KLASIFIKACIJA TRŽIŠNIH STRUKTURA

Do tridesetih godina XX. st., morfologija tržišta razmatrala

se kroz dva krajnja tržišna stanja:
- slobodna konkurencija bila je teorijska osnova za
utvrñivanje zakonitosti formiranja cijena i outputa,
- dok se monopol razmatrao kao posebno tržišno stanje!
Sve veća prisutnost monopolskih i oligopolskih struktura
dovela je do prihvaćanja novih tržišnih stanja i takve
klasifikacije tržišnih struktura koja bi omogućila kvalitetno
objašnjenje odreñenosti cijena i outputa proizvoñača.

a) Klasifikacija tržišnih struktura - H. Stackelberg, 1934.

Polazište klasifikacije: broj sudionika na tržištu (veći broj
sudionika na tržištu ima manju ekonomsku moć, i obrnuto).
Tablica 1: Stackelbergova klasifikacija tržišnih struktura
Broj kupaca →
MNOGO MALO JEDAN
Broj prodavača ↓
Potpuna
MNOGO Oligopson Monopson
konkurencija
Bilateralni
MALO Oligopol Kvazimonpson
oligopol
Bilateralni
JEDAN Monopol Kvazimonopol
monopol
Napomena: Simetričnost matrice iznad i ispod glavne dijagonale!
Kritika:
- klasifikacija ne obuhvaća parcijalna tržišna stanja (P/K
autsajderi); tržišna stanja sa više „malih“ sudionika...
- kretanje veličine broja sudionika i njihove ekonomske
moći nije nužno u suprotnosti.

1.1.
 b) Klasifikacija tržišnih struktura - P. A. Samuelson
Polazište klasifikacije:
- razlikuje tri osnovna tipa tržišnih struktura
- 3 osnovna kriterija: broj sudionika na tržištu,
diferenciranost proizvoda, utjecaj kupca/prodavača na
formiranje cijene
- 2 pomoćna kriterija: gospodarska grana u kojoj tržišna
struktura prevladava, dominantne metode prodaje

Tablica 2: Samuelsonova klasifikacija tržišnih struktura

Stupanj Utjecaj Prevladavajuća
Tržišna Broj Metode
diferenciranosti na gospodarska
struktura proizvoñača prodaje
proizvoda cijenu grana
Svega nekoliko Tržišna
Homogeni
Savršena Mnogo Ne poljoprivrednih razmjena
(istovjetni)
konkur. proizvoñača postoji grana (pšenica, (burza ili
proizvodi
kukuruz, ……) aukcija)
Mnoge stvarne
Nesavršena konkurencija

suprotstavljanje kvalitete
1. Mnogo Trgovina na
ili formalne
oblik proizvoñača malo
(ukrasne) razlike
Djelomičan

Reklama
Vrlo mala ili
2. Nekoliko Čelik,
nikakva
i
oblik proizvoñača aluminij
diferenciranost

3. Nekoliko Izražena Automobili,

oblik proizvoñača diferenciranost računala
Velik Promocija
Potpuni Jedan Proizvod bez (nužna Elektro
i instituc.
monopol proizvoñač bliskih supstituta regulacija energetski sektor
cijena) reklama

1.2.
 c) Klasifikacija tržišnih struktura - R. N. Waud
Polazište klasifikacije:
- razlikuje četiri osnovna tipa tržišnih struktura

Tablica 3: Waudova klasifikacija tržišnih struktura

Monopolistička/
Savršena
Obilježja ograničena Oligopol Monopol
konkurencija
konkurencija
Broj poduzeća
Vrlo mnogo Mnogo Nekoliko Jedan
na tržištu
Ovisi o ponašanju
Mogućnost drugih poduzeća;
Ne postoji Ograničena Velika
kontrole cijene velika u slučaju
sporazuma
Mogućnost
Lako: Teško:
ulaska novih
bez znatnijih Umjereno lako značajne Nemoguće
poduzeća u
prepreka prepreke
granu
Diferenciranost Nediferenciran i Proizvod
Nediferenciran Diferenciran
proizvoda diferenciran jednog tipa
Umjerena:
Promocija i
reklama i Velika:
Necjenovna institucionalna
Nema je promocija reklama i
konkurencija reklama (javna
različitosti promocija
komunikacija)
proizvoda
Prevladavajuća Elektro
Trgovina na Autoindustrija,
gospodarska Poljoprivreda energetski
malo čelik, aluminij
grana sektor

1.3.
d) Klasifikacija tržišnih struktura - S. Weintraub
Polazište klasifikacije:
- razlikuje četiri osnovna tipa tržišnih struktura
- 3 osnovna kriterija: broj tržišnih sudionika, koeficijent
elastičnosti supstitucije/zamjene, koeficijent unakrsne
elastičnosti potražnje

Tablica 4: Weintraubova klasifikacija tržišnih struktura

Koeficijent Koeficijent
Tržišno Broj
elastičnosti unakrsne elast.
Stanje sudionika
supstitucije potražnje
Potpuna
konkurencija
Velik ∞ 0
Odreñen (manji)
Monopol Jedan 0
broj
Čisti oligopol
Odreñen (veći)
(homogenost Malen ∞ broj
proizvoda)
Ograničena/
monopolistička
Odreñen (veći) Odreñen (manji)
konkurencija Velik
broj broj
(izražena
diferenciranost)
Napomena:
- Koeficijent elastičnosti supstitucije pokazuje lakoću meñusobne zamjene
proizvoda konkurentskih poduzeća
- Koeficijent unakrsne elastičnosti pokazuje osjetljivost prodajne količine
jednog poduzeća na promjenu cijene drugog poduzeća

Zaključno:
- najčešća klasifikacija tržišnih struktura u objašnjenju
odreñenosti cijene i outputa proizvoñača!
- prijelaz sa strukturalističkih prema funkcionalnim
klasifikacijama tržišnih stanja!

1.4.
 SAVRŠENA KONKURENCIJA
(potpuna konkurencija)
Obilježja:
- krajnji oblik tržišnog stanja (kao što je to i monopol),
rijetko se susreće
- tržišna situacija koju obilježava velik broj prodavača
/proizvoñača
svaki je prodavač „malen“ jer u
ponudi sudjeluje sa zanemarivim udjelom
- prodavač/proizvoñač ne može voditi aktivnu politiku
cijene, već cijenu preuzima (price-taking)
Poduzeće Grana
p p S

A d
5

100 q 100.000.000 Q
- prodavači/proizvoñači nude homogene (istovjetne)
proizvode pa ih kupci ne razlikuju
- proizvodi takvih prodavača/proizvoñača jesu savršeno
zamjenjivi
krivulja potražnje za proizvodom
poduzeća je savršeno elastična, |Ed|= ∞
- cijenom proizvoda nije moguće utjecati na količinu
prodaje proizvoda ostalih prodavača/proizvoñača

koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje, pxEy = 0
- savršena mobilnost tržišnih sudionika
sloboda
ulaza i izlaza iz grane.

2.1.
RAVNOTEŽA NA RAZINI GRANE i PODUZEĆA

Uvjetovanost ravnoteže razinom obuhvaćenosti tržišta:

ravnoteža na razini grane obuhvaća proces formiranja
ravnotežne p i Q djelovanjem granske ponude i potražnje.

ravnoteža na razini poduzeća svodi se na utvrñivanje
odgovarajućeg opsega proizvodnje (Q) i, s tim u svezi,
troškova proizvodnje (TC) pri danoj tržišnoj cijeni (p)!

Ravnoteža na razini poduzeća

Poduzeće koje posluje u uvjetima savršene konkurencije

(konkurentno poduzeće) ne može utjecati na tržišnu cijenu:
 prodaja dodatne jedinice proizvoda povećava ukupni
prihod poduzeća (TR) za iznos koji je jednak cijeni (p)
pa je granični prihod (MR) jednak cijeni i konstantan
 prosječni prihod (AR) je jednak cijeni i konstantan jer
će se svaka jedinica proizvoda prodavati za istu cijenu
 slijedi da je: p = MR = AR

Pretpostavke ponašanja konkurentnog poduzeća

Poduzeće nastoji maksimizirati profit, odnosno pozitivnu
razliku izmeñu TR i TC => max (TR-TC), pa izabire onu
razinu proizvodnje (Q) pri kojoj je MR = MC, jer:
• ako je MC < MR => ukupni profit se još uvijek nije
max. (poduzeće bi trebalo povećati proizvodnju)
• ako je MC > MR => razina ukupnog profita se
smanjuje (poduzeće bi trebalo smanjiti proizvodnju)
• ako je MC = MR => profit je u max.
• zaključno: profit je u max. pri MC = MR = AR = p

2.2.
Kratkoročna ravnoteža poduzeća savršene konkurencije

Maksimizacija profita preko ukupnih veličina:

- pokazuje profitno područje proizvodnje, maksimalni
profit i output potreban za maksimizaciju profita
- ne pokazuje cijenu koja maksimizira profit

Grafikon: Maksimizacija profita preko ukupnih veličina

Prihod TC(q)
TR(q)
Trošak
Profit

0 q
q0 q* q1
Pf(q)

 poduzeće maksimizira profit pri razini proizvodnje q*,

gdje je pozitivna razlika (okomita udaljenost - AB)
izmeñu TR i TC najveća
 nagib krivulje TR odražava MR, a nagib krivulje TC
odražava MC
 pri q* nagib krivulje TR jednak je nagibu krivulje TC,
pa je MR = MC

2.3.
Maksimizacija profita preko prosječnih i graničnih veličina:
- pokazuje profitno područje proizvodnje
- pokazuje i količinu i cijenu koje maksimiziraju profit!

Grafikon: Max profita preko prosječnih i graničnih veličina

Poduzeće Grana
p p
S

MC
ATC
AVC
E
A
p*
B p=MR=AR=d
c

0 0
q* q Q

Uvjet maksimizacije profita konkurentnog poduzeća:

 MC = p (= MR = AR = d), u dijelu gdje MC raste
 p ≥ AVC

Konkurentno poduzeće maksimizira profit pri:

 cijeni p* i količini q*, pri kojima ostvaruje:
- profit po jedinici proizvoda veličine cp*
- ukupni profit veličine cp*×q*

2.4.
Kratkoročni gubitak konkurentnog poduzeća

Grafikon: Kratkoročni gubitak konkurentnog poduzeća

Poduzeće Grana
p MC p S
ATC

AVC
B
c E
p*
A p
D

0 0
q* q Q

Konkurentno poduzeće ostvaruje:

 prosječni gubitak veličine cp*
 ukupni gubitak veličine cp*×q*

Konkurentno poduzeće nastavlja poslovati, iako ostvaruje

gubitak jer je u točki ravnoteže:
 p ≥ AVC
 poduzeće pokriva u cijelosti VC i dio FC, te ostvaruje
gubitak u visini preostalog dijela FC

2.5.
Prekid poslovanja konkurentnog poduzeća

Grafikon: Točka zatvaranja* i napuštanje grane**

Poduzeće Grana
p MC p
ATC S*
S**
AVC
B**
c**
B*
c*
E*
p*
A* p
p**
A** E** D*

D**
0 q 0
q** q* Q

Točka zatvaranja konkurentnog poduzeća:

 p = AVC
 prosječni gubitak veličine c*p*
 ukupni gubitak veličine c*p*×q*
 poduzeće pokriva samo VC, te ostvaruje gubitak u
visini FC
 poduzeće razmatra mogućnost izlaska iz grane

Obustavljanje poslovanja i izlaz iz grane:

 p < AVC
 prosječni gubitak veličine c**p**
 ukupni gubitak veličine c**p**×q**
 poduzeće ostvaruje gubitak veći od visine FC
 poduzeće izlazi iz grane

2.6.
Dugoročna ravnoteža poduzeća savršene konkurencije

Uvjet maksimizacije profita konkurentnog poduzeća:

 p = LRMC, u dijelu gdje LRMC raste
 p ≥ LRATC

Grafikon: Prilagoñavanje poduzeća danoj tržišnoj cijeni

proširenjem kapaciteta u dugom roku
p
LRMC

SRMC1 LRATC
SRATC1
p* A D p=MR=AR=d
cSR
B
cLR
E

0 qSR qLR q

U kratkom roku, konkurentno poduzeće maksimizira profit

pri cijeni p* i količini qSR te ostvaruje uk. profit cSRp*×qSR

Očekujući da će cijena ostati na razini p*,

poduzeće nastoji povećati proizvodnju
pa se cijeni prilagoñava proširenjem kapaciteta.

U dugom roku, konkurentno poduzeće maksimizira profit

pri cijeni p* i količini qLR te ostvaruje uk. profit cLRp*×qLR.

2.7.
Za razliku od kratkog roka, u dugome roku poduzeće ne
ostvaruje ekstraprofit, već samo normalan profit:
 zbog slobode ulaska/izlaska iz grane, poduzeća
privučena ekstraprofitom ulaze u granu
 krivulja agregatne ponude pomiče se udesno, što
uzrokuje postupni pad cijene na tržištu
 pad cijene smanjuje ekstraprofit i postupno ga
svodi na razinu normalnog ili prosječnog profita.

Grafikon: Dugoročna ravnoteža konkurentnog poduzeća

Poduzeće Grana
p p
SRATC S*
LRATC
p* S**

p=MR=AR=d
p**
A
LRMC
D
SRMC

0 q** q 0 Q* Q** Q

Uz pretpostavku zadovoljenja uvjeta maksimizacije profita

konkurentnog poduzeća dugog roka (p=LRMC; p≥LRATC):
 ravnoteža poduzeća dugog roka ujedno je i ravnoteža
kratkog roka: p=MR=AR=d=LRMC=LRATC=SRMC=SRATC
 ravnoteža poduzeća je i najniža točka krivulje LRATC
(tč. A), što znači da u dugom roku nema rasipanja resursa
 ravnoteža poduzeća je i optimalna razina proizvodnje
dugog roka (ekonomija/disekonomija opsega).

2.8.
 MONOPOL

OBILJEŽJA
- krajnji oblik tržišnog stanja (kao što je to i potpuna
konkurencija)
- tržišna situacija u kojoj je jedan proizvoñač/prodavač
ujedno i jedini proizvoñač/prodavač za cijelu granu
- monopolist može voditi aktivnu politiku cijene
- ne postoji bliski supstitut za proizvod monopoliste
- potražnja za proizvodom monopoliste je relativno, ali
ne i apsolutno neelastična
koeficijent elastičnosti
potražnje, |Ed| ≠ 0
dugoročno kupci reagiraju na
promjene u cijeni promjenama u veličini potražnje

strm negativni nagib krivulje potražnje
- cijenom proizvoda monopoliste nije moguće utjecati na
količinu prodaje ostalih proizvoñača/prodavača, jer
drugih, konkurentskih poduzeća nema
koeficijent
unakrsne elastičnosti potražnje, pxEy = 0
- ostali proizvoñači/prodavači nemaju slobodan pristup
niti proizvodnji, niti tržištu proizvoda monopoliste

značajne prepreke: nadzor nad izvorima strateški
značajnih faktora proizvodnje (sirovina); vlasništvo nad
patentom, licencijom, zaštitnim znakom; politika cijene
zapreke ulasku; gubitak fleksibilnosti tržišta uzrokovan
ekonomijom opsega (nastanak prirodnih monopola), …

3.1.
IZVORI MONOPOLSKE MOĆI

Do pojave monopola mogu dovesti brojni razlozi, od kojih

se posebno izdvajaju sljedeći:

1. Nadzor nad sirovinama – poduzeće koje ima nadzor

nad nekom rudom, npr. boksitom, može postati
monopolist u proizvodnji aluminija. Spomenuto je čest
slučaj u pojedinim granama industrije.
2. Vlasništvo nad patentima – poduzeće koje ima patent
za proizvodnju nekog specifičnog proizvoda može
postati njegov jedini proizvoñač.
3. Politika cijena – poduzeće koje prvo započne s
proizvodnjom nekog proizvoda, politikom cijene može
spriječiti rivale od ulaska u granu i postati monopolist.
4. Prirodni monopol – prirodni monopol ima poduzeće
čiji prosječni troškovi, zbog velike ekonomije opsega,
snažno opadaju s povećanjem proizvodnje. Takvo
poduzeće može proizvoditi ukupnu proizvodnju grane
djelotvornije nego mnoga manja poduzeća zajedno.
Spomenuto je čest slučaj u distribuciji plina, električne
energije, vodoopskrbi. Takvi monopoli reguliraju se
državnim gospodarskim mjerama.

3.2.
BITNE RAZLIKE IZMEðU MONOPOLA I POTPUNE
KONKURENCIJE

1. BITNA RAZLIKA – maksimizacija profita

Potpuna konkurencija: Konkurentno poduzeće ne može

utjecati na cijenu svojih proizvoda, već tržišnu cijenu
prihvaća kao zadanu veličinu.

Poduzeće maksimizira profit uz opseg proizvodnje pri
kojemu je MC = p (prilagoñavanje danoj cijeni), uz uvjet:
a) kratki rok, p ≥ AVC (točka zatvaranja: MC = AVC)
- sve dok je tržišna cijena p ≥ AVC, poduzeće treba
nastaviti s proizvodnjom, iako ostvaruje gubitak u
visini fiksnih troškova (p = AVC) ili manje (p > AVC).
b) dugi rok, p ≥ ATC (prijelomna točka: MC = ATC)
- sve dok je tržišna cijena p ≥ ATC, poduzeće treba
nastaviti s proizvodnjom jer ostvaruje normalni profit
(p = ATC) ili ekstra profit (p > ATC).

Monopol: Poduzeće monopolist izravno odreñuje cijenu

svojih proizvoda.

Poduzeće maksimizira profit uz opseg proizvodnje pri
kojemu je MC = MR

3.3.
 2. BITNA RAZLIKA – odnos nagiba krivulje potražnje
poduzeća i grane; odnos izmeñu AR i MR
Potpuna konkurencija: Konkurentno poduzeće ima
savršeno elastičnu krivulju potražnje, za razliku od tržišne
krivulje potražnje oblika negativnog nagiba.
p

D
Q

poduzeće može prodati bilo koju količinu proizvoda po

danoj tržišnoj cijeni na koju ne može utjecati => AR = MR

kako je AR = TR/Q
AR = (p × Q)/Q => AR = p

i kako je p=d

slijedi da je d = p = AR = MR

Monopol: Poduzeće monopolist se identificira sa granom pa

je njegova krivulja potražnje ista kao i granska.
p

d
D
Q

poduzeće može povećavati prodaju proizvoda samo

snižavanjem cijene => AR > MR

slijedi da je d = p = AR > MR

3.4.
Za koliko je kod monopoliste AR > MR ?

Grafički izražaj
Pri razini prodaje Q*,
p gdje je |Ed|=1, vrijedi:

TR = p × Q
D TR = OAEC

TR = ∑MR
TR = ODC

p* B IEdI = 1
OAEC = ODC, jer je

A ADB = BEC

d = p = AR
C
0 Q* Q
MR

Verbalni izražaj
- krivulja MR ima dvostruko strmiji nagib od krivulje AR
- krivulja MR sječe apscisu na polovici udaljenosti od
ishodišta do mjesta gdje krivulja AR sječe apscisu.

Matematički izražaj
- ako je funkcija potražnje monopoliste: Q = (a – p)/b
- tada je: bQ = a – p
- pa je: p = (d = AR) = a – bQ
- kako je: TR = p × Q = (a – bQ) × Q = aQ – bQ2
- te je: MR = a – 2bQ

3.5.
 3. BITNA RAZLIKA – krivulje TR, AR i MR

Potpuna konkurencija:
p Obilježja:
- poduzeće prihvaća danu cijenu
TR
- što je cijena viša, AR i MR su viši
- krivulja TR ima oblik pravca
d = p = AR = MR pozitivnog nagiba
- pri danoj cijeni, nagib TR odreñen
je veličinom outputa
- konstantna elastičnost krivulje
0 q
potražnje, |Ed| = ∞

Monopol:
|Ed| = 1
p
MR = 0

|Ed| > 1 |Ed| < 1

MR > 0 MR < 0

TR
0 Q
p Obilježja:
D
- poduz. vodi aktiv.politiku cijene
- što je cijena viša, to je odsječak
|Ed| > 1
AR i MR na ordinati viši
- krivulja TR ima oblik parabole
|Ed| = 1
- nagib TR odreñen je cijenom,
veličinom outputa i elast. potraž.
|Ed| < 1
- krivulja potražnje, |Ed| ≠ 0
MR d = p = AR
0 Q

3.6.
Utjecaj koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje, |Ed|
na odnos izmeñu TR i p!

|Ed| p TR MR
raste opada <0
>1
opada raste >0
raste konst./max =0
=1
opada konst./max =0
raste raste >0
<1
opada opada <0
 Ako želi povećati opseg prodaje, monopolist mora
smanjiti cijenu svojih proizvoda. Spomenuto će utjecati na
porast TR samo u uvjetima kada je |Ed| > 1.
 Monopolist može povećati TR i kada je |Ed| < 1, no
samo uz pretpostavku porasta cijene svojih proizvoda, što
posljedično znači smanjenje opsega prodaje.

Utjecaj koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje, |Ed|

na odnos izmeñu AR i MR!
- ako je: TR = p×Q, i
dQ p dQ p
- ako je: E d = × ≤ 0 , tada je: dp × Q ≥ 0 ⇒ Ed , pa je:
−
dp Q
dTR d(p × Q) dQ dp dp Q dp
MR = = = p× + Q× = p + Q× = p+ p × =
dQ dQ dQ dQ dQ p dQ
 1   1     
p + p  = p + p −  = p − p = AR − AR = AR 1 − 1  = p 1 − 1 
 E   Ed   Ed 
 Ed   d  Ed Ed 
Primjer:
=> pri |Ed| ∞, MR = AR, jer je: MR = AR – AR/∞ AR
=> pri |Ed| = 1, MR = 0, jer je: MR = AR – AR/1 = 0
=> pri |Ed| 0, MR = -∞, jer je: MR = AR – AR/0 -∞

3.7.
RAVNOTEŽA MONOPOLA U KRATKOM ROKU

Maksimizacija profita preko ukupnih veličina:

- pokazuje profitno područje proizvodnje, maksimalni
profit i output potreban za maksimizaciju profita
- ne pokazuje cijenu koja maksimizira profit.

Grafikon: Maksimizacija profita preko ukupnih veličina

TR
TC TC
TPf

B
TR

0
Q1 Q2 Q3 Q
TPf

Da bi utvrdili kombinaciju cijene i količine kojom se

postiže maksimizacija profita, nužna je analiza preko
prosječnih i graničnih veličina!

3.8.
Ravnoteža monopoliste nasuprot konkurentnog poduzeća

Grafikon: Maksimizacija profita preko prosječnih i

graničnih veličina

p
E

MC
AC

pM C

pPK F A

cPK
B
cM
D

MR AR = d
0 Q
QM QPK

Maksimizacija profita u uvjetima potpune konkurencije pri:

- MC = p (= d = AR)
- cijeni pPK i količini QPK pri kojima poduzeće ostvaruje
 profit po jedinici proizvoda veličine cPKpPK
 ukupan profit veličine cPKpPK×QPK

Maksimizacija profita monopoliste pri:

- MC = MR
- cijeni pM i količini QM pri kojima monopolist ostvaruje
 profit po jedinici proizvoda veličine cMpM
 ukupan profit veličine cMpM×QM

3.9.
Zaključak:

Konkurentno poduzeće ostvaruje manji profit od

monopoliste (cPKpPKAB < cMpMCD), no kako je QPK > QM,
potrošači ostvaruju veći stupanj zadovoljenja potreba u
uvjetima savršene konkurencije nego kod monopola.

Potrošačev višak veći je u uvjetima savršene

konkurencije nego kod monopola (pPKEA > pMEC).

Smanjenje potrošačeva viška u uvjetima monopola

veće je od povećanja profita monopoliste (za FCA) => u
uvjetima monopola potrošači gube više nego što monopolist
dobiva => gubitak blagostanja zbog monopolske moći!

Društveni trošak monopolske moći veći je od

gubitka blagostanja zbog monopolske moći =>„rent-seeking”
ili trošenje novca u društveno neproduktivne svrhe radi
stjecanja, održavanja ili iskazivanja monopolske moći
(lobiranje, donacije, oglašavanje, …).

Savršena konkurencija je efikasnija od monopola

u maksimiziranju društvenog blagostanja!

3.10.
 RAVNOTEŽA MONOPOLA U DUGOM ROKU

Grafikon: Ravnoteža monopola u dugom roku

p
U dugom roku ravnoteža
se postiže pri QLR i pLR,
SRMC1
dok se u kratkom roku
ona postiže pri QSR i pSR.

pSR1 SRAC 1

pLR=pSR2 SRMC2
LRMC
SRAC 2

LRAC

MR AR=d
0
QSR1 QLR=QSR2 Q

U dugom roku, poduzeće monopolist maksimizira profit uz

najbolju razinu outputa i najbolji razmjer kapaciteta:
- najbolju razinu outputa postiže pri LRMC = MR
- najbolji razmjer kapaciteta postiže pri onom outputu Q
pri kojem odgovarajuća krivulja SRAC (ovdje SRAC2)
tangira krivulju LRAC, te koji output istovremeno
omogućuje ravnotežu kratkog i dugog roka.
U dugoročnoj ravnoteži:
LRMC = SRMC (ovdje SRMC2) = MR
Napomena:
Dugoročna ravnoteža poduzeća nije i najniža točka krivulje
LRAC => Rasipanje resursa!

3.11.
 RAVNOTEŽA MULTITVORNIČKOG MONOPOLA

Multitvornički monopolist postiže ravnotežu pri takvoj

alokaciji outputa izmeñu svojih pogona (tvornica, filijala)
pri kojoj su njihovi MC jednaki.

Grafikon: Ravnoteža poduzeća s više pogona

p
MC1

MC2
ΣMC
p*

MC=MR

0
Q 1 Q2 Q* MR AR=d Q

Multitvornički monopolist maksimizira profit pri:

- ∑MC = MR, uz ukupni output Q* i cijenu p*, te
- raspodjeli proizvodnje pri kojoj prvi pogon proizvodi
količinu Q1, a drugi Q2 jer su u takvoj raspodjeli
proizvodnje njihovi MC jednaki.

Multitvornički monopolist postiže ravnotežu uz raspodjelu

proizvodnje koja osigurava: MC1 = MC2 = MR
jer takva alokacija proizvodnje meñu pogonima minimizira
troškove proizvodnje razine Q*.

3.12.
 MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA

S ciljem maksimiziranja profita, u suvremenim tržišnim

gospodarstvima, monopolist provodi politiku diskriminacije
cijena, pa isti proizvod prodaje po različitim cijenama:
• na tržištima različite elastičnosti potražnje
• za različite količine proizvoda
• različitim kupcima.

MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA

TREĆEG STUPNJA

Monopolist prodaje odreñeni proizvod po različitim

cijenama na različitim, odvojenim tržištima, na kojima je
elastičnost potražnje za tim proizvodom različita:

viša cijena postiže se na tržištu na kojemu je
elastičnost potražnje manja

niža cijena postiže se na tržištu na kojemu je
elastičnost potražnje veća.

Monopolist proizvodi onu ukupnu količinu proizvodnje Q

pri kojoj je ∑MR (različitih tržišta) = MC.

Ukupno proizvedenu količinu monopolist raspodjeljuje na

različita tržišta na način koji maksimizira njegov profit.

4.1.
.
 Grafikon: Monopolska diskriminacija cijena trećeg stupnja

p p p

MC

AC
p1

p2

Profit
Pf
c c c

2 2

MR1 AR1=d1 MR2 AR2=d2 ∑ MR i ∑d i

0 0 0 i =1 i =1

Q1 Q Q2 Q ∑Q Q

Tržište I. Tržište II. Ukupno tržište

4.2.
.
 MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA
DRUGOG STUPNJA
Monopolist odreñuje jednu cijenu za odreñenu količinu
proizvoda ili usluga, a drugu, nižu cijenu za svaku jedinicu
iznad te količine.
Ovakva diskriminacija cijena uobičajena je na području
komunalnih usluga.
Grafikon: Monopolska diskriminacija cijena drugog stupnja
p
Primjer:
A - Q1: do 9m3 => p1 = 4kn/m3
- Q2: iznad 9m3 - 12m3 => p2 = 3kn/m3
- Q3: iznad 12m3-15m3 => p3 = 2kn/m3

Smanjenje
B
p1 potrošačeva viška za
E C
površinu p3p1BECF
p2

F D
p3

d
0
Q1 Q2 Q3 Q

Ovakvim cijenama potrošač je diskriminiran jer bi, kad ne

bi bilo diskriminacije cijena, ukupnu potrošnju vode platio
po najnižoj predviñenoj cijeni (p3) i ostvario potrošačev
višak površine p3AD.
Primjenom različitih cijena za različite količine potrošnje,
potrošačev višak je manji, prisvaja ga monopolist!
4.3.
.
 MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA
PRVOG STUPNJA

Monopolist odreñuje različitim kupcima različitu cijenu

za isti proizvod, odreñujući svakom od njih najvišu cijenu
koju je ovaj spreman platiti da ne ostane bez tog proizvoda,
nastojeći tako prisvojiti cijeli potrošačev višak!

Grafikon: Monopolska diskriminacija cijena prvog stupnja

p
A
6
Pretpostavka „bez diskriminacije cijena“:
=> monopolist prodaje Q=30 po cijeni p=3
5
i ostvaruje prihod TR=90 (površina 0DBC)
4

B
3
D

C d
0
10 20 30 40 50 60 Q

Monopolska diskriminacija cijena prvog stupnja:

- da ne ostanu bez tog proizvoda, potrošači su spremni za
prvu jedinicu proizvoda platiti 6, za drugu nešto manje
od 6, za desetu 5, a tek za tridesetu jedinicu 3 novč. jed.
- za ukupnu količinu Q = 30 potrošači su spremni platiti, a
monopolist ostvariti prihod TR = 135 (površina 0ABC)
- odreñujući svakom kupcu za svaku jedinicu proizvoda
najvišu moguću cijenu, monopolist prisvaja potrošačev
višak u cijelosti (površina DAB)!
4.4.
.