Professional Documents
Culture Documents
Kurikulum Za Jaslice PDF
Kurikulum Za Jaslice PDF
KURIKULUM
Z A JASLICE
RAZVOJNO - PRIMJERENI PROGRAM ZA DJECU OD 0 DO 3 GODINE
P U Č K O O T V O R E N O U Č I L I Š T E KORAK PO KORAK
Urednica
Helena Burić, prof.
Lektorica
Marina Vujčić, prof.
Ilustratorica
Sara Božanić
Tisak
Tiskara Zelina d.d.
Naklada
600 primjeraka
UDK 373.22(035)
371.3:373.22(035)
Stokes Szanton, Eleanor
Kurikulum za jaslice: razvojno-primjereni program za djecu od rođenja do 3 godine:
Eleanor Stokes Szanton; prevela Renata Mikulec; ilustratorica Sara Božanić. Zagreb : Pučko
otvoreno učilište Korak po korak, 2005.
(Biblioteka Korak po korak : Stvaranje okruženja usmjerenih na dijete)
ISBN 953-97494-4-1
401020031
KURIKULUM Z A JASLICE
RAZVOJNO-PRIMJERENI PROGRAM
ZA DJECU OD ROĐENJA DO 3 GODINE
2. IZDANJE
ZAGREB, 2005.
Sva prava pridržava izdavač. Nije dopušteno umnožavanje bilo kojeg dijela knjige.
Pam Coughlin
Children's Resources International
Dragi čitatelji,
Rad s djecom jasličke dobi za svakog odgajatelja predstavlja iznimnu odgovornost, ali i veliki
izazov. Najnovija istraživanja na mozgu otkrivaju kako je upravo razdoblje od 0. do 3. godine
života vrijeme najintenzivnijeg učenja i razvoja djeteta. Ova nam spoznaja kazuje kako je izni
mno važno djeci te dobi osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu u
kojoj će mališani spoznaje o svijetu otkrivati kroz igru. Okruženje je samo po sebi odgajatelj
djece koja u njemu borave. U stvaranju okruženja koje odgovara dojenčadi i maloj djeci, va
žno je reći kako djeca jasličke dobi za svoje učenje i razvoj koriste sve svoje osjete pa zbog
toga svi dijelovi okruženja utječu na informaciju i poruke koje primaju. I svakodnevne rutine
prilike su za učenje. Vrlo je važno i pitanje kvalitetnog i motiviranog kadra, odgajatelja koji će
raditi s djecom jasličke dobi omogućujući im što više doživljaja i susreta s neobičnim materi
jalima, zvukovima, različitim osjetima, smijehom i nježnošću.
Kvalitetan jaslički program podrazumijeva i brigu za zdravlje i sigurnost djece, stoga priručnik
govori i o elementima koji utječu na stvaranje zdravog okruženja, kao i o značajkama okru
ženja koje se smatra sigurnim. Ovdje se govori i o organizaciji prostora i opreme, kako bi se
promicale i podržavale razvojne potrebe djece jasličke dobi i kako bi okruženje u kojem se
odvija učenje bilo što udobnije i atraktivnije.
Nadamo se da će vam Kurikulum za jaslice biti koristan osobni vodič u provođenju kvalite
tnog programa s najmlađom djecom, onom jasličke dobi. Na kraju priručnika naći ćete teme
radionica za odgajatelje u jaslicama koje u sklopu svog djelovanja nudi Pučko otvoreno
učilište Korak po korak. Osmišljene su na način da u situacijskom kontekstu isprobate svoje
mogućnosti u primjeni ideja ponuđenih u ovom priručniku. Jer, bez obzira na sve 'zadane'
postupke u radu s djecom, opisane u brojnim odgajateljskim priručnicima ili predstavljene na
stručnim okupljanjima, osobni način rada svakog odgajatelja i njegova kreativnost u pristupu
svakom pojedinom djetetu najbolje je mjerilo uspješnog svladavanja svakodnevnih odgaja-
teljskih izazova. Stoga vam želimo neprekidnu i uzbudljivu igru u potrazi za svojim osobnim
kurikulumom!
Helena Burić
P rogram Korak po korak je program za djecu od njihova rođenja do navršene dese KVALITETU
te godine života, kao i za njihove obitelji. Svrha ovog kurikuluma jest da posluži kao LIČNOSTI
ODREĐUJE:
priručnik koji pomaže odgajateljima u određivanju osnovnih koraka u odgoju i obrazo
vanju najmanje djece. U ovom poglavlju nalazi se pregled Programa Korak po korak
i filozofski temelji na kojima se on zasniva, kao i opis programa za djecu jasličke dobi 1.sposobnost
kritičkog
(od 0 do 3 godine).
rasuđivanja
2. sposobnost
Program Korak po korak donošenja
Bez obzira gdje živjela, današnja će se djeca tijekom svojih života morati suočiti s fe odluka i
pravilnog
nomenom promjene: s društvenim, političkim, znanstvenim, tehnološkim, industrijskim
izbora
promjenama, kao i s promjenama okruženja. Brze promjene karakteristične za današnji
3. snalažljivost
svijet prisiljavaju nas da počnemo u djeci njegovati želju za učenjem koje će trajati u otkrivanju
čitavoga života. Filozofija Programa Korak po korak temelji se na mišljenju da će do i rješavanju
cjeloživotnog učenja, kao svojevrsne pripreme za sve nadolazeće promjene, najlakše problema
doći bude li se provodilo kroz načela demokracije. Kako bi se djeca što bolje pripremila 4. skrb o
za cjeloživotno učenje u demokratskim društvima, Program Korak po korak postavio je pojedincu,
temelje za stvaranje stavova, znanja i vještina koje će svakom čovjeku biti neophodne u zajednici,
vremenima u kojima se događaju značajne promjene. Neke od tih neophodnih kvaliteta zemlji i
ličnosti su sposobnost za: okruženju
5. kreativnost,
- kritičko rasuđivanje maštovitost i
- donošenje odluka i pravilan izbor domišljatost
- otkrivanje i rješavanje problema
- skrb o pojedincu, zajednici, zemlji i okruženju te
- kreativnost, maštovitost i domišljatost.
- individualizirano učenje,
- učenje kroz igru i pravo na vlastiti izbor te
- sudjelovanje obitelji.
Konstruktivizam
KONSTRU- Konstruktivisti vjeruju da do učenja dolazi kad djeca nastoje shvatiti svijet oko sebe, kad
KTIVISTIČKA su aktivna i kad konstruiraju, odnosno stvaraju vlastito razumijevanje svijeta. Djeca poku
TEORIJA šavaju shvatiti što se oko njih događa povezujući nova iskustva s onime što su već prije
shvatila, s vlastitim starim iskustvima. Učenje postaje interaktivni proces u kojem je dijete
Učenje je
uključeno kao aktivno biće, a koji uključuje i odrasle osobe, drugu djecu i cjelokupno
interaktivni
okruženje. JACQUELINE i MARTIN BROOKS (1993.) su ovaj proces učenja opisali ovako:
proces u
Često nailazimo na predmet, ideju, odnos ili fenomen kojemu ne vidimo smisla. Kad smo
kojem je
dijete aktivno suočeni s takvom naizgled proturječnom informacijom ili percepcijom, protumačimo je
biće, a ili onako kako je vidimo, podvrgavajući je vlastitim pravilima kojima tumačimo svijet i po
uključuje redak u njemu, ili stvaramo potpuno nov niz pravila kojima na bolji način objašnjavamo
i odrasle ono što vidimo da se događa. I na jedan i na drugi način, naše percepcije i naša vlastita
osobe, drugu pravila su neprestano aktivna, tvoreći pritom veličanstveni ples kojim se oblikuje naše
djecu i razumijevanje.
cjelokupno Konstruktivističko učenje može se ilustrirati i sljedećim primjerom:
okruženje. Malo dijete, čija obitelj ima psa, vozi se s roditeljima u automobilu. Prolaze pokraj polja
na kojem pase krava. Dijete prstom pokazuje kravu i govori: "Pas.". Roditelji mu kažu
da to nije pas, već krava, objašnjavaju mu po čemu se krava i pas, iako oboje životinje,
razlikuju. Dijete novu informaciju uspoređuje s onom već poznatom i kod njega dolazi do
mentalne prilagodbe.
Individualizacija
Okruženje u Programu Korak po korak je dinamično i promjenjivo, ispunjeno materi
jalima i situacijama koje odgovaraju individualnim potrebama, interesima i razvojnom
stupnju svakog djeteta. Tim odgajatelja u Programu Korak po korak postavljaju temelje
za budućnost, koji će omogućiti djeci da jednoga dana postanu zadovoljni, uspješni i
aktivni odrasli ljudi koji će brinuti o drugima i imati utjecaja na svijet koji ih okružuje. Isto
vremeno, odgajatelji brinu i o sadašnjem trenutku, o njihovom djetinjstvu. Ovaj dvostruki
cilj ostvarit će se kroz igru i individualno učenje.
Svako dijete ima jedinstven ritam sazrijevanja, baš kao i vlastiti temperament, stil učenja
i obiteljsko podrijetlo. I plan i program i interakcije odraslih ljudi s djecom trebali bi biti
u skladu s tim individualnim razlikama. Učenje male djece je rezultat interakcije između
djetetovog razmišljanja, iskustva, materijala, ideja i ljudi. Ova iskustva trebaju biti uskla
đena s dječjim razvojnim sposobnostima, ali istovremeno trebaju i pobuđivati djetetov
daljnji interes i razumijevanje (BREDEKAMP, 1987.).
Zašto individualizacija?
Kad je iskustvo individualizirano, dijete se može razvijati i napredovati vlastitim tempom.
Individualiziranjem se prati razvojni stupanj, sposobnosti, interesi i potrebe svakog dje
teta i u skladu s njima, izabiru se aktivnosti. Kad je ta usklađenost postignuta, djeca po
staju uspješna u svojim aktivnostima, stječu samopouzdanje i samopoštovanje. Postaju
sigurna u sebe i spremna su suočiti se s novim izazovima.
10
11
12
Terminologija
U ovom priručniku pojam malo dijete, koji znači dijete od rođenja do navršene treće
godine života, podijeljen je u tri podpojma, radi jednostavnijeg snalaženja u tekstu:
Odrasle osobe koje rade s dojenčadi i malom djecom imaju različite uloge. Te su osobe
učitelji, budući da uče djecu; oni su i odgajatelji, jer stavljaju naglasak na emocionalnu
povezanost koja se razvija između djece i odraslih te njegovatelji, s obzirom na tjelesni
vid posla (hranjenje, mijenjanje pelena i si.). Oni su i "djelatnici", što više naglašava nji
hov odnos prema programu nego rad s djecom. U ovom ćemo priručniku upotrebljavati
naziv odgajatelj.
13
2. POGLAVLJE
17
18
Osjetilno-motorički razvoj
Veliki broj studija o dječjem osjetilno-motoričkom razvoju nadovezuje se na teorijsku
podlogu koju je razvio Jean Piaget prije više od trideset godina. Piaget je došao do
zaključka da su djeca do dvije godine starosti u "osjetilno-motoričkoj fazi" razvoja.
Ponavljanjem kretnji, pomicanjem predmeta, slaganjem predmeta u različitim kombi
nacijama i neprekidnim provjeravanjem njihovih oblika i sastava, djeca počinju otkrivati
osnovne odnose između instrumenta i predmeta, značenja i rezultata. Ponašaju se kao
"mali znanstvenici", često pokazujući nevjerojatno veliku odlučnost da stvari isprobaju
na različite načine (PIAGET, 1951.) ili da ponavljaju jednu te istu jednostavnu radnju toliko
dugo dok je ne svladaju (YARROW, 1981.; BUSCH-ROSSNAGEL, 1997.).
Piaget je pažljivim promatranjem djece otkrio spoznajnu osnovu egocentrizma malog
djeteta. Malo dijete nije u stanju shvatiti tuđe gledište (PIAGET, 1951.). Za ovu dob nije
karakteristično ni prirodno dijeliti stvari i naizmjence djelovati. No, to ne znači da djeca
jasličke dobi ne počinju već u ovoj dobi razvijati suosjećajnost, kažu najnovija istraživa-
19
20
Vrijeme i
buduća istraži
vanja pokazat
će kako se
kasnije pona
šanje djeteta
može objasniti
pomoću
stupnja pri
vrženosti u
njegovoj najra
nijoj dobi.
(Fox, 1997.)
21
22
- razina aktivnosti
- pravilnost i nepravilnost bioloških ritmova
- stupanj ugode u novim situacijama
- prilagodljivost
- raspoloženje
- intenzitet reakcije
- prag osjetljivosti
- koncentracija/gubitak koncentracije
- upornost/pažnja.
Zaključak
U ovom smo poglavlju dali kratak prikaz nekih istraživanja razvoja dojenčadi i male
djece u proteklih trideset godina. Prikaz će nam poslužiti kao podloga za ono o čemu
će biti riječi u sljedećim poglavljima. Za one koji bi se željeli pomnije upoznati sa spo
menutim istraživanjima, na kraju ove knjige nalazi se popis stručne literature koja bi ih
mogla zanimati.
23
3. POGLAVLJE
DOJENČAD I MALA DJECA U
SVOJIM OBITELJIMA I
NEPOSREDNOM OKRUŽENJU
V eć se stoljećima zna da je obitelj najvažniji čimbenik u životu djeteta i zato su joj po
trebni podrška i pomoć pri odgoju djece. Jaslice i dječji vrtići su jedan od oblika te
pomoći. Ovo poglavlje govori o nekim najnovijim istraživanjima o tome kako čimbenici
koji izravno utječu na roditelje često imaju neizravan utjecaj na budući razvoj dojenčadi
i male djece. Radi se o istraživanju na području sociologije, epidemiologije i razvojne
psihologije.
Nakon
dolaska
nove bebe
u obitelj
očevi mogu
odigrati
važnu ulogu
pomažući
majci pri
smanjenju
stresa i
pružajući
nesebičnu
potporu.
27
28
29
- biti spremno za učenje (ne smije biti pospano, umorno, gladno, bolesno ili
tjeskobno),
- biti zainteresirano i usredotočeno na aktivnost koju obavlja, i
- svojevoljno odabrati aktivnost kojom se bavi.
Mala djeca najbolje uče djelujući. Trebaju se igrati s onime na što su se usredotočila,
isprobavati to na niz različitih načina, gurati, vući, lomiti, okretati, probati okus, itd. Budu
ći da dojenčad i djeca jasličke dobi uče istražujući, najbolji način da se potakne njihovo
učenje jest da im se dopusti da vode igru, da se govori o onome što rade i da im se po
mogne da prošire ono što rade. Istovremeno, odgajatelji trebaju dojenčad i malu djecu
izložiti nizu različitih iskustava koja će im pomoći da uče. Kad roditelji pitaju "Što ćete
učiti naše dijete?", odgajatelji im mogu nabrojati različite aktivnosti i iskustva koja čine
jedan dobro uravnoteženi kurikulum. Poglavlja od 4 do 9 preporučuju različite vježbe,
aktivnosti, igračke i materijale, koji zajedno čine jedan dobro zaokružen kurikulum za
dojenčad i malu djecu. U metodologiji usmjerenoj na dijete, sve aktivnosti proizlaze iz
interesa, potreba i razvojnog stupnja djeteta. Ova se metodologija zasniva na uvjerenju
da se niti jedno dijete ne smije prisiljavati na bilo kakvu aktivnost ili iskustvo.
Grupne aktivnosti nisu pogodne za djecu jasličke dobi, osobito ako je odgajatelj taj koji
ih odabire. Na koji ćemo način, onda, omogućiti djeci niz različitih iskustava? Odgajatelj
može odlučiti da će djeca ovoga tjedna "učiti" jednostavne oblike. On će jednostavno
napraviti igračke od trokuta, kvadrata i pravokutnika, koje će djeca uzimati i u vlastitom
30
31
4. POGLAVLJE
POTICANJE EMOCIONALNOG
RAZVOJA DJETETA
S asvim je jasno da načini kojima odgajatelji reagiraju na djecu mogu ili unaprijediti
ili sputati emocionalni razvoj djeteta. Emocionalni razvoj djeteta je jednako važan
kao i spoznajni, tjelesni, društveni i jezični razvoj i zahtijeva visoku osjetljivost i podršku
od strane roditelja i odgajatelja. U ovom poglavlju govorimo o ulozi emocija u djeteto
vu životu, o dječjem emocionalnom razvoju, o kvalitetama i ponašanjima odraslih koja
potiču djetetov emocionalni razvoj, o ponašanjima odraslih koja bi mogla biti štetna po
dječji emocionalni razvoj, o tome kako djeci govoriti o njihovim emocijama i kako im
pomoći da izraze ono što osjećaju.
36
Razvijanje samostalnosti
U drugoj godini svoga života, djeca koja su već razvila jak osjećaj povjerenja počinju se
razvijati dalje, težeći većoj samostalnosti. U ovoj je fazi temeljno pitanje je li dijete posta
lo samopouzdano i samovodeće biće ili je razvilo negativan osjećaj o svojoj vrijednosti.
Autonomna djeca učinit će za sebe sve što mogu učiniti. Ona znaju i to da će se, iako
slijede i razvijaju vlastite ideje, moći osloniti i na pomoć drugih. Pretjerano ovisna i nesa
mostalna djeca sumnjaju u vlastitu sposobnost kontroliranja svijeta oko sebe i oslanjaju
se na druge, čekajući da drugi donesu odluke u njihovo ime.
Za djecu ove dobi je normalno da u kratko vrijeme mijenjaju svoje zavisno-nezavisne
uloge te budu malo samostalna, malo ovisna. U jednom trenutku će željeti istraživati,
dok će u drugom potražiti vaše naručje. Kad dijete
nauči da smije
samostalno
donositi odlu
ke, obavljati
neke radnje
samo i onako
kako ono želi,
postaje samo-
puzdano.
1. Toplina u odnošenju
Toplina u odnošenju podrazumijeva pokazivanje interesa za djecu, prijateljski odnos
prema njima i odgovaranje na njihove potrebe. Odrasle osobe koje prema djeci demon-
37
3. Poštivanje
Poštivati dijete znači vjerovati d a j e ono sposobno ljudsko biće koje može učiti. Da biste
djetetu pokazali svoje poštovanje, morate:
4. Promicanje samopouzdanja
Kad se djeci onemogućavaju prilike za istraživanje i kad na njihov pokušaj osamostalji
vanja reagiramo s nestrpljenjem i neodobravanjem i kad im nije dopušteno da donose
bilo kakve odluke, djeca razvijaju jaki osjećaj srama i sumnje. Nasuprot tome, djeca
koja razvijaju zdrav osjećaj autonomnosti su ona kojima je pruženo bezbroj prilika za
istraživanje i osamostaljivanje. Ovo što slijedi su neke od strategija kojima će roditelji i
odgajatelji unapređivati samostalnost vrlo malog djeteta:
Djeca jasličke dobi koja postižu osjećaj vlastite autonomije naučila su sljedeće: mogu
donositi odluke; sve mogu obavljati samo i na svoj način.
38
5. Suosjećanje
Definicija suosjećanja je sposobnost uočavanja i razumijevanja tuđeg gledišta. Suosje
ćajni odgajatelj je onaj koji odgovara na dječje emocionalno stanje razumijevajući ga i u
sebi noseći istu emociju. Suosjećanje se može iskazivati na mnogo različitih načina:
- Uključite se u dječje raspoloženje.
- Neka vaše lice i vaš glas budu odraz djetetovih osjećaja.
- Poput jeke ponavljajte djetetove zvukove.
- Imenujte djetetove emocije pomoću jednostavnih, neprosudbenih izjava kao što
je: 77 izgledaš sretno.
- Potičite prirodno pojavljivanje suosjećanja između djece: Ovo je bio lijep
zagrljaj.
- Na geste malog djeteta reagirajte riječima: Ti bi želio breskvu.
- Ponavljajte i proširujte izjave malog djeteta. Dijete: Cipela - Odgajatelj: Tebi se svi
đaju tvoje crvene cipelice.
6. Prihvaćanje
Biti prihvaćen znači biti cijenjen bez obzira na izgled, podrijetlo, sposobnosti ili pona
šanje. Bez prihvaćenosti nema zdravog emocionalnog razvoja. Djeca će se osjećati
prihvaćenom budu li odrasli:
- upotrebljavali imena djece kojoj se obraćaju,
- bavili se često djecom tijekom dana, na prijateljski i zainteresiran način,
- pronašli u djetetu nešto pozitivno i djetetu to tijekom međusobnog komuniciranja
dali do znanja,
- obraćali pažnju na dijete koje govori,
- cijenili djetetove pokušaje da nešto postignu, ne inzistirajući na savršenstvu.
39
1 . Sve emocije
su prirodne i
dio su
svakodnevnog
života.
2. U redu je
ljudima dati
do znanja
kako
se osjećate.
3. Postoji niz
različitih
konstruktivnih
načina
kojima se
mogu izraziti
različite
vrste emocija.
Dok se većina djece smije psu iz priče, neko bi dijete moglo izraziti neočekivanu emoci
ju kao što je strah. Odgajatelji bi u tom slučaju trebali nastojati otkriti što leži u pozadini
ove emocije.
7. Iskrenost
Odrasli moraju biti iskreni, razumni i poticajni. Da biste ovu kvalitetu demonstrirali:
- Dajte djeci jasno do znanja kad mislite da nešto nije u redu; izbjegavajte pružati
Pogrešan sud
im lažnu nadu.
o emocijama
- Budite u blizini djeteta koje pokušava učiniti nešto samo, kako biste mu pružali
1 . Neke su podršku.
emocije - Zahvalite djeci na pomoći ili pokušaju pomoći.
dobre, a neke - Objasnite djeci zbog čega radite nešto što se djeci u početku možda neće htjeti
loše. raditi.
2. Ljudi oko
vas ne trebaju Štetno ponašanje odraslih osoba
znati kako se
vi osjećate. Djeca nauče izlaziti na kraj sa svojim emocijama za vrijeme interakcije s ostalima. Ona
3. Postoji malo promatraju kako drugi izlaze na kraj sa svojim emocijama i izvlače pouku iz načina na
učinkovitih koji se ljudi prema njima odnose u emocionalnim situacijama. Ovisno o prirodi ovih inte
načina kojima rakcija, djeca će naučiti korisnu lekciju o emocijama i njihovom izražavanju ili nekorisnu
biste mogli i štetnu lekciju.
izraziti svoje
emocije. Odgajatelji trebaju paziti na riječi koje upotrebljavaju, kao i na motivaciju, kako ne bi
nesvjesno zatomili razvoj zdravih emocionalnih umijeća kod djece o kojoj brinu. Pona-
40
41
P O M O Z I T E D J E C I U R A Z U M I J E V A N J U T U Đ I H O S J E Ć A J A . Da bi se djeca na
učila slagati s drugima, potrebno je da najprije shvate kako se drugi ljudi osjećaju u ra
zličitim situacijama. Ova se vještina stječe vrlo polako, vježbom i sazrijevanjem djece.
- Opišite kako se drugi ljudi osjećaju. Obratite pozornost na posebne znakove
djetetovog ponašanja koji govore kako se drugi osjećaju i te osjećaje pretočite u
riječi: Lara se smije. Ona je sretna, ili Slaven plače. Znači, nesretan je.
- Obratite djeci pažnju na događaje koji pojačavaju emocije. Anina majka dolazi
nam danas čitati priču. Ana je vrlo sretna zbog toga.
42
Zaključak
Ovo poglavlje definiralo je razvijanje djetetovih emocija, njihovo mijenjanje u određenom
vremenskom razdoblju te kako djeca polako postaju svjesna svojih i tuđih osjećaja. U
sljedećem poglavlju, Poticanje socijalnog razvoja djeteta, govorit ćemo kako se emocije
razvijaju kad djeca postanu dio grupe.
43
5. POGLAVLJE
POTICANJE SOCIJALNOG
RAZVOJA DJETETA
D jeca su društvena bića. Od trenutka svog rođenja ona ulaze u odnos aktivnog ili
zavisnog druženja s drugim ljudima, odnos koji će trajati čitavog njihovoga života.
Kroz društvene interakcije djeca uče o sebi, stječu znanje o ljudskim odnosima i razvija
ju društvene sposobnosti. S društvenim sazrijevanjem počinju razumijevati pravila i vri
jednosti društva u kojem žive. S tim se spoznajama ne rađaju. One se razvijaju polako,
a društveno okruženje u kojemu djeca žive može taj proces razvoja ili ubrzati ili sputati.
U razdoblju djetetova života od rođenja do navršene tri godine njegovi se socijalni
odnosi mijenjaju. U ovom poglavlju govorimo o tome kakvu ulogu odgajatelji imaju u
poticanju ranih društvenih odnosa djeteta i njegove socijalizacije te predstavljamo nači
ne reagiranja na problematična ponašanja u takvim situacijama.
47
Uloga odgajatelja
Odgajatelji su među prvim osobama s kojima djeca razvijaju odnose pa zbog toga imaju
vrlo važnu ulogu u promicanju dječjeg društvenog razvoja.
1. Ono što je najvažnije upamtiti jest da su odgajatelji i roditelji ti koji djeci pre
nose osjećaj ljubavi i prihvaćanja. Ovakav osjećaj sigurnosti pomaže djeci
da se dobro osjećaju i da budu zadovoljna sobom i osigurava temelje na
kojima djeca razvijaju ljubav i poštovanje prema drugima.
2. Drugo po važnosti jest da odgajatelji djeci pomažu razviti društvene vještine,
vještine koje će im trebati da bi s vršnjacima i s odraslim osobama ostvarili
i zadržali zadovoljavajuće odnose. Naučiti kako se s drugima slagati, kako
dijeliti, čekati svoj red, surađivati i stvarati prijateljstva osnovne su društvene
zadaće u ranom djetinjstvu.
3. Konačno, odgajatelji djeci pomažu da nauče razlikovati dobro od lošega.
Ovaj se proces zove socijalizacija, što znači da se djeca postepeno socijaliziraju i pri
hvaćaju ponašanja koja su priznata u njihovoj zajednici.
48
- Odgajatelji potiču i hvale djecu prilikom prvih izražavanja brige i suosjećanja za dru
ge. Bude li Šonja Igoru dala igračku zbog toga što on plače, pohvalite je.
- Odgajatelji pomažu djeci u prepoznavanju pokušaja prijateljskog približavanja od
strane vršnjaka. Oni moraju neprestano verbalizirati društvene situacije. Kad Alan
stavi svoju ruku na Martina i nasloni se na njega, recite: Martine, Alan te grli. Kad
jedno dijete gura svoj automobil-igračku prema drugome, recite: Ana ti pokazuje svoj
autić.
Socijalizacija "Socijalizacija
djeteta je pro
Socijalizacija je proces učenja pravila i običaja nekog društva. Kod dojenčadi i male
ces prilagođa-
djece socijalizacija se ogleda u razlikovanju primjerenih od neprimjerenih ponašanja. vanja društve
Djeca će te razlike naučiti kroz interakcije s odraslim osobama koje imaju značajno nim zahtjevima
mjesto u njihovu životu. i normama."
Dojenčad (od rođenja do osam mjeseci) počinje mijenjati svoje navike hranjenja i (ANIĆ/
spavanja u skladu s vlastitim sve uravnoteženijim unutarnjim ritmom i društvenim oče GOLDSTEIN
kivanjima koja počinje shvaćati kroz nježno vođenje od strane empatičnih odgajatelja. 1774.)
Disciplinske mjere nisu dobre za dojenčad. Primarni zadatak male djece jest izgraditi
49
Supstitucija i preusmjeravanje
Supstitucija i preusmjeravanje podrazumijevaju privlačenje djetetove pažnje i nuđenje
alternativnog predmeta koji bi ga mogao zanimati. Obje tehnike skreću djecu od nepri
mjerenog djelovanja ili namjera. Gruba govorna naredba ili nasilno izvlačenje predmeta
iz djetetove ruke bez zamjenskog neučinkovite su tehnike koje vode nepotrebnim izlje
vima ljutnje i sukobima.
50
" P R A V I L O je
stalan, čvrst,
Pravila
nepromjenjiv,
Pravila su, poput nekakvih nevidljivih ograda, smjernice za ponašanje. Dvogodišnje će uzajaman
dijete postupno učiti pravila i uskoro shvatiti što smije, a što ne smije raditi. Takva spo odnos raznih
znaja će djetetu dati osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti. No, kako je za to potrebno pojava, u
izvjesno vrijeme, djeca će u međuvremenu često testirati postavljena pravila, kako bi kojem dolazi
provjerila njihovu postojanost. Nekoj će djeci trebati više takvih "testova", nekoj manje, do izražaja
određena
no sva djeca trebaju naučiti da postoje granice dopustivog ponašanja (GONZALEZ-MENA I
zakonitost;
EYER, 1997.). Koliko dobro će djeca ovu lekciju naučiti, ovisi i o tome kako odrasli po princip."
stavljaju i provode pravila. Pravila moraju biti specifična, izrečena u pozitivnom obliku i
(Anić, 748.)
obrazložena.
51
52
Odgovarajuće posljedice
Posljedice su rezultat ponašanja i određuju vjerojatnost pojavljivanja određenog po
našanja u budućnosti. Pozitivne posljedice potiču ponavljana ponašanja; korektivne
posljedice ih smanjuju. Sve posljedice moraju biti primjerene dobi i potrebama djece o
kojoj brinete.
Pozitivne posljedice. Osmijeh, zagrljaj, tapšanje po leđima, riječi ohrabrenja ili pohva
le, sve su to načini kojima djeci možete dati do znanja da odobravate nešto što su učini
la ili čine. Pokušajte uočiti djecu koja nastoje poštivati neko pravilo i dajte im do znanja
da cijenite njihove napore, pa čak i kad nisu u potpunosti uspješni. Ovakva pozitivna
reakcija poticat će dječju upornost i pomoći im da ubuduće upamte koje je ponašanje
pozitivno.
Korektivne posljedice. Najučinkovitije korektivne posljedice su one koje se izravno
odnose na pravilo. Između djetetovog ponašanja i vođenja od strane odrasle osobe
postoji očita veza, "logična posljedica". Upotreba logične posljedice pomaže da djeca
razumiju izravan rezultat nepoštivanja pravila. Na primjer, ako neko dijete baca igračke
na pod, logična će posljedica biti zatražiti od njega da pomogne pospremati igračke.
Kad jedno dijete baca pijesak u oči drugome, logična će posljedica biti da odgajateljici
pomogne isprati pijesak. U oba slučaja takve posljedice pokazuju djeci da neprimjerena
ponašanja nisu dopuštena i pomažu im ispraviti negativna ponašanja. Tjeranje djece iz
sobe ili kažnjavanje odlaskom u kut neće imati jednako koristan učinak.
54
Grizenje
Grizenje je često ponašanje kod dojenčadi i male djece. Budući da je to ponašanje
opasno, ne može se tolerirati, pa je potrebna odgovarajuća reakcija već kod prvog ugri
za, kao i kod svakog daljnjeg slučaja. Prema istraživanjima NAEYC-a djeca grizu zbog
nekoliko razloga:
55
Zaključak
Najvažnija lekcija koju dojenčad i djeca jasličke dobi mogu naučiti jest da su vrijedni
ljubavi. Od samog početka djeca se moraju osjećati voljenom i cijenjenom. Čak i kad
znaju da neko ponašanje ne može biti prihvaćeno, djeca trebaju dobivati poruku da
su vrijedna ljubavi. Još ih mali korak dijeli od razvoja svijesti da su i drugi ljudi vrijedni
ljubavi i poštovanja.
56
B udući da razvoj mozga u velikoj mjeri ovisi o okruženju djeteta, roditelji i odgajatelji
imaju kao središnji zadatak osiguranje najrazličitijih iskustava potrebnih za optimalni
razvoj djeteta. U ovom poglavlju pokušat ćemo odgajateljima pomoći u promicanju spo
znajnog razvoja djece o kojoj brinu. Tu se identificiraju najvažnija spoznajna dostignuća
dojenčadi i male djece, govori o tome koje su metode i ponašanja ključne za spoznajni
razvoj djeteta i sugeriraju aktivnosti koje promiču spoznajni razvoj. Isto tako, tu ćete naći
kratak popis igračaka, igara i drugih materijala koji potiču spoznajni razvoj.
Predmeti su stalni
Između šest i devet mjeseci života dojenčad počinje učiti da su predmeti stvarni i da ne
nestaju ako nisu u njihovom vidokrugu. To se odnosi i na voljene roditelje i odgajatelje,
što nam pomaže da shvatimo djetetovu zabrinutost zbog odlaska majke.
Oponašanje
Čak i u najranijim tjednima života dojenče će oponašati izražaje lica odgajateljice, kao i
onoga što ona čini: isplazit će jezik ili namrštiti obrve. Djeca jasličke dobi mogu naučiti
oponašati kompleksnije radnje: pokušat će promijeniti pelenu svojoj lutkici ili nahraniti
medvjedića.
59
Namjerne radnje
Dojenčad stara između 5 i 12 mjeseci počet će namjerno koristiti svoje tijelo kako bi
manipulirala predmetima. Počet će s posezanjem, ali kasnije će upotrijebiti tehnike rje
šavanja problema, kao što je npr. upotreba štapa kojim će dosegnuti igračku. Isto će
tako naučiti značenje redoslijeda određenih radnji. Na primjer, kad odgajateljica počne
otvarati staklenku s hranom i nositi žlice, dijete će znati da se približava vrijeme jela.
Odgajateljica može promicati razvijanje ove vještine govoreći usput djetetu o onome što
radi: Vidiš li ove mrkve? A ovo je žlica. Približava se vrijeme jela.
Uzrok i posljedica
Dojenčad i djeca jasličke dobi će početi učiti i kako se određene radnje međusobno
uklapaju i donose rezultat. Malo dijete zna da, želi li neku igračku, može povući kono
pac vezan za zanimljivu igračku. Postupno će naučiti ponavljati i kompliciranije radnje.
S oko 15 mjeseci djeca počnu tragati za uzrocima. Na primjer, zanimat će ih zbog čega
se svjetlo pali i gasi ili zbog čega neka igračka proizvodi zanimljiv zvuk pa će neumorno
istraživati, ne bi li pronašli uzrok takvih događanja.
Prostorni odnosi
Mala djeca ne razumiju pojmove udaljenosti, veličine i prostora, no, kako postaju pokre
tljiva, kroz svoje iskustvo počinju učiti i o tim odnosima. Polako, ali neizbježno, sudara
jući se sa zidovima, puzeći ispod stolova, u nemogućnosti da se izbave, i pokušavajući
dosegnuti interesantnu igračku do koje ne mogu, dojenčad uči o prostornim odnosima.
Tu im odgajatelji mogu pomoći, imenujući prostorne odnose i sugerirajući putove. Na
primjer, kad dojenčetu koje puzi prijeti sudar s policom, odgajateljica može reći: Gorda-
na, zaobiđi policu, idi okolo.
60
Reagiranje na dijete
Jedna od ključnih komponenti promicanja optimalnog dječjeg razvoja jest reagiranje.
Reagiranje na dijete podrazumijeva tri elementa: spremnost reagiranja na nepredvidive
okolnosti, spremnost na odgovarajuću reakciju i pripravnost na reagiranje.
Reagiranje na nepredvidivu okolnost znači da se odgajateljevo djelovanje javlja kao
odgovor na djetetovo djelovanje. Ukoliko dojenče guče od sreće kad ugleda svog
odgajatelja, odgajatelj koji odgovarajuće reagira odgovorit će uzvratnim gukanjem.
Primjerenost se odnosi na stupanj usklađenosti između odgajateljeve reakcije i djete
tovog djelovanja. Reagira li odgajatelj na djetetovo djelovanje? U gore spomenutom
primjeru odgajateljev odgovor (gukanje) bio je usko povezan s djetetovim djelovanjem.
Kad je dijete zagukalo, odgajatelj nije odgovorio tresući djetetove nožice i ručice. Nje
gov je odgovor bio primjeren.
Gotovost za trenutnu reakciju podrazumijeva vremenski razmak između djetetovog dje
lovanja i odgajateljeve reakcije. Da bi dijete moglo naučiti povezivati svoje djelovanje s
reakcijom odgajatelja, odgajatelj mora djelovati odmah nakon djetetovog ponašanja.
Osjetljivost i osjećajnost
Osjetljivi odgajatelji su spremni reagirati u skladu s temperamentom svakog djeteta,
razvojnom fazom djeteta ili raspoloženjem odnosno stanjem ponašanja djeteta.
Temperament. Osjetljivi odgajatelji su usklađeni s individualnim značajkama svakog
djeteta i znaju kako se te značajke uklapaju u razvoj. Oni počinju shvaćati različite tem
peramente djece o kojoj brinu i svoje djelovanje prilagođavaju temperamentu svakog
pojedinog djeteta. Na primjer: Marina, čini se, nova iskustva čine opreznim. On se kloni
nove penjalice i radije uživa prelistavajući poznate mu knjige.
Osjetljivi odgajatelj koristi različite pristupe kako bi promicao spoznajni razvoj svakog
djeteta. Marinova je odgajateljica u blizini nove penjalice stavila njemu poznate igračke.
Kad se Marin približi penjalici, da bi dohvatio omiljenu igračku, bit će izložen penjalici
na način koji ga neće ugrožavati. On će postupno prebroditi svoje oklijevanje i početi
istraživati novu penjalicu.
62
Dojenčad i mala djeca uče metodom pokušaja i pogrešaka. Oni detaljno istražuju
materijale, ponekad se danima vraćaju istoj aktivnosti, eksperimentirajući s njom. Kad
dijete manipulira i istražuje na svoj način i u svom ritmu, njegova otkrića pripadaju samo
njemu. Ono osjeća uzbuđenje i radost kad shvati problem. Osjeća da je svladalo neku
vještinu. Osjetljivi odgajatelji potiču dječja istraživanja, osmišljavajući aktivnosti koje su
primjerene djetetovom razvojnom stupnju, popraćujući to uvijek ohrabrujućim smije
škom i riječima. Kad djetetu rješavanje problema ili izrada zadatka ide malo sporije,
odrasla osoba bi mogla pasti u iskušenje da mu pomogne i izvrši zadatak umjesto nje
ga. Ovakvo "pomaganje", međutim, ne promiče dječji spoznajni razvoj.
63
Igra s kockama
Plastične kocke djeci pružaju mogućnosti rješavanja problema. Kad dijete nauči kako
nataknuti jednu kockicu na drugu, ono uči o prostornim odnosima - o održavanju ravno
teže i o tome koja kockica gdje pristaje.
"Alati"
Djeca rješavaju probleme i kad počnu upotrebljavati "alate" kojima će si pomoći da izvr
še zadatak. Kad malo dijete povuče konopac privezan za igračku koju želi, upotrijebilo
je vještinu rješavanja problema.
Osjetilna iskustva
Budući da dojenčad i mala djeca o svome svijetu uče preko svojih osjetila, odgajatelji bi
im trebali pružiti mogućnosti za niz različitih osjetilnih iskustava.
Igre s pijeskom. Kutije s pijeskom unutar jaslica i na otvorenom djeci pružaju mogu
ćnost za uzbudljivo učenje. Mala djeca obožavaju pod svojim nogama ili u rukama osje
titi škakljanje pijeska. Dajte im žlice i šalice kako bi mogli uvježbavati vještine kopanja,
grabljenja, prosipanja, podizanja i slično. Igrajući se s pijeskom, djeca će lakše naučiti
značenje suprotnih pojmova, kao što su npr. glatko i hrapavo. Govorite s njima o hra
pavosti pijeska i o glatkoj stranici posude.
Igre s vodom. Pomažu djeci da nauče pojmove mokro i suho. Dajte im plastičnu posu
du s hladnom vodom i drugu s toplom, neka testiraju i nauče pojmove toplo i hladno.
Mala djeca s vodom uvježbavaju i vještinu izlijevanja i nalijevanja, a kad izlijevaju vodu
iz jedne posude u drugu, naučit će odnos veći - manji i početi shvaćati pojmove mjere,
količine i veličine.
64
65
Kuhanje
Uključite djecu u jednostavna kulinarska iskustva, kao što je npr. miješanje tijesta za
uštipke. Kulinarske aktivnosti djecu će naučiti odnose uzroka i posljedice (dodate li
brašnu vodu, doći će do promjene), omogućiti im iskustvo mjerenja i nebrojene prilike
za razvijanje govornih vještina.
Iskustva na zraku
Sadnja u vrtu. Ova aktivnost potiče djecu na istraživanje svijeta prirode i uvodi ih u spo
znajne pojmove redoslijeda aktivnosti: prvo iskopamo rupu, onda u nju stavimo sjeme,
pokrijemo ga zemljom, dobro zalijemo i - gledamo biljku kako raste.
Hranilica za ptice. Djeca su oduševljena pticama. Kad promatraju ptice koje dolaze po
svoju hranu, djeca će naučiti kako i što različite ptice jedu, kako se međusobno odnose
i kako lete. Pritom mogu uspoređivati veličinu i boje ptica i slušati različit pjev ptica.
Zvončići na vjetru. Osim što ugodno zvuče, zvončići i vjetar demonstriraju odnos uzro
ka i posljedice.
66
Zaključak
Dojenčad i mala djeca učit će bez obzira na sve. Naš je cilj navesti ih da uče ono što je
važno za njihov razvoj i da to učine učinkovito i s osjećajem ispunjenja i radosti.
67
7. POGLAVLJE
POTICANJE RANOG RAZVOJA
GOVORA
G ovor je, više od bilo koje druge sposobnosti, kvaliteta po kojoj se ljudi ističu. Gotovo
je nemoguće spriječiti djetetovo učenje govora. Koji će jezik naučiti i kako će mu taj
jezik koristiti kao sredstvo za razmišljanje i komunikaciju, ovisi o djetetovim najranijim
godinama. Ovo poglavlje govori o stupnjevima govornog razvoja, strategijama koje pro
miču govorni razvoj djeteta, specifičnim aktivnostima koje potiču razvoj govora, pona
šanjima koja promiču rani govorni razvoj i tjelesnom okruženju koje promiče usvajanje
govora i jezika.
71
Širenje govora
Kad mala djeca počnu upotrebljavati govor koji se sastoji od jedne ili dvije riječi, odga
jatelji će proširiti ono što djeca govore. Ako trinaestomjesečno dijete kaže: Lopta, odga
jateljica tu riječ može proširiti u frazu ili rečenicu kao što je npr. Tamo je lopta. Sukladno
tome, sljedeći će korak biti: Tamo je velika, crvena lopta. Kad djeca počnu slagati više
riječi zajedno, odrasli će im pružiti dodatnu semantičku i smislenu informaciju. Na pri
mjer, ako malo dijete kaže: To pas, odgajateljica tu rečenicu može proširiti u: Da, pas
ima smeđe krzno.
Objašnjavanje
Govorom se koristimo da bismo uputili djecu u sljedeće radnje. To može biti ručak,
odmor, promjena pelena ili odijevanje. Djeca će početi razumijevati i pamtiti ove upute
budemo li im objasnili zbog čega to radimo. Kad djeci, i onoj najmanjoj, objašnjavamo
aktivnosti, pomažemo im da se usredotoče i zainteresiraju za određenu aktivnost. Kad
čuju prijedlog kao što je: Sad ćemo morati prekinuti i pospremiti, kako bismo se stigli
spremiti za izlazak., djeca primaju važne poruke koje u sebi sadrže planiranje, upornost,
samoispravljanje i izvršenje zadatka.
72
Podupiranje
Odgajateljice koriste maloj djeci omiljene igre s brojalicama, kako bi djecu naučile go
voriti. Dijete u početku može biti pasivni sudionik takve igre. Ukoliko dijete ne pokazuje
interes za igru ili se usredotočilo na nešto drugo, odgajateljica će pričekati neku drugu
priliku, no ako je ono zainteresirano, odgajateljica će ga pokušati ohrabriti da bude akti
vniji sudionik. Čekat će da dijete počne pljeskati ručicama, ispustit će određene riječi u
brojalici, kako bi dijete glasovima popunilo prazninu. Odgajateljica je iskoristila igru kao
situaciju za učenje, odnosno kao potporu, a dijete će naučiti nešto više o komunikaciji.
Kad se radi o puzačima i gegavcima, odgajateljica bi mogla navoditi dijete da popuni
dječju brojalicu riječima koje će ona ispustiti. Kad malom djetetu čita priču o životinja
ma, ona može reći: Vidim veeelikog čupavog... , ohrabrujući dijete da doda riječ koja
nedostaje, Psa. S povećanjem djetetove govorne vještine, takvo pomaganje mu više
neće biti potrebno.
73
74
75
Zaključak
Jaslice mogu biti odlično okruženje u kojem će se razvijati dječji govor, ukoliko odga
jatelji razumiju i cijene načine kojima mogu promicati taj razvoj. Ukoliko to ne učine,
posljedice bi mogle biti ozbiljne. No, budu li to učinili, bit će bogato nagrađeni: njihova
će djeca imati bogat rječnik, moći će razumjeti druge i znati se govorno izraziti. Bit će to
djeca koja vjeruju da je ono što kažu cijenjeno i važno.
76
8. POGLAVLJE
POTICANJE TJELESNOG
RAZVOJA DJETETA
T jelesni razvoj djeteta ima dva značenja. Prvo se odnosi na rast djeteta i do njega do
lazi prirodno kod većine djece, ovisno o kvaliteti prehrane. Drugo značenje, koje je
ujedno i predmet ovog poglavlja, jest povećanje djetetove sposobnosti da svrsishodno
koristi svoje tijelo kako bi ostvarilo niz različitih zadataka. Diferenciraju se pokreti mišića:
dojenče koje na podražaj migolji čitavim tijelom, na kraju će postati odrasla osoba sa
sposobnošću da diže jednu po jednu obrvu. Veliki dio djetinjstva posvećen je ovom pro
cesu svladavanja vještina putem bezbroj vježbi motoričkih aktivnosti, kao što su trčanje,
penjanje i skakanje i finih motoričkih vještina kao što su pisanje, hvatanje i smještanje
komadića koji nedostaje u slagalicu (Dodatak A, Razvojni pokazatelji karakteristični za
djecu od rođenja do tri godine, pokazuje uobičajeni napredak tjelesnog razvoja djete
ta). Ovo poglavlje govori o ulozi odgajatelja u poticanju djetetovog tjelesnog razvoja,
o individualnim razlikama u osjetilno-motoričkom razvoju i aktivnostima koje promiču
tjelesni razvoj.
Uloga odgajatelja
Uloga odgajatelja u poticanju tjelesnog razvoja djeteta jest da djetetu osigura iskustva
koja će promicati razvoj krupne i fine motorike dok mala djeca i dojenčad istražuju svoje
okruženje. Pred očima dojenčadi trebaju biti zanimljivi predmeti za kojima će ona pose
zati i koje će udarati, grabiti, držati, tresti. Maloj djeci je potrebno mnogo prostora, kako
bi mogla gurati, vući, podizati i spuštati predmete, šetati, penjati se, skakati i trčati. Kad
odgajatelji osiguraju veliku raznolikost motoričkog iskustva, dojenčad, puzači i gegavci
te djeca jasličke dobi povećavaju repertoar svojih aktivnosti i još više uživaju.
Pri planiranju tjelesnih aktivnosti za malu djecu, odgajatelji moraju misliti i o razini dječje
vještine. Prije no što dijete nauči neku kompleksniju vještinu, treba svladati jednosta
vniju, koja je preduvjet i osnova one složene. Na primjer, prije no što malo dijete može
početi šarati bojicom, mora ovladati kontrolom prstiju. Prije no što dijete prohoda, mora
puzati. Kad odgajatelji razumiju pojmove osnovnih, bazičnih vještina, oni mogu djeci
osigurati razvojno najprimjerenija iskustva.
Hipersenzitivnost
Hipersenzitivnu djecu lako je prestrašiti prizorima, zvukovima ili dodirima, osobito ako
su stimulansi vrlo jaki, iznenadni ili djetetu nepoznati.
79
Hiperaktivnost
Hiperaktivna djeca su uvijek u pokretu i žele mnogo tjelesnih osjetilnih iskustava. Za
razliku od hipersenzitivne djece, hiperaktivna djeca reagiraju slabije na slike, zvukove i
dodire, ali traže više osjetilnih, vizualnih i taktilnih stimulansa od prosječnog djeteta.
Anina odgajateljica razumije Anino aktivno, ponekad čak agresivno ponašanje. Za akti
vnu djecu kao što je Ana, potrebna je kombinacija razumijevanja i odgovarajućih pravila,
čime će se djetetu pomoći da bude uspješno i da napreduje u svom okruženju. Odga
jateljica bi mogla Anu svako malo zamoliti da ode na drugi kraj sobe i donese određenu
stvar ili da pomogne nekom djetetu koje ne može nešto samo nositi. Takvom se djetetu
može ponuditi da izabere knjigu ili se prema njemu može biti posebno nježan.
Masaža i rastezanje
Odgajateljima nije potrebna posebna oprema da bi poticali tjelesni razvoj dojenčadi.
Lagano masiranje i razgibavanje dječjih ruku i nogu dobra je vježba za djetetove mišiće,
a dijete će postati svjesno svoga tijela. Dok beba leži na leđima, nježno savinite njezi
ne noge prema trbuhu i onda ih opet ispružite. Dok ovako vježbate, pjevajte ili veselo
govorite djetetu gledajući ga u oči, jer je ovo vrijeme vrlo važno za dječji emocionalni i
tjelesni razvitak.
Pjesme i glazba
80
Igre prstima
Čak i jednostavne igre kao što su igre prstima promiču tjelesni razvoj. Igre prstima omo
gućavaju maloj djeci uvježbavanje pokreta pojedinih prstiju i čitave ruke, čime se potiče
razvoj fine i krupne motorike.
81
Puzanje
Odgajatelji mogu poticati djecu na uvježbavanje vještine puzanja na taj način da smje
ste djeci zanimljive igračke izvan njihovog dohvata, kako bi dijete puzalo prema njima.
Potičite puzača pokazujući oduševljenje zbog njegovih napora i budite spremni na
njegove moguće znakove frustracije. Budu li odgajatelji stvorili okruženje koje će dijete
poticati i u kojem će ono biti uspješno, ono će ubrzo naučiti puzati.
Penjanje
Mala djeca koja pužu vole se penjati na niske, meke strukture od otprilike petnaestak
centimetara. Takva bi struktura trebala biti dovoljno široka za djetetovo tijelo, da se
dijete ne prevrne, a i mekana, da se dijete ne ozlijedi. Penjanje djeci omogućava uvje
žbavanje vještina kao što su prostorni odnosi, puzanje i penjanje. Penjalice s dvije ili tri
široke stepenice ili niski tobogani također mogu biti vrlo korisni. Mala djeca vole hodati
po blagim strminama ili penjati se na jednu stepenicu i spuštati se s nje.
Hodanje
Početak hodanja kod male djece događa se u vrlo velikom dobnom rasponu. Neka dje
ca mogu svoje prve korake učiniti s devet mjeseci, dok će druga prohodati tek mnogo
mjeseci kasnije. Te razlike mogu biti uvjetovane ne samo djetetovom koordinacijom, već
i temperamentom. Nemojte dijete tjerati na hodanje. Pustite li bebu da puže i podiže se
na noge, omogućit ćete joj da nauči primarnu vještinu održavanja ravnoteže i kontroli
ranja pokretljivosti. Međutim, budete li bebu "šetali" po sobi držeći je za ruke dok joj se
noge vuku po podu, bit će to za bebu i frustrirajuće i zbunjujuće. Kad mala djeca počnu
hodati, omogućite im da pomoću igračaka na povlačenje ili guranje vježbaju svoje no
vostečene vještine uspravne mobilnosti i ravnoteže.
Lopte
Lopte su korisne igračke za malu djecu, budući da im omogućuju usavršavanje motori
čkih vještina kao što su posezanje, hvatanje i ispuštanje. Isto tako, djeca uče o predvi
đanju smjera i brzine predmeta u pokretu. Sjednite na pod s malo većim djetetom i ko
trljajte loptu naprijed - nazad. Lopta bi trebala biti vrlo lagana i jednostavna za hvatanje.
S oko 13 mjeseci dijete već može baciti loptu nadlanicom okrenutom prema dolje.
82
Slagalice
Kad puzači, gegavci i djeca jasličke dobi steknu veću kontrolu nad svojim prstićima,
dajte im slagalice s velikim i jednostavnim komadima.
Bojenje
Kreativna iskustva s materijalima kao što su boje, flomasteri i bojice također potiču ra
zvoj fine motorike kad djeca istovremeno uče držati pribor i crtati.
83
Zaključak
Dojenčad i mala djeca vole koristiti svoja tijela kad počinju upoznavati svijet oko sebe.
Omogućite im da uživaju, pružajući im i iskustva i opremu koja im je potrebna.
84
9. POGLAVLJE
SVAKODNEVNE RUTINSKE
AKTIVNOSTI - PRILIKE ZA UČENJE
Puzači i gegavci
Puzanje i hodanje daje djeci osjećaj kontrole nad okolinom i odraslima u njoj. Valjanje,
puzanje i hodanje transformiraju djetetove rutine u iskustva usmjerena na akciju. U
ovakvim situacijama odgajatelji trebaju biti osobito oprezni radi sigurnosti djece. Ovo je
doba kad djeca lako postaju frustrirana, osobito kad počnu uvježbavati vještine osamo
staljivanja i rutine. Dijete može postati frustrirano kad mora leći da bi mu se promijenila
pelena ili kad ne može skinuti kapu usprkos neprestanim pokušajima ili kad žlicom ne
može naći svoja usta i hrana završi na podu. Slično tome, dijete te dobi može u jednom
trenutku signalizirati odgajateljici da želi biti samostalno, dok će u sljedećem trenutku
tražiti njezinu pomoć. Odgajatelji moraju naći ravnotežu između dječje potrebe za neza
visnošću i pomoći potrebne malim puzačima i gegavcima. Isto tako, odgajatelji bi trebali
naći zlatnu sredinu i kod stimuliranja djece za istraživanje prilikom dnevnih aktivnosti i ru
tina. Stimulacija bi trebala biti dovoljna, ali ne i pretjerana. Često, vremenski točno odre
đeno uvježbavanje tih vještina tijekom dana djeci bi moglo biti zbrkano, uznemiravajuće
i zamarajuće. Odgajateljice bi trebale tijekom obavljanja dječjih rutina djecu ohrabrivati
uspostavljajući kontakt očima, utješnim gestama, nježno nudeći svoju pomoć i opisujući
87
Fleksibilnost i uravnoteženost
Fleksibilan raspored pomaže maloj djeci da održe svakodnevne rutine bez nepredvi
đenih događaja koji bi ih mogli prekidati. Na primjer, obitelji mogu, kad ujutro dovode
dijete, zakasniti zbog lošeg vremena. Ukoliko vrijeme za jutarnju igru bude dovoljno du-
88
89
Rutine hranjenja
Rutine hranjenja u rasporedu događaju se u točno određeno vrijeme. Kod dojenčadi se
raspored hranjenja radi na osnovi individualnih uzoraka hranjenja. Kod starije djece vrije
me jela je obično u točno određeno vrijeme: npr. doručak je u 8 sati, užina u 10 i ručak u
11,30 sati. Rutine hranjenja nisu samo hranjivi obroci. One su prilike da se ojačaju veze
između odgajateljice i djeteta i potakne rana komunikacija putem osmijeha, gukanja i si.
Vještine koje vode k samostalnosti i oslanjanju na samoga sebe počinju se učiti za vrijeme
hranjenja. Na primjer, djeca uče kako tražiti nešto što im je potrebno i, dok nataču mlijeko
ili koriste pribor za jelo, vježbaju finu motoriku. Odgajatelji moraju znati da se očekivanja
glede ponašanja za vrijeme jela, mislimo pritom na jedenje prstima, upotrebu šalica i
jedaćeg pribora, razlikuju od kulture do kulture, od jedne zajednice do druge. Stoga je
važno da obitelji sudjeluju prilikom identificiranja razvojnih vještina svakog djeteta.
90
Individualiziranje rutina
Odgajateljica započinje proces individualizacije kad promatra dijete i identificira razu
mna očekivanja za rutine tog djeteta. Očekivanja se temelje na dva čimbenika: dje
tetovim vještinama u određenom trenutku i interesu obitelji (Pogledajte 10. poglavlje
Promatranje, bilježenje i izvještavanje o dječjem razvoju.)
Nakon toga odgajateljica će promatrati dijete u okruženju i identificirati one rutine koje
su djetetu najzanimljivije ili najzabavnije. Ugodna i dobro provedena rutina djetetu pru
ža sigurnost i jača njegovo samopoštovanje. Na primjer, ako odgajateljica primijeti da
Jana voli prostirati svoj krevetić, ona će je zamoliti da joj pomogne i s krevetićima ostale
djece.
Stupnjevi podrške
Nakon što odgajateljica odabere individualizirane ciljeve ili vještine primjerene odre
đenom djetetu, kao što je npr. učenje odijevanja jakne, ona će odlučiti koji tip podrške
je potreban da bi se dijete vodilo i dovelo do uspješnog svladavanja te vještine. Niski
stupanj pomoći značio bi dodati djetetu jaknu, koju će dijete samo obući. Visoki stupanj
pomoći značio bi držati djetetu jaknu i pomagati mu da uvuče prvo jednu, a onda i dru
gu ruku u rukav.
Kad god je to moguće, u radu s djecom bi trebalo započeti s niskim stupnjem pomoći.
Ukoliko se radi o novoj vještini ili ponašanju, djetetu će možda trebati malo jača potpo
ra. Međutim, kad se dijete privikne na rutinu, možda će mu dostatna biti mala stanka ili
pogled pun očekivanja.
91
92
93
Hranjenje Izražava potrebe. Dodaje hranu. Imenuje hranu Imenuje hranu i Imenuje hranu i
Posprema. Posprema. i piće. piće. piće.
Posprema. Posprema. Posprema.
Odmor
Užina Traži jelo. Slijedi jednostavne Razvrstava jelo Razvrstava jelo Razvrstava jelo
Najavljuje kad upute. za užinu. za užinu. za užinu.
završi s jelom. Posprema. Posprema. Posprema. Posprema.
Igra Sprema igračke. Igra se skrivača. Igra se Puni i prazni Puni i prazni
Protestira. Igra se lovice. kockama. posude. posude.
Oblači se. Imenuje Igra se loptom. Igra se loptom.
poznate Upotrebljava Upotrebljava
igračke i rečenice od tri rečenice od tri
materijale. riječi. riječi.
94
95
Odlazak - roditelje može dočekati - može biti toliko - može početi i prekinuti
vrlo sretno, ali ih isto zaokupljeno igrom aktivnost
tako može nezainteresi da odbije napustiti - može protestirati
rano prihvatiti jaslice što prekida
- uzvraća osmijeh odra - može zamjerati rodi aktivnost
slima teljima te ih ignorirati - odgovara na
- prepoznaje roditelje ili im se odupirati jednostavna
- kontrolira glavu kad ga - upotrebljava riječi kao pitanja
se nosi "mama" i "pa-pa" - upotrebljava osobne
- maše rukama, zamjenice
izgovara "pa-pa"
96
10. POGLAVLJE
PROMATRANJE, BILJEŽENJE I
IZVJEŠTAVANJE O DJEČJEM
RAZVOJU
99
Promatranje
Promatranje je proces gledanja dojenčeta ili malog djeteta, obično bez uplitanja u akti
vnost. Odgajateljica, kad promatra dječju reakciju na svakodnevne rutine i aktivnosti,
skuplja informacije o djetetovoj razini razvoja sposobnosti, o njegovom temperamentu,
sklonostima i ukupnom cjelovitom razvoju.
Bilježenje
Bilježenje je proces dokumentiranja informacije dobivene promatranjem. Sustavno bi
lježenje odgajatelja omogućuje im da usporede ono što vide sada s onim što su uočili
u prethodnim zabilježenim promatranjima. Sjećanja blijede s vremenom. Pisani zapisi
omogućuju preciznu usporedbu u duljim vremenskim razdobljima.
Izvještavanje
Izvještavanje je proces prosljeđivanja onoga što je promatranjem uočeno roditeljima
i drugim odgajateljima.. Prosljeđivanje informacije omogućit će da svatko tko brine o
djetetu na to dijete reagira na konzistentan način. Ukoliko promatrač uoči na djetetu
nešto što ga osobito zabrinjava, on to mora zabilježiti i proslijediti drugim odgajateljima,
roditeljima ili stručnjacima s kojima će se roditelji moći savjetovati.
ŠTO PROMATRAMO?
Razvojni napredak
Odgajatelji trebaju poznavati društvene, tjelesne, spoznajne i emocionalne značajke
svakog djeteta, kako bi mogli planirati i djelovati tako da promiču razvoj cjelokupnog
djeteta. Kod djeteta koje se tipično razvija ovo će znanje pomoći odgajateljima da se
usredotoče na vještine koje dijete tek počinje razvijati, na djetetove interese i sklonosti,
kako bi mogli promicati interakcije i aktivnosti koje podupiru djetetov prirodni razvojni
ciklus.
Pažljivo promatranje će pomoći odgajateljima da uoče dijete koje se razvija netipično ili
sporije od ostalih. Roditelji i odgajatelji koji vide dijete svaki dan su "prvi sustav uzbunji
vanja" o njegovom razvojnom napretku. Odgajatelji koji znaju kako izgleda tipični razvoj
dojenčeta i malog djeteta i kakve varijacije u tom razvoju mogu postojati, kvalificirani
su za identifikaciju djeteta koje se ne razvija tipično. Kad promatraju reakcije dojen
čadi i male djece u svakodnevnim rutinama i aktivnostima i kad intervjuiraju roditelje,
odgajatelji koriste sustavno promatranje i metode bilježenja. Jedna od takvih metoda je
KONTROLNA LISTA RAZVOJA, koju odgajatelji mogu koristiti da bi sustavno organizirali
svoja promatranja. Kontrolna lista pomaže odgajateljima identificirati uzorke ponašanja
100
Temperament
O djetetovom temperamentu ovisi što će ono raditi, što će i kako učiti, što će misliti o
sebi i drugima i kako će reagirati i družiti se. Kad odgajatelji promatraju dojenčad i malu
djecu, otkrivat će uzorke tipičnih dječjih reakcija na određene situacije. Odgajatelji će
te informacije upotrijebiti prilikom planiranja rutina, aktivnosti i interakcija prilagođenih
svakom djetetu i njegovom jedinstvenom temperamentu. Na primjer, odgajatelj će ra
zviti strategije kojima će stidljivom djetetu pomoći da se približi grupi, bez da ga izlaže
neugodnim situacijama.
Odgajatelji promatraju i bilježe djetetove reakcije na svakodnevne rutine hranjenja,
obavljanja nužde, spavanja, dolaženja u jaslice i odlaženja. Promatranjem djetetovih
tipičnih reakcija na svakodnevne aktivnosti, odgajatelji će učiti kako dijete mobilizira
svoje različite razvojne vještine da bi obavilo zadaće. (Pogledajte 9. poglavlje gdje ćete
naći dodatne informacije o svakodnevnim rutinama.)
101
Raspored
Djeca različite dobi i temperamenta trebala bi imati različite rasporede. Promatrajući,
odgajatelji mogu identificirati koja su za djecu najbolja vremena za tihe aktivnosti, za
grupnu igru, za odmor i samostalnu igru. Odgajateljica može promatranjem uočiti treba
li nekom djetetu češće hranjenje ili raniji odmor ili možda više vremena za individualnu
igru te u skladu s tim saznanjima prilagoditi raspored za to dijete.
Okruženje
Pažljivo promatranje će pokazati zadovoljava li okruženje raznolike potrebe dojenčadi i
male djece. Odgajatelji trebaju preispitati je li tjelesno okruženje čisto, ugodno, udobno
i pogodno za predviđeni niz različitih aktivnosti. Ima li dovoljno prostora za sve predvi
đene dnevne aktivnosti? Ukoliko okruženje ima nedostatke, ono bi se trebalo preinačiti,
kako bi na najbolji način zadovoljavalo interese djece i njihovih odgajatelja.
Kako promatramo
Kad bilježimo promatranja, opisujemo što je dijete radilo u određenoj situaciji. Te za-
bilješke o ponašanju moraju biti svrhovite, objektivne i opisne. Zabilježena informacija
proizlazi iz svrhe promatranja. Promatrač ne počinje dok ne odredi na koja pitanja pro
matranjem želi dobiti odgovor.
102
103
Hranjenje
(Neformalna metoda samopromatranja odgajateljice.)
Luka, dječak od 7 mjeseci, sjedi u odgajateljičinom naručju i uživa uz svoju bočicu. Živa
hno vuče nekoliko minuta, a onda okreće glavu i pogleda odgajateljicu. Ona mu se nasmi
ješi i nježno kaže: "Mmm, to je fino, zar ne, Luka? Hoćeš li još malo?" Ona nasloni bočicu
u blizini dječakovih usta, na što se on okreće i počinje jesti. Opet zastaje i počinje mahati
rukama i uvijati leđa. Odgajateljica ga namjesti u svom naručju i on opet počinje jesti.
Odgajateljica je naučila mnogo prilikom promatranja i hranjenja Luke. Naučila je na
koji način on izražava svoju želju za dodatnim hranjenjem, za odmorom od jela, za
namještanjem u njezinim rukama. S vremenom je naučila koliko će on obično tijekom
jutarnjeg hranjenja pojesti i znat će jede li on više ili manje od uobičajene količine. Tako
će moći njegovim roditeljima dati detaljan prikaz njegovog dana i reakcije na jelo.
Anegdotske bilješke
Anegdotske bilješke su kratke pisane "snimke" koje opisuju specifično djelovanje ili
događaj. One nam daju sliku jednog određenog trenutka. Korisne su za procjenjivanje
djeteta i individualno planiranje. Vrlo je važno da budu objektivne. Objektivna promatra
nja su činjenična i opisna:
Marija hoda po sobi noseći nekoliko plastičnih likova u rukama. Jedan od
likova nudi svojoj odgajateljici, govoreći: "Ga, ba, ba, da." Odgajateljica joj
se nasmiješi i kaže: "Hvala, Marija."
Nasuprot ovom promatranju, subjektivno promatranje uključuje etiketiranje, procjenu
djeteta i informaciju izvan konteksta. Subjektivno promatranje se ne može iskoristiti za
procjenjivanje djeteta i planiranje, budući da interpretacije djelovanja ili ponašanja djelu
ju na samo promatranje. Subjektivno je promatranje, primjerice, ovo: Josip neprestano
uzima Marijin kamion. On je zločesto dijete.
Ova izjava ne daje objektivnu informaciju. Mi ne znamo što promatrač podrazumijeva
pod "neprestano". Isto tako, promatrač misli da je Josip "zločest". "Zločest" je etiketi
ranje. Time se ne prenosi informacija koja pomaže nekome drugome da shvati Josipov
razvoj. Ovo je interpretacija odrasle osobe i ne bi se smjela upotrebljavati.
104
Nina je skočila 20-ak cm od poda, što je nevjerojatno visoko za dijete njezine dobi.
105
106
Prilagođavanje okruženja
Primarni cilj promatranja je procjenjivanje načina kojim odgajatelji i okruženje zado
voljavaju potrebe svakog djeteta. Zbog toga će djelatnici programa pažnju obratiti na
sljedeće:
- Odražava li okruženje filozofiju i ciljeve Programa Korak po korak!
- Ohrabruje li okruženje djecu na istraživanje? Na inicijativu? Kreativnost?
- Pridonosi li svaki vid okruženja - tjelesni prostor, emocionalna klima, dnevne
rutine, aktivnosti, stavovi i ponašanje odgajatelja - individualiziranom učenju
svakog djeteta?
- Potiče li svaki vid okruženja djecu na donošenje odluka i odabir?
Ukoliko je odgovor na
bilo koje od ovih pitanja
niječan, tim će prilagoditi
i preinačiti sve ono što
nije u redu. Ukoliko, npr.
odgajatelji uoče da je ve
ćina male djece osjetljiva
i mušičava u određeno
doba, promijenit će dne
vni raspored i pomaknuti
užinu za pola sata ranije.
Zaključak
Promatranje, bilježenje i
izvještavanje su osnova
programa usmjerenog
na dijete. U ovom smo
poglavlju dali pregled
različitih načina kojima
se može unaprijediti kva
liteta zbrinjavanja djece,
pomoći odgajateljima da
se usredotoče na potrebe
određene djece i da dobi
venu informaciju proslije
de obiteljima djece.
107
2.) Pravilnost
Koliko su kod djeteta uzorci spavanja, apetita
ipražnjenja crijeva predvidivi?
4.) Prilagodljivost
Kako dijete podnosi promjenu i prijelaz?
7.) Raspoloženje
Kakvo je djetetovo osnovno raspoloženje? Je li
dijete obično nasmijano i bezbrižno ili ozbiljno?
9.) Upornost
Kad se zaigra s nečim, igra li se u duljem razdo
blju? Koliko je dijete uporno kad nešto želi?
108
Datum:
Dijete:
Potpis roditelja:
Komentar odgajatelja:
Potpis odgajatelja:
1 1 . POGLAVLJE
PRUŽANJE POTPORE DOJENČADI
I MALOJ DJECI
O dluka o smještaju dojenčeta ili malog djeteta u jaslice za roditelje je često vrlo te
ška. Roditelji bi u vezi s tim mogli gajiti oprečne emocije, pitajući se kakvu će njegu
i skrb dijete primati, brinući o odgovornosti odgajatelja i sigurnosti okruženja. Možda će
ih zabrinjavati i privrženost koju će njihovo dijete sve jače razvijati za neku drugu odraslu
osobu. Svi ti čimbenici utjecat će na roditeljske osjećaje prilikom upisivanja voljenog
djeteta u jaslice. Zbog toga je potrebno da djelatnici jaslica od prvog dana počnu s ro
diteljima izgrađivati partnerski odnos.
Roditelji su prvi i osnovni učitelji i odgajatelji svoje djece. Zbog toga djelatnici jaslica
moraju raditi zajedno s roditeljima. Istovremeno, djelatnici jaslica moraju znati da su i ro
ditelji, a ne samo djeca, oni koji uče. Roditeljima je malo dijete jedinstveni, tek pridruženi
član i oni još uče o djetetovim značajkama, temperamentu, stilu, sklonostima. Jaslički
program se nadograđuje na primarni odnos između obitelji i djeteta tako što roditeljima
pruža trajne prilike da se osjećaju povezanima s programom i da ga doživljavaju kao
vrijednu pomoć.
Jaslički tim treba članovima obitelji pružiti mnogobrojne i različite prilike da budu uklju
čeni u program i svakodnevno komunicirati sa svakom obitelji, razmjenjujući novosti o
djetetovom danu i obavještavajući ih o planiranim aktivnostima i sastancima. S roditelji
ma i dojenčadi djelatnici jaslica trebali bi se upoznati i preko kućnih posjeta zakazanih u
vrijeme kad to odgovara obiteljima. Isto tako, roditelje treba poticati da posjete jaslice u
bilo koje doba, da dođu dojiti bebe, igrati se s malom djecom ili razgovarati s djelatnici
ma jaslica. Tim mora biti spreman iskoristiti svaku situaciju za razmjenu informacija. Neki
će roditelji željeti biti jako uključeni, drugi možda manje. Količina i učestalost komunicira
nja osim najosnovnijih susreta ovisit će o potrebama i željama obitelji. U ovom poglavlju
govorit ćemo o pet glavnih tema: upoznavanju roditelja i drugih članova obitelji, komuni
ciranju s roditeljima, strategijama komuniciranja, uključenju roditelja i o diskreciji.
Upoznavanje roditelja
Kad roditelji upisuju svoju djecu u jaslice, trebate im dati sve potrebne informacije. Po
zovite ih da posjete jaslice i upoznaju djelatnike. Ovim će posjetom uspostaviti vezu i za
početi dugotrajni partnerski odnos. Kad roditeljima govorite o programu, koristite izraze
kao što su "naš program", "radit ćemo zajedno", ili "kao tim mi ćemo..." Na taj ćete im
način dati do znanja da želite raditi zajedno s njima. Članovi tima trebaju biti upućeni u
interese i brige roditelja i dati im do znanja da su svjesni da nitko ne može zauzeti njiho
vo mjesto u životu djeteta i da je tim ovdje da im pruži podršku. Uvjerite roditelje da vam
je namjera promicati njihove vrijednosti i kulturu. Isto tako, trebate im reći da u bilo koje
doba mogu doći u jaslice i da će uvijek biti dobrodošli.
Kad roditelji prvi put dođu u posjet, potrudite se i pokažite im sva mjesta gdje će njihovo
dijete provoditi svoje dane, govorite im o sigurnosti, zdravlju, sanitarnim postupcima,
objasnite postupke hranjenja, spavanja i obavljanja nužde. Uvjerite ih da će im djelatnici
jaslica, a osobito primarna odgajateljica, svakodnevno podnositi izvješće o aktivnostima
njihovog djeteta. Pokažite im kuhinju, prostor za mijenjanje pelena, kupaonice te pro
store za hranjenje i igru. Odvedite ih i na jasličko igralište i objasnite sigurnosne mjere.
Pokažite im Sobu za roditelje. Objasnite ulogu roditeljskih sastanaka, individualnih kon
zultacija i oglasne ploče. Dajte im do znanja da su uvijek potrebni i dobrodošli pomo-
113
Uključivanje roditelja
U trenutku kad se obraćate roditeljima s molbom da sudjeluju u vašem programu,
objasnite im da biste voljeli da se mogu uključiti na mnogo različitih načina. Vaš bi im
poziv kao ideja mogao biti novina i možda ga u početku neće prihvatiti raširenih ruku.
Potrebno je dosta vremena da se roditelji smisleno uključe u program, a uz vrijeme, taj
proces zahtijeva planiranje i poznavanje njihovih interesa i obveza. Otkrijte žele li obitelji
sudjelovati u programu i na koji način putem Pregleda interesa obitelji. Na jednom od
prvih roditeljskih sastanaka uručite im ovaj obrazac i objasnite im svrhu te ankete, kako
se obitelji ne bi osjećale neugodno ili bile zastrašene (Uzorak pisma i anketu o obitelj
skim interesima naći ćete na kraju ovog poglavlja.).
Tijekom godine, s povećanjem povjerenja između vas i obitelji i jačanja vaše uzajamne
veze, otkrit ćete ostale potrebe, interese i talente svih članova obitelji.
Komunikacija s roditeljima
Komuniciranje s roditeljima glede njihove djece je jedna od najvažnijih odgovornosti i
zadaća tima odgajatelja. Budući da dojenčad u potpunosti ovisi o odgajateljima koji će
im pomoći da njihove osnovne potrebe budu zadovoljene, vrlo je važno da odgajatelji
1 roditelji svakodnevno komuniciraju o djetetovu napretku, zdravstvenom stanju i razini
ugodnosti, kao i o jelu, obavljanju nužde, spavanju i rutinama igranja. I mala se djeca,
premda su nezavisnija od dojenčadi, još uvijek oslanjaju na odrasle koji će im osigurati
zadovoljenje njihovih osnovnih potreba: tjelesno i emocionalno zdravlje i razvojni poti
caj. I ovdje je svakodnevna komunikacija ključna. Sve obitelji vole svoju djecu i brinu o
njima, želeći im osigurati zdravlje, sigurnost, uspjeh i sreću. Jaslički program je djetetu
prvo iskustvo izvan doma i članovi obitelji željet će znati sve o djetetovu napretku. Tim
odgajatelja će željeti upoznati djetetov kućni raspored, koju hranu voli, navike vezane uz
obavljanje nužde, zdravstveno stanje i sve drugo vezano uz dijete i njegovu obitelj, kako
bi djetetove rutine i navike ostale što je moguće dosljednije. To je vrijeme kad roditelji
trebaju ispuniti Upitnik o dječjem zdravlju, primjerak kojeg smo priložili na kraju 12. po
glavlja, Stvaranje zdravog okruženja. Obrazac Informacije o djetetu i obrazac Sto trebate
znati o meni nalaze se na kraju ovog poglavlja.
Očekivanja
Rezultati mnogih programa su zaključci da mogu postojati razlike između roditeljskih
očekivanja i ciljeva koje je odgajateljski tim zacrtao. Zbog toga je važno s roditeljima
razgovarati o filozofiji programa, i to već prilikom upisa, prvog kućnog posjeta i tijekom
114
Metode komuniciranja
Neki bi roditelji mogli iz vlastitog djetinjstva nositi neka negativna iskustva i možda se
neće ugodno osjećati u jaslicama i s odgajateljima. Drugi će pak biti naučeni misliti da
su odgajatelji ti koji "znaju što je najbolje" i koje ne treba ništa pitati. I odgajatelji bi mogli
imati neka negativna iskustva: možda im roditelji ponekad znaju reći kako bi trebali učiti
njihovu djecu ili podcijeniti njihov dobronamjerni savjet o pitanjima kao što su obavlja
nje nužde, hranjenje ili ponašanje. Budući da ovakvi stavovi i osjećaji mogu negativno
utjecati na komunikaciju, posebno je važno potruditi se i naći vremena za međusobnu
komunikaciju.
Aktivno slušanje. Tehnike aktivnog slušanja zahtijevaju od odgajatelja da vrlo pažljivo i
uz dužno poštovanje saslušaju ono što im roditelji o svojoj djeci mogu reći. To podrazu
mijeva gledanje roditelja u oči, poticanje roditelja kimanjem glave ili, ukoliko niste sigur
ni jeste li roditelja dobro shvatili, ponavljanjem onoga što mislite d a j e roditelj rekao.
Neverbalna komunikacija (govor tijela). Ponekad je članovima obitelji teško izravno
razgovarati o pitanjima koja za njih imaju veliku važnost. Budu li odgajatelji u stanju
razumjeti neverbalnu komunikaciju (govor tijela), moći će zaključiti da nešto muči rodi
telja.
Na primjer, ukoliko primijetite da majka postaje vrlo napeta kad razgovarate o djetetovim
navikama hranjenja, trebali biste početi vrlo pažljivo slušati i obazrivo pokušati potpita
njima doznati nešto više.
Pitanja otvorenog tipa. Za razliku od pitanja na koja je odgovor ili jesan ili niječan, pi
tanja otvorenog tipa pružaju članovima obitelji priliku da vam govore o svojoj djeci. Kad
ih upitate: Kako izgleda Natašin dan kod kuće?, Molim vas da mi kažete nešto o njezinim
navikama spavanja i hranjenja ili Koje su joj omiljene igračke?, veća je vjerojatnost da
ćete o Nataši saznati više nego da ste postavili pitanje kao što je: Spava li poslije po
dne?
Iskrena i izravna informacija. Budete li s obiteljima izmjenjivali iskrene i izravne infor
macije, s vremenom ćete izgraditi međusobno povjerenje. Roditelji će početi vjerovati
da im odgajatelj govori istinu o njihovom djetetu pa čak i kad je informacija takva da je
nije lako ni ugodno čuti. Na primjer, ukoliko odgajatelj pomisli da dijete ima poteškoća
sa sluhom, on će to reći roditeljima i uputiti ih odgovarajućem stručnjaku.
115
116
117
118
Pismena komunikacija
Dobar način komuniciranja predstavlja kratka i informativna poruka ili neka druga pi
sana informacija koju ćete poslati djetetovoj obitelji. Na kraju dana mogli biste ispuniti
jednostavan obrazac i dati ga roditeljima kada dođu po dijete. (Uzorak takvog obrasca,
Što sam učinio danas i Dnevni informativni list naći ćete na kraju ovog poglavlja.)
119
Video oprema
Ukoliko za to imate mogućnosti, snimite djecu fotoaparatom ili videokamerom, kako bi
ste njihovim roditeljima mogli predočiti što djeca tijekom dana rade. Kad vide fotografiju
ili snimku svog djeteta kako se igra ili uvježbava novu vještinu, roditelji će se osjećati
uključenima u program. Video zapisi aktivnosti i događaja mogu se prikazati na rodi-
120
Okružnice
Obavijesti i okružnice su još jedan način komuniciranja s obiteljima. Budete li okružni
cu poslali po djetetu svaka dva tjedna ili jednom mjesečno, sve obitelji će primati istu
informaciju. Sadržaji i svrha ove okružnice su različiti. U njoj trebate spominjati djecu i
članove njihove obitelji što je moguće češće, pazeći pritom da spomenete svako dijete.
Teme koje predlažemo za vašu okružnicu su sljedeće:
Kućni posjeti
Visokokvalitetni programi za dojenčad i malu djecu u svom rasporedu obično uključu
ju posjete dječjim obiteljima dva puta godišnje, prvi put ubrzo nakon upisa djeteta, a
drugi put pred kraj školske godine. Kućni posjeti su dobar način da se uspostavi veza
s obiteljima, da se obitelji uvjere da ste zaista zainteresirani za dijete i da počne proces
dvosmjerne komunikacije. Cilj posjeta je da upoznate obitelj, da saznate nešto više o
djetetovom općem zdravstvenom stanju i razvoju, o njegovim interesima i potrebama
te da s roditeljima raspravite o važnim pitanjima kao što su obavljanje nužde, hranjenje,
temperament i ritam spavanja djeteta. Djeca jasličke dobi uživaju kad odgajateljici mogu
pokazati svoju sobu, omiljene igračke, kućne ljubimce i druge njima drage stvari.
Kućni posjeti su vrijedno iskustvo i za odgajatelje i za obitelji. Odgajatelj će naučiti nešto
više o kulturi obitelji, o njezinim sklonostima, odnosima, stilovima komunikacije i pose
bnim vještinama i talentima koje bi neki članovi obitelji možda željeli pokazati u okviru
programa. Odgajatelj se bez ometanja i prekidanja može usredotočiti na razgovor o dje
tetovom napretku i uspjesima. Obitelj će profitirati, uživajući u pažnji koju im odgajatelji
ca poklanja i imati priliku vidjeti interakciju između odgajateljice i njihovog djeteta. Rodi
telji ne moraju žuriti pa će imati vremena porazgovarati o svim brigama, nesporazumima
121
122
Roditelji u jaslicama
Roditelji se u jaslicama če
sto osjećaju nelagodno, jer,
misleći da je soba za bora
vak djece područje odgaja
telja, osjećaju nesigurnost.
Ono što je važno jest da ih
uvjerite da su dobrodošli u
vašu sobu u bilo koje doba.
Kad dođu, pozdravite ih i
oslovite imenom, recite im
gdje mogu ostaviti svoje
stvari i pokažite im što da rade. Ovakva osobna pažnja pomoći će im smanjiti nelagodu
koju osjećaju. Roditeljima koji su prvi put pomagači trebat će vođenje, podrška i jedno
"hvala", kako bi se osjećali zadovoljnima zbog svog doprinosa i imali želju ponovno
doći.
Postoji mnogo kreativnih načina kojima ćete pomoći roditeljima da shvate što u jaslica
ma trebaju raditi. Na početku ćete im morati davati specifične zadatke, kao što su npr.
ljuljanje ili hranjenje bebe ili igra s tijestom u društvu dvoje male djece. Kad se budu
osjećali ugodnije, roditelji će naučiti pratiti i čitati dječje znakove i ležernije će se osjećati
u igri s njima.
Roditelji će steći određenu sigurnost budu li znali pravila i specifične postupke jaslica.
Zbog toga im dajte primjerak pisanih pravila, i to već prilikom upisa njihova djeteta u
jaslice. Na početku svake godine, odgajatelji bi roditeljima trebali objasniti pojedinosti
o programu, koje će i izvjesiti na oglasnu ploču. Tu će biti riječi o tehnikama mijenjanja
pelena, hranjenja i odmaranja. Kad je ovakva informacija dostupna i kad je roditelji
mogu uvijek ispočetka proučavati, u sobi dnevnog boravka će se osjećati sigurnijima i
željet će se vratiti. Uvijek im zahvalite na dolasku i podsjetite ih da vam se, ukoliko imaju
ikakvih pitanja, bez ustručavanja mogu uvijek obratiti.
123
Soba za roditelje
Prostor određen za primanje obitelji označen je s Dobro došli! Trebamo vas!, lako je u
nekom zajedničkom prostoru ili se radi o posebnoj sobi, atraktivan prostor namijenjen
roditeljima pruža mnogobrojne mogućnosti za uključenje obitelji. Ukoliko je moguće,
poslužite roditelje kavom, čajem i keksima. Udoban stolac-ljuljačka omogućit će majka
ma da doje ili ljuljaju svoje bebe. Mogli biste ovdje imati i hladnjak, kako biste u njega
mogli pohraniti majčino mlijeko. Na zidove objesite dječje crteže ili slike dojenčadi i
male djece, kako biste stvorili osjećaj domaće atmosfere. Isto tako, postavite ovdje i
kutiju punu igračaka, kako biste osigurali zabavu za braću i sestre djece uključene u
vaš program. Članovi obitelji bi se u ovoj sobi trebali uvijek osjećati dobrodošlima. Tu
se mogu sresti s drugim roditeljima, čitati informacije izložene na oglasnoj ploči, ili je
dnostavno odmarati uz šalicu čaja. Soba za roditelje bi trebala biti dostupna roditeljima
svakoga dana u određeno vrijeme. Ukoliko je ta soba ujedno i ured jasličkih djelatnika,
morali biste svakoga tjedna na vidljivo mjesto izvjesiti vrijeme kad je soba nedostupna
roditeljima, odnosno kad je zatvorena. Ova soba ima veliku ulogu u poticanju obitelj
skog sudjelovanja i trebala bi biti otvorena za obitelji što je moguće više. Ukoliko se ta
prostorija koristi i kao prostorija za održavanje roditeljskih sastanaka i za druge grupne
događaje, trebala bi biti opremljena i sklopivim stolcima.
Priručna knjižnica
Čitanje knjiga primjerenih djetetovoj dobi ili igranje odgovarajućih igara pruža neslućeni
užitak i djeci i roditeljima. U jasličkoj knjižnici bi roditelji trebali imati mogućnosti posu
đivati knjige i igračke primjerene dobi njihove djece, ali i knjige o roditeljstvu i o dječjem
razvoju i napretku. Ukoliko u knjižnici nema knjiga o roditeljstvu i odgoju djece, odgaja
telji bi mogli pisati informativne letke s temama usmjerenim na roditelje i djecu, kako bi
ih roditelji mogli proučiti.
124
Uključivanje očeva
Pokušajte na sve moguće načine u program uključiti, izražavajući dobrodošlicu, sve
muškarce koji su važni u životima dojenčadi i male djece. Budući d a j e početni kontakt
djeteta uglavnom vezan uz majku, očevi, braća, stričevi, djedovi i muški prijatelji mogli
bi i nehotice biti izostavljeni. Potičite njihov dolazak u jaslice, bilo na roditeljske sastanke
ili u sobu za roditelje, gdje će biti aktivni sudionici u aktivnostima programa. Razgovor s
roditeljima ili roditeljski sastanak zakažite kad su oba roditelja slobodna. U sve rasprave
uključite muškarce, postavljajući im pitanja o djetetu. Kad obiteljima šaljete poruke ili
pozivnice, adresirajte ih na oba roditelja. Ukoliko neko izvješće treba biti potpisano, in-
zistirajte na potpisu oba roditelja. Na taj ćete način očevima pokazati da su i oni važni.
Da biste očeve uključili u program, predlažemo vam sljedeće strategije:
- Pitajte ih na koji bi način voljeli pridonijeti programu. Možda imaju sklonosti ili
talent za građenje, za rad na otvorenom ili će željeti na neki drugi način pomoći.
- Planirajte društvene događaje samo za muškarce, na kojima će izmjenjivati ideje,
govoriti o svojoj djeci, podijeliti brige, itd.
- Ponudite roditeljske sastanke samo za muškarce, sastanke koje će voditi mu
škarci.
- Naglašavajte načine kojima muškarci mogu uživati u društvu svoje dojenčadi i
male djece. Muški roditeljski sastanci ponekad znaju rezultirati vrlo korisnim ide
jama.
- Sponzorirajte društvene događaje kao što su obiteljska popodneva ili zajedničke
večere, kojima ćete potaknuti ne samo očeve i majke već i druge članove obitelji
na uključenje u program.
125
Grupe podrške. Obitelji s novim bebama često imaju zajedničke brige i pitanja. Zbog
toga će im koristiti mogućnost da razgovaraju s drugim obiteljima, razmijene iskustva
i zajednički riješe probleme. Grupe podrške obično proizlaze iz zajedničke potrebe da
se riješi neko pitanje. Nakon što čuju prezentiranje određene teme, roditelji često žele
dodatne informacije. Obitelji koje imaju slične probleme ili brige mogu jedna drugoj
pomoći razmjenjivanjem informacija i savjeta. Grupe podrške mogu činiti samo očevi,
samo samohrani roditelji, samo roditelji djece s posebnim potrebama, samo novi rodite
lji ili samo majke. Djelatnici jaslica trebali bi ovim grupama pomagati i izlaziti im u susret
osiguravajući prostor za sastajanje i kavu.
Društveni događaji. Društveni događaji i okupljanja su prilike da se obitelji zabave,
razmijene iskustva, razgovaraju i osjećaju da pripadaju programu. Obitelji i djelatnici
jaslica zajednički planiraju i organiziraju jutarnje kavice, neformalne razgovore u sobi
za roditelje, izlete, piknike, obiteljske večere, proslave i slično. Ove se aktivnosti mogu
isplanirati u suradnji s drugim grupama u jaslicama.
Proslave. Svatko voli da ga se cijeni. Iskažite poštovanje i proslavite svaki uspjeh. Imaj
te na umu da su za dojenčad i malu djecu, ali i za njihove obitelji, jaslice prvo iskustvo
izvan roditeljskog doma. Zbog toga dječji uspjesi trebaju biti slavljeni. Pomagači iz obi
telji daruju programu svoje dragocjeno vrijeme. I oni zavrjeđuju zahvalnost i priznanje.
Obitelji i djelatnici jaslica izgrađuju program i međusobni partnerski odnos. Do
toga će doći s vremenom i na različite načine. Obitelji pridonose programu prisustvo
vanjem sastancima, donirajući materijale, pomaganjem u učionici, čišćenjem jasličkog
igrališta i slično. Zahvalite svima na pomoći.
Obiteljsko savjetodavno vijeće. Obiteljsko savjetodavno vijeće i formalno ovlašćuje
roditelje da pridonose programu vlastitim idejama, od planiranja do njihove primjene.
126
- Sudjelovanje obitelji
- Komunikacija između roditelja i odgajatelja
- Uključenje zajednice
- Društveni događaji
- Događaji koji financijski pridonose programu.
Jaslički bi tim trebao imati sluha za prijedloge ovog vijeća, a u slučaju neprimjenjivanja
njegovih prijedloga, za to bi trebao imati vrlo jake razloge. Voditelj Programa Korak po
korak blisko surađuje s članovima savjetodavnog vijeća, pa zajedno, kao tim, rješavaju
probleme i stvaraju nove inicijative.
Diskrecija
Diskrecija je vrlo važna stavka ukoliko se odgajatelji i roditelji misle međusobno pošti
vati, međusobno si vjerovati i zajednički raditi za dobrobit djece. Djelatnici jaslica tre
bali bi promicati atmosferu otvorene rasprave i obiteljima pružiti mnogobrojne prilike za
privatan razgovor o djeci ili teškoj obiteljskoj situaciji. Potrudite se da takvim obiteljima
pružite priliku da privatno razgovaraju s vama, a dobivenu informaciju smatrajte strogo
povjerljivom. Svaki Program Korak po korak se strogo mora pridržavati ovog načela di
skrecije i svi djelatnici, baš kao i obitelji, o tom načelu moraju biti obaviješteni i u skladu
s njime se, znači profesionalno, i ponašati.
Svi pokušaji da se napravi program koji potiče djecu mogu pasti u vodu ukoliko se
povjerljivost informacije dovede u pitanje. Bilješke o djeci držite zaključane i dostupne
samo strogo i s razlogom određenim djelatnicima jaslica. No, ukoliko mislite da se infor
macija treba proslijediti dalje, od roditelja zatražite pismeno dopuštenje za to. Roditelji
moraju znati kako i koju informaciju namjeravate proslijediti i njihovo je pravo da imaju
uvid u dosje svog djeteta kad god to zažele.
127
Drago nam je da će se vaše dijete ove godine upisati u Program Korak po korak za do-
jenčad i malu djecu. Veselimo se stvaranju partnerstva s vama i s vašim djetetom. Kao što
znate, mi potičemo obitelji da se što je moguće više uključe u rad u grupama. Voljeli bismo
znati na koji način biste vi željeli biti uključeni. Zbog toga vas molimo da pogledate priloženi
obrazac obiteljskog interesa i označite stavke koje vas zanimaju. Ukoliko smo ispustili nešto
što vas zanima, lijepo vas molimo da nam to date do znanja.
Veselimo se što ćemo vas uskoro vidjeti i, tijekom mjeseci koji su pred nama, imati prilike i
upoznati vas. Hvala.
Odgajateljice
Ime djeteta:
Imena roditelja:
Odgajatelji:
Zanima nas: Majka Otac
Posjećivanje mjesečnih roditeljskih sastanaka
Rad u grupi s malom djecom
(Ako prihvaćate, koje aktivnosti biste izabrali?)
Čitanje
Crtanje
Glazbu
Slaganje ili izradu materijala
(oprema za vanjske aktivnosti, odjeća za lutke, igre)
Pomoć kod zajedničkih putovanja
Organiziranje posebnih događaja (rođendani, praznici)
Slanje materijala od kuće
Sudjelovanje/organiziranje susreta obitelji
Pridruživanje grupi roditelja
Pomoć kod posuđivanja knjiga
Poklanjanje igračaka
Ostalo:
128
Mi živimo u
Telefon:
1. Telefon:
2. Telefon:
3. Telefon:
129
Volim jesti!
Što:
Kada:
Alergičan sam:
Posebni podaci:
Ostale važne stvari koje mora znati onaj koji se o meni brine:
130
OSTALI KOMENTARI:
ODGAJATELJ
131
Datum:
List popunio:
Djetetovo ime:
Ishrana:
Spavanje:
Promjena pelena/higijena:
Ostalo:
132
Okruženje
Zgrade, zemljište i oprema jaslica trebaju biti čišćeni, popravljani i održavani, kako bi
se zaštitilo zdravlje djece. Osvjetljenje, ventilacija i grijanje trebali bi biti adekvatni. U
sobama, hodnicima i na stubištu potrebno je i prirodno i umjetno svjetlo. Osvjetljenje je
važno za zdravlje, jer je glavni izvor osjetilnih podražaja. Za dobro je zdravlje potreban
i svježi zrak. Ubilježite u svoj dnevni raspored aktivnosti na zraku. Tijekom dana treba
otvarati vrata i prozore, kako bi se prozračile prostorije. Pomoću sustava za provjetra
vanje održat ćete odgovarajuću cirkulaciju zraka. Grijanje i sustav za provjetravanje tre
bali bi se jednom godišnje provjeravati, kako biste bili sigurni da rade sigurno. Naime,
njihovi filteri bi mogli biti rasadište bakterija. Tepisi ne smiju biti vlažni. Da bi zgrada bila
zaštićena od kukaca i glodavaca, postavite mrežice na vanjske prozore i vrata. Izvjesite
upute za sigurnu i pravilnu upotrebu pesticida ili drugih kemikalija. Kemikalije označite
njihovim imenima i, zajedno sa sredstvima za čišćenje i pesticidima, držite zaključane i
podalje od djece ili prostorija gdje se hrana priprema ili servira. Nakon svake upotrebe
operite salvete i stolnjake. Sve odrasle osobe koje rade u jaslicama (odgajatelji, poma
gači, kuhari, čistači i roditelji-volonteri) moraju biti u trenutku angažiranja na posao, a i
redovito kasnije, podvrgnuti sistematskom pregledu, uključujući cijepljenje i TBC-testo-
ve. U jaslicama pušenje treba biti zabranjeno. Budući da ima sve više dokaza koji upu
ćuju na to da su dječji respiratorni problemi povezani s pasivnim pušenjem, odgajatelji
bi se trebali suzdržavati od pušenja i obrazovati roditelje u pogledu ovog rizika.
135
- Upo
trebljavajte
sapun, i to, po
mogućnosti,
tekući.
- Stanite
ispred umiva
onika. Namo
čite svoje ruke
Iznad zglobo
va.
- Žestoko
trljajte, i to kru
žnim pokreti
ma, dlanove,
zapešća i
podlaktice.
(Trenje poma
že otklanjanju
bakterija.)
- Dobro
isperite ruke
tekućom vo
dom.
136
137
- Očisti
te prljave
površine i
predmete
deterdžen
tom i vodom.
- Svakoga
dana napra
vite novu
mješavinu
klora i vode.
- Mješavinu
na velike
predmete na-
nesite spre-
jem; manje
predmete
uronite u
mješavinu. - Usisavajte tepihe svake večeri i perite ih svaka četiri tjedna.
- Igračke i - Neka sobe, predvorje i stubište budu uredni, čisti i bez viška predmeta.
površine koje - Pohranjujte smeće u vodonepropusne i protiv glodavaca zaštićene posude s ne
ste oprali propusnim poklopcima.
osušite na - Bilo bi dobro kad bi kante za smeće bile od nehrđajućeg čelika ili tvrde gume, i kad
zraku. bi poklopci na kantama imali mogućnost zaključavanja.
- Praznite kante za smeće u sobama svakoga dana, a i češće.
Ukoliko dijete od kuće donese omiljenu igračku ili nešto što ga umiruje, taj predmet
treba stajati u njegovom krevetiću. Označite igračke koje djeca grizu kad im izlaze zubi
i držite ih odvojeno od drugih. Dječje dekice bi isto tako trebale biti dobro označene i
trebalo bi ih koristiti samo jedno dijete.
138
Mijenjanje pelena
Prije no što uzmete dijete:
1. Pripremite djetetov pribor.
2. Stavite čistu papirnatu prostirku na stol za prematanje.
Kad stavite dijete na stol za prematanje:
1. Skinite prljavu pelenu i stavite je u kantu za prljave pelene.
2. Obrišite dijete pokretom prema nazad, koristeći svaki put novu maramicu.
3. Stavite djetetu čistu pelenu.
4. Operite djetetove ruke.
Kad spustite dijete sa stola za prematanje:
1. Upotrebljenu prostirku bacite u kantu za smeće.
2. Dezinficirajte površinu stola za prematanje.
3. Operite ruke.
Kontrolna lista za zdravo okruženje
Neka vam ova pitanja posluže kao vodič pomoću kojeg ćete stvoriti i održavati zdravo
okruženje za dojenčad i malu djecu.
139
140
Lijekovi
Većini djece prije ili kasnije trebaju lijekovi pa će im odgajatelji te lijekove trebati davati.
Jaslice trebaju pismeno odrediti koja osoba daje lijekove. U zdravstvenom kartonu sva
kog djeteta treba voditi zabilješke o lijekovima koje je dijete primalo. Isto tako, treba se
trajno bilježiti svako uzimanje lijekova u jaslicama. Kod bilježenja ovih podataka, treba
uključiti sljedeće informacije:
- ime djeteta kojem je lijek dan,
- naziv lijeka,
- datum, mjesto i količina danog lijeka,
- ime osobe koja je dala lijek.
Ukoliko to roditelji pismeno odobre, lijek se djetetu treba davati u skladu s uputama ili
prema odluci liječnika. Svi lijekovi koje za svoje dijete donesu roditelji, moraju zadovo
ljavati sljedeće kriterije:
- Moraju biti u originalnoj ambalaži.
- Moraju biti označeni dječjim imenom.
- Moraju sadržavati upute za uzimanje lijekova.
- Moraju sadržati datum.
- Ukoliko je lijek propisao liječnik, mora biti navedeno njegovo ime.
Lijekovi moraju biti spremljeni izvan dohvata djece, po mogućnosti pod ključem. Ukoli
ko se trebaju pohraniti u hladnjaku, držite ih podalje od hrane.
Zdravstveni stručnjaci
Djelatnici jaslica moraju poznavati zdravstvene stručnjake svoje lokalne zajednice. U
mnogim zemljama liječnici su zaduženi za jaslice u svom području. Mnoge klinike ima
ju djelatnike koji bi mogli pomoći da se razvije zdravstvena politika jaslica, pomažući
ujedno roditeljima i djelatnicima jaslica. Lokalne bolnice, klinike i druge ustanove mogu
također osigurati dodatno osoblje, informaciju i pomoć.
Odgajatelji ne mogu biti stručnjaci na svim područjima medicine. No, oni mogu naučiti
kome se treba obratiti: doktorima, roditeljima, nutricionistima, specijalistima za mental
no zdravlje, ustanovama za osobe s posebnim potrebama ili drugim institucijama koje
bi mogle pomoći obiteljima.
Podsjetnik
Budu li se unaprijed planirali postupci u slučaju bolesti ili nužde, djelatnici jaslica će biti
pripremljeni za gotovo sve situacije. Jaslice koje sprječavaju ugroženost zdravlja, uče
svoje djelatnike i roditelje dobrim zdravstvenim praksama i postupcima. Pismeni propisi
osiguravaju zdravo i sigurno okruženje koje će djeci koja rastu, igraju se, uče i razvijaju
se biti potpora.
141
142
143
144
13. POGLAVLJE
STVARANJE SIGURNOG
OKRUŽENJA
147
Svaki djelatnik jaslica trebao bi biti zadužen za određen broj djece, kako bi svako dijete
neprestano bilo nadgledano. U određeno doba dana, kao što su vrijeme ručka ili odmo
ra, može se pojačati broj odgajatelja.
Namještaj i oprema
Složite namještaj i opremu tako da se djeca i odrasli mogu nesmetano kretati po pro
storiji, bez sudaranja s predmetima i nepotrebnog zaobilaženja. Namještaj bi trebao biti
čvrst i stabilan ili pričvršćen, kako bi se spriječilo njegovo prevrtanje ili rušenje. Neka
stolci i drugi namještaj budu odmaknuti od prozora i polica, da se djeca ne bi penjala.
Spremite igračke i igre na niske police, lako dostupne djeci. Igračke izložene na otvore
nim policama pozivaju i mame djecu na igru.
148
Sigurnost na otvorenom
Igra na zraku je razdoblje u kojem djeca eksperimentiraju s različitim igračkama i ma
terijalima. To je vrijeme u kojem djeca sama sebi postavljaju različite izazove, najčešće
isprobavanje novih tjelesnih vještina kao što je održavanje ravnoteže, skakanje, trčanje,
klizanje niz tobogan ili vožnja na biciklu/triciklu. Isto tako, eksperimentiraju i s "građe
vinskim" materijalom.
Jasličko igralište nudi djeci prostor koji im je potreban da bi uvježbavali svoju motoriku
i okušali se u novim vještinama bez mogućnosti povrede. Odgajatelji moraju čitavo
vrijeme nadgledati djecu dok se igraju na otvorenom. No, i najbudniji odgajatelji neće
uspjeti spriječiti povrede i nesreće bude li dječje igralište samo po sebi opasno. Dječje
igralište mora biti osmišljeno i napravljeno u skladu s općim sigurnosnim kriterijima.
149
Sigurnost okruženja ovisi o odgajateljima i roditeljima koji moraju biti svjesni i budni na
potencijalne opasnosti koje prijete djetetu u svakom trenutku. Periodičnim ocjenjiva
njem sigurnosti jasličkog okruženja, popravljajući i otklanjajući opasne predmete, po
našanjem koje promiče sigurnost, visokokvalitetan jaslički program stvorit će okruženje
koje potiče djecu na istraživanje i učenje o svom svijetu.
Budite mirni i nemojte paničariti. Vaša ljubaznost i suosjećajnost gotovo će uvijek smiriti
dijete.
Gušenje
Svi bi odgajatelji trebali znati pravilne tehnike kojima se pruža pomoć djetetu ili dojen-
četu koje se guši. Ukoliko je dijete nešto progutalo i jako kašlje, pustite ga neka kašlje.
Kašalj je način na koji se tijelo pokušava riješiti stranog predmeta u grlu ili dušniku i
učinkovitije djeluje ukoliko dijete visoko digne obje ruke iznad glave. Ukoliko dijete ne
može kašljati, govoriti ili disati, upotrijebite sljedeće tehnike:
150
Opekline
Opekline klasificiramo u tri kategorije:
1. Opekline prvog stupnja karakterizira crvenilo ili promjene boje kože, jedan ili dva
mala napukla mjehura, bol i oteklina. (Najobičnije opekline od sunca su tipične ope
kline prvog stupnja.) Opeklinu hladite tekućom vodom pet ili više minuta. Opeklinu
možete ohladiti ili mokrim oblogom ili ledom zamotanim u vrećicu. Pazite da ne pro
bušite mjehure.
151
Ukoliko je žrtva opekotina trećeg stupnja pri svijesti i ne povraća, ponudite joj svakih 4 ili
5 minuta gutljaj-dva mlačne vode u koju ćete staviti čajnu žličicu soli i pola čajne žličice
praška za pecivo na četvrt litre vode.
NIKADA nemojte na opeklinu stavljati kreme, masti (niti putar ili margarin), prašak za
pecivo i slično.
Krvarenje iz nosa
Krvarenja iz nosa često su posljedica alergija, prehlada ili isušenih membrana u nosu. U
pravilu krvarenja iz nosa nisu ništa strašno, no krv zna preneraziti dijete. Najbolji način
na koji ćete pomoći djetetu koje krvari iz nosa jest da dijete sjedne i da se tijelom nagne
prema naprijed, dok glavu lagano nakrivi unazad. Čvrsto stisnite djetetove nosnice hla
dnom, vlažnom maramicom ili papirnatim ručnikom i držite tako dok krvarenje ne stane.
Neka dijete nakon toga bude mirno i tiho, kako krvarenje ne bi opet počelo. Ukoliko
krvarenje ne prestane, kontaktirajte roditelje ili liječničko osoblje.
Trovanje
Mnoge su tvari otrovne za djecu. Sva sredstva za čišćenje i svi lijekovi trebaju biti izvan
dohvata djece. Lijekovi trebaju biti zaključani na sigurnom mjestu. No, često se previde
ostali materijali koji bi isto tako za djecu mogli biti otrovni. Na primjer, neki materijali za
likovno izražavanje su toksični za dojenčad i malu djecu. Koristite samo one na kojima
piše da nisu toksični i pazite da djeca ne stavljaju kistove, bojice ili boje u usta. Dojenčad
bi se mogla otrovati ako progutaju ili udišu neke losione ili puder za tijelo. Odgajatelji bi
trebali prilikom mijenjanja pelena jako paziti da dijete ne stavi u usta i proguta neka od
tih sredstava. Malu djecu privlače biljke i cvjetovi, a neki od njih bi mogli biti otrovni ako
152
Požar - hladni
oblog
Izlazi za slučajeve nužde moraju biti jasno označeni. U planiranju izlaska u hitnim si
- knjižica s
tuacijama mora postojati i alternativan put za napuštanje zgrade. Dva puta godišnje
uputama o
održavajte nenajavljenu vježbu za slučaj požara. Čim se oglasi alarm ili vidi dim ili vatra,
pružanju prve
evakuirajte zgradu što je moguće prije. Krećite se brzo, jer se vatra brzo širi i jer i se pomoći u izda
kunda ovdje ima vrlo važnu ulogu. Dojenčad nosite ili ih gurajte u kolicima. Malu djecu nju Crvenog
treba nositi ili hodati uz njih. Jedna osoba treba biti zadužena da pregleda sve prostorije križa
u koje se inače ne zalazi ili koje se rjeđe koriste, kao što su hodnici, ugrađeni ormari i - tekućina za
kupaonice, da bi provjerila jesu li svi napustili područje, kako netko ne bi nastradao u slučaj uboda
dimu. Kad napustite zgradu, idite izravno u predviđeno područje, kako bi sva djeca bila insekata
sigurna. Čim dođete, provjerite jesu li sva djeca i svi odrasli na broju. Nemojte se vraćati
- telefonski
u zgradu sve dok vatrogasci ne kažu da je povratak siguran. broj dežurne
bolnice
Ponašanje u slučaju ozbiljnih vremenskih nepogoda - male plasti
čne ili metalne
U centru biste svakako trebali imati televizor i radio, kako biste u slučaju vremenskih ne udlage za
pogoda uvijek znali trenutačno stanje. Za vrijeme oluja, odmaknite se od staklenih povr Imobilizaciju
šina (ogledala i prozora), jer bi se stakla mogla pod utjecajem vjetra ili letećih predmeta
153
154
14. POGLAVLJE
PROMICANJE
ZDRAVE PREHRANE
Važnost obroka
Obroci u jaslicama važni su ne samo zbog djetetove prehrane, već i kao društveni doga
đaji iz kojih se uči. Odgajatelji koji planiraju ugodne i hranjive obroke pomažu bebama da
razviju dobre i cjeloživotne navike hranjenja. Oni će prilagoditi jelovnik i raspored hranje
nja različitim potrebama dojenčadi i male djece. Dojenčad jede prema potrebi, pri čemu
se nastoje zadovoljiti njihovi pojačani apetiti, dok starija dojenčad i djeca jasličke dobi
imaju potrebu za malim ali čestim obrocima. Djecu treba poticati, a ne prisiljavati na jelo.
Raspored hranjenja i tjedni jelovnik trebalo bi objesiti na oglasnu ploču, kako bi ih rodi
telji mogli vidjeti. Svaka obitelj bi trebala uz Što sam danas radio i uz Dnevnu informaciju,
dobiti tjedni jelovnik, kako bi znali koliko i što njihovo dijete jede.
Vrijeme hranjenja bi trebalo biti ugodno društveno i obrazovno iskustvo za dojenčad i
malu djecu. Kad hranite bebu, držite je i govorite joj. Kod starije dojenčadi i male djece
barem bi jedna odrasla osoba trebala s njima sjediti dok jedu, demonstrirajući lijepo
ponašanje za stolom i potičući razgovor, osobito kad čekaju da im jelo bude servirano.
157
158
Mala djeca
Prehrambene potrebe dojenčadi i male djece razlikuju se u količini, učestalosti hranje
nja i vrsti hrane. Budući da je stopa razvoja male djece sporija nego kod dojenčadi, dje
ca jasličke dobi jedu rjeđe i to relativno manje količine hrane. U to vrijeme djeca jasličke
dobi već mogu početi kontrolirati vrstu i količinu hrane koju jedu. U ovoj dobi se često
događa da malo dijete jede mali broj jela i odbija ostalu ponuđenu hranu.
Budete li djetetu ponudili različitu i prihvatljivu hranu, potaknut ćete ga da izabere ono
što želi jesti. Ukoliko pred sobom imaju izbor različitih hranjivih jela, većina će djece biti
dobro hranjena. Djeca stara između jedne i tri godine u prosjeku konzumiraju između
1000 i 1300 kalorija na dan.
159
160
161
1. Mlijeko i mliječni
proizvodi
Mlijeko 1 1/2 šalica 1 1/2 šalica 1 1/2 šalica
ili sir 1 1/4 šalice 1 1/2 šalica 2 šalice
ili mlijeko u prahu 4 velike žlice 4 velike žlice 4 velike žlice
Ostali obroci koji imaju vrijed nost 1/2 šalice mlijeka 1/2 šalice jogurta ili 1 šalice kravljeg sira.
2. Meso i alternativa
mesu
Meso, riba, perad 28 grama 42 grama 56 grama
(kuhano)
ili jaje 1/2 jajeta 1 jaje 1 jaje
ili maslac od kikirikija 1 velika žlica 1 1/2 velike žlice 2 velike žlice
ili kuhani grah ili 1/4 šalice 3/8 šalice 1 šalica
grašak
Sir 28 grama 56 grama 84 grama
5. Kruh i žitarice
Kruh u kriškama 2 kriške 2 kriške 2 kriške
ili suhe žitarice 3/4 šalice 1 šalica 1 1/4 šalice
ili kuhane žitarice 3/4 šalice 1 šalica 1 1/4 šalice
ili riža i tijesto 1 šalica 1 1/4 šalice 1 1/4 šalice
162
15. POGLAVLJE
STVARANJE OKRUŽENJA KOJE
ODGOVARA DOJENČADI
I MALOJ DJECI
O kruženje je samo po sebi odgajatelj dojenčadi i male djece koja u njemu borave.
Djeca jasličke dobi dok uče i dok se razvijaju koriste sve svoje osjete pa zbog toga
svi aspekti njihova okruženja utječu na informaciju i poruke koje primaju. Ovo poglavlje
govori o organizaciji prostora i opreme, kako bi se promicale i podržavale razvojne
potrebe dojenčadi i male djece i kako bi okruženje u kojem se odvija učenje bilo što
udobnije i atraktivnije.
Prilikom kreiranja prostora za vrlo malu djecu potrebno je uzimati u obzir i tjelesnu
i emocionalnu klimu. Prije svega, sam tjelesni prostor treba biti organiziran tako da
zadovoljava dječje potrebe za igrom, jelom, spavanjem, puzanjem, hodanjem, sjede
njem, tetošenjem i obavljanjem higijene. Isto tako, tjelesno okruženje mora biti takvo da
djelatnici jaslica mogu bez problema i odmah odgovoriti na emocionalne, društvene,
kognitivne i tjelesne zahtjeve male djece o kojoj brinu. Maloj je djeci potrebno druženje i
privatnost, vrijeme maženja i vrijeme kad će biti samostalni, kao i vrijeme za tihe i bučne
aktivnosti.
Tjelesna klima
Mala djeca će najbolje rasti, razvijati se i učiti ako im je ugodno. Na ugodne osjećaje
utječu različiti čimbenici, kao što su temperatura, osvjetljenje, vlaga i razina buke.
Temperatura
Prostorije ne smiju biti ni pretople ni prehladne, što osobito vrijedi za pod, gdje će
dojenčad i djeca jasličke dobi provoditi najviše svog vremena. Naša je preporuka da
prostorije budu umjereno topie, ali ne pretople, jer djeca kojoj je prevruće često postanu
letargična i pospana te tako i nevoljna za bilo kakvu interakciju s onime što ih okružuje.
Istovremeno, podovi ne bi smjeli biti hladni niti izloženi propuhu. Provjetravajte prostori
ju što je moguće češće. Upotrebljavate li pritom ventilatore, pazite da žice ventilatora ili
njegove oštrice budu nedostupne djeci. Protok zraka trebao bi biti izjednačen.
Osvjetljenje
Potrebe za osvjetljenjem ovise o aktivnostima. Prostor za odmor bi trebao biti zamračen,
ali ne potpuno, kako bi odgajatelji mogli nadgledati djecu. Prostori za igranje trebali bi
biti dobro osvijetljeni. Djeca jasličke dobi vole prirodno svjetlo. Unutarnja rasvjeta može
se sastojati i od fluorescentnih i od svjetiljki sa žarnom niti. Prostor za igru na otvorenom
bi trebao imati i sunca i hlada.
Vlaga
U područjima s visokim postotkom vlage u zraku i obilnim padalinama vrlo je važno
sprječavati vlagu jer je ona rasadnik plijesni i bakterija. Da bi se uklonila suvišna vlaga
u zraku, upotrijebite odstranjivao vlage. Tepisi moraju biti suhi. U suhim područjima
možda će biti potrebni ovlaživači zraka, kako bi se uspostavila potrebna ravnoteža vla
žnosti zraka u sobi.
165
166
Izbor
Tjelesno okruženje bi dojenčadi i maloj djeci trebalo pružati izbor. Izbor im se otvara kad
su materijali dostupni i kad okruženje nudi različite mogućnosti igre. Djeca bi iz središta
sobe trebala moći vidjeti
sve mogućnosti koje im se
nude. Sklonosti dojenčadi
razlikuju se od sklonosti
male djece pa bi se te ra
zlike trebale ogledati i u
ponudi koja se pred djecu
stavlja. Kad djeca imaju
mogućnost izbora i kad ih
odgajatelji potiču na odabir,
djeca jasličke dobi počinju
shvaćati da netko cijeni nji
hovu sve veću nezavisnost.
167
Primamljivo okruženje
Zanimljivo i živopisno okruženje "poziva" i mami djecu na istraživanje i igru. Šarene,
vesele slike, posteri, fotografije i dječji radovi trebali bi biti izloženi u razini dječjih očiju.
168
169
170
171
172
173
16. POGLAVLJE
ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA I
PROCJENA PROGRAMA ZA
DOJENČAD I MALU DJECU
Odabir djelatnika
Djelatnici koji rade s vrlo malom djecom moraju voljeti djecu i uživati u druženju s nji
ma. Poučavanje tako male djece je osobito zahtjevan posao - posao koji traži tjelesni,
emocionalni i intelektualni angažman. Nema svatko smisla za to. Ne postoji ta škola niti
obrazovanje i trening koji mogu adekvatno osposobiti odgajatelja ukoliko on ne uživa u
radu s djecom.
Odgajatelji koji iskreno uživaju u svom poslu skloniji su novim idejama. Filozofija Pro
grama Korak po korak podrazumijeva da odrasli moraju na vlastitom primjeru modeli
rati kvalitete koje bi željeli da se razviju kod male djece: kreativno razmišljanje, rješava
nje problema, cjeloživotno učenje, poštivanje različitosti i timski rad.
177
Veličina grupa
Razlozi zbog kojih bi trebalo težiti standardima omjera djece i odgajatelja vrijede i za
veličinu grupe. Istraživanja pokazuju da je veličina grupe čak i važnija od broja djece na
jednog odgajatelja (RUOPP I OSTALI, 1979.). Pogrešno je u jednu prostoriju smjestiti velik
broj dojenčadi i male djece pod nadzorom velikog broja odgajatelja. Možda je omjer
adekvatan, ali je grupa prevelika.
Na tako veliku i bučnu gomilu odrasli obično reagiraju negativno. Reakcija male djece
na takve bučne i kaotične uvjete bit će vjerojatno još negativnija. Temperamenti neke
male djece su takvi da će biti prisiljeni isključiti se iz bučnog okruženja. Posljedica toga
će biti gubljenje kontakta s drugima. Mnoga djeca jasličke dobi koja se kad su sama ili
u malim grupama dobro ponašaju, u velikim grupama imaju problema sa samokontro-
lom, jer je u takvom okruženju njihova koncentracija dovedena u pitanje.
Zele li unaprijediti učenje, odgajatelji bi trebali nastojati postići i održavati ne samo mali
broj djece po odgajatelju već i male grupe. Grupe bi trebale biti sljedećih veličina:
- Dojenčad (od rođenja do 8 mjeseci) - šestero djece.
- Puzači i gegavci (od 8 do 18 mjeseci) - devetero djece.
- Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) - dvanaestoro djece.
178
Primarni odgajatelj
Mala djeca trebaju znati da će imati vremena biti u malim grupama i u društvu svog
odgajatelja koji će imati vremena za njih. Bez tog saznanja dijete će izgubiti osjećaj
vezanosti, izgubit će želju da nekome kome je do toga vrlo stalo pokaže što zna. Isto
tako, i roditelji trebaju znati da će se jedno dulje razdoblje moći obratiti uvijek istoj osobi,
čime će se pojačati veza između obitelji i odgajatelja. Zbog toga je vrlo važno zadužiti
određenu osobu kao "primarnog odgajatelja" nekog djeteta. Ta zaduženja bi trebala
biti pažljivo odabrana, nakon što se vidi koji odrasli i koja djeca najbolje funkcioniraju
zajedno. Činjenica da je neki odgajatelj primarni odgajatelj nekog djeteta ne znači da
drugi odgajatelj neće "uskočiti" na njegovo mjesto kad je on zauzet. Ovo su općenite
smjernice. U svakom slučaju, valja se oslanjati na zdrav razum i biti fleksibilan.
179
Teorijska podloga
Svi oni koji uče malu djecu i brinu o njima trebali bi imati teorijsku podlogu i znanje o
razvoju u ranom djetinjstvu, dječjem zdravlju i prehrani i o obitelji te završen trening za
razvijanje svijesti o samome sebi. Široka teorijska podloga omogućit će odgajateljima i
učiteljima da razviju osjetljivost za potrebe djece i obitelji s kojima rade te da znaju razlo
ge ponašanja koje uoče promatranjem i pri promatranju primjene ono što znaju.
Praktično iskustvo
Teorija će oživjeti tek kad se primijeni u radu s djecom. Teorijsko znanje koje studenti
dobiju bi stoga trebalo biti popraćeno praksom ili pripravništvom studenata u jaslicama
jednog ili nekoliko vrtića, a pod nadzorom mentora s više škole ili fakulteta, i to u trajanju
od oko tri ili četiri mjeseca. Praksa u vrtićima s djecom starom od tri do pet godina nije
odgovarajuća, budući da su metode poučavanja dojenčadi i male djece znatno drukčije
od onih kod starije djece. Ovakva bi praksa trebala uključiti i rad s roditeljima.
180
Orijentacija djelatnika
Svi djelatnici Korak po korak jaslica trebaju biti u potpunosti informirani o filozofiji
programa i vjerni njegovim načelima. Svaki novi djelatnik koji dođe u jaslice trebao bi
odmah biti upućen u ovu orijentaciju, a na početku svake godine trebalo bi organizirati
predavanja za sve djelatnike, na kojima će se revidirati orijentacija programa. Početna
predavanja trebala bi se sastojati od sljedećih tema:
181
182
Izgradnja tima
Jaslice koje uspješno provode visokokvalitetni program karakteriziraju dobro osposo
bljeni djelatnici koji funkcioniraju kao tim. Timovi služe kao potporna mreža koja se mi
jenja i prilagođava u skladu s potrebama djeteta. Roditelji, primarni odgajatelji, pomoćni
djelatnici i rukovodstvo čine tim koji se kolektivno zalaže za razvoj i napredak svakog
djeteta. Kad roditelji i odgajatelji postanu tim koji zajednički radi za dobrobit djece o
kojima se vodi briga, djeca će profitirati. Jake timove karakterizira:
- zajednička vizija
- međuovisnost
- predanost
- odgovornost.
Tim treba s obiteljima razviti zajedničku viziju, i to postavljajući pitanja kao što su: Što
želimo za svoju djecu? ili Što bi bilo najbolje za dojenčad i malu djecu o kojoj brinemo?
Budu li se ciljevi dogovarali u međusobnoj suradnji, stvorit će se međuovisnost između
članova tima. Članovi će početi uviđati jedinstvene talente i doprinose jedni drugih.
Udruživanjem različitih gledišta i stavova, problemi će postajati manje zbrkani i bit će ih
lakše riješiti.
Višestrukost perspektiva, za razliku od samo jednog gledišta jedne osobe, omogućit
će potpunije razumijevanje situacije. Timski je rad zasnovan na smišljenoj predanosti
jednom zajedničkom cilju. Kad je taj cilj visokokvalitetno zbrinjavanje dojenčadi i male
djece, odgajateljski će tim pokušati biti što učinkovitiji, kombinirajući talente i znanje. Ja
sno definirane uloge omogućit će odgovorne odluke i odgovorno djelovanje tima. Želite
li da sve funkcionira glatko, postavite jasne crte odgovornosti unutar tima odgajatelja.
Tim bi se trebao sastajati svakog tjedna, kako bi isplanirao dnevne rasporede, učinio
određene preinake u planu, kako bi se zadovoljile određene individualne potrebe te
isplaniralo vrijeme za sustavno promatranje djece. (Redovna komunikacija s roditeljima
omogućit će odgajateljima da brže uoče promjene u dječjim potrebama.) Tjednim plani
ranjem određuju se zadaci koje treba izvršiti i daju zaduženja za svaki od tih zadataka.
Odgajatelji i roditelji su odgovorni za razvijanje suradničkog odnosa. Dobar odnos se
zasniva na komunikaciji, uzajamnom poštovanju, prihvaćanju različitosti i poštovanju
183
I odgajatelji i ostali djelatnici jaslica mogu, ukoliko su dio jakog tima, imati koristi:
Ocjenjivanje djelatnika
Rad svakog odgajatelja mora redovito, barem jednom godišnje, biti ocjenjivan, premda
bi bilo najbolje kad bi se to radilo svakih šest mjeseci. Ocjenjivanje djelatnika bi trebalo
biti konstruktivan proces kojim se daje podrška osobi koju se ocjenjuje, a ne kritički,
kazneni i prijeteći proces. Osoba koju se ocjenjuje trebala bi biti informirana o tom
procesu. Ukoliko je ocjenjivanje konstruktivno, osoba koju se ocjenjuje sudjeluje u tom
procesu na sljedeći način:
- Pomaže odrediti standarde po kojima će biti ocjenjivana.
- Razumije cjelokupni proces - oblik, vrijeme i posljedice ocjenjivanja.
- Ima priliku reagirati na osvrt o svom radu, bilo usmeno ili pismeno.
184
Svi djelatnici bi voljeli znati koliko je dobar njihov rad i što bi u njemu mogli i trebali
popraviti. Redovito formalno i neformalno ocjenjivanje će im to omogućiti, pa je stoga
ključno za stručno usavršavanje i razvoj svakog djelatnika.
Ocjenjivanje programa
Učinkovit pristup unapređivanju individualnog i timskog rada djelatnika jaslica jest da se
taj rad sagleda u kontekstu cijelog programa. Djelatnik će imati pojačanu motivaciju za
. što bolji rad bude li shvatio važnost svog doprinosa cjelokupnom programu. Zbog toga
svi djelatnici trebaju ocjenjivati program, jer se na tom ocjenjivanju gradi kvaliteta. Prvi
korak u izgradnji kvalitete jest ocjenjivanje od strane neposrednih djelatnika, uz povra
tnu informaciju od strane upravnog odbora, roditeljskog savjetodavnog vijeća, a možda
i zainteresiranih članova zajednice. (Povratna se informacija može zatražiti i od grupe
izvan jaslica, kako bi se dobio objektivniji sud.)
Ocjenjivanje programa omogućuje sagledavanje cjelokupne izvedbe, i to pomoću do
stignuća u svakom od segmenata aktivnosti. Postoje dvije vrste ocjenjivanja:
1) ocjenjivanja procesa, odnosno načina na koji jaslice uslužuju djecu i njihove obitelji i
2) ocjenjivanje rezultata, odnosno utjecaja, kojim se u obzir uzimaju izmjerljivi rezultati.
Budući da ocjenjivanje procesa služi potrebama poboljšanja programa, ono je korisnije.
Prvi korak u svakoj vrsti ocjenjivanja jest da se odredi svrha ocjenjivanja i način na
koji će se upotrijebiti dobivena informacija. Ravnatelj/ica programa bi trebao imenovati
Ocjenjivački odbor koji će provesti ovaj zadatak. U tom odboru bi se trebali nalaziti
predstavnici svih razina djelatnika, uključujući ravnatelja/icu, odgajatelja, roditelja te
člana upravnog odbora. Ocjenjivački odbor bi trebao odrediti standarde po kojima će
program biti ocjenjivan. Područja programa koja bi se trebala ocjenjivati su sljedeća:
185
Ocjenjivanje rezultata
Ocjenjivanjem rezultata se sustavno provjerava kvaliteta usluživanja djece i njihovih
obitelji. Ovo se ocjenjivanje može provesti odmah nakon s t o j e program (ili neki njegov
dio) završen ili nešto kasnije.
Ocjenjivanje rezultata obično podrazumijeva pitanja kao što su:
Zaključak
Program za dojenčad i malu djecu koji nastoji konstantno održavati i poboljšavati svoju
kvalitetu u svojoj osnovi ima tim koji zajednički radi, sluša i uči od djece, roditelja i jedni
od drugih.
186
Novorođenčad voli ljudsko lice i Siše prst(e) ili ruku. Upotrebljava mnogobrojne
glasove. U prva dva tjedna djeca Promatra svoje ruke. složene reflekse: traži nešto što
počnu prepoznavati izgled, miris i Diže ruku kad mu se licu približa bi sisalo, pokušava se uhvatiti
glas primarnog odgajatelja. va neki predmet, kao da se hoće kad pada, okreće glavu kad mu
Ranu društvenu interakciju ka zaštititi. nešto ometa disanje, izbjegava
rakterizira osmijeh i međusobno Gleda mjesto na svom tijelu gdje pretjeranu svjetlost, jake mirise
gledanje. Dijete je u stanju inicira ga se dodiruje. i bol.
NAJRANIJI ti i prekinuti ovu interakciju. Poseže za igračkama i hvata ih. Stavlja u usta ruku ili predmete.
MJESECI Predviđa da će biti podignuto ili Stiska ruke. Počinje posezati za predmetima
(OD ROĐENJA hranjeno, pa pokušava pomoći
Pokušava inicirati događaje. koji su mu zanimljivi.
DO OSAM micanjem tijela. Počinje razlikovati prijatelje od Hvata, otpušta, ponovno hvata i
MJESECI) Zainteresirano je za odrasle i u stranaca. Pokazuje sklonost da ponovno otpušta predmete.
njima vidi partnera u igri. Podiže ga drži poznata osoba. Podiže glavu. Drži glavu podi
ruke da se digne. gnutu. Sjeda bez podupiranja.
Prevrće se.
Premješta predmete iz ruke u
ruku. Puže.
187
188
189
DJECA Kombinira riječi. Dodirom može identificirati Kad navodi igračke Pokazuje izrazitu bojažljivost.
JASLIČKE Može slušati priče, ali traženi predmet kad ga na štap, izbjegava Sve se više kontrolira
DOBU kratko. stavimo u vreću s još dva sve igračke koje prilikom izražavanja emocija.
DVOGODI- Rječnik mu može dosezati predmeta. nemaju rupu. Svjestan je vlastitih i tuđih
ŠNJACI do 200 riječi. Upotrebljava "sutra" i "jučer". Klasificira, imenuje osjećaja.
(OD 18 Razvija maštoviti jezik. Gledajući prisutnu djecu može i sortira predmete Pokazuje ponos zbog
MJESECI Počinje glumiti i oponašati otkriti koje dijete nedostaje. prema grupi (tvrdi/ postignutog.
DO 3 GO ostale. Izražava zavisnost: "Ja meki predmeti, Češće verbalizira osjećaje.
DINE) Zna čemu služi većina napraviti." veliki/mali U simboličkoj igri izražava
predmeta u kući i to kaže. Oblači jednostavne odjevne predmeti). osjećaje.
Koristi složene rečenice. predmete kao što su kapa ili Pomaže kad ga se Pokazuje suosjećanje za
Koristi pridjeve i priloge. papuče. oblači i svlači. druge.
Prepričava događaje dana. Koristi predmete
kao da su nešto
drugo (kocka je
autić, velika kocka
autobus, kutija je
kuća, itd.).
190
191
192
193
Sadržaj 191
194
195
Bredekamp, S., & Copple, C. (Eds.) (1997): Developmentally appropriate practice in early childhood programs, Washing
ton, DC: NAEYC.
Brooks, J., & M. (1993): In search of understanding: The case for constructivist classrooms, Alexandria, VA: Association
for Supervision and Curriculum Development.
Frost, J., & Jacobs, R (1995): Play deprivation: A factor in juvenile violence. Dimensions of Early Childhood, 23(3), 14-39.
Johnson, J.E., Christie, J.F., & Yawkey, T.D. (1987): Play and early childhood development, Glenview: Scott, Foresman,
and Company.
Seefeldt, O , & Barbour, N. (1994): Early childhood education: An introduction, New York: MacMillan.
2. POGLAVLJE
Ainsworth, M.D.S. (1967): Infancy in Uganda: Infant care and the growth of love, Baltimore, MD: Johns Hopkins University
Press.
Ainsworth, M.D.S., Blehar, M.D., Waters, E., & Wall, S. (1978): Patterns of Attachment: A psychological study of the strange
situation, Hillsdale, NJ: Erlbaum Press.
Brazelton, T.B., Tronick, E., Adamson, L., Als, H., & Wise, S. (1975): Early mother-infant reciprocity. Parent-infant interacti
on, CIBA Foundation Symposium 33. New York and Amsterdam: Elsevier.
Brazelton, T.B., & Cramer, B.G. (1990): The earliest relationship. Reading, MA: Addison-Wesley Publishing.
Busch-Rossnagel, N.A. (1997): Mastery motivation in toddlers. Infants and Young Children, 9(4), 1-11.
Chang, H.N. with Pulido, D. (1994): The critical importance of cultural and linguistic continuity for infants and toddlers, Zero
to Three, 15(2), 13-16.
Chasnoff,1 J . , Griffith, D.R., Freier, C , & Murray, J. (1992): Cocaine/polydrug use and pregnancy: Two-year follow-up,
Pediatrics, 89, 284-289.
Chen, L. (1983): Diarrhea and malnutrition, In L. Chen & N. Scrimshaw (Eds.), Energy intake and activity, (pp. 3-19). New
York: Plenum Publishing.
Chugani, H., Phelps, M.E., & Mazziotta, J. C. (1987): Positron emission tomography study of human brain functional deve
lopment, Annals of Neurology, 22(4), 495.
Cunningham, AS., Jelliffe, D.S., & Jelliffe, E.F.P. (1991): Breast-feeding and health in the 1980's. A global epidemiologic
review, The Journal of Pediatrics, 118(5), 659-666.
Di Pietro, J. (1997, April): Maternal affect and fetal neurobehavioral development, Paper presented at the meeting of the
Society for Research in Child Development, Washington, DC.
Drotar, D. Pallotta, J., & Eckerle, D. (1994): A prospective study of family environments of children hospitalized for nonor
ganic failure-to-thrive. Developmental and Behavioral Pediatrics, 15, 78-85.
Eimas, P.O., Siqueland, E.R., Jusczyk, P., & Vigonto, J. (1971): Speech perception in infants, Science 171, 303-306.
Erickson, M.F., & Pranton, R.C. (1989): New lunchbox, old feelings: What kids bring to school, Early Education and Deve
lopment, 1(1), 40.
Erikson, Erik H. (1950), Childhood and society, New York: W. W. Norton & Co.
Espinosa, M.R, Sigman, M.D., Neumann, C.C., Bwibo, N.Q., & McDonald, M.A. (1992): Playground behaviors of school-
age children in relation to nutrition, schooling and family characteristics, Developmental Psychology, 28, 1188-1195.
196
Fernald, A., Taeschner, T., Dunn, J., Papousek, M., de Boysson-Bardies, B., & Fukui, I. (1989): A cross-language study of
prosodic modifications in mothers' and fathers' speech to preverbal infants, Journal of Child Language, 16, 477-501.
Fox, N.A. (1997): Attachment in infants and adults: A link between the two?, Paper presented at the meeting of the Sociey
for Research in Child Development. Washington, DC.
Greenough, W.T. (1987): Experience effects on the developing and the mature brain: Dendritic branching and synaptoge-
nesis. In Prenatal developments psychobiological perspective, (pp. 195-221), New York: Academic Press.
Gunnar, M.R., Brodersen, L., Krueger, K., & Rigatuso, R. (1996): Dampening of behavioral and adrenocortical reactivity
during early infancy: Normative changes and individual differences, Child Development, 67, 877-889.
Huttenlocher, PR. (1994): Synaptogenesis, synapse elimination, and neural plasticity in human cerebral cortex, In C A .
Nelson (Ed.), Threats to optimal development: Integrating biological, psychological and social risk factors, (pp. 35-54),
The Minnesota Symposia in Child Psychology, 27.
Jusczyk, R, Friederici, A., Wessels, J., Svenkerud, V., & Jusczyk, A. (1993): Journal of Memory and Language, 32(402).
Kagan, J., Reznick, J.S., & Snidman, N. (1987): The physiology and psychology of behavioral inhibition in children, Child
Development, 58, 1459-1473.
Klein, PS. (1996): Early intervention: Cross-cultural experiences with a mediational approach, New York and London:
Garland Publishing.
Klinnert, M.D., Emde, R.N., Butterfield, P., & Campos, J.J. (1986): Social referencing: The infant's use of emotional signals
from a friendly adult with mother present, Developmental Psychology, 22(4), 427-432.
Lally, J.R. (1995): The impact of child care policies and practices on infant/toddler identity formation, Young Children,
51(1), 58-67.
Lewis, M., Sullivan, M.W., Stanger, C , & Weiss, M. (1989): Self development and self-conscious emotions, Child Develop
ment, 60, 146-156.
Lieberman, A.F. (1993): The emotional life of the toddler, New York: Free Press.
Mahler, M.S., Pine, F, & Bergman, A. (1975): The psychological birth of the human infant, New York, NY: Basic Books.
Mayes, L.C., Bornstein, M.H., Chawarska, K., Haynes, O.M., & Granger, R.H. (1996): Impaired regulation of arousal in 3-
month-old infants exposed prenatally to cocaine and other drugs, Development and Psychopathology, 8, 29-42.
McEwen, B.S. (1992): Hormones and brain development, Address to the American Health Foundation, Washington, DC.
Miller, D.F. (1989): First steps toward cultural difference: Socialization in infant/toddler day care, Washington, DC: Child
Welfare League of America.
Morisset, C.E. (1991): What's it mean to share a story?, Zero to Three, 12(1), 10-14.
Nachmias, M., Gunnar, M., Mangelsdorf, S., Parritz, R., & Buss, K. (1996): Behavioral inhibition and stress reactivity: Mo
derating role of attachment security, Child Development, 67, 508-522.
National Academy of Sciences (1995): Seventh Annual Symposium on Frontiers of Science, Science, 270, 1294.
Needleman, H.L., Schell, A., Bellinger, D., Levitón, A., & Allred, E.N. (1990): Long term effects of childhood exposure to
lead at low dose: An eleven-year follow-up report, New England Journal of Medicine, 3 2 1 , 83-88.
197
Olson, H.C., Sampson, P.D., Barr, H., Streissguth, A.R, & Bookstein, F.L. (1992): Prenatal exposure to alcohol and school
problems in late childhood: A longitudial prospective study, Development and Psychopathology, 4(3), 341-359.
Phillips, C.B. (1988): Nurturing diversity of today's children and tomorrow's leaders, Young Children, 43(2), 42-47.
Piaget, j . (1952): The origins of intelligence in children, New York: International Universities Press.
Pollitt, E. (1996): A reconceptualization of the effects of undernutrition on children's biological, psychosocial, and behavi
oral development, Social Policy Report, 10(5).
Rizzo, T.A., Metzger, B.E., Dooley, Si., & Cho, N.H. (1997): Early malnutrition and child neurobehavioral development: In
sights from the study of children of diabetic mothers, Child Development, 68(1), 26-38.
Saffran, J.R., Aslin, R.N., & Newport, E.L. (1996): Statistical learning by 8-month-old infants, Science, 274,1926-1928.
Stroufe, L.A., & Waters, E. (1977): Attachment as an organizational construct, Child Development, 48, 1184-1199.
Steissguth, A.R, Martin, DC, & Barr, H.M. (1989): IQ at age 4 in relation to maternal alcohol use and smoking during pre
gnancy, Developmental Psychology, 25, 3-11.
Stern, D. (1985): The interpersonal world of the infant, New York: Basic Books.
Thomas, A., & Chess, S. (1977): Temperament and development, New York: Brunner/Mazel.
Tronick, E., Als, H, Adamson, L , Wise, S., & Brazelton, T.B. (1978): The infant's response to entrapment between contra
dictor/messages in face-to-face interaction, Journal of Child Psychiatry, 17, 1-13.
Vygotsky, L.S. (1986): Thought and language, Cambridge, MA: MIT Press. (First published 1934).
Whitehurst, G.J., Falco, FL., Lonigan, C.J., Fischel, J.E., & Caulfield, M. (1988): Accelerating language development thro
ugh picture book reading, Developmental Psychology, 24, 552-559.
Yarrow, L.J. (1981): Beyond cognition: The development of mastery motivation, Zero to Three, 1 (3), 1-5.
Yogrnan, M.W. (1982): Development of the father-infant relationship, In Fitzgerald, H., Lester, B., and Yogman, M.W. (Eds.),
Theory and research in behavioral pediatrics (pp. 221-279), New York: Plenum Press.
Zahn-Waxler, C , & Radke-Yarrow, M. (1982): The development of altruism: Alternative research strategies. In Eisenberg, N.
(Ed.), Development of social behavior, New York: Academic Press.
Zuckerman, B., & B r o w n , E. (1993): Maternal substance abuse and infant development, InZeanah, C.H., Jr. (Ed.), Handbo
ok of infant mental health, (pp. 143-158). New York: Guilford Press.
3. POGLAVLJE
Beckwith, L. (1990): Adaptive and maladaptive parenting-Implications for intervention, In Meiseis, S.J., & Shonkoff, J.R
(Eds.), Handbook of early childhood intervention (pp. 53-77), New York: Cambridge University Press.
Belsky, J., & Isabella, R.A. (1988): Maternal, infant, and social-contextual determinants of attachment security, In Belsky, J.,
& Nezworski, T. (Eds.), Clinical implications of attachment (pp. 41-94), Hillsdale, NJ: Erlbaum Press.
Belsky, J., & Pensky, E. (1988): Developmental history, personality, and family relation-ships: Toward an emergent family
system, In Hinde, R.A., & Stevenson-Hinde, J. (Eds.), Relationships within families: Mutual influences (pp. 193-217),
New York: Oxford University Press.
Caughy, M.O., DiPietro, J.A., & Strobino, D.M. (1994): Day-care participation as a protective factor in the cognitive deve
lopment of low-income children, Child Development, 65, 457-471.
198
Cost, Quality, & Child Outcomes Study Team (1995): Cost, quality, and child outcomes in child care centers: Public report,
Denver: Economics Department, University of Colorado at Denver.
Duncan, G.J., Brooks-Gunn, J., & Klebanov, RK. (1994): Economic deprivation and early childhood development, Child
Development, 65(2), 296-318.
Durst, C.J., &Trivette, C M . (1990): Assessment of social support in early intervention programs, In Meisels, S.J_, & S h o n -
koff, J.R, Handbook of early childhood intervention (pp. 326-349), New York: Cambridge University Press.
Elder, G.H., Jr. (1974): Children of the Great Depression: Social change in life experience, Chicago, University of Chicago
Press.
Galinsky, E., Bond, J.T., & Friedman, D.E. (1993): Highlights: The national study of the changing workforce, New York:
Families and Work Institute.
Greenspan, S.1., & Wieder, S. (1993): Regulatory disorders, In Zeanah, C.H., Jr. (Ed.), Handbook of infant mental health,
New York: Guilford Press.
Halpern, R. (1993): Poverty and infant development, In Zeanah, C.H., Jr. (Ed.). Handbook of infant mental health, (pp. 73-
86), New York: Guilford Press.
Hayes, C D . , Palmer, J.L., & Zaslow, M.J. (Eds.) (1990): Who cares for America's chil-dren?, Child care policy for the
1990's, Washington, DC: National Academy Press.
Howes, C , Smith, E., & Galinsky, E. (1995): The Florida child care quality improvement study, New York: Families and
Work Institute.
Lally, J.R., Mangione, PL., Honig, A.S., & Wittmer, D.S. (1988): More pride, less delinquency: Findings from the ten-year
follow-up study of the Syracuse, University Family Development Research Program, Zero to Three, 3(4), 13-18.
Lewis, M., & Rosenblum, L. (Eds.) (1974): The effect of the infant on its caregiver, New York: John Wiley.
National Center for Clinical Infant Programs (NCCIP) (1988): Infants, families, and child care: Toward a research agenda,
Washington, DC: National Center/Zero to Three.
National Child Care Staffing Study. (1989): Who cares? Child care teachers and the quality of care in America, Oakland,
CA: Child Care Employee Project.
Osofsky, J.D. (1997): Children in a violent society, New York: Guilford Press.
Pruett, K. (1987): The nurturing father, New York: NY: Warner Books.
Ramey, C.T., Bryant, D.M., Sparling, J.J., & Wasik, B. H. (1985): Project CARE: A comparison of two early intervention
strategies to prevent retarded development, Topics in Early Childhood Special Education, 1, 1-9.
Ruopp, R., Travers, J., Glantz, F, & Coelen, C. (1979): Children at the center: Summary findings and their implications,
Final Report of the National Day Care Study, Volume 1, Cambridge, MA: Abt Associates.
Rutter, M. (1979): Protective factors in children's responses to stress and disadvantage, In Kent, M.W., & Rolf, J.E. (Eds.),
Primary prevention of psychopathology: Vol. 3 - Social competence in children, (pp. 49-74), Hanover, NH: University
Press of New England.
Sameroff, A.J., & Fiesse, B.H. (1990): Transactional regulation and early intervention, In Meisels, S.J., & Shonkoff, J.R
(Eds.), Handbook of early childhood intervention, (pp. 119-149), New York: Cambridge University Press.
Sameroff, A.J., Seifer, R., Barocas, B., Zax, M., & Greenspan, S. (1987): IQ scores of 4-year-old children: Social-environ
mental risk factors, Pediatrics 79(3), 343-350.
199
Tinsley, B.J., & Parke, R.D. (1987): Grandparents as interactive and social support agents for families with young children,
International journal of Aging and Human Development, 25(4).
U.S. Department of Health and Human Services, National Institute for Child Health and Development (NICHD), Early Child
Care Research Network. (1996): Infant child care and attachment security: Results of the NICHD study of early child
care, Symposium conducted at the meeting of the International Conference on Infant Studies, Providence, Rl.
Werner, E.E. (1982): Vulnerable but invincible: A longitudinal study of resilient children and youth, New York: McGraw Hill.
Yogman, M.W. (1982): Development of the father-infant relationship, In Fitzgerald, H., Lester, B., and Yogman, M.W. (Eds.),
Theory and research in behavioral pediatrics, (pp. 221-279), New York: Plenum Press.
4. POGLAVLJE
Kostelnik, M. J., Stein, L.C., Whiren, A. R, & Soderman, A. K. (1993): Guiding children's social development, Albany, NY:
Delmar Publishers.
Wilson, L. C , Douville-Watson, L , & Watson, M. A. (1995): Infants and toddlers: Curriculum and teaching, Albany, NY
Delmar Publishers.
5. POGLAVLJE
Council for Early Childhood Professional Recognition (1991): CDA competency standards for infant/toddler caregivers in
center-based programs, Washington, DC: author.
Dodge, D. T., Dombro, A. L., & Koralek, D. G. (1991): Caring for infants and toddlers, Vol. II. Washington, DC: Teaching
Strategies Incorporated.
Gonzalez-Mena, J., & Eyer, D. W. (1997): Infants, toddlers and caregivers, Mountain View, CA: Mayfield Publishing.
Kostelnik, M. J., Stein, L.C., Whiren, A. R & Soderman, A. K. (1993): Guiding children's social development, Albany, NY:
Delmar Publishers.
National Association for the Education of Young Children (1996): Biters: Why they do it and what to do about it. The early
years are learning years, Washington, DC: NAEYC Homepage, pubaff@naeyc.org.
Wilson, L. C , Douville-Watson, L., & Watson, M. A. (1995): Infants and toddlers: Curriculum and teaching, Albany, NY:
Delmar Publishers.
6. POGLAVLJE
Bornstein, M. C. & Bornstein, H. G. (1995): Caregivers' responsiveness and cognitive development in infants and toddlers:
Theory and research, In P. L. Mangione (Ed.), Infant/ toddler caregiving: A guide to cognitive development and learning
(pp. 12-21), Sacramento, CA: California Department of Education.
Carew, J. V. Chan. I., & Halfar, C. (1976): Observing intelligence in young children, Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.
Greenman, J., & Stonehouse, A. (1996): Primetimes: A handbook for excellence in infant and toddler programs, St. Paul,
MN: Redleaf.
Honig, A.S. (1991): For babies to flourish, Montessori LIFE, 3(2), 7-10.
7. POGLAVLJE
Cawlfield, M. E. (1992): Velero time: The language connection, Young Children, 47(4), 26-30.
Honig, A. S., & Brophy, H. E. (1996): Talking with your baby: Family as the first school, Syracuse, NY: Syracuse University
Press.
200
Klein, P. S. (1996): Early Intervention: Cross-cultural experiences with a mediational approach, New York and London:
Garland Publishing.
8. POGLAVLJE
Furuno, S., O'Reilly, K. A., Inatsuka, T. T., Hosaka, C. M., & Falbey, B. Z. (1993): Helping babies learn, Tucson, AZ: Com
munication Skill Builders.
Greenspan, S. I. (1995): The challenging child: Understanding, raising, and enjoying the five "difficult" types of children,
NY: Addison-Wesley.
Honig, A. S., & Lally, J. R. (1981): Infant caregiving: A design fortraining, Syracuse, NY: Syracuse University Press.
12. POGLAVLJE
American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health
and safety performance standards-Guidelines for out of-home child care programs, Washington, DC: American Public
Health Association.
Branson, M.B. (1995): The right stuff for children birth to 8: Selecting play materials to sup-port development, Washington,
DC: National Association for the Education of Young Children.
Colorado Department of Education. (1994): Quality standards for early childhood care and education services: A planning
document, Denver: author.
Lally, J.R., & Stewart, J. (1990): Infant and toddler caregiving: A guide to setting up environments Sacramento, CA: Cali
fornia Department of Education.
National Association of State Boards of Education, Task Force on Early Childhood Education. (1988), Right from the start,
Alexandria, VA: author.
Shapiro Kendrick, A., Kaufmann, R., & Messenger, K. (Eds.) (1991): Healthy Young Children: A Manual for Programs, Wa
shington, DC: National Association for the Education of Young Children.
Starr, S.A. (1996): Breaking the chain: Handwashing and infections control, Early Childhood News, The Journal of Profes
sional Development, 8(3).
Texas Department of Protective and Regulatory Services (1995): Day care center mini-mum standards and guideli
nes. .Austin, TX: author.
Torelli, L., & Durrett, C. (1996): Landscapes for learning: Designing group care environments for infants, toddlers and two-
year-olds, Berkeley, CA: author.
13. POGLAVLJE
American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health
and safety performance standards-Guidelines for out of-home child care programs, Washington, DC: American Public
Health Association.
American Red Cross (1993): Community first and swiftly, Washington, DC: author.
14. POGLAVLJE
American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health
and safety performance standards-Guidelines for out-of-home child care programs, Washington, DC: American Public
Health Association.
U.S. Department of Agriculture and U.S. Department of Health and Human Services (1985): Nutrition and your health: Di
etary guidelines for Americans, (2nd Edition), Home and Garden Bulletin No. 232. Washington, DC: U.S. Government
Printing Office.
16. POGLAVLJE
Fenichel, E. (Ed.) (1992): Learning through supervision and mentorship: A source book, Washington, DC: Zero to Three.
202