Strateška Analiza HRV Drvne Industrije

Sveučilište u Zagrebu
Ekonomski fakultet
Diplomski sveučilišni studij poslovne ekonomije
STRATEŠKA ANALIZA HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE
Diplomski rad
Alen Mijoč
Zagreb, prosinac 2013.

Ekonomski fakultet
Diplomski sveučilišni studij poslovne ekonomije

STRATEGIC ANALYSIS OF CROATIAN WOOD INDUSTRY
Diplomski rad
Alen Mijoč, 0068023661
Mentor: Doc. dr. sc. Domagoj Hruška
Zagreb, prosinac 2013

SAŽETAK
U ovom radu analizira se struktura drvne industrije u Republici Hrvatskoj. Nakon uvoda i
teorijskog okvira u kojem je opisan strukturalistički i resorni pristup strategiji poduzeća, kao i
generičke konkurentske strategije, rad analizira strukturu drvne industrije na području
Hrvatske korištenjem Porterovog modela „Pet konkurentskih sila“, i SWAT analizom, te
uspoređuje ključne resurse industrije u Europi u u Hrvatskoj. Na temelju utvrđenih analiza u
završnom djelu rada predlažu se strategija daljnjeg razvoja drvne industrije u Hrvatskoj te
mogućnosti daljnje ekspanzije.
U radu su korišteni podaci dostupni iz relevantne, domaće i inozemne literature, podaci

dostupni na Internetu te baze podataka.
Ključne riječi: drvna industrija u Republici Hrvatskoj, Hrvatske šume d.o.o., strateška
analiza, šumoposjednici, šume u Hrvatskoj.
ABSTRACT
The purpose of this thesis is to analyze the structure of the timber industry in the Republic of
Croatia. After the introduction and the theoretical framework that discusses structural and
resource based approach to firm’s strategy analysis along with the generic competitive
strategies, this thesis provides an insight into the structure of timber industry in Croatia using
Porter’s model of five competitive forces and SWOT analysis. Furthermore, it compares the
key industry resources both in Europe and Croatia. Taking into consideration the thorough
analysis, strategy for further development of the timber industry in Croatia and the
possibilities for further expansion are proposed in the final part of this thesis. The data used in
this paper are gathered from relevant, domestic and foreign literature, Internet and available
databases.
Key words: Timber industry in the Republic of Croatia, Croatian Forests ltd, strategic
analysis, forest owners, forests in the Republic of Croatia
SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................................5
1.1 Problemsko područje rada......................................................................................................5
1.2 Ciljevi rada..............................................................................................................................6
1.3 Sadržaj i struktura rada...........................................................................................................6
2. KONCEPCIJA STRATEGIJE PODUZEĆA..............................................................................................7
2.1. Strateški menadžment i analiza industrije..............................................................................8
2.2 Strukturalistički i resursni pristup strategiji poduzeća............................................................9
2.3 Generičke konkurentske strategije.......................................................................................11
2.3.1 Strategija troškovnog vodstva......................................................................................12
2.3.2 Strategija diferencije.....................................................................................................13
2.3.3 Strategija fokusiranja....................................................................................................14
3. DRVNA INDUSTRIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I U EUROPSKOJ UNIJI............................................17
3.1 Povijest šumarstva i drvne industrije....................................................................................17
3.2 Osnovni podaci o najvećem drvno industrijskom poduzeću u Hrvatskoj.............................19
3.3 Dostupnost sirovina kao temelj poslovanja..........................................................................23
3.4 Potencijal industrije..............................................................................................................27
3.5 Analiza šumarsta i drvne industrije u Europi i u Republici Hrvatskoj....................................32
4. STRUKTURALISTIČKI PRISTUP ANALIZI HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE........................................38
4.1 Prijetnja od pridošlica u hrvatskoj drvnoj industriji..............................................................39
4.2 Pregovaračka moć dobavljača u hrvatskoj drvnoj industriji..................................................41
4.3 Pregovaračka moć kupaca u hrvatskoj drvnoj industriji.......................................................46
4.4 Intenzitet industrijskog suparništva u hrvatskoj drvnoj industriji........................................49
4.5 Opasnost od supstituta u hrvatskoj drvnoj industriji............................................................51
4.6 SWOT analiza hrvatske drvne industrije...............................................................................52
5. STRATEŠKO USMJERENJE HRVATSKIH ŠUMA D.O.O., KAO NAJVEĆEG DRVNO-INDUSTRISKOG
PODUZEĆA U HRVATSKOJ....................................................................................................................57
5.1 Uvođenje ISO certifikata.......................................................................................................57
5.2 Unaprijeđenje odnosa Hrvatskih šuma i drvno-prerađivačke industrije..............................58
5.3 Štedljiva ekonomska politika................................................................................................60
5.4 Hrvatske šume d.o.o kao strategija Vlade.............................................................................65
6. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................67
POPIS LITERATURE................................................................................................................................68
POPIS SLIKA..........................................................................................................................................70
ŽIVOTOPIS............................................................................................................................................72
1. UVOD
1.1 Problemsko područje rada
Tema ovog diplomskog rada je strateška analiza Hrvatske drvne industrije.

Drvna industrija Republike Hrvatske, tradicionalno izvozno orijentirana, radno intenzivna i
dominantna u ruralnim krajevima zemlje, ima značajnu ulogu u ukupnom nacionalnom
gospodarstvu koja se ogleda u ekonomskom (7%-tni udjel u ukupnoj robnoj razmjeni) i kroz
širi društveni doprinos (1/3 ukupnog broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji, 1,4%-tni
udjel u BDP-u), čime se pridonosi harmonizaciji ukupnih razvojnih procesa unutar zemlje.
U kontekstu regionalnog i ruralnog razvoja zemlje, drvna industrija ima visoku poziciju jer
predstavlja jednu od dominantnih grana industrije u navedenim područjima te se razvojem iste
direktno doprinosi jačem i bržem gospodarskom regionalnom razvoju.
Ovaj rad nema za cilj obraditi drvno-prerađivačku industriju, već isključivo drvnu industriju
gdje se kao monopolist pojavljuje državno poduzeće Hrvatske šume d.o.o. koje posjeduju oko
80% ukupnih šuma. Ostalih 20% pripadaju vlasnici privatnih šuma koji u najvećem broju
slučajeva pripadaju starijoj populaciji seoskog stanovništva, pa tako mnogi ne vode brigu o
svom šumskom posjedu, ili više nemaju prebivalište u mjestu gdje im je šuma. Državne
potpore privatnom šumarstvu gotovo da ne postoje, kao ni znanstvena istraživanja, a
gospodarenje malim šumskim posjedom nepoznanica je za većinu šumarskih stručnjaka.
Mlađi šumoposjednici nisu zainteresirani za ulaganja i bavljenje šumom. Informiranost
privatnih šumovlasnika i javnosti o šumarstvu u RH je vrlo loša, edukacije ne postoje, a
komunikacije tijela vlasti i šumovlasnika nema.
Programi gospodarenja privatnim šumama ne obnavljaju se (samo za otprilike 6% površine
privatnih šuma postoje važeći programi), evidentirana sječa se obavlja u okvirima odobrenog
opsega nužne doznake, bez smjernica gospodarenja i propisanih obveza izvršenja
šumskouzgojnih radova. Ovakvo stanje rezultira nezainteresiranošću vlasnika za svoj šumski
posjed, vodi daljoj devastaciji privatnih šuma i umanjenju drvne zalihe. Javlja se princip
gospodarenja putem jednokratnog užitka vrednije drvne mase uz prepuštanje preostale
površine spontanom razvoju.1 Hrvatska još uvijek nema jasnu gospodarsku i razvojnu
strategiju, kao ni konzistentnu ekonomsku politiku koja bi omogućila ubrzan razvitak
1
Izvješće o stanju šuma i šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj
5
Hrvatske, što znači veću stopu rasta BDP-a od postojeće. U proteklim godinama nije očuvana
zaposlenost, došlo je do tehnološkog jaza u odnosu na razvijene zemlje, a slabo je
implementiran moderni menadžment i poduzetništvo u hrvatsko gospodarstvo što je, sa svoje
strane, usporilo uključivanje hrvatskog gospodarstva i hrvatskih poduzeća u razvojne tokove
europskog i svjetskog gospodarstva te međunarodnog tržišta kapitala. Položaj Hrvatskih šuma
uslijed takve situacije u širem gospodarskom kontekstu nije ništa bolji od ostatka
gospodarstva.2
Interes za problematiku upravo drvne industrije proizlazi iz autorove povezanosti s tom
industrijom, odnosno preddiplomskim obrazovanjem na Šumarskom fakultetu, kao i
pristupom velikom broju industrijskih podataka i informacija. Strukturalistički pristup analizi
industrije temeljit će se na Porterovom modelu pet konkurentskih sila i SWOT analizi
industrije.
1.2 Ciljevi rada
Cilj istraživanja je provesti stratešku analizu drvne industrije u Hrvatskoj Porterovim

modelom „Pet konkurentskih sila“, analizirati hrvatsku drvnu industriju SWAT analizom, te
provesti stratešku analizu poduzeća Hrvatske šume kao monopolista na području Hrvatske za
prodaju i gospodarenje drvnom sirovinom. Također je cilj i predvidjeti osnovne buduće
smjernice razvoja hrvatske drvne industrije kao i Hrvatskih šuma d.o.o. u čijem je vlasništvu
80% ukupne šumske površine.
Definirat će se neki od strateških programa, ciljeva i inicijativa koji će pomoći Hrvatskim

šumama d.o.o. da ostvare stratešku viziju u idućem razdoblju, čime će značajno utjecati na
strateški kontekst hrvatskog drvnog klastera i općenito hrvatske drvne industrije.
1.3 Sadržaj i struktura rada
2
Tipurić D., Hruška D., i sur. Strateška analiza Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, 2009, str 1
6
U prvoj cjelini definiran je problem istraživanja i postavljeni su ciljevi rada. Druga cjelina
predstavlja teorijski okvir u kojem je opisan strukturalistički i resorni pristup startegiji
poduzeća, te generičke konkurentske strategije.
Treća cjelina donosi pregled hrvatske drvne industrije, njezin povijesni razvoj, podatke o
najznačajnijem hrvatskom poduzeću na području drvne industrije, dostupnosti sirovine,
potencijal same industrije, te usporedbu sa drvnom industrijom Europske unije.
U četvrtoj cjelini obrađen je strukturalistički pristup analize drvne industrije, na kojem se

zasniva ovaj rad. Prikazanana je analiza industrije Porterovim modelom i SWAT analiza.
U petoj cjelini iznešene su neke od strateških smjernice Hrvatskih šuma d.o.o kao
najznačajnijeg poduzeća na području hrvatske drvne industrije.
Završna šesta cjelina donosi zaključna razmatranja provedene industrijske analize.
2. KONCEPCIJA STRATEGIJE PODUZEĆA
7
2.1. Strateški menadžment i analiza industrije
U poslovnom svijetu, pod utjecajem globalizacije, prisutne su sve brže i nepredvidljivije

promjene okoline, pravila tržišnog natjecanja, zahtijevi tržišta i tehnologija proizvodnje.
Svekolike promjene svjetskog poslovanja stvaraju posve novi kontekst strateškog ponašanja
poduzeća.3
Kako u takvim uvjetima globalnog tržišta koje svoj utjecaj, akvizicijama nacionalnih ili
regionalnih poduzeća, prenosi i na nacionalna tržišta danas biti konkurentan i uspješan
sudionik što je ujedno i preduvjet opstanaka i održanja poslovanja? Bez jasne strategije kojom
će se graditi konkurentska prednost poduzeća ono je u opasnosti ili da bude akvizirano od
velikih multinacionalnih kompanija ili da kroz prihvaćanje lošije tržišne pozicije na kraju
bude prisiljeno i na izlazak iz industrije.
Strateški menadžment nastao je kao posljedica činjenice da se u drugoj polovini 20. stoljeća
sve veći utjecaj eksterne okoline u procesu donošenja dugoročnih odluka nije mogao
ignorirati već se morao izrazito respektirati.
Strateški menadžment kao proces podrazumijeva kontinuirani, iterativni proces usmjeren na

stvaranje spremnosti poduzeća za prilagodbu u promjenjivoj okolini. U tom smislu odnosi se
na strateško planiranje, implementaciju planova i stratešku kontrolu.4
U procesu strateškog menadžmenta donošenje, realizacija i nadgledanje provođenja strateških

odluka poduzeću trebaju osigurati održivu konkurentsku prednost i osigurati mu nad
prosječne profite (u odnosu na industriju kojoj pripada poduzeće).
Dugoročna veća ili manja profitabilnost, kao obilježje konkurentnosti poduzeća, nije
isključivo rezultat razvoja i implementacije strateških aktivnosti nego ovisi i o industrijskoj
strukturi, tj. konkurentskom prostoru u kojem se poduzeća natječu. 5 A uspješnu strategiju
nemoguće je donijeti bez detaljnog poznavanja konkurentskog okružja i okoline u kojoj
poduzeće djeluje.
3
Tipurić D., Markulin G.,: Strateški savezi, Sinergija, Zagreb, 2002., str. 3.
4
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan Božac M.,Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.,
Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005., str. 1.
5
Tipurić D., Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija, Zagreb, 1999., str. 8.
8
Stoga donošenju odluke o strategiji treba prethoditi strateška analiza koja bi trebala razjasniti
gdje se nalazi poduzeće, kakva mu je okolina i kakva je njihova interakcija. Upravo rezultati
industrijske analize predstavljaju osnovni putokaz za razvoj strategije poduzeća.6
Međutim, konceptualizacija strategije nije samo analitički proces; zahtjeva intuiciju, vještinu,
kreativnost, osjetljivost na tržišne trendove i svjesnost o tome što neko poduzeće može, a što
ne može postići, kao i sposobnost poduzeća i njegovih sastavnih dijelova da uče i
prilagođavaju se, eksperimentiraju, procjenjuju ideje i obvežu se na predanost naizgled
preambicioznim ciljevima. Organizacijska efikasnost zahtjeva od poduzeća prepoznavanje
potrebe za različitim vrstama promjena i poduzimanje koraka kako bi njima ispravno
upravljala. Uspješna prilagodba poduzeća na promjene i zahtjeve okoline tako postaje jedan
od glavnih izvora održive konkurentske sposobnosti.7 S obzirom na stanje drvne industrije u
Hrvatskoj očito je da trenutnim stanjem ne može biti konkurentna i ostvarivati prihode, kako
na svjetskim, tako ni na tržištima Europse unije. Analiza će pokazati da je potrebna promjena
u odnosu na dosadašnje stanje, što znači primjena strategije restrukturiranja drvne industrije, a
samim time i Hrvatskih šuma d.o.o., kao poduzeća koje posjeduje 80% drvne građe.
Strateška analiza se može provoditi na razini industrije, među razini strateških grupa ili na
razini poduzeća.
2.2 Strukturalistički i resursni pristup strategiji poduzeća
Razvoj strategije poduzeća mora biti temeljen na rezultatima analize industrijske

strukture. Industrijska analiza, kao važan dio strateške analize, treba pomoći u predviđanju
prosječne razine dugoročne profitabilnosti industrije i razumijevanju strateških razlika
između industrijskih konkurenata. Analiza treba dati odgovor na pitanje o privlačnosti
industrije za raznovrsne poslovne pothvate, kao i prosudbu o njihovoj ekonomskoj
opravdanosti.8
Prema strukturalističkoj teoriji bit strateškog ponašanja poduzeća je povezivanje

6
Tipurić D., Porterov model industrijske strukture, Poslovna analiza i upravljanje, ožujak-travanj 1996., str. 28.
7
Tipurić D., Hruška D., i sur. Strateška inicijative za unaprijeđenje poslovanje Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb,
2009, str 1
8
Tipurić, D., Porterov model industrijske strukture, Industrijska analiza kao ključna pretpostavka oblikovanja
strategije poduzeća, str. 1.
9
poduzeća s najvažnijim elementom njegove okoline – industrijom, a ključ uspjeha ono treba
nalaziti u ostvarenju održive konkurentske prednosti unutar industrije. Imati konkurentsku
prednost znači ostvarivati povoljniji industrijski položaj od svojih industrijskih suparnika i
drugih tržišnih sudionika.9
Strukturalistička teorija strategije najčešće se tumači kroz S-C-P model industrijske
organizacije koja se kasnije nadopunjuje i razvija preko Porterovog modela pet
konkurentskih sila. Naziv S-C-P modela proizašao je od početnih slova triju riječi koje su
glavne karakteristike na kojem se ovaj model temelji, a to su:
Structure-Conduct-Performance. Structure termin u modelu se odnosi na strukturu industrije
mjerenu faktorima poput broja konkurenata u industriji, heterogenosti proizvoda, te
troškovima ulaska i izlaska iz industrije.
Conduct termin se odnosi na neke specifične aktivnosti poduzeća unutar industrije, a
podrazumijeva diferencijaciju proizvoda, promjenu cjenovne politike i dr.
Performance pak ima dvostruko značenje a to su: performansa individualnog
poduzeća i performanasa ekonomije u cijelosti.
Pri strukturalističkom pristupu strategiji poduzeća, osim analize industrije u kojem se
nalazi poduzeće i koji daje okvir za dalje razmatranje, način kako poduzeće može ostvariti
konkurentsku prednost svodi se i na izbor jednog od dva načina obavljanja aktivnosti.
Smanjivanjem troškova po odabranoj aktivnosti ili diferencijacijom u odnosu na druga
poduzeća.
Kako S-C-P model prema nekim mišljenjima ima određena ograničenja, te su
postojale kritike upućene na taj model analize (nedovoljna orijentacija ka poduzeću i
povećanju konkurentske prednosti), Porter kroz svoj model pet konkurentskih sila na neki
način ispravlja te nedostatke te ih nadopunjuje. On je u svom modelu definirao tih pet
specifičnih utjecaja kojima određena industrije može utjecati na mogućnost poduzeća u
ostvarenju ili zadržavanju iznad prosječnih profita.
Resursna teorija javlja se kao svojevrsna kritika na strukturalističku (kritika eksterne
orijentacije) i svoj primarni naglasak stavlja na resurse poduzeća, tvrdeći pri tome da su
unutarnji resursi znatno važniji od industrijske strukture kako bi se ostvarila i održala
konkurentska prednost. Resursni pristup govori o zapažanju ključnih resursa poduzeća te
zadržavanju postojećih i stvaranju budućih ključnih kompetencija poduzeća uočavanjem
postojećih. Resursni pristup negira vezu između industrijske strukture i profitabilnosti, izvore
konkurentske prednosti traži unutar organizacije, u resursima i sposobnostima koje
9
Tipurić D., ur. Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija nakladništo, Zagreb, 1999.
10
organizacija posjeduje. U analizi koja se temelji na resursnoj teoriji, pod pojmom resursa
navedena koncepcija uključuje financijsku, fizičku, ljudsku, nedodirljivu ili nevidljivu i
organizacijsku aktivu poduzeća koja se koristi s ciljem razvijanja, proizvodnje i prodaje
proizvoda i usluga krajnjim kupcima i potrošačima. Konkurenti se mogu identificirati prema
sličnosti svojih proizvoda i prema sličnosti svojih resursa i sposobnosti.
Prema resursnom pristupu strategiji poduzeća, konkurentsku prednost osiguravaju
četiri glavne karakteristike resursa, a to su:
1. Vrijednost – sposobnost stvaranja dodane vrijednosti,
2. Rijetkost – što manji broj resursa konkurentsko poduzeće posjeduje, to bolje,
3. Nemogućnost imitiranja – moraju biti što teži za oponašanje,
4. Sposobnost korištenja.
1.4 Generičke konkurentske strategije
Većina našeg razumijevanja kompetitivne strategije se može povezati sa Porterovim okvirom

niskih troškova-diferencijacije-fokusiranja. Njegov rad je primio značajnu (iako ne
jedinstvenu) podršku u literaturi i označio je ključan prijelaz početkom integriranja faktora
specifičnih za poduzeće u model performansi poduzeća kojim je dominirala perspektiva
industrijske organizacije. Međutim u posljednje vrijeme pojavila su se dva ključna faktora
koji potiču rekonceptualizaciju Porterove perspektive kompetitivne strategije. Prvi se javlja u
literaturi poslovne strategije i predstavlja odmak od tipološke orijentacije ka većoj ulozi
faktora specifičnih za organizaciju koji su karakteristični za resursni pristup. No i resursni
pristup ne znači nužno da pristup sa tipovima strategija više nije koristan. Drugi se javlja u
poslovnom okruženju i uzrokovan je intenzitetom promjena u globalnom poslovnom svijetu i
naročito je naglašen u posljednja dva desetljeća. Te promjene predstavljaju izazov za strateški
statički model kako u empirijskom testiranju tako i u primjeni. No ipak ukoliko te promjene
mogu biti identificirane deskriptivni strateški model može biti od značajne koristi.10
Porter razmatrajući osnovne konkurentske prednosti sa širinom konkurentskog područja ,

identificira tri generičke konkurentske strategije:
10
Parnell J. A.,Generic strategies after two decades: a reconceptualization of competitive strategy,
Management Decision, Vol. 44, No. 8, 2006., str. 1139/1140., dostupno na:
http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?
Filename=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/0010440810.pdf
11
1) Strategiju troškovnog vodstva koja se svodi na izgradnju konkurentske prednosti
najnižih troškova u cijeloj industriji
2) Strategiju diferencijacije u cijeloj industriji i
3) Strategiju fokusiranja, sa svoje dvije inačice: fokusiranim troškovnim vodstvom i
fokusiranom diferencijacijom.11
1.4.1 Strategija troškovnog vodstva
Troškovno vodstvo12 ima za cilj postizanje i zadržavanje nižih troškova proizvodnje u

odnosu na konkurente što uz zadovoljavajuću kvalitetu proizvoda rezultira povećanjem
prodaje po cijenama nižim od konkurentskih ali i povećanjem prihoda. U slučaju uspješne
primjene ove strategije poduzeće je zaštićenije od utjecaja pregovaračkih moći dobavljača i
kupaca kao i prijetnje supstitucijskih proizvoda u odnosu na konkurente koji primjenjuju
drugačije strategije.
Poduzeće se orijentira na stalno smanjivanje troškova u svim segmentima poslovanja. Kako bi

to postiglo mora imati (ili težiti imati) veće proizvodne kapacitete i outpute u odnosu na
konkurenciju.13 U suprotnom postoji opasnost uspješnije primjene navedene strategije od
strane konkurenata zahvaljujući ekonomiji obujma. Strategija je stoga pogodna za primjenu
tržišnim liderima ili velikim poduzećima koja rezultatima primijenjene strategije mogu
superponirati rezultate postignute prednostima ekonomije obujma a njezino parcijalno
provođenje ne može donijeti željene rezultate. Sve to podrazumijeva da imamo proizvod koji
ima značajan udio na tržištu, a ukoliko to nije slučaj morat će se pristupiti i snižavanju cijena
čime će profitabilnost biti ugrožena. Također se mogu iskoristiti prilike za diferencijaciju ali
uz zadržavanje niskih troškova.
Odabrati niske troškove za izgradnju konkurentske prednosti znači orijentirati se na strategiju

troškovnog vodstva i težiti industrijskom liderstvu.14 Ukoliko je poduzeće u poziciji
11
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan B., M., Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.: Strateški
menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005., str. 144.
12
Porter M. E., Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and Competitors, The Free Press,
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 35.
13
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan B. M., Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.: Strateški
14
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan B. M., Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.,
Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005., str. 146.
12
industrijskog vođe moći će postavljati osnovne konkurentske uvjete i upravljati industrijskim
cijenama. Izrazito je opasno ukoliko više subjekata izabere istu strategiju.
Sve dok se jedno poduzeće ne postigne troškovno vodstvo i prisili ostale konkurente na
napuštanje ove strategije, posljedice za industrijsku profitabilnost mogu biti katastrofalne. 15
Za provođenje troškovne strategije potrebno je odrediti i analizirati sve poslovne procese, te
se potom pristupa smanjivanju troškova i pojednostavljivanju poslovnih procesa. Za uspješnu
primjenu strategije niskih troškova često je potrebno ostvariti ulaganja u novu tehnologiju i
računati sa početnim gubicima (dok se ne dostigne dovoljna razina prodaje koja poništava
snižavanje cijena), a što djelomično poništavaju manji izdaci za marketing, istraživanja i neke
druge aktivnosti.
Rizici s kojima se susreće poduzeće koje primjeni ovu strategiju mogu biti:
 Tehnološke promjene koje poništavaju prošla ulaganja ili stečeno znanje.

 Mogućnost implementacije strategije od strane poduzeća u industriji ili pridošlica
postupkom imitacije ili ulaganjem u novu tehnologiju.
 Nemogućnost uviđanja promjena tržišta ili zahtijeva za proizvodima uslijed
orijentiranosti na troškove.
 Postupni porast troškova
1.4.2 Strategija diferencije
Diferencijacija16 proizvodnog asortimana podrazumijeva posjedovanje proizvoda koji se po

nekim svojstvima (značajnima za kupce) razlikuje od konkurentskih. Zbog posebne
vrijednosti proizvoda percipirane od strane kupaca oni su spremni platiti višu cijenu što
poduzeću generira povećanje prihoda za koje se podrazumijeva da mora biti veće od ukupnog
troška diferencijacije. Što je osnova diferencijacije originalnija i duže održiva to poduzeće
duže može na osnovu diferencijacije ostvarivati natprosječne profite.
15
Porter M.E., Competitive Adventage, Free Press, New York, 1985., str. 97.
16
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 37.
13
Konkurentska prednost postoji ako je isporučena korist kupcima veća od diferencijacijskih
troškova, tj. ako je premijska cijena dovoljna da poduzeće stvori veću ukupnu vrijednost od
konkurenata.17
Strategija diferencijacije se koncentrira na izdvajanje proizvoda u odnosu na konkurente
fizičkim osobinama proizvoda, njegovom kvalitetom ili samo percepcijom proizvoda od
strane kupaca što je i najčešći primjer diferencijacije.
Kao i u slučaju primjene strategije troškovnog vodstva kada se ne smije zanemariti
diferencijacija tako je i u slučaju primjene strategije diferencijacije potrebno držati troškove
diferencijacije pod kontrolom. Navedeno je nužno jer postizanje diferencijacije uz visoke
troškove koje ne mogu biti pokriveni premijskim cijenama neće imati za posljedicu
ostvarivanje natprosječnih profita.
Profiti osigurani primjenom strategije diferencijacije su kao i u slučaju strategije troškovnog
vodstva ograničeni pregovaračkim moćima dobavljača i kupaca, no primjena strategije
diferencijacije umanjuje opasnost djelovanja supstituta. Vrlo je teško uz premijske cijene
očekivati i vodeći tržišni udio kao u slučaju strategije niskih troškova, no manja razina
prodaje kompenzirana je poduzeću ostvarivanjem viših profita.
Rizici primjene strategije diferencijacije su:18
 Razlika visine troškova u odnosu na poduzeća koja primjenjuju troškovnu strategiju ne

smije biti prevelika jer će u suprotnom kupci zbog moguće visoke uštede prijeći na
jeftinije proizvode
 Opadanje interesa kupaca za diferenciranim proizvodom
 Imitacija ograničava postignutu diferencijaciju (čest slučaj u zrelim industrijama)
1.4.3 Strategija fokusiranja
Fokusiranje19 je treća generička strategija. Poduzeće bira segment ili skupinu segmenata u
industriji i prilagođuje svoju strategiju tako da ekskluzivno uslužuje samo odabrano tržišno
područje. Odnosno za razliku od dvije već navedene strategije ne primjenjuje se na
cjelokupno tržište već na uži tržišni segment koji se po nekoj osnovi izdvaja iz cjelokupnog
17
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan B. M.,Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.: Strateški
18
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 46.
19
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 38.
14
tržišta ili industrije tj. na određenu skupinu potrošača i zadovoljavanje njihovih specifičnih
zahtjeva. Ova strategija se temelji na pretpostavci da se poduzeća koja su orijentirana na cijelo
tržište ne mogu detaljno posvetiti svakom segmentu tržišta i zadovoljiti sve njegove potrebe.
To je moguće u slučaju poduzeća koje imaju strategiju orijentacija poslovanja na uži segment
tržišta. Uz to odabrani segment također mora biti spreman i u mogućnosti plaćati premijske
cijene. Fokusiranje može biti bazirano na troškovnom vodstvu ili diferencijaciji pojedinog
segmenta proizvodnje ili proizvoda. Primjena ovih strategija osigurava veće profite u ciljanim
segmentima tržišta, a pri tome poduzeća koja primjenjuju ovu strategiju ne moraju biti ni
najjača ni najveća poduzeća u cjelokupnoj industriji.
Konkurentska snaga fokusiranja je najveća kad industrija ima brzorastuće segmente; kad su
segmenti dovoljno veliki za profitabilnost, ali opet dovoljno mali da ne izazivaju preveliku
pozornost i interes velikih konkurenata; kad se nitko od rivala nije usmjerio na segment; kad
kupci u segmentu zahtijevaju specijalizirani pristup ili posebno oblikovana
proizvodna/uslužna obilježja.20
Rizici pri korištenju ove strategije su:
- Troškovna diferencijacija između poduzeća usmjerenih na cjelo tržište i fokusiranih

poduzeća se povećava te eliminira troškovnu prednost usluživanja uskog degmenta
- Smanjivanje razlike između proizvoda ili usluge razvijenih za pojedini segment i
proizvoda namijenjenih cijelom tržištu
- Konkurenti pronalaze pod segmente u ciljanom segmentu21
Ostvarivanje natprosječnih rezultata na duži rok moguće ja samo na osnovu jedinstvene
održive i teško imitirane konkurentske prednosti dok se na kraći rok iznad prosječni rezultati
mogu ostvariti strategijom izvlačenja profita.
Porter kao dva osnovna izvora konkurentske sposobnosti poduzeća ističe niske troškove i
diferencijaciju. Kako su strategije bazirane na ovim sposobnostima u osnovi različite nije
moguća njihova istovremena primjena ili barem ne na duži rok. Posljedica istovremene
primjene ovih dviju strategija je zaglavljivanje između dvije strategije („stuck in the middle“)
i potpuni gubitak konkurentske prednosti i ostvarivanje ispod prosječnih rezultata sve do
trenutka odluke o primjeni samo jedne strategije.
20
Buble M., Cingula M., Dujanić M., Dulčić Ž., Gonan B., M.,Galetić L., Ljubić F., Pfeifer S., Tipurić D.: Strateški
menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005., str 151-153.
21
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 46.
15
Poduzeće u takvoj situaciji niti u potpunosti koristi strategiju diferencijacije niti niskih
troškova, a niti ni fokusiranja te je lošije u svakom segmentu od konkurenta koji primjenjuju
samo jednu strategiju. Kratkotrajan uspjeh moguć je na kaotičnom tržištu gdje ni konkurenti
nemaju izgrađene strategije ili su zapeli na pola puta.
U nekim industrijama, problem zapinjanja u sredini može značiti da su manja poduzeća

(fokusirana ili diferencirana) kao i najveća (troškovno vodeća) najprofitabilnija dok poduzeća
srednje veličine ostvaruju manje profite.22 Strategiju je potrebno strpljivo graditi i
primjenjivati a u slučaju pokušaja brzog ostvarivanja strategije za poduzeće također postoji
opasnost od zaglavljivanja na pola puta.
22
New York, 2004. (1. izd. 1980.), str. 43.
16
3. DRVNA INDUSTRIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I U EUROPSKOJ UNIJI
2.1 Povijest šumarstva i drvne industrije
Iako šume postoje oduvijek, a isto tako njima se oduvijek koristi i čovjek, šumarstvo, kao
organizirana aktivnost očito mora imati svoje povijesno utemeljenje. Budući su razni dijelovi
Hrvatske imali bitno različiti povijesni put očito se i u šumarstvu ne može govoriti o
jedinstvenoj povijesti.
Različiti autori različito će odrediti početak organizirane šumarske djelatnosti, ovdje bi se

ipak opredijelili za Šumski red carice Marije Terezije od 27. srpnja 1769., važan zakon, ali i
prvi pravi naputak o potrajnom gospodarenju šumama. Originalni naziv glasi: "Naredba o
lugov, gajov i dubrav s čuvanja i zadržavanja". Zbog tadašnje dvojnosti civilne Hrvatske i
Vojne krajine, analogni dokumenti, ali provedeni kroz vojne strukture Vojne krajine su
Šumski red za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije od 15. rujna 1755. i
Šumski red i Instrukcija od 23. veljače 1765. za područje karlovačkog generalata. Zanimljivo
je da je potonji Šumski red donijet po izvršenoj inventarizaciji šuma za ogulinski i dio otočke
pukovnije i Velebita (do Šatorine), koju je proveo inženjerski major pl. Pirker, a autor
Instrukcije bio je šumarnik J. C. Franzoni.
Šume na području Hrvatske i Slavonije u rukama su brojnih vlasnika, ali bitna su dva oblika.
Vojna krajina je posebna tvorevina direktno u nadležnosti cara i šume su ovdje praktički pod
vojnom upravom, dakle državne, a isključiva im je namjena namirenje potreba krajišnika.
Rasformiranjem Vojne krajine pola šuma ostaje državno a polovica se, otkupom servitutnih
prava krajišnika, prevodi u posjed imovnih općina. Gotovo istodobno, šume na prostoru
banske Hrvatske prolaze sličan proces. Ukidanjem kmetstva dolazi do otkupa servitutnih
prava kmetova pa se dio šuma prenosi zemljišnim zajednicama, a dio ostaje vlastelinsko.Tako
to bude do 1929. kad država preuzima upravu šumama bez obzira na vlasništvo.Zakonom o
eksproprijaciji 1945. definitivno se sve šume oduzimaju veleposjednicima i crkvi, a 1947. isto
se događa i šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica.Od 1991. svim državnim šumama
gospodari jedinstveno poduzeće - Hrvatske šume d.o.o. Značajno mjesto u povijesti hrvatskog
šumarstva ima i Hrvatsko šumarsko društvo, koje od 1846. neprekidno okuplja šumarsku
struku na ovim prostorima.23
23
http://www.forest.hr/o_sumarstvu.html
17
Struktura šumoposjeda u Hrvatskoj prije II svjetskog rata pokazuje da je samo jedna četvrtina
šuma bila u državnorn vlasništvu. Na privatni šumoposjed otpadala je približno ista površina (24
%), dok su stali oblici šumoposjeda (imovne općine, zemljišne zajednice, općinske i seoske šume,
crkvene šume itd.) obuhvaćali oko polovice ukupnih površina pod šumom. Današnja struktura
šumoposjedovnih odnosa u kojoj dominira državno vlasnigtvo nad šumom (oko 80 %)
posljedica je agrarne reforme provedene poslije II. Svjetskoga rata.
Po zakonu o o agrarnoj refonni od 23. 8. 1945. godine u brdskim područjima

određen je maximum od 15-30 ha šume, odnosno 8-15 ha šume u ostalim područjima.(Sabadi
1994).24
Hrvatska je zemlja bogate tradicije prerade drva zbog svojih šuma, pripadnosti europskim
gospodarskim tokovima te razvijenog obrtništva. Među prve industrije spadaju pilane i
proizvodnja piljene građe. Industrija namještaja snažnije se počela razvijati potkraj pedesetih
godina 20. stoljeća i blisko je povezana sa sirovinskim izvorima koje su nastavak pilanske
proizvodnje. U tom razdoblju nastali su veliki drvnoindustrijski kombinati, programski
određeni, ali tržišno neprilagodljivi. Hrvatska proizvodi piljenu građu svih vrsta i dimenzija,
furnir i furnirske ploče te otpreske, ploče od usitnjenog drva, parkete, podne i zidne obloge,
građevne elemente od drva, drvenu ambalažu, namještaj od drva i svih kombinacija s drugim
materijalima, druge proizvode od drva, pluta i pletarskih materijala, impregnirano drvo za
razne potrebe (željeznički pragovi, stupovi za elektroradove…) te brojne galanterijske
proizvode od drva.25
1849. godine koja se smatra početkom industrijske proizvodnje zbog prve uporabe parnog
stroja u preradi drva. Taj razvojni ciklus traje sve do pred drugi svjetski rat. Prerada drva u
Hrvatskoj ima više stoljetnu tradiciju, a život stanovništva je oduvijek bio usko povezan s
šumom i drvom, izjavio je Marijan Kavran iz HGK. Obrtnička prerada karakteristična je za
razdoblje od 15.stoljeća pa do polovine 19. kada je u Gorskom kotaru primjenom parnog
stroja započela nova industrijska era u toj djelatnosti. Potom slijedi izgradnja prve tvornica
namještaja 1884. godine te bujanje prerade drva početkom dvadesetog stoljeća. U ono vrijeme
razvila se snažna industrijska prerada drva i proizvodnja namještaja, a Našićka tvornica tanina
i paropila d.d. sa sjedištem u Zagrebu, imala je jedan od najsnažnijih europskih
24
Šumarski list 1-2, povijesni razvoj i strukture privatnog šumoposjeda, Zagreb 2010, str 56
25
HGK, prerada drva, proizvodi od drva I proizvodnja namještaja, dostupno na;
http://www.hgk.hr/zajednice/zajednica-za-lov-i-lovni-turizam/prerada-drva-proizvodi-od-drva-i-proizvodnja-
namjestaja-wood-processing-wood-production-and-furniture
18
drvoprerađivačkih kapaciteta s piljenjem 150.000 kubika trupaca, filijalom u Genevi i
tvornicama u zemljama regije. O značaju prerade drva govori i citat iz 1926. godine, autora
Josipa Selaka: “Naša drvna industrija stoji u svakom pogledu na prvom mjestu gospodarstva u
našoj državi. Vrijednost njenog eksporta, izašla iz godine 1924. je oko 2 i pol milijarde dinara,
danas nešto manje, najveći je porezovnik, a transporti drva i drvene gradje obuhvaćaju
najmanje 33 posto čitavoga željezničkog prometa.” Tradicija u obradi drva ima niz uspješnih
primjera. Bačve francuskih vinara u prošlosti su često bile izrađivane iz slavonske hrastovine
a u promidžbenim materijalima mnogih crkvi, hotela pa čak i zgrada parlamenata i danas se
navodi kako, uz venecijansko murano staklo, imaju i hrastovinu iz Slavonije.26
2.2 Osnovni podaci o najvećem drvno industrijskom poduzeću u Hrvatskoj
Hrvatske šume, društvo s organičenom odgovornošću je pravni sljednik "Hrvatskih šuma",

javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p.
o., Zagreb, osnovanog na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN
41/90), s početkom rada 1. siječnja 1991.godine.
Hrvatske šume, javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici
Hrvatskoj, p. o., Zagreb, bilo je pravni sljednik više gospodarskih subjekata.
Hrvatske šume d.o.o. danas su troslojno organizirano trgovačko društvo u vlasništvu države s
Direkcijom u Zagrebu, 16 uprava šuma-podružnica i 171 šumarijom. Na čelu društva je
predsjednik uprave, rad kontrolira Nadzorni odbor (oboje imenuje Vlada RH), a temeljene
odluke donosi Skupština društva. Tvtka zapošljava oko 8.500 radnika od čega 1.250 s
visokom stručnom spremom.27
26
Poslovni dnevnik, Prva izložba o povijesti hrvatske drvne industrije, 15.10.2007
27
http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/tvrtka/onama
19
Slika 1. Shematski prikaz organizacije Hrvatskih šuma d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o, str 43.
Na dan 31. prosinca 2012. u Hrvatskim šumama d.o.o. bilo je zaposleno 8.500 radnika.
Prosječan broj zaposlenih u 2012. u odnosu na 2011. Godinu smanjen je za 1%. Iz poduzeća
je u 2012. otišlo ukupno 255 radnika – uz otpremnine i redovite odlaske u mirovinu.
Od zastupljenih stručnjaka najviše je diplomiranih inženjera šumarstva - 1.313. Udio žena u
ukupnoj strukturi zaposlenika iznosi oko 19%.28
28
Hrvatske šume d.o.o, Godišnje izvješće za 2012 godinu, str 17.
20
Tablica 1. Prikaz broja zaposlenih prema organizacijskim jedinicama u Hrvatskim šumama
d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,str 17
Tablica 2. Prikaz obrazovne strukture zaposlenih u Hrvatskim šumama d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za

2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,str 17
U 2012. godini Hrvatske šume d.o.o. ostvarile su prodaju od 4.726.032 m3 drvnih sortimenata
u vrijednosti od 1.497.604.367 kn, što je u odnosu na plan prodaje ostvarenje od 105,96 %.
Bez obzira što je poslovanje obilježilo smanjenje prihoda i rashoda, Hrvatske šume d.o.o.
ostvarile su dobit od 20.800.000 kuna. Strukturu ukupne prodaje drvnih sortimenata u 2012.
godini čini:
• prodaja trupaca u količini od 2.259.801 m3 i u vrijednosti od 1.108.291.653 kn.
• prodaja tanke oblovine u količini od 35.279 m3 i u vrijednosti od 8.590.030 kn.
• prodaja celuloze u količini od 1.002.516 m3 i u vrijednosti od 188.711.550 kn.
• prodaja ogrjeva u količini od 1.428.436 m3 i u vrijednosti od 192.011.134 kn.
Najviše trupaca je prodano po ugovoru, 2.121.581 m3 što čini 93,88% od ukupne prodaje
21
trupaca. Na domaćim je licitacijama prodano 9.560 m3 ili 0,42% u odnosu na ukupnu prodaju
trupaca,a na međunarodnim licitacijama 80.329 m3 ili 3,55% od ukupne prodaje trupaca.
Manji dio trupaca 48.331 m3 ili 2,14% prodan je na blagajni. Provedbu i praćenje prodaje
drvnih sortimenata na inozemno tržište obavlja Povjerenstvo za provedbu Uredbe o dražbama
određenih drvnih proizvoda, sastavljena od predstavnika Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetništva, Carinske Uprave i predstavnika Hrvatskih šuma d.o.o.29
Tablica 3. Prikaz izvršenja prodaje u Hrvatskim šumama d.o.o.
29
Hrvatske šume d.o.o,godišnje izvješće za 2012 godinu, str 30
22
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,str 30
Tablica 4. Prikaz bilance na 31.12.2012. u Hrvatskim šumama d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o, str 40
2.3 Dostupnost sirovina kao temelj poslovanja
Teritorijem Republike Hrvatske prolazi granica između eurosibirsko - sjevernoameričke i

mediteranske regije, razlikujemo preko 60 šumskih zajednica te oko 4.500 biljnih vrsta i
podvrsta. Važno je napomenuti da je Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja čije šume
imaju pretežno prirodnu strukturu, na što je značajan utjecaj imala 150-godišnja tradicija
šumarske struke i znanosti. U Republici Hrvatskoj šume i šumska zemljišta pokrivaju 44 %
kopnene površine, a same šume 37%, što iznosi 0,46 ha po stanovniku. Kao što je vidljivo
Hrvatska spada u šumovitije zemlje u Europi. Za cijelo područje Republike Hrvatske izrađena
je Šumskogospodarska osnova područja s važenjem od 1996. do 2005. godine u koju su
ugrađeni cilj i smjernice gospodarenja.
Šume su podijeljene na 996 gospodarskih jedinica. Za sve gospodarske jedinice na
temelju načela osiguranja održivosti ekosustava, a uvažavajući šume kao obnovljiv prirodni
23
izvor uz naglašene općekorisne funkcije, izrađene su osnove gospodarenja (za jednodobne i
raznodobne šume) te programi gospodarenja ( šume na kršu, zaštitne, s posebnom namjenom,
privatne), s ciljem da se obnova šuma ubrza, nadopuni i poboljša gdje je to potrebno.
Površine i raspored šumskog zemljišta:
1. šumom obrasle površine 2.078.289 ha
2. Neobraslo šumsko zemljište 345.952 ha
3. Neplodno šumsko zemljište 61.370 ha
UKUPNO 2.485.611 ha.
Od ukupne površine gore prikazane država je vlasnik 2.024.474 ha (81%) šuma i šumskih
zemljišta, a u privatnom je vlasništvu 461.137 ha (19%). od čega polovica na primorskom
kršu. Ovim površinama gospodari blizu 600.000 vlasnika na oko 1.500.000 parcela. Ovako
rascjepkani šumski posjed prosječne je veličine 0,76 ha. U privatnim šumama procijenjena
drvna masa iznosi oko 80 m3/ha, s trendom pada zalihe. Tijekom 2004. godine u privatnim
šumama evidentirana je sječa 107.165,12 m3 drvne mase (samo oko 3% ukupno posječene
drvne mase u RH).
Važno je naglasiti da je u ovom trenutku još oko 10% površina državnih šuma zagađeno
minama što predstavlja veliki problem u gospodarenju šumama, a posebice u dijelu zaštite
šuma, jer zbog nepristupačnosti nije moguće uz uobičajene uzgojne mjere provesti mjere
sanacije i zaštite od štetnih biljnih organizama. Ovakova situacija mogla bi imati dugoročno
negativne efekte na stanje šuma i njihov vitalitet.30
Glavna je odlika naših šuma da su 97% prirodne s više od 60 šumskih biljnih zajednica i 260
autohtonih šumskih drvenastih vrsta i predstavljaju riznicu biološke raznolikosti.
Godišnji prirast drvne zalihe u RH iznosi 10,5 milijuna m3, od čega je 8 milijuna m3 u
šumama kojima gospodare Hrvatske šume, 2,1 milijun m3 u šumoposjedničkim šumama.
Godišnje se u šumama kojima gospodare Hrvatske šume iskoristi manje od prirasta, čime se
osigurava budućnost održivog gospodarenja.
ETAT- sječiva drvna masa označava količinu drvne mase koju je dopušteno iskorištavati u
gospodarske svrhe. Svake godine donose se godišnji planovi (godišnji etat), a isotvremeno se
vodi briga o prirastu, koji je posljednjih godina u pravilu veći od etata. To znači da Hrvatske
šume prije svega vode računa o održivom gospodarenju, kojim se neće narušiti prirodna
30
24
ravnoteža. Godišnji etat u šumama kojim gospodare Hrvatske šume iznosi u prosjeku 5,8
milijuna m3.31
Graf 1. Prikaz godišnjeg etata u šumama kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o.
Izvor: http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv
Glede vrsta drveća šume su u Republici Hrvatskoj bjelogorične (84%) i crnogorične

(16%). Prema zastupljenosti glavnih vrsta udio bukve je 36%, hrasta 27%, običnog graba 9%,
običnog jasena 3%, ostale tvrde bjelogorice 7%, meke bjelogorice 4%, jele i smreke 10%,
bora 2% i ostale crnogorice 1%
Graf 2. Prikaz drvne zalihe prema vrstama u Republici Hrvatskoj
Izvor: http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv
31
http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv
25
Gospodarski je značajno 60 autohtonih vrsta drveća. Drvna zaliha šumskogospodarskog
područja RH iznosi 398 milijuna m3, godišnji tečajni prirast 10,5 milijuna m3 (2,6%
godišnje), a etat 6,6 milijuna m3 (1,7% drvne zalihe). Šumama i različitim oblicima šumske
vegetacije obraslo je 89% ukupne površine šumskog zemljišta, dok je od ostalih 11%
različitih skupina neobraslog šumskog zemljišta još 8% pogodno za podizanje šuma i šumskih
nasada. Na šume visokog uzgojnog oblika (sjemenjače) odnosi se 53% obraslih površina, na
razne degradacijske oblike (panjače, makije, garizi, šibljaci) daljnjih 44% površina, a umjetno
podignute sastojine (kulture i plantaže) uzgajaju se na 3% obrasle površine.
Graf 3. Prikaz obraslih šumskih površina i šumskih površina prema namjeni u Republici
Hrvatskoj
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o, str 7
Prema namjeni šume mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom. Prema
sadašnjoj šumskogospodarskoj osnovi područje 90% šuma ima gospodarsku funkciju, 5% ima
zaštitnu, a preostalih 5% ima posebnu namjenu. Gospodarske šume koriste se prije svega za
proizvodnju drva i drugih šumskih proizvoda. Zaštitne šume služe kao zaštita vodenih
tokova, naselja i drugih gospodarskih objekata od erozije i ostalih vremenskih nepogoda.
Šume s posebnom namjenom su šumske površine koje su registrirane kao objekti za
proizvodnju šumskog sjemena, zatim šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi i
potrebama obrane te šume koje se koriste za odmor i rekreaciju.32
32
Hrvatske šume d.o.o , godišnje izvješće za 2012 godinu, str 7
26
Tablica 5. Prikaz podjele šuma u Hrvatskoj prema gospodarskom obliku i načinu
gospodarenja:
Godišnji tečajni
Gospodarski oblik Površina (ha) Drvna zaliha(m3)
prirast (m3)
Regularne jednodobne šume 1.294.667 226.460.559 7.307.342
Preborne šume 453.676 97.795.578 2.335.775
Ukupno 1.748.343 324.256.137 9.685.117
Izvor: Izvješće o stanju šuma i šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj
2.4 Potencijal industrije
Šumama se upravlja na dugoročnoj osnovi održivoga gospodarenja, siječe se 80 posto od

prirasta, pa se šumske zalihe stalno povećavaju. Kroz povijest su se intenzivnije razvijale
pilane,a piljena građa s naših prostora često je zbog svoje kvalitete završavala na odredištima
Europe, June Amerike i Bliskog Istoka. Posebice se razvila proizvodnja hrastovih dužica po
kojima su slavonske pilane postale nadaleko poznate. Već se sredinom 19. stoljeća pojavljuju
znaci početaka industrijalizacije, a prve tvornice namještaja na prostoru jugoistothe Europe
otvorene su upravo na području Hrvatske (1884). U 20. stoljeću proizvodnja se širi i izvan
šumskih područja, a nakon Drugog svjetskog rata osnivaju se veliki industrijski kombinati
koji su zapošljavali tisuće radnika proizvodeći namjegtaj za domaće tržište, kao za izvoz u
prekomorske zemlje. Uspostavom neovisne hrvatske države i uvodenjem tržišnoga
gospodarstva krajem 20. stoljeća, dogodile su se znatne promjene u organizacijskom i
proizvodnom smislu, a tranzicijsko okružje i globalizacija svjetskih trgovačkih tokov utjecali
su na konsolidaciju proizvodnih kapaciteta i jačanje konkurentnosti. 3 3
Uslijed pomorske orijentacije, dobrih trgovačkih veza i prepoznatljive kvalitete drvnih

proizvoda, hrvatska je drvna industrija oduvijek izvozno orijentirana. Proizvodi od
slavonskog hrasta i naših drugih vrsta drva, tradicionalno se izvoze na glavna svjetska tržišta,
a posljednjih se godina povećava izvozni suficit.34
33
Hrvatska gospodarska komora, Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, Prerada
drva, proizvodi od drva i proizvodnja namještaja: Vanjskotrgovinska aktivnost. Zagreb, srpanj 2010
34
Hrvatska gospodarska komora, Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, Prerada
27
Postoje projekcije proizvodnje i trgovine drvnim proizvodima u Republici Hrvatskoj za
razdoblje do 2020. Godine. Reztultati projekcije prikazani su u tablici
Tablica 6: Projekcije proizvodnje i neto trgovine drvnim proizvodima u Hrvatskoj za

razdoblje 2010.-2020. godine (000 m3)
Izvor: Poslovna izvrsnost Zagreb. God IV (2010) BR 1, Vlahinić-Dizdarević N.,Uršić V.: Drvno-prerađivački
kompleks u republici Hrvatskoj: Swot matrica i projekcija rasta
Najpovoljniji omjer vlastite proizvodnje i potrošnje Hrvatska ostvaruje kod piljene građe
listača i ostalih papira i kartona. Zadržavanjem takvih trendova i u budućnosti, projicirani
rezultati pokazuju da samo kod piljene građe listača i ostalih papira i kartona Hrvatska
drva, proizvodi od drva i proizvodnja namještaja: Vanjskotrgovinska aktivnost. Zagreb, srpanj 2010
28
uspijeva zadovoljiti vlastitu potrošnju iz domaće proizvodnje, dok će se svi ostali proizvodi
uvoziti. Najlošija je situacija kod ploča vlaknatica koje se uopće ne proizvode, nakon čega
slijedi novinski papir s ostvarenom 18 puta većom potrošnjom od proizvodnje u 2006. godini.
Proizvodnja, potrošnja i uvoz piljene građe četinjača također će rasti, što je posve očekivano s
obzirom na strukturu drvne zalihe u Hrvatskoj u kojoj dominiraju listače. S obzirom na
sadašnju razinu domaće potrošnje piljene građe listača te stupanj daljnje prerade u finalne
proizvode, a iz koje su izvedene projekcije, nastavak negativnih trendova ogleda se u porastu
izvoza što ne vodi ka unapređenju konkurentnosti proizvodnje višeg stupnja prerade. Kod
drvnih ploča, najveći se porast potrošnje očekuje kod iverastih ploča, što će rezultirati
porastom uvoza sa 113 tisuća m3 na 173,8 tisuća m3. Zbog male proizvodnje drvnih ploča u
Hrvatskoj, s porastom potrošnje neizbježan je porast uvoza, no porast konkurentnosti može se
očekivati u slučaju povećanja kapaciteta postojećih proizvodnih kapaciteta, za što postoji
sirovinska osnova (drvni ostatak). Najveći rast uvoza očekuje se kod iverastih ploča (53,8 %),
budući da se rast potrošnje ne može podmiriti iz domaće proizvodnje zbog nedovoljne
konkurentnosti i fleksibilnosti proizvodnje iverastih ploča. Najviše će porasti potrošnja
(6,12%) i posebice uvoz papira za pisanje i tiskanje (91,8%) kao posljedica nekonkurentnosti
domaće proizvodnje koja unatoč domaćoj potražnji ne uspijeva povećati proizvodne
kapacitete. Nastavak takvih trendova neminovan je ukoliko ne dođe do osuvremenjivanja
proizvodnih kapaciteta koji bi omogućili porast proizvodnje i povećanje kvalitete proizvoda.
Kod papirnih proizvoda porast izvoza očekuje se samo kod ostalih papira i kartona (29,2
posto), što ukazuje na najveći porast konkurentnosti unutar ove kategorije drvnih proizvoda.
Sveukupno, dinamika projiciranih stopi rasta izvoza ukazuje na porast konkurentnosti piljene
građe listača i ostalih papira i kartona, što svakako nije pokazatelj sveukupne konkurentnosti
drvno-prerađivačkog kompleksa u Republici Hrvatskoj.Kod svih ostalih proizvoda očekuje se
porast uvoza i daljnje smanjenje konkurentnosti na svjetskom tržištu drvnih proizvoda.35
Podaci ukazuju na vrlo nepovoljnu strukturu u kojoj dominira izvoz primarnih drvnih
proizvoda, dok u međunarodnoj trgovini namještajem s visokom dodanom vrijednošću kao
što je kuhinjski namještaj, dnevne i spavaće sobe Hrvatska ostvaruje veliki deficit. Najveći
udio u vrijednost izvoza primarnih i sekundarnih drvnih proizvoda ostvaruje drvo obrađeno
po dužini piljenjem, glodanjem i sl., čak 43%, a takvo drvo obrađeno piljenjem predstavlja
najmanji stupanj obrade i ostvaruje najmanju dodanu vrijednost. Ipak je udio izvoza
35
Vlahinić-Dizdarević N.,Uršić V., Drvno-prerađivački kompleks u republici Hrvatskoj: Swot matrica i projekcija
rasta, Poslovna izvrsnost Zagreb. God IV (2010) BR 1
29
neobrađenog drva smanjen kao rezultat izvozno-uvozne regulative u prometu neobrađenim
drvom, čime se Hrvatska opredijelila za politiku koja praktično ne dopušta izvoz neobrađenog
drva, posebice ekonomski najvrjednijih razreda kakvoće i vrsta drva. Iako je ostvareno
povećanje vrijednosti izvoza namještaja od 34 posto u analiziranom razdoblju, uvoz je rastao
još i više, a deficit se povećao. Najznačajnije izvozno tržište za hrvatske primarne i
sekundarne drvne proizvode je Italija s preko 40% udjela, slijedi Slovenija s 13%, Austrija
(7%) i Njemačka (5%), no najveći porast zabilježio je izvoz u Srbiju i Crnu Goru, Švicarsku i
Egipat (132%). U strukturi uvoza dominira Slovenija, zatim slijede Austrija, Bosna i
Hercegovina te Njemačka, a najveći porast uvoza zabilježio je uvoz iz Kine.36
Grafički prikazi sa vrijednostima izvoza pojedinih proizvoda prerade drva pokazuje da
najveću vrijednost u izvozu ostvaruje drvo obrađeno po dužini piljenjem, glodanjem i sl., dok
ostali proizvodi ostvaruju znatno manje i podjednake vrijednosti.
Graf 4. Prikaz ukupne vrijednosti izvoza pojedinih drvnih proizvoda za 2007. godinu
36
Vlahinić-Dizdarević N.,Uršić V., Drvno-prerađivački kompleks u republici Hrvatskoj: Swot matrica i projekcija
rasta, Poslovna izvrsnost Zagreb. God IV (2010) BR 1, str 68
30
Izvor: Izv.prof.dr.sc. Darko Motik, Andreja Pirc, dipl.ing; Pokazatelji stanja na tržištu namještaja i ostalih drvnih
proizvoda Republike Hrvatske do 2007. godine
Graf 5. Prikaz ukupne vrijednosti izvoza pojedinih drvnih proizvoda za 2009. godinu
Izvor: Hrvatska gospodarska komora, Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo; Prerada drva,
proizvodi od drva i proizvodnja namještaja, Zagreb, srpanj 2010.
Usporedbom grafičkih priakaza izvoza iz 2007 i 2009 godine,uočava se blaga tendencija rasta
koja je prisutna i u narednim godinama.
S obzirom na konkurenciju, ono što svakako daje prednost hrvatskoj drvnoj industriji nad
drugim zemljama je certificirana sirovina, upravo iz razloga jer su najveći dobavljač sirovine
upravo Hrvatske šume d.o.o
31
2.5 Analiza šumarsta i drvne industrije u Europi i u Republici Hrvatskoj
Šumarstvo i drvna industrija sudjeluje u kreiranju nove vrijednosti u EU s 8%, odnosno s 9%

u kreiranju radnih mjesta.
Šume prekrivaju oko 3.870 milijuna hektara (29%) Zemljine površine 37. Prema dostupnim
podacima, 2005. godine ukupna je površina šuma u Europi (isključujući Rusiju) bila 193
milijuna hektara, što predstavlja povećanje od 7% u odnosu na 1990. godinu. Europa se ističe
kao jedina veća regija koja je imala neto povećanje šumskog područja u periodu od 1990.-
2005.38
Upravo su europske šume primarni proizvođači drva u svijetu. Naime, 23% industrijskih
trupaca dolazi iz Europe (isključujući Rusiju), a europska šumska zemljišta čine 5% ukupne
svjetske šumske površine.
Šume i šumska zemljišta danas se smatraju važnom komponentom europskog prirodnog
okruženja. Europska unija (EU) kreirala je posebne strategije i politike vezane upravo uz
područje šumarstva i srodnih industrija koje uključuju brojne ciljeve na globalnoj, regionalnoj
pa čak i lokalnoj razini. Međutim, neke su zemlje brže prihvatile predložene strategije i
politike od drugih. Važno je uzeti u obzir i činjenicu kako površina šuma uvelike ovisi i o
ekološkom okruženju i prirodnim uvjetima zemlje. Šume na području EU pripadaju različitim
vegetacijskim zonama, od obalnih područja do Alpa.39
37
European Comission (2003) Sustainable forestry and the European union. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/enterprise/forest_based/forestry_brochure_en.pdf
38
Food and Agriculture Organization of UN (2007) State of the world's forests. Dostupno na:
www.fao.org/docrep/009/a0773e/a0773e00.HTM - 10k
39
32
Graf 6. Prikaz postotka ukupnog teritorija zemlje prekrivenog šumom
Izvor: Confédération Européenne des Propriétaires Forestiers. Dostupno na: www.cepf-eu.org
33
Tablica 7. Prikaz poataka o površini prostora i površini šuma u zemljama EU-27, 2004. godina
Izvor: Food and Agriculture Organization of UN (2007) State of the world's forests. Dostupno na:
Finska ima najpovoljniji odnos ukupne prostorne površine i površine šuma te najveću
površinu šuma per capita (4,3 ha). Iza nje je Švedska s 3,1 ha površine šuma per capita i
66,8% udjelu šuma u ukupnoj prostornoj površini. Nizozemska i Irska imaju najmanji udio
šuma u ukupnoj površini prostora, 10,8%, odnosno 9,7 %, a Nizozemska ujedno ima i
najmanji udio šuma per capita, točnije nema niti jedan hektar šuma po stanovniku.
34
Dalje će se usporediti stupnja eksploatacije, kao temeljne pretpostavke za ostvarivanje
ekonomskih učinaka i multiplikacije na stvaranje nove vrijednosti u nacionalnoj ekonomiji i
zapošljavanje, ali i zaposleni i visina prihoda Hrvatske drvne industrije u odnosu na Europsku,
kao i podaci o proizvodnji, potrošnji te uvozu i izvozu piljenog drveta i industrijskih trupaca u
EU-27 i Hrvatskoj.
Tablica 8. Prikaz šuma dostupnih za eksploataciju u RH u usporedbi sa zemljama članicama

EU
Izvor: Eurostat, Forest statistics, edition 2009
Niska razina eksploatacije šuma u RH u usporedbi sa zemljama članicama EU može

poduprijeti tezu o relativno niskom ekonomskom učinku ovog sektora na nacionalnu
ekonomiju, regionalni razvoj i zapošljavanje
35
Tablica 9. Prikaz broja zaposlenih u šumarstvu i drvnoj idustriji u u RH u usporedbi sa
zemljama članicama EU
Izvor: Eurostat, HGK, 2010
Tablica 10. Prikaz prihoda u šumarstvu i drvnoj idustriji u u RH u usporedbi sa zemljama

članicama EU
Izvor: Eurostat, HGK, 2010
36
Ekonomski pokazatelji šumarstva i drvno-prerađivačke industrije pokazuju vrlo visoku
ekonomsku snagu ovog gospodarskog sektora
Tablica 11. Proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz piljenog drveta, 2004. godina
Hrvatska je u 2004. godini proizvela 954 000 m3 piljenog drveta, što je niže od europskog
prosjeka koji je bio 1.911 mil. m3. Uvoz piljenog drveta u RH bio je gotovo neznatan (2 000
m3), uz izvoz od 151 000 m3, što je iznad europskog prosjeka za više od 50 000 m3 piljenog
drveta.
Tablica 12. Proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz industrijskih trupaca, 2004. godina
www.fao.org/docrep/009/a0773e/a0773e00.HTM - 10
Ova industrija ima velik razvojni potencijal, a mudrim gospodarenjem ona može postati jedan
od glavnih hrvatskih izvoznih brandova. Stoga, promjene koje nam predstoje tijekom 2014.
godine treba iskoristiti u svjetlu što boljeg ostvarenja vizije Hrvatskih šuma d.o.o. kao
predstavnika hrvatske drvne industrije. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u
europskom okružju velik je i ozbiljan zadatak. Dugogodišnja tradicija i uspješnost Hrvatskih
šuma d.o.o. u svom poslovanju jamac je ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Podizanje stupnja iskorištavanja šumskog potencijala zahtijeva promjenu vladinih politika
upravljanja šumskim potencijalom i usklađivanja s najboljom praksom zemalja-članica EU
37
4. STRUKTURALISTIČKI PRISTUP ANALIZI HRVATSKE DRVNE
INDUSTRIJE
Kako bi poduzeće bilo u mogućnosti oblikovati uspješnu strategiju za nastup na tržištu nužno
je poznavati i karakteristike industrije u kojoj se natječe. Strukturne karakteristike industrije
imaju presudnu ulogu kod određivanja jačine suparništva poduzeća u industriji, dugoročne
profitabilnosti industrije te određivanja natjecateljske strategije koju poduzeće odabire. Pored
industrijskih snaga, na poduzeće djeluju i snage koje se nalaze izvan industrije, poput općih
ekonomskih uvjeta, političkih uvjeta, tehnološkog razvoja i sl., ali s obzirom da njihov utjecaj
podjednako utječe na sva poduzeća u industriji njihovo je djelovanje od manje važnosti u
odnosu na industrijske sile. Jedan od modela koji se najviše koristi za analizu industrije,
procjenu jačine konkurentske borbe u industriji i odabir natjecateljskih strategija predložio je
Michael Porter.
U postavkama njegova modela ističe se kako jačina konkurentske borbe u pojedinoj industriji
nije pitanje slučajnosti već rezultat ekonomskih karakteristika industrijske strukture. Porter je
izdvojio ukupno pet industrijskih sila koje imaju presudnu ulogu u određivanju jačine
konkurentske borbe, a njihovo zajedničko djelovanje određuje i profitni potencijal industrije40
Slika 2. Prikaz Porterovog modela
40
2009, str 94
38
Izvor: Porter, M. (1980) Competitive Strategy- Techniques for Analyzing Industries and Competitors, New
York; The Free Press, str. 4.
3.1 Prijetnja od pridošlica u hrvatskoj drvnoj industriji
Prva konkurentska sila koja ima dugoročni utjecaj na industrijsku profitabilnost vezana je uz
prijetnju novih poduzeća ulaskom u industriju. Negativni učinci za postojeća poduzeća od
eventualnog ulaska novih ogledaju se u padu cijena gotovih proizvoda i to zbog novih
proizvodnih kapaciteta u industriji i želje pridošlice za stjecanjem što većeg tržišnog udjela.
Dolaskom u industriju može se smatrati i diversifikacija odnosno preuzimanje postojećeg
poduzeća u industriji od strane poduzeća izvan industrije. Takvo preuzimanje uglavnom prati
težnja nove vlasničke strukture za stjecanjem većeg tržišnog udjela. Jačinu prijetnje ulaska u
industriju određuju barijere ulaska u kombinaciji s potencijalnom reakcijom postojećih
poduzeća. Neke od osnovnih barijera ulaska objašnjene su u nastavku. Ekonomija obujma
označava situaciju u kojoj jedinični troškovi po proizvodu padaju s rastom količine
proizvodnje. U slučaju postojanja značajnih ekonomija obujma pridošlice su prisiljeni ući u
industriju s velikim početnim kapacitetima kako bi proizvodili s istom efikasnošću kao
postojeća poduzeća.41 Upravo slučaj ekonomije obujam prisutan je u drvnoj industriji, zbog
monopola Hrvatskih šuma d.o.o.
Potreba za kapitalom može predstavljati visoku barijeru ulaska u industriju ukoliko pridošlice
moraju ostvariti značajne investicije kako bi se mogli natjecati s postojećim poduzećima.
Naročito je ova prepreka visoka ukoliko je riječ o rizičnim investicijama koje mogu rezultirati
niskom spašenom vrijednošću opreme u slučaju dezinvestiranja.
Samo ulaganje u drvnu industriju ne predstavljaju posebno visoku barijeru ulaska u
industriju, ali ogroman rizik predstavlja moguće dezinvestiranje zbog specijaliziranih strojeva
koji se teško mogu prodati bez značajnog diskonta.
Isto tako velik rizik predstavlja i dostupnost sirovine koja je sada najvećim dijelom u
vlasništvu državnog poduzeća. Te bi dostupnost iste na domaćem području uvelike uvjetovala
strategija prodaje sirovine Hrvatskih šuma. d.o.o
Kada su postojeća poduzeća razvila dobre odnose sa svojim kupcima pristup kanalima
distribucije predstavlja značajnu barijeru ulaska u industriju. Ponekad, jedini način ulaska u
kanale distribucije može biti kroz cjenovne ustupke, sudjelovanje u oglašavanju i sl.
41
2009, str 95
39
Postoje i brojne druge potencijalne prednosti postojećih koje mogu otežati ulazak poduzeća u
industrije. Između ostaloga, tu se ističu:
• Povlašteni pristupi sirovinskoj osnovi ključnoj za proizvodnju. Postoji realno uporište za

tvrdnju kako specifičnost sirovinske osnove djeluje u korist postojećim proizvođačima
proizvoda od drva i namještaja. Sirovinska baza u RH je približno u odnosu od 75:2545 u
vlasništvu državnog poduzeća Hrvatske šume d.o.o. te su kanali nabave velikim dijelom
uhodani. Prema izjavama brojnih stručnjaka postoje unutar sektorske devijacije koje se
odnose ponajviše na pitanje količine i kvalitete naručenih i dobivenih sirovina, ali generalno
gledajući, ovakav raspored djeluje kao značajna barijera ulaska u industriju. Dosadašnja
praksa Hrvatskih šuma d.o.o. je bila sklapanje godišnjih ugovora s prerađivačima drva dok je
prema zadnjim informacijama omogućeno sklapanje i višegodišnjih ugovora. Ovakva praksa
uvelike je podigla barijere ulaska u industriju, ali i donijela brojne prednosti za
drvoprerađivačku industriju. Prije svega, to se očituje u manje rizičnom zaduživanju prilikom
investiranja u razvoj proizvodnje. Zbog jednogodišnjih ugovora o nabavci sirovine od strane
Hrvatskih šuma ovakva je praksa stvarala veliku neodlučnost u ostvarivanju investicijskih
aktivnosti.
• Državni poticaji. Postoji više različitih načina na koje država direktnim poticajima pomaže
razvoj DI. Prije svega se ističu nepovratna namjenska sredstva kapitalne pomoći za uvođenje
novih tehnologija prerade drveta, proizvodnje namještaja, zaštite okoliša, energetske
učinkovitosti, marketinga i dr. Vrijedi istaknuti podatak kako je u 2007. godini izdvojeno 41,1
mil. kuna za subvencije, a u 2008. planirani iznos je povećan na 53 mil. kuna. Međutim,
potrebno je istaknuti kako će vrijednosti i kriteriji dodjeljivanja subvencija uvelike biti
izmijenjeni pristupom RH EU. Doći će do smanjenja sektorskih subvencija. Također, i ova
barijera uvelike ide u prilog postojećim poduzećima.
• Povoljne lokacije. Karakteristika lokacije kao izvora natjecateljske prednosti u velikom se
broju industrija doživljava kao jedan od temelja dugoročno održive konkurentske prednosti jer
se ne može lako ni u kratkom roku kopirati. Iako lokacija više nema primarno značenje za
razvoj DI kakvo je imala u prošlosti, ipak se mogu identificirati prednosti koje postojeća
poduzeća imaju glede odabira mjesta proizvodnje.42
• Politički faktori ili državna regulativa predstavljaju također moguću barijeru ulaska u
industriju. Zahtjevi regulatornih institucija za pribavljanjem brojnih dozvola i poštivanje
42
2009, str 95
40
raznih zdravstvenih i ekoloških standarda u brojne industrije uvelike je otežan ili u najmanju
ruku usporen ulazak. Potreba za prikupljanjem dozvola može unaprijed biti signal postojećim
poduzećima da se novi konkurent sprema za ulazak u industriju. 43 A s obzirom da država
propisuje regulativu za ulazak novog poduzeća, onda je očito kako bi novom poduzeću bilo
uveliko otežan ulazak na novo tržište, s obzirom da većinu drvnog resursa posjeduje upravo
državna firma. Tako se može procijeniti da je mogućnost prijetnje od pridošlica relativno
mala.
3.2 Pregovaračka moć dobavljača u hrvatskoj drvnoj industriji
Kao drugu ključnu snagu koja utječe na dugoročni profitni potencijal industrije Porter ističe
pregovaračku snagu dobavljača. Ova je snaga nadasve specifična jer je veliki dio sirovine u
vlasništvu RH (tj. HŠ) što znači kako razvoj DI u velikoj mjeri ovisi o načinu i kvaliteti
opskrbe od strane HŠ – a. Pored ove činjenice treba spomenuti da se cijena sirovine DI (tj.
outputa HŠ) ne formira na tržištu već postoji svojevrsno administrativno određivanje cijena.
Jasno je kako ova dva čimbenika imaju strateški značaj za razvoj DI.
Uobičajeno se jaka snaga dobavljača manifestira kroz smanjenje ulazne kvalitete i/ili
podizanje cijena proizvoda čime se smanjuju profitabilnost industrije.
Moguće je izdvojiti nekoliko ključnih karakteristika koje determiniraju pregovaračku snagu
dobavljača. Ako razmatramo koncentraciju u drvnoj industriji teško se može izdvojiti
dominantno ili dominantna poduzeća koja bi sudjelovala u značajnijem obujmu ukupne
prodaje kod HŠ – a. Uglavnom je riječ o industriji s velikim brojem prerađivačkih poduzeća
(posebno se ističe veliki broj pilana) i nekolicini poznatih proizvođača namještaja s
dugogodišnjom tradicijom. U ovakvoj konstelaciji snaga jasno je kako teško možemo govoriti
o paritetu pregovaračke moći. Konkretno, može se ocijeniti da je pregovaračka snaga
dobavljača u ovom slučaju veća. Hrvatske šume imaju znatan utjecaj na smjer razvoja DI
industrije u RH.
Njihov položaj u odnosu na DI nameće veliku potrebu za transparentnošću u poslovanju i
konstantnu razmjenu informacija o tržišnim trendovima kako bi lanac vrijednosti bio
43
2009, str 97
41
usmjeren na stvaranje što više finalnih proizvoda koji ostavljaju najviši dio dodane vrijednosti
u Hrvatskoj i jamče najvišu razinu zaposlenosti u industriji, što predstavlja javni interes. U
ovom se kontekstu pozitivno mogu ocijeniti nastojanja HŠ – a za sklapanjem višegodišnjih
ugovora. Iako će ovakva praksa djelomično utjecati na pad njihove pregovaračke moći ipak se
ne mogu ne istaknuti pozitivni učinci za poduzeća u DI koji će zbog sigurnosti u opskrbi
sirovinom uz manje rizike moći pripremati i provoditi investicijske projekte. Važnost kupca
(DI) u ukupnoj prodaji HŠ d.o.o. drugi je indikator pregovaračke snage dobavljača. Obzirom
da je DI gotovo jedini kupac proizvoda HŠ ovaj je faktor svakako povoljniji od prethodnog,
no uz jednu opasku.
Obzirom da je DI relativno fragmentirana industrija i nema jedinstva pregovaranja s
Hrvatskim šumama ovaj pokazatelj se može znatno popraviti u korist poduzeća iz DI ukoliko
bi se ona udružila u nastupu prema Hrvatskim šumama odnosno ukoliko bi osnovali tzv.
Drvni klaster.
Međudjelovanje ovih faktora stavlja Hrvatske šume u vrlo specifičan položaj u odnosu na
drvoprerađivačku industriju. Generalno se može zaključiti kako je pregovaračka snaga
dobavljača veća od pregovaračke snage DI, ali s inicijativama koje vode prema smanjenju
dispariteta. Zahtjevi za javnim vlasništvom primarnih resursa proizvodnje i nacionalnog
bogatstva (poput šuma) su potpuno jasni i zbog toga se nameće potreba za što
transparentnijim poslovanjem i rigoroznijom javnom kontrolom. Razvoj DI – a u Hrvatskoj
ovisi o poslovnoj politici Hrvatskih šuma čije se inicijative (poput sklapanja višegodišnjih
ugovora) ocjenjuju pozitivno, a vezano uz razvoj cjelokupne industrije.44
Ono što svakako daje još izraženiju snagu pregovaračke moći Hrvatskim šumam je i uredba
vijeća (EZ-a) br. 2173/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavljanju FLEGT sustava za
izdavanje dozvola za uvoz drva u Europsku zajednicu, a kojom se određuje da sva građa
izvezena iz Hrvatske mora imati potvrdu o zakonitoj sječi. Takva odredba onemogućuje
kupnju drvene građe od ne registriranih subjekata. Time Hrvatske šume kao državno
poduzeće sa 80% ukupnih šumskih resursa dobiva na jačanju pregovaračke moći.
Na temelju sustava izdavanja dozvola, određene drvne proizvode koji se uvoze u Zajednicu iz
partnerske zemlje preko bilo kojeg carinskog prijelaza namijenjenog puštanju proizvoda u
slobodan promet treba pokrivati dozvola koju izdaje partnerska zemlja, a u kojoj se navodi da
su drvni proizvodi proizvedeni od domaćeg drva koje je zakonito posječeno ili od drva koje je
44
2009, str 97
42
zakonito uvezeno u partnersku zemlju sukladno nacionalnim propisima, kao što je utvrđeno u
odgovarajućem sporazumu o partnerstvu. Pridržavanje tih pravila predmet je nadzora treće
strane. 45
Ovom odredbom daje se i poticaj državama članicama da označe nelegalnu sječu kao kazneno
djelo prema Direktivi Europske unije o pranju novca 46 (trenutno samo mali broj država tumači
nelegalnu sječu kao pranje novca).
Iako su Hrvatske šume d.o.o najveći dobavljači drvne sirovine na području Hrvatske, sa
posjedom od gotovo 80%, te kao takvi imaju znatnu pregovaračku moć, postoje i različiti
privatni posjednici i udruge u čijem je vlasništvu preostalih oko 23% ukupne šumske
površine.
Šume šumoposjednika u Hrvatskoj prostiru se na površini nešto većoj od 600.000 ha, što čini
oko 23% ukupne šumske površine. Procjena je da ima isto toliko šumoposjednika, što znači
da su to pretežno mali šumoposjednici, uz nekoliko većih šumoposjednika koji imaju posjede
od 100 pa do 12.000 ha (povrat imovine). Kao posljedica ovakve strukture, šume
šumoposjednika u znatno su lošijem stanju od onih u državnom vlasništvu. S ciljem
unapređenja gospodarenja tim šumama, stručne, savjetodavne i edukativne poslove od 2011.
godine obavlja Služba za šume šumoposjednika Hrvatskih šuma d.o.o.
U šumama šumoposjednika tijekom 2012. godine doznačeno je ukupno 281.042 m3 drvne
mase, a proizvedeno 286.229 m3 drvnih proizvoda,od čega 138.919 m3 oblovine i 147.310
m3 ogrjevnog drveta. U 2012. proizvedeno je 222.332 komada božićnih drvaca. Prijavljena je
201 šumska šteta, s procijenjenom vrijednosti u iznosu od 2.420.697 kn. uz to, u šumama
šumoposjednika bilo je opožareno 2.791 ha šumskih površina, a procijenjena šteta od požara
iznosila je 3.833.723 kn. Opožarene su površine na području UŠP Senj, Buzet i Split. U šume
šumoposjednika posađeno je 475.600 sadnica šumskog drveća.47
Vlasnici privatnih šuma u najvećem broju slučajeva pripadaju starijoj populaciji

seoskog stanovništva, mnogi ne vode brigu o svom šumskom posjedu, ili više nemaju
prebivalište u mjestu gdje im je šuma. Državne potpore privatnom šumarstvu gotovo da ne
postoje, kao ni znanstvena istraživanja, a gospodarenje malim šumskim posjedom
45
Ministarstvo Poljoprivrede, Uredba 2173-2005 o uspostavljanju FLEGT sustava izdavanje dozvola za uvoz
drva, dostupno na: http://www.mps.hr/default.aspx?id=9141
46
EC Directives on money laundering: Direktiva Vijeća 2005/60/EZ od 26. listopada 2005. i Direktiva Komisije
2006/70/EZ od 1. kolovoza 2006. godine
47
Hrvatske šume d.o.o , Godišnje izvješće za 2012,
43
nepoznanica je za većinu šumarskih stručnjaka. Mlađi šumoposjednici nisu zainteresirani za
ulaganja i bavljenje šumom. Informiranost privatnih šumovlasnika i javnosti o šumarstvu u
RH je vrlo loša, edukacije ne postoje, a komunikacije tijela vlasti i šumovlasnika nema.
Programi gospodarenja privatnim šumama ne obnavljaju se (samo za otprilike 6% površine
privatnih šuma postoje važeći programi), evidentirana sječa se obavlja u okvirima odobrenog
opsega nužne doznake, bez smjernica gospodarenja i propisanih obveza izvršenja
šumskouzgojnih radova. Ovakvo stanje rezultira nezainteresiranošću vlasnika za svoj šumski
posjed, vodi daljoj devastaciji privatnih šuma i umanjenju drvne zalihe. Javlja se princip
gospodarenja putem jednokratnog užitka vrednije drvne mase uz prepuštanje preostale
površine spontanom razvoju.48 Sve ovo rezultira još većim jazom između Hrvatskih šuma
d.o.o i ostalih šumoposjednika, svodeći na minimum njihovu pregovaračka moć kao
dobavljača.
U tablici su navedeni registrirane udruge privatnih šumoposjednika i šumovlasnika u

Republici Hrvatskoj.
48
44
Tablica 13. Prikaz registriranih udruga privatnih šumoposjednika i šumovlasnika u RH
Bjelovarsko-bilogorska županija Ličko-senjska županija
Udruga privatnih šumovlasnika "Papuk-
Bilogora" Udruga privatnih šumoposjednika "Oštra"
Udruga privatnih šumovlasnika
"Garešnica" Udruga privatnih šumoposjednika "Fortica"
Udruga privatnih šumovlasnika "Hrast"
Bjelovar

Grad Zagreb Zagrebačka županija
"Zagrebačka gora" Udruga privatnih šumovlasnika "Zdencina"
Udruga privatnih šumovlasnika "Robur" Udruga privatnih šumoposjednika "Vrba"
Udruga privatnih šumovlasnika "Žir Udruga privatnih šumoposjednika i
Zagreb" šumovlasnika "Cerovica"
Udruga privatnih šumoposjednika Udruga privatnih šumovlasnika "Zimzelen"
"Vukomeričke gorice" Pokupsko
"Medvedgrad"
Udruga privatnih šumovlasnika "Cer" Karlovačka županija
Udruga privatnih šumoposjednika "Javor" Udruga privatnih šumoposjednika "Drenak"
Zagreb Slunj

Koprivničko-križevačka županija Splitsko-dalmatinska županija
Udruga privatnih šumovlasnika prigorskih Udruga privatnih šumovlasnika otoka Hvara
šuma "Pinjula"
Stari Grad
Krapinsko-zagorska županija Varaždinska županija
Udruga privatnih šumoposjednika
"Ivančica" Zlatar Udruga privatnih šumovlasnika "Husto"
Udruga privatnih šumoposjednika "Javor" Udruga privatnih šumovlasnika "Kesten"
Lobor Lepoglava
Udruga privatnih šumovlasnika "Lipa" Udruga privatnih šumovlasnika "Opeka"
Petrovsko Vinica
Udruga privatnih šumovlasnika "Javor" Udruga privatnih šumovlasnika "Hrast"
Pregrada Cestica
Udruga privatnih šumovlasnika "Jela" Udruga privatnih šumovlasnika "Graber"
Jesenje Novi Marof
Udruga privatnih šumovlasnika "Jela" Udruga privatnih šumovlasnika "Toplički
Desinić bregi"
Varaždinske Toplice
Udruga privatnih šumovlasnika "Klen"
Klenovnik

Primorsko-goranska županija Sisačko-moslavačka županija
45
Udruga privatnih šumovlasnika "Gorski Udruga privatnih šumoposjednika "Josip
Kotar" Kozarac" Kutina
Udruga privatnih šumovlasnika "Petraea"
Udruga privatnih šumovlasnika "Čabar" Sisak

Međimurska županija
Udruga privatnih šumoposjednika
Međimurja "Jegnjed"
Izvor: Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika, dostupno na: http://www.hsups.hr/udruge.html
3.3 Pregovaračka moć kupaca u hrvatskoj drvnoj industriji
Pregovaračku moć kupca karakterizira njegova sposobnost i mogućnost pregovaranja

za postizanje boljih cijena, uvjeta plaćanja, višu kvalitetu proizvoda ili poboljšanja kvalitete
usluga, odnosno nastojanje dobivanja dodatnih usluga po istoj ili nižoj cijeni. Kada
analiziramo pregovaračku moć kupca, analiza industrije se provodi iz perspektive prodavača.
Što pregovaračka moć kupca raste, raste i njegov utjecaj u industriji, a reflektira se na
industriju snižavanjem njezine profitabilnosti.
Ako promatramo samo drvnu industriju, onda glavni kupci drvne sirovine su poduzeća iz
drvno-prerađivačkog sektora.
Tablica 14. Prikaz šest najvećih tvrtki proizvodnje namještaja u 2009. godini
Tablica 15. Prikaz najvećih tvrtki prerade drveta u 2009. godini
46
proizvodi od drva i proizvodnja namještaja, Zagreb, srpanj 2010.
Prema dostupnim podacima, drvno-prerađivački sektor sirovinu kupuje isključivo na

domaćem tržištu, i to u najvećoj mjeri od Hrvatskih šuma d.o.o. čiji je način prodaje definiran
člankom 19. cjenika glavnih šumskih proizvoda iz prosinca 2012. godine. Prema tom članku
glavni načini prodaje drvnih sortimenata su sljedeći;
-okvirni ugovori s godišnjim ugovorom
-godišnji ugovor bez okvirnog ugovora
-prodaja na blagajni-maloprodaja
-nadmetanje
Osnovni način na koji pilanska industrija nabavlja oblovinu je putem godišnjih i petogodišnjih
ugovora. Na javne dražbe otpada samo 10% ukupne oblovine prodane pilanama. Korištenje
dobave sirovine putem ugovora značajno je poraslo od 1996. godine.49
Izvadkom iz članka 11 istog dokumenta želi se predočiti okvirna cijena jedne od najčešćih
upotrebljavanih sirovina.
Tablica 16. Prikaz cjenika glavnih šumskih proizvoda, Hrvatske šume d.o.o
49
Vlada Republike Hrvatske, Nacionalna šumarska politika i strategija, Zagreb, 17. srpnja 2003
47
Izvor: Cjenik glavnih šumskih proizvoda, Hrvatske šume d.o.o., prosinac 2012
Cijene drvnih sortimenata se revidiraju uz prethodnu suglasnost Ministarstva gospodarstva.

Cijene su ostale nepromijenjene u zadnjih pet godina i na njih nisu utjecala kretanja na
tržištu.50
U hrvatskoj se proizvodi više sirovine nego li za nju na domaćem tržištu ima potrebe pa je
tako uvoz piljenog drveta u RH bio je gotovo neznatan (2 000 m3), uz izvoz od 151 000 m3,
što je iznad europskog prosjeka za više od 50 000 m3 piljenog drveta. Prema dostupnim
podacima, 2004. Republika Hrvatska je proizvodila 2.887 mil. m3, a trošila 2.546 mil. m3,
odnosno izvozila 389 000 m3, a uvozila 48 000 m3 što je čini neto izvoznikom. 51 Na
domaćem terenu od 1.travnja stupilo je na snagu da se sirovina moze kupovati samo
50
Vlada Republike Hrvatske, Nacionalna šumarska politika i strategija,Zagreb, 17. srpnja 2003
51
48
licitacijom čime se ugrožava egsistencija manjih proizvođača. Moguće rješenje bilo bi
Udruživanjem u klastere, čime bi stvorili veću pregovaračku moć.
3.4 Intenzitet industrijskog suparništva u hrvatskoj drvnoj industriji
Hrvatske šume d.o.o., Zagreb su vodeći dobavljač oblovine za drvnu industriju u Republici
Hrvatskoj, jer dobavljaju preko 94% iskorištene oblovine. Ta će se situacija nastaviti i dalje
zbog opsega, kakvoće i rascjepkanosti opskrbe iz privatnih šuma.52
Ukidanjem Šumarske savjetodavne službe, kao specijalizirane javne ustanove za obavljanje
poslova dijela javnih ovlasti i unapređenje gospodarenja šumama i šumskim zemljištima
šumoposjednika, svi poslovi iz dijela javnih ovlasti preneseni na poduzeće Hrvatske šume
d.o.o., koje osim što nastavlja djelatnost regulatora istodobno je i konkurent na tržištu
gospodarenja šumama te pružanja usluga i obavljanja radova u šumarstvu.
Isto tako, Zakonom o izmjenama Zakona o šumama 53 ukinuta je obveza provođenja javnih
natječaja za izradu programa gospodarenja šumama, te usprkos zakonskoj mogućnosti da
šumskogospodarske planove može izrađivati svaka fizička ili pravna osoba koja udovolji
uvjetima i dobije licencu Komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, na Hrvatskim
šumama d.o.o. je odluka o tome hoće li ili ne izradu šumskogospodarskih planova prepustiti
drugima.54
Nesrazmjer između najvećeg Hrvatskog poduzeća za gospodarenje drvnom sirovinom i
ostalih, manjih šumoposjednika dodatno se povećava i time što se radovi i usluge
gospodarenja šumama šumoposjednika u Republici Hrvatskoj najvećim dijelom financiraju iz
naknade za općekorisne funkcije šuma. A upravo se ta sredstva za OKFŠ prikupljaju na
posebnom računu Hrvatskih šuma d.o.o. Bez obzira što postoji obveza Hrvatskih šuma d.o.o.
na podnošenje izvješća Vladi RH o naplaćenim naknadama i njihovom utrošku u protekloj
godini, činjenicu da se navedena sredstva planiraju na temelju odluke Uprave Hrvatskih šuma
d.o.o. dodatno smanjuje pošteno tržišno natjecanje u hrvatskoj drvnoj industriji.
Mišljenje Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je da se ukidanjem Šumarske savjetodavne

službe i davanje javnih ovlasti u nadležnost poduzetnika Hrvatske šume d.o.o., dodatno
52
Vlada Republike Hrvatske, Nacionalna šumarska politika i strategija,Zagreb, 17. srpnja 2003
53
Narodne novine“, broj 124/10
54
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Mišljenje o sukladnosti Zakona o šumama i podzakonskih akata sa
ZZTN-om, Zagreb, 29. prosinca 2011.
49
ograničilo tržišno natjecanja na ovom tržištu u odnosu na prije važeći Zakon o šumama.
Drugim riječima, u ovom slučaju, kada je regulator istovremeno i poduzetnik na tržištu,
Agencija smatra da postojeće rješenje nije u skladu s načelom jednakopravnog tržišnog
natjecanja na mjerodavnom tržištu. Naime, izravni konkurent drugim poduzetnicima, kao što
su u konkretnom slučaju Hrvatske šume d.o.o., ne bi smio imati one javne ovlasti, koje
izravno ili neizravno utječu na konkurentnost i mogu dovesti do ograničavanja tržišnog
natjecanja na mjerodavnom tržištu. Javne ovlasti na tržištu upravljanja i gospodarenja
šumama i šumskim zemljištem nužno je povjeriti stvarno neovisnom tijelu i mora se odvijati
na načelima koja su tržišno neutralna.55
S obzirom da Hrvatske šume posjeduju 80 % ukupne šumske površine u Republici Hrvatskoj,
i dobavljaju preko 94% potrebne oblovine drvno-prerađivačkom sektoru, sa razlogom se
smatraju monopolistima na području Hrvatske, pa je intenzitet industrijskog suparništva
sveden na minimum. Osim Hrvatskih šuma d.o.o, u tablici su dana poduzeća koja posjeduju
ostatak šumskog reprodukcijskog materijala
Tablica 17. Popis dobavljača upisanih u Upisnik dobavljača šumskog reprodukcijskog materijala
PODUZEĆE UPISNI BROJ

ABIES d.o.o HR-ABI-44411
55
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Mišljenje o sukladnosti Zakona o šumama i podzakonskih akata sa
ZZTN-om, Zagreb, 29. prosinca 2011.
50
BAUMAX ZAGREB d.o.o. HR-BMX-70002
SUNČANE ŠUME d.o.o. HR-SUŠ-44003
HORTIKULTURA DONJE
LADANJE HR-HDL-70004
JOHA d.o.o. HR-JOH-40615
HORTIPLAN d.o.o. HR-HOR-70006
HRVATSKE ŠUME d.o.o. HR-HRS-44437
RASADNIK PIKET d.o.o. HR-RAP-44438
EXPORTDRVO d.d. HR-EXD-70009
FAUNUS SELVA k.d. HR-FAS-440010
Izvor: Ministarstvo Poljoprivrede; Popis dobavljača upisanih u Upisnik dobavljača šumskog reprodukcijskog
materijala; dostupno na: http://www.mps.hr/default.aspx?id=9438,
3.5 Opasnost od supstituta u hrvatskoj drvnoj industriji
U razmatranju eventualnih prijetnji od supstituta potrebno je prije svega definirati što je to

supstitut. Supstitutom se može smatrati svaki proizvod koji zadovoljava istu funkciju kao i
proizvod druge industrije. Uglavnom je riječ o raznim drugim materijalima (plastika, pluto,
metali) koji mogu zamijeniti drvo, prije svega u njegovoj krajnjoj upotrebi.
Nepostojanje supstituta dobavljačevih proizvoda značajna je pregovaračka snaga HŠ-a.
Prerada drveta iz uvoza postoji kao opcija, poglavito ako se zna da postoje uspješni primjeri u
brojnim europskim zemljama (Italija, Danska), ali za sada nema značajniji ponder u ukupnim
51
nabavkama DI. Uz činjenicu kako su HŠ gotovo jedini dobavljač DI i relativnog nepostojanja
supstituta, dodatni čimbenik, koji zaokružuje sliku pregovaračke moći HŠ u odnosu na DI,
govori kako proizvod dobavljača ima ključnu(stratešku) vrijednost za kupca56
Realno gledajući, u segmentu namještaja slavonski je hrast izuzetno kvalitetno drvo, jako
traženo i priznato u svijetu te se može tvrditi kako je razvijeno svojevrsno raspoznavanje
marke „Slavonski hrast“ od strane potrošača, što uvelike smanjuje prijetnje supstituta.
Sumirajući prijetnje supstituta jasno je vidljivo da drvo nema ozbiljne alternative, a prije
svega slavonski hrast. Opasnost od supstituta mogla bi se još više umanjiti i to na način da se
poveća stupanj obrade izvoznih proizvoda. Ukupni ekonomski učinci prodaje drva i proizvoda
od drva bili bi puno veći ukoliko bi se prenijeli na višu fazu proizvodnje. Koristi bi bile
višestruke i to za brojne interesne skupine. Prije svega porastao bi broj zaposlenih u industriji,
porasli bi porezni prihodi (kako za lokalnu upravu, tako i u državni proračun), a možda
ponajviše od svega, porastao bi dugoročni profitni potencijal industrije 57. Dodatno bi se
osnažila i tržišna pozicija u očima proizvođača, zbog same kvalitete sirovine, te bi se time
finalni proizvod distancirao od manje kvalitetnih i jeftinijih proizvoda. Opasnost od supstituta
u hrvatskoj drvnoj industriji svedena na minimum. Eventualna opasnost mogla bi postojati
ukoliko bi došlo do promjene trendova, odnosno povećanja orijentacije na proizvodnju
namještaja od drugih materijala osim drva: metala, plastike i stakla, čime bi jedna od
hrvatskih glavnih prednosti, kvalitetna drvna građa, izgubila na značaju.
3.6 SWOT analiza hrvatske drvne industrije
Vanjski i unutarnji čimbenici koji u najvećoj mjeri određuju budućnost industrije ili poduzeća
nazivaju se strateškim čimbenicima. SWOT analizi ih identificira i sumira kroz snage,slabosti,
prilike i prijetnje, čime čini temelj za oblikovanje strateških alternativa koje imaju potencijal
povezati aktivnosti poduzeća s resursima i specifičnim kompetencijama koje poduzeće u
njihovoj uporabi posjeduje s jedne strane, te omogućiti poduzeću optimalnu prilagodbu na
okruženje u kojemu djeluje s druge strane.
56
2009, str 97
57
2009, str 100
52
Utjecaj vanjskog okruženja manifestira se kroz prilike i prijetnje koje ono producira, a koje su
izvan poduzeća samoga i obično nisu pod izravnim nadzorom menadžmenta. Te varijable -
prilike i prijetnje, čine kontekst unutar kojega poduzeće posluje. U unutarnjem okruženju
identificiraju se snage i slabosti koje su inherentne poduzeću samomu - pod izravnom su
kratkoročnom kontrolom menadžmenta.58 SWOT analizom nastojimo identificirati poslovnu
strategiju kojom će se na najbolji način iskoristiti snage i minimalizirati slabosti, te
kapitalizirati prilike i minimalizirati prijetnje. Iako je hrvatska drvna industrija suočena s
mnogim slabostima i prijetnjama, ipak posjeduje određene snage i mogućnosti za daljnji
razvoj. U trenutnim nepovoljnih makroekonomskim i poslovnih uvjeta u zemlji i okruženju
čini se da je više ograničenja, no vrijeme krize je i trenutak za strukturne promjene na koje
inače domaća poduzeća uglavnom nisu spremna. Dno krize zapravo je početak novog
poslovnog ciklusa u kojem se konkurentnost i rast trebaju temeljiti na nekim postojećim
snagama, ali i nekim novim mogućnostima59.
Tablica 18. Prikaz SWOT matrice naglašavajući najznačajnije snage, slabosti, mogućnosti i
opasnosti za hrvatsku drvnu industriju.
SNAGE
Visoko obrazovani stručni kadar s iskustvom – visoki udjel inženjera i visokoobrazovanih u
ukupnoj strukturi zaposlenih u najvećem hrvatskom poduzeću za gospodarenje šumama
Dostupnost kvalitetne sirovine - dobivena višestoljetnom kvalitetnom brigom o šumama na
ovim prostorima dobar je preduvjet za proizvodnju vrhunskog proizvoda.
samodovoljnost sirovinske drvne osnove
Kvalitetan proizvod – nastao kao posljedica kvalitetne sirovine što u konačnici rezultira
proizvodom svjetske kvalitete.
Ekološki prihvatljiv proizvod – većina proizvoda napravljena je u skladu s najvišim
ekološkim standardima
Certifikati proizvoda i sirovine– otvaraju vrata i za najzahtjevnija tržišta, te su kao jedna od
strategija razvoja, pojedine proizvođače postavila u bolji položaj u odnosu na neke inozemne
konkurente.
Geografska pozicioniranost tvornica - većina proizvođača smještena van velikih
gradova što ima dobar utjecaj na domaće gospodarstvo u vidu zapošljavanja
lokalnog stanovništva i smanjenje odljeva radne snage iz tih krajeva.
Vlasništvo poduzeća - većina poduzeća je u domaćem vlasništvu.
Prepoznatljivost slavonskog hrasta – slavonski hrast još iz davnina simbol je kvalitete i
trajnosti koji inozemni kupci prepoznaju u naših proizvodima kao svojevrstan brend i
garanciju kvalitete i postojanosti.
58
59
Poslovna izvrsnost Zagreb. God IV (2010) BR 1, Vlahinić-Dizdarević N.,Uršić V.: Drvno-prerađivački kompleks u
republici Hrvatskoj: Swot matrica i projekcija rasta, str 69
53
Duga tradicija proizvodnje – višestoljetna tradicija u šumarstvu i drvnoj industriji također su
jedan od velikih pluseva na inozemnom tržištu.
SLABOSTI
Loše stanje drvne industrije – u proteklih nekoliko godina gospodarska kriza ostavila je
velike tragove u proizvodnji. Zbog pada potražnje domaćem i svjetskom tržištu nekoliko
velikih drvo-prerađivača našlo se u velikim problemima, tako da je upitan nastavak
poslovanja. Kriza je uzrokovala i velika otpuštanja zaposlenika.
Mali broj dobavljača sirovine – većina drvne sirovine nalazi se u vlasništvu Hrvatskih šuma
(oko 80 %) što dobrim dijelom utječe na nabavu sirovina manjih proizvođača posebice onih
koji nemaju potpisane višegodišnje ugovore o isporuci trupaca. Neki proizvođači nabavljaju
trupce od privatnika (iz privatnih šuma) ili uvozom elemenata gdje se opet stavljaju u
nepovoljniji položaj od drugih
proizvođača radi nemogućnosti dobivanja FSC certifikata i većih transportnih troškova.
Visoki troškovi ulaganja u nove tehnologije – uz postojeće dugove dobavljačima i relativno
slabe mogućnosti dobivanja povoljnih kredita, troškovi ulaganja u nove tehnologije prilično
su visoki, a ipak od presudne važnosti za praćenje svjetskih trendova i stvaranje napretka u
proizvodnji.
Relativno male državne potpore – uspoređujemo li drvnu industriju u cijelosti s drugim
gospodarskim granama, možemo reći da je jedna od rijetkih koja se može pohvaliti suficitom
u izvozu robe, te samim time zaslužuje više potpora u vidu kredita i nepovratnih sredstava od
države kako bi još više povećala proizvodnju, a sukladno tome i izvoz.
Loša profitabilnost industrije – prema nekim anketama provedenim kod većine proizvođača,
profitabilnost industrije je ocijenjena kao prilično loša, a ekonomska kriza inagomilani
dugovi su ju još malo pogoršali.
Gospodarska kriza (recesija) – izrazito je jako utjecala na branšu drvne industrije u cijelome
svijetu. Unazad tri (4) godine trend prodaje sirovine je u padu, a tek se prošle godine počeo
nazirati oporavak tržišta.
Premala proizvodnja za velika tržišta – proizvodnja hrvatskih poduzeća za sada još uvijek
nije dovoljno velika za značajniji izlazak na neka velika tržišta poput Rusije, UAE, pa čak i
SAD-a. Izlazak na navedena tržišta pokušao se u nekoliko navrata, posebice u UAE u obliku
nastupa pod jednim imenom (u obliku klastera), no neki veći rezultati tog nastupa ipak nisu
zabilježeni. Velika tržišta zahtijevaju i velike količine koje mi, za sada, još uvijek ne
možemo ponuditi, tako da poslove na timtržištima, nažalost, dobivaju proizvođači nekih
drugih zemalja.
nedostatak kapitala za istraživanje i razvoj
nedovoljne investicije
aprecirana domaća valuta- aprecijacija domaće valute otežava inozemno poslovanje
usitnjenost i nepovezanost ostalih šumoposjednika- čime se još dodatno pospješuje utjecaj
Hrvatskih šuma d.o.o
nedostatak marketinga i promocijskih aktivnosti
Nepostojanje jasne strategije
Koordinacija i komunikacija među Upravama šuma - neravnopravnost u odnosima između
Uprava (razlike u veličini i financijskoj snazi) i nedovoljan angažman Direkcije u segmentu
koordinacije odnosa među Upravama u cilju efikasnije upotrebe kapaciteta (cikličnost posla)
54
Organizacija prodaje - nejasna pravila za dodjelu ugovora, mali udio domaćih i
međunarodnih licitacija u ukupnoj strukturi prodaje,
PRILIKE
Nova tržišta – izlazak u okviru klastera na nova inozemna tržišta na kojima do sada nismo
bili prisutni u obliku klastera ili ulaganjem u proizvodnji i povećanjem proizvodnih
kapaciteta. Već sada postoje naznake za značajniji istup na rusko tržište koje predstavlja
potencijalno tržište za veliki uzlet hrvatske drvne industrije.
Klasteri – za koje možemo reći da su do nedavno bili praktički nepoznanica našim
proizvođačima. Nude udruživanje za lakši nastup na inozemnim tržištima
Ulazak u EU – olakšat će pristup tržištima kroz manju birokraciju prilikom izvoza robe.
Olakšan pristup drugim izvorima financiranja zbog ulaganja u proizvodnju
Dovoljne količine sirovine – vrlo bitna stvar je da Hrvatska ne oskudijeva sirovinom koja je
potrebna za proizvodnju, te se uz kvalitetno gospodarenje šumama i velikim drvnim zalihama
daje mogućnost i povećanju proizvodnje, a to bi otvorilo omogućnost izlaska na (količinski)
zahtjevnija tržišta.
Mogućnost ostvarivanja dodatnog prihoda – većina proizvođača teoretski je u mogućnosti
iskorištavanja bio otpada iz svojih pilana i parketarnica, kako za gorivo, tako i za proizvodnju
električne energije za vlastite potrebe. Višak tako proizvedene energije mogao bi se vraćati u
energetski sustav i prodavati HEP-u. Primjer: Strizivojna Hrast.
Sklapanje partnerskih odnosa s inozemnim kupcima – partnerski odnosi dodatno bi
osigurali plasman proizvoda i time bi proizvođači dobili neku sigurnost u prodaji barem
jednog dijela izrađenog parketa
Stvaranje brendova i prepoznatljivosti na inozemnom tržištu – dodatno bi istaknulo
hrvatske proizvode, i tako bi se stekla njihova prepoznatljivost za kvalitetu. Jedno od
najvećih izvoznih poduzeća u Hrvatskoj je Exportdrvo koje je u svijetu trgovine drvnim
elementima, parketom i namještajem nadaleko poznato ime i ono, praktički samo po sebi,
privlači inozemne kupce.
Veliko šumsko bogatstvo i kvalitetna sirovina – velika generalna potražnja za drvnom
masom (u cijelosti)
Razvoj domaće drvne industrije - Hrvatske šume i ostali šumosposjednici kao jedini
relevantan čimbenik u snabdijevanju sirovinom domaće industrije prerade drva
Uključivanje u proces prerade drveta – gdje postoje potencijali razvoj i proizvodnja
određenih vrsta finalnih proizvoda
Razvijanje šumske biomase – dodatna eksploatacija drvne mase, povećanje efikasnosti
poslovanja, dodatan prihod. U suradnji s ostalim zainteresiranim stranama pronaći modalitete
značajnije eksploatacije šumske biomase kroz razvoj energana i toplana
Dovršetak razminiranja – prilika eksploatacije miniranih površina
Otvaranje drvne industrije stranim ulagačima – prilika za značajniji razvoj drvne industrije,
veće upotrebe drveta, ulaskom u EU šire se mogućnosti suradnje, lepeza kooperanata
55
PRIJETNJE
Građevinski i drvno-prerađivački sektor – daljnja stagnacija u građevinskom i drvno-
prerađivačkom sektoru dodatno otežava plasman primarnih proizvoda šumovlasnika
Privatizacija Hrvatskih šuma – privatizacijom državnog poduzeća Hrvatske šume zasigurno
bi se otežala mogućnost stvaranja dogovora oko nagomilanih zahtjeva za podmirenja dugova
proizvođača, a neke od njih bi to dovelo u bezizlaznu situaciju. Osim toga, vrlo je vjerojatno
da bi se promijenili uvjeti prodaje/nabave trupaca za koje sada postoje višegodišnji ugovori
između Hrvatskih šuma i kupaca,te bi, vrlo vjerojatno, porasla i cijena trupaca.
Ulazak u EU – olakšat će pristup stranim investitorima koji imaju namjeru osnovati
proizvodnju (olakšan ulaz konkurentima). Osim toga, olakšat će proizvođačima drugih
država članica EU kupovinu sirovine u Hrvatskoj, čime bi se ugrozilo dostatnost sirovine za
hrvatske proizvođače
ugroženost šumskih resursa zagađenjima i bolestima
dinamični drvni sektori u konkurentnim zemljama
Slaba povezanost između privatnog šumskog sektora i Hrvatskih šuma d.o.o. - devastiranje
i negospodarenje šumama u privatnom sektoru, usitnjeno vlasništvo i nepostojanje
mehanizama kojima bi se privatni vlasnici sankcionirali (formiranje Savjetodavne službe
samo je dijelom ublažilo, ali ne i u potpunosti uklonilo probleme u ovome segmentu)
porast potražnje za tropskim drvnim vrstama na svjetskom tržištu
Nepostojanje sprege između realnih zahtjeva tržišta i obrazovnih institucija - prevelika
produkcija šumskih tehničara i inženjera
Visoki uvoz finalnog drvnog proizvoda - a ujedno visoki izvoz sirovine i drvne mase male
dodane vrijednosti
Loša konkurentnost i nerazvijenost drvne industrije – mali broj ili nepostojeći broj
kvalitetnih kooperanata na nekim područjima RH
56
5. STRATEŠKO USMJERENJE HRVATSKIH ŠUMA D.O.O., KAO NAJVEĆEG
DRVNO-INDUSTRISKOG PODUZEĆA U HRVATSKOJ
4.1 Uvođenje ISO certifikata
Za potrebe certificiranja šuma, brojne međunarodne organizacije su izradile različite sheme

certificiranja. Na europskom tržištu, najznačajnije su one koje zagovaraju The Forest
Stewardship Council (FSC) koju Hrv šume i posjeduju i Pan-European Forest Certification
Council (PEFC). Označeni certificirani šumski proizvodi na ekološki osviještenom tržištu
postižu višu cijenu od necertificiranih. Budući da šumo-vlasniku u konačnici donosi
financijsku dobit, certificiranje se nametnulo kao uspješan model zaštite šuma60 Certificirane
šume predstavljaju i osnovu za daljnje certificiranje hrvatske drvne industrije. Naime, bez
certificirane sirovine nema niti certificiranih drvnih proizvoda.
Primjena ISO standarda u poduzećima koja se isključivo bave gospodarenjem šumskim

resursima, pruža mnogobrojne mogućnosti za unaprjeđenje performansi gospodarenja
šumama, posebno procesnog dijela šumarske proizvodnje (sječa, izrada i transport). Cilj je
standardizacija svih procesa unutar HŠ d.o.o. premamodelu restrukturiranja. Većina
nacionalnih šumarskih poduzeća u EU posjeduje ISO certifikate, i to ISO 14 000 i ISO 9002
ili ISO 9001, što je, sukladno tome, uputno i za HŠ d.o.o. Između ostalog, poslovanje
dobavljača iz EU zahtjeva uvođenje standarda iz ISO 9000 obitelji.61
Niz normi ISO 14000 čije su prve norme objavljene u rujnu i listopadu 1996. godine, daje
različita gledišta upravljanja zaštitom okoliša. Dvije su prve norme ISO 14004 i ISO 14001
odnose se na sustave upravljanja zaštitom okoliša, ostvarivanja tih ciljeva i dokazivanja jesu
li dostignuti. Norme ne utvrđuju razinu značajki okoliša, što će omogućiti njihovu primjenu u
mnogim različitim organizacijama. Zahtjeva se usklađenost s prihvaćenim zakonima po
propisima o okolišu i neprekidno unapređivanje zaštite okoliša za koje sustav upravljanja
zaštitom okoliša osigurava okosnicu. Standard ISO 14000 razvijen je da pruži pomoć
organizacijama koje uvode ili unapređuju njihove sustave za upravljanje okolišem. On ne
predstavlja vrijednost za uspješnost uvođenja. Pruža način sustavnog postavljanja i
60
Lazibat T., Boković T., Primjena međunarodnih normi u hrvatskoj šumarskoj i drvnoj industriji,Ekonomski
fakultet u Zagrebu, 2006, str 8
61
2009, str 56
57
upravljanja obavezama uvođenja. Brine se više o uspostavi "kako" postići cilj, a ne "što" taj
cilj treba biti. Pored osnovnog sustava standarda postoje također veći broj smjernica koje
služe kao alati podrške. One uključuju dokumente o:
• reviziji upravljanja okolišem
• procjeni uspješnosti upravljanja okolišem
• ekološkom etiketiranju
• procjeni životnog ciklusa. 62
Niz normi ISO 9000 predstavlja međunarodni konsenzus o dobroj praksi upravljanja. Njihov
je prvi cilj organizacijama dati smjernice o tome što sačinjava djelotvoran sustav upravljanja
kvalitetom, koji može poslužiti kao okosnica za trajno unaprjeđivanje. Ocjenjivanje sustava
kvalitete organizacija može provesti sama, može zatražiti da to učini njezin dobavljač kako bi
mu pružila povjerenje u svoju sposobnost isporuke proizvoda ili usluge u skladu s njegovim
zahtjevima ili može zatražiti uslugu nezavisne certifikacijske ustanove koja će ocijeniti njezin
sustav kvalitete i izdati certifikat sukladnosti s ISO 9000. Certifikacijom sustava kvalitete od
nezavisne certifikacijske ustanove izbjegava se ili smanjuje mnogostruko ocjenjivanje od
strane kupaca i drugih klijenata. Certifikat isto tako može poslužiti kao pismena preporuka
(vjerodajnica) za potencijalne kupce, posebno kada su kupac i dobavljač jedan drugome novi
i/ili zemljopisno udaljeni.63
4.2 Unaprijeđenje odnosa Hrvatskih šuma i drvno-prerađivačke industrije
Šumarski sektor se ne može promatrati zasebno, bez drvo-prerađivačke industrije, jer oni
zapravo djeluju u simbiozi, drvoprerađivači su kupci od kojih Hrvatske šume žive.
Jedan od ključnih segmenata poslovanja svakako je odnos s drvnom industrijom. Tu su
uvedene najveće novine, a jedina namjera bila je potaknuti razvoj proizvodnje finalnih
proizvoda, odnosno motivirati stvaranje dodatne vrijednosti u zemlji. S prerađivačima se i
dalje potpisuju okvirni višegodišnji ugovori, ali novost je da se za svakog od njih svake
godine određuje kategorija. Ključni element pri utvrđivanju je stupanj završenosti proizvoda,
a na osnovu toga izračunava se rabat. Spor sa drvoprerađivačima proizašao je iz nedovoljne
količine sirovine koje im isporučuju Hrvatske šume, međutim strogo poštivanje normi
62
Lazibat T., Boković T., Primjena međunarodnih normi u hrvatskoj šumarskoj i drvnoj industriji,Ekonomski
fakultet u Zagrebu, 2006, str 6
63
Hero S., Privredni vjesnik, broj 3071 od 09. 11. 1998., specijalni prilog "Kvaliteta - ključ uspjeha", str. 2
58
poslovanja i struke najočiglednije je upravo u proizvodnji drvne sirovine.
Šumskogospodarskom osnovom jasno su propisani svi radovi u šumi. Hrvatske šume d.o.o.
nikada nisu, niti će iz šume koristiti više sirovine nego je propisano.
Zbog toga količine koje nude ne mogu zadovoljiti svu tržišnu potražnju. Svjesni svoje, kao i
uloge drvoprerađivača za gospodarstvo Hrvatske u cjelini, u 2012. uveli su novine u tržišne
odnose.
Tablica 19. Prikaz sječe u 2012. godini
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu;
Nakon pregovora, krajem 2012. potpisano je Pismo razumijevanja s Udruženjem drvno-

prerađivačke industrije pri HGK, čime je dan okvir koji definira način, uvjete, kriterije te
rabatnu politiku prodaje trupaca putem višegodišnjih okvirnih (do 10 godina) i godišnjih
ugovora. Temeljem navedenog dogovora koji je ugrađen u članak 20. i 21. Cjenika glavnih
šumskih proizvoda, Hrvatske šume d.o.o. objavile su 22. prosinca 2012. Javni poziv za
prodaju trupaca. Na ovaj način definirana je nova poslovna politika prodaje trupaca koja će
poticati razvoj proizvodnje finalnih proizvoda, ali ujedno osiguravati stabilnost opskrbe
drvnom sirovinom za sve interesne skupine drvoprerađivača od malih pilanara do velikih
finalista u narednom srednjoročnom razdoblju.64
Više godišnjim ugovorima drvnim prerađivačima se jamči isporuka drvne sirovine, a primjena
rabata ovisi o stupnju finalizacije proizvoda,čime se pokušava stimulirati drvoprerađivače da
64
Hrvatske šume d.o.o, Godišnje izvješće za 2012 godinu, str 30
59
stvore što veću dodanu vrijednost na drvo, što bi povećalo razvoj te grane gospodarstva, a
pomoglo bi i otvaranju novih radnih mjesta.
4.3 Štedljiva ekonomska politika
Hrvatske šume d.o.o. ostvarile su i premašile zadani poslovni plan za 2012. godinu te su
ostvarile dobit prije oporezivanja u iznosu od 20,8 milijuna kuna. Značajno je poboljšana
likvidnost Hrvatskih šuma d.o.o. i smanjena kreditna zaduženost uz istovremeno povećanje
dobiti u odnosu na 2011. godinu. Hrvatske šume d.o.o. su i nadalje ostale više nego stabilan
poslovni sustav, zadržavši svoju ulogu jednog od strateški najvažnijih poduzeća u Republici
Hrvatskoj. U 2012. godini smanjeni su i prihodi i rashodi. Prihodi od prodaje drvnih
sortimenata u odnosu na prethodnu godinu imaju smanjenje od 3 %. Najveći dio tog
smanjenja odnosi se na smanjenje prihoda od prodaje u inozemstvu što je rezultat promjene
politike prodaje s ciljem što bolje opskrbe domaće drvne industrije. Uplaćena sredstva OKFŠ
(Opće korisne funkcije šume) u 2012. godini iznose 276,8 milijuna kuna dok je u 2011. godini
bilo uplaćeno 385,2 milijuna kuna. Na smanjenje uplate ovih sredstava u iznosu od 108,4
milijuna kuna, najvećim dijelom utjecalo je smanjenje stope za 50% koja je u primjeni od 28.
veljače 2012. godine, ali i smanjenje osnovice za obračun – ukupnog prihoda trgovačkih
društva RH.
Zbog smanjenja prihoda Hrvatskih šuma d.o.o., nužno se moralo smanjiti troškove na svim
razinama poslovanja. Sustavne mjere racionalizacije poslovanja, koje su provedene u 2012.
godini, dale su značajne rezultate. Ostvarene su uštede na ostalim poslovnim troškovima
zaposlenih i to u iznosu od 1,4 milijuna kuna te 2,7 milijuna kuna ušteda na troškovima
reprezentacije. Uz mjere štednje u idućem periodu bit će nužno povećati prihode od prodaje
drvnih sortimenata.
U 2012. godini ostvareni su ukupni prihodi u iznosu 2.065,2 milijuna kuna i u odnosu na isto
razdoblje 2011. godine manji su za 13%, a u odnosu na godišnji plan manji su za 4%. Najveći
udio u ukupnim prihodima čine poslovni prihodi, koji su se smanjili u odnosu na 2011.
godinu za 13%. Prihodi od prodaje drvnih sortimenata iznose 1.497,6 milijuna kuna i u
odnosu na prethodnu godinu imaju smanjenje od 3% ili 44,7 milijuna kuna. Ulaganja u
biološku obnovu šuma, u odnosu na prethodnu poslovnu godinu, manja su za 105,6 milijuna
kuna i to najvećim dijelom zbog smanjenja sredstava po osnovi naknade za OKFŠ. sredstava
po osnovi naknade za OKFŠ.
60
Rashodi su ostvareni s 2.044,4 milijuna kuna.U odnosu na prošlu godinu, kada su iznosili
2.368,3 milijuna kuna, smanjeni su za 14%, a u odnosu na godišnji plan manji su za 5%.
Troškovi osoblja su u ovom razdoblju iznosili 989,1 milijuna kuna. To je u odnosu na prošlu
godinu, kada su bili 990,1 milijun kuna, smanjenje od 1,0 milijun kuna. Kako je novim
Kolektivnim ugovorom ugovoreno povećanje plaća od 4% s primjenom od 1. siječnja 2012.
godine, poduzete su mjere zbrinjavanja radnika radi zadržavanja troškova plaća na istoj razini
kao prethodne godine. Prosječan broj zaposlenih u odnosu na prethodnu poslovnu godinu
smanjen je za 1%. U ožujku je započeo trend smanjenja broja zaposlenih, te je ukupan broj na
kraju 2012. godine, u odnosu na 2011. godinu, smanjen za 4%. U troškove poslovanja ovog
razdoblja uključene su i značajne rezervacije. Rezervirana su sredstva za otpremnine radnika
u iznosu 61,2 milijuna kuna te dodatnih 1,6 milijuna kuna za započete sudske sporove. Za
redovne otpremnine radi odlaska u mirovinu i jubilarne nagrade, sukladno aktuarskom
obračunu, dodatno je rezervirano 4,7 milijuna kuna na teret troškova 2012. godine.
Tablica 20. Prikaz prihoda u Hrvatskim šumama d.o.o. u 2012. godini
Graf 7. Pregled ukupnih prihoda u Hrvatskim šumama d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o.
61
Tablica 21. Prikaz rashoda u Hrvatskim šumama d.o.o. u 2012. godini
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o.
Graf 8. Pregled ukupnih rashoda u Hrvatskim šumama d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za
Ukupna imovina Hrvatskih šuma.d.o.o. se u 2012. godini u odnosu na isto razdoblje 2011.
godine smanjila za 1%. Dugotrajna materijalna imovina obuhvaća sredstva koja Hrvatske
šume d.o.o. koristi u proizvodnji proizvoda, isporuci roba i usluga, te u administrativne svrhe
čiji je procijenjeni korisni vijek upotrebe duži od godine dana. Najveći udio u strukturi
materijalne imovine imaju građevinski objekti sa 73%. Značajno su smanjene dugoročne
obaveze i to za 34% ili 25,3 milijuna kuna. Kratkoročne obveze smanjile su se za 16% u
odnosu na isto razdoblje 2011. godine. Obaveze prema dobavljačima smanjene su za 52% i
sve obveze prema dobavljačima plaćaju se u rokovima dospijeća.
62
Graf 9. Pregled strukture pasive Hrvatskih šuma d.o.o.
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,
Graf 10. Pregled strukture aktive Hrvatskih šuma d.o.o.
Izvor:
Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o.
Pokazatelji likvidnosti mjere sposobnost društva da pravodobno podmiri svoje dospjele

kratkoročne obveze. Odražavaju odnose između dijelova ili cjelina kratkotrajne imovine i
kratkoročnih obveza.
63
Tablica 22. Prikaz pokazatelja likvidnosti
Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,
Koeficijent zaduženosti pokazuje do koje mjere društvo koristi zaduživanje kao oblik
financiranja, odnosno koji je postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je veći odnos
duga i imovine, veći je financijski rizik, a što je manji, niži je financijski rizik.
Tablica 23. Prikaz pokazatelja zaduženosti
U 2012. godini u Hrvatskim šumama d.o.o. značajno je popravljena likvidnost tvrtke i

smanjena kreditna zaduženost. Konzervativna i štedljiva ekonomska i financijska politika, kao
i ostvareni rezultati poslovanja, omogućuju Hrvatskim šumama d.o.o. i dalje stabilno
financiranje. Sve poduzete mjere smanjenja troškova i povećanja učinkovitosti poslovanja
64
mogu se smatrati uspješno odrađenom prvom fazom restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o.
odnosno uspješno provedenim mjerama unaprijeđenja poslovanja.65
4.4 Hrvatske šume d.o.o kao strategija Vlade
Ciljevi i zadaće koji su definirani i u Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji koju je

donijela Vlada RH, a objavljena u “Narodnim novinama” broj 120/03.:
1) Razvijati šumarstvo u mjeri i na način koji će, na načelima održivog gospodarenja,
maksimizirati njegov doprinos nacionalnoj ekonomiji i općoj dobrobiti, na način
koji je sukladan zaštiti i očuvanju prirode i okoliša;
2) Proizvodnja drva visoke kakvoće i što učinkovitije korištenje raspoložive drvne
mase.
3) Povećanje udjela prihoda od nedrvnih šumskih proizvoda;
4) Restrukturiranje Poduzeća za šume i privatizacija poslova u šumarstvu;
5) Razdvajanje funkcija upravljanja i gospodarenja šumama;
6) Podizanje razine gospodarenja privatnim šumama;
7) Ispunjavanje obveza prema Deklaracijama Ministarskih konferencija i uspostava
partnerskih odnosa s relevantnim tijelima EU;
8) Povezivanje znanstvenih institucija sa sličnim institucijama u Europi i svijetu, i
primjena novih suvremenih tehnologija u istraživanjima;
9) Kontinuirano usavršavanje kadrova i uključivanje visokog školstva u sustav
europskog visokog obrazovanja (ECTS);
10) Certificiranje šuma – cilj je razviti nacionalne standarde koji će biti baza za
certificiranje šuma u Hrvatskoj.
11) Provesti Nacionalnu inventuru šumskih resursa Republike Hrvatske po
međunarodno prihvaćenim standardima66
Zakon o šumama uređuje raspolaganje, upravljanje i gospodarenje šumom i šumskim

zemljištima kao prirodnim bogatstvom, a s ciljem održavanja biološke raznolikosti te
osiguranja gospodarenja na načelima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i
ekološke prihvatljivosti.
65
Hrvatske šume d.o.o, Godišnje izvješće za 2012 godinu, str 41
66
65
Uzimajući u obzir socijalno-gospodarske prilike i potrebe, preuzete obveze Republike
Hrvatske u pogledu značajnog povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj
energetskoj bilanci, potrebe za poboljšanjem životnih uvjeta lokalnog stanovništva,
razvojem poljoprivredne proizvodnje (višegodišnji nasadi) i potreba investicijskih
projekata, nužno je kontinuirano provoditi reguliranje imovinsko-pravnih odnosavezanih uz
šume i šumska zemljišta.67
Tablica 24. Prikaz strategija vladinih programa za razdoblje 2013-2015
Izvor: Strategija vladinih programa za razdoblje 2013-2015, str 264; Zagreb, srpanj 2012
67
Strategija vladinih programa za razdoblje 2013-2015, str 260, Zagreb, srpanj 2012
66
6. ZAKLJUČAK
Ovaj rad osim što daje daje prikaz drvne industrije na području Republike Hrvatske,
sistematizira spoznaje o strateškoj analizi industrije i prikazuje primjenu Porterovog modela
pet konkurentskih sila, ali i analizu industrije SWAT modelom. Rezultati SWOT analize
pokazuju da hrvatska drvna industrija ima neke bitne, više komparativne nego konkurentske
prednosti, posebice dostupnost kvalitetne drvne sirovine, tradiciju u proizvodnji namještaja te
niže cijene rada nego u razvijenim zemljama EU. Slabosti su brojne, a odnose se na
dominaciju proizvodnje u velikim serijama, tehnološku zastarjelost proizvodnih pogona,
nespecijaliziranost domaćih tvrtki, nepostojanje razvoja
proizvoda itd. Od mogućnosti valja istaknuti razvoj klastera kako proizvođača namještaja,
tako i ostalih šumoposjednika, blizinu najvažnijih tržišta, buduće širenje tržišta zbog
pristupanje EU te dugoročno očekivani budući rast prodaje na domaćem tržištu. Potencijalne
opasnosti dolaze od konkurencije iz zemalja s nižim troškovima rada i slabljenja cjenovne
konkurentnosti zbog povećanje troškova uslijed potrebe usklađivanja s EU.
Iako je analiza stanja u hrvatskoj drvnoj industriji pokazala izrazito nepovoljnu strukturu u
kojoj prevladavaju mali i neracionalni pilanski kapaciteti, rascjepkanost i nebriga manjih
šumoposjednika te monopol državnog poduzeća za gospodarenje šumama, Hrvatske šume
d.o.o, ipak zbog samodostupnosti kvalitetne sirovine, ali i zbog velike važnosti u zadržavanju
zapošljavanja u ruralnim područjima, drvna industrija ima snažan razvojni potencijal čijim bi
se daljnjim razvojem direktno doprinjelo jačem i bržem gospodarskom regionalnom razvoju.
Provedenom strateškom analizom industrije dolazimo do zaključaka da je potrebno

mobilizirati sirovinski potencijal iz privatnih šuma te ga usmjeriti prema drvnoj industriji.
Nadalje, potrebno je poticati veće uključivanje jedinica lokalne samouprave u razvojne
projekte drvnoprerađivačkih tvrtki posebno u povlačenju novca iz strukturnih fondova. Mora
se poticati veća uporaba i potrošnja drva kroz izmjene postojeće zakonske regulative i transfer
uspješnih praksi iz inozemstva. U promotivne aktivnosti, pak, na stranim tržištima mora se
uključiti gospodarska diplomacija, a potrebno je izraditi izvozne strategije sektora za pojedina
tržišta. Posebno je važno osigurati kontinuitet sustava sektorskih potpora s mogućim
povećanjem iznosa, a posebnu pažnju treba usmjeriti i na moguće financiranje ove industrije
iz fondova EU.
67
POPIS LITERATURE
1. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Mišljenje o sukladnosti Zakona o šumama i

podzakonskih akata sa ZZTN-om, Zagreb, 29. prosinca 2011.
2. Buble, M. Menadžment, Split: Ekonomski fakultet. 2006
3. Buble, M. Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005
4. EC Directives on money laundering: Direktiva Vijeća 2005/60/EZ od 26. listopada 2005. i

Direktiva Komisije 2006/70/EZ od 1. kolovoza 2006. godine
5. Edosomwan, J. A. (1996), Organizational Transformation and Process Reengineering, St.

Lucie Press, Del Ray Beach, Florida,
6. European Comission (2003) Sustainable forestry and the European union. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/enterprise/forest_based/forestry_brochure_en.pdf
7. Food and Agriculture Organization of UN (2007) State of the world's forests. Dostupno
na: www.fao.org/docrep/009/a0773e/a0773e00.HTM - 10k
8. Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,
9. Hero S., Privredni vjesnik, broj 3071 od 09. 11. 1998., specijalni prilog "Kvaliteta - ključ
uspjeha"
10. Hrvatska gospodarska komora, Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i

šumarstvo., Prerada drva, proizvodi od drva i proizvodnja namještaja: Zagreb: HGK, 2010
11. Pfeifer, S., Tipurić, D., Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, 2005.
12. Porter, M. E., Competitive Strategy: Techniques for Analyzing Industries and
Competitors, The Free Press, New York, 2004. 1. izd. 1980
13. Poslovna izvrsnost Zagreb. God IV., BR 1, Vlahinić-Dizdarević N.,Uršić V.: Drvno-
prerađivački kompleks u republici Hrvatskoj: Swot matrica i projekcija rasta, 2010
14. Sikavica P.; Novak M., Poslovna organizacija, Zagreb: Informator, 1999
15. Strategija vladinih programa za razdoblje 2013-2015, Zagreb, srpanj 2012
16. Šumarski list 1-2, Zagreb 2010, povijesni razvoj i strukture privatnog šumoposjeda, str 56
68
17. Thompson, A.A., Strickland, A.J. III, Gamble, J.E., Strateški menadžment, u potrazi za
konkurentskom prednošću: teorija i slučajevi iz prakse, MATE d.o.o., Zagreb, 2008
18. Tipurić D., Hruška D., i sur. Strateška analiza Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, 2009
19. Tipurić D., Hruška D., i sur. Strateška inicijative za unaprijeđenje poslovanje Hrvatskih
šuma d.o.o., Zagreb, 2009
20. Tipurić D., Hruška D., i sur., Model restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, 2009
21. Tipurić, D. (1996.), „Porterov model industrijske strukture“, Poslovna analiza i

upravljanje, ožujak-travanj 1996
22. Tipurić, D., Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija, Zagreb, 1999.
23. Tipurić, D., Markulin, G.,: Strateški savezi, Sinergija, Zagreb, 2002.
24. Tipurić, D., Porterov model industrijske strukture, Poslovna analiza i upravljanje, ožujak-
travanj 1996.
25. Tipurić, D., ur. Konkurentska sposobnost poduzeća. Sinergija , Zagreb, 1999
26. Tonći Lazibat, Tomislav Boković, Primjena međunarodnih normi u hrvatskoj šumarskoj i
drvnoj industriji,Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2006,
27. Tzu Sun , Umijeće ratovanja, Profil, Zagreb, 2007
28. Uredba 2173-2005 o uspostavljanju FLEGT sustava_izdavanje dozvola za uvoz drva,

dostupno na: http://www.mps.hr/default.aspx?id=9141 (20.listopada 2013)
29. Vlada Republike Hrvatske, Nacionalna šumarska politika i strategija,Zagreb, 17. srpnja
2003
30. http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv (20. listopada 2013.)
31. http://www.poslovni.hr/hrvatska/treba-razvijati-primarnu-preradu-drva-ona-je-temelj-daljnjeg-
razvoja-industrije-243103 (20. listopada 2013.)
32. http://www.poslovni.hr/hrvatska/hrvatske-sume-novim-modelom-prodaje-drva-ugrozile-male-
pilane-veliki-se-snasli-250750(21. listopada 2013.)
33. http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Crikvenica-Novi-Vinodolski/Politika-Hrvatskih-suma-
unistava-pilanu-u-Brezama(23. listopada 2013.)
69
34. http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Gorski-kotar/(keywords)/Hrvatske%20%C5%A1ume
(20. listopada 2013.)
35. http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Gorski-kotar/Mali-pilanari-bez-posla-zbog-Hrvatskih-
suma(25. listopada 2013.)
36. http://www.crvena-akcija.org/zbog-cijih-interesa-se-unistavaju-hrvatske-sume/ (25. listopada
2013.)
37. http://www.gradski-radio.hr/?p=12932(24. listopada 2013.)
38. http://cadial.hidra.hr/searchdoc.php?query=&lang=hr&bid=xX6YoGiZjPi6B2TTGcuCVA%3D%3D
(24. listopada 2013.)
39. http://www.mzoip.hr/doc/propisi/153._-_1.3.pdf (27. listopada 2013.)
40. http://casopis.hrsume.hr/pdf/084.pdf#page=19(18. listopada 2013.)
41. http://casopis.hrsume.hr/pdf/065.pdf#page=13 ima o provođenoj studiji i tom da nedostaje
element daljnjeg razvoja , već se samo obrađuje kontrola troškova. (18. listopada 2013.)
42. http://casopis.hrsume.hr/pdf/058.pdf#page=3(24. listopada 2013.)
43. http://casopis.hrsume.hr/pdf/153.pdf(23. listopada 2013.)
POPIS SLIKA
Slika 1...................................................................................................................................................20
Slika 2...................................................................................................................................................38
POPIS TABLICA I GRAFIKONA
Tablica 8 ..............................................................................................................................................35
Tablica 16..............................................................................................................................................48
Tablica 24...............................................................................................................................................66
Graf 1....................................................................................................................................................25
Graf 2....................................................................................................................................................25
Graf 3....................................................................................................................................................26
70
ŽIVOTOPIS
Alen Mijoč Zagorska 46

alenmijoc@yahoo.com 10 000 Zagreb
095/874-9723
ALEN MIJOČ
Sažetak
 Pouzdan, odgovoran i ambiciozan, sklon timskom radu
 Profesionalni cilj: daljnje obrazovanje, usavršavanje u području drvne industrije,industrije namještaja,
organizacije i menadžmenta
 Odgovarajuće zanimanje: menadžment u drvnoj industriji
Datum i Mjesto
Rođenja  10. rujna 1986. godine, Metković
Obrazovanje
 2010 - 2013 EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU,
Trg J.F.Kennedy 6. 10000 Zagreb
- Smjer: Menadžment – Diplomski studij
 2005. - 2010. ŠUMARSKI FAKULTET U ZAGREBU,

Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb
- Preddiplomski studija Drvna tehnologija
- Stečeno zvanje: univ.bacc.ing.techn.lign.
Sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) inženjer drvne tehnologije
 2001. – 2005. SREDNJA ŠKOLA METKOVIĆ,

Kralja Zvonimira 12, 20 350 Metković
- Smjer: Poljoprivredni tehničar
Strani Jezici
ENGLESKI JEZIK – tečno u govoru i pismu
Osnovna i srednja škola
Osobne
Karakteristike VJEŠTINE:
- Rad u Auto Cadu
71
- Rad u Sketchupu
- Aktivno korištenje MS Office paketa
- Komunikacija, govorništvo
- Organizacijske i prezentacijske sposobnosti
- Timski rad, odgovornost i rad s ljudima
- Predanost izvršenju zadataka
- Vozačka dozvola, B i C kategorija
PROJEKTI:
- „Centar za prototipno oblikovanje proizvoda od drva i drvnih materijala – Opremanje
studentskog poduzetničkog inkubatora“ realiziran u sklopu projekta Vlade republike Hrvatske,
Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva pod naslovom 'Obrazovanje za poduzetništo'
Hobi: crtanje, veslanje, Muay thai, adrenalinski sportovi,kazalište, putovanja...
72

Strateška Analiza HRV Drvne Industrije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Strateška Analiza HRV Drvne Industrije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

STRATEŠKA ANALIZA HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE

Zagreb, prosinac 2013.

STRATEŠKA ANALIZA HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE

Alen Mijoč, 0068023661

Mentor: Doc. dr. sc. Domagoj Hruška

Zagreb, prosinac 2013

U radu su korišteni podaci dostupni iz relevantne, domaće i inozemne literature, podaci

1.1 Problemsko područje rada

Tema ovog diplomskog rada je strateška analiza Hrvatske drvne industrije.

1.2 Ciljevi rada

Cilj istraživanja je provesti stratešku analizu drvne industrije u Hrvatskoj Porterovim

Definirat će se neki od strateških programa, ciljeva i inicijativa koji će pomoći Hrvatskim

1.3 Sadržaj i struktura rada

U četvrtoj cjelini obrađen je strukturalistički pristup analize drvne industrije, na kojem se

Završna šesta cjelina donosi zaključna razmatranja provedene industrijske analize.

2. KONCEPCIJA STRATEGIJE PODUZEĆA

U poslovnom svijetu, pod utjecajem globalizacije, prisutne su sve brže i nepredvidljivije

Strateški menadžment kao proces podrazumijeva kontinuirani, iterativni proces usmjeren na

U procesu strateškog menadžmenta donošenje, realizacija i nadgledanje provođenja strateških

2.2 Strukturalistički i resursni pristup strategiji poduzeća

Razvoj strategije poduzeća mora biti temeljen na rezultatima analize industrijske

Prema strukturalističkoj teoriji bit strateškog ponašanja poduzeća je povezivanje

1.4 Generičke konkurentske strategije

Većina našeg razumijevanja kompetitivne strategije se može povezati sa Porterovim okvirom

Porter razmatrajući osnovne konkurentske prednosti sa širinom konkurentskog područja ,

1.4.1 Strategija troškovnog vodstva

Troškovno vodstvo12 ima za cilj postizanje i zadržavanje nižih troškova proizvodnje u

Poduzeće se orijentira na stalno smanjivanje troškova u svim segmentima poslovanja. Kako bi

Odabrati niske troškove za izgradnju konkurentske prednosti znači orijentirati se na strategiju

 Tehnološke promjene koje poništavaju prošla ulaganja ili stečeno znanje.

1.4.2 Strategija diferencije

Diferencijacija16 proizvodnog asortimana podrazumijeva posjedovanje proizvoda koji se po

 Razlika visine troškova u odnosu na poduzeća koja primjenjuju troškovnu strategiju ne

1.4.3 Strategija fokusiranja

Rizici pri korištenju ove strategije su:

- Troškovna diferencijacija između poduzeća usmjerenih na cjelo tržište i fokusiranih

U nekim industrijama, problem zapinjanja u sredini može značiti da su manja poduzeća

2.1 Povijest šumarstva i drvne industrije

Različiti autori različito će odrediti početak organizirane šumarske djelatnosti, ovdje bi se

Po zakonu o o agrarnoj refonni od 23. 8. 1945. godine u brdskim područjima

2.2 Osnovni podaci o najvećem drvno industrijskom poduzeću u Hrvatskoj

Hrvatske šume, društvo s organičenom odgovornošću je pravni sljednik "Hrvatskih šuma",

Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o,str 17

Tablica 2. Prikaz obrazovne strukture zaposlenih u Hrvatskim šumama d.o.o.

Izvor: Godišnje izvješće za

Tablica 3. Prikaz izvršenja prodaje u Hrvatskim šumama d.o.o.

Tablica 4. Prikaz bilance na 31.12.2012. u Hrvatskim šumama d.o.o.

Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o, str 40

2.3 Dostupnost sirovina kao temelj poslovanja

Teritorijem Republike Hrvatske prolazi granica između eurosibirsko - sjevernoameričke i

Glede vrsta drveća šume su u Republici Hrvatskoj bjelogorične (84%) i crnogorične

Graf 2. Prikaz drvne zalihe prema vrstama u Republici Hrvatskoj

Izvor: Godišnje izvješće za 2012 godinu; Hrvatske šume d.o.o, str 7

Izvor: Izvješće o stanju šuma i šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj

2.4 Potencijal industrije

Šumama se upravlja na dugoročnoj osnovi održivoga gospodarenja, siječe se 80 posto od

Uslijed pomorske orijentacije, dobrih trgovačkih veza i prepoznatljive kvalitete drvnih

Tablica 6: Projekcije proizvodnje i neto trgovine drvnim proizvodima u Hrvatskoj za

proizvodi od drva i proizvodnja namještaja, Zagreb, srpanj 2010.

Šumarstvo i drvna industrija sudjeluje u kreiranju nove vrijednosti u EU s 8%, odnosno s 9%

Izvor: Confédération Européenne des Propriétaires Forestiers. Dostupno na: www.cepf-eu.org

Tablica 8. Prikaz šuma dostupnih za eksploataciju u RH u usporedbi sa zemljama članicama