GODINA XLII

»OVJEK I SVEMIR
4
»ASOPIS ZAGREBA»KE ZVJEZDARNICE 1999/2000
 NA©A RIJE»
Ljetno doba
Dolazi ljeto. Za astronomiju sol-
sticij je rutina koja se cikliËki pon-
avlja i ne mari za raspoloæenja
ljudi i baπ ju briga da li smo se na
vrijeme pripremili. Ne moæemo
ubrzati ili odgoditi poËetak ljeta,
kao πto moæemo pomaknuti neki

4
praznik ili poËetak πkolske godine.
Priroda ne pita ljude, premda se u
novije vrijeme ljudi itekako mogu
prilagoditi prirodi, pa Ëak znatno
utjecati na svoj okoliπ. Ponekad, a
Astronomsko - astronautiËki Ëasopis »OVJEK I SVEMIR izdaje Zvjezdarnica Zagreb moæda i vrlo Ëesto, na svoju πtetu.
- ZagrebaËki astronomski savez, u suradnji s astronomskim udrugama u Republici
Razne vrste zagaenja nas okru-
æuju, a sve smo ih sami proizveli.
Hrvatskoj.Godiπnja pretplata iznosi 50 kn, a preko povjerenika 40 kn. Za inozem-
U æelji za lagodnijim æivotom, pro-
stvo 30 DEM ili 15 EUR.
fitom, gledamo uglavnom sebe,
Povjerenikom Ëasopisa moæe postati svaki nastavnik ili uËenik koji æeli naπ Ëasopis neπto manje oko sebe. Otpadi svih
promicati na svojoj πkoli te prikupi najmanje 5 pretplatnika. U tom sluËaju povjerenik vrsta gomilaju se oko nas: od obiË-
dobiva jedan primjerak Ëasopisa besplatno, kao i pravo na 10% od prikupljene pret- nog svakodnevnog smeÊa, pa do
plate na ime poπtanskih i drugih troπkova. Pretplata se πalje opÊom uplatnicom koja nuklearnih ostataka; od cigaret-
se nalazi u poπiljci s Ëasopisom, na adresu: Zvjezdarnica Zagreb, OpatiËka 22, nog dima naπih susjeda, pa do og-
10001 Zagreb, tel/fax: 01/485-1355. E-mail: CiS@hpd.botanic.hr Æiro raËun: romnih koliËina otrovnih plinova
30102-678-114829. »OVJEK I SVEMIR izlazi 4 puta za vrijeme πkolske godine. koje svake sekunde u atmosferu
Pojedini broj u prodaji stoji 15 kuna. izbacuju automobili i tvorniËki
dimnjaci. Naftne mrlje na mori-
ma, ozonske rupe, razna zraËe-
nja… Panika? Moæda ipak ne, ali
SADRÆAJ oprez svakako. Ipak neki svjesni
ljudi poduzimaju mjere. Bezolovni
3
Neke zanimljive optiËke pojave u Zemljinoj atmosferi . . . . . .4 benzin, reciklaæa, filteri na tvor-
Tragom astronomskih zabluda - Poravnavanje planeta . . . .13 niËkim dimnjacima, briga za πu-
me, zaπtiÊene æivotinjske vrste -
Nove ideje - Svemirska prognoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 sve to pokazuje da svijet nije tako
Hrvatske zvjezdarnice - Opservatorij Hvar . . . . . . . . . . . . . . .14 sulud i da ima nade. Ekologija nije
fikcija i planet Êe vjerojatno pre-
Astro galerija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18
æivjeti, makar “nikad niπta viπe
Aktualno - NEAR - Shoemaker oko erosa . . . . . . . . . . . . . . .20 neÊe biti isto”.
Novosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 A za nas astronome, koji smo
itekako osjetljivi na jednu drugu
Zanimljivo - Polarna svjetlost nad hrvatskom . . . . . . . . . . . .24 vrstu zagaenja, svjetlosno zaga-
Nove knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 enje (engl. Light Polution) koje
Astronomija u πkolama i druπtvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 nam oteæava motrenje neba iz
gradova i naseljenih mjesta, da li
Ljetno nebo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29 za nas ima nade? Ponegdje u raz-
Nagradni natjeËaj/Obavijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 vijenom svijetu veÊ i na to misle.
Specijalne svjetiljke za uliËnu
rasvjetu, πtitnici za usmjerenje
Redakcijski odbor: Sanjin KovaËiÊ, Gustav Kren, Zdenko MarkoviÊ,prof, Damir svjetlosnog snopa, bit Êe i drugih
rjeπenja. A dok takav pristup ne
MikuliËiÊ,dipl.ing, dr.sc.Drago Roπa, dr.sc.Bojan Vrπnak, dr.sc.Vladis VujnoviÊ
prevlada i u naπoj sredini, iskoris-
Glavni i odgovorni urednik: Sanjin KovaËiÊ
timo ljetno doba da pobjegnemo iz
Zamjenik glavnog urednika: Zdenko MarkoviÊ, prof. gradova, daleko od rasvjete i smo-
GrafiËki urednik: Igor Vresk govite atmosfere, pa uæivajmo u
Priprema crteæa: Damir Hræina, dipl.ing. prizorima koje nam pruæa vedro
Tisak: Logotip d.o.o. Zagreb noÊno nebo, kojeg sreÊom ljeti ne
»asopis izlazi potporom Gradskog ureda za obrazovanje i πport grada Zagreba i nedostaje.
Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Sanjin KovaËiÊ
 Pojave u atmosferi

Tekst: Dr.sc. Dragan Roπa

Ilustracije: Damir Hræina
Dr.sc. Dragan Roπa je ravnatelj Zvjezdarnice ZagrebaËkog astronomskog saveza. Specijalist je za opÊu
astronomiju i fiziku Sunca. Kao predsjednik Dræavnog povjerenstva za uËeniËka natjecanja iz
astronomije, te voditelj projekta E-πkole mladih znanstvenika izravno je ukljuËen u sve hrvatske pro-
jekte edukacije u astronomiji.

Neke zanimljive optiËke

pojave u Zemljinoj atmosferi
Zemljina atmosfera, bez koje bi æivot na naπem planetu bio nezamisliv, astronomima stvara
razliËite probleme pri terestriËkim opaæanjima. Za oblaËnog vremena optiËka opaæanja su
neprovediva, a Ëak i za vedrog vremena uvijek prisutni poremeÊaji i cirkulacija zraka u
atmosferi oteæavaju precizna astronomska mjerenja. No, istodobno Zemljin zraËni omotaË
izvoriπte je mnogih zanimljivih i lijepih optiËkih pojava. Prekrasno nebesko plavetnilo, boje
zalazeÊeg Sunca, duge, haloi, sporedna Sunca, oduvijek su izazivali divljenje a ponekad i
praznovjerje. Jednostavni fizikalni zakoni lako mogu dati objaπnjenje ovim pojavama...
4
eposredno prije zalaska nad obzorom, Sun- zalazeÊeg Sunca do opaæaËa prevaljuju znatno
N ce Ëesto poprimi neuobiËajeni izgled. Pored
toga πto mu sjaj znaËajno oslabi, tako da ga Ëe-
veÊi put kroz Zemljinu atmosferu nego kada je
Sunce visoko nad obzorom. To je jedan od os-
sto moæemo promatrati i golim okom, boja mu novnih uzroka promijenjenog izgleda Sunca.
ponekad postaje crvena, a oblik spljoπten. Tako- Na takav zakljuËak navodi nas i Ëinjenica da za
er, doima se i mnogo veÊim nego kada se na- vrijeme Ëiste atmosfere Sunce pri zalasku
lazi visoko nad horizontom. poprima znatno veÊi sjaj nego onda kada ga
Da do ovih pojava ne dolazi uslijed promjena
koje se dogaaju na samom Suncu, lako se mo-
æemo uvjeriti jednim pomalo naivnim, ali uËin-
kovitim naËinom. Dovoljno je telefonski nazvati
nekog poznanika koji æivi negdje zapadnije od
nas i zapitati ga kakvo se Sunce u tim trenuci-
ma njemu pokazuje. Ako nam je poznanik do-
voljno udaljen i ako je nebo nad njim vedro,
saznat Êemo da je Sunce visoko nad horizon-
tom i da ima uobiËajen sjaj, boju i oblik. Prema
tome za spomenute pojave odgovor treba traæi-
ti u neËem drugom.
Mnogi veÊ nasluÊuju da je promijenjen izgled
Sunca uglavnom posljedica pojava koje se do- Duga - jedna od najljepπih optiËkih atmosferskih pojava
gaaju pri prolasku SunËeve svjetlosti kroz Ze- Snimljeno pokraj radioteleskopa Parkes u Australiji (prom-
mljinu atmosferu. Zrake svjetlosti dolazeÊi sa jer feflektora antene iznosi 64 m).
 Pojave u atmosferi

promatramo iz urbane sredine nad kojom se

nalazi oblak oneËiπÊene atmosfere ili magle.
©to se dogaa sa svjetloπÊu kada prolazi
atmosferom? Odgovor na ovo pitanje postat Êe
nam puno jasniji ako se prisjetimo da je svjet-
lost elektromagnetski val. Elektromagnetski
val, koji predstavlja titraje elektriËnog i mag-
netskog polja, “zatitrat” Êe u svom elektriËnom
polju atome zraka. Atomi na taj naËin apsor-
biraju (upijaju) svjetlost da bi je potom, zah-
valjujuÊi elektromagnetskom pobuenju, opet
zraËili. Ova je pojava u fizici poznata pod
nazivom rasprπenje svjetlosti. Prvu uspjeπnu teori-

Disperzija svjetlosti u prizmi. Propustimo li bijelu svjetlost

Glavna duga nastaje lomom, disperzijom i odbijanjem svjet-
losti na vodenim kapljicama. Upadna i povratna zraka
crvene svjetlosti tvore kut od oko 138° (crteæ a) pa motritelj
(crteæ b) vidi crvenu svjetlost od kapljica koje su u kutnoj
udaljenosti od 42° od srediπta (O) duge. Ovaj kut za
ljubiËastu svjetlost iznosi 40°.
ju rasprπenja svjetlosti razradio je u okvirima
klasiËne fizike joπ u proπlom stoljeÊu fiziËar
Lord Rayleigh. Njegovi su rezultati pokazali
da je intenzitet ili koliËina rasprπene svjetlosti
obrnuto razmjerna Ëetvrtoj potenciji njene
valne duljine. Bijela (vidljiva) svjetlost koja sa
Sunca dolazi u Zemljinu atmosferu, sastavljena
je od elektromagnetskih valova razliËitih valnih
duljina. Pojedine skupine tih elektromagnet-
skih valova odreenih valnih duljina izazivaju u
naπem oku osjet odgovarajuÊe boje. Jednostav-
no se u to moæemo uvjeriti propustimo li bijelu
svjetlost kroz prizmu i na taj naËin dobijemo
spektar bijele svjetlosti. Osnovne boje tog spektra
su crvena, æuta, zelena i plava. One se, kako je i
ranije kazano, uzajamno razlikuju svojim val-
nim duljinama; crvena svjetlost ima najveÊu, a
kroz prizmu dobit Êemo spektar. Osnovne boje tog spektra
su crvena, æuta, zelena, plava i ljubiËasta. Pri tome najman-
ji otklon ima crvena svjetlost, a najveÊi ljubiËasta.
5
plava najmanju valnu duljinu. Zbog toga Êe
prema Rayleighovom zakonu Zemljina atmos-
fera najviπe rasprπiti plavu svjetlost a najmanje
crvenu, uslijed Ëega je danje nebo plave boje.
Kada Zemlja ne bi imala atmosferu, tada bi
danje nebo izgledalo isto tako tamno kao i
noÊno. To potvruju i opaæanja iz velikih nad-
morskih visina, kada se nad promatraËem
nalazi znatno tanji sloj atmosfere, a tamno
danje nebo je i nad obzorom Mjeseca i drugih
tijela SunËeva sustava koja nemaju atmosfere.
Pri zalasku Sunce se naglo izmijeni. Sjaj mu slabi, boja
obiËno postaje tamno æuta ili crvena, oblik spljpπten. Ono se
tada doima znatno veÊim nego kad je visoko nad obzorom.
Ponekad se, kao na slici, vidi i zeleni bljesak
 Pojave u atmosferi

Kada je Sunce nisko nad obzorom njegova

svjetlost na putu do motritelja prolazi debljim
slojem atmosfere. Pri tome je veliki dio plave
svjetlosti uklonjen radi rasprπenja, tako da do
opaæaËa dolazi preostala bijela svjetlost bez
plave komponente, a to je preteæito crvena i æu-
ta svjetlost. U jutarnjim satima Zemljina je at-
mosfera opÊenito bistrija i manje poremeÊena
nego naveËer. Tako je i u veÊini sluËajeva zala-
zeÊe Sunce znatno crvenije i slabijeg sjaja od
izlazeÊeg.
Zanimljiva pojava vezana uz rasap SunËeve
svjetlosti u Zemljinoj atmosferi opaæa se u crve-
nkastoj boji Mjeseca za njegove potpune
pomrËine. Naime, crvena svjetlost najmanje se
rasprπuje u Zemljinoj atmosferi. Prolaskom
kroz atmosferu ona se prelama prema Zemlji-
noj povrπini i obasjava tamnu MjeseËevu ploËu
u Zemljinoj sjeni. Kada bi se za vrijeme potpune
pomrËine Mjeseca nalazili na povrπini Mjeseca
okrenutoj Zemlji vidjeli bismo potpunu pomrËi-
nu Sunca. Tamna Zemljina ploËa prekrila bi
Sunce, a Zemljina atmosfera svijetlila bi crven- NeobiËna pojava kriæeva viena 14. srpnja 1865. godine u
kastom bojom. Alpama. Glavna ilustracija u knjizi “Vrieme” koju je napisao
Pored toga πto Sunce pri zalazu postaje slabi- Oton KuËera krajem proπlog stoljeÊa.
6 jeg sjaja i mijenja boju, ono postaje i drugaËijeg
oblika. VeÊ prostim okom uoËavamo da je ono nekih 30’. Posljedica toga je spljoπten izgled
spljoπteno. Mjerenje, bilo fotografsko ili nepos- Sunca u iznosu od spomenutih oko 83%.
redno, pokazat Êe nam da je Sunce u vertikal-
nom smjeru spljoπteno u iznosu od oko 83%. Do Atmosferska refrakcija
ove pojave dolazi uslijed atmosferske refrakcije, Do loma svjetlosti pri prolasku kroz Zemljinu
odnosno loma svjetlosnih zraka pri prolazu atmosferu dolazi uslijed toga πto svjetlost ima
kroz Zemljinu atmosferu. Ovu je pojavu pozna- manju brzinu u optiËki guπÊem sredstvu (u zra-
vao joπ u 16. stoljeÊu znameniti opaæaË Tycho ku) nego u vakuumu. Usporenje u zraku iznosi
Brahe i to na temelju mjerenja poloæaja zvijez- 87km/s, πto je vrlo mala vrijednost u odnosu na
da na nebeskom svodu. Naime, svjetlost pro- brzinu svjetlosti u vakuumu (300 000km/s). U
lazeÊi Zemljinom atmosferom lomi se prema duhu osnovnih zakona optike ova se tvrdnja
okomici jer ulazi u optiËki guπÊe sredstvo, tako moæe izreÊi i na jedan drugi naËin: indeks loma
da nebeski objekti prividno izgledaju viπi nad zraka (omjer brzine svjetlosti u vakuumu i
obzorom nego πto su u stvarnosti. Prividni i zraku) iznosi 1,00029. Primjera radi, staklo ima
stvarni poloæaji zvijezda podudaraju se samo za indeks loma 1,5 ili viπe, pa je brzina svjetlosti u
zvijezde u opaæaËevom zenitu. Kako se objekt staklu 200 000 km/s ili joπ manja. Tako stakle-
pribliæava horizontu atmosferska refrakcija po- na prizma moæe otkloniti zrake svjetlosti i za
staje sve izrazitija. Nad samim horizontom deset stupnjeva, dok horizontski sloj atmosfere
(horizontska refrakcija) ona poprima najveÊu vri- stvara otklon od svega 35’. Pri tome se svaka
jednost od nekih 35 kutnih minuta. Tako je pri elementarna boja bijele svjetlosti lomi razliËito;
zalazu Sunca donji njegov rub prividno “po- svjetlost kraÊih valnih duljina prelama se za
maknut” za 35’ prema “gore”, dok je istodobno veÊi kut od svjetlosti veÊih valnih duljina. To je
njegov gornji rub (koji se nalazi u veÊoj visini stoga πto je u sredstvu viπe usporena svjetlost
nad horizontom) obiËno prividno pomaknut za kraÊih valnih duljina (pojava disperzije). Iz tog

razloga, za vrijeme zalaæenja Sunca, crvene
zrake zalaze prve, zatim æute, zelene, plave i na
kraju ljubiËaste. Plava i ljubiËasta komponenta
teæe su vidljive uslijed debelog atmosferskog
sloja. Meutim, za povoljnih atmosferskih uv-
jeta zadnja zraka zalazeÊeg Sunca moæe popri-
miti smaragdno zelenu boju. Ova pojava pozna-
ta je pod nazivom zeleni bljesak. Mnogo lakπe se
uoËava dalekozorom i iz planinskih krajeva za
vrijeme bistre i neporemeÊene atmosfere i pri
daleko vidljivom horizont.
Spomenimo na kraju joπ jednu zanimljivu
pojavu uz zalazeÊe Sunce. Zaπto nam se Sunce
ili Mjesec neposredno prije zalaska doimaju
veÊim? Odmah treba naglasiti da se radi o iluz-
iji-optiËkoj varki. Lako se u to moæemo uvjeriti
izmjerimo li kutnu veliËinu Sunca neposredno
prije zalaska i usporedimo li je s kutnom veliËi-
nom naπe zvijezde kada je visoko nad obzorom.
Iluzija se opaæa i kod Mjeseca. Premda nam se
Ëini da su Mjesec i Sunce neposredno nad
obzorom prividno veÊi dva ili Ëak dva i pol puta
nego inaËe, u stvarnosti su oba tijela prividno
manja, jer su u tom sluËaju za veliËinu Zemljina
polumjera udaljeniji od motritelja nego li kad
su u zenitu. Iluzija se tumaËila jedno vrijeme
time πto veliËinu zalazaÊeg Sunca ili Mjeseca
usporeujemo s konfiguracijom okolnog obzo-
ra, pa se zato oba tijela doimaju veÊim. Neka
druga istraæivanja opovrgla su ovakvo tuma-
Ëenje i pronaπla novo - u fizioloπkoj prirodi oka.
Naime, fizioloπko prilagoivanje oka pri gleda-
nju u vodoravnom smjeru je drukËije od onog
pri okretanju glave i vertikalnom gledanju. Vi-
dimo da neke od opisanih pojava nisu zanim-
ljive samo astronomima ili meteorolozima, veÊ
zadiru i u medicinske i psiholoπke teme. Ipak,
malo je osoba koje zalazak Sunca ostavlja ravn-
oduπnim. Nije na odmet stoga da se ponekad
prisjetimo kako znanost objaπnjava ove lijepe
prizore.
Sumrak
Nakon πto Sunce zapadne pod obzor Zemljina
atmosfera joπ neko vrijeme svijetli obasjana
SunËevom svjetlosti. SliËno je i neposredno
prije izlaska Sunca. Ovi se dijelovi dana naziva-
ju sumracima - jutarnjim ili noÊnim. Razliku-
jemo graanski, nautiËki i astronomski sumrak.
Graanski traje od trenutka zalaska Sunca pa
Pojave u atmosferi
sve dok se ono ne spusti 60 ispod horizonta (ta-
da je SunËeva zenitna udaljenost 960). Graan-
ski jutarnji sumrak (koji zapoËima kada je
zenitna udaljenost Sunca 960 i traje do izlaska
Sunca) joπ se naziva zorom ili svitanjem, a ve-
Ëernji joπ nazivamo sutonom. Za poËetka gra-
anskog jutarnjeg sumraka, prirodna rasvjeta
za vedrog vremena je takva da jedva moæemo
Ëitati na otvorenome. Na nebu se tada naziru
objekti oko prve prividne veliËine i oni sjajniji.
NautiËki sumrak je u trenucima kada je zenitna
udaljenost Sunca izmeu 960 i 1020, dok je as-
tronomski sumrak u razdoblju kada se zenitna
udaljenost Sunca mijenja izmeu 1020 i 1080. U
vrijeme prelaska iz nautiËkog u astronomski
sumrak, za vedrih se veËeri u blizini zenita mo-
gu vidjeti zvijezde 6. prividne veliËine. Poloæaj
Sunca kada mu je zenitna udaljenost 1080, od-
nosno visina pod horizontom 180 (kraj veËern-
jeg sumraka ili poËetak jutarnjeg), granica je
prave noÊi.
Nastupanja i trajanja sumraka promjenjiva
su tijekom godine i ovise o geografskoj πirini
motritelja. Poznato je da u ekvatorijalnim pod-
ruËjima Sunce zalazi gotovo okomito na obzor.
Zenitna mu se udaljenost bræe poveÊava pa i 7
sumraci traju kraÊe. Istodobno, u viπim geo-
grafskim πirinama Sunce zapada “koso” pod
horizont i sumraci opÊenito dulje traju. Zbog
sliËnih razloga trajanje sumraka mijenja se za
odreeno mjesto na Zemlji i tijekom godine, tj.
ovisno je o godiπnjem dobu. Tako npr. astro-
nomski sumrak u naπim geografskim πirinama
oko proljetnog i jesenskog ekvinocija nastupa 1h
40m nakon zalaska Sunca, za ljetnog solsticija
2h40m nakon zalaska, a za zimskog solsticija
1h50m nakon zalaska Sunca.
Elementarnim znanjem sferne astronomije
vrlo lako se moæe pokazati npr. da se za mjesta
na sjevernoj geografskoj πirini od 58,5 0 Sunce
oko ljetnog solsticija nikad ne spuπta viπe od 160
pod horizont, pa u to doba nema pravih noÊi,
veÊ nastupaju samo sumraci. U sve veÊim geo-
grafskim πirinama broj takvih noÊi tijekom go-
dine se poveÊava. Primjera radi, na geografskoj
πirini od 900 - 180=720 Sunce se i za ekvinocija
ne spuπta pod horizont viπe od 180, tako da sa-
mo u ljetnim periodima moæemo imati barem
dio prave noÊi. No, treba naglasiti da su ovi za-
kljuËci izvedeni zanemarujuÊi atmosfersku
 Pojave u atmosferi

ponekad uoËiti uska tamno modra i siva pruga

- Zemljina sjena. Ovakve rijetke i neuobiËajene
pojave povezuju se s ekstremnim uvjetima u
Zemljinoj atmosferi, koje mogu uvjetovati ve-
like koliËine praπine doneπene zraËnim vrtlozi-
ma iz tropskih krajeva ili izbaËene u Zemljinu
atmosferu velikim vulkanskim erupcijama.

Duga, halo, sporedna Sunca...

Duga je svakako jedna od najljepπih rijetkih i
neobiËnih optiËkih pojava u Zemljinoj atmos-
feri. Opaæamo je najËeπÊe kao lukove spektral-
Kada svjetlost ulazi u Zemljinu atmosferu dolazi do pojave
loma ili refrakcije. Pojava se naziva atmosferska refrakcija. nih boja. Duga je posljedica prolaska SunËevih
GustoÊa atmosfere poveÊava se od njenih viπih slojeva zraka kapljicama kiπe, vodenim kapljicama u
prema niæim, pa se svjetlosne zrake kontinuirano savijaju
prolazeÊi Zemljinom atmosferom. PromatraË na povrπini
Zemlje tada vidi izvor svjetlosti u smjeru tangente na put
savijenih zraka. Promatrani objekt prividno je viπi nad hori-
zontom, odnosno zenitna mu je daljina prividno manja. Kut
izmeu stvarnog i prividnog poloæaja objekta koji nastaje
zbog loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi naziva se kutem
atmosferske refrakcije. NajveÊi kut refrakcije je za one
zrake koje dolaze horizontalno prema motritelju (tzv. hori-
zontska refrakcija). Tada kut loma poprima vrijednost od
oko 0,50, πto pribliæno odgovara kutu pod kojim se sa
Zemlje vidi SunËev promjer. Tako kada Sunce vidimo toËno
nad horizontom, ono u stvarnosti zauzima geometrijski
8 poloæaj ispod horizonta. Suncu je potrebno dvije minute da
uslijed Zemljine vrtnje prividno prijee kutnu udaljenost od
0,50. Zbog ove pojave u ekvatorijalnim podruËjima trajanje
dnevnog sijanja Sunca produæeno je za oko 4 minute, a u
mjestima s veÊom geografskom πirinom to produæenje
poprima veÊi iznos. Pri preciznim astronomskim mjerenji-
ma potrebno je uzeti u obzir atmosfersku refrakciju. To nije
baπ ni jednostavno, jer iznos prelamanja, osim o visini
objekta nad obzorom, ovisi i o trenutaËnom fiziËkom (mete-
oroloπkom) stanju atmosfere i valnoj duljini opaæane svjet- Zaπto je nebo plavo? U atmosferi dolazi do rasprπenja SunËeve
losti. Posebno je sloæena situacija kada je objekt nedaleko svjetlosti, pri Ëemu se najviπe rasprπuje plava svjetlost. Ona iz
od obzora. Stoga se opÊenito za potrebe preciznih mjerenja, svih smjerova dolazi do opaæaËa dajuÊi nebu prekrasnu plavu
pored teoretskih izraza koriste i eksperimentalne relacije, boju.
dok se istodobno izbjegavaju mjerenja kada su objekti u
blizini horizonta.
oblacima ili u rijeËnim slapovima. Pri tome se
refrakciju, koja znaËajno doprinosi trajanju motritelj treba naÊi u posebnom poloæaju -
sumraka u visokim geografskim πirinama. izmeu kapljica i Sunca koje se nalazi iza nje-
Ponekad se za sumraka u Zemljinoj atmosferi govih lea. Zrake svjetlosti prolazeÊi kroz vode-
moæe odvijati prava predstava svjetala raznolik- nu kapljicu prvo se lome, potom djelomiËno od-
ih boja. Nerijetka je pojava krasnih veËernjih bijaju na suprotnoj povrπini kapljice i zatim iz-
rumenila. Oblaci tada znaju poprimiti crven- laze na prednjoj strani kapljice. Pri tome u kap-
kaste ili ruæiËaste boje. ljici dolazi do disperzije svjetlosti uslijed Ëega se
Zabiljeæeni su i sluËajevi da Sunce poprima razliËite boje prelamaju i za razliËiti kut. Pret-
neuobiËajene boje. Vrlo rijetko zna postati i mo- postavimo li da je vodena kapljica oblika kugle,
dro, dok se istodobno zapadno nebo dugo moæe se pokazati da je minimalni kut otklona
nakon zalaska Sunca zna æariti rumenim sja- izmeu upadajuÊe i povratne zrake crvene
jem. Nasuprot SunËevom poloæaju moæe se svjetlosti oko 1380. Svjetlosne zrake mogu upa-
 Pojave u atmosferi

dati pod razliËitim kutovima na povrπinu kap-

ljice. Meutim, za odreeni relativno πiroki ras-
pon kutova upada (od 550 do 650) povratne zra-
ke odreene boje svjetlosti su gotovo paralelne.
Tako se crveni luk duge vidi pod kut od 1800-
1380= 420. SliËan kut za ljubiËastu svjetlost
iznosi oko 400, dok za ostale boje leæi izmeu
ovih vrijednosti. Zamislimo li pravac od Sunca
kroz motritelja u pravcu kapljica vode, on Êe
nam oznaËiti srediπte lukova u kojima se tvori
duga. Prvi luk je ljubiËaste boje i nastaje od
kapljica koje se nalaze u kutnoj udaljenosti 400
od srediπta zakrivljenosti lukova. Kapljice u
udaljenosti od 420 tvore luk crvene boje. Izme-
u se nalaze poredane preostale boje spektra bi-
jele svjetlosti. Sada je jasno da opaæaË mora biti
u posebnom poloæaju u odnosu na Sunce i kap-
ljice da bi vidio dugu, pa se ova pojava ne via
baπ tako Ëesto. Opisana duga naziva se glavnom.
Naime, u vodenim kapljicama zrake svjetlosti
mogu se pri izlasku iz kapljice opet djelomiËno
odbiti prema unutraπnjosti. Tako npr. dvo-
strukim odbijanjem nastaje tzv. sporedna duga.
Slabijeg je sjaja i osobita je po tome da je ljubi-
U vrijeme potpune pomrËine Mjeseca primjeÊujemo da
Zemljin satelit ne potamni potpuno premda je zaπao u Zem-
ljinu sjenu. Njegova povrπina pokazuje crvenkastu boju. Poja-
va nastaje uslijed loma zraka svjetlosti u Zemljinoj atmosferi,
koja najviπe rasprπuje plavu svjetlost (zato je i danje nebo pla-
vo), a najmanje crvenu, koja prelomljena obasjava MjeseËevu
ploËu. Kada bismo se za pomrËine Mjeseca nalazili na
MjeseËevoj povrπini okrenutoj Zemlji, opaæali bi potpunu po-
mrËinu Sunca. Zemljina tamna ploËa bila bi okruæena crven-
kastom svjetloπÊu Zemljine atmosfere. Fotografiju potpune po-
mrËine Mjeseca vidi u rubrici Astro galerija
Ëasta svjetlost viπe prelomljena nego crvena, pa
je, za razliku od glavne duge, kod sporedne cr-
vena boja u unutarnjem dijelu luka. Karakte-
ristiËni kutovi za sporednu dugu su oko 50,50 za
crvenu svjetlost i oko 540 za ljubiËastu.
S porastom SunËeve visine nad obzorom
9

Ako je prizemni sloj zraka manje gustoÊe od onog iznad njega opaæa se pojava fatamorgane kao zrcaljenje udaljenih pred-
meta na Zemljinoj povrπini (gornji crteæ). Naime, zraka svjetlosti iz vrha opaæanog predmeta do motritelja moæe doÊi direkt-
no (stvarna slika) ili prolazom kroz niæe slojeve rjeeg zraka pri Ëemu se savija. Motritelj vidi vrh predmeta u smjeru tan-
gente na savijenu zraku i opaæa nestvarnu obrnutu sliku predmeta. Pojava je karakteristiËna za pustinjske krajeve.
Gornja fatamorgana (donji crteæ) nastaje pri obratnoj situaciji. Sloj zraka uz povrπinu je veÊe gustoÊe. Tada se vide uspravne
i uzdignute slike predmeta, πto se Ëesto via na morima ili jezerima. Slike nastale pojavom fatamorgane su samo privid,
optiËka varka. Iraz fatamorgana u knjiæevnom smislu zna se koristi u prenesenom znaËenju: opsjena, iluzija, umiπljanje.
 Pojave u atmosferi
Daljina vidljiva horizonta za motritelja O koji se nalazi na visi-
ni h=OA iznad povrπine Zemlje polumjera R. Pravac OH je teo-
retski horizont kojemu je zenitna daljina 90°. Na lijevom
dijelu crteæa zanemaren je utjecaj atmosfere pa je daljina
vidljiva horizonta jednaka duljini duæine OT. Atmosferska
refrakcija (desni dio crteæa) poveÊava daljinu vidljiva hori-
zonta koja je sada jednaka udaljenosti izmeu toËaka O i T1.
Stanje zraka u prizemnim slojevima Zemljine atmosfere
moæe znaËajno mijenjati daljinu vidljiva horizonta.
10 motritelj na Zemljinoj povrπini vidjet Êe sve ma-
nji i manji dio dugina luka. Tako npr. opaæaË na
nultoj nadmorskoj visini ne moæe vidjeti glavnu
dugu ako je visina Sunca veÊa od 420, dok se is-
todobno iz zrakoplova moæe vidjeti i cjelokupna
kruæna duga.
SunËeve zrake u kapljicama vode mogu se i vi-
πestruko prelamati unutar kapljice. Tako se za po-
voljnih uvjeta moæe opaæati i viπe sporednih duga.
Duga moæe nastati i od svjetlosnih zraka koje
se prethodno reflektiraju od mirne povrπine vo-
de (npr. jezera ili mora). Tako se pored glavne i
sporedne duge, u rijetkim sluËajevima moæe
vidjeti i treÊa, nastala od reflektiranih zraka, a
koja u dvjema toËkama sijeËe glavnu dugu.
Bez obzira na mnogo slabiji sjaj od SunËevog
i Mjesec moæe stvoriti dugu. Pojavu MjeseËeve
duge opisao je npr. njemaËki pisac Schiller u
svom djelu Wilhelm Tell.
Duga moæe nastati i na vodenima kapljicama
guste magle, πto je Ëesto vidljivo u planinskim
podruËjima. NajËeπÊe je samo bijele boje i neko-
liko je stupnjeva manjeg polumjera od obiËne
duge. Polumjer duge ovisan je o veliËini vode-
nih kapljica.
I premda je priroda nastanka duge relativno
jednostavna (objasnili su je joπ I. Newton i R.
Descartes), prvu detaljniju teoriju razvili su
tek u 19. stoljeÊu engleski astronom G. Airy,
meteorolog J. Pernter i drugi, uzimajuÊi pri
tom u obzir i veliËinu vodenih kapljica i inter-
ferenciju svjetlosti.
»esto se oko Mjeseca (ili neπto rijee oko
Sunca) znaju viati svijetli koncentriËni prsten-
ovi razliËitih polumjera. Pojava se naziva halo.
NajËeπÊe je halo svijetli prsten polumjera 220 (ili
se jave dva prstena od kojih veÊi ima polumjer
460). S unutarnje strane je prsten crvenkaste
boje i oπtro omeen, dok je s vanjske strane ze-
lenkast ili modar i bez oπtrog ruba. Halo nasta-
je lomom i refleksijom svjetlosti na kristalima
leda koji se nalaze u visokim oblacima (cirostra-
tusima). Zbog slabijeg sjaja Mjeseca pojava ha-
loa lakπe se uoËava oko Mjeseca. Haloi se mogu
javljati i na drugim mjestima u atmosferi (ne
samo oko srediπta u kojem je Mjesec ili Sunce).
Tako se oni mogu uzajamno i doticati ili sjeËi.
Mjesta u kojima se haloi sijeku relativno su sja-
jna pa se nazivaju sporednim Suncima ili spored-
nim Mjesecima, a mogu nastati i oblici kriæeva.
Ovakve pojave mogu se vidjeti na nebeskom
svodu gdje se nalazi Sunce, ali i u poloæaju na-
suprot SunËevom (spomenimo pojavu suprotnog
Sunca).
OptiËka igra u Zemljinoj atmosferi, uz odree-
ne uvjete, ponekad moæe izazvati veliki broj raz-
liËitih haloa, sporednih sunaca, sjajnih stupova
ili kriæeva. Ovakve rijetke pojave u starije su doba
najËeπÊe pobuivale sujevjerje. Ilustracije radi,
navodimo ovdje citat iz knjige “Vrieme” Otona
KuËere koju je izdala Matica Hrvatska 1897.
godine. Autor opisuje pojavu koju su vidjeli tu-
risti u Alpama 14. srpnja 1865. godine:
“Ovaj je pojav bio svakako jedan od najneobiËnijih
pojava, πto ih moæemo svrstati u red haloa. Vidok mu
je bio Whymper na Cervinu, a izaπao je na velik glas
poradi dramatiËnih prizora, uz koje se je pokazao.
Sretno se je cielo druætvo popelo na brieg. Nu na pov-
ratku se tek pokzaπe sve pogibelji teækoga silazenja: dva
se druga Wymperova sunovrtiπe u bezdan! Oni, πto os-
tadoπe na æivotu, u sred kobne tiπine i zapanjeni od
straha, nastaviπe put niz brdo, no kad podigoπe oËi,
vidjeπe pred sobom na nebu halo, razstavljen osovnim
stupom u dvoje i u svakom odsjeku po jedan ogromni
krst. »inilo se, kao da se krstovi diæu iz bezdna, u koje-
 Pojave u atmosferi

mu su Ëas prije izdahnuli svoj posljednji dah nesretni

drugovi njihovi! Nema sumnje, da su i ovi krstovi
postali tim, πto su se sjekli razliËni krugovi, kojim se
ostatci nisu vidjeli. Pojav se tumaËi kao i svaki drugi
halo. SluËaj je htio, da se ova dva krsta pokazaπe baπ
na onom mjestu, gdje su Ëas prije izdahnula dva Ëovje-
ka; nu krstovi bi se bez dvojbe bili vidjeli i onda, da su
oba nesretnika ostala na æivotu. Nu ovaj osobiti sluËaj
kao da izazivlje maπtu, da se zaleti u vrhunaravne
krajeve, kako bi obrazloæila, zaπto se pokazalo oboje u
isti Ëas.”
U planinskim predjelima Ëesto se moæe Sporedna sunca mogu se vidjeti na mjestu gdje se sijeku
doæivjeti joπ jedna pojava koja ima jednostavno haloi.
objaπnjenje. SunËeve zrake znaju bacati sjene
planina ili ljudi na guste slojeve magle. Uz to, la i potjeËe od mitoloπkog lika - vile (fata) Mor-
znaju se oko sjena javljati i obojani haloi πto gane, za koju postoji puËko vjerovanje da izazi-
moæe djelovati pomalo sablasno. va ovu pojavu. Drugi uobiËajeni naziv za ovu
pojavu je miraæa (od franc. mirage=iluzija,
Fatamorgana privienje). Fatamorgana nastaje refrakcijom i
Do sada opisane pojave nastaju uglavnom u totalnom refleksijom svjetlosti u niskim slojevi-
visokim slojevima Zemljine atmosfere. Meu- ma ugrijanog zraka. Naime, za velikih vruÊina
tim, ima zanimljivih pojava koje se dogaaju i u zrak neposredno iznad povrπine tla zna biti ma-
prizemnim atmosferskim slojevima. Najpozna- nje gustoÊe nego onaj iznad njega. Tako zrake
tija je fatamorgana. Naziv je talijanskog podrijet- svjetlosti koje dolaze s nekog predmeta do opa-
11
 Pojave u atmosferi
æaËa mogu imati dvije staze. Direktnu i stazu
koja prolazi manje guπÊim prizemnim slojem i
koja je konveksna (ispupËena) prema dolje.
Motritelj vidi dvije slike objekta. Jednu stvarnu
od direktno dolazeÊih zraka i drugu (prividnu)
koja se vidi tangencijalno na smjer savijenih
zraka u podruËjima manje gustoÊe. Prividna je
slika predmeta obrnuta tako da se stjeËe dojam
kao da se izmeu predmeta i motritelja nalazi
neka ravna povrπina koja reflektira zrake svjet-
losti. Fatamorgana objaπnjava i “vlaæan” izgled
prometnica za vrijeme ljetnih vruÊina, a u
pustinji pojava moæe izgledati kao odbijanje
svjetlosti na vodenoj povrπini koja stalno bjeæi
do promatraËa koji joj se pribliæava.
Fatamorgana moæe nastati i u suprotnom slu-
Ëaju, kada se formiraju stabilni i guπÊi slojevi
zraka uz povrπinu (obiËno je to nad vodenim po-
vrπinama - jezera i mora). Zrake svjetlosti udal-
jenih predmeta savijaju se po stazama koje su
konveksne prema gore. Tada moæemo vidjeti us-
pravne slike predmeta uzdignute iznad njihovih
stvarnih poloæaja (tzv. gornja fatamorgana).
Zemljina atmosfera i daljina vidljiva
12 horizonta
Zemljina je povrπina zakrivljena i zato je priv-
idni horizont u veÊoj zenitnoj udaljenosti od te-
oretskog kojeg odreuje tangenta u toËki Ze-
mljine povrπine gdje se nalazi motritelj. Razlika
ovih kutova naziva se dubina vidljiva horizonta
(horizontska depresija) i o njenoj vrijednosti ovisi
i kolika je najveÊa udaljenost u kojoj joπ vidimo
objekte na Zemljinoj povrπini (daljina vidljiva
horizonta). Geometrijski promatrano daljina
vidljiva horizonta ovisi o polumjeru Zemlje i
nadmorskoj visini motritelja. ©to je motritelj na
veÊoj nadmorskoj visini to je daljina vidljiva ho-
rizonta veÊa. ZnaËajni utjecaj na daljinu vidljiva
horizonta ima pojava atmosferske refrakcije.
Naime, gustoÊa Zemljine atmosfere opÊenito se
smanjuje s poveÊanjem nadmorske visine. Usli-
jed toga refrakcija pridonosi poveÊanju daljine
vidljiva horizonta.
Dubina vidljiva horizonta i atmosferska re-
frakcija utjeËu na vrijeme i mjesto izlaska
nebeskog tijela. Stoga se o njima vodi raËuna
kod proraËunavanja vremena i mjesta izlaska i
zalaska Sunca, Mjeseca i drugih nebeskih
objekata.
Treperenje zvijezda
Vratimo se na kraju atmosferi kakvu astrono-
mi najviπe vole. Kristalno Ëistoj, bez naoblake i
potpuno tamnoj. Uputimo li tada pogled u noÊ-
no nebo posuto zvijezdama, moæe nam se uËini-
ti kao da atmosfera i ne postoji. Ali i u ovakvim
sluËajevima njeno se prisustvo zapaæa. Razotkri-
va nam to uvijek prisutno zvjezdano treperenje.
U atmosferi se neprekidno mijeπaju topliji i hla-
dniji slojevi zraka koji se razlikuju gustoÊom.
Prolazom iz guπÊeg u rjei sloj (i obrnuto), zrake
se svjetlosti prelamaju. Svjetlost dalekih zvijez-
da pri prolazu kroz atmosferu nailazi na mnoga
mjesta na kojima dolazi do promjene njezina
smjera. Tako se cijelo vrijeme dogaa da slika
zvijezde mijenja svoje mjesto. Zbog tromosti
naπeg oka, pojedine se slike iz raznih smjerova
slijevaju i izmjenjuju, πto doæivljavamo kao
treperenje. Pojava je poznata i pod nazivom scin-
tilacija. Dok zvijezde trepere, planeti sjaje mirn-
im sjajem. Premda njihova svjetlost doæivljava
jednake promjene, treperenje se ne opaæa jer su
planeti puno bliæi i ne vidimo ih kao toËke, veÊ
sitne ploËice. Iako se njihova svjetlost lomi i pre-
mjeπta na sve strane, najveÊi dio ploËice ostaje
na jednom mjestu. Samo rubovi stvaraju trepe-
renja, koja su toliko slaba da ih ne vidimo pros-
tim okom. Meutim, pogled teleskopom ra-
zotkrit Êe nam treperavi rub planetnih slika. Ka-
ko izbjeÊi utjecaj atmosfere na kakvoÊu slike i
time poboljπati astronomska opaæanja? Najjed-
nostavniji i najskuplji naËin je opaæati izvan Ze-
mljine atmosfere. Danas postoje mnogi astro-
nomski instrumenti koji se nalaze u letjelicama
izvan Zemljine atmosfere. Spomenimo Hubble-
ov svemirski teleskop reflektor promjera oko 2,5
metara, zahvaljujuÊi kojem smo u posljednjih
nekoliko godina doπli do mnogih astronomskih
otkriÊa. Smanjenje atmosferskog utjecaja na op-
tiËka opaæanja moæe se postiÊi postavljanjem te-
leskopa u visoke nadmorske visine, πto se redo-
vito Ëini kod novih velikih instrumenata. Poma-
æe nam i suvremena tehnologija. Opaæanjem
umjetne laserske zvijezde moæemo razotkriti ob-
like atmosferskih poremeÊaja. Digitalna tehnika
omoguÊuje nam da prepoznamo iste te signale u
teleskopskim snimcima dalekih svemirskih
tijela, te da ih iz njih odstranimo i time poveÊa-
mo kakvoÊu slike.
 Tragom astronomskih zabluda

Istina o poravnavanju planeta

travnju i svibnju dva puta se ponovio zan-
U imljiv astronomski dogaaja prividnog prib-
liæavanja veÊeg broja planeta. Mjesec i tri plane-
ta: Jupiter, Saturn i Mars, 6. travnja naπli su se
unutar kruga promjera 9 stupnjeva, a veÊ 5. svib-
nja, Ëak se pet planeta: Jupiter, Saturn, Mars,
Venera i Merkur zajedno sa Mjesecom naπlo u
krugu promjera 25 stupnjeva. Ovaj spektakularni
prizor, koji se ponavlja u prosjeku svakih 57 god-
ina, prati velika buka najavljivaËa propasti svije-
ta i to posebno onih koji misle da neπto znaju o
fizikalnim zakonima. Takvi Êe sveznadari reÊi da
je istina da se planeti neÊe sudariti jer su
popriliËno daleko jedni od drugih, ali Êe zato, po
njima, povezano gravitacijsko djelovanje planeta
prouzroËiti potrese, poplave izazvane plimom, a
moæda Êe i raspoloviti Zemlju na pola.
To, naravno, nije toËno jednostavno zato πto je SOHO/LASCO 3 ESA/NASA

gravitacijski utjecaj planeta, zbog njihove udal-

jenosti priliËno malen. To posebno vrijedi u slu-
Ëaju plima i tzv. plimnih gravitacijskih sila. Plime
nastaju zbog utjecaja Mjeseca, ali i Sunca. Mjesec
i Sunce malo viπe privlaËe dijelove Zemlje koji su
njima bliæi od onih koji su im dalji. MatematiËki,
plimne sile ovise o r -3, πto znaËi da priliËno brzo
padaju sa udaljenoπÊu. Tako je doprinos Mjeseca
najveÊi, Sunca upola manji, a Venere gotovo 1000
puta manji od SunËevog (porast oceanskih plima
utjecajem Venere iznosi oko 0,005cm). Ostali
planeti, pa Ëak i div Jupiter, doprinose gotovo
zanemarivo malo.
Kamera LASCO C3 letjelice SOHO (The Solar and Helio-
spheric Observatory) uhvatila je istovremeno u vidnom polju
Jupiter, Saturn, Merkur i Veneru. Bijeli krug u sredini slike
oznaËava veliËinu Sunca zaklonjenog diskom koronografa.
Ovogodiπnje poravnavanje planeta je bila dnevna pojava, pa
se nije moglo vidjeti sa Zemlje. 13
Zato, ne treba bjeæati s osnovnim potrepπtina-
ma u planine tijekom susreta planeta, veÊ na
krovove zgrada s dalekozorima i teleskopima!
Davor KrajnoviÊ

Nove ideje

Prognoza svemirskog vremena

nanstvenicu su napravli korak naprijed u prognoziranju svemirskog vremana. Kakvo Êe vrijeme biti
Z u svemiru, barem onom u blizini Sunca, ovisi o razliËitim aspektima SunËeve aktivnosti, koja moæe
imati vrlo velikog utjecaja na rad svih elektriËnih naprava, te posebno na komunikaciju i satelite u or-
biti oko Zemlje. Glavni krivac su, naravno, SunËeve pjege. Nagli porast u aktivnosti SunËevih pjega
stvara jako ultraljubiËasto zraËenje, koje pak izaziva promjene u gustoÊi gornjih slojeva atmosfere, a i
πtetno je za æiva biÊa.
Ideja se bazira na otkrivanju sunËevih pjega na suprotnoj strani Sunca, barem dva tjedna prije no
πto se okrenu prema Zemlji uslijed SunËeve rotacije (period je 27 dana). Potrebno je pratiti Lyman alfa
linije u spektru Sunca. To su spektralne linije atoma vodika, odnosno prijelazi na osnovni nivo, koji
mogu biti pobueni vanjskim zraËenjem. SunËeve pjege jak su izvor fokusiranog zraËenja, koje
pobuuje atome vodika iz okolnog prostora, te tako konaËno stvaraju jaËu no obiËno emisiju ultralju-
biËastog zraËenja Lyman alfa linija. Satelitskim praÊenjem podruËja s jakim Lyman alfa linijma
moguÊe je odrediti broj i poloæaj SunËevih pjega na suprotnoj strani Sunca. Davor KrajnoviÊ
 Hrvatske zvjezdarnice

Dr.sc. Vladimir Ruædjak

ProËelnik je Opservatorija Hvar, te predsjednik Hrvatskog astronomskog druπtva.
Specijalist je za fiziku Sunca i fiziku plazme. Na dodiplomskom i poslijediplom-
skom studiju na Prirodslovno matematiËkom fakultetu u Zagrebu predaje kolegije
iz fizike plazme i fizike Sunca. Glavni istraæivaË niza domaÊih i meunarodnih pro-
jekata. Glavni je urednik Ëasopisa Hvar Observatory Bulletin.
Fotografije: Sanjin KovaËiÊ

Opservatorij Hvar
Geodetskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu
pservatorij Hvar osnovan je 1971.
O godine u zajedniËkom poduhvatu Ko-
miteta za nauËni rad ondaπnje SR Hrvat-
ske i ËehoslovaËke Akademije znanosti.
Nositelji provedbe bili su Geodetski fa-
kultet SveuËiliπta u Zagrebu i Astronomski
institut ËehoslovaËke Akademije znanosti
koji je stavio na raspolaganje astronomske
instrumente, montaæne kuÊe za smjeπtaj
14 opaæaËa, te opremio mehaniËku radionicu.
1971. godine probijena je pristupna ces-
ta i adaptirana tvrava Napoljun koja se
nalazi na nadnorskoj visini od 250 m u bli-
zini grada Hvara.
Montirani su slijedeÊi instrumenti: dvo-
struku solarni teleskop; refraktori (∅ = 21

Kupola novog metarskog teleskopa koji joπ nije u pogonu

cm i ∅ = 13 cm) za opaæanje SunËeve fo-

Dvostruki solarni teleskop: za kromosferu (13 cm) i fotos-
feru (21 cm)
tosfere i kromosfere, te reflektor Casseg-
rain (∅ = 65 cm) za fotoelektriËna opa-
æanja zvijezda.
Opservatorij Hvar sveÊano je otvoren u
listopadu 1972. godine. Tada poËinje i πko-
lovanje struËnjaka za rad na astrofiziËkim
istraæivanjima.
Novi poticaj dolazi 1997. godine kada je
zavrπeno postavljanje austrijsko - hrvat-
skog teleskopa promjera 1 metar koji moæe
posluæiti za opaæanje tijela SunËeva susta-
Kupole stelarnih teleskopa - desno stari (65 cm) i lijevo novi (1 m) sagraene su u podnoæju stare tvrave Napoljun, koja je
glavna zgrada opservatorija

va, zvijezda i galaktika. Ovaj poduhvat
ostvaren je u suradnji Saveznog ministar-
stva znanosti i prometa Republike Austrije
i ministarstva znanosti i tehnologije Re-
publike Hrvatske. Nositelji provedbe bili
su Opservatorij Hvar i SveuËiliπna zvjez-
darnica u BeËu. Trenutno na Opservatoriju
Hvar djeluje pet istraæivaËa i jedan viπi te-
hniËar. Od osnutka Opservatorija opaæan-
ja je obavljalo oko pedeset znanstvenika iz
Europe i Japana.
baa u bljeskovima i prenosi kroz SunËevu
15
atmosferu i meuplanetarni prostor.
Takoer se istraæuje ustrojstvo, dinamika
i stabilnost SunËevih prominencija; pose-
bice uzroci nestabilnosti magnetskih arka-
da u koroni koje sadræe kao zatvorenu jez-
gru jednu prominenciju.

Istraæivanje Sunca
Jedno od glavnih podruËja istraæivanja
koja se provode na Opservatoriju Hvar su
fizikalni procesi u atmosferi Sunca. Istra-
æuje se SunËeva aktivnost povezana s po-
javom i razvojem pora, pjega, bljeskova,
erupcijama prominencija i koroninim
izbaËajima masa.
Istraæuje se uskladiπtenje energije u Glavno zrcalo (65 cm) prvog stelarnog teleskopa kojim su
magnetskim poljima SunËeve atmosfere do danas ostvarena brojna fotometrijska opaæanja prom-
te naËin na koji se ta energija naglo oslo- jenljivih zvijezda
 Hrvatske zvjezdarnice

pekulijarnih zvijezda u otvorenim galak-

tiËkim skupovima, te simbiotskih zvijezda.
Opservatorij Hvar ima razgranatu me-
unarodnu suradnju s institutima iz Aus-
trije, NjemaËke, Italije, »eπke, SlovaËke,
Maarske, Poljske, Francuske, Finske i Ja-
pana, te je ukljuËen u nekoliko meunar-
odnih projekata opaæanja sa satelita i
svemirskih sondi.

Situacija u fotosferi i kromosferi kontrolira se na monitoru,

a u vrijeme pojaËane aktivnosti, znatnijih kromosferskih
bljeskova i pojave veÊih prominencija, zapis se arhivira na
video traku

Nadalje se prouËava diferencijalna rota-

cija Sunca mjerenjem poloæaja “tragova”
kao πto su prominencije (filamenti) pjege,
koronine πupljine i koronine svjetle toËke
tijekom prelaska preko SunËevog diska.
Nastoji se, meu inim, ustanoviti da li po- CCD kamera postavljena na dvostrukom solarnom teleskopu
stoje promjene u diferencijalnoj rotaciji zamijenila je klasiËnu fotografsku tehniku
16 Sunca tijekom ciklusa aktivnosti.
Od 1977. godine izlazi Ëasopis Hvar Ob-
Istraæivanja stelarnim 65 cm servatory Bulletin, sa meunarodnim ured-
teleskopom niπtvom.
Opaæanja 65 cm teleskopom su imala te- Suradnici Opservatorija Hvar sudjeluju
æiπte na istraæivanju Be zvijezda - zvijezda u nastavi astronomije i nekih bliskih pred-
s emisijskim plinovitim omotaËem. Na- meta na SveuËiliπtu u Zagrebu, te u orga-
stoje se istraæiti fizikalni procesi koji do- nizaciji natjecanja iz astronomije za
vode do stvaranja omotaËa. jedna od pret- uËenike osnovnih i srednjih πkola, kao i u
postavki je da su Be zvijezde zapravo dvo- popularizaciji astronomije.
jni sustavi u kojima dolazi do izmjene
mase meu komponentama.
Do sada je na Opservatoriju Hvar obav-
ljeno preko 30 000 fotometrijskih mjeren-
ja promjenljivih zvijezda, otkrivene su tri
do tada nepoznate promjenljive zvijezde,
te je eksponirano tridesetak kilometara fil-
mova snimaka Sunca. Solarni teleskopi su
1999. godine modernizirani i opaæanja se
biljeæe pomoÊu CCD kamere.
Na 1 m teleskopu Êe u zajedniËkom pro-
jektu zapoËeti prouËavanje promjenljivih Izgled SunËeve kromosfere u podruËju grupe pjega. Snimka:
Opservatorij Hvar
zvijezda ranih spektralnih vrsta, kemijskih
 Hrvatske zvjezdarnice

Sunce u objektivima hvarskih teleskopa

Velika eruptivna prominencija. Snimka: Opservatorij Hvar

Opservatorij Hvar do
maÊin
meunarodnog skup 17
a
Od 4. do 8. lipnja 20
Siloviti izbaËaj materije (tzv. flare-spray). U vremenu od 00. godine na
Hvaru Êe se odræati me
desetak minuta izbaËaj postigne brzinu od nekoliko stotina unarodni znans-
kilometara u sekundi. Snimka: Opservatorij Hvar tveni skup 5.Hvarski as
trofiziËki kolok-
vij, kojeg uz Opservato
rij Hvar Geo-
detskog fakulteta Sveu
Ëiliπta u Zagrebu
Jedna od vaænih aktivnosti Opservatorija organiziraju i Institut
za astronomiju
Hvar jest i organizacija znanstvenih skupo- SveuËiliπta u Grazu i As
tronomski opser-
va i πkola. Na Opservatoriju Hvar je odræa- vatorij iz Trsta. Spom
enuti znanstveni
no viπe od deset meunarodnih znanstve- skup u cjelosti Êe bit
i posveÊen fizici
nih skupova. Spomenimo samo niz Hvar- Sunca i nosit Êe naslov:
“Physical Processes
skih astrofiziËkih kolokvija (1982, 1987, in the Solar Atmosphere”
(FiziËki procesi u
1992, 1997.), skup o brzoj promjenljivosti SunËevoj atmosferi).
zvijezda ranih spektralnih vrsta (1983), Glavne teme su: SunË
evi bljeskovi,
IAU-UNESCO-vu πkolu za mlade astrono- erupcije i udarni valovi;
Struktura mirne
me (1980), te IAU kolokvij o dinamici pro- fotosfere i SunËeva difere
ncijalna rotaci-
minencija 1989. godine. Na tom kolokviju ja; Usklaena opaæan
ja sa Zemlje i
je u zavrπnoj diskusiji u znanstvenu termi- svemirskih stanica.
nologiju uπao pojam “Hvarski model pro- Okupiti Êe se tridesetak
znanstvenika
minencija”. iz Austrije, »eπke, Ita
lije, Rusije, SAD,
SlovaËke i Hrvatske, ko
ji veÊ duæe vri-
jeme surauju s Opserva
torijem Hvar.
 Astro galerija

atska.
t A st ro ga lerija je tem
Ovaj p u aπih
lj a m o fo tografije n
Predstav i naËin za
to ra v e z a ne na nek
au
broja.
glavne teme v e Ëiji izgled ob
liku-
a ju p o ja uga,
Dominir o sfe ra: oblaci, d
a atm
je Zemljin z Sunca,
rn a sv je tlo st, izlaz i zala
pola
jesec…
pomraËeni M
Duga iznad Virovitice
2. srpnja 1995.
✳ Snimio: Zlatko KovaËeviÊ ●

Potpuna pomrËina Mjeseca 16. rujna 1997.

Teleskop: Konus 80/1000 mm, na fokus
Nikon FE, KODAK GOLD 400
Snimio:
● Sanjin KovaËiÊ
(uz Ëlanak Neke zanimljive optiËke pojave u
Zemljinoj atmosferi)
●

18

Prve jutarnje SunËeve zrake nad Kvarnerom

29. veljaËe 1996.
Snimio: Marino FonoviÊ

✳
●

✳ ✳

Polarna svjetlost nad Vinkovcima (I)

7. travnja 2000. (oko 3:20)
Zenit 12S, 2/50 mm,
✳
Konica VX100, ekspozicija 7 minuta ●

Snimio: Milan Karakaπ

(uz Ëlanak Polarna svjetlost u Hrvatskoj)
✳ ●
 ✳ Astro galerija

● ●

PomraËeno Sunce pri zalazu 30. svibnja 1984.

Teleskop: Maksutov 110/1100 mm, na fokus
Nikon FE, Ektachrom 400
Snimio: Sanjin KovaËiÊ

Gradsko svjetlo oslabljuje sjaj zvijezda

Pentax ME, 1,8/50 mm (f/2)
Fuji NPH 400, ekspozicija 16 sekundi
19
Snimio: Damir Hræina

✳
●

✳ ●

●
✳

✳ Polarna svjetlost nad Vinkovcima (II)

7. travnja 2000. (oko 3:00)
Zenit 12S, 2/50 mm,
Konica VX100, ekspozicija 4 minuta
● Snimio: Milan Karakaπ
(uz Ëlanak Polarna svjetlost u Hrvatskoj)
 Aktualno

NEAR - Shoemaker oko Erosa

Letjelica NEAR - Shoemaker postala prvi
umjetni satelit jednog planetoida
Planetoidi, asteroidi ili mali planeti su nazivi kojima imenujemo jedna te ista tijela, Ëije
su staze kretanja oko Sunca smjeπtene uglavnom izmeu Marsa i Jupitera. Danas je poz-
nat velik broj tih tjelesa, a mnoga meu njima zalaze ne samo unutar Zemljine staze oko
Sunca, veÊ i Merkurove, a od Sunca se udaljuju Ëak i do iza Urana. Donedavno dostupne
samo teleskopskim promatranjima, planetoide danas istraæuju meuplanetarne letjelice,
a jedna od njih, ameriËki NEAR (Near Earth Asteroid Rendezvous) upravo je 14. veljaËe
ove godine uπla u orbitu planetoida 433 Eros.

onedavno se meuplanetarne letjelice nisu

D kretale dalje od Marsa. Tek kada je krenula Ëo-
vjekova invazija prema vanjskim planetima, stra-
hovalo se od moguÊeg sudara s planetoidima. Da-
nas automatske letjelice prilaze vrlo blizu asteroidi-
ma, snimaju ih i πalju raznovrsne obavijesti o
njima. Tako je prvo kamerom letjelice Galileo izbli-
20 za snimljena (951) Gaspra, a ubrzo i asteroid (243)
Ida, kod kojeg je ustanovljeno da ima i samo neko-

JHU/APL

Mathilda i Eros. NEAR - Shoemaker uspio je snimiti dva pot-

puno razliËita asteroida. Mathilda pripada C - tipu, a Eros
(kao i Gaspra i Ida, koje je snimio Galileo) S - tipu.

liko stotina metara velikog pratioca - prirodni sate-

lit. Ovo maleno tijelo kruæi oko Ide poput Mjeseca
koji se giba oko Zemlje. Ovaj satelit dobio je ime
Dactyl. Prilikom bliskog prolaza 27. lipnja 1997.
NEAR je izbliza snimio i asteroid (253) Mathilda.
Opaæanja sa Zemlje su pokazala, da mnogi
meu asteroidima ne mijenjuju sjaj samo zbog
toga πto mijenjaju udaljenost od Sunca i Zemlje,
veÊ je ustanovljeno da mnogi meu njima mijen-
juju sjaj tijekom viπe dana ili Ëak tijekom svega
nekoliko sati. To je navelo astronome na zakljuËak
da asteroidi nisu pravilna oblika i da se vrte oko
vlastite osi rotacije. Da su manja tijela u SunËevom
sustavu Ëesto “krumpiroidnog” oblika prvi puta
smo se zorno uvjerili vidjevπi snimke Marsovih
satelita Phobosa i Deimosa s letjelica Mariner.
Sada je sasvim sigurno da su svi, ili barem oni
JHU/APL
manji asteroidi, nepravilnog oblika. U tome pred-
RotirajuÊi Eros. Snimljeno s udaljenosti od 1800 km. njaËe (433) Eros i (1620) Geographos.
 Aktualno

Eros je otkrio njemaËki astronom Gustav Witt

sa zvjezdarnice u Berlinu, joπ 13. kolovoza 1898.
godine. Pozornim opaæanjem i mjerenjima
promjene prividnog sjaja, ustanovljeno je da
Eros mijenja sjaj u rasponu od 2,5m (magni-
tude), a vrijeme promjene sjaja je 5 sati i 16
minuta te da bi to trebalo biti vrijeme jednog
okreta oko osi. Danas se zna da je to bila priliËno
toËna pretpostavka (vrijeme rotacije je 5,27 sati,
a dimenzije Erosa su 33 x 13 x 13 km).
Baπ je planetoid (433) Eros predvien za po-
sebnu misiju u programu istraæivanja letjelica-
ma. Program NEAR (Near Earth Asteroid Ren-
dezvous) predstavlja prvu misiju programa
NASA Discovery, a oblikovanje, izgradnja i up-
ravljanje misijom povjereno je: The Johns Hop-
kins University Applied Physics Laboratory (JHU/-
-APL). Letjelica NEAR - Shoemaker (naziv je u
toku same misije nadopunjen imenom nedavno
preminulog poznatog planetologa G. Shoe-
makera) lansirana je 17. veljaËe 1996. Prvo pri-
bliæavanje Erosu izvedeno je 1998, a u ovoj
godine poËela je zavrπna etapa misije. Prve ovo-
JHU/APL
godiπnje snimke Erosa letjelica je poslala 22. si-
jeËnja kada se nalazila na 29 000 km od njega. Veliki udarni krater promjera 5,5 km snimljen s udaljenosti od
Pribliæavanjem Erosu letjelica je slala sve 209 km. BuduÊi da Eros rotira 5,27 sati, a dubina kratera
detaljnije fotografije, a kada je 12. veljaËe bila iznosi 0,9 km, dan za astronauta na dnu toga kratera trajao bi
na svega 1800 km, jasno su se vidjeli krateri samo 1 sat i 45 minuta. 21
promjera oko 160 metara. KoËenje letjelice
obavljeno je raketnim motorom u trajanju od 57
sekundi. NEAR je u ponedjeljak 14. veljaËe
2000. godine, u 16 sati i 30 minuta po SEV-u,
postao prvi umjetni satelit jednom od asteroida.
ObilazeÊi oko Erosa na udaljenosti od oko 330
km, letjelica πalje jasne i oπtre fotografije. Eros
je zaista izduæenog oblika i joπ k tome savinut.
Zanimljiva je snimka na kojoj se vidi veliki
udarni krater promjera oko 5 km, u kojem se ra-
zabiru detalji manji od 30 metara u promjeru. U
sredini toga kratera jasno se vidi velika stijena
koja se koturala prema njegovom dnu. Njegova
veliËina se procjenjuje na oko 50 metara. Tijelo JHU/APL
koje je naËinilo uvaj udarni krater, kliznulo je Povrπina Erosa sa visine od 52 km. Najmanji detalji koji se
nakon udara i krenulo u svemir novom stazom mogu zapaziti imaju samo 4 metra.
oko Sunca. Kasnije Êe se kako se letjelica bude
sve viπe pribliæavala razaznavati i mnogo finiji nakon toga eventualno pripremilo meko spuπta-
detalji. nje na povrπinu Erosa, gdje je gravitacija ili sila
Letjelica NEAR - Shoemaker priprema nam privlaËenja toliko malena, da Êe se spuπtanje
uskoro nova iznenaenja. Nakon boravka u kru- morati obaviti ne pucnjem, veÊ “πaptom” raket-
ænoj putanji s polumjerom od 50 km od srediπta nog motora.
Erosa (svibanj - kolovoz) planira se podizanje u Gustav Kren
visoku putanju kako bi se snimio Eros iz smjera
Sunca, a u drugoj polovici prosinca planira se
silaæenje u nisku putanju (36 km), da bi se
 Novosti
Cassini proπao
asteroidni pojas
Cassini je sedamnaesta svemirska letjelica
koja je proπla kroz asteroidni pojas. Prije 1972.
godine i proleta letjelice Pioneer 10 nije se
znalo da li uopÊe letjelice mogu proÊi neoπteÊe-
ne. Meutim, astroidni pojas se viπe ne smatra
opasnoπÊu za letjelice i gotovo da se ne poduz-
imaju nikakve posebne mjere zaπtite, osim πto
letjelica svojim senzorima stalno vrπi mjerenja
gustoÊe praπine.
Misija letjelice Cassini vezana je za prou-
Ëavanja Saturna, njegovih prstenova, mjeseci i
magnetskih polja. Takoer, na letjelici se nalazi
i sonda “Huygens probe” koja Êe se 2004. go-
dine spustiti na povrπinu Titana, vjerojatno
najzanimljivijeg Saturnovog satelita jer posje-
duje atmosferu s velikim udjelom duπika, a de-
tektirane su organske molekule i moguÊe je da
postoje mora metana i etana.
22
UmjetniËki prikaz spuπtanja sonde Huygens na Titan pred-
vienog za 2004. godinu
Cassini letjelica je izraena suradnjom triju
svemirskih agencija: NASA, ESA i Talijanske
svemirske agencije (TSA). Lansirana je 1997
godine, a dolazak u orbitu oko Saturna oËekuje
se 2004. godine. U meuvremenu letjelica je
proletjela pokraj Zemlje i Venere, a sljedeÊa joj
je postaja Jupiter, Ëija Êe ju gravitacija poslati
prema Saturnu.
Davor KrajnoviÊ
Planeti manji
od Saturna
OtkriÊem ekstrasolarnih planeta manjih od
Saturna astronomi su osnaæili uvjerenje da su
planetarni sustavi drugih zvijezda sliËni naπem.
Prikaz planeta oko zvijezde 79 Ceti
Od tridesetak do sada otkrivenih planeta koji
orbitiraju oko drugih zvijezda, svi su bili veliËine
Jupitera ili veÊi. Paul Butler sa Carnegie institu-
ta u Washingtonu i Steve Vogt sa SveuËiliπta
Santa Cruz iz Kalifornije koristili su Keck teles-
kop na opservatoriju Mauna Kea na Havajima i
otkrili dva manja planeta.
Prvi orbitira oko zvijezde HD46375, koja se
nalazi u zvijeæu Jednoroga, a udaljena je od
nas 109 godina svjetlosti. Masa tog planeta, koji
je od svoje zvijezde udaljen oko 6 milijuna kilo-
metara iznosi oko 80% mase Saturna.
Drugi novootkriveni planet ima joπ manju
masu, 70% mase Saturna, a obilazi oko zvijezde
79 Ceti (zvijeæe Kit), takoer poznate kao
HD16141, na udaljenosti od oko 52 milijuna
kilometara. Ta zvijezda je od nas udaljena 117
svjetlosnih godina.
Sanjin KovaËiÊ
Ulyssesov neplanirani
susret s repom kometa
Tijekom svibnja 1996. godine satelit Ulysses
(Odisej) posve je neoËekivano proπao kroz rep
kometa Hyakutake. Ovo se Ëini kao stara vijest,
no joπ tada sakupljeni podaci su tek nedavno

intrepretirani na pravi naËin. Naime, satelit
Ulysses je lansiran 1990. godine kao zajedniËki
program NASA-e i Europske svemirske agenci-
je (ESA) da bi prouËavao Sunce iz visoke orbite
okomito na ravninu orbitirajuÊih planeta.
Ulysses nema kameru za optiËki dio spektra, ali
je zato opremljen razliËitim instrumentima,
kojima ispituje elektromagnetske pojave na
Suncu.
Komet Hyakutake se pojavio tijekom 1996.
godine kao jedan od najsjanijih kometa 20. sto-
ljeÊa. Osim πto je proπao vrlo blizu Zemlje ko-
met je zanimljiv i po svom vrlo dugom repu,
preko 460 milijuna kilometara, odnosno viπe
od 3 A.j. U taj rep je sluËajem uletio Ulysses,
mjereÊi tako plinove i magnetska polja neuobi-
Ëajena za SunËev vjetar. Rep kometa nastaje
otapanjem materijala od kojeg je sastavljena
jezgra kometa kada se ona pribliæi Suncu. Ovim
Ulysses istraæio kometni rep
sluËajnim prolaskom instrumenata kroz rep
dobivaju se novi podaci o sastavu kometa,
odnosno jedan novi pogled u proπlost, u doba
formiranja SunËevog sustava, kada se vjeruje
da su kometi nastali.
Davor KrajnoviÊ
Chandra snimio
udarne valove mlade
supernove
Nove slike supernove SN 1987A snimljene
kamerom Chandra satelita u podruËju X zraka
Novosti
prikazuju πireÊu ljusku vruÊeg plina, koja je
potvrena i slikama HST-a. Meutim, slike
poslane sa Chandra satelita objaπnjavaju
zaπto se uopÊe vidi ljuska plina oko ostatka
supernove.
IzbaËaj plina Supernove SN 1987A
Vidljivi plin je zvijezda odbacila prije viπe
tisuÊa godina dok je prolazila kroz razliËite
23
faze u svojoj evoluciji koja je zavrπila zabiljeæe-
nom supernovom 1987. godine. Nastala ljus-
ka plina se polagano πirila hladnim svemir-
skim prostorom ne odajuÊi se sve dok je nisu
dostigli udarni valovi zraËenja i relativistiËke
materije nastali pri eksploziji supernove. U
proteklih 13 godina nakon eksplozije, pros-
torom izmeu zvijezde i ljuske plina πirili su se
udarni valovi noseÊi materiju brzinom od oko
4500 km/s. Plinovi iza udarne fronte imaju
temperaturu od oko 10 000 000 K pa se mogu
vidjeti samo u X podruËju spektra.
Tijekom slijedeÊih godina udarna valna fron-
ta Êe zapaliti (zagrijati na visoke temperature)
joπ veÊe koliËine materijala iz ljuske plina, a
takoer Êe nastati i povratna udarna fronta
koja Êe krenuti prema srediπtu supernove i
zagrijavati za sada joπ nevidljivu materiju koja
je bila izbaËena tijekom same eksplozije.
OËekuju se joπ spektakularnije slike.
Davor KrajnoviÊ
 Zanimljivo
Polarna svjetlost nad Hrvatskom
Doæivljaj zanimljive, a iz naπih krajeva vrlo rijetke
pojave polarne svjetlosti opisuje nekoliko oËevidaca
ZagrebaËka Zvjezdarnica: opaæanje izos-
talo - oËevici se javljali telefonom
Te je veËeri bilo tmurno i oblaci nisu obeÊavali
razvedravanje. Pola sata nakon ponoÊi, nas Ëet-
vero posljednjih koji smo ostali na Zvjezdarnici u
veËeri s Ëetvrtka na petak, 6. na 7. travnja 2000.
godine, krenuli smo kuÊama. Joπ smo neko vri-
jeme razgovarali na Ilirskom trgu podno Popova
tornja, razlistanim stablima zaklonjeni od natri-
jevog svjetla gradske rasvjete, prije nego πto smo
primijetili kako se nebo razvedrava. Bilo je veÊ
kasno, pa viπe nismo pomiπljali o povratku na te-
rasu i u kupolu do teleskopa. A da smo se odluËi-
li, imali bismo priliku vidjeti jedinstvenu pojavu u
naπim zemljopisnim πirinama - pojavu polarne
svjetlosti. No, te noÊi nas je sreÊa zaobiπla.
24 Ujutro sam doπao rano i veÊ pogled na auto-
matsku telefonsku sekretaricu dao mi je naslutiti
da se noÊas “neπto” dogaalo. I zaista, automat-
ska sekretarica registrirala je pozivni broj iz
Krapine ili okolice. Odmah sam nazvao i dobio
vezu s gospoom Terezijom Hrbut. Ona je desetak
minuta prije nego πto nas je nazvala, kroz prozor
primijetila crvenilo na nebu. Izaπla je van sa
suprugom Boæom. Æive u okolici Klanjca. Joπ uvi-
jek osjetno uzbuena opisala je doæivljaj: “To vam
je KlanjeËka Gora, mjesto prema Tuhlju. Prvo smo
mislili da se radi o poæaru negdje iza brda. Obris
susjednog breæuljka i siluete voÊaka, jasno su se
razabirale. Htjeli smo pozvati policiju ili vatro-
gasce, ali smo onda shvatili da je to neπto drugo i
odmah traæili broj Zvjezdarnice u Zagrebu. Kada
se javila automatska sekretarica, nismo ostavili
nikakvu poruku. Pojavu smo dugo gledali, a
ujutro vas namjeravali ponovo nazvati. Sada ste
nas pretekli”.
Ubrzo se javila i gospoa Dina FilipoviÊ s Bu-
kovca u Zagrebu. Ona je, Ëim je vidjela ovu poja-
vu, neznavπi o Ëemu se radi, prvo nazvala Centar
za uzbunjivanje. Na njen upit nisu mogli reÊi
niπta drugo nego da ne znaju o Ëemu se radi. No,
gospoa FilipoviÊ se brzo snaπla. Uzela je video
kameru i snimila pojavu.
Javilo se joπ troje oËevidaca, koji nisu bili voljni
ostaviti svoje podatke. Ali su na naπu molbu ipak
srdaËno pristali gospodin Zdenko PrevariÊ iz
Kriæevaca i gospodin Kristian MurseloviÊ iz
Topuskog. “Nebo je bilo zagasito crveno i nije bilo
nikakve refleksije na okoliπ. Sve ovo sam proma-
trao dugo” - ispriËao je PrevariÊ. “Viπe od pola sa-
ta sigurno, a moæda i jedan sat i stalno sam gle-
dao prema sjeveru”.
Gospodin MurseloviÊ je, gledajuÊi iz Topuskog,
pojavu opisao ovako: ”Pojava je bila vidljiva najs-
jajnije prema Zagrebu, a brdo koje smeta pogledu
u tom smjeru, zove se Nikolino Brdo. Tamo se na-
lazi groblje. Skoro pola neba bilo je crvenkasto”.
Daljnji opis jasno odaje, da je izgledalo kao da
neπto negdje gori, a crvenilo putuje nebom. Crve-
nilo nije bilo jednoliko, a sjaj neba se mijenjao.
Svakog od oËevidaca upoznao sam ukratko o ka-
kvoj se rijetkoj pojavi radi, a podaci o njima zabil-
jeæeni su radi vjerodostojnosti opisa i vremena
pojave polarne svjetlosti. Mladi s kojima sam se
rastao na Ilirskom trgu i moja malenkost osobno,
poæalili smo πto nismo joπ malo ostali pod kapom
nebeskom. Takva se pojava u naπim πirinama vidi
najviπe jednom u æivotu - ili nikada. Eto πto je
pravi astronomski peh!
Gustav Kren
Iz Vinkovaca je uspjelo fotografiranje
(fotografije su objavljene u rubrici Astro galerija)
Dana 6. travnja 2000. godine u veËernjim sati-
ma sam pratio situaciju na www stranici:
http://www.sel.noaa.gov/today.html, jer sam oËe-
kivao burne promjene u magnetskom polju
Zemlje zbog izrazite SunËeve aktivnosti nekoliko
dana ranije. Prijatelj mi je priËao da je iz Slovenije
viena polarna svjetlost davne 1989. godine.
Pomislio sam da bi se moæda mogla i sada vidjeti,

ali sam oklijevao. Tek nakon nekoliko sati, toËnije
u 2:45 izaπao sam na prozor i vidio crvene
prozirne “oblake” u pravcu sjeveroistoka.
Bio sam popriliËno zbunjen, jer nisam vjerovao
svojim oËima. Polarna svjetlost je bila dosta “viso-
ka”, tj. negdje od 30-40 stupnjeva iznad hori-
zonta, πto me dopunski zbunilo, jer sam oËekivao
pojavu na samom horizontu. Pomislio sam da je
kriva natrijeva gradska rasvjeta, ali ona bi davala
æuÊkasti odsjaj niske naoblake. Poπto æivim u
juænom dijelu grada, uzeo sam fotoaparat i trono-
æac i odvezao se do izlaza iz Vinkovaca prema
Nuπtru kako bih izbjegao svjetlosno zagaenje,
tzv. “Light Polution”, tj. osvjetljavanje niske nao-
blake uliËnom rasvjetom. Polarna svjetlost veÊ je
slabila i nisam imao vremena razmiπljati, nego
sam okrenuo fotoaparat prema najjaËem dijelu
aurore i stavio na dugaËku ekspoziciju. Bila su
negdje oko tri sata. Nakon otprilike 4 minute zat-
TumaËenje znanstvenika
©to je polarna svjetlost
Polarna svjelost (sjeverna svjetlost, sjeverna zora
ili prema lat. meunarodni termin: aurora borealis)
je vrlo lijepa i neobiËna svjetlosna pojava u atmos-
feri, u nas dosta rijetka , πto Êe reÊi vidi se 2-3 puta
kroz 3 desetljeÊa. Meutim, to je Ëesta, gotovo
uobiËajena pojava, za vedrih noÊi u polarnim kraje-
vima obiju Zemljinih polutki (ovalni pojas izmeu
60o i 80o zemljopisne πirine - vidi sliku). Na sjever-
noj polutki se u poËetku pojavljuje kao svjetlosni
luk iznad sjevernog horizonta, a na juænoj polutki
iznad juænog horizonta (aurora australis πto znaËi
juæna zora). Polarna se svjetlost javlja znatno rjee
u umjerenim zemljopisnim πirinama a naroËito je
rijetka u ekvatorijalno podruËju (aurora tropicalis).
Vienje pojave iz tih krajeva vezano je uz raz-
doblja pojaËane SunËeve aktivnosti (s periodom od
oko 11 godina) ili uz nenadanu pojavu snaænih
bljeskova na SunËevoj povrπini, a moæe biti popra-
Êena snaænim magnetskim olujama u Zemljinom
vanjskom magnetskom polju.
Kako nastaje polarna svjetlost
Pojava polarne svjetlosti u atmosferi nastaje u
njenim visokim slojevima (na visinama od 100 do
1000 km nad Zemljinom povrπinom). NajËeπÊe se
razvija na visini od oko 100 km. Pojava je posljedica
procesa sudarne ionizacije izmeu nabijenih Ëestica
SunËeva ili kozmiËkog podrijetla s neutralnim Ëesti-
cama Zemljine atmosfere. »estice SunËeva ili
Zanimljivo
vorio sam zaslon, poπto je naiπao automobil iz
pravca Nuπtra, koji bi mi mogao upropastiti sni-
mak. Nakon toga je pojava bila toliko blijeda, da
se nije isplatilo niπta snimati. Okrenuo sam fotoa-
parat prema mjestu Nuπtar i snimio drugu foto-
grafiju gdje se vidi i “Light Polution” ispod aurore.
Vrijeme, negdje oko 03:20 sati. Ovaj puta, poπto je
pojava bila dosta slaba osvjetljavao sam film oko
7 minuta. Bolji bi za te prilike bio πirokokutni
objektiv, ali ga nemam.
Drugi dan, ali tek poslije podne nazvao sam Zv-
jezdarnicu Viπnjan i pitao gospodina Korada Ko-
rleviÊa, da li je moguÊe da se vidjela polarna svjet-
lost iz naπih krajeva. Odgovor je bio potvrdan, s
tim πto mi je rekao da sam doπao na sam “kraj
predstave”, tj. da se te veËeri polarna svjetlost vid-
jela u tri navrata, a ja sam snimio samu zavrπnicu.
Milan Karakaπ, Vinkovci
E-mail: mkarakas@vk.tel.hr
kozmiËkog podrijetla prodru u Zemljinu atmosferu
voene i ubrzane silnicama Zemljinog vanjskog
magnetskog polja (magnetosfera). To polje popri-
majuÊi ljevkasti oblik, iznad magnetskih polova
biva pojaËano i usmjereno okomito na Zemljinu po- 25
vrπinu. U sudarnom procesu atmosferska neutralna
Ëestica postaje ionizirana i pobuena πto se oËituje
nastavak na stranici 27
u raznobojnom svjetlucanju, ovisno o vrsti pobue-
ne Ëestice. Molekulski kisik emitira viπe nijansi cr-
vene boje, ionizirana molekula duπika emitira plavu
i ljubiËastu boju, itd. Svjetlosne tvorevine poprima-
ju razne oblike (pruge, lukovi, draperije, vijenac),
PodruËje oko sjevernog pola u kojem se najËeπÊe javlja
polarna svjetlost
 Nove knjige
Heather Couper i Nigel Henbest
Enciklopedija SVEMIRA
Znanje, Zagreb
nciklopedija SVEMIRA, knjiga πto su je napi-
E sali poznati promicatelji astronomije Heather
Couper i Nigel Henbest, joπ je jedno u nizu pre-
poznatljivih, kvalitetnih i bogato opremljenih iz-
26 danja londonske izdavaËke kuÊe Dorling Kinder-
sley.
Izvornik je izdan 1999. godine, a evo zahvalju-
juÊi zagrebaËkoj izdavaËkoj kuÊi Znanje, veÊ ove
Dragica Varat i Æeljko AndreiÊ
Astronomska poËetnica
Profil international, Zagreb
stronomska poËetnica namijenjena je
A prvenstveno uËenicima osnovne πkole koji
se po prvi puta susreÊu s astronomijom kao
izbornim predmetom ili kao izvannastavnom
aktivnosÊu. Isto je tako pogodna i za samostalni
rad ili rad u manjim grupama na ljetnim πkola-
ma astronomije.
Autori ove poËetnice su Dragica Varat, uËitelj-
mentor s 30 godina iskustva u razrednoj nastavi
i skoro isto toliko “staæa” u astronomskoj edu-
kaciji, te dr.sc. Æeljko AndreiÊ, fiziËar, iza kojeg
je 20 godina znanstvenog rada i koji je preko 25
godina prisutan u edukaciji astronomije, kako
uËenika tako i nastavnika, kroz sustav natjecan-
ja i na ljetnim πkolama astronomije.
godine pojavio se njen hrvatski prijevod. Knjiga
ima neπto viπe od 300 stranica i πest poglavlja
(Promatranje svemira, Istraæivanje svemira, Pla-
neti i mjeseci, Zvijezde, Galaktike i dalje od njih,
Promatranje neba) u kojima su sveobuhvatno
prikazane astronomske i astrofiziËke spoznaje, od
tehnika i metoda istraæivanja svemira do znanja
o opÊem ustroju i razvoju svemira, tijela SunËeva
sustava, zvijezda i galaktika. Tekst je pisan veo-
ma jednostavno i lako je Ëitljiv. Proæet je recent-
nim rezultatima istraæivanja i dopunjen brojnim
paæljivo odabranim ilustracijama, preglednim
tablicama s podacima o svemirskim tijelima i po-
vijesnim prikazima razvoja astronomskih spoz-
naja. Na prvim stranicama “Enciklopedije svemi-
ra” Ëitatelj se moæe upoznati s opÊom koncep-
cijom knjige i naËinom traæenja odreenih poj-
mova. Dodatak sadræi popis astronomskih nazi-
va, povijest astronomskih zbivanja, æivotopise
svjetskih astronoma te rjeËnik astronomskih poj-
mova. Posebnu vrijednost knjizi daje tehniËka
opremljenost. S tvrdim uvezom i sjajnim papi-
rom, te s nekoliko ilustracija u boji na svakoj st-
ranici, prelistavanje i Ëitanje predstavlja pravo za-
dovoljstvo. Dodamo li tome znalaËki prijevod Ru-
djera Jenya, postat Êe nam jasno da bi svaki lju-
bitelj astronomije i prirodoslovlja æelio imati ovu
knjigu u svojoj kuÊnoj biblioteci.
Dr.sc. Dragan Roπa
PoËetnica je prilagoena postojeÊem izved-
benom planu i programu astronomije, a zasno-
vana je na pedagoπkom principu “od poznatog
prema nepoznatom”. Obiluje slikama, kartama
neba i crteæima, nije zaboravljen ni mali rjeËnik
pojmova, a treba spomenuti i predloπke za izradu
sunËevog sata i vrteÊe karte zvjezdanog neba.
Sanjin KovaËiÊ
 Zanimljivo

mogu biti jednoliËne ili zrakaste strukture, a svi nose na spomenute parametre, a odgovarajuÊi na
nastavak sa stranice 25

navedeni parametri mogu biti stalni ili mirni od- njih, oËevici pomaæu struËnjacima da objektivno
nosno promjenljivi (boja, oblik, struktura, poloæaj). utvrde karakteristike te neobiËne, u nas rijetke po-
Istovremenim pojavljivanjem polarne svjetlosti i jave. Pitanja su pripremljena prema meunarodnim
magnetske oluje u visokoj atmosferi, dolazi do in- pravilima opaæanja. Na taj naËin se opis jedne po-
dukcije snaænih elektriËnih struja na veÊim visina- jave raznih oËevidaca moæe usporeivati s poda-
ma (reda veliËine 106 A). Posljedica toga moæe biti cima iz podruËja naπe zemlje i izvan nje. Podaci tako
indukcija visokog elektriËkog potencijala u metal- mogu posluæiti u meunarodnoj razmjeni podataka
nim vodiËima na povrπini Zemlje, kao πto su tele- postati temelj znanstvenih istraæivanja.
fonski i elektriËni kablovi pa i dijelovi onih Zem- Dr.sc. Inga Lisac
ljinih slojeva koji sadræe dosta metala. S tim u vezi GeofiziËki zavod Andrija MohoroviËiÊ,
dolazi do smetnji kao npr. pregaranje osiguraËa na Horvatovac bb, 10000 Zagreb
elektriËnim instalacijama, prekid telefonskih veza E-mail: lisac@rudjer.irb.hr
ili daljinskog prijenosa elektriËne energije, smetnje
u radio-emisijama itd. UPITNICA O POLARN
OJ SVJETL OSTI
Polarna svjetlost je viena
Polarna svjetlost u naπim krajevima dana: ______________
u trajanju od _______ do
Polarna svjetlost opaæena je u nas noÊu 10. na 11. _______ sati.
Mjesto: ______________
veljaËe 1958. godine, zatim 1, 8. na 9. i 11. studenog OpÊina: _____________
Gdje ste se nalazili kada
1991. godine, te nedavno, noÊu 6. na 7. travnja ste pojavu opazili
(na otvorenom npr. dvo
2000. To znaËi da je proπlo viπe od 30 godina izmeu riπte, vrt ulica, polje,
planina, kuÊni balkon ili
prethodnih opaæanja, dok se vremenski razmak terasa...) __________
Vrsta polarne svjetlost
izmeu predzadnjeg i najnovijeg opaæanja sveo na i prema obliku:
1. Svjetlosne pruge ili luk
razdoblje kraÊe od 8 godina. ovi πto se proteæu od
istoka prema zapadu izn
Hrvatska, kao i veÊi dio Europe leæi izvan pod- ad sjevernog horizonta,
sa oπtrim donjim rubom
.
ruËja redovitog pojavljivanja polarne svjetlosti, te 2. Pokretne svjetlosne tvo
revine Ëesto zrakaste
pojavu vidi samo onda kada je ona naroËito izraæe- strukture i obojane, nag
na u polarnom pojasu. U takovim sluËajevima su osvijetljenost, Ëesto se raz
lo mijenjaju poloæaj i 27
viju iz prethodne vrste.
oblici svjetlosnih tvorevina u polarnom podruËju 3. Svjetlosne tvorevine
nepravilnog oblika i ne-
obogaÊeni raznolikoπÊu oblika i boja meu kojima pravilno rasporeene po
nebeskom svodu, pone-
prevladava crvenilo. kad kao da izrastaju iz hor
izonta proteæuÊi se sve
Time se tumaËi zaπto svi zapisi (unatrag viπe od do zenita (srediπnji dio
neba iznad opaæaËa).
200 godina) o polarnoj svjetlosti iz naπih krajeva Tip pojave prema jak
osti svjetla:
spominju prvenstveno crvenilo ili rumenilo iznad 1. Podjednako jaËini svj
etlosti MlijeËne staze
sjevernog obzora, dok se æuta, zelena ili druge boje (Kumovska slama).
rijetko spominju. Svjetlosni oblici poput luka, zavje- 2. Podjednako svjetlosti
tankih visokih oblaka
sa ili vijenaca, Ëesti i tipiËni u polarnim krajevima, obasjanih mjeseËinom.
u nas su rijetko vieni. 3. Podjednako svjetlosti
gustih oblaka obasjanih
mjeseËinom.
Kako i vi moæete sudjelovati u projektu 4. JaËe od svjetlosti oblaka
obasjanih
mjeseËinom.
opaæanja polarne svjetlosti
Polarna svjetlost se istraæuje pomoÊu mjernih 5. Promjenljiva jaËina svj
etlosti.
Poloæaj polarne svjetlost
instrumenata (optiËki instrumenti, spektrometri, i na nebeskom svodu:
1. Do 30° iznad sjevernog
magnetometri i dr.), ali i na temelju podataka pri- horizonta.
2. Izmeu 30° i 60° iznad
kupljenih vizualnim motrenjima. Podaci vizualnih sjevernog horizonta.
3. Blizu zenita.
motrenja ili opaæanja predstavljaju najdulje nizove
Boja polarne svjetlost
podataka o polarnoj svjetlosti i sluæe kao podaci pri- i:
1. Sjajno bijela.
druæeni mjerenjima. Meutim, podaci vizualnih 2. Plavo-zelena i ljubiËast
opaæanja su nezaobilazni kada nema podataka ins- a.
3. Crvena.
trumentalnih mjerenja. Oni moraju saræavati vjero- 4. Æuta i naranËasto-crve
dostojne zapise o nekoliko parametara, karakteris- na.
Posebne primjedbe:
tiËnih za pojavu, a oËevici ih s lakoÊom opisuju. OpaæaË (ime prezime,
Ako opazite polarnu svjetlost ispunite naπu upi- adresa, tel. broj):
_____________________
tnicu (anketu). Upitnica sadræi pitanja koja se od- _____________________
 Astronomija u πkolama i druπtvima

Seminar na
Zvjezdarnici
ZagrebaËka zvjezdarnica bila je domaÊin
tradicionalnog Seminara iz astronomije za
uËitelje i nastavnike. Seminar su organizirali
Ministarstvo prosvjete i πporta Republike Hr-

U predahu izmeu predavanja, polaznici seminara mogli su

promatrati veliku grupu SunËevih pjega projekcionom
tehnikom.

vatske i Hrvatsko astronomsko druπtvo, a cilj

mu je struËno usavrπavanje prosvjetnih djelat-
nika koji u svojim πkolama vode izbornu nas-
tavu iz astronomije ili fakultativne grupe u
okviru slobodnih aktivnosti.
Glavna tema ovog seminara bila je spek-
troskopija u astrofizici, a predavaËi su bili
naπi istaknuti struËnjaci: dr.sc. Æeljko AndreiÊ,
dr.sc. Roman Brajπa, dr.sc. Kreπimir Pavlovki,
dr.sc. Drago Roπa, Miroslav Varat, prof. i Dragi-
28 ca Varat, prof.
Do kraja sezone planiraju se joπ dva sliËna
seminara, 26. lipnja takoer na Zvjezdarnici u
Zagrebu i 25. srpnja na otoku PrviÊu u okviru
Astronomske ljetne πkole.

Dio predavaËa i sudionika seminara oko kupole glavnog dr.sc. Roman Brajπa
teleskopa Zvjezdarnice.

Ljetna πkola na PrviÊu

Otok PrviÊ kraj ©ibenika bit Êe ove godine ponovo domaÊin
Astronomske ljetne πkole za uËenike osnovnih i srednjih
πkola. Polaznici Êe biti podijeljeni u tri dobne skupine s odvo-
jenim programima. Najmlai Êe upoznavati osnove opaæaËke
astronomije, stariji Êe izvoditi zadane projekte, takoer temel-
jene na astronomskim motrenjima, dok Êe napredna grupa
obraivati zanimljive teme iz podruËja astrofizike.
StruËni voditelj πkole je dr.sc. Æeljko AndreiÊ, a voditelji po
skupinama su naπi istaknuti astronomi, te iskusni nastavnici i
pedagozi.
Ljetnu πkolu astronomije organiziraju Savez amaterskih
astronomskih druπtava Hrvatske, Hrvatsko astronomsko
druπtvo i Ministarstvo za prosvjetu i πport Republike Hrvatske. Teleskopi Êe i ove godine “uznemiravati”
Sanjin KovaËiÊ noÊno nebo PrviÊa.
 Naπe nebo

Ljetno nebo
Gustav Kren

ZahvaljujuÊi pogledu u zvjezdani svod i prozirnoj Zemljinoj atmosferi, ovdje dolje na Zemlji
Ëovjek nikada nije bio zarobljenik vlastitog doma u Svemiru. Mogao se umno razvijati kroz
spoznaje i poglede na svijet i æivot. Mogao je maπtati i æeljeti dohvatiti nedoseæan nebeski
beskraj. Zvijezde, koje na svojim golemim udaljenostima hite prostorom, za ljudskog vijeka
ostaju kao uËvrπÊene na svojim nebeskim mjestim, kao da stoje. Zato su ih i nazvali stajaÊi-
cama, a planete, Ëije je kretanje vidljivo, zvijezdama lutalicama .Premda su proπla ne samo
stoljeÊa nego i tisuÊljeÊa od vremena starih Helena i Rimljana, koji su dobrom dijelu zvijeæa
dali imena, baπ zato πto su zvijezde “stajaÊice”, joπ uvijek moæemo vidjeti sve slavne mitoloπke
junake, πto su ih oni u preslikali na nebesa i prepoznali u rasporedu zvijezda, podjelivπi tako
nebeski svod na zvijeæa.

Izgled neba sredinom lipnja oko nama najbliæe i najsjajnije zvijezde koje vidimo
21 sat (22 sata po SEV-u) pojedinaËno slobodnim ili golim okom, a ima ih 29
Joπ traje smiraj dana i nebo je tek tamnopla- viπe tisuÊa, ostale silne milijarde sunaca sliËnih
vo kad se pojavljuju prve, prividno najsjajnije naπem, stopljene su u zajedniËki bljesak, koji
zvijezde. Najprije se naziru one najsjajnije, a svake noÊi krasi nebeski svod.
nakon potpunog smraËivanja i sjajni trag
Galaktike. Nazivamo je joπ i Kumova Slama ili
MlijeËna Staza. U ovo doba godine i doba noÊi,
proteæe se poput svilenkastog vela iz pravca
sjevera, prolazeÊi nad istoËnim obzorom (hori-
zontom), na oko pola visine od od obzora do
zenita, pa do pravca juga, gdje se gubi iza linije
obzora. Jugozapadno od zenita blista Arktur u
zvijeæu Volara, a istoËno od zenita Vega u Liri.
SjeveroistoËno je Deneb u Labudu, a
jugoistoËno Altair u Orlu. Ove tri sjajne zvijezde
tvore tzv. “ljetni trokut” po kojem je lakπe
snalaæenje na nebeskom svodu tijekom ljetnih
mjeseci. Na jugu crvenkasta zvijezda je Antares
u ©korpionu.

Izgled neba sredinom srpnja oko

21 sat (22 sata po SEV-u)
MlijeËna Staza je internacionalni naziv za
naπu Galaktiku, naπ stotinama milijardi zvijez-
da krcati vrtloæno oblikovani zvjezdani grad. Uz Zvjeæe Herkul ljeti je gotovo u zenitu
 Naπe nebo
U galaktiËkom tragu nanizala su se dobro
nam znana zvijeæa. Uz sjeverni obzor nalazi se
Perzej, a malo viπlje Kasiopeja, dok Cefeja nalaz-
imo visoko nad obzorom. Najbliæe zenitu,
najviπljoj toËci nad nama, nalaze se Labud i Lira
sa sjajnim zvijezdama Denebom i Vegom. U
pravcu juga i jugozapada nalaze se zvijeæa:
Ædrijebe, Lisica, Dupin, Strijelica, Orao, Tijelo
Zmije, dio Zmijonosca, te Strijelac i ©korpion
koji je nisko nad obzorom.
Izgled neba sredinom kolovoza
oko 21 sat (22 sata po SEV-u)
Na Ëistom noÊnom nebu lako prim-
jetljivi trag MlijeËne Staze poloæen je visoko nad
obzorom. Uzdiæe se iz pravca sjeveroistoka, pro-
lazi istoËno od zenita i spuπta prema obzoru u
pravcu jug-jugozapad.Tri sjajne zvijezde, vrhovi
“ljetnog trokuta”, sada su visoko na nebeskom
svodu. Nadomak zenitu su Vega i Deneb, dok je
Altair juæno od zenita.Arktur je veÊ nisko nad
zapadnim obzorom. Lik Velikih Kola sada je nad
sjeverozapadnim obzorom, a Antares vrlo nisko
na jugozapadu.
30
Zanimljivosti ljetnog neba
Od sjajnijih objekata vidljivih i malim
lovaËkim dalekozorom, preporuËujemo potraæi-
ti dva kuglasta zvjezdana skupa u Herkulu. To
su M13 i M92. Oba se lijepo vide kao kuglolike
svijetle mrlje. Prvi meu njima, prividno je veÊi
M8, difuzna maglica "Laguna" u Strijelcu
i sjajniji. Astronomima amaterima, simbol je i
πkolski primjer izgleda kuglastog skupa.
Svjetlost od M13 do nas putuje oko 25.000 god-
ina, a od M92 Ëak 28.000 godina. Oba pripada-
ju takozvanom GalaktiËkom Halou (halo =
grËki; gumno, okruglo, omotaË, prsten oko
neËega). To znaËi da fiziËki pripada naπem
zvjezdanom sustavu, MlijeËnoj Stazi. Kako
bismo stekli potpuni dojam o dimenzijama ovih
zvjezdanih nakupina, koje sadræe nekoliko stoti-
na tisuÊa gusto smjeπtenih zvijezda, treba znati
da svjetlost od jednog do drugog kraja M13
putuje Ëak 170, a u drugom sluËaju oko 100
godina. Brzina svjetlosti iznosi oko 300.000
kilometara u sekundi, a udaljenost od Zemlje
do Mjeseca svjetlost prevaljuje za malo viπe od
jedne jedine sekunde. GibajuÊi se prostorom
jednakom brzinom, svjetlosnoj zraci treba oko
osam i pol minuta od Sunca do Zemlje.
Poznajemo li te omjere, lakπe Êemo shvatiti
veliËinu navedenih kuglastih skupova.
Joπ jedan kuglasti zvjezdani skup vidljiv je u
LovaËkim Psima, blizu granice sa zvijeæem
Volara. Glavna i najsjajnija zvijezda u Volaru je
Arktur, pa je kod traæenja poæeljno prvo pronaÊi
Arktur. M3 je takoer vidljiv malim daleko-
zorom, a njegov prividni sjaj je reda veliËine iz-
meu sjaja dva prethodno opisana skupa (oko
4,5 magnitude).
Znameniti zvjezdani sustav Mizara i Alkora,
moguÊe je vidjeti i slobodnim (golim) okom, a
vrlo lijepo izgleda veÊ malim dalekozorom. Mi-
zar je jedna od sedam sjajnih zvijezda u liku Ve-
likih Kola koja se nalaze u zvijeæu Velikog
Medvjeda. Koristite li mali astronomski teles-
kop ili dvogled, “provjerite” dvije zvijezde u
rudu Velikih Kola. Zeta (ζ) ili Mizar, “srednja” u
rudu Velikih Kola, ima uz sebe zvijezdu oko
Ëetvrte (4m) zvjezdane veliËine. To je Alcor
(Alkor). U struËnoj i popularnoj astronomskoj
literaturi, prividna veliËina Alcora navaa se
razliËito; od 4,5m do 5,5m. Alcor od davnina
sluæi za provjeru dobrog vida. Tko je jasno vidi,
ima vrlo oπtar i dobar vid. Eto prilike za provjeru
vlastitog vida! Koristite li se malim daleko-
zorom, uz Mizara i Alcora, u vidnom polju svog
optiËkog pomagala, vidjet Êete joπ nekoliko zvi-
jezda.
Malo jaËim amaterskim teleskopom moguÊe
je vidjeti planetsku maglicu M27 u Lisici, poz-
 Naπe nebo

natiju pod nazivom Dumbbell. Jednakim teles-

kopom, promjera objektiva oko 100 do 120 mm,
moguÊe je vidjeti slabaπni srebrnkasti prsten
koji se krije izmeu zvijezda beta i gama (β i γ)
u Liri. To je joπ jedna planetska, tzv. prstenasta
maglica M57. Naziv nema nikakve veze s plan-
etima, osim πto po izgledu ovi objekti podsjeÊaju
na planete.
Zvijeæa Herkula (Hercules) i Zmijonosca
(Ophiuchus) obiluju kuglastim skupovima zvi-
jezda. M13 i M92 u Herkulu vidljivi su i golim
okom, a vrlo lijepo i dojmljivo veÊ malim dur-
binom. U ovo doba godine u povoljnom poloæa-
ju za promatranje, nalazi se i zvijeæe Zmijo-
nosca s nekoliko sjajnih kuglastih skupova. To
su: M9, M10, M12, M14 i drugi. Najsjajniji kug-
lasti skup u Zmijonoscu jest M10. Ovaj, 16.000
m M13 u Herkulu. Najpoznatiji kuglasti skup Sjevernog neba.
s.g. udaljeni skup, prividnog sjaja oko 7 , na
nebu vidimo pod kutem od oko 8’ (kutnih min-
uta), dok mu je stvarni promjer oko 80 s.g. Tu je i mnoπtvo dvostrukih zvijezda, od kojih
Kuglasti skup M9 je prividnog promjera oko 3’ i svaka komponenta blista drugom bojom. Uz
prividne magnutude ili prividnog sjaja 8,5 .
m lanjska godiπta »IS-a, bilo bi praktiËno imati i
M12 je samo koji stupanj sjeverozapadno od neku nebesku kartu. Kad smo daleko od kuÊe,
M10. u prirodi, za snalaæenje na nebu (ali i na Zemlji)
Tek neπto viπe od 3º juæno od nebeskog ekva- i traganje za nebeskim tijelima, izuzetno koris-
tora, smjestio se M14, kuglasti skup udaljen od no posluæit Êe vrteÊa nebeska karta, uz Ëiju 31
nas 23.000 s.g., prividnog promjera oko 3’ i oko pomoÊ je vrlo lako snalaæenje na nebeskom
osme prividne magnitude. Skupovi M19 i M62 svodu.
nalaze se u juænom dijelu zvijeæa Zmijonosca. Æelim vam vedro nebo, uæivanje u opaæanju i
Ne koristeÊi nebeske koordinate, traæimo ih ugodan ljetni odmor uz pozdrav: “Do Ëitanja u
istoËno (lijevo) od Antaresa. Prvi je prividnog jesen!”
promjera oko 5’ i pravoga promjera oko 30 s.g.,
udaljen oko 20.000 s.g., a na nebu ga vidimo, Poloæaji planeta tijekom ljeta
zbog zajedniËkog sjaja svih zvijezda u njemu, 2000. godine
kao zvijezdu 7m. Drugi je jednake magnitude, Merkur je Suncu najbliæi planet, pa se oko
prividnog promjera 6’. Poznato je da ima dva- njega najbræe i kreÊe. Uvijek prividno u blizini
desetak promjenljivih zvijezda. A tu je i kuglasti naπe zvijezde, za opaæaËa na Zemlji brzo mijen-
skup M107, oko 9m. Od nas ga dijeli oko 10.000 ja svoje nebeske poloæaje. U gornjoj konjunkciji
s.g., dok mu je pravi promjer oko 50 s.g. ili iza Sunca, u ovom razdoblju, Merkur se
Nalazimo ga dva do tri kutna stupnja jugoza- nalazi u dva navrata. Prvi puta u utorak 9. svib-
padno od zvijezde ζ Zmijonosca. nja te 22. kolovoza. Izmeu Zemlje i Sunca, to
Uz spomenute objekte, svi marljivi Ëitatelji jest u donjoj konjunkciji, Merkur se nalazi u
»IS-a, koji Ëasopise briæno spremali, naÊi Êe u Ëetvrtak 6. srpnja. U istoËnoj elongaciji ili otk-
njima, uglavnom u ovoj rubrici, opise joπ mno- lonu od Sunca, na oko 24ºE, nalazi se u petak 9.
gih drugih, sjajnih nebeskih ljepota. Spome- lipnja, kada je vidljiv nad zapadnim obzorom
nimo samo da je malo zvijeæe Berenikine Kose kratko vrijeme nakon zalaska Sunca. Vidljiv
krcato galaktikama, udaljenim zvjezdanim gra- ujutro nad istoËnim obzorom, kratko vrijeme
dovima, od kojih su neki, za odliËnih atmosfer- prije izlaska Sunca, nalazi se u Ëetvrtak 27. srp-
skih uvjeta, vidljivi i srednjim amaterskim da- nja, kada Êe njegov otklon od Sunca biti oko
lekozorom promjera objektiva 80 do 100 mm. dvadeset kutnih stupnjeva (20ºW). Merkur je
 Naπe nebo
Pogledajte!
32
Zvijeæa:
Sjeverna Kruna,
Delfin,
Strijelica
Mjesec, faze (mijene)
M13, Herkul, kuglasti skup
Mjesec, reljef povrπine
ε Lire, dvostruka zvijezda
β Labuda (Albireo),
dvostruka zvijezda
M8, Strijelac, maglica "Laguna"
M92, Herkul, kuglasti skup
Mjesec, krateri detaljno
Sunce (pjege) - gledati na
projekciju, a ne direktno!
ε Lire, komponente 1 i 2 kao
dvostruke
M10, Zmijonosac, kuglasti skup
M11, ©tit, otvoreni skup
M27, Lisica, planetarna maglica
M57, Lira, planetarna maglica
(potrebno je veÊe poveÊanje)
najlakπe pronaÊi nekoliko dana prije i poslije
neke od elongacija. Tada se i manjim astronom-
skim amaterskim dalekozorom moæe vidjeti
njegov osvijetljeni dio, nalik Mjesecu u jednoj
od “Ëetvrti”. U vrijeme oko donje konjunkcije,
njegov lik je prividno veÊi, ali debljina vidljivoga
“srpa” se stanjuje.
Venera je u nedjelju 11. lipnja u gornjoj kon-
junkciji, to jest iza Sunca, pa je nekoliko mjese-
ci prije i poslije toga datuma u nepovoljnom
poloæaju za opaæanja. Na veËernjem nebu pojav-
ljuje se tek sredinom jeseni.
Mars je u subotu 1. srpnja u konjunkciji sa
Suncem, πto znaËi iza njega. U jutarnjim satima
prije izlaska Sunca moæe se vidjeti tek krajem
kolovoza. Vrlo slabog je sjaja i teπko ga je
pronaÊi.
Jupiter poËetkom travnja zalazi oko 20 sati i
40 minuta. U ponedjeljak 8. svibnja nalazi se u
konjunkciji sa Suncem (iza Sunca). Na jutarn-
jem nebu moguÊe ga je pronaÊi tek sredinom
prve polovice lipnja. PoËetkom srpnja izlazi oko
2 sata i 40 minuta, a krajem kolovoza oko 23
sata po ljetnom vremenu. Do 28. svibnja kreÊe
se zvijeæem Ovna, a potom prelazi unutar
dogovorenih nebeskih granica zvijeæa Bika.
Nakon πto je na nebeskom svodu “pretekao”
 Naπe nebo

planet Saturn, sredinom srpnja svojim sjajem
krasi nebo izmeu otvorenih zvjezdanih skupo-
va VlaπiÊa (Plejade ili M45) i Hijada.
Saturn se kreÊe prividno vrlo blizu planeta
Jupitera. Ova dva najveÊa planeta SunËevog
sustava kao da se “utrkuju”. Saturn je gotovo
dvostruko udaljeniji od Sunca nego Jupiter, pa
se na stazi kreÊe sporije te zato mora zaostati za
njim. U ovom razdoblju Saturn se kreÊe na
nebeskoj granici zvijeæa Ovna i Bika, a u srije-
du 10. svibnja je u konjunkciji sa Suncem.
PoËetkom lipnja u Zagrebu Saturn izlazi u 4 sata
i 20 minuta po ljetnom vremenu. Za detaljnije
podatke za sve planete vidjeti “Bolid”- godiπ-
njak za 2000. godinu.
Uran je u zvijeæu Jarca. U opoziciji sa
Suncem (nasuprot Suncu) nalazi se u petak 11.
kolovoza. Od 25. svibnja na nebu se kreÊe retro- 33
gradno (natraπke). Sredinom svibnja izlazi oko
pola sata nakon ponoÊi, a sredinom kolovoza
oko 19 sati i 40 minuta po ljetnom vremenu.
Neptun je zajedno s Uranom u zvijeæu
Jarca. KreÊe se natraπke ili retrogradno od 8.
svibnja. Nasuprot Suncu, to jest u opoziciji, na-
lazi se u Ëetvrtak 27. srpnja. Vidljiv je tek astro-
nomskim amaterskim teleskopom.
Pluton je vidljiv samo veÊim astronomskim
teleskopom ili fotografski. KreÊe se zvijeæem
Zmijonosca, a u opoziciji sa Suncem je dana 1.
lipnja.

MJESE»EVE MIJENE

21. lipnja - ljetni solsticij

16. srpnja - potpuna pomrËina Mjeseca
d h m d h m d h m d h m
31. srpnja - djelomiËna pomrËina Sunca
Srpanj (VII) 01 21 20 08 14 53 16 15 55 24 13 02 (Azija, Sj. Amerika)
31 04 25
12. kolovoza - maksimum meteorskog
Kolovoz (VIII) 07 03 02 15 07 13 22 20 51
29 12 19 roja Perzeidi
Rujan (IX) 05 18 27 13 21 37 21 03 28
27 21 53
Vremena su izraæena u ljetnom vremenu (SEV +1)
 Obavijesti • Nagradni natjeËaj
Glavna skupπtina IAU
u Manchesteru
XXIV. Glavna skupπtina Meunarodne astro-
nomske unije (IAU - International Astrono-
mical Union) odræava se od 7. do 18. kolovoza
2000. u Velikoj Britaniji, a domaÊin je SveuËi-
liπte u Manchesteru. Glavne skupπtine ovog
krovnog tijela za astronomsku znanost odræa-
vaju se svake tri godine.
Hrvatsku Êe ovaj puta sluæbeno predstavljati
dr.sc. Kreπimir Pavlovski i dr.sc. Roman Braj-
πa, obojica znanstvenici Opservatorija Hvar
Geodetskog fakulteta u Zagrebu, a joπ Êe pris-
ustvovati dr.sc. Dubravka Kotnik - Karuza i
mr.sc. Rajka Jurdana - ©epiÊ.
Slika na naslovnoj stranici
Zemljina atmosfera, u kojoj se odvijaju mnogi
procesi neophodni za æivot, omoguÊava nam
promatranje prekrasnih prizora, a Ëesto i vrlo
zanimljivih pojava. Na slici vidimo oblake
obasjane zalazeÊim Suncem. Uz Ëlanak Neke
34 zanimljive pojave u Zemljinoj atmosferi. Snimio:
Damir Hræina, Zvjezdarnica u Zagrebu. Foto
aparat Asahi Pentax ME, objektiv 1,4/50 mm.
Slika na drugoj stranici omota
Kupola 65 centimetarskog stelarnog telesko-
pa Opservatorija Hvar. Instrument se koristi
za fotoelektriËnu fotometriju zvijezda. Sni-
mio: Sanjin KovaËiÊ. Foto aparat Nikon FE,
objektiv Nikkor 2,8/28 mm.
Slika na predzadnjoj stranici
Novi teleskop Opservatorija Hvar, 1 metarski
reflektor koji uskoro treba biti puπten u po-
gon. Snimio: Sanjin KovaËiÊ. Foto aparat
Nikon FE, objektiv Nikkor 2,8/28 mm.
Slika na zadnjoj stranici
Planetarna maglica NGC 6751 snimljena sve-
mirskim teleskopom Hubble 21.04.1998. godi-
ne. Nalazi se u zvijeæu Orla, udaljena je od nas
6500 godina svjetlosti i nalikuje golemom oku.
Maglica predstavlja oblak plina izbaËen prije
mnogo tisuÊa godina sa vruËe zvijezde vidljive
u srediπtu. Viπe o tome vidi u rubrici Novosti.
NASA, Hubble Heritage Team, WFPC2
NAGRADNI NATJE»AJ
Odgovori na pitanja iz br. 3, 1999/2000.
1. Kako se zove grana astronomije koja se bavi od-
reivanjem poloæaja nebeskih objekata?
Poloæajna astronomija ili astrometrija
2. Kako se zove ustroj od dva ili viπe radio teleskopa
kojima se kombiniraju signali, da bi se simulirao
jedan veliki teleskop?
Radio interferometar
3. Koji je najveÊi optiËki teleskop postavljen u orbiti
oko Zemlje i koliko dugo je veÊ u upotrebi?
Svemirski teleskop Hubble. U upotrebi je 10
godina.
Rezultati nagradnog natjeËaja
iz broja 3, 1999/2000.
1.nagrada: ASTRONOMSKI PROGRAM NA CD-u
“SPACE”, Daida Rokov, Eugena Kvaternika 10,
21213 Kaπtel Gomilica
2.nagrada: knjiga OP∆A ASTRONOMIJA, Jelena
HoiÊ, Selnica 177, 49246 Marija Bistrica
3.nagrada: DVOGODI©NJA PRETPLATA NA
“»OVJEK I SVEMIR”, Ivan UbrekiÊ, Trg mla-
dosti 5, 10290 ZapreπiÊ
4.nagrada: GODI©NJA PRETPLATA NA “»OVJEK
I SVEMIR”, Darko BalkoviÊ, Hrvatskog naro-
dnog preporoda 6, 44010 Sisak Caprag
NOVI NAGRADNI NATJE»AJ
1. Kako se zove optiËka pojava radi koje nam nebo
izgleda plavo?
2. Koji je asteroid (planetoid) dobio umjetni
satelit?
3. Koliki promjer objektiva ima najveÊi aktivni
teleskop Opservatorija na Hvaru?
1.nagrada: Edukativni astronomski program na
CD-u, “Astronomy”
2.nagrada: VRTE∆A KARTA NEBA
3.nagrada: DVOGODI©NJA PRETPLATA NA
“»OVJEK I SVEMIR”
4.nagrada: GODI©NJA PRETPLATA NA “»OVJEK
I SVEMIR”
Odgovori se πalju na PO©TANSKOJ DOPISNI-
CI na adresu: Zvjezdarnica, OpatiËka 22,
10001 Zagreb.