You are on page 1of 37

Sveučilište u Slavonskom Brodu

Preddiplomski sveučilišni studij Ekonomija

TEMA 9:
NESAVRŠENA KONKURENCIJA I
PROBLEM MONOPOLA

5. predavanje
Osnove ekonomije

1
Modeli nesavršene konkurencije
• Kada poduzeće ima moć utjecaja na tržišnu cijenu svojih proizvoda
(price-maker) kažemo da ima tržišnu moć.
• tržište na kojem djeluje takvo poduzeće ili nekolicina poduzeća
nazivamo tržištem nesavršene konkurencije.
• nesavršena konkurencija je oblik tržišta na kojem pojedinačna
poduzeća imaju u određenoj mjeri nadzor nad cijenom svojih
proizvoda, odnosno imaju određenu slobodu da u razumnim okvirima
odrede cijenu vlastitog proizvoda

2
Savršeni i nesavršeni konkurent – krivulja
potražnje
• Osnovna je razlika između savršenog i nesavršenog konkurenta u
krivuljama potražnje za njihovim proizvodima.

• savršeni konkurent na tržištu suočava sa vodoravnom krivuljom


potražnje ili savršeno elastičnom potražnjom s obzirom na cijenu
(Ed,p = ∞)

• nesavršeni konkurent nailazi na opadajuću krivulju potražnje (sa


konačno definiranom elastičnosti potražnje s obzirom na cijenu).

3
Krivulja savršenog konkurenta

4
Cijena savršenog konkurenta
• savršeni konkurent prihvatitelj cijene (price-taker)
• njegova ponuda neznatan dio ukupne ponude ogromnog broja
jednako malih poduzeća, među kojima nitko nema tržišnu moć
utjecaja na cijenu proizvoda.
• Stoga savršeni konkurent može prodati svojih proizvoda koliko god želi
ali po ravnotežnoj cijeni koju je odredilo tržište.

5
Cijena nesavršenog konkurenta
• Nesavršeni konkurent suočen je sa opadajućom krivuljom potražnje.
• Njegove odluke o povećanju proizvodnje i prodaje dovest će do
snižavanja cijene, i obratno.
• Ako postoji jako suparništvo među nesavršenim konkurentima, tada
će odluka ostalih tržišnih suparnika da snize cijene dovesti do
pomicanja krivulje potražnje nesavršenog konkurenta koji želi ostati
pri početnoj cijeni ulijevo, osim ako nije zaštićeni monopolist.

6
Vrste nesavršene konkurencije
• Tržište nesavršene konkurencije možemo podijeliti u tri kategorije ili
tri različite tržišne strukture ovisno o:
• broju,
• veličini
• Stupnju tržišne moći konkurenata.

Oblici nesavršene konkurencije su:


• Monopol
• Oligopolsko tržište
• Monopolistička konkurencija

7
Monopoli
• Monopoli su krajnji, najekstremniji oblik nesavršene konkurencije.
• Monopol je jedini proizvođač i prodavatelj na nekom tržištu (industriji)
bez bliskih supstituta, što mu daje mogućnost potpunog nadzora nad
tim tržištem.
• Monopoli koji danas djeluju obično su zaštićeni određenim oblikom
državne zaštite (primjerice telefonske usluge, proizvodnja i opskrba
plinom, električnom energijom...), što ne znači da su trajno sigurni od
pojave i jačanja konkurencije.

8
Oligopolsko tržište
• Oligopolsko tržište je tržište na kojem dominiraju dva ili više
prodavača istog proizvoda ili usluge, među kojima može postojati vrlo
snažno suparništvo (pojam oligopol – malo prodavatelja).
• U prvom slučaju, kada međusobno konkuriraju samo dva proizvođača
govorimo o duopolu, a u ostalim slučajevima riječ je o oligopolu.

• U modernim tržišnim ekonomijama oligopoli su vrlo česta pojava u sektorima


prerađivačke industrije, prijevoznih usluga i komunikacijama (automobilska
industrija, zračni prijevoz, telefonija....).

9
Monopolistička konkurencija
• Monopolistička konkurencija je oblik tržišne strukture u kojoj
konkurira veliki broj prodavača koji nude diferencirane (različite) ali
ipak slične proizvode.

• No na tržištu savršene konkurencije veliki broj prodavača prodaje


identičan proizvod.

10
Izvori nesavršene konkurencije
• Dva su glavna razloga nesavršenosti tržišta:
• Prvi se odnosi na ekonomije obujma i troškovnu komponentu
• Drugi na tzv. zapreke ulasku novih poduzeća na tržište koje ograničavaju broj
konkurenata.

• Pod ekonomijom opsega (obujma) podrazumijevamo rastuće prinose


na opseg.
• Troškovna prednost- zbog opsega proizvodnje

11
Zapreke ulasku malih poduzeća
• Zapreke ulasku su faktori koji novim poduzećima otežavaju ulazak na
tržište poput:
• zakonskih ograničenja
• visokih troškova ulaska
• diferencijacija i oglašavanje proizvoda.

12
Zakonska ograničenja
• Zakonska ograničenja postavlja država kako bi smanjila broj
konkurenata na nekom tržištu. Tu se ubrajaju:
• 1. patenti
• 2. ulazna ograničenja (koncesije, licence)
• 3. uvozna ograničenja (primjer carina)

13
Visoki troškovi ulaska
• Visoki troškovi ulaska predstavljaju ekonomske zapreke ulasku.
• Radi se o troškovima koje potencijalni novi konkurent ima kako bi
započeo posao na novom tržištu:
• administrativni troškovi,
• dozvole,
• najam zemlje i poslovnih zgrada,
• zapošljavanje,
• promocijska kampanja...

14
Oglašavanje i diferencijacija
• Oglašavanje i diferencijacija proizvoda predstavlja treću značajniju
zapreku ulasku novih konkurenata.
• Postojeća poduzeća snažnom reklamnom kampanjom pokušavaju
ojačati lojalnost svojih kupaca i time otežavaju ulazak novih
konkurenata.
• Isto tako jasna diferencijacija proizvoda nekolicine proizvođača i
njihovo oglašavanje i obraćanje najširem rasponu potrošača otežava
prodor novih poduzeća.

15
MONOPOL
• Poduzeće je monopol ako je jedini prodavatelj na tržištu i ako na tom
tržištu nema bliskih supstituta. Razlozi postojanja monopola su sljedeći:

• jedno poduzeće vlasnik je nekog ključnog resursa (nafta, plin, voda....),

• država postavlja zakonska ograničenja (patenti, licence, koncesije, carine)

• značajna troškovna prednost pred potencijalnim konkurentima (prirodni


monopoli – firma koja može opskrbljivati cijelo tržište uz niže troškove od
potencijalne konkurencije).

16
Maksimizacija profita kod monopola
• Potraga za točkom maksimizacije profita kod monopoliste ide istom
logikom kao kod savršenog konkurenta. Kao što znamo otprije profit je
jednak razlici ukupnih prihoda i ukupnih troškova.
• profit = (p-AC)*Q
• AC- prosječni trošak (average cost)
• Budući da kod monopoliste cijena varira kako Q varira, potrebno je
naći uz koju cijenu i uz koju količinu je profit monopola maksimalan.
• Prema tome vrijedi isti uvjet maksimizacije profita kao za savršenog
konkurenta a to je da se maksimalni profit ostvaruje kad se proizvodi
razina proizvodnje uz koju je MR=MC
• MR – marginal revenue (granični prohod)
• MC – marginal cost (granični trošak) 17
Maksimizacija profita kod monopola
• Dok je god MR>MC isplati se povećavati proizvodnju jer profit raste.
Najprofitabilnija je razina proizvodnje u kojoj je MR=MC. Daljnje
povećanje proizvodnje dovest će do smanjenja profita.

• Pravilo maksimizacije profita monopola: Monopolist će maksimizirati


profit pri cijeni i količini uz koje je granični prihod jednak graničnom
trošku

• MR = MC (p i Q maksimizira profit)

18
19
Zaključimo:
• Monopolist maksimizira profit kada proizvodi na razini proizvodnje pri
kojoj je MR=MC.
• Budući da je suočen sa opadajućom krivuljom potražnje, D=p=AR >
MR (nagib krivulje potražnje dvostruko je veći od nagiba graničnog
prihoda).
• Monopolist smanjuje proizvodnju ispod razine koju bi izabrao savršeni
konkurent (p=MC) jer je za monopolistu, pri razini proizvodnje koja
maksimizira profit, tržišna cijena veća od graničnog troška (p >
MC=MR).

20
ZAKLJUČAK
• Najbolje se odluke donose na temelju usporedbe graničnih koristi i
graničnih troškova (usporedba dodatnih napora i dodatnih koristi).To
vrijedi kako za potrošače tako i za poduzeća bez obzira da li je riječ o
monopolu ili malom poduzeću u svijetu savršene konkurencije.

• Pri donošenju odluka uzimajte u obzir buduće granične koristi


(probitke, prihode) i buduće granične troškove (napore), zanemarite
dotadašnje gubitke i troškove ranije donesenih odluka.

21
Sveučilište u Slavonskom Brodu
Preddiplomski sveučilišni studij Ekonomija

TEMA 10:
OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA
KONKURENCIJA

5. predavanje
Osnove ekonomije

22
OBILJEŽJE SAVRŠENA MONOPOLISTIČK OLIGOPOL MONOPOL
KONKURENCIJ A
A KONKURENCIJA
BROJ PODUZEĆA mnoštvo poduzeća velik broj poduzeća mali broj poduzeća jedan proizvodač
STUPANJ identičan proizvod diferencirani ali slični od nikakve do manje proizvod bez
DIFERENCIJACIJ proizvodi diferencijacije bliskih supstituta
E PROIZVODA proizvoda

INDUSTRIJA financijska tržišta maloprodaja i neke prerađivačka industrija, proizvodnja i


(GRANA) neki poljoprivredni grane prerađivačke prijevozne usluge i opskrba plinom,
proizvodi industrije komunikacije elek. energijom,
(prehrambeni (automobilska voda, fiksna
proizvodi, kozmetički industrija, zračni telefonija
preparati...) prijevoz, telefonija)

STUPANJ nikakav neki neki znatan, ali reguliran


NADZORA CIJENE
METODA razmjena, aukcija oglašavanje i oglašavanje i oglašavanje i
PRODAJE suparništvo u kvaliteti suparništvo u kvaliteti promocija usluge
23
Stupanj tržišne moći – mjera koncentracije
• Tržišna moć označava stupanj nadzora jednog ili više poduzeća nad
cijenama i količinama proizvodnje na nekom tržištu ili industriji.

• Uzroci su koncentracije tržišne moći najčešće:


• A) troškovi i tehnologija
• B) zapreke ulasku
• C)strategijsko međudjelovanje.

24
Raznolikost nesavršene konkurencije i
strategijsko međudjelovanje
• industrijska organizacija -bavi se detaljnijom analizom različitih
tržišnih struktura tržišta nesavršene konkurencije i pitanjima
industrijske koncentracije
• Strategijsko međudjelovanje na oligopolskom tržištu je situacija u
kojoj poslovne strategije svakog poduzeća ovise o strategiji
(planovima) njegovih suparnika.
• Kooperativno
• Nekooperativno međudjelovanje

25
Tajni oligopol
• Tajni sporazumi su nekadašnji trustovi ili karteli koji su postojali u
ranijim godinama razvoja tržišnih ekonomija.
• To je bilo u vrijeme kada nisu postojali antitrustovski zakoni koji danas
zabranjuju osnivanje takvih organizacija, odnosno zabranjuju tajno
dogovaranje o podjeli tržišta i određivanje cijena.
• Kartel je organizacija koja ujedinjuje neovisna poduzeća koja
proizvode slične proizvode kako bi povećali cijene i ograničili količinu
proizvodnje.

26
Prešutni oligopol
• maksimalan profit
ostvaruje se na razini
proizvodnje pri kojoj je MR
= MC

27
Monopolistička konkurencija
• Monopolistička konkurencija najsličnija je savršenoj konkurenciji.
• Prvo, to je tržište sa velikim brojem poduzeća i kupaca
• drugo, ulaz na to tržište i izlaz sa njega je jednostavan
• treće, poduzeća koja ulaze na to tržište uzimaju cijene drugih, postojećih
poduzeća kao dane.

• Razlika u odnosu na savršenu konkurenciju je u tome što


monopolistički konkurenti prodaju diferencirane, ali slične proizvode.

28
Suparništvo nekolicine
• To je općeniti slučaj strategijskog međudjelovanja kada nema tajnog
sporazumijevanja.

• U tom slučaju konkurencija među nekolicinom uvodi novost u


ekonomski život i nova pravila «igre» koju nazivamo strategijom.

• To znači da poduzeća moraju uzimati u obzir reakcije konkurenata na


svoje ponašanje (na promjene cijena i količina) i strategijsko
razmišljanje prilikom donošenja poslovnih odluka.

29
Teorija igara
• teorija igara - područje ekonomske teorije u kojem se analiziraju
situacije u koje se upliću dva ili više donositelja odluka sa suprotnim
ciljevima.

• Teorija igara koju su osmislili J. von Neumann i Morgenstern u djelu


«The Theory of Games and Economic Behavior», koja se u početku
koristila u izradi strategije ratovanja

30
Primjena teorije igara
• Glavni rezultati primjene teorije igara u nesavršenoj konkurenciji su:
• 1. značajan rast broja nekooperativnih oligopola «gura» cijene i
količine proizvodnje prema slučaju savršene konkurencije – stabilna
ravnoteža
• 2. kooperativnost, odnosno tajno sporazumijevanje poduzeća dovodi
do tržišnih cijena i količina koje su bliske situaciji monopola – stabilna
ravnoteža
• 3. strategijski među-utjecaj može dovesti do nestabilnih,
neravnotežnih ishoda zbog varanja, prijetnji, ratova cijena koji
onemogućuju stabilnost ravnoteže oligopola
31
PONAŠANJE VELIKIH KORPORACIJA
• Velike su korporacije (velika poduzeća) su uglavnom u javnom
vlasništvu, odnosno vlasništvo je raspršeno na mnogo malih ulagatelja
ili vlasnika (slučaj kada je poduzeće u većinskom vlasništvu malih
dioničara).
• U tom slučaju vlasništvo je odvojeno od nadzora nad poslovanjem.
• Dioničari biraju upravu ili menadžment odnosno odbor direktora ili
menadžera.
• Menadžeri imaju posebna znanja i vještine upravljanja poduzećima.

32
Sukobi uprave i vlasnika
• Vlasnici, dioničari biraju upravu i u većini slučajeva nema sukoba
interesa i ciljeva između dioničara i uprave.
• Kada mogu izbiti sukobi između uprave i vlasnika?

• 1. sukob oko plaća menadžera, njihovih troškova, premija i mirovina na račun


dioničara
• 2. sukob oko isplate dividendi (interes dioničara su divedende, a uprave su
sklonije koristi profite za daljnji rast)
• 3. kada menadžeri izbjegavaju rizik, kad su skloni sigurnijem poslovanju zbog
straha od gubitaka – nesklonost menadžera riziku može usporiti rast
produktivnosti, brzinu izuma i inovacija
33
Ograničenja maksimalnih profita
• ograničenja za maksimalne profite kod velikih korporacija:

• a) traganje za situacijom maksimalnog profita oduzima puno


vremena i novaca
• b) zbog razlike u interesima vlasnika i menadžera
• c) upotreba jednostavnijih pravila odlučivanja o razini cijena – pravilo
«trošak plus marža»; umjesto potrage za izjednačavanjem MR i MC

34
Schumpeterijanska hipoteza
• Međutim, poznati ekonomist Joseph Schumpeter (1883.-1950) tvrdi da
iako nesavršena konkurencija uzrokuje neefikasnost podižući cijene
iznad graničnih troškova, ipak postoje velike koristi od nje.
• Schumpeter smatra da samo velika poduzeća (monopoli, oligopoli)
mogu imati snažnu inovativnu aktivnost, mogu provoditi tehnološke
promjene, te da te inovacije i tehnološki napredak koji dolazi iz velikih
poduzeća više nego nadoknađuju neefikasnosti tržišta zbog visokih
cijena.
• Danas se većina ekonomista slaže sa ovom hipotezom, no ne treba
zaboraviti i one slučajeve kada su i mala poduzeća, čak i pojedinci sa
svojim izumima pridonijeli tehnološkom napretku.
35
Intervencija države
• Postoje šest glavnih pristupa koje države mogu upotrijebiti kako bi suzbile ili smanjile
nesavršenu konkurenciju.
• 1. antimonopolska politika – zakoni koji zabranjuju udruživanje poduzeća i dogovaranje
cijena, zakoni koji . obuzdavaju monopole i oligopole
• 2. mjere poticanja konkurentnosti –olakšati ulaz i izlaz sa tržišta, uklanjati zapreke ulasku,
sniziti start-up troškove (troškove pokretanja novih poduzeća)
• 3. razvijati regulatorni mehanizam – državni nadzor bez državnog vlasništva, osnivanje
specijaliziranih agencija koje nadziru cijene i proizvodnju i ulaz i izlaz sa tržišta u reguliranim
industrijama (javne uslužne djelatnosti i promet) te sprečavaju i obuzdavaju monopole;
• 4. državno vlasništvo nad prirodnim resursima (voda, plin, nafta, elek. energija) – u nekim
tržišnim ekonomijama, no većina tržišnih ekonomija se odlučuje na državni nadzor ili
regulaciju a ne vlasništvo;
• 5. kontrola cijena – posebno za vrijeme rata ili drugih ekstremnih prilika, radi suzbijanja
inflacije; međutim, kontrola cijena je grubi instrument koji iskrivljuje tržište i narušava
efikasnost ekonomije.
• 6. porezna politika – radi ublažavanja učinaka razdiobe dohotka; oporezivanje monopola ima
svrhu smanjivanja monopolskih profita 36
• ZAHVALJUEM NA PAŽNJI

37

You might also like