Dragi učenici i drage učenice,

kako bi vam olakšali učenje za vas samo pripremili materijale za samostalan rad.
U ovoj prezentaciji su sadržaji koji se odnose na nastavni predmet:

PRAKTIČNA NASTAVA
Prezentacija je namijenjena učenicima III. razreda

Prezentacija sadrži i video materijal.

Prilikom pokretanja prezentacije uključite opcije SLIDE SHOW i From Beginning, a kako bi imali
direktnu poveznicu na video materijal

Prezentacija sadrži i pitanja na koja odgovorite, a kako biste dobili povratnu informaciju o
usvojenom sadržaju.
Točnost odgovora provjerite u istaknutim dijelovima teksta .

Prezentacija sadrži i tablicu za samoprocjenu, koji popunite kako bi mogli dodatno razraditi
nedovoljno jasne pojmove.

Imate svu našu podršku u učenju na daljinu.

Želimo vam uspješno učenje.
Nastavni predmet: Praktična nastava TISAK

Nastavna jedinica: FLEKSOTISAK

Planirano za 6 školskih sati

Za kvalifikaciju:
Grafički tehničar tiska

Pripremila: Božica Kelčec-Pester, prof.

ŠGDMP, Zagreb 2020.
Ključne riječi:

fleksografski tisak
gumeni kliše
fotopolimerni kliše
ambalaža
bojila
podloge
strojevi
standardizacija,
zahtjevi tržišta
Što je fleksotisak?

Fleksotisak (fleksografija) je tehnika direktnog visokog tiska.

Omogućava tisak na veliki broj vrsta materijala, a najčešće se
koristi za tisak na različitim vrstama ambalaže.
Donekle je sličan knjigotisku, a osnovna razlika je u vrsti
tiskovne forme koja je kod fleksotiska elastična te je potreban
manji pritisak da bi se otisak prenio na podlogu.
To je tehnologija koja se svakim danom sve više razvija i koristi
u tiskarama.
Sam termin fleksografije počinje se koristiti sredinom 20.
stoljeća, a do tada je bio poznat pod imenom anilinski tisak.
 Anilinski tisak
Prvobitni ili izvorni naziv fleksotiska je bio anilinski tisak.
Naziv je nastao zbog upotrebe tiskarskih boja koje su se
uglavnom proizvodile iz anilina, koji se dobiva destilacijom
kamenog ugljena.
Tehnički se dobiva redukcijom nitrobenzena željezom i
razrijeđenom solnom kiselinom. Anilinske boje su otrovne i
zbog toga je njihova upotreba u tisku prehrambene ambalaže
zabranjena.
Kao zamjena za anilinske boje razvijene su i proizvedene nove
tiskarske boje, ali ime i naziv im je ostao zadržan do 1951.
godine, kada je Franklin Moss prvi pravi vođa tiskara
ambalaže započeo kampanju za promjenu postojećeg naziva,
on je tada mnoge anilinske tiskare i dobavljače upoznao sa
svojim mišljenjem i predložio naziv za ovu tehniku fleksotisak,
koji je i prihvaćen.
 Kada koristiti fleksotisak?
Kada imamo tisak na specifičnim materijalima:
plastičnim i metalnim folijama,
laminatima,
higijenskom papiru,
valovitom kartonu koji imaju promjenljivu ili kritičnu
površinsku energiju, boju površine i tiskovna svojstva

Kada imamo velike naklade to je najisplativija tehnika tiska s

obzirom na činjenicu da tiskovna forma može izdržati od
nekoliko stotina tisuća otiska do nekoliko miliona

Karakteristike otiska su točnost boja, vjernost kolor slika, oštrina

detalja i sve one karakteristike koji ambalažu čine privlačnom.
 Uloga fleksotiska danas
Fleksografski tisak u zadnjih nekoliko godina zauzima sve veći prostor u
proizvodnji ambalaže.

Korištenjem najnovije tehnologije, kvaliteta otiska stalno se povećava,

a većim stupnjem standardizacije i bržim radnim procesom veća je
ekonomska učinkovitost.
Prateći vrlo brzi razvoj fleksografskog tiska zapažamo da ova tehnika
tiska, koja se do jučer koristila za tisak manje zahtjevnih otisaka, danas
na kartonskoj, fleksibilnoj i dr. ambalaži preuzima sve veći dio tržišta,
što je potaknuto novim tehničkim rješenjima kod konstrukcija strojeva,
upotrebom kvalitetnijih fotopolimernih ploča za tiskovnu formu,
razvojem boja, materijala i aniloks valjaka.
Rezultat se vidi danas, a još i više će biti vidljiv u budućnosti.

Fleksografski tisak u raznim segmentima istiskuje u velikoj mjeri

konkurentne tehnike kao što je offset i bakrotisak.
Vrste fleksografskih tiskovnih formi

Postoje tri tipa fleksografskih

tiskovnih formi od gume:
• gumene ploče iz kalupa
• laserski izdubljenje/gravirane gumene ploče
• kalup ploče poizvedene od prirodne ili sintetske gume na
matrici ili kalupu.
Ponovite!

1. U koju tehniku tiska, s obzirom na izgled tiskovnih

elemenata spada fleksotisak?
2. Kako se prvobitno zvala tehnika fleksotiska?
3. Kada je optimalno koristiti tehniku fleksotiska?
4. Navedi osnovne vrste fleksografskih tiskovnih formi od
gume.
5. Kada koristimo gumenu tiskovnu formu?
6. Koji su nedostaci otiska dobivenog s gumenog klišeja?
Princip dobivanja gumenog klišeja
Gumeni kliše može nastati na prethodno spomenuta tri načina.
Danas se najčešće koriste tiskovne forme
koje su nastale graviranjem uz pomoć lasera.
Gumene tiskovne forme
jeftinije su od fotopolimernih.
Najbolje fotopolimerne tiskovne forme se
smatraju nešto boljima nego gumene tiskovne forme za reprodukciju rastera.
Gumene tiskovne forme se često koriste za tisak punih površina (bez rastera).
Razlika u kvaliteti dobivene tiskovne forme na bilo koji od ove tri metode je
obično mala, ali dovoljna da ekonomski utječe na izbor tiskovne forme.
Od iste separacije boja ne možemo očekivati da daju iste zadovoljavaljuće
višetonske otiske s različito dobivenih tiskovnih formi.
Pogledajmo video kako se dobiva tiskovna forma elektrograviranjem.

https://www.youtube.com/watch?v=47QXsITe1rE
Guma je prethodno vulkanizirana kako bi postigla određenu tvrdoću i
potom se stavlja na cilindar za graviranje.
Laser koji se koristi je CO2 laser, koji uklanja slobodne površine.
Laserska tehnologija za izradu tiskovne forme se može upotrijebiti na
dva načina.
Prvi od njih se koristi za direktnu termalnu ablaciju, gdje laser visoke
energije ''uništava'' slobodne površine na ploči od gume.
Ovim načinom laser može ukloniti od 0,4 mm do 0,7 mm s ploče bez
naknadnih procesa koji uključuju štetne kemikalije.
Procesom direktne termalne ablacije postižu se niske rezolucije do 50
lin/cm zbog velikih valnih duljina koje emitira CO2 laser u iznosu od
λ=10640 nm.
Ostali laseri se ne mogu koristiti za direktnu termalnu ablaciju zbog loše
apsorpcije ploče u području infracrvenog zračenja.
Nakon graviranja, tiskovna forma se kontrolira i ako zadovoljava uvjete,
spremna je za tisak.
Ovom tehnikom izrade s gumenim pločama moguće je otisnuti i veće
linijature.
Osim toga, moguće je načiniti tiskovnu formu direktno na temeljnom
cilindru bez prijelaza na krajevima tiskovne forme, što pruža
jednostavnost kod otiskivanja ''beskonačnog'' motiva na tisak iz role.
Druga metoda izrade tiskovne forme za fleksotisak je obećavajuća što se
tiče veće razlučivosti i manjeg utroška energije.
Za razliku od prethodnog postupka, u ovom se ne uklanjaju slobodne
površine nego dijelovi sloja koji otkrivaju fotopolimerni sloj na kojem
će se formirati tiskovni elementi.
Sloj koji se uklanja naziva se laserski ablacijski sloj ili LAMS (eng. Laser
Ablation Mask).
LAMS sloj se nanosi na ploče za vrijeme proizvodnje i predstavlja masku
ili svojevrsni negativ film.
Kao što je spomenuto, LAMS se uklanja putem laserske ablacije
otvarajući površine na kojima će UVA zračenje formirati tiskovne
elemente.
Sljedeći postupak je uklanjanje zaostalog LAMS sloja i
nefotopolimeriziranih dijelova, poslije kojeg tiskovna forma odlazi na
dodatno izlaganje UVA i UVC zračenju kako bi se fotopolimerizirali
preostali dijelovi tiskovne forme.
U ovom načinu izrade razlučivosti su puno veće jer se koriste Nd:
YAG laser ili laser načinjen od optičkih vlakana.
Lasiraju na valnim duljinama od 1064 nm i 1070 nm te koriste energije
od 8 W do 100 W.
Energijom u iznosu od 8 W moguće je skinuti 4 µm LAMS sloja, što je i
dovoljno kako bi se otkrio fotopolimerni sloj.
Preciznost lasera je toliko velika da je u mogućnosti na LAMS sloju
načiniti otvor od 5 µm i postići razlučivost do 3000 lin/cm (ili 8000 dpi)
i linijaturom rastera do 80 lincm.
Pogledajmo ovaj način nastajanja tiskovne forme
https://www.youtube.com/watch?v=GEWhhqBhccE
Fotopolimerne tiskovne forme

Postoji više tipova ovih tiskovnih formi

Tiskovne forme na bazi tekućih fotopolimera
Tiskovne forme izrađene od tekućih fotopolimera ne daju kvalitetne
otiske pa se upotrebljavaju za otiskivanje na valovitu ljepenku ili za
izradu pečata.
Naime, razvoj CtP tehnologije zahvatio je i tiskovne forme od tekućih
fotopolimera pa se sukladno tome poboljšala i kvaliteta otiskivanja.
Osim ovog napretka, mogu se spomenuti i capped-plate tiskovne
forme koje su načinjene od dva različita fotopolimera.
Kod takvih tiskovnih formi donji sloj je dosta mekši od gornjeg sloja, od
kojeg se izrađuju tiskovni elementi. Gornji tvrđi sloj oblikom je
postojaniji pri pritisku u tisku i ne događa se veliko povećanje tiskovnog
elementa.
Tiskovne forme od čvrstog fotopolimera

Najkvalitetnije, ujedno i najzastupljenije, su tiskovne forme

izrađene od čvrstih fotopolimera koji se nalaze u obliku ploča.
Zahvaljujući izuzetnim svojstvima daju vrlo kvalitetne otiske,
oštre i čiste višetonske reprodukcije.
Kao prednost se ističe to što su vrlo tanke i dovoljno tvrde.
One se koriste kod otiskivanja ambalaže, na kartone ili
plastične folije.
Kemijski sastav ovih tiskovnih formi polazi od fotopolimernih
materijala iz kojih zračenjem iz reakcije fotopolimerizacije iz
fotoinicijatora proizlaze slobodni radikali.
Monomeri stoga sadržavaju akrilnu funkcionalnu skupinu, koja
određuje stupanj polimerizacije, odnosno fleksibilnost
tiskovne forme.
Različiti spojevi koji se dodaju u smjesu daju tiskovnoj formi
određena fizikalna svojstva.
Za regulaciju tvrdoće gume po Shoreu i fleksibilnost površine
dodaje se elastomer poliizopren.
Za sprječavanje polimerizacije u tami dodaje se hidrokinon.
Pogledajmo kako se danas najčešće priprema tiskovna
forma - KODAK FLEXCEL Direct System

• https://www.youtube.com/watch?v=u3VRBJhN5_Q
Tiskovna forma za osvjetljavanje se priprema tako da se na
dno stavi PET podloga na kojoj se ujedno nalazi i fotopolimer
s fotoinicijatorima.
Na to se dodatno stavlja sloj koji služi za prihvaćanje bojila,
pogotovo onog na bazi vode, zbog površinske napetosti vode i
njezina težeg prihvaćanja za tiskovnu formu.
Kako bi se spriječila oksipolimerizacija fotopolimernog sloja
stavlja se zaštitna folija na kojoj se nalazi silikonski sloj.

Silikonski sloj se stavlja u kontakt s fotopolimerom i ujedno

osigurava lakše odvajanje zaštitnog sloja te štiti negativ od
mogućeg lijepljenja za fotopolimer tijekom ekspozicije.
Postupak osvjetljavanja polazi od stražnje ekspozicije, kako bi
se osigurala podloga za tiskovne elemente.
Vremenski, stražnja ekspozicija traje vrlo kratko, oko jedne
minute, gdje se fotopolimerizira sloj debljine oko jedan milimetar.
Nakon toga slijedi prednja ekspozicija kroz negativ, gdje se
formiraju tiskovni elementi i slobodne površine.
Vrijeme trajanja prednje ekspozicije po prilici iznosi oko deset
minuta. Izvor zračenja treba emitirati UVA svjetlost valnih duljina
od 350 nm do 370 nm.
Nakon izlaganja zračenju, s tiskovne forme se uklanja negativ te
zaštitni sloj, kako bi se mogli ukloniti nepolimerizirani dijelovi.
Nepolimerizirani dijelovi se uklanjaju pomoću četki i otapala,
najčešće otopina estera.
Nakon četkanja ploča je natopljena i ona nabubri te ju je potrebno
osušiti vrućim zrakom.
Nakon sušenja odlazi na postekspoziciju gdje se izlaže zračenju
pod UVA i UVC svjetlom u području od 250 nm do 260 nm.
Na kraju ovog procesa tiskovna forma se montira na cilindar i
spremna je za tisak.
Zaključimo

Tiskovna forma izrađena od fotoosjetljivog polimernog

materijala danas se sve češće koristi.
Ovisno o namjeni, debljina tiskovne forme može biti od 1.7 do
6 mm.
Osvjetljavanjem ultraljubičastim svjetlom kroz negative i
naknadnim ispiranjem u vodi, ili nekoj drugoj vrsti otapala,
dobiva se reljefna tiskovna forma.
Tiskovne forme se početkom 21. stoljeća proizvode i
metodom CtP (Computer to Plate), tj. izrada tiskovnih formi uz
pomoć lasera bez osvjetljavanja i ispiranja, čime se znatno
skraćuje vrijeme izrade uz bolju kvalitetu tiskovne forme.
Ponovite!

1. Koji je danas najčešći način dobivanja gumene tiskovne

forme?
2. Koja su dva načina izrade tiskovne forme uz pomoć lasera?
3. Kako se naziva sloj koji se uklanja laserom?
4. Koja je prednost tiskovnih formi od čvrstog fotopolimera?
5. Koja je najčešća debljina tiskovnih formi kod fleksotiska?
6. Koji izvor svjetla za osvjetljavanje fotopolimera koristimo?
Fotopolimerni kliše s metalnom podlogom
- ove tiskovne forme koristimo kod zaklopnih
strojeva
Priprema predloška za izradu tiskovne
forme

Klišej - zbog podatnosti – mekoće, pod utjecajem tlaka i boje

niskog viskoziteta daje ekstremno velik prirast rastertonske
vrijednosti (RTV), stoga se grafička priprema mora mijenjati u
ovisnosti o vrstama tiskovnih podloga, vrsti fotopolimernih
materijala, rasterske linijature klišeja i volumena anilox valjka, jer
oni uzrokuju različite priraste rasterskih točkica.
Prilikom izrade pripreme treba voditi računa o prirastu RTV i
proračunati koliko moramo smanjiti RTV, da kada se ta vrijednost
prilikom tiska poveća bude adekvatna.

Postupak kompenziranja je zapravo smanjenje velikog prirasta

RTV.
Otisak koji nije prilagođen za fleksotisak taman je, a prirast u
srednjim tonovima kreće se između 35 i 40% dok je za 60 linijski
raster prirast u srednjim tonovima oko 50%.
Predlošci za fleksotisak izrađuju se na način da vrijednost RTV
na filmu i prirast prilikom tiskanja daju sliku kakva je na
probnom otisku
Fleksotisak danas postiže vrhunsku kvalitetu tiskanja te se
koristi rasterskom linijaturom od 60 lin/cm
Na kvalitetu otiska utječe i dizajn koji mora biti tehnologičan
tj. potpuno izvediv, kako bi se mogao ostvariti otisak dobre
tehničke kvalitete
Potrebno je kod dizajniranja izbjegavati isticanje onih
elemenata koji se ne mogu dobro tiskati kao bijeli objekti (tj.
niske RTV)
Ponovite!

1. Kada koristimo fotopolimerni kliše s metalnom podlogom?

2. O čemu moramo voditi računa kod izrade predloška za
izradu tiskovne forme za fleksotisak?
3. Kakav je otisak koji nije prilagođen za fleksotisak u
pripremi?
4. Koju linijaturu rastera koristimo da bi dobili kvalitetan
otisak?
Proces tiska
Tiskovne forme se montiraju na temeljni cilindar na sljedeći
način
pogledajte video

https://www.youtube.com/watch?v=0YgvtR8dn6E

U fleksotisku se mogu koristi različiti tipovi strojeva.

Karakteristično je da se visoka kvaliteta otiska danas postiže u
ovoj tehnologiji zahvaljujući tzv. anilox valjku koji je dodan kao
bi prenio adekvatnu količinu rijetkih bojila, koja se uobičajeno
koriste kod fleksotiska.
 Uloga anilox valjka
Tiskarsko bojilo se sustavom valjaka prenosi na tzv. raster
(aniloks) valjak.
Njegova uloga je jednolično prenošenje tankog sloja bojila na
tiskovnu formu.
O linijaturi (ugraviranim udubljenjima u kojima je bojilo) raster
valjka ovisi nanos boje koji je debljine između 0,8 i 1µm.
Tiskovna forma je omotana oko temeljnog valjka i njeni ispupčeni
dijelovi preuzimaju boju i prenose je na podlogu na koju se tiska.
Zbog svojstva izdržljivosti na trošenje te malog pritiska na tiskovnu
podlogu, tiskovna forma je dugog vijeka trajanja.
Vrste anilox valjaka
Valjci se međusobno razlikuju po finoći izrade čelija i njihovom obliku.
U čelije ulazi bojilo. Svrha valjka je prenjeti adekvatnu količinu bojila na
podlogu
Slika dolje
– mogući izgled čelija
Dubina i oblik graviranja određuje količinu boje koja se
nanosi na ploču, a preciznost graviranja utječe na rezoluciju
tiska (linijatura aniloks valjka mora biti oko pet puta veća od
željene linijature tiska – 60 linijaturni raster = 300 linijaturni
aniloks valjak, sposobnost stroja da tiska kvalitetne uzorke).

Slika dolje - Različiti profili valjaka

Pogledajmo video kako se bojilo nanosi na
tiskovnu formu
https://www.youtube.com/watch?v=9pocAG01M5s

Princip dobivanja otiska

Slika desno
Koje vrsta boja se koriste u fleksotisku?
Fleksografske boje su jednostavnog sastava, a sastoje se od :
- materijala koje daje obojenje
(pigment ili anilinske boje ili oboje)
- isparljivog otapala
- veziva koje je topljivo u otapalu.
Danas je u upotrebi velik broj specijalnih vrsta fleksografskih
boja za različite aplikacije na čitavom nizu materijala.
Možemo ih podjeliti u grupe, prema sadržaju pigmenta ili
anilinske boje, a zbog raznih materijala na kojima se tiska i
raznim vezivima, veliki je broj otapala u upotrebi.
Otapalo za fleksografske boje je denaturirani alkohol ili
smjesa alkohola i glikol etera ili glikola.
Razlog za korištenje ovog otapala je u tome što su valjci i
klišeji fleksografskih strojeva izrađeni iz gume, preko kojih se
flekskografska boja prenosi na podlogu sustavom rotacije.
Važno je da se koriste ona otapala koja nisu agresivna, a brzo
isparavaju s obzirom na brzinu rada te da otapalo dobro otapa
organsku boju i vezivo.
Put boje od bojanika i podloge je kratak, sušenje brzo - vrši se
ishlapljivanjem otapala.
Boja se ne smije sušiti prije nego stigne na podlogu, a kada
stigne, sušenje mora biti brzo.
U fleksografskom tisku relativno velik broj alkoholno topljivih
smola i omekšivača služe kao vezivna sredstva.
Vrste bojila
U fleksotisku se koriste rijetka bojila
male viskoznosti.
Uglavnom se koriste tri vrste bojila:
na bazi alkohola,
na bazi vode
UV bojila.
Bojila na bazi alkohola se primjenjuju na neupojnim
aluminijskim i polimernim folijama.
Sušenje otiska se odvija isparavanjem alkohola i (po potrebi)
izlaganjem visokoj temperaturi.
Na upojnim podlogama (kao što su papir i karton) koriste se
bojila na bazi vode, i tu je sušenje bojila nešto dulje.
Na materijalima kao što su PVC, aluminijske folije, laminati i
slično, koriste se UV bojila.
Izlaganjem otiska UV svjetlu, sušenje je praktično trenutačno.
Bojilima se mogu dodavati razni dodatci za poboljšanje
svojstava, kao što su npr. plastifikatori (povećavaju
fleksibilnost bojila), voskovi (povećavaju otpornost prema
struganju) i slično.
Slika – mogućnost sušenja otiska na uređaju za sušenje otiska
Ponovite!

1. O čemu ovisi količina bojila koja se prenosi na tiskovnu

formu?
2. Po čemu se međusobno razlikuju anilox valjci?
3. Koji je sastav fleksografske boje?
4. Koju vrstu otapala najčešće koristimo kod fleksografskih
boja?
5. Koja je uloga anilox valjka?
6. Navedi vrste bojila koji se koriste kod fleksotiska.
Podloge u fleksotisaku
Jedna od najvažnijih karakteristika fleksografskog tiska je
sposobnost tiska na širokoj paleti podloga, tj. tiskovnih
materijala.
Postoji pet glavnih materijala nakojima se tiska u fleksografskom
tisku:
• papir i karton
• valoviti karton
• film
• laminat
• folija
Gotovo svi papiri koji se tiskaju fleksografskim tiskom napravljeni
su od drvenih vlakana dobivenih od mekog drveta.
Papiri i kartoni sastoje se od istih sirovina, ali je jedina razlika što
karton ima veću težinu, debljinu i grubost od papira. Karton ima
gramaturu od 150-300 g/m².
Specifičnost fleksotska
Fleksografski tisak je najbolja tehnika za tisak na gruboj,
smeđoj površini valovite ljepenke.
Prednost ambalaže od valovite ljepenke je u tome što je
relativno jeftina, lako se uništava paljenjem ili ponovnim
pretvaranjem u papirnu masu te olakšava transport i
skladištenje.
Tradicionalno fleksografski tisak koristi tekuće boje male
viskoznosti, ali sada strojevi mogu koristiti i tzv. visoko
pigmentirajuće boje s kojima se postiže povećanje intenziteta i
postojanosti boje.
Visoko pigmentirajuće boje su postojanije te se brže suše čime
se postiže veća brzinatiska.
Zaključimo koje su prednosti fleksotiska
• veći nanos i dobra pokrivenost boja, visoki sjaj
• jednostavna tehnika tiska, kratko vrijeme pripreme za proizvodnju
• mogućnost tiska na čitav niz različitih materijala
• mogućnost tiska različitim bojama – UV boje, vodene boje,
solventne boje
• mogućnost tiska do 8 boja u liniji u rezoluciji do 60 L/cm u širini
tiska do 280 mm
• velike naklade
• mala cijena po jedinici proizvoda
• velika mogućnost promjene formata tiska
• različiti tipovi strojeva – od malih formata do izrazito velikih
formata namijenjenih tisku na valovitu ljepenku
• jeftiniji strojevi spram drugih tehnika tiska
Nedostaci fleksotiska
• tiskovne forme plitkog reljefa lako se mogu začepiti prašinom
i nečistoćama
• potreban je stalan nadzor pritiska pritisku
• nepraktično podešavanje boje na stroju
• svijetle rastertonske vrijednosti često nestaju, a dolazi do
zatvaranja sjena
• teško je napraviti lagane prijelaze veličine točkica u
vinjetama
• brzina tiska je manja nego kod dubokog tiska i rotacionog
ofseta
• priprema tiskovnih formi je dugotrajan process
• smatra se da nije baš dobra tehnika kod reproduciranja finijih
slovnih znakova kao offset, ali je bolja nego duboki tisak
• sklonost stvaranju dubliranja oko rubova crteža
• veličina rastera ne može biti fina kao kod offsetnog i dubokog tiska
• prirast rasterskih točkica je veći nego kod offsetnog i dubokog tiska
Strojevi fleksotiska

• U fleksografskom tisku postoji više vrsta strojeva: strojevi

velikog formata, strojevi malog formata, strojevi koji sve faze
rada obavljaju u jednom prolazu, strojevi s mogućnošću tiska
na materijale različitih debljina.
• Svi oni koriste fleksibilne ploče, tekuće boje i sustav bojanja s
aniloks valjkom.
• Fleksotiskarski strojevi su dostupni u širokom spektru
konfiguracija.
• Aniloks valjak je gravirani keramički ili kromirani metalni
valjak.
• Kromirani valjci se obično graviraju mehaničkim putem, a
lasersko graviranje se koristi kod keramičkih valjaka
Formati strojeva u fleksotisku
• Strojevi velikog formata obično su definirani na 60 cm širine ili veće;
koriste se za tisak fleksibilne ambalaže.
• Veliki rotacioni strojevi koriste se pri pretiskavanju valovitih kartona u
rasponu veličina do 250 cm širine.
• Ovi strojevi uglavnom imaju mogućnost tiska na materijale različitih
debljina, iako su na tržištu prisutne i druge konfiguracije, i bez obzira
na te širine postiže se vrhunska kvaliteta tiska.
• Strojevi malog formata obično su široki 10-51 cm, ali
najčešće su u upotrebi strojevi širina 15, 20 i 25 cm.
• Obično se ovi strojevi izvode u linijskoj konfiguraciji i koriste
se za tiskanje etiketa, karti i markica - proizvoda koji se
tiskaju na papiru ili ostalim krutim materijalima.
• Materijali koji su podložni rastezanju ne mogu biti preneseni
s jedne tiskovne jedinice na drugu.
• Moguće je postaviti do 14 tiskovnih jedinica u jednu liniju i
nad njima obaviti radnje savijanja, obrezivanja, lijepljenja,
štancanja i ostalih sekundarnih procesa.
• Ovo je karakteristika svih strojeva koji sve faze rada
obavljaju u jednom prolazu.
Pogledajmo proces tiska
https://www.youtube.com/watch?v=I9iJmTgPy-w
Proizvodi u fleksotisku
Primjeri korištenja fleksotiska

Primjeri etiketa za različite proizvode

Etikete na metaliziranom papiru
Samoljepljive etikete u roli
Shrink sleeve etikete
Sleeve (navlaka ili rukavac) je proizvod
koji se otiskuje na jednom od
termoskupljajućih materijala, a potom
se formira u rukavac i isporučuje u roli.
Prilikom apliciranja na ambalažu dolazi do skupljanja i
poprimanja oblika ambalaže.
Kartoni, valovite ljepenke
Ponovite!

1. Navedi neke od materijala koji se koriste u fleksotisku.

2. Navedi prednosti fleksotiska.
3. Kada bi se ti odlučio/la za otiskivanje u tehnici fleksotiska?
4. Navedite neke od nedostataka fleksotiska.
5. Jesu li strojevi u fleksotisku standardizirani?
6. Navedite neke od proizvoda koje je idealno otiskivati u fleksotisku
Lista za samoprocjenu usvojenosti sadržaja

Procjena koliko dobro si usvojio sadržaje vezane uz lekciju FLEKSOTISAK      

Odgovori u listu za upit znakom + pod odgovor koji ti se čini ispravnim Dobro Uglavnom dobro Ne baš, trebam pomoć

       

Mogu navesti načine izrade tiskovne forme kod fleksotiska

       

Mogu opisati nastajanje tiskovne forme vulkanizacijom

       

Mogu navesti neke od prednosti tehnike fleksotiska

       

Mogu navesti bar tri proizvoda za koje je tehnika fleksotiska idealna za

otiskivanje
       

Točno znam zašto služi anilox valjak

       

Točno znam kako se odabire bojilo kod fleksotiska