklung der kroatischen Sprache
ist die Zeit der štokavisch-kajkawischen Dichotomie, in der das
in Bosnien, Slawonien und Dalmatien gesprochene ikavisch
štokavische und das Ikavische in Dubrovnik vorherrschten. In die­
ser Periode kamen trotz ihrer literarischen Unfruchtbarkeit wich­
tige Phanomene zu Tage, die fiir das Weiterentwickeln des kroati­
schen Standards ausschlaggebend waren. Die grammatische Norm
war noch nicht vollig stabil und immer noch usuell, das Štokavische
dieser Periode war schon ein Interdialekt, in dem die Einfliisse des
westlich štokavischen vorherrschten. Die štokavisch-kajkawische
Dichotomie und die Parallelitat der alten und neuen synkretischen
Formen in Dat. Ins tr. Loe. Pl. waren aber immer prasent. Es kam zu
einer weiteren Entwicklung von Autonomitat und Polifunktionalitat
der Sprache. Die Polifunktionalitat stand in einem Zusammenhang
mit der fortschreitenden gesellschaftlichen Entwicklung und dem
neuen Bedarf im Bereich der Sprachkommunikation.
D ie literarische Dichotomie wurde erst durch die vom I liris­
musgriinder L. Gaj 1836 eingefiihrte Sprachreform beseitigt. Seine
Ideen wurden von der Zagreber Philologieschule fortgesetzt. Das
Sprachmodell und die Sprachnorm wurden den ideologischen
Voraussetzungen des Ilirismus und dem Hauptziel dieser Bewegung
 398 HRVATI l NJIHOV J EZIK
unterordnet. Das Hauptziel war die Schaffung der gemeinsamen
Sprache fiir die Siidslawen. Die Anhanger des Ilirismus haben das
Kajkavische abgelehnt, zur Grundlage ihrer Sprache wurde das
schon angetroffene, im 16. Jahrhundert bearbeitete štokavische
mit der gesamten umfangreichen literarischen Tradition gemacht,
auf die sich die neuen Reformer beriefen, als sie insbesondere den
Nachlass der Dubrovniker Literatur bevorzugten. Die Periode der
ilirischen Sprache zeugt von der Kontinuitat der kroatischen lite­
rarischen Sprache. Dieses Alter ist fiir einige Forscher (D. Škiljan)
die Zeit der entgiiltigen Festlegung der Standardsprache, die auf
dieser Stufe von der Tatigkeit der politisch-gesellschaftlichen Eliten
vorausgesetzt wurde. 1847 begann das Kroatische anstelle des bis­
her iiblichen Lateinischen als Staatssprache zu fungieren. Damals
wurde es auch zur Nationalsprache.
Was die entgiiltige Gestalt der kroatischen Standardsprache an­
belangt, war der breite siidslawische Kontext der ilirischen Reform
von der Seite der philologischen Schulen von Zadar und Rijeka
der Gegenstand von Kritik und GegenvorschHigen. Es setzten sich
aber die Ansichten der Vukowischen Schule durch. Die Tatigkeit
dieser Schule fiihrte zur Konsolidierung der bisher separat funk­
tionierenden Sprachen: des Vukowischen, des Serbischen und des
Kroatischen. Der Verdienst der An hanger von Vuk war zweifelsoh­
ne die endgiiltige Kodifizierung der Sprache, zu ihrer Grundlagen
wurden: die Grammatik von Maretić, die Ortographie von Broz,
sowie das Worterbuch von Broz und Iveković. Der Hauptvorwurf
an die Anhanger von Vuk war eine allzu groB e Neuštokawisierung
der Norm, die zu einer Verarmung der Sprache fiihrte und sie ih­
rer reichen Schrifttradition beraubte. Es handelt sich hier um die
negative Einstellung zu Kajkavismen und Čakavismen sowie um
einige fiir die kroatische Sprache typische Systemmerkmale (wie
z.B. deklinierbare Partizipien, Reichtum an Futurformen, eine
eher morphologisch bedingte Schreibweise), die abgelehnt bzw.
als Doppelformen und spater Merkmale der kroatischen Variante
beibehalten wurden.
Zusammenfassung 399
Die neu entstandene Sprache Serbo-Kroatisch l Kroato-Se ��
bisch deren Grundlage bei den Kroaten die Norm von Maretlc
war, �urde am Anfang als ein positiver, im Rahmen eines Staates
nach dem 1. Weltkrieg VOlker vereinigender Faktor angesehen. lm
Laufe der Zeit riickte an die erste Stelle seiner Funktionen die p� ­
litische Funktion, was insbesondere nach 1945 der Fall war. D1e
serbo-kroatische Sprache wird nach 100 Jahren ihres Be �tehens
eben wegen dem politischen Aspekt negativ bewertet. Eme d�r
meist diskutierten Fragen war der Status quo dieser Sprache. D1e
gemeinsame neuštokavische Basis war vom Gesichtp_unkt d�r ge­
netischen Klassifizierung das Hauptargument fiir d1e Anhanger
der Einheit und Identitat. Fiir die Gegner waren die Un�erschie�e
im Bereich der literarischen Standardsprachen em__ Bewe � s
fiir die Eigentiimlichkeit heider Sprachen. Ansichten uber d1e
Definition und das Bestehen des Serbo-Kroatischen waren �n­
terschiedlich. Die Kroaten haben bereits 1940 das Bestehe� . die­
ser Sprache in Frage gestellt und sie als eine abstrakte und �unst­
liche Sprache, die im Alltag von zwei Sprachen: dem Serb1sche�
und Kroatischen realisiert wird, definiert. Als Bewe1s_ wurde el­
ne lange Liste von den die beiden Sprachen voneinan�er un­
terscheidenden Eigenschaften vorgefiihrt. Es handelte s1ch u �
Unterschiede in Phonetik, Morphologie, Syntax und vor allem m
Lexik. Diese Unterschiede waren das Ergebnis nicht nur unte�­
schiedlicher Spracherscheinungen, sondern auch unterschledh­ _
cher literarischer Traditionen, Standarisierungsprozesse �nd der
Tatsache, dass die diese Sprachen sprechenden VOlker z�e1 �nter­
schiedliche Traditionen vertraten, die auf zwei untersch1edhchen
Kulturkreisen: dem Byzantinischen und dem Romischen, aufge­
baut wurden. Da zu kamen noch Unterschiede in den historischen
Schicksalen, in der Kultur- und Religionstradition, in d�r ge�el�­
schaftlichen Mentalitat, in den Wertsystemen, also soziolmgmstl­
sche Faktoren, welche die Geschichte der einzelnen Sprachen ge-
pragt haben.
Die Hauptrolle bei der Wahrnehmung der Sprache al� d1e. el­.
gentiimliche und eigene spielte in den letzten 50 Jahren mcht der
 400 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Index von grammatischen Merkmalen, sondern das Bewusstsein
und der Wille der Sprecher, die es verlangten, ihr Recht auf die ei­
gene Nationalsprache anzuerkennen und zu respektieren. Der Staat
Jugoslawien forderte hingegen die Idee der Einheit der serbo-kroa­
tischen Sprache. Die Sprachpolitik des Staates verfolgte den Zweck,
eine einzige Sprache fiir die vereinigte »jugoslawische« Gesellschaft
mit dem internationalen sozialistischen Bewusstsein nach dem
Motto der »Briiderlichkeit und Einheit« zu griinden. Diese Politik
war fiir die Sprachen der den Bund bildenden VOlker nicht giinstig.
.
Bel den Sprechern entstand das Gefiihl der Bedrohung und schlie:B­
lich eine sehr emotionelle Einstellung zu den Sprachfragen, die auf
andere Lebensbereiche iibertragen wurde, was in der Zukunft zum
Zerfall des Staates fiihren wird.
Die Eigenart des Bestehens des Serbo-Kroatischen als ein fi­
lologisches Phanomen, dessen zweiteiliger Name die Sprachen
zweier Volker verb and (Bosnier und Montenegriner werden hier
nicht beriicksichtigt) zwang die jugoslawischen Linguisten, zu
den Unterschieden zwischen dem Serbischen und Kroatischen
Stellung zu nehmen. Mitte der Sechziger Jahre tauchte eine schon
dritte An sicht iiber das Bestehen von zwei Varianten dieser Sprache
auf, der Serbischen und der Kroatischen; spater kamen dazu noch
das Bosnische und Montenegrinische. Die Variantitatsfrage wurde
weder im Hin blick auf das Phanomen selbst noch auf die Zahl der
Varianten entschieden, weil die Sprachwissenschaftler sich nicht
auf eine gemein same Erklarung einigen konnten. Der Streit endete
mit dem Zerfall des Staates und der Entstehung der selbstandigen
Sprachen: des Kroatischen und des Bosnischen.
1991 begann nach dem Zerfall Jugoslawiens eine neue Etappe
in der Geschichte der kroatischen Sprache. Die Kroatistik mus­
ste zu der geerbten serbo-kroatischen Norm Stellung nehmen. In
der Praxis bedeutete dies eine Auseinandersetzung mit den als ser­
bisch bewerteten Eigenschaften und eine Riickkehr zur eigenen
Normentradition. Zur Norm wurden Eigenschaften, die bisher nur
den Variantenstatus besa:Ben.
Zusammenfassung 401
Fiir die ersten Jahre der Durchfiihrung von Normenprozessen ist
zweifelsohne allzu emotionelle Betrachtung der Sprachfragen von
einigen Sprachwissenschaftlern kennzeichnend. Es besteht aber
neben der puristischen Tendenz eine liberale Stromung, die sich
fiir eine natiirliche Evolution der geerbten Norm ohne allzu gro:Be
Eingriffe von au:Ben ausspricht.
Die Rekroatisierung der Norm steht in einem direkten Ver-
haltnis zu den negativen Bewertungen, die fiir d ie serbo-kroa­
tische Sprache von der kroatischen Seite formuliert werden. Der
Korrektur wurden vor allem diejenigen Sprachbereiche unterzo­
gen, die in den letzten Jahren am starksten serbisiert waren. Oazu
gehorte in erster Linie die Lexik, die man im Geiste des hier im­
mer bestehenden - vor allem in der Zeit des selbstandigen kro­
atischen Staates aktiven (1941-1945) Purismus mit nationalem
Charakter - zu »Verbessern« begann. Fur Diskussionen sowohl
unter den Sprachwissenschaftlern als auch in der Gesellschaft
sorgte auch die Rechtschreibungsreform, deren Ziel die steigende
Morphologisierung der bisher geltenden Regeln war. Die kroatische
Orthographie bleibt immer noch nicht entgiiltig kodifiziert, es wer­
den Variantenschreibungen oder Ausnahmen zugelassen.
Die Kroatisten zeigen auch eine Reihe von Fragen, die auf eine
Kodifizierung warten, weil die bestehende Norm bei einigen gram­
matischen Kategorien doppelte oder sogar dreifache Losungen zu-
lasst.
Fiir die Wahl der Norm sind heutzutage drei Kriterien ausschlag-
gebend: das Systemkriterium, das Kriterium der literarischen
Tradition und an dritter Stelle das Nationalkriterium. Besonders
sichtbar ist das letzte erwahnte Kriterium in Rechtschreibung und
Lexik. Die Konsequenz ist hier der heutige Charakter der Norm,
fiir die der Konservatismus kennzeichnend ist. Deren Ergebnis
ist folglich eine gro:Be Diskrepanz zwischen der Standardsprache
und dem Usus. Die Spezifik des kroatischen Usus liegt in der
starken Beziehung zu den einzelnen Regiolekten; nicht nur den
štokavischen (dem slavonischen von Osijek und Vukovar), vor allem
aber dem Kajkavischen Zagreber Regiolekt, dem čakavischen, dem
402 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Regiolekt von lstrien und Kvarner (Rijeka) und dem Dalmatinischen
(Dubrownik-Split). Die Regiolekte sind das Erbe der kroatischen
Dreisprachigkeit (tronarječnost). Der Einfluss von Regiolekten
ist insbesondere in Akzentuierung, Phonetik und Lexik sicht­
bar. In der Gegenwartssprache ist der Usus viel wichtiger als die
Standardsprache und er sollte zweifelsohne in einem groBeren MaBe
bei der Kodifizierung der Sprache beriicksichtigt werden.
Die EmotionalWit der zwischen kroatischen und serbischen
Linguisten gefiihrten wissenschaftlichen Diskussion riickt oft
vor die sachlichen Aspekte der diskutierten Fragen vor. Eine der
Ursachen kann die hohe Stufe der Politisierung von Sprachfragen in
der Zeit des Bestehens der gemeinsamen serbo-kroatischen Sprache
als Ergebnis der Sprachpolitik des Staates sein. Bei den Kroaten
entwickelte sich damals die Oberzeugung von der Bedrohung der
Existenz ihrer Sprache. Zum Zerfall der serbo-kroatischen Sprache
kam auf dem Standard - nicht aber auf der Systemebene zustande,
so konnen die ehemaligen Sprecher dieser Sprache weiterhin mit­
einander kommunizieren.
Die weitere Entwicklung der kroatischen sowie der serbischen
und bosnischen Sprache wird nun zeigen, ob die gemeinsame
Kommunikationsmoglichkeit weiterhin erhalten bleibt.
Literatu ra
1 . Izvorni tekstovi
Rječnici (kronološki poredak)
Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum:
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Hungaricae, Venetiis, 1595.
[pretisci: Rječnik pet najuglednijih evropskihjezika latinskog, talijan­
skog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog, Zagreb, 1971., 1990., 1992.].
Jakov Mikalja [Giacomo Micaglia], Blagojezika slovinskoga ili slovnik u ko­
mu izgovarajuse rječi slovinske latinski i diački l Thesaurus linguae illyri­
cae sive dictionarium illyricum in quo verba Illyrica Italice & Latine red­
duntur, Loreto - Ancona, 1649. - 1651.
Ivan Belostenec, Gazophylazium, seu latino-illyricorum onomatum ae­
I,
rarium, Gazophylazium illyrico-latinum, Il., Zagreb 1740. [pretisak:
Zagreb, 1973.].
Juraj Habdelić, Dictionar ili n!chi szlovenszke zvexega ukup zebrane, u red
posztaulyene i diachkemi zlahkotene, Graz, 1670. [pretisak: Zagreb
1989.].
Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-latino-illirico, Mleci, 1728. [I. izda-
nje]; obrada Petar Bašić, Dubrovnik, 1785. [II. izdanje].
Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić, Lexicon latinum interpretativne illyrica,
germanica, et hungarica locuples, Zagreb, 1742. [pretisak: Zagreb 1992.].
Joakim Stulli, Lexicon latino-italico-illyricum, Budim, 1801.; Rjecsosloxje ili­
ricsko-italiansko-nimacsko, Dubrovnik, 1806.; Vocabolario italiano-illi­
rico-latino, Dubrovnik, 1810. [pretisak: Miinchen, 1987.].
Josip Voltić [Voltiggi], Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacskogaje­
zika, Beč, 1803. [djelomični pretisak: Pula - Rijeka, 1981.].
Adolf Richter, AdolfBallmann, RudolfFrohlich, Ilirsko-nemacski i nema­
cska-ilirski Rukoslovnik, Beč, 1839., 1840.
Ivan Mažuranić, Josip Užarević, Deutsch-illyrisches Worterbuch - Nemačka-
ilirski slovar, Zagreb, 1842.
Josip Drobnič, Ilirsko-nemačko-talianski mali rečnik sa osnovom gramatike
ilirske od Vjekoslava Babukića, Beč, 1846. - 1849.
RudolfFrohlich [Veselić], Rečnik ilirskoga i nemačkogajezika, l. - Il., Beč,
1853. - 1854.
404 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
Dragutin Parčić, Riečnik ilirsko-talianski, Zadar 1858; Vocabolario slavo-ita­
liano, Zadar, 1874.; Vocabolario croato-italiano, Zadar, 1901., 1921. [pre­
tisak: Zagreb, 1995.].
Bogoslav Šulek, Deutsch-kroatisches Worterbuch - Nemačka-hrvatski rečnik,
I. - II., Zagreb, 1860.
Ivan Dežman, Rečnik lečničkoga nazivlja, Zagreb, 1868.
Ivan Filipović, Novi rječnik hrvatskog i njemačkogjezika, I. - Il., Zagreb,
1869. - 1875.
Bogoslav Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja
osobito za srednja učilišta, I. - Il., Zagreb, 1874. - 1875. [pretisak: Zagreb,
1990.].
Bogoslav Šulek, Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb, 1879.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I. - XXIII., JAZU, Zagreb, 1880. - 1976.
Vinko Šeringer, Priručni rječnik tudjih riječi ifraza, Zagreb, 1899.
Ivan Broz, Franjo Iveković, Rječnik hrvatskogajezika, I. - II., Zagreb 1901.
Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, I. - Il.,
Zagreb, 1908. - 1922. [pretisak: Zagreb 1975.] .
Rječnik hrvatskosrpskoga književnogjezika, I. - II., A-K (nedovršen), Matica
hrvatska - Matica srpska, Zagreb - Novi Sad, 1967.
Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga književnogjezika, Zagreb, 1991., 1994.,
1998.
Rječnik hrvatskoga jezika, red. J. Šonje, Zagreb, 2000.
Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskogajezika, Zagreb, 2003.
Deutsch-burgenliindischkroatisch-kroatisches Worterbuch, Eisenstadt -
Zagreb, 1982.
Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb - Eisenstadt, 1991.
Gramatike (kronološki poredak)
Bartol Kašić [Bartholomaeo Cassio], Institutionum linguae Illyricae li-
bri duo, Romae, 1604. [pretisci: K6ln - Beč, 1977.; Zagreb, 1990., 2002.;
Zagreb - Mostar, 2005.] .
Jakov Mikalja, Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti la­
tinskijezik [u:] idem, Blagojezika... , Loreto - Ancona, 1651.
Tomo Babić, Prima Grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommo­
data, Venecija, 1712., 1745.
Lovro Šitović Ljubušak, Grammatica latino-illyrica ex Emanuelis, Venecija,
1713., 1742., 1781.
Ardelio Della Bella, Instruzioni grammaticali della lingua illirica [u:] idem,
Dizionario italiano... , Mleci, 1728., Ragusa. 1758.; samostalno izdanje:
idem, Principi elementari della grammatica illirica, Ragusa, 1837.
Blaž Tadijanović, Svasehta po mallo iZliti kratko sloxenye immenah i ricsih u
illyrski, i nyemacskijezik, Magdeburg, 1761.; Tropava, 1766.
Matija Antun Reljković, Nova slavonska, i nimmacska gramatika. Neue
slavonisch = und Deutsche Grammatik, Agram (= Zagreb), 1767.; Wien,
1774., 1789.
Literatura 405
Marijan Lanosović, Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, Osijek, 1778,
1789; idem, Anleitung zur slavonischen Sprachlehre, Osijek, 1795.
Ignacij Szentmartony, Einleitung zur kroatischen Sprachlehrefur Teutschen,
Varaždin, 1783. [kajkavska gramatika].
Josip Jurin, Grammatica Illyricae iuventuti Latino Italoque sermone instru­
endae accomodata, Venetiis, 1793.
Franz Kornig, Kroatische Sprachlehre oder Anweisungfur Deutsche die kroa­
tische Sprache in kurzer Zeit grundlich zu erlernen, Zagreb, 1795. [kajkav­
ska gramatika].
Josip Voltić, Grammatica illirica [u:] idem, Ricsoslovnik illiricskoga, italian­
skoga i nimacskogajezika s 'jednom pridpostavljenom grammatikom illi
pismenstvom, Beč, 1803.
Fracesco Maria Appendini, Grammatica della lingua illirica, Ragusa, 1808.,
1828., 1838., 1850.
Josip Matijević, Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre,
Zagreb, 1810 [kajkavska gramatika].
Šime Starčević [Shime Starcsevich], Nova ricsoslovnica iliricska. Vojnicskoj
mladosti krajicsnoj poklonjena ...Trst, 1812. [pretisak: Zagreb, 2002.] .
Josip Đurkovečki, Jezichnica horvatzko-slavinzka (Kroatisch-Slavische
Sprachlehre), Pešta, 1826. [kajkavska gramatika].
Ignjat Alojzije Brlić, Grammatik der illyrischen Sprache wie solche in
Bossnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien, Ragusa &e. dann von den
Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird, Budim, 1833., Zagreb,
1842., 1850.
Vjekoslav Babukić, Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga [u:] »Danica
ilirska<< Il., 10 - 15, Zagreb, 1836. Posebno izdanje s manjim izmjenama:
Zagreb, 1836.
Ignac Kristijanović, Grammatik der Kroatischen Mundart, Zagreb, 1837.
[kajkavska gramatika].
Antun Mažuranić, Temelji ilirskoga i latinskogajezika, Zagreb, 1839., 1842.
Vjekoslav Babukić, Grundzuge der ilirischen Grammatik, Wien, 1839.
Ilija Rukavina Ljubački, Kroatische Abiinderungs - und Abwandlungs -
Formen nebst den Regeln der Aussprache und Rechtschreibung, Trst,
1843.
Vjekoslav Babukić, Elementi della grammatica illirica, Zadar, 1846., 1851.,
1865.
Lavoslav Fiirholzer, Horvatska-slavonska slovnica, Varaždin, 1847.
Rudolf Fr6hlich (Veselić), Theoretische-praktische Taschen-Grammatik der
ilirischen Sprache, Wien, 1850.; 1865. [obrada Ivan Macun].
Andrija Stazić, Grammatica della lingua illirica, Zadar, 1850.
Jerolim Šutina, Principi di grammatica illirica, Zadar, 1850., 1855.
Andrija Barić, Stavnica serbsko-ilirskogajezika. Za decu u Dalmacii i u dru­
zih državahjugoslavjanskih, Split, 1851., 1861.
Vjekoslav Babukić, Ilirska stavnica, Zagreb, 1854.
406 H RVATI l NJIHOV J EZ I K
Andrija Torkvat Brlić, Grammatik der illyrischen Sprache wie solche im
Munde und Schrift der Serben und Kroaten gebriiuchlich ist, Wien, 1854.
Fran Volarić, Ilirska slovnica. Za početne učionice, Trst, 1854.
Ivan Danilo, Grammatica della lingua illirica, Zadar, 1855.
Antun Mažuranić, Slovnica Hervatska. Za gimnazije i realne škole, I Dio.
Rečoslovje, Zagreb, 1859, 1861., 1866., 1869.
Adolfo Veber Tkalčević, Skladnja ilirskogajezika za niže gimnazije, Beč,
1859., 1862. [pretisak: Zagreb 2005.] .
ili
Vinko Pacel, Slovnicajezika hervatskaga srpskoga, Zagreb, 1860.
Adolfo Veber Tkalčević, Slovnica. Za četverti razred katoličkih glavnih učio­
nah u Carevini austrijanskoj, Beč, 1862., 1863., 1867., 1868., 1870., 1876.
Vatroslav Jagić, Gramatikajezika hervatskaga. Osnovana na starobugarskoj
slovenštini, Zagreb, 1864.
Vinko Pacel, Oblici književne hrvaštine, Karlovac, 1865.
Pero Budmani, Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), Wienna,
1867.
Adolfo Veber Tkalčević, Slovnica hervatska za srednja učilišta, Zagreb,
1871., 1873., 1876.
Josip Vitanović, Slovnica hervatskogajezika. Za nižu realku, Osijek, 1872.
Dragutin Parčić, Grammatica della lingua slava (illirica), Zadar, 1873., 1878.
Prijevod na franc.: Grammaire de la langue serbo-croate, Pariz, 1877.,
1904.
Mirko Divković, Hrvatske gramtike I dio. Oblici, Zagreb, 1879., 1887., 1890.
Josip Vitanović, Gramatika hrvatskogajezika. Za školu i samouke, Zagreb,
1880., 1882., 1888., 1891.
Mirko Divković, Nauka o izreci. Za školu, Zagreb, 1880., 1881., 1888., 1892.,
1895.
Mirko Divković, Hrvatske gramatike II dio. Sintaksa za školu, Zagreb, 1881.
Mirko Divković, Hrvatska sintaksa. Za školu, Zagreb, 1889., 1893., 1896.
RudolfStrohal, Hrvatska slovnica, Bjelovar, 1893.
Mirko Divković, Oblici hrvatskogajezika. Za srednje škole, Zagreb, 1894.,
1895., 1897.
Mirko Divković, Oblici i sintaksa hrvatskogajezika. Za srednje škole, Zagreb,
1898., 1899.
Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnogjezi­
ka, Zagreb, 1899., 1931. (bez Stilistike), 1963.
Tomo Maretić, Gramatika hrvatskogajezika. Za niže razrede srednjih ško­
la, Zagreb, 1899., 1901.; Hrvatska ili srpska gramatika za srednje škole,
Zagreb, 1906., Beograd, 1928.
Josip Florschiitz, Gramatika hrvatskogajezika za ženski licej, preparandije i
nalik im škole, Zagreb, 1905., 1907., 1916., 1921.; Gramatika hrvatskoga ili
srpskogajezika za srednje i slične škole, Zagreb, 1940.; Hrvatska slovnica
za srednje i slične škole, Zagreb, 1941.; dopunjeno izdanje: Zagreb, 1943.
[pretisak: Zagreb 2002.] .
Literatura 407
I.
Blaž Jurišić, Nacrt hrvatske slovnice. Glasovi i oblici u poviestnom razvoju,
Zagreb, 1944. [pretisak: Zagreb, 1992.] .
Ivan Brabec, Mate Hraste, Sreten Živković, Gramatika hrvatskoga ili srp­
skogajezika, Zagreb, 1952.; Gramatika hrvatskosrpskogajezika, Zagreb,
1960., 1961., 1970.
Stjepko Težak, Stjepan Babić, Pregled gramatike hrvatskosrpskogajezika,
Zagreb, 1966.; Pregled gramatike hrvatskoga književnogjezika, Zagreb,
1973. [dopunjeno i zabranjeno izdanje, pretisak u Londonu 1974.] ;
Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje,
Zagreb, 1992. - i brojna kasnija izdanja.
Josip Hamm, Kratka gramatika hrvatskosrpskog književnogjezika za stran­
ce, Zagreb, 1967.
Slavko Pavešić, Zlatko Vince, Gramatika [u:] S. Pavešić, Jezični savjetnik s
gramatikom, Zagreb, 1971.
Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti,
Vesna Zečević, Marija Znika, Priručna gramatika hrvatskoga književnog
jezika, Zagreb, 1979. [tzv. plava gramatika]; Gramatika hrvatskoga knji­
ževnogjezika, Zagreb, 1990.; Hrvatska gramatika, Zagreb, 1995., 1997.
Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnomjeziku. Nacrt za grama­
tiku, Zagreb, 1986., 1991., 2003.
Radoslav Katičić, Sintaksa hrvatskoga književnogjezika. Nacrt za gramati­
ku, Zagreb, 1986. , 1991., 2003.
Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Milan Moguš, Slavko Pavešić, Ivo škarić,
Stjepko Težak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnogje­
zika. Nacrti za gramatiku, Zagreb, 1991.
Dragutin Raguž, Praktična hrvatska gramatika, Zagreb, 1997.
Gramatika gradišćanskohrvatskoga književnogajezika, ur. l. Sučić,
Željezno, 2003.
Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskogajezika za gimnazije i viso­
ka učilišta, Zagreb, 2005.
Izbor tekstova
ur. i autor predgovora M. Karamatić, Zagreb, 1994.
Bosanskifranjevci,
Bratulić J., Studija i tekst, Pula, 1978., 1989., 1992.
Bratulić J.,
Istarski razvod,
Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatička izdanje, kritički
tekst, tumačenje, rječnik, Zagreb, 1988.
>>Danica ilirska<<. Cetvartoletni tečaj. Urednik i izdavatelj Dor. Lj. Gaj,
Zagreb, 1838.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnogjezika [u:] Deklaracija
o nazivu i položaju hrvatskog književnogjezika. Grada za povijest
Deklaracije. Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, red. J. Hekman,
l.,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997. (izd. 1991.).
Fučić B., Glagoljski natpisi, Djela JAZU 57, Zagreb, 1982.
408 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
Glagoljska i ćirilska tabla za dicu, Tiibingen, 1561. [u:] Cymelia Croatica, 3,
Zagreb, 1986., ur. i pogovor S. Damjanović.
Hrvf!tska književnost srednjega vijeka od XII. do XVI. stoljeća, obrada V.
Stefanić i dr. [u:] Pet stoljeća hrvatske književnosti l, Zagreb, 1969.
Hrvatskijezik - poseban slavenskijezik, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti. Razred za filološke znanosti, »Jezik< 43, Zagreb, 1996.
Hrvatski kajkavski pisci I, Druga polovina 16. stoljeća [u:] Pet stoljeća hrvat­
ske književnosti 15, l, obrada O. Šojat, Zagreb, 1977.
Hrvatski kajkavski pisci II, 17. stoljeće [u:] Pet stoljeća hrvatske književnosti
15, 2, obradba O. Šojat, Zagreb, 1977.
Hrvatski medu svjetskimjezicima, >>Jezik<< 40, Zagreb, 1993.
Hrvatsko književno srednjovjekovlje, ur. i predgovor S. Damjanović, Zagreb,
1994.
Institut za jezik JAZU o Novosadskom dogovoru, >>Jezik<< 18, Zagreb, 1970.
Izjava Matice Hrvatske: Novosadski dogovor odbačen, > Jezik<< 18, Zagreb,
1970.
Karadžić V., Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, Beč,
1849. [pretisak /u:/ Sabrana dela Vuka Karadžića, t. 17, Beograd, 1971.] .
Kašić B., Rituale romanum - Ritual rimski (1640.) [pretisak: >>Kršćanska sa­
dašnjost<< - Zavod za hrvatski jezik HFI, Zagreb,l993.].
Književnijezik i književnojezička politika u Bosni i Hercegovini (Saopštenje
Republičkih komisija Izvršnog vijeća BiH), > Odjek<< 7, Sarajevo, 1. - 15.
april l971.
Miklosich F., Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosniae,
Ragusii, Viennae, 1858. [pretisak: Graz, 1964.].
Mostarsko savjetovanje o književnomjeziku, Sarajevo, 1974.
Pjesme Šiška Menčetića i Džore Držića, obrada M. Rešetar [u:] Stari pisci hr­
vatski, 2, Zagreb, 1937.
Pribojević V., O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque
V.
Slavorum), obrada G. Novak, prijevod Gortan [u:] Hrvatski latinisti l,
JAZU, Zagreb, 1951.
Promemorija o hrvatskomejeziku, Matica Hrvatska, >>Jezik<< 43, Zagreb,
1996.
Rački F., Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia,
seria: Monumenta Slavorum Meridionalium, Zagreb, 1877.
Rech domovini od ha;znovitozti pi;zanya vu domorodnomjeziku Antuna
Mihanovića. Vu Bechu 1815 [pretisak u seriji: Cymelia croatica 2,
Zagreb, 1985.].
Smičiklas T., Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
JAZU, 2. - 12., Zagreb. 1904. - 1914.; M. Kostrenčić, E. Laszowski, 13,
Zagreb, 1915.; M. Kostrenčić, 14, Zagreb, 1916., idem, 15, Zagreb, 1934.
Strossmayer J.J., Rački F., Politički spisi, Zagreb, 1971.
�išić F., Priručnik izvora za hrvatsku povijest, sv. 1., Zagreb, 1914.
Stefanić V., Glagoljski rukopisi Jugoslavenske Akademije, sv. 1. - 2., Zagreb,
1969. - 1970.
Literatura 409
štefanić V., Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU 51, Zagreb, 1960.
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, izd. F. Rački, Zagreb, 1894.
Veber Tkalčević A., Brusjezika ili zagrebačka škola {1862), »Vienac<<, Zagreb
1884. [pretisak pod naslovom: Zagrebačka škola [u:] Djela Adolfa Vebera,
zagrebačkoga kanonika, III, Zagreb, 1887.].
Veber Tkalčević A., Ustroj hrvatskogajezika (1856.) [u:] Norme i normira­
nje ...
Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća, obradba J. Ravlić [u:] Pet stoljeća hrvatske
književnosti VIII, ll, Zagreb, 1972.
Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća, obradba. R. Bogišić [u:] Pet stoljeća hrvat­
ske književnosti 5, Zagreb, 1969.
Zrinski P., Frankopan F.K., Vitezović P.R., Izabrana djela, obradba
J. Vončina [u:] Pet stoljeća hrvatske književnosti 17, Zagreb, 1976.
Život nikoliko izabranih divic po Faustu Vrančiću, biskupu čanadskomu,
vićniku cesarovu istumačen u Rimu, kod A. Zannettija 1606., obradba J.
Bratulić i dr., ur. J. Lisac, Šibenik, 1995.
2. Radovi
Aleksić R., Jezik Matije Antuna Reljkovića, >>Južnoslovenski filolog<< IX,
Beograd, 1930.; X., Beograd, 1931.
Altermatt U., Sarajewo przestrzega. Etnonacjonalizm w Europie, Krakow,
1998 .
Anić V., Akcenat u gramatici Šime Starčevića, >>Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru<< 7, Zadar, 1968.
Anić V., Jezik i sloboda, Zagreb, 1998.
Anić V., J. Silić, Pravopis hrvatskogajezika, Zagreb, 2001.
Anić V., J. Silić, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskogajezika, Zagreb,
1986., 1987., 1990.
Ante Starčević i njegovo djelo. Zbornik radova, ur. D. Jelčić, T. Sabljak,
Zagreb, 1997.
Auty R., Literary Language and Literary Dialect in Medieval and Early
Modern Slavonic Literatures, >>The Slavonic and East European Review<<,
vol. 56, London 1978.
Babić S., AVNOJ i hrvatskijezik [u:] idem, Hrvatskijezik u političkom vrtlo­
gu ...
Babić S., Gundulićevjezik prema suvremenome hrvatskome književnomjezi­
ku, >>Forum<< XXVIII, Zagreb, 1989. [pretisak /u:/ idem, Hrvatskajeziko­
slovna čitanka ...].
Babić S., Hrvatskajezikoslovna čitanka, Zagreb, 1990.
Babić S., Hrvatskajezikoslovna prenja, Zagreb, 2001.
Babić S., Hrvatskijezik u političkom vrtlogu, Zagreb, 1990.
Babić S., Hrvatskijučer i danas, Zagreb, 1995.
Babić S., Jezična politika Dalibora Brozovića [u:] idem, Hrvatskijučer i da­
nas ...
 410 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Babić �·: Jezik ,R�tu�la rim�koga' - važna sastavnica u razvoju hrvatskoga
kn)lzevnogaJezzka [u:] Zivot i djelo Bartola Kašića. Zbornik radova ...,
Zadar, 1994.
Babić S.: Jezik starih hrvatskih pisaca u Slavoniji, »Godišnjak ogranka
Matice hrvatske<< 6, Vinkovci, 1968.
s.,
Babi�, Lingvisti rade, a priručnika nema!, [u:] idem, Hrvatskijezik u poli­
tzckom ...
Babić S., Lingvističko određenje hrvatskoga književnogjezika, »Jezik<< 18,
Zagreb, 1970.
Babić S., Nekoliko napomena ojeziku Franje Tuđmana [u:] idem' Hrvatski
jučer i danas ...
Babić S., Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<<
��� Zagreb, 1978. [pretisak /u:/ idem, Hrvatskijučer i danas . .. ].
Babie S., O hrvatskom prilogu unitarističkim nastojanima , >>Jezik<< 39,
Zagreb, 1991.
Bab�� S., O l�m���ma hr�atskoga književnogjezika, >>Jezik<< 40, Zagreb, 1993.
Babie S., Potzca)l l podacz za raspravu o početku hrvatskoga književnogajezi­
ka, >>Jezik<< 45, Zagreb, 1998.
Babić S., Pravopisna rješenja treba birati prema razlozima, > Jezik<< 48,
Zagreb, 2001.
Babić S., Problem norme u hrvatskom književnomjeziku [u:] Zbornik
Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 1976 [pretisak /u:/ Norme i normi­
ranje ...].
Babić S., Standardizacija - stabilizacija književnogajezika, >>Jezik<< 35,
Zagre?, 1987. [pretisak /u:/ Norme i normiranje .].
Babić S., Stokavština i današnji književni idiomi na ..njoj utemeljeni,
>>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 10, Zagreb, 1985. [pretisak /u:/ idem,
Hrvatskajezikoslovna čitanka, Zagreb, 1990.].
Babić S., Teze ojeziku Kašićeva Rituala rimskoga [u:] idem, Hrvatskijučer i
danas ...
Babić S., Tisućljetnijezik naš hrvatski, Zagreb, 1991.
Babić S., Uklanjanje hrvatsko-spskihjezičnih razlika, >>Jezik<< Zagreb'
l l,
1963.
Babić S., Važ��st p�znavanja povijesti hrvatskoga književnostjezika,
>>Hrvatski tjedmk<< 16 VII 1971 [pretisak /u:/ idem, Tisućljetnijezik naš
hrvatski .. . ].
Babić, S., B. Finka, M. Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb, 1971. (zabranjeni i
uništeni pretisci, London, 1972., 1984. te Zagreb, 1990.)
Babić, S., B. Finka, M. Moguš, Hrvatski pravopis, promijenjen a izdanja:
�� 94., 1996.; prerađeno izdanje: Zagreb, 2000., 2002., 2003., 2004.
Bab�c S., Ham S., Pravopisni rat. Komentirana bibliografija publicističkih
z o hrvatskom pravopisu objavljenih u 2000. i 2001. godini, >>Jezik<<
danaka
51, . agreb, 2004. (suautor N. Bašić); >>Jezik<< 52, Zagreb, 2005.
Badunn� L., Hrvatska (orto)grafija prije pojave prvoga pravopisa, >>Dometi<<
23, RIJeka, 1990.
Badurina L., Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, Rijeka, 1996.
Literatura 411
Badurina L., Kurelčeva ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (je­
dan aspekt odnosa Riječke filološke škole i tzv. hrvatskih vukovaca) [u:]
l,
Riječkifilološki dani, Zbornik radova Rijeka, 1996.
Badurina L., Pravopis [u:] Hrvatskijezik...
Badurina L., U potrazi za vlastitimjezičnim standardom, >>Fluminensia<< l,
Rijeka, 1992.
Bagić K., Treba li pisati kako dobri pisci pišu, Zagreb, 2004.
Banac I., Hrvatskojezično pitanje, Zagreb, 1991 .
Banac I., Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1995.
Baotić J., Standardni srpskohrvatskijezik, norma i varijante, »Književni je-
zik<< 13, 3, Sarajevo, 1984.
Barić E., Hudeček L., Koharović N., Lončarić M., Lukenda M.,V.Mamić M.,
Mihaljević M., šarić Lj . , Švaćko V., Vukojević L., Zečević , Žagar M.,
Hrvatskijezični savjetnik, ur. L. Hudeček, M. Mihaljević, L. Vukojević,
Zagreb, 1999.
Bašić N., [ree.:] A. Selak, Taj hrvatski, >>Jezik<< 40, Zagreb, 1992.
Bašić N., Hrvatskijezik i njegov pravopis, > Jezik<< 48, Zagreb, 2001.
Bašić N., ]ezična politika kao razgradnja hrvatskihjezičnih norma, >>Jezik<<
52, Zagreb, 2005.
Grčević, Die
Bašić N., O postanku hrvatskoga književnogjezika, [ree.:]< 45,M.Zagreb,
Entstehung der kroatischen Literaturspra che, >>Jezik< 1998.
Bašić N., Odjeci Guberina-Krstićevih Razlika u hrvatskomejeziku ijezika­
slavlju, >>Jezik<< 47, Zagreb, 2000.
Bašić N., Uvod u nastanak Guberina-Krstićevih Razlika. U povodu 60. obljet-
nice izlaska knjige, >>Jezik<< 47, Zagreb, 2000.
Bašić N., V.S. Karadžić izmeđujezikoslovlja i politike, Zagreb, 1991.
Bednarczuk L., Indoeuropejskiej�zyki Balkan6w [u:] J�zyki indoeuropejskie,
ur. L. Bednarczuk, sv. I, Warszawa, 1988.
Belić A., Borba oko našeg književnogjezika i pravopisa, Beograd, 1949.
Belić A., jezičkajedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kod Đure Daničića i nje­
govih savremenika, [u:] Daničićev zbornik, Beograd - Ljubljana 1925.
Belić A., [ree.:] Jezik Hrvata kajkavaca, >>Južnoslovenski filolog<< XIV,
Beograd, 1935.
Belić A., Kajkavski dijalekat [u:] S. Stanojević, Narodna enciklopedija srp-
sko-hrvatsko-slovenačka, II., Beograd, 1927.
Belić A., Oko našeg književnogjezika, Beograd, 1951.
Belić A., Osnovi istorije srpskohrvatskogjezika, Beograd, 1972.
Belić A., Periodizacija srpskohrvatskogjezika, »Južnoslovenski filolog<<
XXIII, Beograd, 1958.
Belić A., Vukova borba za narodni i književnijezik, Beograd, 1948.
Benčić N., Gradišćanski Hrvati [u:] Hrvatskijezik ...
Benčić N., Gradišćanskohrvatskijezik u Tkalčevićevo vrijeme [u:] Riječkifilo­
loški dani. Zbornik Radova 2, Rijeka, 1998.
Y
Berk van den C.A., a-t-til un substrat čakavien dans le dialecte de
Dubrovnik, 's-Gravenhage, 1957.
412 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Bogdanović D., Istorija stare srpske književnosti, Beograd, 1980.
Borawski S., Wprowadzenie do historiijrzyka polskiego, Warszawa, 2002.
Borys W., Juraj Križanić a jrzyk chorwacki, >>Pami�Etnik Slowianski<< XXXIII,
Ossolineum, Wroclaw, 1986.
Borys W., O badaniach dialekt6w chorwackich przez Mieczyslawa
Maleckiego (po 75 la tach) [u:] Mieczyslaw Malecki. Czlowiek, uczony, or­
ganizator, ur. J. Rusek, Krakow, 2005.
Borys W., Problematyka dialektyzm6w leksykalnych [u:] Etnogeneza i topo­
geneza Slowian, Warszawa - Poznan, 1980.
Borys W., Studia nad dialektem czakawskim Juraja Križanicia. Akcentuacja
rzeczownik6w, Wroclaw-Warszawa-Krakow-Gdansk-lodi, 1986.
Bošković R., O leksičkoj i stilskoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književ­
nogjezika, >>Naš jezik<< III, Beograd, 1935. [pretisak /u:/ idem, Odabrani
članci i rasprave, Titograd, 1978.].
Bošković R., Razvitak sufiksa ujužnoslavenskoj zajednici, >>Južnoslovenski
filolog<< XV, Beograd, 1936.
Bratulić J., Glagoljaštvo i protestantizam, >>Radovi Zavoda za slavensku filo­
logijU<< 27, Zagreb, 1992.
Bratulić J., Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995.
Bratulić J., Pogledi hrvatskih protestanata na književnijezik, >>Rasprave
Zavoda za slavensku filologiju<< 18, Zagreb, 1983.
Bratulić J., Prijevodi biblijskih tekstova u razvitku hrvatskoga književnogje­
zika, >>Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997.
Brborić B., Predistorija i sociolingvistički aspekti [u:] Srpskijezik ...
Brlek M., LeksikografJoakim Stulli. Djela HAZU, Razred zafilološke znano­
sti 60, Zagreb, 1987.
Brodnjak V., Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskogjezika, Zagreb, 1991.
Brozović D., Aktualna kolebanja hrvatskejezične norme u slavenskome i eu­
ropskom svjetlu, >>Croatica<< 45-46, Zagreb, 1998.
Brozović D., Čakavsko narječje [u:] D. Brozović, P. Ivić, Jezik, srpskohrvatski
l hrvatskosrpski ...
Brozović D., Deset teza o hrvatskomejeziku. O ključnim pitanjima hrvatsko­
ga književnogjezika [u:] Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog knji­
ževnogjezika. Grada za povijest Deklaracije...
Brozović D., Dijalekatska slika hrvatskosrpskogajezičnog prostora. In me­
moriam prof Mati Hrasti, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< 8,
Zadar, 1968. - 1969., 1969. - 1970.
Brozović D., Djelo Petra Zoranića u razvitkujezika hrvatske književnosti,
>>Zadarska revija<< 18, 5, Zadar, 1969.
Brozović D., Dva priloga proučavanja Petra Zoranića, >>Zadarska revija<< 8, l,
Zadar, 1959.
Brozović D., Etničnost ijezik: uvodno razmatranje [u:] Etničnost, nacija,
identitet: Hrvatska i Europa, ur. R. Čičak-Chand, J. Kumpes, Zagreb,
1998.
Brozović D., Etničnostjakojedna od podloga nacionalne kulture [u:]
Kultura, etničnost, identitet, ur. J. Čačić-Kumpes, Zagreb, 1999.
Literatura 413
Brozović D., Gramatičke značajke hrvatskogajezika, >>Jezik<< 44, Zagreb,
1996.
Brozović D., Hrvatskijezik, njegovo mjesto unutarjužnoslavenskih i drugih
slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književno­
sti [u:] Hrvatska književnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.
Brozović D., ]ezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u
20. stoljeće, >>Jezik<< 33, Zagreb, 1985.
Brozović D., jezik kao bitna odrednica kulturnog identiteta , >>Jezik<< 49,
Zagreb, 2002.
Brozović D., Kajkavska narječje [u:] D. Brozović, P. Ivić, Jezik, srpskohrvatski
l hrvatskosrpski ...
Brozović D., Lingvistički nazivi na srednjojužnoslavenskom području,
_
>>Jezik<< 49, Zagreb, 2002.
Brozović D., Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda, Skolska
knjiga, Zagreb, 2006.
Brozović D., O aktualnim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatsko­
srpske dijalektologije, osobito u klasifikaciji dijalekata, >>Jezik<< l l, Zagreb,
1963.
Brozović D., O dijalektološkom aspektu dubrovačkejezične problematike,
>>Dubrovnik<<, 3, 1992.
Brozović D., O jezičnim dubletama i sličnim pojavama u slavenskim stan­
dardnimjezicima, s osobitim obzirom na tipologijujezičnih norma [u:]
Wariancja normy we wsp6lczesnych slowianskich ...
Brozović D., O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik<< 26, Zagreb,
1978.
Brozović D., O kryteriach strukturalnych i genetycznych w klasyfika-
cji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn Polskiego Towarzystwa
J�zykoznawczego<< 22, Krakow, 1963.
Brozović D., O općimjezičnim i izvanjezičnim uvjetovanostima standardno­
novoštokavske pravopisne problematike sa stanovišta njezina historijata
i suvremenoga stanja, >>Jezik<< 24, Zagreb, 1976.
Brozović D., O početku hrvatskoga jezičnog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb
1970 [pretisak /u:/ idem, Standardnijezik . . .] .
Brozović D., O posredničkoj ulozi Matije Divkovića u razvoju civilizacijsko­
jezične nadgradnje [u:] Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Sarajevo,
1982.
Brozović D., O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, Zagreb, 1965.
Brozović D., O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih di­
jalekata, >>Filologij a<< 4, Zagreb, 1963.
Brozović D., O sadržaju pojma norma u leksikologiji, >>Jezik<< 28, Zagreb,
1980. [pretisak /u:/ Norme i normiranje ...]
Brozović D., O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga jezičnoga stan­
darda i o morfološkim značajkama standardne novoštokavštine uopće,
>>Jezik<< 24, Zagreb, 1976. [pretisak /u:/ Norme i normiranje ...]
Brozović D., O tronarječnoj dimenziji hrvatske književnosti, >>Croatica<< 7 - 8,
Zagreb, 1976.
 4 14 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Brozović D., O ulozi Ljudevita Gaja u završnoj etapi hrvatske jezične unifika­
cije, »Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973.
Brozović D., Povijesna podloga ijezičnopolitičke i sociolingvističke okolnosti
[u:] Hrvatskijezik ...
Brozović D., Refleks starohrvatskoga dugogjata u hrvatskome slovopisu,
»Jezik<< 46, Zagreb, 1998.
Brozović D., Sociolingvistička situacija i problemijezične standarizacije u
slavenskom svijetu XVIIIstoljeća, »Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
l l, Zadar, 1972. - 1973.
Brozović D., Srpskohrvatskijezik kao genetskolingvistički, tipološki i socio­
lingvističkifenomen, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<<
27-28, Novi Sad, 1984. - 1985.
Brozović D., Standardnijezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvreme­
na zbilja, Zagreb, 1970.
Brozović D., Stanje i zadatcijezikoslovne kroatistike, >>Jezik<< 43, Zagreb,
1995.
Brozović D., Tri razdoblja u razvitku naše dijalektologije, >>Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960.
Brozović D., Uloga bosanskohercegovačkih franjevaca uformiranjujezika
hrvatske književnosti i kulture - od Divkovića dofra Grge Martića, >>Jezik<<
20, Zagreb, 1972.
Brozović D., Ivić P., Jezik, srpskohrvatski l hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski.
Izvadak iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988.
Bubalo J., Hrvatskajezična zrnca, Mostar, 1999.
Bubalo J., Zaslugefranjevaca za hrvatski književnijezik u 19. stoljeću,
>>KačiĆ<< 14, Split, 1982.
Bučar F., Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb,
1910.
Bugajski M., ]f:zykoznawstwo normatywne, Warszawa, 1993.
Bugarski R., Jezici, Beograd, 1997.
Bugarski R., Licajezika, Beograd, 2001.
Bugarski R., Nova licajezika, Beograd, 2002.
Ciehonska M., Czyj�zyk može sir rozpadać? [u:] Rozpad mitu ijrzyka?, ur. B.
Czapik, Katowice, 1992.
Cichonska M., Jrzyk serbsko-chorwacki wobec proces6w dezintegracyjnych w
Jugoslawii, [u:] Jrzyki slowiwiskie wobec wsp6lczesnych ...
Ciehonska M., Jrzyki Slowian Poludniowych wobec rozpadu SFRJ (Czy
Slowianszczyinie przybywajrzyk6w?) [u:] Wsp6lczesne tendencje ro­
zwojujrzyk6w slowianskich, ur. M. Blichtarski, H. Fontanski, Katowice,
1994.
Cichonska M., Ksztaltowanie sir normy literackiegojrzyka serbskiego,
chorwackiego i bosniackiego [u:] Jrzyk wobec przemian kultury, ur. E.
Tokarz, Katowice, 1997.
Cichonska M., Tendencje rozwojowe w zakresie leksykijrzyka serbsko­
chorwackiego (zarys problematyki) [u:] Studia zjrzyk6w i literatur na-
Literatura 415
rod6w slowianskich. Tendencje rozwojowe, ur. B. Czapik, E. Tokarz,
Katowice, 1991.
Cvijić J., Metanastazička kretanja, njihovi uzroci i posledice, Beograd, 1922.
Czerwinski M., [ree.:] Robert Greenberg, Language and Identity in tha
Balkans. Serbo-Croatian and its Disintegration, Oxford University Press,
New York, 2004., str. 182, >>Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004.
Czerwinski M., Jrzyk, ideologia, narod. Politykajrzykowa w Chorwacji a
jrzyk medi6w, Krakow, 2005.
Czerwinski M., Jrzyk propagandy w Niezaležnym Panstwie Chorwackzm. .
Proba charakterystyki, >>Socjolingwistyka<< 19, Krakow, 2005.
Čale F., Pabirci tragom Držićevajezika, >>Dubrovački horizonti<< 18, 26,
Zagreb, 1986.
. v • •• •
Ćirilov J., Hrvatsko-srpski rječnik inačica - Srpsko-hrvatskz recnzk varyantz,
Beograd, 1989.
Damjanović S., Glagolitica kajkaviana [u:] idem, Jezik otačas�i ...
. . v
Damjanović S., Hrvatski i staroslavenski [u:] Zbornik Zagrebacke slavzstzcke
škole, Zagreb, 2001.
Damjanović S., Hrvatsko književno srednjovjekovlje, Zagreb, 1994.
Damjanović S., Jezik Bašćanske ploče [u:] idem, Jezik otačaski ...
Damjanović S., Jezik otačaski, Zagreb, 1995.
Damjanović S., Jezik prvo tiska u kontekstu književnojezične prakse hrvatskih
glagoljaša, >>Slovo<< 34, Zagreb, 1984.
Damjanović S., Kojimjejezikom pisana 'Bašćanska ploča' [u:] Odfoneti­
ke do etike. Zbornik o sedamdesetogodišnjici prof dr Josipa Silića, ur. I.
Pranjković, Zagreb, 2005.
Damjanović S., pogovor fototipskom izdanju Rech domovini ... , u seriji:
Cymelia Croatica 2, Zagreb, 1985.
.
Damjanović S., O tr6jjrzycznej i tr6jpismiennej literaturze chorwackzego
sredniowiecza, prev. A. Borowiec [u:] Jrzyki i tradycje Slowian, ur. E.
Tokarz, Katowice, 2003.
Damjanović S., Tragomjezika hrvatskih glagoljaša, Zagreb, 198� .
D<!browska A., Grajewski A., Jrzyk swiadomie sterowany. Uwagz na temat
wsp6lczesnegojrzyka (serbsko)-chorwackiego, >>Socjolingwistyka<< 15,
Krakow, 1996.
D<!browska-Partyka M., Pismojako znak tožsamosci [u:] Jrzyk a tožsamosć
narodowa ...
D<!browska-Partyka M., Tradycja, klasycy, kanon. O wsp6lczesnych rewizja­
ch wartosci w obrrbie literatury serbskiej [u:] W poszukiwaniu nowego ka-
nonu ...
D<!browska-Partyka M., Zagadnienie tožsamosci a konfliktjugoslowianski
[u:] Wsp6lczdni Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M.
Bobrownicka, L. Suchanek, F. Ziejka, Krakow, 1997.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnogjezika. Grada za povi­
jest Deklaracije. Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, ur. J. Hekman,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997 (I. izd., 1991.)
416 HRVATI l NJIHOV J EZIK Literatura 417

Deretić J., Srpska književnost: identitet, granice, težnje, Beograd, 1996. Gabrić-Bagarić D., Jezik u gramatikamajužnih hrvatskih prostora 17. i 18.
Dukat V., Rječnik Fausta Vrančića, RadJAZU 231, Zagreb, 1925. stoljeća, >>Raspra ve Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje<< 29, Zagreb,
Dukat V., Voltićev >>Ričoslovnik«, >>Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor« IX,
u franjevački'!: ljetopi��r;w (��
2003.
Beograd, 1929. Gabrić-Bagarić D., O tipu književnog izraza
Encyklopediajrzyka polskiego, ur. S. Urbanczyk, Wroclaw-Warszawa­ primjeru 'Ljetopisa sutješkog samosta na ' fra Bone Bemca), >>KnJizevm je-
Krakow, 1991. zik<< 15, 2, Sarajevo, 1986. .
Encyklopedia jrzykoznawstwa ogolnego, ur. K. Polanski, Wroclaw­ Gabrić-Bagarić D., Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i književnostz
Warszawa-Krakow, 1993. od 11. do 19. stoljeća, Zagreb, 2004.
Falski M., Dubrownik w chorwackiej przestrzeni kulturowej z perspektywy Gabrić-Bagarić D., Problem norme kod proturef ormators��h pisac� [na ��i­
XIXstulecia [u:] Problemy tožsamosci kulturowej w krajach slowianskich mjerujezika prvih bosanskih franjevaca i Bartola Kaszca), >>KnJizevm je-
(Jejformy i przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003. zik<< 12, 3, Sarajevo, 1983.
Fancev F., Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Prilog historičkoj Gabrić-Bagarić D., Život i i djelovanje Bartola Kašića \1575-1650), ��govor
gramatici hrvatskog ili srpskogjezika, RadJAZU212, Zagreb, 1916.; Rad za pretisak Bartol Kašić, Instituti ones linguae Illyrzca l Osnove zlzrskoga
JAZU214, Zagreb, 1916. jezika, Zagreb, 2002. .
FelczakW., Wasilewski T., Historia Jugoslawii, Wroclaw-Warszawa­ nskoga pravopzsa_�a···:. u senJI: .
v •••

Gaj Lj., Kratka osnova horvatska-slavePogovor v

: J. Bratuhc, Rl)eC uz Gajevu

Krakow-Gdansk-Lodz, 1985. l,
Cymelia Croatica, Zagreb 1983.
Feleszko K., Normajrzykowa a tolerancjajrzykowa (czylijak to godzq w >>Kratku osnovu<<
Jugoslawii), >>J«rzyk Polski« LVI, 2, Krakow, 1976.
Feleszko K., Relacja >>jf!zyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego - Georgijević K., Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj
Hrvatskoj i Bosni, Zagreb, 1969. .
nowegojf!zyka slowianskiego, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<<
. .

35, Warszawa, 1999.

Gil D., Prawoslawie, historia, narod. ,Miejsce kultury duchowe} w serbskzeJ
tradycji i wspolczesnosci, Krakow 2005.
Finka B., Gradišćanskohrvatskajezična kodifikacija u Nimško­ Gluhak A., Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, 1993.
gradišćansko-hrvatskom rječniku [u:] Gradišćanski Hrvati 1533. -1983. Gluhak A., Porijekl o imena Hrvat, Zagreb, 1990.
(zbornik), Zagreb, 1984. z.,
Golqb Heinz A., Polanski K., Slownik terminologiijf!zykoznawczej,
Finka B., O otkazivanju Novosadskoga dogovora, >>Jezik<< 18, Zagreb, 1970. Warszawa, 1968.
Frančić A., Hudeček L., Mihaljević M., Normativnost i višefunkcionalnost u
hrvatskome standardnomjeziku, Zagreb, 2005.
Gostl I., Bogoslav šulek. Otac hrvatskoga znanstvenoga nazivlja, Zagreb,
1995.
Frančić V., Gramatyka opisowajrzyka serbochorwackiego, Warszawa, 1963. Gostl I., Dragutin Antun Parčić, Zagreb, 1998.< 38, Zagreb, 1990.
Franičević M., Čakavski pjesnici renesanse, Zagreb, 1969. Gostl I., Višejezični rječnici u Hrvata, >>Jezik<
Fuček I ., Juraj Mulih. Život i djelo, Rim - Zagreb, 1994. Gradišćanski Hrvati (zbornik), Zagreb, 1973.
Fučić B., Glagoljska epigrafika. Kulturno-historijski vidovi, Zagreb, 1982. Gradišćansko hrvatska književnost, ur. I. Lukežić, Vinkovci, 1998.
Fućak J., Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopujedanaest stoljeća hr- Grbić J., Jezik i govor kao komponente pripadn osti zajednici (ogled o jezi­
vatskoga glagoljaštva, >>Kršćanska sadašnjost<<, Zagreb, 1975. ku i identitetu) [u:] Etnično st, nacija, identite t: Hrvatska i Europa, ur. R.
Funkcionisanjejezika u višenacionalnim zemljama, Sarajevo, 1990. Čičak-C hand, J. Kumpes , Zagreb, 1998.
Furdal A., Jrzyk i narod a prawa czlowieka, >>Biuletyn Polskiego
Towarzystwa J«rzykoznawczego<< XLVII-XLVIII, Krakow,1992. Grčević M., Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, KOlu-Weimar-
Wien, 1997.
Furdal A., Jrzyki slowianskie w warunkach wielokulturowosci, >>Z polskich
studiow slawistycznych<<, seria X., J«rzykoznawstwo, Warszawa, 2002. Grčević M., Hrvatski udjel u Karadžićevu prijevodu Novoga zavjeta, >>Jezik<<
44, Zagreb, 1996.
Gabrić-Bagarić D., Jezik Bartola Kašića, Sarajevo, 1984. Grčević M., Karadžićeva gledišta o hrvatskomejeziku u slavističkame okruž-
Gabrić-Bagarić D., ,Jezik bosanski ' i slika Bosne u djelima pisaca 17. stoljeća, ju, >>Jezik<< 45, Zagreb, 1 � 97.
>>Studia Vrhbosniensia<< 7, Sarajevo - Bol, 1995. Grčević M., Ponovo o »istocnohercegov, 1999. v • v v • • •

ackoj stokavstzm<< z kroatzstzckzm

• • v •

Gabrić-Bagarić D., Babuša ifranjevačka književnojezična baština [u:] stranputicama, >>Jezik<< 47, Zagreb .
Zbornik o Tomi Babiću, Zagreb, 2002. Grčević M., Zablude o istočnohercegovačkim>>Jezik< govorima kao o dijalekatnoJ
Gabrić-Bagarić D., Jezik Ivana Bandulavića, Sarajevo, 1989. osnovici hrvatskoga književnogajezika, < 46, Zagreb, 1998.
418 H RVATI l NJIHOV J E Z I K
Grčevi� M., Zašto slavistika 19. stoljeća nije priznavala postojanje hrvatsko­
gajezika? Uzroci i posljedice, »Jezik<< 45, Zagreb, 1997.
Grčić M., Rat pravopisa. Nova hrvatskajezična paranoja, »Globus<<, Zagreb,
2. Il. 2001.
Greenberg R., Language and Identity in the Balkans. Serbo-Croatian and its
Disintegration, Oxford University Press, New York, 2004.
Grickat I., Jezik književnosti i književnijezik - na osnovu srpskog pisanog na­
sle�a iz stariji� ?poha, »Južnoslovenski filolog<< XXVIII, Beograd, 1969.
Guleštc M., Gradzscanskohrvatske gramatike 19. i 20. stoljeća, [u:] Riječkifi­
lološki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
Gulešić M., Slovopisna i pravopisna norma u gradišćanskohrvatskim gra­
_
matzkama [u:] Riječkifilološki dani, Zbornik radova 4, Rijeka, 2002.
Guberina P., Krstić K., Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnogjezi­
ka, Zagreb, 1940.
Hadrovics L., Pokušaj reforme latiničkog pravopisa 1785. godine, >>Anali
Filološkog fakulteta u BeogradU<< 5, Beograd, 1965.
Hadrovics L., Povijest gradišćanskohrvatskoga književnogjezika [u:] Povijest
i kultura gradišćanskih Hrvata, ur. I. Kampuš, Zagreb, 1995.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Rechtschreibug im XVIII. ]h.,
Budapest, 1940.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Schriftsprache, Archivum
Europae Centro-Orientalis, 8/1, 2, Budapest, 1942.
Halilović S., Bosanskijezik, II izd. Sarajevo, 1998.
Halilović S., Pravopis bosanskogajezika, Sarajevo, 1996.
Ham S., Jezik zagrebačkefilološke škole, Osijek, 1998.
Ham S., Pravopisna morfo(no)loška i leksička zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb l
2001.
Hamm J., Cakavizam i njegova geneza, >>Radovi Instituta u ZadrU<< 3,
Zagreb, 1958.
Hamm J., Etymologicon Illyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. -
1943.
Hamm J., Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<< 13, Zagreb, 1963.
Havranek B., Studie o spisovnemjazyce, Praha, 1963.
Havranek B., Jedlička A., Ceska mluvnice, Praha, 1960.
Havranek B., Weingart M., Pražsky lingvisticky kroužek: Spisovna čeština a
jazykovd kultura, Praha, 1932.
Her�igon! � E., Iz radova na_ i�traživanju stilematike i sintakse glagoljaške ne­
_
lz�urg�ske pro�e 15. stoljeca [u:] tdem., Nad iskonom hrvatske knjige ...
HerctgonJa E., Kajkavski elementi ujeziku glagoljaške književnosti 15. i 16.
stoljeća [u:] idem., Nad iskonom hrvatske knjige ...
Hercigonja E., Na temeljima hrvatske književne kulture, Zagreb, 2004.
Hercigonja E., Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983.
Herci ��nja � ·· Pov�ljska �istina i natpis Povaljskog praga u hrvatskoj kultur­
_ Janković S., Pogled na bosanskohercegovački meduvarijantnijezični tip,
·�
noj l kn)lzevnoj praksz [u:] tdem., Na temeljima hrvatske ...
Literatura 419
Hercigonja E., Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja,
Zagreb, 1994.
Horvat V., Bartol Kašić i njegov ,Ritual rimski' u razvoju hrvatskoga književ­
nogjezika, pogovor pretisku Rituala, Zagreb, 1993.
Horvat V., Vukov , Srpski rječnik' prema rječnicima isusovaca leksikogra­
fa: Kašića (1599?), Mikalje (1649.), Habdelića (1670.), Dela Bele (1728.}
i ]ambrešića (1742.} [u:] Naučni sastanak slavista u Vukove dane 17, 2,
Beograd, 1978.
Hraste M., Čakavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavije IV, Zagreb, 1960.
Hraste M., Kajkavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavije IV, Zagreb, 1960.
Hraste M., Kajkavski književnijezik [u:] Enciklopedija Jugoslavije IV, Zagreb,
1960.
Hraste M., O trećoj varijanti hrvatskosrpskog književnogjezika, >>Jezik<< 13,
Zagreb, 1966.
Hraste M., Problem norme u književnom jeziku, >>Jezik« 13, Zagreb, 1965.
Hroch M., Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prev. G. Panko,
Wroclaw, 2003.
Hrvatskijezik, ur. M. Lončarić, serija: Najnowsze dziejejrzyk6w slowianski­
ch, Opale, 1998.
Hrvatskijezik u XX. stoljeću, Zbornik, ur. M. Samardžija i I. Pranjković,
Matica hrvatska, Zagreb, MMVI.
Hrvatski književnijezik i pitanje varijanata (zbornik), posebno izdanje
>>Kritika<<, Zagreb, 1969.
Hudeček L., Nekoliko primjera neuređenosti hrvatske gramatičke norme,
>>Dometi<< ll, 1-4, Rijeka, 2001.
Ignjatović D., Jezik štampanih dela Jerolima Filipovića franjevačkog pisca
XVIII veka, Biblioteka Južno slovenskog filologa 5, Beograd, 1974.
Ivić M., Problem norme u književnomjeziku, >>Književnost i jezik<< XII, 3,
Beograd, 1965 [pretisak /u:/ >>Jezik<< 13, Zagreb, 1965] .
Ivić P., [ree.:] M. Grčević, Die Entstehung der kroatischen Literatursprache,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< l, Novi Sad, 1998.
Ivić P., Dijalektologija srpskohrvatskogjezika. Uvod i štokavsko narečje, Novi
Sad, 1956.
Ivić P., Jedinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog književnogjezika - aktuelni
trenutak [u:] idem, O jeziku nekadašnjem i sadašnjem ...
Ivić P., O jeziku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd, 1990.
Ivić P., O značenju izraza ,lingua serviana' u dubo vačkim dokumentima XV­
XVIII veka, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku<< 12, Novi Sad 1969 [pre­
tisak /u:/ idem, Izabran i ogledi II. Iz istorije srpskohrvatskogjezika, Niš,
1991] .
Ivić P., Srpski narod i njegovjezik, Beograd, 1971., 1986., 2001.
Ivšić S., Jezik Hrvata kajkavaca, >>Ljetopis JAZU<< XLVIII, Zagreb, 1936.
Jahić Dž., Halilović S., Palić I., Gramatika bosanskogajezika, Zenica, 2000.
>>Pregled<< LVII, I, 5, Sarajevo, 1967.
 Literatura 421
420 HRVATI l NJIHOV J EZIK
eb, 1964 .
Japundžić M., Hrvatska glagoljica, Zagreb, ožujak 1998. Jonke Lj . , Književnijezik u teoriji i praksi, Zagrtskoga književnogajezika [u:]
Jonke Lj., Nekoliko članaka o osobitostima hrva
Jaroszewicz H., [ree.:] Dubravko Škiljan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, /u:/ Norme i normiranje ...].
Zagreb 2002, str. 315, »Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004. idem, Književnijezik u teoriji i praksi ... [pretisak gjezik u sinkronijsko"!
evno
Jaroszewicz �., K�mpara�ja normy standardowychjrzyk6w bosniackiego,
a knjiž
Jonke Lj ., Problematika norme hrvatskog eb, 1974. [pretisak �
/u:/ Norme 1
chorwacklego 1 serbskzelfo· Mozliwe tendencje dalszego rozwojujrzyk6w i dijakronijskom aspektu, >>Jezik« 22, Zagr
norm iranje ...].
»post�erbsko-chorwackzch«, »Socjolingwistyka« 18, Krakow, 2004. 19. stoljeća [u:] idem, Književni
Jaros�ewtcz �., Literack�j(!zyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powsta­ Jonke Lj . , Samoglasno r u književnom jeziku
nza, spel�1anefunkcje spoleczne, sposoby istnienia, >>Socjolingwistyka« jezik u teorijii ...].
rpskog književnogjezika,
16, Krakow, 1999. Jonke Lj . , Specifičnosti u normiranju hrvatskos
Jaroszewicz H., Nowe tendencje normatywne w standardowych jrzykach >>Jezik« 12, Zagreb, 1964 .
terminologiji, >>Zbornik radova
chorwackim i serbskim, Opole, 2004. Jonke Lj., šulekova briga o hrva tskoj naučnoj
Filozofskog fakulteta« 2, Zagreb, 1954 .
Jaroszewicz �:' Od a�ki�ty >>Vedy« do >>Razlika izmedu hrvatskoga i srp­ jezični priručnik iz g. 1761.
skoga knpzevnog]ezlka<� G_uber�ny i K�sticia. Rozw6j i socjolingwistyc­ Jonke Lj . , Tadijanovićev hrvatsko - njemački kij zum 70. Geburtstag,
zne tlo serbsko-chorwckleJ wspolnotyJf!Zykowej w latach 1901-1941' Orbis scriptus. Festschriftfiir Dmitrij Tschiževs
>>Socjolingwistyka« 18, Krakow, 2004. Miinchen, 1966 .
vora [u:] idem., Hrvatski knji-
Jedlič�a A., Praška škola i problematika standardnihjezika' osobito slaven- Jonke Lj ., Teorija i praksa Novosadskog dogo
skih, >>Zadarska revija« 20, Zadar, 1971. ževni jezik ...
Jembr�� A., An��n Vr�mec i ��egovo djelo. J!,rilog proučavnju starije hrvatske Jonke Lj., Veberove zasluge za naš književni
jezik, Rad ]AZ U 309, Zagreb,
knpzevnost1 1 povyesne dyalektologije, Cakovec, 1981. 1956 .
ifaktori u održavanju srp-
Jembrih A., Hrvatskifilološki zapisi, Zagreb, 1997. Jovanović-Gorup R., Lingvistički i antitudidaln sastanak slavista u Vukove
Jembrih A., Jezik Antuna Vramca u kontekstu dijalekata i tradicije' skohrvatskogjezičkog standarda [u:] Naučni
>>Filologija« 10, Zagreb, 1980. - 1981. dane 16, l, Beograd, 1987.
Junković z., Jezik Antuna Vramca i podrijetlo .
Jernej J., Povijest talijanskih gramatika na hrvatskom ili srpskomjeziku od kajkavskoga dijalekta, dijakro-

ovi Zavoda za slavensku fi-

1649. do 1990., RadJAZU388, Zagreb, 1981. nijska rasprava, Rad !AZ U 363, Zagr eb, 1972
Jer1_1�j J., Strukt�ra L!_ella B elZine gramatike, >>Filologija« 19, Zagreb, 1991. Junković z., O jeziku Vitezovićeve Kronike, >>Rad
Jezlc�a norma 1 varyeteti, ur. L. Badurina, B. Pritchard, D. Stolac, Zagreb - lologijU<< 2, Zagreb, 1958.
Junković z ., Šime Starčević ifonološki opis novo
.
RIJeka, 1998. štokavskih naglasaka,
Jezik na križu, >>Vijenac« VII, 136, Zagreb, 20. V. 1999. >>Jezik« 25, Zagreb, 1977.
atia sacra«, Zagreb, 1934 .
]ezikoslovacfra ]osip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa' Jurić J., Pokušaj Zbora za širenje vjere, >>Cro ne, Zagreb, 1995 .
Primošten - Šibenik, 1999. Kačić M., Hrvatski i srpski. Zablude i krivotvori ičkojezikoslovlje,
polit
Jrzyk a tozsamosć narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000. Kači ć M., Politika u znanstvenoj slavistici iliti
Jrzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997. >>Croatica« 45 - 46, Zagreb, 1997.
Jrzyki �lowianskie dzis. Nowefakty. Nowe spojrzenia. Ksirga pamiqtkowa Osijek-Zagreb-Split, 1999 .
_ Kale E., Hrvatski kulturni i politički identitet,
posw1rcona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski uz i kritika norme [u:] Jezična nor-
suradnju E. Stras, Katowice, 2001. Kalogjera D., Nezaobilaznost normi (norma)
Jrzy�i slowia��kie wobec _w_sp6lczesnych przemian w krajach Europy ma i varijeteti ...
standardni jezik, >>Jezik« 13,
Sro�kowej 1 WschodnzeJ, ur. S. Gajda, Opole, 1993. Kalogjera D., O odnosu regionalni dijalekt -
Zagreb, 1965 .
Jonk� LJ., Bogoslav Šulek kao puristički savjetnik, »Pitanja književnosti i je­ tike u Jugoslaviji [u:]
zika« 3, 1-2, Sarajevo, 1956. Karadža M., Ustavni aspekti jezičke problema
Jonke LJ ., Borbe oko književnog oblika imeničkoga genitiva množine u 19. Funkcionisanje ...
gramatički i polemički spisi,
sto�ecu, , >>Zbornik za filologiju i lingvistiku« I., Novi Sad, 1957 [pretisak Karadžić V.S., Srbi i Hrvati [u:] idem, Skupljeni
I-III , Beograd, 1894 . - 1896 .
/u: tdem, Književnijezik u teoriji ...] . ačkim i latinskim riječma, Beč
Jonke Lr, Hrvatski književnijezik 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1971. Karadžić V.S., Srpski rječnik istolkovan njem
Jonke L� ., Jez�k srpsko�rvatski Ju:] Enciklopedija {ugoslavije IV., Zagreb, 1960. 1818 [pretisak: Beograd, 1966 ., 1969 .]
Karadžić V.S., Srpski rječnik istumačen njem
ačkijem i latinskijem riječima,
Jonke LJ., Jez1koslovnz rad Blaza Tadijanovića, >>Casopis za hrvatsku poviest' rad, 1966 ., 1986 .]
jezik, književnost i umjetnost« 2, Zagreb, 1944. Beč 1852 , Beograd 1898 ., 1935 . [pretisak: Beog
 literatura 423
422 HRVATI l NJIHOV JEZIK

b, 1961.
Kategoria �aro�u w kulturach slowimiskich, ur. T. Dqbek-Wirgowa, A.Z. Kombol M., Povijest hrvatske književnosti, Il. izd., Zagre
Koncewicz-Dziduch E., Sytuacjaj�zykowa w Czarnog6rz
e [u:] Przemiany w
Makowiecki, Warszawa, 1993.
Kat�čić R., Etnogeneza hrvatskog naroda. Ime, podrijetlo ijezik Hrvata [u·]· swiadomosci i kulturze duchowej oo o

viću), >>Književna
���� , Na kroatističkim raskrižjima ... Kordić S., Demagogija umjesto znanosti (odgovor D. Brozo
-
Kat���'; R., Gramat��a ��r�ola Kašića, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981. Republika<< l., 7-8, Zagreb, 2003.
Aubu rgeru, S.
Kat���<; R., Hrva �sk1 �ez�cnz standard, >>Jezik« 51, Zagreb, 2004. Kordić S., Mitovijezičnih ideologa (odgovor S. Babiću, L.
Damjanoviću, V. Grubišiću), >>Književna Republika<< l., 1
Katicic R. I�ent1tetJez��a � Suvremena lingvistika« 5-6, Zagreb, 1972. [preti- 1-12, Zagreb,
��-� /u./: Id�m, Nov1 Jezlkoslovni ogledi ... ] 2003.
Grčeviću),
Kat���'; R., J�zlkoslovni ogledi, Zagreb, 1971. Kordić S., Nazivjezika iz 21. stoljeća gledan (odgovor M.
Katic�c R., Lzngvis��čk� dimenzijejezičnoga položaja gradišćanskih Hrvata >>Republika<< LVII, 9-10, Zagreb, 2001.
_
�t;:l, Idem, acka [u:] J�zyk a toz­
NoVlJezlkoslovni ogledi ... Kornhauser J., Literatura dialektalna i tozsamosć chorw
KatiCIC R., Matija Petar Katančić i počeci novoštokavskogjezika u Hrvata•
'
samosć narodowa o oo

>>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983. Kostić L., Nasilno prisvajanje dubrovačke kulture (kultu
rno-istorijska i etno­
Kati�i� R., Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama od 7. do 12· st0 _

ljeca, Zagreb, 1994. politička studija), Novi Sad, 2000 .

Rijeka, 2001.
Kat���� R., Na �roatističkim raskrižjima, Zagreb, 1999. Kovačević M., Badurina L., Raslojavanjejezične stvarnosti,
izmed u norm e i stila. Jezičn i članc i, polemike i
Katlcic �., Nacela standa;dnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, Zagreb 1995 Kovačević M., Hrvatskijezik
�pr�tisak lu:/ Norme 1 normiranje . .].
rasprave, Zagreb, 1998.
Warszawa, 1986.
Katicic_ R., Normiranje k jiževnogajezika kao lingvistički zadatak, >>Jezik<< Kozielecki J., Psychologiczna teoria samowiedzy, IL izd.,
� 34, Zagre b, 1986.
l�, Zagreb 1963 [pretisci [u:] Jezikoslovni ogledi ... i [u:] Norme i normira­ Kravar M., Riječjezik u smislu >>narod<<, >>Jezik<<
gram atici, >>Filol ogija<< 19, Zagreb,
nJe ...] Kravar M., Staro i novo u Della Bellinoj
Kat���� R., Novi{��ikos!o �ni ogledi, Zagreb, 1986. 1991.
Zagreb, 1992.
Katicic R., O Drz1cevuJezlku pedeset godina nakon Rešetara >>Forum<< 28
' '
Krmpotić M., Jezični priručnik, Hrvatska radio-televizija,
a zakre-
9-10, Zagreb, 1989. Kry:ž:an-Stanojević B., Dialektjako styl uzytkowy - zmian go [u:]
ackie
Kat���� R., O hr�atskom književnomjeziku, >>Jezik<< 35, Zagreb, 1987. su roli spolecznej dialektu na przykladzie j�zyk a chorw
cjonalne i
slowi anski ch. Style funk
Katicie R., O fl.o �etku no�ošt?kavskoga hrvatskogajezičnog standarda, 0 nje­ Rozwarstwienie stylistycznej�zyk6w 1996.
cz i D. Tkacz ewsk i, Katow ice,
govu polo;a1u u f'? VlJeS�l hrvatskoga književnogjezika i u cjelini standar­ stylizacje literackie, ur. A. Blusz
dne nov?stokavstzne, >>Filologija<< 8, Zagreb, 1978. [pretisak /u·/ · · ·_
. NOVlJezl Kry:ž:an-Stanojević B., Đurd evačk i zakaj ne? Razm išljanj a o polož aju narječ­
s poezi jom durdevač­
koslovnz ogledi ...] ja u odnosu na standardnijezik - povodom susreta
Kat���� R., O P':;rizmu, >>Jezik<< 21, Zagreb, 1973. kog stvaratelja Đuke Tomerlina [u:] Đurdevačk i zborn ik, Đurđ evec, 1996.
Kat���'; R., O Vlsezna��os:i pojmajezik, >>Jezik<< 34, Zagreb, 1986. acji [u:] Proce sy innow acyjn e w
Kry:ž:an-Stanojević B., Od bl�du do innow 2003.
KatiCic R., Opseg povyestl hrvatskogjezika [u:] Hrvatski znanstveni zbornik j�zykach slowianskich, ur. Z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa,
�� -� agreb, 1971. �pretisak /u:/ idem., Novijezikoslovni ogledi ... ] Kry:ž:an-Stanojević B., Rječn ik kao odraz suvre menih pogle da na jezičn u nor­
Kat���<; R., Slavo�sk1 !'�birci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971. mu, >>Filologija<< 30-31 , Zagreb, 1998.
Kat �cic R., >�Slove_nskz<< l >>hrvatski<< kao zamjenjivi nazivijezika hrvatske kn'J"i- kulturnoj povijesti
zevnostl, >>Jezik<< 36, Zagreb, 1989. Kujundžić l., Bunjevačko-šokačka bibliografija. Prilog
bunjevačko-šokačkih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagre b, 1969.
Kat���� R., Uz početke hrvatskih početaka, Split, 1993. i sada, Dubr ovnik , 1994.
KatiCic R., Vuk Stefanović Karadžić i književnijezik u Hrvata' >>Jezik<< 35' Kuljiš T., Jezik naš hrvatski ovdje
dijalektologije,
Zagreb, 1987. Kuna H., Djela bosanskihfranjevaca s gledišta istorijske
>>Jezik<< lO, Zagreb, 1962.
Katičić R., Novak P. S., Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske ' I. Srednjovjekovna
Zagreb, 1988. Kuna H., Hrestomatija starije bosanske književnosti, knj.
književnost i hrvatska književna tradic ija, Saraje vo, 1974.
Klaić B. : !�zik Hanib�la Lucića i Petra Hektorovića. Prilog historijskoj gra­ ardnijezik, njegova
matlCl hrvatskogjezlka _ [u:] Pet stoljeća hrvatske kniiževnosti 7 Zagreb
:J ' '
Kuna H., Istorija literarnog (književnog) jezika - stand
istorija i predstandardni idiom i, >>Izra z<< XXXV I, 10, Sarajevo, 1974.
1968. tskog standar­
Klaić V., Regn �m �egno non praescribit leges (4. rujna 1790) [u:] Crtice iz hr­ Kuna H., Istorijska podloga varijantskih razlika srpskohrva
_
vatske povyest1, Zagreb, 1928. dnogjezika, >>Književni jezik<< 1-2, Sarajevo, 1975.
 424 HRVATI l NJIHOV J EZ I K
Kuna H., Jezik bosanskefranjevačke književnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlo­
sti književno-jezičkog manira, >>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< XIV:' 1
' Jrzyki slowiariskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lubas, I.
Novi Sad, 1971.
Kuna H., Književne koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i stan­
dardnom jeziku, >>Književni jezik<< l-2, Sarajevo, 1976.
Kuna H., Redakcije staroslovenskog kao literarnijezik Srba i Hrvata, >>Slovo<<
15-16, Zagreb, 1965.
Kur:a J:!�·· Š:ok� vskf �funkciji literarnog i standardnogjezika na kajkavskoj
Jezzc�OJ tentonp. (Kulturno-historijska analiza), >>Književni jezik<< l-2,
SaraJevo, 1972.
Kuninski M., Jrzyk a toisamosć narodowa. Aspektyfilozoficzne i socjologicz­
ne [u:] Jrzyk a toisamosć narodowa ...
Kunzmann-Miiller B., Tipovijezičnih promjena u hrvatskom jeziku [u:]
Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 2001.
Labuda G., Narodziny sredniowiecznej Europy, Warszawa, 1999.
Ladan T., Centaurski rječnik centaurskogjezika, >>Kritika<< l, Zagreb, 1968.
Linke G., Malijezični priručnik, Zagreb, 1992.
Lis �c !:• f-!rvatska dijale�tolog�a l . Hrvat�ki dijalekti i govori štokavskog nar-
JeC)a z hrvatski_ govon torlackog narjecja, Zagreb, 2003.
Lisac J., Hrvatski dijalekti ijezična povijest, Zagreb, 1996.
Lisac J., Hrvatski govori,filolozi, pisci, Zagreb, 1999.
Lisac J., Hrvatskijezik i njegovi proučavatelji, Split, 1994.
Lisac J., Hrvatski književnijezik u doba baroka, >>Croatica<< 37-38-39,
Zagreb, 1993.
Lisac J.,_Jošjednom o dija/ekatnoj osnovici hrvatskoga književnogjezika,
>>Jezik<< 47, Zagreb, 1999.
Lisac J., ]oš o dija/ekatnoj osnovici hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<< 46,
Zagreb, 1998.
Lisac J., Leksička norma i hrvatska narječja, >>Kolo<< VIII, l, 1998 [pretisak
/u:/ Norma i normiranje .. .]
Lisac J., Narodni govori [u:] Hrvatskijezik ...
Ljudska prava i kolektivni identitet. Srbija 2004. Helsinški odbor za ljudska
prava u Srbiji, Beograd, 2005.
Loknar V., Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
Lončarić M., Glavne tendencije u razvoju hrvatskoga književnogjezika u 20.
st., posebno od 1945. godine, >>Socjolingwistyka<< 15, Krakow, 1996.
Lončarić M., Kajkavska narječje, Zagreb, 1997.
Lončarić M., Kajkavska narječje [u:] Hrvatskijezik ...
Lončarić M., Kajkavska narječje u svjetlu dosadašnjih proučavanja,
>>Rasprave Zavoda za jezik<< lO-ll, Zagreb, 1985.
Lončarić M., Rani razvitak kajkavštine, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 14,
Zagreb, 1988.
Lovrić A.Ž., Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognište<< 6, Zagreb, 1994.
Lubas W., Najnowsza sytuacjajrzyk6w poludniowoslowiariskich w
oczach polskich slawist6w, >>Z polskich studiow slawistycznych<<, serija
X, Jrzykoznawstwo, Warszawa, 2002.
Literatura 425
Lubas W., Nowe zadania politykijfzykowej w swiecie slowiariskim (u:]
Ohnheis er, Z. Topolinska, Opole, 2003.
Lubas w., Polityczne uwarunkowania nowej sytuacjijrzyk6w slowiariskich,
Lowmianski H., Poczqtki Polski. Z dziej6w Slowian w I tysiqcleciu n. e., Il,
>>Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999.
Wielka migracja Slowian, Warszawa, 1964.
Malcolm N., Povijest Bosne, prijevod Z. Crnković, Zagreb, 1995. [naslov
izvornika: Bosnia - A Short Story]
Malić D., Čakavske crte ,Povaljske listine', >>Hrvatski dijalektološki zbornik«
Malić D., Jezični sadržaj 'Povaljskoga praga', >>Rasprave Zavoda za Jezik IFF<<, lO-
9, Zagreb, 1995. . .
ll, Zagreb, 1985.
Malić D., Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Zagreb, 1972.
Malić D., Na izvorima hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002.
Malić D. Povaljska listina kao jezični spomenik, Zagreb, 1988.
Malić D.: Povijesnejezične promjene [u:] E. Barić, M. Lončarić, D. Malić, S.
Pavešić, M. Peti, V. Zečević, M. Znika, Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997.
Malić D., Pravci razvoja hrvatskoga književnogjezika do ilirskog razdoblja
(Pokušaj sinteze), >>Rasprave Zavoda za jezik<< 6-7, Zagreb, 1980. - 1981.
Malić D., ,Red i zakon' zadarskih dominikanki iz 1345. godine, >>Rasprave
Instituta za jezik<< 3, Zagreb, 1977. ..
Malić D., Rječnik JAZU kao pokazateljjedinstvenosti hrvatskosrpskog dya­
sistema i posebnosti varijanata standardnogjezika, >>Naš jezik<< XXV, l,
Beograd, 1981.
Malić D., ,Staro' i ,novo' ujeziku Povaljske listine [u:] Obljetnica Povaljske li­
stine i Praga 1184. - 1984., >>Brački zbornik<< 15, Supetar, 1987. .
Malić D., Šibenska molitva (Filološka monografija), >>Rasprave Instituta za
jezik<< 2, Zagreb, 1973. ,
Malecki M., Cakawizm z uwzglrdnieniem zja wisk podobnych, Krakow, 1929.
Mamić M., Jezični savjeti, Zadar, 1996.
Mamić M., jezik Babićeva ,Cvita ' u službi hrvatskejezične standarizacije [u:]
Visovački zbornik, Visovac, 1997.
Manojlović S., Ekavizmi u zadarskim tekstovima XIV-XVII stoljećr:, >>Radovi
Naučnog društva BiH<<, Odjel historijsko-filološki, X�I:', SaraJeVO, _1964.
Manojlović S., Glavne etape u razvitku hrvatskosrpskog]ezzka, >>Radovi.
Razdio lingvističko-filološki<< 4, Zadar, 1968.
Marčinko M., Hrvatskije biojezik - mučenik, >>Jezik<< 45, Zagreb, 1997.
Maretić T., Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, Zagreb, 1889.
Maretić T., jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka. Drugi prilog istoričkoj
gramatici našegajezika, Rad]AZU 209, Zagreb, 1915. Rad]AZU 2ll,
Zagreb, 1916.
Maretić T., jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU 180, Zagreb, 1910.
Marković S., štaje zajedničko a šta posebno u varijantama srpskohrv� tskog_
(hrvatskosrpskog) književnog (standardnog) jezika?, >>Zbornik za filologi­
ju i lingvistikU<< XIV, l, Novi Sad, 1971.
 426 HRVATI l NJIHOV J E Z I K
Literatura 427
Matić T., Mihanovićeva Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domor
nom jeziku, Historijski zbornik, Zagreb, 1949.
od­ Moszynski L., Glagolica, najstarsze pismo slowians�i�,j�ko symbol [u :J
Matić T., Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda, Djela HAZU Srodkowoeuropejskie dziedzictwo cyrylo-metodzanskle, ur. A. BarCiak,
XLI, Zagreb, 1945. Katowice, 1999.
Matić T., Prva redakcija Tanclingerova rječnika, Rad JAZU 393, Zagreb Moszynski L., Liturgia slowianska i glagolskie zabytki w Polsce, >>Slovo<< 21,
, Zagreb, 1971.
1953. . . Welt
Mićanović, K., Hrvatski s naglaskom. Standard ijezični varijeteti, Zagreb Muljačić ž., Lo cakavismo alla luce della linguistica >>contrastwa<<, >>D te
, der Slaven<< 4, Wiesbaden, 1966.
2006.
Mićanović K., Standardnijezik i razgraničavanjejezika, »Fluminensia Musulin S. Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija<< 2, Zagreb, 1959.
1-2, Rijeka, 2004.
<< 16, Nagy J., LeksikografJoakim Stulli u slavenskojfilologiji, >>Filologija« 12,
Milosavljević P., Srpski nacionalni program i srpska književnost, Prištin Zagreb, 1984.
a, . . . . .
1995. Nelde P.H., Language Conflict [u:] The Handbook ofSoczolmguzstzcs, tzd. F.
Mladenović A., Elementi istorije srpskohrvatskogjezika [u:] Opšta enciklo Coulmas, Oxford - Cambridge, 1997.
Nikčević v., Crnogorskijezik, sv. I. Geneza, tipologija, razvoj, strukturne ��lz­
pe­ .
dija Larousse, Beograd, 1971.
Mladenović A., Fonetske i morfološke osobine Marulićevogjezika, ke,funkcije (od artikulacije govora do 1360.), Matica crnogorska, Cetmje,
1993.; sv. IL (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
Nikčević v., Čijije takozvani Vukovjezik?, >>Kritika« 12, Zagreb, 1970.
»Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom SadU<< II., Novi Sad, 1957.
Mladenović A., O nekim osobinamajezika Petra Zoranića i drugih dalma
­ Normaj�zykowa w polszczyinie, ur. M. Bugajski, Zielona Gora, 1995;
tinskih čakavskih pisaca, »Zadarska revija<< 18, 5, Zadar, 1969. ..
Moguš M., Čakavsko narječje, Zagreb, 1977. Norme i normiranje hrvatskoga standardnogajezika, ur. M. SamardztJa,
Moguš M., Jezični elementi Držićeva ,Dund a Maroja', »Umjetnost riječi<< Zagreb, 1999.
l, Zagreb 1968 [pretis ak /u:/ Zbornik radova o
XII, Nosić M., Gajev preteča: Josip Završnik i njegovo djelo, Rijeka, 1997.
Marinu Držiću ... ]
Moguš M., Križanićeva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slaven Očak, J., Antun Mihanović, Zagreb, 1998.
sku Oczkowa B., De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vranczcza . poglqdy na
filologiju<< 19, Zagreb, 1984. .

Moguš M., O početku visokoškolske nastave hrvatskogajezika, >>Jezik<< 43, etnogenez� Slowian [u:] Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J.
Zagreb, 1996. Kornhauser, Krakow, 1998.
�
Oczkowa B., Glagolityzm i neoglagolityzm w Chorwacji, >>Biuletyn Polsktego .
Moguš M., Povijesni pregled hrvatskoga književnogjezika [u:] S. Babić,
D. Towarzystwa J�zykoznawczego<< LX, Krakow, 2004.
Brozović, M. Moguš M., Pavešić S., Škarić I., Težak S., Povijesni pre­
gled, glasovi i oblici hrvatskoga književnogjezika. Nacrti za gramatiku, Oczkowa B., J�zyk chorwacki - w poszukiwaniu wlasnej normy [u:] W poszu-
Zagreb, 1991. kiwaniu nowego kanonu .. .
.
Oczkowa B., J�zyk >>mieszany<<}ako specyficzna propozyqa � orma/�-
.
Moguš M., Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb, 1993.; II. izdanje .
1995.
, zacji chorwackiegoj�zyka literackiego, >>Studia z Filologu PolskteJ. l.
Moguš M., Uzroci cakavizmu [u:] Prilozi za VIII međunarodni slavistički Slowianskiej<< XXVIII, Warszawa, 1991. �
..
Oczkowa B., Josip Juraj Strossmayer prema kn)lzevnom z. lzturgl)skom
. . .
Jezz­
kongres Zagreb 3. - 9. IX 1978., Ljubljana - Zagreb, 1978. ..

Moguš M., Vončina J., Latinica u Hrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku filologi ku [u:] Josip Juraj Strossmayer. Jugoslawizm, ekumenizm, Europa, ur. M.
l l , Zagreb, 1969.
jU<< D<!browska-Partyka, Krakow 2007.
.
Oczkowa B., Josip šipuš z Karlowca - uczen, Schlozera [u:] Slawzstyka. . .
nzemz-
Molas J., [ree.:] J�zyk narodowyjako wypadkowa proces6w narodotw6r­ .

czych (reinterpretacja relacjij�zyk a narod w uj�ciu Dubravka Škiljana), ecka a kraje slowianskie, Warszawa, 1998.
Oczkowa B., Obecnosć normy w swiadomosci užytkownik6wj�zyka czylz]ak ..
>>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<< 39, Warszawa, 2004.
Molas J., ,Bašćanska ploča' w strukturze chorwackiej tožsamosci narodo m6wiq Chorwaci [u:] Wposzukiwaniu nowego kanonu ...
wej Oczkowa B., Poludniowoslowianska wsp6lnotaj�zykowa (Pewnzkl . . z. w t­
[u:] Problemy tožsamosci kulturo wej w krajach slowianskich, 3 (!ej znaki �
i symbole), ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2005. pliwosci) [u:] Praslowianszczyzna ije} rozpad, ur. J. Rusek, W. Borys,
Molas J., Teoria o iranskim pochodzeniu Chorwat6w - rozw6j,Junkcj Warszawa, 1998. ,
e i gene­ . . .
za [u:] Problemy tožsamosci kulturowej w krajach slowianskich (Jejfor Oczkowa B., Poczqtki teorii normyj�zykoweJ u Chorwatow [u:] J�zyk z lzte-
my ratura slowacka w perspektywie slowianskiej, ur. H. Mieczkowska, B.
i przemiany) 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003.
Suchon-Chmiel, Krakow, 2005.
 428 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Oczkowa B., Proba stworzenia j�zyka og6lnoslowimiskiego przez
Budinicia [u:] Prekursorzy slowimiskiegoj�zykoznawstwa por6w
Šime
go (do konca XVIII w.), Wroclaw, 1987. nawcze­
Oczkowa B., Tradycje cyrylo-metodianskie w Chorwacji i Bosni
Metody, Apostolowie i Nauczyciele Slowian. Studia i dokumenty,Cyryl i
[u:]
Studia, ur. J. Gajek i L. Gorka, Lublin, 1991. dio l .
Oczkowa B., Wplywyj�zyka czeskiego na ksztaltowanie si� chorw
ej leksyki w okresie iliryzmu [u:] Odrodzenie narodowe w Czechacki­
ach
i na Slowacji. Ksi�ga ku czci Profesora Zdzislawa Niedzieli, ur. H.
Mieczkowska i T.Z. Orlos, Krakow, 1999.
Oczkowa B., Zarys historiij�zyka serbsko-chorwackiego, Krako
Okuka M., O kodifikaciji bosanskogjezika, »Književni jezik«
w, 1983.
Literatura 429
Držića), »Crkva u svijetu<< l, Split, 1970. [pretisak /u:/ »Jezik<< 45, Zagreb,
1998.]
Pederin I. »Začinjavci<<, štioci i pregaoci, Zagreb, 1977.
Peti M., Koliko jezika [u:] S. Babić, Hrvatskijezik u pol�tičkom vrtlogu ...
Peti M., Nerazlikovnost razlika, »Rasprave Zavoda za Jezi. �« 20, Zagreb, 1994.
Petr J., Italsko-čakavskajazykova pfiručka z r. 1527, »Slavia<< 4�, Pr��a, l��� ·
Pintarić N., Utjecaj hrvatskih dijalekata na općijezik [u:] J�zykz mnzejszoscz z
j�zyki regionalne, ur. E. Wrodawska i J. Zieniukowa, Warsza"':a, 2003.
P isarek w., Zr6žnicowaniej�zyka narodowego [u:] Encyklopedza J�zyka pol-
.
skiego . . .
Podhorodecki L., Jugoslawia. Dzieje narod6w, panstw i rozpadfiederac)Z, · ·

15, l, Sarajevo, Warszawa, 2000.

1986.
Okuka M., O realizaciji standardnogjezika na bosanskohercegov Polj anec F., Istorija srpskohrvatskoslvenačkog književnogjezika, Zagreb,
ačkom tlu, 1936.
»Život<< ll-12, Sarajevo, 1970. . .
Okuk a M., Teorije o srpskohrvatskom standardnomjeziku Popiolek B., J�zyk serbski na przelomie wiek6w [u:] W poszukzwanzu nowego
[u:] kanonu ...
Popović r., Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960.
Funkcionisanje ...
Okuka M., Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i nowe wiatry, czyli
czy Bosnia Popović P., Pregled srpske književnosti, Beograd, 19 09:
jest tr6jj�zyczna ?), >>Krasnogruda<< 7, Sejny, 1997. , . .
Okuka M., Stančić Lj., Književnijezik u Bosni i Hercegovini od Popowska-Taborska H., Wczesne dzieje Slowian w swzetle zch J�zyka,
Vuka Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991.
Karadžića do kraja austrougarske vladavine, Mi.inchen, 1991.
Ostojić I., Kako su Hrvati nazivali svojjezik, »Kolo<< l-2, Zagre Pranjković I., Adolfo Veber Tkalčević, Zagreb, 1993.
b, . . [u:] J�zyk
Pandžić Z., Semantika tradicionalne gramatike. Jezično-filoz 1971. Pranjković I., Hrvatski standardnijezik i srpski st� ndardnz.Jezzk,
ofijska prole­ wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice 1997.
Pranjković r., Gramatika Ignjata Alojzije Brlića, »Jezikoslovlje<<
gomena za Osnove Bartula Kašića [u:] B. Cassius, B. Kašić, Institu ..
linguae illyricae, Osnove hrvatskogajezika, prev., ur. i kome tiones . 2-3, OsiJek,
ntari Z. 1999.
Pandžić, Zagreb - Mostar, 2005.
Pavičić J., Ispodjezika. Komentari ojeziku i Hrvatima, Zagre Pranjković I., Gramatika Matije Antuna Reljkovića, »Croatica<< 22-23,
b,
Pavletić K., Pabirci po »Zrinijadi<< Petra Zrinskoga, »Nastavni 2001. Zagreb, 1985.
Zagreb, 1899.
vjesnik<< VII, Pranjković r ., Gramatike Adolfa Vebera Tkalčevića, »Flurninensia<< 4, l,
Pavličević D., Povijest hrvatske, Zagreb, 2000. Rijeka, 1992.
Pranjković r., Hrvatskajezična norma i sintaktzck
v • V• • v
. znaczce [u:] Jezzcna nor-
Pavlović M., Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvats �.
kogjezika, ma i varijeteti, ur. L. Badurina i dr., Zagreb - RIJeka, 1998.
»Južnoslovenski filolog<< XXV, Beograd, 1961.
Pavuna S., Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rječnik Pranjković I., Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993.
1993.
), Zagreb, Pranjković I., Hrvatskijezik ifranjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000.
Peco A., Govor istočne Hercegovine, »Srpski dijalektološki zborn Pranjković I., Jezikoslovna sporenja, Zagreb, 1997.
ik« XIV,
Beograd, 1964. Pranjković I., Kronika hrvatskoga jezikoslovlja, �agreb, 19?3.
Pe co A., Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd, 1978. Pranjković r . , O novom izdanju »Londonca<< [u:] Idem., Jezzkoslovna
Peder in I., Hrvatskijezični standard i promicanje vjere u XVII sporenja ...
Pranjković r ., Razlike izmedu hrvatskog i srpskog]ezzka [u:] Idem., Kronz"ka
i XVIII st., . . .
»KačiĆ<< 4, Split, 1971.
Pederin I., Na izvorima jezičnog standarda u Hrvata, »Kolo hrvatskoga jezikoslovlja ...
<< IX, 7, Zagreb, .. .
1971. Pranjković I., Sintaktičko ustrojstvo [u:] Hrvatskzjezzk ...
Pederin I., Pojam jezičnog i književnog standarda kod bogolj
ubnog bogoslov­ Pranjković r ., Temeljna načela jezične pravilnosti, »Kolo<< V., 4, Zag�eb, 1996.
ea Stipana Margitića Jajčanina, »Kritika<< 17, Zagreb, 1971. Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej narod6w Jugoslawzz. po 1991
Pederin I., Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u književnijezik roku, ur. J. Kornhauser, Krakow, 1999.
(Raščl
uporabe bogoslovnog i književnog nazivlja kod Šiška Menčetićaamba Pstyga A., Normalizacja, kodyfikacja i wsp6lczesne slo� za . , skz. standard
� � �
i Džore
j�zykowe [u:] Mi�dzy kulturq »niskq<< a »Wysokq<<. Zjawzska J�zykowe, lz-
 Lite ratu ra 431
430 HRVATI l NJIHOV JEZIK
od g. .
loga.. .Dubrovački ćiri/ski zbornik odelje-
Resv etar M., L1bro od mnozi "eh. raz
•

teracke, kulturowe. Pamirci prof dr hab. Teresy Dqbek-Wirgowej, 1::.6dz, . l. knJlZ

. Y, JeZlk
. v
evnost srp sko g nar oda . Prv o
2001. 1520. Zbornik za lStorqu ·
1 K arl ove "
t , 192 6
· 15 ' ms k"
nje: Spomenici na srpskom J�zlku a.
Sre · ije
Putanec V., Faust Vrančić (1551-1617) kao leksikograf[u:] Encyclopaedia mo­
Naj star ija dub ro vac k a � : o � Posebna izdanja Srpske akadem
derna, 14, 2, Zagreb, 1993. Rešetar M., rad 195 2.
' ;l ��� :
Zlka S B eo
Putanec V., Talijansko - hrvatski i hrvatsko - talijanski rječnik Petra Lupisa nauka 192, Odeljenje literatvu�e lJe : as ske kad�mije nauka<< 201,
ack l gov or,
a sen ja l, SAN, Beo grad' 195 1.
Valentiana (Ankona 1527.), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979. Rešetar M., Najstariji dub rov .
Putanec V., Krstić K., Leksikografija [u:] Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb, Odeljenje literature ijezika, Nov
JAZ.U 39, Zagreb, 192 6.
1962. Rešetar M., Pero Bud."!ani: .Rad . lekcwn ar' D'}"ela JAZ U 13, .Zagreb, 1894.
Radovanović M., Faze (dez)integracije srpske standardnojezičke norme. Resveta r M ., Zadarski l Ran znzn
kl pedl"ajrzyka polsk1ego ...
Ili: kako je »srpski<< (p)ostao >>srpski<< [u:] Jrzyki slowimiskie 1945-1995. Reczek J., Historiajrzyka [':":l Ency ts oga J·ezika' >>Jezik<< 50, Zagreb, 200 3.
%
Gramatyka - leksyka - odmiany, ur. S. Gajda, Opole, 1995. Rittgas ser S., Mijene u lekslk� hrva _ 3.
. P., Školovan)·e glagoljasa' Oguhn, 200 . " lekat u početku XVI veka,
Radovanović M., Nešto napomena o današnjem jezičkom standardu srp­ Run je . •
ars k l diia
Zor anz ca, za d
skohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planiranjujezika) [u:] Ružičić G ., Jezik Pet.ra. grad 193 0: X, Beograd, 193 1 ·

Naučni sastanak slavista u Vukove dane 17, l, Beograd, 1988. >>Ju žnoslovenski filolog�� IX ., B e � oslowl.anskie'J· z wyborem tekst6w gwa­
· '
ww
Radovanović M., Planiranjejezika i drugi spisi, Novi Sad, 2004. Slawski F., Zarys dialektologu poludn
Radovanović M., Sociolingvistika, Beograd, 1979. rowych, Warszawa, 1�62. .
edla . z koznawstwa og6lnego ...
Raguž D., Razvoj književnogjezika po Pavlu Iviću, >>Jezik<< 33, Zagreb, 1985.
] Ency
f/
Saloni Z., Jrzyk literacki (u :] Encyklopk lopedl J·"t' zykoznawstwa og6lnego .. .
Salom Z ., No�ma )·"t'.zykowa [u:
.
Ramovš F., Kratka zgodavina slovenskegajezika, Ljubljana, 1936. ogo'lnego...
Pol ltyk aJr zyk :a [ u· .] Eneyklopedia jrzykoznawstwa
Ramovš F., Slovenačkijezik [u:] S. Stanojević, Narodna enciklopedija srpsko­ Saloni Z., ?U ozn aw stwa agal-
Saloni z., Uzus (zwyczaj) Jrzykowy
[ u.·] Encyklop edi ajr zyk
hrvatsko-slovenačka IV., Beograd, 1929.
Rapacka J., Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwacka, nego ... slavistički
Warszawa, 1993.
v
Salzmann-Celan M., ,ez r l.k - 1"dentitet naroda [u:] Drugi hrvatski
Rapacka J., Fragmenty o Maruliciu [u:] eadem, Sr6dziemnomorze. Europa kong��s. Zbornik ������ � ��;�� �����
�
o v ga standardnoga jezika u XX.
srodkowa. Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M. Samar d ztja M ., Gra • .

stoljeću [u :] idem, Ne�?c � nedavn t ·no . Državi Hrva tskoj, Zagreb, 1993.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2002.
Samardžija M., Hrvatsk!J:Zl� u
t� � Nez
Rapacka, J., >>Balade Petrice Kermpuha« Miroslava Krleže, prev. N. Pintarić,
>>Književna republika<< I., 7-8, Zagreb, 2003. Sam ard žija M ., Hrv atsk oje Zl k �os l�� ye od s damdesetih godina XIX.
. •
stoljeća

Rapacka J., Godzina Herdera. O Serbach, Chorwatach i ideijugoslowianski­ do godine 1918. [u :] idem, _Iz !ry u_ ? : � � �� s ec
t je od godine 1 790. do hrvat­
Samardžija M., Hrvatsko socwlzn�
ej, Warszawa, 1995.
Rapacka J., Leksikon hrvatskih tradicija, prev. D. Blažina, Matica hrvatska, skoga narodnog preporoda [u.] ���� � n k Zagrebačke slavističke škole,
•
Zagreb, 2002 .. Zagreb, 200 3. . , 1997.
. . tska a standardnogjezika, Zagreb
Rapacka J., Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej [u :] eadem, Godzina � �
Samardžija M., Iz t:�� stolJ_eca hrv DH. avjeti Hrvatskoga drža vnog ureda
Herdera ... Samardžija M., Jezlcm purzzam u
Rešetar M., Autorstvo pjesama Rmiinina Zbornika, RadJAZU 247, Zagreb, za jezik, Zagreb, 199 3. v
. ·
200 1 .
v . . M ., Jeziko slovne. rasprave l clancl, Zagreb '
� r
1933. Samar d Ztja . slovm ra ov ri Vinkovci - Osijek, 200 0.
Rešetar M., Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovački prepisi, Beograd, Samardžija M., Jezlko ? ' wieku [u:]
w _ at ch dziewirćdziesiqtych XX ur. V.
1933. Sa mard žija M., Jrzy � cho rwac l � a wnie" i i dzi s - III. Ling uaria,
Rešetar M., Glavne osobine Gundulićevajezika, Rad HAZU 272, Zagreb, Jrzyk, literatura l k�ltura stowzan
v · · M., L eksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, l 995 . .
1941. Mitrinović' Poz nan , 200 1.
v .

Jezikoslovne rasprave 1 clancz ...

v
Rešetar M., Jezik Marina Držicia, Rad JAZU248, Zagreb, 1933. Samardztja .
_ [ . ·.] d
Samardžija M., Mllan. �esetar u d ;ane teme iz leksikologije i novije po-
Rešetar M., Jezik pjesama Ran inina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936.
Rešetar M., Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512, >>Glas Srpske kraljevske Samardžija M., Nekoc l nedavno. jezika, Rt..jeka, 2002.
� ��
akademije<< 176, Beograd, 1938. vijesti hrvatskoga standardnoga , 1990.
Rešetar M., Koliko naroda živi u Jugoslaviji?, >>Nova Europa<< VI., 7, Zagreb, Samard ztja v · · M ., LJ"udevit]onke' Zagreb
1922.
 Literatura 433
432 HRVATI l NJIHOV J EZIK
jezika, I-IV, Zagreb,
Samardžija M � NormJ;;;· :j�· %�sz; z::::.�ny. wl.��yku chorwackim [u:] J�zyki Skok P., Etim ologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga
1971 . - 1974. skomjeziku sadašnjice, >>Ljetopis Matice srpske<<, Novi
slowianski dzis. Y· o poJrzema . . .
Sam��d�v lJ..a M ·: �službenome statusu hrvatskoga standardnogjezika potkraj Skok P., O srpskohrvat
X �t: ce u XX. toljeć [u:] idem., Iz triju stoljeća hrvatskoga ... Sad, 1953. reb, 198 1.
l
Samard.. J � ·: �, snovm�pravcz�hrvatskogajezičnog purizma [u·]· idem' Slamnig I., Hrvatsk a versifikacija. Narav, povijest, veze, Zag ]ugoslawii
z trl)U stoljeca ... Spaginska-Pruszakzny A., ]�zyk serbsko-wist chorwacki wo
yka << 9.
bee rozp adu
(socjolingwistyc aspekt), >>Sla
ileuszowa
Samard�i�a M., Stranputicama hrvatskogajezičnog i rava isno . J.
aty. Ksi� ga jub
Tem
Moszynskiego, ur. K. Szcz �sniak i
B?sm Herceg��ini nakon godine 1945. [u:] Mosta�ki d:ni hr�:::��g� J�e- w 70 rocznic� urodzin Profesora Leszka
H. Wqtr6bska, Gdansk, 1998 .
l

zz�� ' ur. S. �!rl)lc, Mostar 1999 [pretisak /u:/ idem ' Nekoc' · nedavno ...l
l
ak A., Sytuacjaj�zy kowa w bylej ]ugoslawii, Gdansk, 1997
.
Seku!�� A., Baeki Hrvati, Zagreb, 1991. Spaginska-Prusz
Srpskijezik, ur. M. Radovanović, serija:
Naj now sze dzie je j�zy k6w slow i-
�e�u��� A., Branit�ljijezika hrvatskoga, »Kritika<< 17�Zagreb 1971 Opa le, 1996 .
e � tc A., ��tranz'!: fo�ip V.?ltić - hrvatskijezikoslov c, >>Rad�vi P�dagoške ans kich , bosniackiego
ka,demtJe u RlJeCl<<, Rtjeka, 1970. Stankowicz A., Miejamo sceNzyka w politycznej koncepcji narodu
Seku!�. � A., Književnost bačkih Hrvata, Zagreb, 1970. [u:] ]�zyk a to:is losćHrvnaro Zbornik simpozija, 24. Vl. 1998., ur. Z.
dowa ...
Sekuhc A., �asprave ojeziku bačkih Hrvata' Zagreb' 1997· Staroiransko pod rijet ata.
rić, Zagreb - Tehranike,, 1999 .
Sel�k A.,. !aJ hrvatski, Zagreb, 1992. Tomičić, A.Ž . Love leks jezičke varijante, >>Naš je-
Sehmovtc M., a i protiv Vuka, Beograd, 1983. Stevanović M., Nek ičko -stilske razl a ne
grad, 1965. ževnogjezika Srba i Hrvata i današ-
Ses����' z_ �:�:ven�k�h �njiževnihjezika. Pregled standardizacije češ­ zik<< XIV., 4-5, Beoranj
i���g�%"'s nskzh Jezzka, z agre b , 1996. Stevanović M ., Stva ejedinstva knji
II., Beograd, 1970 .
Ses��D., fla����:i�ezici � XVIII. nje stanje togjedinstva, >>Naš jezik<< XVI
knjige, Zagreb, 1985 .
stoljeću: hrvatska književna ijezična bašti­
u s av zs ze O magll, >>Fluminensia<< 16, 1-2, Rijeka, 2004.
. . J . stil hrvatskoga književnogj'ezika' >>KolO<< V., 4,
Stipčević A., Povijest >>Filologija<< 27,
Sthc
. . , J., Admzmstratwni Stolac D., Nazivi6. tskogajezika od prvih zapisa do danas,
hrva
Zagreb, 1996. Zagreb, 199 elac i književnojezična norma gradišćanskih Hrvta [u:]
Silicz'J., Hrvatski i srpskijezik [u:] Zbornik Zagrebačke slavističke svkole' Szucsich I ., Fran Kur l, Rijeka, 1996 .
agreb 2001. Riječkifilološki dani. Zbornik radova reb, 1992.
Silić k Hr�atskijezik kao sustav i kao standard [u:] Riječkifilološki .
šamija I.B., Razlikotski vnica hrvatskoga i srpskogajezika, Zag ih, Rad JAZ U
.r nd. am,
l,
radova Rijeka, 1996. [pretisak /u·/ Norme i nor J� . .. ]
orsk
. . �J.,ormk
Sthc " [�·�] �ezzcna Šepić A., Jezik hrva .
h općinskih stat uta ista rski h i prim
J_Irva.�ski s.tandardnijezik i dijalekti. Tez� za diskusiiu
ma z varljetetz ...
P
v
nor- 295, Zagreb, 1953podj hrvatske književnosti na >>Staru<< i >>novu<<itika<
(U sve-
Silick'J., Književnoumjetnički (beletristički) stil hrvatskoga standardnogjezz- . . Šimundić M., Protivda uistele inu počinje hrvatski stan dar dni jezi k«), >>Kr
zi s temom >>Ka
a, >>Kolo<< VI., 1, Zagreb, 1997. 13, Zag reb, 1970 .
S�. l ��. , �·g ;e�:� � = s� Yensku filologijU<<, 32, Zagreb suvišnih tuđica u hrvatskomejeziku, Zag ornik
reb, 1994.
t {��i ���� :! ���� �:a�� e . Šimundić M., Rječteniku srps >>Zb
S�l�� � �, [����� �
ku,
Šipka M., Varijan za filologij kohrvatskom standardnom
i lingvistiku<< 36,olog
jezi
Novi Sad, 1993. XVIII.,
8 a�7 / ��;;;: ! �u]
� ::��� :n;:�Jemenoj komunikaciji, Beograd, Matice srps vopis (izmuedu
1.,
ke ije), >>Govor<<
Sth��·g�ovinarski stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< VI., 3, Zagreb, Škarić Kakav pra fon etike i fon
Zagreb, 2002. 2.
Škiljan D., Govorjezi nacije. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 200 e, Zagreb, 200 0.
Silicz'J., Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnogjezika' >>Kolo<< VI., 1' Škiljan D., Javni poli k: pristup lingvisticijavn e kom unik acij
agreb, 1996. Škiljan tika, Zagreb, 1988 .
Sili��·g:,azgovorni stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< VI., 4, Zagreb, D., Jezi čna
škiljan D., Pogledskau narj lingvistiku, Zagreb, 1985 .
u suvremenim društvenim uvjetima [u:] a,
Zbornik
Si!i�'i.��č����������onalni stilovi hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< Šojat A., Kajkav m 70.ečje godišnjice života aka dem ika ]ova na Vuk ović
, r radova povodo
Sar ajev o, 1977 .
Sili���)'�nanstveni stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< VI., 2, Zagreb, ezičnice hrvatske, >>Kaj<< II., 3-5, 7-8, 10,
12, Zagreb,
Šojat A., Kratki nav10,ukjZag reb, 1970.; IV., 10-1 1, Zag reb, 197 1.
Simeon R., Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb, 1969. 1969.; III., 2-4,
 434 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Literatura 435
Šojat A., �atinsko- � atsko-njemačko-madža
�� rski
_
.
Andrqe !ar:zbr�s�c�, ogovor etisku Lexiconarječnik Franje Sušnika i Težak S., Hrvatske riječi u Križanićevim tekstovima i današnji ribnički govor
? .��
Sojat A., O Jezzku 1 rJecmku gradzscanskih Hrvt , Zagreb, 1992 . [u:] idem., Jezični prijelomi i mijene ...
a, »Rasprave zavoda za 1· ezik« Težak S., Hrvatski naš (ne)podobni, Zagreb, 2004.
_ 6-7, Zagreb, 1980 . - 1981 .
Sojat A., O zagrebačkom kajkavskom govoru, Težak S., Hrvatski naš (ne)zaboravljeni, Zagreb, 1999.
>>Rasprave zavoda za 1·ezik<< Težak S., Hrvatski naš osebujni, Zagreb, 1995.
_ 4-5, Zagreb, 1979 .
�o�at A., Pravopis stare kajkavske književnosti, >>Filologij Težak S., Hrvatski naš svagda(š)nji, Zagreb, 1991.
Sojat � ·· Težnja � ajedni�kom hrvatskom knjiž a<< 6 Zagreb 1970 . Težak S., Instrumentaljednine u imenica vrste i, >>Jezik<< 37, Zagreb, 1989.
� �
�
kajkavs e knJlz_�v ostz, >> ajkavski zbornik<<, evno m �
izraz �
u jezik stare Težak S., Jezični prijelom i i mijene u hrvatskoj umjetnosti riječi, Zagreb,
Tafra B., Dq. �kronqskz� spektz normiranja Zlatar,19 74. 2002.
. .� _ hrvatskogajezika [u:] Zbornik Težak S., Ozaljski govor, >>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 5, Zagreb, 1981.
Zagrebacke slavzstzc ke skale, Zagreb, 2003 .
�� L!g
Tafr · alekatna osnovica 'ilirskoga' jezik
: a,
Tošović B., Funkcionalni stilovi, Sarajevo 1988; II izd., Beograd, 2002.
s 1 J:zi HFl<<, 18, Zagreb 1992 . [pretisak /u:/>>Rasprave zavoda za hrvat- Tokarz E., Mikroj([zyki stowianskie - problemy badawczej([zykoznawstwa
dVOJba ...] eadem, Jezikoslovna raz­ por6wnawczego [u:] Nowe czasy, no wejf[Zyki, no we (i stare) problemy, ur.
� �
Tafra B. 7pun� hrvatskoj gramatici (uz 400.
obljetnicu prve hrvatske gra­ E. J�drzejko, Katowice, 1998.
matz ke;, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004 . Tokarz E., Mit wsp6lnoty Stowian potudniowych ijega konsekwencje (na pr­
�
Taf a B., Dvije o dvo e [u:] Teorija i mogućno zykladzie narod6w dawnej Jugostawii) [u:] Rozpad mitu ijezyka? ...
�: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvisti
n; sti primjene pragmalingvisti­
ku' ur. L. Badurina 1· dr., Tokarz E., Utopijne teoriej([zykowe Slowian poludniowych [u:] Utopia w
RIJeka, 1999. j([zykach, literaturach i kulturach Stowian .. .
Tafra B., Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Bab Tokarz E., Wsp6lczesne standardyj([zykowe dialekt6w sztokawskich [u:]
�
Tafra B., Jesu l 'ahavci' izgovarali h?, >>KolO<< ukić Zagreb' 1993
�
5-6, Zagreb 1 991. [ retisak /u·/ ·
J([zyki stowianskie dzis. Nowefakty. Nowe spojrzenia ...
eadem, Jezzkoslovna razdvojba ...] Turk M., Fran Kurelac i hrvatskijezik, Izvješće za šk. g. 1994/95, Prva sušač­
Tafra B., Jezikoslovac Šime Starčević. Pogovor ka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995.
Zagreb, 2002. za pretisak Nove ričoslovnice
Turk, M., Hrvatski u kontaktu tijekom 20. stoljeća, [u:] Hrvatskijezik u XX.
stoljeću, Zbornik, ur. M. Samardžija i L Pranjković, Matica hrvatska,
'
�
Tafra B., Jez koslovna razdvojba, Zagreb, 1995
.
Tafra B., Jur��;JV� gramatika [u:] Jezikoslov Zagreb, MMVI.
ac
Tafra B., K�szcevz tragovi u hrva tskoj gram fra Josip Jurin ...
atici Turk M., Književnojezična koncepcija Riječkefilološke škole, >>Croatica<< 37-
Tafra B., Mjesto Della Belline gramatike u povi , >>Jezik<< 47, Zagreb, 1999
jesti
>>Rasprave Zavoda za jezik<< 16, Zagreb, 1990 hrvatskich grama tik '
.
� 38-39, Zagreb, 1993.
Turk M., Veberova književojezična koncepcija [u:] Riječkifilološki dani,
Tafra B., ? h �vatskim vukovcima iz drugoga Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
� �
ats i JezIk HFI<< 19, Zagreb 1993 [pretisak
kuta, >>Rasprave Zavoda za hr­
/u:/ eadem, Jezikoslovna raz­ Twardzik W., Malo poznati preteča Ljudevita Gaja, >>Croatica<< 22-23,
VOJba ... 1 Zagreb, 1985.
Tafra B., Obilježja hrvatske gramatičke norme
do kraja 19. stolfeća' >>FilologiJ.a<< Urbanczyk S., Periodyzacja dziej6w polskiego j([zyka literackiego, Warszawa,
24-25, Zagreb, 1995. 1963.
Tafra B., Pov_ije��a n čela normi an a leksi
� Urbanczyk S., Rozw6jj([zyka literackiego, Poj([cie i terminologia, Z dziej6w
� : ka [u:] Norme i normiranje ...
Tafra B., PrezspztwanJe hrvatskeJezic ne norme, >>Jezik<< 50, Zagreb, 20o3 . powstawania j([zyk6w narodowych i literackich, Warszawa, 1956.
Tafra B., Tragom hrvatske gramatike [u:] eade Utopia wj([zykach, literaturach i kulturach Stowian. I. SV. Ze swiadomosci
. m, Gramatika u Hrvata i
Vjek oslav Babukić, Zagreb, 1993 . utopijnej w refleksjij([zykowej, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997.
Tafra B., ll_eberov i Babukićev gramatički mod
el [u:] Riječkifilološki dam.· Vaillant A., La langue de Dominko Zlatarić, poete ragusa in de lafin du
Zbormk radova 2, Rijeka, 1998 .
�
Tanock F., Hrvatska rveč Jezični priručni XVIsiecle, l. Phonetique, Paris, 1928.; II. Morphologie, Paris 1931.; III.
�
Ta?ocki F., lavonskajezzk
-
: k, Osijek, 1994 .
oslovna baština (izbor), Osijek, 1996 .
Syntaxe, Belgrade, 1979.
Vaillant A., Les origines de la langue littera ire ragusaine, >>Revue des etudes
Tezak S., D��lekatska osnovica ujeziku Fran
. a Krsta Frankopana' slaves<<, Paris, 1924.
>>Filo logiJ a<< 8, Zagreb, 1978 .
Težak S., J?okleje kaj prodro na čakavsko pod Valentić M., Gradišćanski Hrvati od XVI. stoljeća do danas, Zagreb, 1970.
ručje?, >>Hrvatski dijalektološk1" Vince Z., Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezičnom planu [u:]
zbormk<< 5, Zagreb, 1981 .
idem, Putovima ...
 t
Literatura 437
436 HRVATI l NJIHOV J EZIK

pogovor za p �etisak : .
Vince Z ., Gramatička i leksikografska djela 18. stoljeća. Neobjavljeni rječnici Vončina J . , Leksikografski rad Ivana Belostenca,
[u:] idem., Putovima ... Gazop hylaci uma, II., str. Ill. - XLVII I ., Zagreb , 1973. [pret1s ak /u:/ 1dem.,

l
Vince Z., Gramatika Franje Marije Appendinija [u:] idem, Putovima ... Jezičnopovijesne raspra ve ... ] . ..

Vince Z., Gramatika 1gnjata Alojzija Brlića, započeta god. 1822. [u:] idem, Vončina J . Marulićevi >>začinjavci<< [u:] idem., Jezzcno
povl)esne rasprave ... .
Putovima ... Vončina J. O : istraži vanju jezika starije hrvats ke književ nosti, >>Umje tnost n-
Vince Z ., !kavica u hrvatskojjezičnoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj ječi<< XIV., 3, Zagreb , 1970. [pretis ak /u:/ idem, Analiz e starih ...]
�
.
pisanoj riječi - Zadarsko-dalmatinskijezično-kulturni krug, Zagreb, Vončin a J., O kontinuitetu hrvatskoga književnog
jezik od 15. do 18. stolje­
ća [u:] Prilozi za VII međunarodni kongres slavista u Warszawi, Zagreb
,
1 998.
Vince Z ., Jezična pitanjau >>Ilirskim Provincijama<<. Šime Starčević [u:] idem, 1973 . . . �

Putovima ... Vončina J., O postanku i načelima Re/kovićeve Nove

slav�nsk� z nzm�cke gra-
ra-
Vince Z., Katančićev Pravoslovnik - Etymologicon Illyricum [u:] idem, matike (1 767.) [u:] Vojna krajina, povijesni pregled - hzstorzograflJa -
Putovima ... sprave, Zagre b, 1984. . ..
Vince Z., Mjesto i značenje Kušarove knjige ,Nauka o pravopisujezika hr­ Vončina J., O povijesti hrvatske književnojezične
norme, »FilologiJa<< 20-21,
vatskoga ili srpskoga (fonetičkom ili etimologijskom)', >>Jezik<< 38, Zagreb, Zagreb , 1992. - 1993. ..

1991. Vončina J., Ozaljskijezično -književni krug [u:] idem,

Jezzcnopovz;esne raspra-
.

Vince Z., Prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku ­ ve ...
Katančićev [u:] idem., Putovima ... Vitezović, predgovor Izabranim djelima [u:] Pet sto-
Vončin a J . , Pavao Ritter �

Vince Z., Putovima hrvatskoga književnogjezika. Lingvističko­ ljeća hrvatske književnosti 17, Zagreb, 1976.
Vončina J., Preporodnijezični temelji, Zagreb , 1993
-kulturnopovijesni prikazfiloloških škola i njihovih izbora, Zagreb, 1978.; .
tekstov i Antun a Mihan ovića, >>Croat ica<< 26-27- 28, Zagreb ,
II. prošireno izdanje, 1990. Vončina J., Rani
Vince Z., Slavonski grafijski sustav [u:] idem, Putovima ... 1987.
Vince Z., Zaokret u hrvatskom književnom jeziku potkraj 19. stoljeća, Vonči na J., Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, >>Filologija<< 13, Zagreb,
>>Croatica<< 6, Zagreb, 1 975. 1985.
Vince Z., Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književnijezik, >>Filologija<< 7, Vončina J., Vrančićev rječnik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979.
Zagreb, 1 973. Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovića, Zavod za znanst veni rad, ur. J.
von Erdmann-Pandžić E., Četiri stoljeća hrvatskefilologije [u:] Prvi hrvatski Vončina i D. Tadijanović, Osijek, 1991.
sla vistički kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 1 997. Vukomanović S., Jezik Stipana Markovca Margi
tića, Monografije Filološkog
Vončina J., Analize strarih hrvatskih pisaca, Split, 1977.
Vuković J., Istorija srpskohrvatskogjezika, I. dzo.
fakulteta XXXIX , Beogra d, 197 1 . .
. .
Vončina J., Hrvatskijezik u 18. stoljeću [u:] Treći hrvatski slavistički kongres ­ Uvod zfonetzka, Beogra d,
uvodna izlaganja, Zagreb - Zadar, 2002. 1974.
>>Jezik<< 44, Zagreb , 1996.
Vončina J., Imenički genitiv množine od Iliraca do Vukovaca, >>Filologija<< 33, Vuković M ., Hrvatski jezik u kaznenim progonima,
Vukuš ić s., Predno
Zagreb, 1999. voštokavsko prenoš enje naglas ka i njegovi odrazi u hrvat­
,
Vončina J., Jezična baština. Lingvostilistička hrestomatija hrvatske književ- skoj standardnoj prozodiji, >>Hrvatski dijalektološki zbornik« 9, Zagreb
nosti od kraja 15. do početka 19. stoljeća, Split, 1988. 1995.
Vončina J., Jezični razvoj ozaljskga kruga, >>Filologija<< 7, Zagreb, 1973. Wijk van N., Les langues s/aves. De !'unite a la plural
ite, 's-Gravenhage, 1956.
Vončina J., Jezičnopovijesne rasprave, Zagreb, 1979. en historiese gegeve ns betreffende de oud�te b �­
! ke
Wijk van N., Taalku ndige
Vončina J., Jezik Antuna Kanižlića [u:] idem, Jezičnopovijesne rasprave ... trekkingen tussen Serven en Bulgaren, >> Mededelingen der Konmkh A,
Vončina J., Jezik Antuna Kanižlića, Rad JAZU 368, Zagreb, 1975. letterk unde<<, deel 55, sene
akadem ie van weten schapp en, Afdeel ing
Vončina J., Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija, >>Filologija<< 12, 3, Amste rdam, 1923. .
..
w
Zagreb, 1984.
W poszukiwaniu nowego kanonu. Reinterpretacje tradyqz kulturalne] ,
Vončina J., Kačić i Reljković na razmeđi epoha, predgovor zajedničkom iz­ artyka
krajach postjugoslowianskich po 1995 roku, ur. M . Dqbro wska-P
danju Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg čovika, Krakow, 2005.
Zagreb, 1988. H_ekt.oro�icia, K ra�6w, 1 �70.
Wagne r z ., Ze studi6w nadjrzykiem Petra
Vončina J., Kačićev udio u razvoju hrvatskoga književnogjezika do kraja na­
wariancja normy we wsp6lczesnych slowia nskzchJrzykach lzterackzch, ur. S.
rodnoga preporoda, >>Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000. Urban czyk, Wrod aw-Wa rszawa -Krak6 w-Gda
nsk, 1977.
438 HRVATI l NJIHOV J EZIK

Wierzbicki J., Zrosnif!te losy, zrosnif!te narody, »Polityka<< 2. XII. 1991.,

Warszawa
Wroclawska E., Kajkawski minijf!zyk literacki a standard chorwacki [u:]
Mif!dzy kulturq »niskq<< a »wysokq<<. Zjawiska jf!zykowe, literackie, kultu­
rawe. Pamif!ci prof dr hab. Teresy Dqbek-Wirgowej, Lodz, 2001.
Wroclawska E ., Socjolingwistyczne aspektyjf!zyka inteligencji malych
i dužych slowianskich grup etnicznych (na przykladzie Lužyczan i Kaza lo i m ena
Chorwat6w), »Biuletyn Polskiego Towarzystwa J�zykoznawczego<< LIII.,
Warszawa, 1997.
Zagorski Z., Z wažniejszych problem6wjf!zykoznawstwa normatywnego [u:]
Norma jf!zykowa w polszczyinie ...
Zar�b a A., Proba stworzenia nowego literackiego jf!zyka slowianskiego we
Wloszech, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<< XIII., Warszawa,
1974. Pretisak [u:] idem, Pisma polonistyczne i slawistyczne, Warszawa ­
Krakow, 1983. Aleksandar Il., papa 124
Zbornik o Marijanu Lanosoviću, Osijek, 1985. Aleksandar Karađorđević 291
Zbornik o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću, Osijek, 1981. Aleksić, Radomir 216, 409
Zbornik radova o Marinu Držiću, ur. A. Jembrih, Zagreb, 1969. Alfred Veliki 81
Zelić-Bučan B., Narodni naziv hrvatskogjezika tijekom hrvatske povijesti, Ančić, Ivan 175
»Jezik<< 1 9, Zagreb 1971. (prošireni pretisak [u:] S. Babić, Tisućljetnijezik Andrić, Ivo 324
naš hrvatski ...) Andrić, Nikola 289, 290
Znanstveni skup Isusovac Ardelio Della Bella (1655.-1737.), Split - Zagreb, Anić, Vladimir 229, 282, 302, 315,
1990. 329, 344, 404
žagar M., Kakoje tkan tekst Bašćanske ploče, Zagreb, 1997. Ana Jagelović 153
Život i djelo Bartola Kašića, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa u povo­ Antunović, Ivan 381
du 340. obljetnice Kašićeve smrti, održanog u Zadru i Pagu od 18. do 21. Appendini, Francesco Maria 195,
travnja 1991., Zadar, 1994. 228, 229, 236, 253, 405, 436
Aquaviva, Klaudije 192
Arpadovići 129
Arsenije III. Crnojević 107
Auty, Robert 70, 409
Babić, Stjepan 25, 31, 40, 41, 57, 59,
60, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 68, 69, 70,
71, 195, 298, 301, 302, 304, 315, 316,
319, 328, 330, 335, 338, 339, 340,
340 348, 358, 407, 409, 410, 423,
426, 429, 438
Babić, Tomo 197, 198, 212, 225, 229,
240, 359, 404, 416, 425
Babukić, Vjekoslav 224, 250, 251,
252, 253, 254, 255, 256, 250 258,
260, 262, 263, 266, 285, 360, 403,
405, 434
Bach, Aleksander 245, 259, 374
Badurina, Lada 35, 94, 234, 237, 270,
280, 299, 301, 302, 332, 333, 336,
379, 410, 411, 420, 423, 429, 434
Balistrilić, Dujam 66
BaUmann, J. Adolf 234, 260, 403
Baltić, Jako 212
Bandulavić, Ivan 65, 175, 177, 196,
190 210 239, 262, 416
Baotić, Josip 311, 411
Barac-Grum, Vida 346
Baraković, Juraj 158, 161
Bardak, Antoni 140, 427
Barić, Eugenija 51, 301, 345, 407, 411,
425
Barić, Henrik 167
Bašić, Nataša 20, 21, 28, 70, 271, 272,
279, 280, 294, 295, 322, 339, 344,
410, 411
Bašić, Petar 232, 403
Baudouin de Courtenay, Jan
Niecislaw 52
Bednarczuk, Leszek 79, 411
Belić, Aleksandar 21, 47, 48, 54, 57,
58, 76, 85, 86, 80 103, 105, 160 168,
292, 294, 411
Belostenec, Ivan 163, 187, 189, 190,
215, 216, 229, 233, 234, 256, 260,
261, 279, 281, 359, 403, 437
Benčić, Nikola 371, 372, 374, 376, 377,
378, 411
Benešić, Julije 293, 294, 305
440 H RVATI l NJIHOV J EZIK
Benić, Bono 211, 417
Berk, C.A. van den 167, 232, 411
Berlaković, Mirko 379
Berlić v. Brlić, Ignjat Alojzije
Bernardin Splićanin 126, 146, 148,
167, 197, 218, 430
Biondić, Ivan 93
Blagojević, T. Adam 218
Blicharski, Michal 305, 328, 420
Bluszcz, Anna 370, 423
Bobrownicka, Maria 140, 353, 415,
420
Bogdanović, Dimitrije 134, 412
Bogdanović, Marijan 212
Bogović, Lovre 373
Bohorič, Adam 229
Boranić, Dragutin 278, 280, 289, 292,
294, 296, 298, 301, 337, 376
Borawski, Stanislaw 52, 412
Borna, knez 1 17
Borys, Wieslaw 14, 72, 74, 75, 103,
201, 412, 427
Bošković, Radosav 75, 293, 306, 412
Brabec, Ivan 298, 371, 407
Bračuljević, Lovro 235, 380, 381
Bratulić, Josip 15, 122, 125, 126, 130,
139, 141, 164, 181, 197, 236, 361,
407, 409, 412, 417
Brborić, Branislav 297, 312, 318, 412
Brezovački, Tituš 218, 238, 281
Brlek, Mijo 233, 412
Brlić, Andrija Torkvat 276, 278, 406
Brlić, Ignjat Alojzije 230, 240, 247,
253, 254, 256, 275, 278, 405, 429,
236
Bro dnjak, Vladimir 310, 412
Broz, Ivan 266, 270, 275, 278, 280,
281, 282, 289, 330 389, 398, 404,
411
Brozović, Dalibor 24, 25, 30, 31, 36, 37,
38, 39, 40, 45, 53, 54, 56, 50 59, 60,
61, 62, 63, 64, 65, 68, 69, 70, 71, 76,
93, 94, 99, 101, 104, 105, 106, 111,
113, 114, 133, 137, 138, 140, 156, 157,
158, 161, 168, 169, 174, 191, 208, 237,
250, 251, 266, 278, 282, 302, 303,
304, 312, 313, 319, 321, 325, 326, 331,
340, 383, 387, 395, 407, 409, 412, 413,
414, 423, 426
Bruckner, Aleksander 52
Bubalo, Jakov 345, 414
Bučar, Franjo 178, 414
Bučić, Mihajlo 182
Budinić, Šime 199, 200, 202, 362, 428
Budmani, Pero 253, 257, 276, 278,
282, 406, 431
Bugarski, Ranko 50, 305, 414
Bunić Vučić, Dživo (Ivan) 62, 172
Cesarec, August 291
Ciceron 278
Cichonska, Maria 305, 322, 323, 324,
329, 414
Conev, Ben'o 51
Coseriu, Eugenio 40
Coulmas, Florian 323, 427
Crnković, Zlatko 173, 425
Cvečić, Juraj 180
Cvijić, Jovan 106, 415
Czapik, Barbara 323, 414, 415
Czerwinski, Maciej 14, 43, 294, 296,
315, 316, 323, 325, 342, 344, 415
Čičak-Chand, Ružica 353, 412, 417
Ć iril, sv. 127, 128, 140, 161, 273, 357
Dalmatin, Anton 19, 178, 180, 181
Damjanović, Stjepan 122, 128, 130,
133, 134, 136, 181, 221, 408, 415,
423
Daničić, Đuro (pravo ime Đorđe
Popović) 20, 21, 249, 250, 272,
275, 277, 278, 280, 281, 284, 332,
411
Darije I. Veliki 90
Dqbek-Wirgowa, Teresa 365, 422,
430, 438
Dqbrowska-Partyka, Maria 40, 66,
127, 140, 171, 340, 353, 357, 415,
427, 430, 437
Della Bella, Ardelio 163, 189, 195,
198, 215, 216, 210 225, 226, 229,
231, 233, 234, 239, 239, 240, 241,
l '
253, 279, 281, 359, 403, 404, 420,
l
423, 434, 438
Demeter, Dimitrija 284
Deretić, Jovan 171, 416
Derkos, Ivan 19, 222, 237, 249
Desimir, župan 130
Dešić, Nikola 186
Dioklecijan, rimski car 82
Divković, Matija 29, 62, 65, 174, 175,
176, 177, 196, 197, 211, 217, 256,
259, 358, 413, 414
Divković, Mirko 275, 277, 278, 286,
406
Dobretić, Marko 212, 235
Dobrovit, opat 129
Dobrovsky, Josef 16, 17, 18, 19, 21, 22,
23, 86, 164
Domjanić, Dragutin 368
Došen, Vid 218, 226, 229, 279, 438
Drašković, Janko 19, 222, 223, 238,
249
Drobnić (Drobnič), Josip 260, 403
Držić, Džore (Gjore) 62, 66, 161, 166,
408
Držić, Marin 26, 167, 168, 171, 415,
422, 426, 429, 430, 438
Držiha, opat 130
Dukat, Vladoje 163, 234, 416
Dukljanin, kroničar 82, 157
Đalski, Ksaver Šandor v. Gjalski,
Ksaver Šandor
Đamanjić, Rajmund 203, 358
Đurđević, !gnjat 62, 172, 211, 215,
232, 358
Đurkovečki (Gjurkovečki), Josip 231,
358, 360, 405
Kazalo imena 441
Elizabeta Gniewkowska, kneginja
176
Elizabeta (Jelisava) Bosanska 176
Erdmann-Pandžić, Elisabeth von 65,
197, 436
Erdody, Ivan 209
Falski, Maciej 171, 416
Fancev, Franjo 178, 416
Felczak, Wadaw 74, 206, 208, 244,
416
Feleszko, Kazimierz 295, 314, 323,
329, 416
Ferdinand, nadvojvoda 292
Ferdinand I. Habsburg 1 17, 153
Ficko, Jože 373
Filipović, Jerolim 162, 212, 419
Finka, Božidar 301, 335, 339, 369,
379, 410, 416
Fishman, Joshua A. 41
Flacius Illyricus v. Vlačić, Matija
Florschiitz, Josip 278, 289, 297, 406
Fontanski, Henryk 305, 328, 414, 420
Frančić, Vilim 310, 416
Frankopan, Fran Krsto 154, 187, 188,
190, 261, 293, 363, 409, 434
Frankopani, ro d 126, 156, 180, 186,
188, 387, 397
Frohlich, Rudolf 234, 260, 403, 405
Fuček, Ivan 218, 416
Fuček, Stjepan 218
Fučić, Branko 122, 129, 130, 407, 416
Fućak, Jerko 218, 416
Furdal, Antoni 33, 34, 352, 416
Gabrić-Bagarić, Darija 193, 194, 195,
198, 212, 225, 228, 240, 416, 417
Gaj, Ljudevit 17, 18, 19, 21, 24, 57, 58,
59, 203, 222, 231, 236, 237, 247,
248, 249, 250, 251, 257, 266, 269,
272, 273, 274, 285, 293, 363, 367,
368, 374, 375, 388, 390 400 414,
417, 427, 435, 437
Gajda, Stanislaw 312, 420, 430
 442 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Gajek, Jan Sergiusz 121, 428
Galović, Fran 368
Garašanin, Ilija 22
Georgiev, Vladimir 51
Gil, Dorota 364, 417
Gjalski, Ksaver Šandor (pravo ime
Ljubomil Tito Josip Franjo Babić)
282
Glavanić, Gašpar 373, 375
Glavinić, Franjo 152, 186, 191
Gluhak, Alemko 83, 84, 91, 417
Golqb, Zbigniew 33, 72, 83, 417
Gortan, Veljko 160, 408
Gostl, Igor 260, 417
Goszczynska, Joanna 89, 131, 171,
416, 426
Gorka, Leonard 121, 428
Grabovac, Filip 212, 213, 214, 269,
358, 359, 360
Grbić, Jadranka 353, 417
Grčević, Mario 16, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 26, 28, 30, 31, 70, 411, 417, 418,
419, 423
Grčić, Marko 338, 348, 418
Greenberg, Robert 323, 415, 418
Grgur XIII., papa 192
Grickat, Irena 32, 418
Grimm, Jakob 17
Grličić, Ivan 235
Guberina, Petar 294, 295, 304, 389,
411, 418, 420
Gulešić, Milvia 375, 418
Gumplowicz, Ludwik 91
Gundulić, Ivan (Dživo) 26, 61, 62, 63,
64, 65, 70, 166, 172, 215, 232, 239,
252, 279, 386, 395, 409, 430
Gutenberg, Johann 149
Habdelić, Juraj 163, 184, 185, 191,
199, 232, 279, 281, 358, 403, 419
Habsburgovci 207, 273
Hadrovics, Laszlo 234, 374, 418
Ham, Sanda 9, 250, 252, 253, 262,
263, 282, 334, 335, 339, 410, 418
Hamm, Josip 86, 103, 122, 131, 132,
217, 378, 407
Hauptmann, Ljudmi! 90
Havranek, Bohuslav 37, 418
Heinz, Adam 33, 72, 417
Hekman, Jelena 300, 340, 407, 415
Hektorović, Petar 178, 160, 161, 232,
358, 386, 395, 422, 437
Helimskij, Evgenij Arnoldovič 77
Heraklije, bizantski car 81
Hercigonja, Eduard 122, 130, 133,
134, 135, 143, 150, 179, 186, 418,
419
Herder, Gottfried Johann 22, 120,
152, 155, 209, 248, 260 303, 352,
356, 364, 430
Horvat, Ignac 376, 379
Horvat, Vladimir 195, 198, 279, 419
Hraste, Mate 99, 100, 103, 104, 182,
183, 298, 313, 400 419
Hroch, Miroslav 352, 419, 441
Hudeček, Lana 332, 411, 416, 419
Humboldt, Wilhelm von 248, 351, 364
Ignjatović, Dušanka 162, 419
Inocent IV., papa 125
Ivan X., papa 124
Ivanišević, Ivan 232
Ivanošić, Antun 218, 238
Iveković, Franjo 259, 275, 278, 281,
282, 289, 389, 398, 404
Ivić, Milka 308, 312, 419
Ivić, Pavle 20, 28, 29, 30, 54, 70, 74,
76, 79, 80 93, 99, 104, 106, 1 1 1, 1 15,
170, 274, 312, 314, 412, 413, 414,
419, 430
Ivšić, Stjepan 57, 86, 87, 105, 129, 167,
278, 292, 293, 290 419
lsaija, starac 134
Jadwiga, poljska kraljica 127, 176
Jagić, Vatroslav 17, 76, 86, 122, 167,
188, 255, 250 259, 275, 278, 285,
406
Jakov 130
Jakubinskij, Lev Petrović 101
Jambrešić, Andrija 215, 218, 227, 229,
232, 233, 235, 230 260, 279, 359,
403, 419, 434
Japundžić, Marko 140, 420
Jaroszewicz, Henryk 14, 43, 305, 324,
328, 355, 420
Jedlička, Alois 37, 418, 420
Jelačić, Josip 244
Jelić, Luka 90
Jembrih, Alojz 125, 183, 225, 379, 420,
438
Jernej, Josip 225, 420
Jeronim, sv. 125, 126, 127, 159, 184,
190 200, 350 361, 362
J«rdrzejko, Ewa 435
Jireček, Konstantin 90
Jonke, Ljudevit 40, 59, 65, 163, 226,
250, 251, 254, 250 258, 260, 265,
299, 301, 420, 421, 431
Jordanes, gotski kroničar 80
Jovanović-Gorup, Radmila 305, 421
Josip Il., austrougarski car 208, 209,
236
Judita, sv. 66, 157, 162
Jukić, Franjo Ivan 212
Junković, Zvonimir 87, 183, 229, 421
Jurić, Josip 192, 421
Jurin, Josip 198, 228, 229, 240, 261,
405, 420, 434
Jurišić, Blaž 297, 407
Jurišić, Juraj 180
Jurišić, Mirjana 339
Kačić Miošić, Andrija 57, 64, 69, 212,
213, 214, 217, 224, 238, 252, 269,
279, 358, 436
Kačić, Miro 59, 286, 305, 309, 328,
329, 358, 361, 380, 383, 421
Kadčić Bartol 175
Kale, Eduard 92, 353, 354, 355, 421
Kalina, Antoni 52
Kalinski, Ivan 346
Kazalo imena 443
Kampuš, Ivan 371, 374, 418
Kanavelović, Petar 159
Kaniz, Petar 199
Kanižlić, Antun 214, 215, 216, 217,
218, 229, 235, 238, 241, 261, 358,
359, 360, 436
Karadžić, Vuk Stefanović l l, 16, 18,
19, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 29,
57, 58, 59, 136, 171, 213, 230, 239,
241, 244, 255, 260, 261, 264, 271,
272, 274, 275, 278, 279, 283, 284,
292, 332, 340, 408, 411, 417, 421,
422, 428
Karadžići, obitelj 28
Karaman, Matija 132
Karamzin, Nikolaj 136
Karano-Tvrdković, Pavle 148
Karlo IV., češki kralj 127
Karlo Veliki, franački kralj 74
Kašić, Bartul (Bartol; Cassius
Bartholomaeus) 27, 44, 45, 64, 65 ,
68, 181, 189, 193, 194, 195, 196, 197,
198, 199, 200, 202, 203, 217, 225,
229, 230, 232, 239, 240, 253, 263,
279, 358, 359, 360, 361, 380 396,
404, 408, 410, 416, 410 419, 422,
428, 434, 438
Katančić, Matija Petar 197, 217, 218,
238, 240 252, 254, 359, 360, 422,
436
Katičić, Radoslav 25, 40, 41, 57, 65,
68, 69, 71, 93, 1 19, 162, 160 168,
193, 217, 250, 266, 328, 355, 356,
358, 374, 407, 422
Kavanjin, Jerolim 159
Kazimir, Jagelović, poljski kralj 152
Kerempuh, Petrica 293, 365, 368
Kesić, Nikola 217, 235, 380
Khuen-Hedervary, Dragutin 247, 28 0
Kikić, Geza 380
Klaić, Bratoljub 158, 296, 422
Klaić, Vjekoslav 209, 422
Klement VI., papa 127
Klemensiewicz, Zenon 33, 34, 52
 444 HRVATI l NJIHOV J EZIK
Kliment, sv. 17
Kolarič, Rudolf 86
Kollftr, Jan 19, 228, 248, 252
Kombol, Mihovil 85, 423
Komulović, Aleksandar 200, 232, 362
Koncewicz-Dziduch, Edyta 314, 423
Konrad II., olešnjicki knez 126
Konstantin, sv. 362
Konstantin VII . Porfirogenet, bizant­
ski car 18, 82
Konzul Istranin (Istrijan), Stjepan
(Stipan} 1 9, 178, 180, 181, 358
Kopitar, Jernej 16, 17, 19, 20, 21, 46,
86, 93, 230, 236, 247
Kordić, Snježana 323, 423
Kornhauser, Julian 164, 293, 368,
423, 427, 429
Kornig, Franz 231, 405
Kosmat, knez 130
Kostanj, Jure 31
Kostić, Laza M. 171, 423
Kostrenčić, Marko 119, 408
Kovačec, August 335
Kovačević, Marija 35, 423
Kovačić, Ante 282
Kozielecki, Jozef 353, 423
Kožičić, Šimun Benja 149
Kragel, E b erhard Maria 373
Krajačević, Nikola Sartorius 184
Kravar, Miroslav 15, 226, 423
Krelj, Sebastian 180
Kristijanović, Ignac 219, 231, 358, 405
Križanić, Juraj 19, 200, 201, 202, 362,
412, 426, 435
Krleža, Miroslav 291, 293, 324, 343,
348, 365, 368, 369, 430
Krmpotić, Joso 236
Krstić, Kruno 294, 295, 304, 305, 389,
411, 418, 420, 430
Kryžan-Stanojević, Barbara 38, 332,
333, 370, 371, 423
Kuhačević Matija 161
Kujundžić, Ivan 380, 382, 423
Kukuljević Sakcinski, Ivan 120, 131,
166, 224, 255, 279, 284, 285, 359
Kuljiš, Tomislav 345, 423
Kumičić, Eugen 282
Kumpes, Josip 353, 412, 417
Kuna, Herta 32, 174, 175, 212, 423,
424
Kunzmann-Miiller, Barbara 331, 424
Kurelac, Fran 200, 254, 259, 264, 270,
374, 411, 433, 435
Kušar, Marćel 266, 267, 436
Kuzmanić, Ante 268, 269
Labuda, Gerard 96, 424
Ladan, Tomislav 304, 424
Lanosović (Lanošević), Marijan 217,
226, 227, 230, 236, 254, 261, 405,
438
Laszlo, Buksu 328
Laszowski, Emil 1 19, 408
Laštrić (Lastrić}, Filip 175, 176, 212
Lašvanin, Nikola 212
Lav XIII., papa 128
Lehr-Splawiri.ski, Tadeusz 52, 76, 83
l
Lekušić, Marijan 212
Leopold Il., car 209
Levaković, Rafael 132, 197, 202, 203
Linke, Gordana 344, 345, 424
Lipovčić, Jerolim 235
Lisac, Josip 26, 31, 93, 95, 164, 169,
373, 409, 424
l 177, 197, 211, 212, 217, 428, 437
Ljudevit, knez 1 1 6
Loderecker, Petar 163
Loknar, Vladimir 323, 424
Lomonosov, Mihail 136
Lončarić, Mijo 26, 51, 76, 85, 86, 88,
89, 104, 105, 112, 301, 346, 407, 411,
419, 424, 425
Lovrić, Andrija Željko 91, 424, 433
Lubas, Wladyslaw 317, 324, 325, 328,
347, 424, 425
Lucić, Hanibal 158, 360, 422
Lucija, sv. 129
Ludovik Il. Jagelovil:, kralj (:eške i
Ugarske l l 7, 1 52, 1 5:1, 176
Ludovik I. Ugarski, hrvatsko-ugarski i
poljski kralj 176
Lukežić, Irvin 373, 4 1 7
Lukjanenko, A.M. 86, 117
Lupis, Valentiano Pietro 162, 430
Luther, Martin 1 54, 180, 213
Lowmiari.ski, Henryk 74, 81, 83, 425
Magdalenić, Matija 360
Majnard, papinski legat Nikole II.
124
Malcolm, Noel 173, 425
Malić, Dragica 51, 142, 143, 144, 145,
168, 301, 310, 400 425
Malecki, Mieczyslaw 103, 412, 425
Mamić, Mile 328, 411, 425
Mandić, Antun 236
Mandić, Mijo 382
Manojlović, Svetozar 48, 50, 425
Marčinko, Mato (pseudonim
Tomislav Heres) 91, 321, 425
Maretić, Tomo 20, 27, 44, 87, 202, 212,
214, 240, 268, 275, 270 278, 279, 282,
285, 289, 290, 291, 292, 298, 309, 332,
334, 389, 398, 399, 406, 425
Margitić (Markovac}, Stjepan 175,
Margulies, Alfons 86
Marija Terezija, austrougarska cari-
ca 208
Marković, Svetozar 310, 425
Martić, Grga 174, 414
Martinac, pop 116, 133, 361
Marulić, Marko 66, 157, 160, 161, 358,
359, 386, 395, 426, 430, 437
Matić, Ambroz 212
Matić, Tomo 199, 214, 221, 426
Matijević, Josip 405
Matijević, Stjepan 175, 177
Matković, Ivan 241
Kazalo imena 445
Mažuranić, Antun 17, 18, 21, 252,
253, 255, 256, 250 258, 260, 285,
405, 406
Mažuranić, Ivan 260, 267, 284, 285,
334, 403
Mažuranić, Vladimir 404
Megiser, Hieronim 163
Meillet, Antoine 76
Mekinić, Pythiraeus Grgur 372
Menčetić, Šiško 66, 161, 166, 217, 232,
408, 428
Meršić Miloradić, Mate 372, 375
Metod, sv. 121, 122, 124, 125, 126,
127, 128, 273, 428
Meyer, Karl H. 101
Mićanović, Krešimir 9, 41, 305, 313,
426
Mieczkowska, Halina 164, 261, 264,
427, 428
Mihalović, Ivan 382
Mihanović, Antun 19, 123, 131, 221,
238, 359, 360, 408, 426, 420 437
Mikalja (Micaglia}, Jakov 27, 44, 163,
181, 193, 195, 198, 199, 215, 224,
229, 234, 240, 279, 281, 358
Miklosich (Miklošič), František (Franz,
Franjo) 17, 86, 148, 284, 408
Mikloušić, Tomaš 219, 358
Miletić, Lubomir 51
Milosavljević, Petar 171, 426
Mirčev, Kiril 51
Mišakov Kujundžić, Nikola 382
Mladenov, Stefan 51
Mladenović, Aleksandar 76, 157, 158,
426
Modrušić, Blaž 382
Moguš, Milan 70, 99, 103, 130, 141,
149, 171, 201, 202, 219, 223, 256,
250 290, 292, 296, 298, 301, 335,
339, 407, 410, 426
Molas, Jerzy 89, 90, 91, 93, 126, 131,
355, 426
Moszyri.ski, Kazimierz 84
Moszyri.ski, Leszek 127, 140, 427, 433
 446 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Mratin 130
Mulih, Ivan 218, 235, 238, 358, 373,
416
Mulih, Juraj 218
Muljačić, Žarko 103, 147, 427
Murko, Matija 86
Musulin Stjepan 163, 233, 427
Mužar, Andrija 189
Nagy, Josip 233, 427
Naković, Mihovil 375
Nalepa, Jerzy 84
Nalješković, Nikola 62
Napoleon 1., car 69, 147, 210, 247
Nazor, Vladimir 368, 369
Nelde, Peter Hans 323, 427
Neweklowsky, Gerhard 371, 377
Niedziela, Zdzislaw 261, 428
Nikčević, Vojislav 28, 314, 427
Nikola II., papa 124
Nikolajević, Đorđe 148
Nosić, Milan 236, 427
Novak, Grga 160, 408
Oblak, Vatroslav 86
Obradović, Dositej 20, 213, 244, 274
Oczkowa, Barbara 40, 72, 121, 127,
133, 130 164, 199, 220, 261, 264,
334, 364, 427, 428
Ohnheiser, Ingeborg 328, 425
Okuka, Miloš 317, 428
Orbini, Mavro 362
Orlović, Jerolim 189
Orlos, Teresa Zofia 261, 428
Ostojić, Ivan 357, 428
Pace!, Vinko 406, 284
Palković, Godefrid 373
Palmotić, Junije (Džona) 62, 172, 217,
232, 239, 252
Pandžić, Zvonko 193, 428
Pm-iko, Grazyna 352, 419
Papić, Pavle 177
Parčić, Dragutin 132, 404, 406, 417
Partaš, Josip 266
Paštrić, Ivan 132
Patačić, Adam 233, 261
Pavešić, Slavko 51, 70, 301, 407, 425,
426
Pavičić, Josip 349, 350, 428
Pavić, Emerik 213, 234, 380, 381
Pavletić, K. 187, 428
Pavličević, Dragutin 22, 74, 428
Pavlović, Milivoj 49, 428
Pavuna, Stanka 344, 345, 428
Peca, Asim 25, 30, 85, 93, 99, 101, 104,
253, 377, 428
Pederin, Ivan 66, 67, 166, 428, 429
Pejaković, Stefan 284
Pelegrinović, Mikša 161, 266
Pergošić, Ivan 182, 183, 184, 281, 358,
359
Perić-Gavrančić, Sanja 193
Pešikan, Mitar 58
Peti, Mirko 51, 301, 310, 329, 407, 425,
429
Petr, Jan 162, 429
Petretić, Petar 203
Pintarić, Neda 193, 346, 368, 429, 430
Petar, biskup splitski 82
Pisarek, Walery 33, 429
Podhorodecki, Leszek 74, 289
Polanski, Kazimierz 33, 72, 316, 416,
417
Polivanov, Evgenij Dimitrijevič 36
Poljanec, Franjo 291, 429
Popiolek, Barbara 326, 429
Popović, Ivan 48, 50, 76, 86, 429
Popović, Pavle 170
Popowska-Taborska, Hanna 73, 75,
83, 84, 429
Posilović, Pavle 174, 175, 177
Pranjković, Ivo 40, 1 1 1, 130, 174, 216,
230, 258, 259, 294, 295, 298, 305,
310, 315, 322, 329, 333, 336, 407,
415, 419, 429, 435
Preradović, Petar 269
Prešeren, France 248, 324
Pribineg 130
Pribojević, Vinko 160, 161, 164, 165,
201, 362, 408
Pritchard, Boris 94, 420
Prokopije iz Cezareje, bizantski kro­
ničar 16
Puškin, Aleksandar S. 137
Putanec, Valentin 162, 163, 430
Rački, Franjo 119, 124, 245, 246, 408,
409
Radić, Antun 279
Radić, Stjepan 291
• Radnić, Mihovil 380
l
Radovanović, Milorad 34, 36, 41, 42,
44, 58, 70, 312, 313, 326, 430, 433
Raguž, Dragutin 341, 407, 430
Rakovac, Dragutin 219
Ramovš, Fran 48, 85, 86, 87, 90, 430
l
i, Ranjina, Dinko 161, 171, 217, 359, 360
r
i Ranjina, Nikša 165, 167
!
' Rapacka, Joanna 22, 66, 82, 107, 118,
119, 120, 123, 125, 149, 152, 153, 155,
• 158, 173, 188, 209, 245, 247, 248, 267,
268, 271, 303, 352, 364, 368, 430
Ratkaj, Juraj 83
Relković (Reljković), Josip Stjepan
233
Re Iković (Reljković), Matija Antun
50 64, 69, 213, 216, 226, 227, 228,
229, 230, 232, 233, 235, 240, 253,
254, 261, 262, 279, 359, 404, 409,
429, 436, 437
Rešetar, Milan 87, 148, 165, 167, 169,
170, 171, 172, 229, 276, 292, 408,
422, 430, 431
Richter, M. Adolf 234, 260, 403
Robica, Aleksander 375
Roccabonella, Nicola 162
Rožić, Vatroslav 87, 289
Rudnik-Karwatowa, Zofia 38, 333,
423
Rukavina Vidovgradski, Juraj 223
Runje, Petar 127, 431
Kazalo imena 447
Rusek, Jerzy 72, 103, 412, 427
Ružičić, Gojko 158, 431
Sakač Krizin, Stjepan 90
Saloni, Zygmunt 33, 39, 40, 316, 431
Salzmann- Č elan, Marija 350, 431
Samardžija, Marko 24, 40, 111, 170,
210, 219, 226, 229, 235, 246, 261,
278, 279, 280, 288, 289, 290, 296,
290 301, 314, 320, 328, 329, 342,
346, 340 419, 420 431, 432, 435
Saussure, Ferdinand de 40
Schlozer, August Ludwig 220, 427
Schuster-Šewc, Heinz 83
Sekulić, Ante 234, 379, 380, 381, 382,
432
Selak, Ante 60, 315, 321, 322, 323, 411,
432
Sesar, Dubravka 63, 432
Sibenegg, Josip 218
Silić, Josip 35, 37, 40, 41, 94, 130, 302,
305, 309, 319, 329, 335, 336, 338,
339, 347, 369, 400 409, 415
Simeon, Rikard 32, 432
Sitović (Šitović) Ljubušak, Lovro 175,
198, 225, 229, 240, 254, 359, 404
Skerlić, Jovan 171, 291
Skok, Petar 83, 261, 278, 433
Slamnig, Ivan 67, 433
Slawski, Franciszek 93, 431
Sionski, Stanislaw 52
Smičiklas, Tadija 119, 120, 408
Smodek, Matija 223
Sobolewski, Aleksej l. 90
Solunska braća 121, 122
Savić, Ivan 282
Spaginska-Pruszak, Agnieszka 14,
304, 305, 310, 313, 314, 315, 316,
324, 433
Stanojević, Stanoje 85, 86, 411, 430
Starčević, Ante 224, 270, 409
Starčević, Šime 31, 224, 229, 230, 238,
240, 241, 254, 263, 270, 271, 405,
409, 421, 434, 436

448 H RVATI l NJIHOV JEZIK
Stjepan Il. Kotromanić 176
Stevanović, Mihailo 313, 433
Stolac, Diana 94, 358, 360, 420, 433
Stras, Ewa 328, 420
Straha!, Rudolf 275, 277, 406
Strossmayer, Josip Juraj, biskup 22,
127, 128, 132, 245, 246, 275, 408,
427
Strzygowski, Josef 90
Stulli (Stulić), Joakim 233, 234, 358,
403, 412, 427, 436
Subotić, Jovan 269
Suchanek, Lucjan 353, 415
Suchon-Chmiel, Barbara 264, 427
Sučić, Ivo 379, 407
Sušnik, Franjo 215, 218, 232, 403, 434
Szentmartony, Ignacije 231, 405
Šafafik, Josef Pavel 16, 17, 18, 19, 21,
46, 50, 83, 80 164, 248
Šamija, Ivan B. 344, 345, 433
Šarčević, Ambrozije Boza 381, 382
Šegvić, Kerubin 91
Šenoa, August 282
Šepić, Ante 141, 433
Šilobod Balšić, Mihalj 218
Šimić, Antun Branko 291
Šimundić, Mate 62, 168, 169, 170,
328, 343, 433
Šipuš, Josip 220, 221, 427
Šišić, Ferdo 124, 408
Škarić, Ivo 70, 341, 370, 407, 426, 433
Škarić, Matija Ivan 218
Škiljan, Dubravko 43, 70, 71, 92, 282,
324, 355, 356, 350 360, 361, 362,
363, 364, 388, 398, 420, 426, 433
Šojat, Antun 232, 346, 367, 379, 433, 434
Šojat, Olga 182, 183, 408
Šonje, Jure 344, 404
Šoštarić, Jeremija 373
Štefanić, Vjekoslav 122, 123, 130, 132,
408, 409
Štur, L'udovit 19
Šulek, Bogoslav 260, 261, 262, 264,
285, 290, 342, 404, 410 420, 421
Tadijanović, Blaž 206, 226, 227, 254,
262, 359, 404, 420, 438
Tafra, Branka 27, 44, 45, 193, 194,
224, 225, 226, 229, 231, 239, 240,
250, 251, 252, 253, 254, 258, 261,
264, 266, 276, 270 332, 344, 434
Tanclinger, Zanotti Ivan 199, 360,
426
Tandarić, Josip 122
Tanocki, Franjo 214, 344, 345, 434
Temperica, Marin 192
Težak, Stjepko 70, 186, 187, 201, 282,
301, 304, 334, 345, 361, 370, 407,
423, 426, 434, 435
Tkaczewski, Dariusz 370, 423
Tkalac, Mirko 266
Tkalčević, Adolfo Veber 45, 243, 252,
253, 255, 250 258, 259, 262, 264,
265, 266, 260 277, 281, 285, 334,
374, 406, 409, 411, 429
Tokarz, Emil 298, 322, 329, 414, 415,
420, 429, 435
Toma, splitski arhiđakon 82, 83, 124
Tomerlin, Đuka 370, 423
Tomičić, Zlatko 433
Tomislav, hrvatski kralj 85, 117, 124
Topolinska, Zuzanna 328, 425
Tošović, Branko 35, 435
Totila, gotsko-slavenski vođa 82
Trpimir 1 ., knez 82, 117, 119
Trpimirovići 92, 117, 129
Trstenjak, Davorin 250
Trubačov, Oleg 84
Trubar, Primož 180
Truhelka, Ć iro 176
Tuđman, Franjo 347, 348, 410
Turk, Marija 1 1 1, 259, 266, 270, 435
Tvrtko l. Kotromanić, bosanski kralj
173
Twardzik, Wadaw 236, 435
Ujević, Tin 291, 368
Ungnad Weissenhof, Hans v.
Weissenhof, Hans Ungnad
Urbanczyk, Stanislaw 33, 34, 52, 313,
416, 435, 437
Užarević, Jakov 260, 403
Vaillant, Andre 167, 168, 171, 435
Vajs, Josef 128
Valentić, Ladislav 373
Valentić, Mirko 371, 435
Valjavec, Matija 282
Vasilev, Christof 377
Vasmer, Maks 84, 90
Važny, vaclav 371
Veber Tkalčević, Adolfo v. Tkalčević,
Adolfo Veber
Velikanović, Ivan 235
Venclović, Gavrilo Stefanović 274
Vergerije, Petar Pavao 180
Vetranović, Mavro 171, 358, 360
Vicić, Vice 212
Vilov, Stjepan 235, 381
Vince, Zlatko 13, 85, 217, 218, 219,
222, 223, 224, 228, 229, 230, 234,
250, 251, 259, 266, 268, 269, 284,
407, 435, 436
Višević, Mihajlo, knez 124
Vitaljić, Andrija 159
Vitanović, Josip 277, 406
Vitezović Ritter, Pavao 187, 189, 190,
191, 199, 203, 206, 213, 210 233,
236, 237, 247, 251, 252, 261, 358,
359, 360, 362, 363, 409, 421, 437
Vlačić, Matija (Flacius Illyricus) 180
Vladislav Jagelović, poljski kralj 127,
152, 176
VoJtić, Josip (Jose Voltiggi) 228, 229,
234, 254, 260, 279, 403, 405, 416,
432
Vončina, Josip 15, 65, 66, 116, 152,
158, 159, 160, 161, 163, 168, 175,
178, 179, 182, 183, 184, 185, 186,
188, 189, 190, 196, 202, 206, 213,
Kazalo imena 449
214, 215, 216, 221, 223, 227, 233,
249, 253, 409, 426, 436, 437
Vramec, Antun 87, 125, 183, 184, 191,
197, 213, 281, 358, 420, 421
Vrančić, Faust 67, 68, 125, 162, 163,
164, 165, 227, 281, 359, 360, 361,
362, 403, 409, 416, 427, 430, 437
Vraz, Stanko 248, 250
Vrhovac, Maksimilijan, biskup 94,
220, 223, 359, 435
Vrljić, Stojan 314, 432
Vujević, Stjepan 382
Vujić, Antun 371
Vukomanović, Slavko 211, 437
Vukotinović, Ljudevit 219
Vuković, Jovan 367, 433, 437
Vuković, Milan 321
Wasilewski, Tadeusz 74, 206, 208,
244, 416
Weingart, Miloš 37, 418
Weissenhot, Hans Ungnad 180
Wijk, Nicolaas van 76, 79, 437
Wrodawska, Elzbieta 346, 365, 367,
371, 429, 438
Zach, Franciszek 22
Zapolja, Ivan 153
Zar�ba, Alfred 366, 438
Završnik, Josip 236, 360, 427
Zečević, Vesna Sl, 301, 346, 407, 411,
425
Zelić-Bučan, Benedikta 357, 361, 438
Ziejka, Franciszek 353, 415
Zieniukowa, Jadwiga 346, 429
Zlatarić, Dominko 62, 171, 217, 358,
435
Znika, Marija 51, 301, 407, 425
Zoranić, Petar 1 17, 153, 156, 158, 159,
161, 179, 232, 358, 386, 395, 412,
426, 431
Zrinska, Ana Katarina, žena Nikole
>>Sigetskoga<< 186
450 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Zrinska, Ana Katarina od
Frankopana, žena Petra
Zrinskoga 187, 190, 358
Zrinska, Zora, kći Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, rod 156, 180, 182, 186, 188,
190, 387, 397
Zrinski, Ivan, sin Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, Juraj 182
Zrinski, Nikola 188
Zrinski, Petar 154, 187, 188, 190, 261,
281, 363, 409, 428, 358
Zrinski, Nikola Šubić (>>Siget ski<<)
153, 186
Zvonimir, hrvatski kralj 129
Žagar, Mateo 129, 130, 131, 411, 438
Živković, Sreten 298, 407
Bi lješka o a utorici
Barbara Oczkowa rođena je 28. lipnja 1944. u Krakowu, gdje je
završila osnovnu i srednju školu. Na Jagellonskom sveučilištu u
Krakowu diplomirala je serbokroatistiku u okviru studija slavenske
filologije. Godine 1969. obranila je magistarski rad pod naslovom
Praslavenski element u leksiku suvremnoga srpsko-hrvatskogajezi­
ka. Za doktorsku tezu odabrala je opis tvorbene kategorije Namina
instrumenti u suvremenom srpsko-hrvatskomjeziku te je rad obra­
nila 1974. i tiskala ga kao knjigu u Wrodawu, 1977. godine. Područje
njezina znanstvenoga istraživanja obuhvaća rječotvorje, hrvatsku i
srpsku morfologiju, povijest hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga je­
zika te karpatsku dijalektologiju. Iz navedenih jezikoslovnih disci­
plina napisala je nekoliko desetaka članaka. Za studente slavistike
izdala je skriptu Osnove povijesti hrvatsko-srpskoga jezika, tiskanu
u Krakowu 1983., što je do sada jedini udžbenik na poljskom jeziku
posvećen toj tematici. Barbara Oczkowa okušala se i u dijalekto­
logiji karpatskoga područja. Od 1988. do 2003. bila je aktivni član
međunarodnoga uredništva za izdavanje Obščekarpackogo dialek­
tologičeskogo atlasa (1. - Vl.). Izradila je nekoliko desetaka dijalek­
toloških karata te je bila suurednicom poljskoga sveska atlasa. Kao
profesor Jagellonskoga sveučilišta u Krakowu na Odsjeku za slaven­
sku filologiju studentima prenosi svoju oduševljenost poviješću hr­
vatskoga jezika te im približuje taj važan i vrlo težak predmet. Svoj
dosadašnji rad okrunila je neobično vrijednom k njl&<?lP. Hrvati i
! _! � � f
� ihov ezik. Iz po vijesti k� ificiranja njižev� oj�zi ntJ n�rm� koju
.
citatelJima donosimo u pnJevodu s polJskoga Jezlk / : >
1 ·
·
·· i
��)