Povmat 7

Razvoj algebre u renesansi Ritam logaritama Primjene matematike u fizici i astronomiji Matematika i likovna umjetnost
Povijest matematike
Renesansna europska matematika
Franka Miriam Brückler
ak. g. 2014./15.

Povijest matematike
Rješenja u radikalima
Polinomijalna jednadžba p(x) = 0 rješiva je u radikalima ako se

njena rješenja mogu iz koeficijenata izračunati koristeći konačno
mnogo elementarnih računskih operacija i korjenovanja.
Primjerice,
ax 2 + bx + c = 0
je rješiva u radikalima:
√
−b ± b 2 − 4ac
x1,2 = .
2a

Povijest matematike
Redukcija kubne jednadžbe

U renesansnoj Italiji medu matematičarima bilo je opće poznato da
se iz svake kubne jednadžbe lako može maknuti kvadratni član:
supstitucija
a
x =y−
3
jednadžbu
x 3 + ax 2 + bx + c = 0
svodi na
a2 a3 ab
y 3 + (b −
)y + ( − + c) = 0.
3 27 3
Npr. x 3 + 3x 2 = 12x + 18 supstitucijom x = y − 1 postaje
y 3 = 15y + 4. Stoga je dovoljno naći metodu za rješavanje kubnih
jednadžbi bez kvadratnih članova:
x 3 + ax = b, x 3 = ax + b.
Povijest matematike
Scipione del Ferro (1465.–1526.)

Profesor matematike na sveučilištu u Bologni, oko 1515. našao je
metodu za rješavanje kubnih jednadžbi tipa x 3 + ax = b. Nije
opstalo nijedno del Ferrovo djelo jer je svoje rezultate čuvao tajnim
(u to doba u Italiji moglo se dobro zaraditi rješavajući jednadžbe
onima koji su ih trebali) i otkrio ih samo nekim bliskim prijateljima.
Pred smrt je svoju metodu otkrio Antoniu Fioru, no imao ju je
zapisanu i u bilježnici koju je naslijedio zet mu Hanninal Nave.
Ubrzo se pročulo da je riješen taj tip kubnih jednadžbi.

Povijest matematike
Niccolo Tartaglia (1500.–1557.)
Samouki matematičar iz Brescie. Tartaglia mu je zapravo

nadimak ( mucavac”), kojeg je dobio zbog govorne mane
”
koja je bila posljedica ozljede u djetinjstvu: kad su
Francuzi 1512. osvojili njegovu rodnu Bresciu, jedan mu je
vojnik mačem rasjekao čeljust.
Kad je imao 16 godina trebao je naučiti abecedu, no novaca je bilo samo
do slova K. Tartaglia je ukrao udžbenik i sam naučio dalje ne samo
abecedu, već i latinski. Brzo je pokazao i matematičke sposobnosti i
počeo zaradivati predavajući matematiku u Veroni i Veneciji.
Uočio je da projektil ima najveći domet ako se ispali pod kutom od 45◦ ).
Poznat je i po knjizi koja je sadržavala zadatke iz zabavne matematike
poput sljedećeg: Tri para žele prijeći rijeku u čamcu koji može prevesti
dvije osobe. Nijedna žena ne smije biti sama s muškarcem koji joj nije
muž. Kako će parovi prijeći rijeku?

Povijest matematike
Tartaglia i kubna jednadžba
1530-ih godina je Tartaglia otkrio metodu za rješavanje kubne

jednadžbe oblika x 3 + px 2 = q i to nije tajio.
Fior, uvjeren da samo on zna riješiti tip x 3 + px = q, izazvao je
Tartagliu na natjecanje (1535.) na kojem je svaki trebao zadati
drugome po 30 zadataka s rokom od 50 dana. Evo dva od Fiorovih
zadataka:
Nadi mi broj koji zbrojen sa svojim kubom daje 6 (x 3 + x = 6);
Nadi mi dva broja u dvostrukom omjeru (2x i x) takva da kad
kvadrat većega pomnožimo s manjim i ako se taj umnožak
pribroji izvornim brojevima, zbroj bude 40 (4x 3 + 3x = 40).
Tartaglia je u posljednji čas osmislio metodu rješavanja i pobijedio.
Tom pobjedom Tartaglia stječe slavu.

Povijest matematike
Girolamo Cardano (1501.–1576.)

Milanski liječnik i matematičar. Roden u Paviji kao
izvanbračno dijete (roditelji su mu se kasnije ipak
vjenčali). Otac mu je bio milanski pravnik tolikog
znanja matematike da je njegove savjete iz geometrije
povremeno tražio Leonardo da Vinci.
Cardano je studirao medicinu i postao znamenit liječnik, čak je
1552. na zahtjev nadbiskupa Johna Hamiltona iz Edinburgha
putovao u Škotsku da ga izliječi od astme. Paralelno sa svojom
liječničkom praksom proučavao je i matematiku i mehaniku, ali se
intenzivno bavio i kockanjem i astrologijom. Osim o matematici,
objavio je djela i o astrologiji, fizici, šahu, kockanju, utjehi,
čudesnim lijekovima, otrovima, zraku, vodi, snovima, urinu,
zubima, kugi, mudrosti, moralu i glazbi. Njegovo je djelo o utjesi
navodno je izvor za Hamletove komentare o snu i smrti.
Povijest matematike
Stric mu je otrovan, a i samog Cardana i oca pokušavali su

otrovati. Žena mu je umrla 1546. Starijem mu je sinu 1560.
odrubljena glava jer je arsenom u kolaču otrovao ženu (koju je
Cardano opisao kao bezvrijednu i besramnu, a koja se vlastitom
mužu javno rugala da nije otac njihovo troje djece). Nakon toga je
Cardano odselio u Bolognu. Mladi sin je kao i otac bio ovisnik o
kocki. Okrao je vlastito g oca koji ga je istjerao iz Bologne, a
navodno da mu je Cardano u napadu bijesa i odrezao uho, ali mu
je i dalje slao novac.
Skandali oko Cardana se gomilaju te ga sveučilište pokušava
izbaciti, no Cardano tih godina ima jaku zaštitu pape Grgura XIII.
Godine 1570. uhapšen je kao heretik zbog objave horoskopa Isusa
Krista, ali ga inkvizicija nije mučila. Po izlasku iz zatvora gubi
posao i dobiva zabranu objavljivanja radova. Kraj života je proveo
u Rimu, uz malu mirovinu koju mu je osigurao papa. Prema
legendi, izradio je horoskop po kojem je trebao umrijeti odredenog
dana te se ubio kako bi održao reputaciju točne izrade horoskopa.
Povijest matematike
U doba Tartagliaine pobjede Cardano se

upravo spremao objaviti djelo Practica
arithmeticae. Cardano poziva Tartagliau u
Milano da ga pokuša nagovoriti da mu oda
svoju metodu. Tartaglia isprva odbija, no
kad Cardano spominje da je o Tartagliai
govorio sa zapovjednikom vojske u Milanu,
Tartaglia želeći promijeniti loše plaćeni
posao dolazi u Milano. Cardano ugošćuje
Tartagliau, spomenuti zapovjednik je
odsutan iz Milana, a Tartaglia pristaje
odati metodu, uz uvjet da se Cardano
zakune da ju neće objaviti prije nego ju
sam Tartaglia objavi.

Povijest matematike
Cardano je zakletvu prekršio objavom djela Ars Magna (1545.), u

kojem navodi Tartagliau kao autora metode, a uz nju objavljuje i
svoje proširenje metode1 te rezultate svog studenta Ferrarija o
rješenju jednadžbe četvrtog stupnja.
U Cardanovu obranu može se reći da je Tartaglia dugo izbjegavao
objaviti svoju metodu, a da je njena modifikacija do općeg rješenja
kubne jednadžbe Cardanov rezultat. Za Tartagliau ova je objava
bila katastrofa, jer je njome izgubio prednost na natjecanjima (koja
su mu osiguravala odredenu financijsku dobit) te je optužio
Cardana za kradu i izazvao ga na natjecanje. Na to natjecanje
Cardano šalje Ferrarija koji pobjeduje Tartagliau i Tartaglia je bio
prisiljen otići s natjecanja, te Tartaglia gubi i prestiž i dohodak.
Spomenimo ovdje i Cardanovu knjižicu Liber de luda aleae o
kockanju (objavljena tek 1663.) koja daje praktične upute za
kockanje i osnove teorije vjerojatnosti.
1
23 slučaja!
Povijest matematike
Rješenje kubne jednadžbe x 3 − 3px − 2q = 0
x =u+v
3 3
u + v + 3(uv − p)(u + v ) − 2q = 0
uv = p
u + v 3 = 2q
3
Stoga umjesto polazne jednadžbe rješavamo sustav u 3 + v 3 = 2q,

u 3 v 3 = p 3 : u 3 i v 3 su rješenja jednadžbe t 2 − 2qt + p 3 = 0, tj.
p p
u3 = q + q2 − p3, v 3 = q − q2 − p3
Broj D = q 2 − p 3 zove se diskriminantom kubne jednadžbe. Ako je
D = 0, sva rješenja kubne jednadžbe su realna (i jedno je
dvostruko). Ako je D > 0, jedno rješenje je realno, a dva su
konjugirano kompleksni brojevi. Ako je D < 0, u i v su
kompleksni, no kubna jednadžba ima tri različita realna rješenja.
Povijest matematike
Cardano je tu metodu ilustrirao i geometrijski. Naime, kubnu

jednadžbu tipa x 3 + a2 x = b 3 možemo shvatiti kao odredivanje
brida x neke kocke. Cardano je zamislio da je x razlika bridova
dvaju kocaka, veće brida u i manje brida v , te u kocku brida u
upisuje manju i trav̌ zenu, tako da su im dijagonale zajedničke.
Ostatak velike kocke rastavlja na četiri prizme (jednu obujma x 2 u,
drugu obujma u 2 x i dvije obujma xuv ). Izjednačavanje volumena i
usporedba s polaznom jednadžbom daje jednadžbe a2 = 3uv i
b 3 = u 3 − v 3 , koje je lako riješiti po u i v .

Povijest matematike
Primjer: x 3 = 15x + 4
3
3 3 3 3 15
u + v = 4, u v = = 125 ⇒
3
u 6 − 4u 3 + 125 = 0,
(u 3 − 2)2 + 121 = 0,
√
u 3 − 2 = ± −121
(!!!!! prva pojava kompleksnih brojeva u povijesti !!!!!). Kako je
Cardano znao 3
√ da x = 15x + 4 ima rješenje x = 4, zapisao √ je
u = 2 + −121 i iz toga izračunao v 3 = 4 − u 3 = 2 − −121 i
3
stoga
√ √
q q
3 3
x = u + v = 2 + −121 + 2 − −121.

Povijest matematike
Primjer: x 3 = 15x + 4
3
3 3 3 3 15
u + v = 4, u v = = 125 ⇒
3
u 6 − 4u 3 + 125 = 0,
(u 3 − 2)2 + 121 = 0,
√
u 3 − 2 = ± −121
(!!!!! prva pojava kompleksnih brojeva u povijesti !!!!!). Kako je
Cardano znao 3
√ da x = 15x + 4 ima rješenje x = 4, zapisao √ je
u = 2 + −121 i iz toga izračunao v 3 = 4 − u 3 = 2 − −121 i
3
stoga
√ √
q q
3 3
x = u + v = 2 + −121 + 2 − −121.
Ali, x = 4?! To je kasnije pokazao Bombelli.
Povijest matematike
Lodovico Ferrari (1522.–1565.)
Nakon što mu je otac poginuo, živio je kod strica, čiji sin je

pobjegao od kuće i zaposlio se kao sluga kod Cardana, no ubrzo je
shvatio da mu je kod kuće bilo bolje te je bez obavijesti napustio
Cardana i vratio se kući. Kad je Cardano kontaktirao njegova oca,
on je Cardanu umjesto sina poslao Lodovica. Lodovico je znao
čitati i pisati pa ga je zaposlio kao tajnika, a kako je brzo uočio i
njegov matematički talent, Cardano ga je podučio i matematici.
Ferrari je brzo napredovao i metodu za kubnu jednadžbu dopunio
do metode za rješavanje jednadžbe četvrtog stupnja.

Povijest matematike
Rješavanje x 4 + bx 2 + cx + d = 0
1 Pribroji bx 2 + b 2 + t 2 + 2x 2 t + 2bt:
(x 2 + b + t)2 = (b + 2t)x 2 − cx + (b 2 − d + 2bt + t 2 );
2 Odaberi2 t tako da diskriminanta desne strane bude nula:
(−c)2 − 4(b + 2t)(b 2 − d + 2bt + t 2 ) = 0, tj.
−8t 3 − 20bt 2 + (8d − 16b 2 )t + (c 2 − 4b 3 + 4bd) = 0.

3 Jedno rješenje t uvrsti gore:
x 2 + b + t = kvadratni korijen desne strane
(kvadratna jednadžba za x)
Postupak za opću jednadžbu četvrtog stupnja je sličan.
2
Uočimo da u praksi nije nužno rješavati kubnu jednadžbu za t
Tartaglia-Cardanovim postupkom već je dovoljno jedan takav t naći
pogadanjem.
Povijest matematike
Nakon opisanog natjecanja s Tartagliom, Ferrari je tražio bolje

plaćen posao. Obogatio se u službi milanskog upravitelja, don
Ferranda di Gonzage, ali ga je sklonost užicima i zabavi koštala
zdravlja. Otišao je živjeti sa sestrom, udovicom, u Bolognu, gdje je
dobio i profesuru matematike na sveučilištu, no godinu kasnije je
umro. Smatra se da ga je arsenom otrovala sestra, koja je odbila
tugovati na pogrebu i dva tjedna nakon što je naslijedila njegovo
bogatstvo ponovno se udala (no, kad je sve svoje vlasništvo
prepisala mužu, on ju je odmah ostavio te je umrla u siromaštvu).

Povijest matematike
Put prema osnovnom teoremu algebre
Englez Thomas Harriot (1560.–1621.) je uočio da ako su a, b, c

korijeni kubne jednadžbe, onda je tu jednadžbu moguće zapisati u
obliku (x − a)(x − b)(x − c) = 0, no to je postalo poznato tek
nakon objave Descartesove La géométrie 1637.
Prvi koji je dao primjere jednadžbi stupnja n s n
rješenja je François Viète (1540.–1603.). Viète je bio
francuski pravnik i zastupnik u parlamentu, a
matematikom se bavio u slobodno vrijeme. Godine
1591. objavio je In artem analyticem isagoge u kojoj
opisuje primjenu algebre na geometriju. Nakon Viète
algebra postaje opća znanost o algebarskim
jednadžbama oslonjena na simboličke oznake.

Povijest matematike
Vièteova algebra
Ipak, njegov pristup ima mnogo antičkogrčkih elemenata. Tako

umjesto direktnog rješavanja jednadžbi rješava probleme omjera, a
takoder zahtijeva homogenost dimenzija. Viète u svom djelu
prikazuje (već prije poznate, ali i svoje nove) metode za rješavanje
jednadžbi do stupnja 4 i daje vezu (Vièteove formule) izmedu
koeficijenata3 i rješenja jednadžbe.
x 2 + ax + b = 0 : x1 x2 = b, x1 + x2 = −a.
x 3 + ax 2 + bx + c = 0 :
x1 x2 x3 = −c, x1 x2 + x1 x3 + x2 x3 = b, x1 + x2 + x3 = −a.
3
Sam pojam koeficijent” je uveo upravo Viète.
”
Povijest matematike
Viète kriptolog
U to doba jedna je od najvećih svjetskih sila Španjolska, a njeni agenti
komunicirali su koristeći šifre s oko 500 znakova. Španjolski kralj Filip II,
poznati borac protiv reformacije, zagovornik inkvizicije i pokretač armade
protiv Engleske, 1590. je godine postavio zahtjev za francuskim
prijestoljem na osnovi rodbinskih veza. Francuski kralj Henrik IV,
protestant, odbio je te zahtjeve te je došlo do rata. Francuzi su presreli
jednu španjolsku poruku te ju je kralj dao Vièteu da ju dešifrira, što mu
je uspjelo: 15. ožujka 1590. kralju je predao dešifriranu poruku, a poslije
je dešifrirao i još neke druge poruke. Španjolci su to shvatili tek jedno
dvije godine kasnije. Filip II je tužio Francusku papi da se koristi crnom
magijom: tražilo se da se Vièteu sudi kao čarobnjaku i nekromantu u
paktu s vragom. Papa (vj. Klement VIII) u to nije povjerovao, a čini se
da ga je cijela situacija zabavljala, iako je pokrenuta istraga koja do dana
današnjeg nikad nije službeno zaključena.
Povijest matematike
I još malo politike

Godine 1593. belgijski matematičar van Roomen postavio je problem
x 45 − 45x 43 + 945x 41 − 12300x 39 + 111150x 37 − 740459x 35 + 3764565x 33 −
−14945040x 31 + 469557800x 29 − 117679100x 27 + 236030652x 25 −
−378658800x 23 + 483841800x 21 − 488484125x 19 + 384942375x 17 −
−232676280x 15 +105306075x 13 −34512074x 11 +7811375x 9 −1138500x 7 +
v s
u r r
7 5 15 45
u
5 3
+95634x − 3795x + 45x == − − − .
t
4 16 8 64
te je nizozemski ambasador u Francuskoj kralju komentirao da su
francuski matematičari preslabi da ijedan od njih riješi Roomenov
problem. Kralj Henrik IV je problem dao Vièteu, koji ga je brzo riješio
uočivši
s da je u pozadini jednadžbe relacija izvediva iz pretpostavki
q r q
7 5 15 45 ◦ ◦
4 − 16 − 8 − 64 = 2 sin 12 i x = 2 sin(12 /45).

Povijest matematike
Viète je bio uključen u još jedan matematički dvoboj”. Naime,

”
glavni tvorac gregorijanskog kalendara kojeg i danas koristi sav
zapadni svijet bio je njemački matematičar i isusovac
Christophorus Clavius. Kalendar je postao služben 1582., kad je
papa Grgur XIII u papinskoj buli 24. 2. 1582. proglasio da je dan
nakon četvrtka 4. 10. 1582. petak 15. 10. 1582.
Viète je dvadesetak godina kasnije dao svoj prijedlog kalendara i
pritom žestoko napao Claviusa, zamjerajući mu odredene
nelogičnosti, no i njegov vlastiti prijedlog sadržavao je slične
astronomske pogreške. Clavius ih je negirao, što je razbjesnilo
Viètea, koji je izjavio da ga je razotkrio kao lažnog matematičara i
lažnog teologa. Vièteina smrt prekinula je raspravu. Njegov
prijedlog kalendara nije dalje razmatran, samo je papa Klement
VIII 1603. osudio Viètein napad na Claviusa.

Povijest matematike
Rafael Bombelli (1526.–1572.)
Bombelli je bio iz Bologne, otac mu je bio trgovac vunom, a majka

kći krojača. Obrazovao ga je arhitekt Clementi te i sam Bombelli,
uz podršku rimskog plemića Alessandra Ruffinija, postaje arhitekt.
Godine 1555. dolazi do prekida projekta isušivanja močvara koji je
radio za Ruffinija te u toj pauzi Bombelli odlučuje napisati knjigu
iz algebre, smatrajući da su sukobi oko rezultata posljedica njihova
nedovoljno pažljiva izlaganja, koje je uz to često bilo nepristupačno
nematematičarima. Bombelli je za cilj imao napisati opći i lakše
razumljiv prikaz algebre. Ipak, spomenuti projekt se ubrzo
nastavlja, a Bombelli nastavlja svoju uspješnu arhitektonsku
karijeru prije završetka knjige. Na jednom putovanju u Rim susreće
profesora matematike Pezzija od kojeg dobiva Diofantovu
Artihmeticu te mu ona postaje uzor pisanja matematičkog teksta.

Povijest matematike
Prve tri knjige Bombellijeve Algebre objavljene su 1572., a druge dvije su

ostale nedovršene i izdane posthumno. Njegova Algebra daje potpun
prikaz tada poznate algebre, uključivši pravila aritmetike s pozitivnim i
negativnim brojevima, dokaz da je problem trisekcije kuta ekvivalentan
rješavanju kubne jednadžbe te detaljnu diskusiju kompleksnih brojeva.
Tu je Bombelli opravdao korištenje kvadratnih korijena iz negativnih
brojeva u Tartaglia-Cardanovoj metodi rješavanja kubne jednadžbe. Time
je Bombelli prva osoba u povijesti koja je kao smislene prihvatila
kompleksne brojeve, a opisao je i pravila računa s njima. Bombelli
imaginarne brojeve zapisuje kao kvadratne korijene negativnih brojeva te
daje pravila za njihovo zbrajanje, oduzimanje √ i množenje,
√ npr. plus od
”
minusa puta plus od minusa je minus”4 (+ −n · + −n = −n).
Dokazao je i da ireducibilni slučaj kubne jednadžbe ima tri realna rješenja.
Kod Bombellija se može naći i geometrijska definicija realnih brojeva: ako
se odabere jedinična duljina, onda se brojevi mogu predstaviti kao duljine.
4
√
Primjer oznake: p.d.m.11 je naš + −121.
Povijest matematike
D’Oresme: am an = am+n za pozitivne racionalne eksponente m i n.

Chuquet: d’Oresmeovo pravilo i po prvi put kao eksponente
dozvoljava i nulu i negativne eksponente. Chuquet promatra vezu
geometrijskog niza potencija i pripadnog aritmetičkog niza
eksponenata (za slučaj prirodnih eksponenata):
1 2 3 ... n
b b2 b3 . . . bn
Tu ideju na racionalne i negativne eksponente (i nulu kao

eksponent) proširuje Stifel:
0 1 2 3 ...
1 2 4 8 ...
Kako dobiti finiju raspodjelu? I zašto?

Povijest matematike
Prosthaphaeresis
U doba renesanse zbog sve češćih i daljih putovanja brodovima, često je
bilo potrebno množiti ružne” decimalne brojeve koji su se pojavljivali
”
kao sinusi i kosinusi kuteva pri odredivanju pozicije broda. Kako znamo,
bitno je jednostavnije ručno” zbrojiti ili oduzeti nego pomnožiti ili
”
podijeliti dva decimalna broja. Opisana veza izmedu geometrijskog niza
potencija i pripadnog aritmetičkog niza eksponenata ukazuje na to da su
za fiksiranu bazu članovi ta dva niza jednoznačno povezani te da
množenju u prvom odgovara zbrajanju u potonjem.
1593. dva danska matematičara predlažu korištenje trigonometrijskih
tablica za olakšanje računa: temeljem formule
sin(α + β) sin(α − β)
sin α · cos β = +
2 2
za pomnožiti 0,17365 · 0,99027 nademo 0,17365 = sin 10◦ i
0,99027 = cos 8◦ pa je
sin 18◦ sin 2◦
0,17365 · 0,99027 = + = 0,17196.
2 2
Povijest matematike
John Napier (1550.–1617.)

Potrošio je dvadeset godina na konstrukciju prve
tablice logaritama. Završio ju je 1614., a objavio
1619. pod nazivom Mirifici Logarithmorum
Canonis Constructio.
Napier bio je škotski plemić i fanatični protestant
koji je napisao tekst kojim je htio pokazati da je
papa Antikrist, a zbog sklonosti nošenja dugih
haljina i noćnih šetnji po dvorcu smatrali su ga
nekromantom. Matematikom se bavio samo iz
hobija.
x
NapLog x ≈ 107 log 1 7
e 10
http:
//www.maa.org/publications/periodicals/convergence/
logarithms-the-early-history-of-a-familiar-function-john-n
Povijest matematike
Pojednostavljeno, Napierova ideja je sljedeća: Dvije čestice P i Q

se gibaju po paralelnim pravcima, s tim da se P giba od od pozicije
O nadalje, a Q se giba od O do neke konačne pozicije A udaljene
107 od O. Početne brzine čestica su obje 107 .5 Čestica P se giba
konstantnom brzinom pa udaljenosti koje je P prešla u jednakim
vremenskim intervalima čine aritmetički niz. Točka Q se pak giba
tako da joj je u svakoj poziciji brzina po iznosu jednaka udaljenosti
koju još treba prijeći do A. To znači da udaljenosti Q do kraja A
zabilježene u jednakim vremenskim intervalima čine (padajući)
geometrijski niz. Napier udaljenost koju je P prešla do nekog
trenutka naziva logaritmom udaljenosti koju Q u tom trenutku još
treba prijeći.
5
Jednostavnosti radi, podrazumijevamo da je jedinica od brzine jednaka
jedinici u kojoj mjerimo put podijeljenoj s jedinicom u kojoj mjerimo vrijeme, te
ne pišemo jedinice.
Povijest matematike
Ako Napierov logaritam označimo s NapLog, vidimo da se njegova

definicija logaritma svodi na
x = NapLog(107 − y ),
odnosno
107 t = NapLog (107 e −t ).
Ako sad stavimo X = 107 t i Y = 107 e −t , imamo redom
Y = 107 (1/e)t , t = log1/e (10−7 Y ), X = 107 log1/e (10−7 Y ).
Dakle, Napierov logaritam broja Y je u biti (do na skaliranje prije i
poslije logaritmiranja) logaritam s bazom 1/e. Napierov logaritam
je padajuća funkcija. Kako je u početnom trenutku udaljenost koju
Q još treba preći jednaka 107 , slijedi
NapLog 107 = 0.

Povijest matematike
Iz opisane interpretacije mogu se pokazati i sljedeća svojstva

Napierovog logaritma:
NapLog (10−7 ab) = NapLog a + NapLog b,

a
NapLog (107 ) = NapLog a − NapLog b,
b
√ NapLog a + NapLog b
NapLog ab = .
2
Indukcijom dobivamo i
n
NapLog 107 10−7 x = nNapLog x.
Svoje tablice Napier računa koristeći sljedeće ideje.

1. Ako je x mali u odnosu na 107 , onda je NapLog (107 − x) ≈ x.
Stoga je npr. NapLog (107 − 102 ) = NapLog 9999900 ≈ 100.

Povijest matematike
2. Potencije oblika (1 − 10−m )n se lako računaju: stavimo li

s = 1 − 10−m , onda je s 2 = s(1 − 10−m ) = s − 10sm ,
2
s 3 = s 2 (1 − 10−m ) = s 2 − 10s m itd., tj. svaki idući broj u nizu
dobijemo tako da pomaknemo decimalni zarez za m mjesta ulijevo
i taj broj oduzmemo od prethodnog. Tako je npr.
1 − 10−5 = 0,99999,
(1 − 10−5 )2 = 0,99999 − 0,0000099999 = 0,999800001,

(1−10−5 )3 = 0,999800001−0,00000999800001 = 0,999970000299999
itd. Tako je Napier izračunao brojeve
d, d 2 , . . . , d 50 = 0,9995001225. Ako je x = 107 − 102 = 9999900 i
d = 1 − 10−5 = 10−7 x = 0,99999, prema već nabrojanim
svojstvima logaritama sad imamo da je
NapLog (9995001,225) = NapLog 107 d 50 = 50·NapLog x ≈ 5000.


Povijest matematike
3. U blizini od 107 je NapLog gladak i linearna interpolacija daje

dobre rezultate. Podsjetimo se, linearna interpolacija je
procjenjivanje vrijednosti funkcije (ovdje: NapLog) kojoj znamo
dvije vrijednosti (y1 i y2 ) u nekoj točki x ∈ hx1 , x2 i tako da
pretpostavimo da je funkcija na tom intervalu približno pravac
(y = yx22 −y
−x1 (x − x1 ) + y1 za x ∈ hx1 , x2 i). Tako znajući
1
y1 = NapLog (9999900) ≈ 100 i

y2 = NapLog (9995001,225) ≈ 5000, linearna interpolacija daje
vrlo točnu vrijednost za NapLog (9995000). Ako je u = 0,9995,
onda se slično kao i pod 2. može lako izračunati
u, u 2 , u 3 , . . . , u 20 = 0,990047358 i ponovljena linearna interpolacija
izmedu 107 u i 107 u 20 daje NapLog (9900000). Ako je w = 0,99,
Napier za i = 1, . . . , 20 i j = 0, . . . , 68 računa brojeve u i w j i tako
dobiva 1380 točaka u intervalu [u 20 w 68 , u] = [0,49986094; 0,9995]
i u tom rasponu (pomnoženom s 107 ) linearnom interpolacijom
računa logaritme.
Povijest matematike
Napierov suvremenik Henry Briggs (1561.–1631.) je bio profesor

geometrije u Oxfordu i saznao je za Napierovu konstrukciju te
1615. putuje k Napieru u Edinburgh. Napier se složio s Briggsovim
prijedlogom kako bi puno zgodniji bili logaritmi s bazom 10 kojima
je nultočka broj 1. Tako je Briggs nakon Napierove smrti nastavio
njegov rad i 1624. objavio svoju tablicu Arithmetica Logarithmica
za dekadske logaritme, koji su zbog toga ponekad poznati i kao
Briggsovi logaritmi. Briggs uvodi i pojmove mantisa i
karakteristika. Svaki decimalni broj možemo zapisati u obliku
a · 10k , gdje je a broj izmedu 1 i 10 (mantisa) i k ∈ Z
(karakteristika). Kako je log(a · 10k ) = k + log a, dovoljno je znati
samo logaritme karakteristika, tj. imati tablicu logaritama za
brojeve izmedu 1 i 10. Tako je npr. iz tablice log 1,73 = 0,23805
pa je log 0,173 = 0,23805 − 1 = −0,76195,
log 173 = 2 + 0,23805 = 2,23805 itd.

Povijest matematike
Joost Bürgi (1552.–1632.)
Najpoznatiji švicarski urar svog doba, te je radio i na carskom

dvoru u Pragu, gdje je imao prilike susresti Keplera. Vjerojatno je
da ga je upravo Kepler nagovorio da objavi svoju konstrukciju
logaritama. Svoj je rad objavio 1620.
Promatra eksponencijalnu funkciju x = 1,0001y i promjene 4x
koje uzrokuju pomake promjena eksponenta y za 4y = 1, tj.
4x = 10−4 x. Kako je lako računati (x + 4x)-eve za svaki početni
x (jer iz prethodnog idući dobivamo pomicanjem zareza za 4
mjesta ulijevo i pribrajanjem prethodne vrijednosti), lako se dobiva
tablica x, 4x, y -eva za y = 0, 1, 2, . . .. Pritom vrijedi da je
x1 x2 = x3 točno ako je y1 + y2 = y3 .

Povijest matematike
Ukoliko uzmemo finiju razdiobu y -a (recimo da gledamo 10y 4 ),

dobivamo novu tablicu za eksponencijalnu funkciju x = (a1 )y s
4
a1 = a10000 = (1 + 10−4 )10 . Ponavljanjem takvog postupka
(profinjenje y -a i odgovarajuća promjena baze) dobit ćemo, kako
danas znamo, u bazi aproksimacije za broj e. Bürgi sve ovo
promatra geometrijski: ako je x = (a1 )y i 4y = 10−4 , onda se
prirasti 4y mogu prikazati kao pravokutnici širine 4x i visine x1
gdje se za svaki x njegov prirast 4x bira tako da je površina
pravokutnika 10−4 . Tada je y suma tih prirasta (jer produktu x-eva
odgovara
P zbroj y -a) od 1 do x. Uočljivo je da BürgijevoRsumiranje
x dt
y = x1 4x x poboljšanjem odabira baze prelazi u ln x = 1 t , tj.
da je Bürgi (aproksimativno) konstruirao prirodni logaritam.

Povijest matematike
Slika: Bürgijevih logaritmi opisuju površinu ispod krivulje y = 1/t od 1

do x.

Povijest matematike
U 16. stoljeću astronomija se još temeljila na Ptolemejevom

Almagestu s geocentričnim sustavom. Prvi koji predlaže sustav
planetarnih orbita i heliocentrični sustav je Poljak Nikola Kopernik
(1473.–1543.). Kopernik je vjerojatno samo htio poboljšati
Ptolemejev sustav, no njegova će ideja postati revolucionarna.
Prve ideje heliocentričnog sustava imao je oko 1510. godine i u to
doba Vatikan podržava objavljivanje tih ideja (Kopernikova knjiga
na crnu listu” dospijeva tek u doba protureformacije oko 1600.
”
godine), no sam Kopernik je još nesiguran jer se opažanja ne slažu
s njegovim idejama. Kopernik tek 1543. objavljuje De
Revolutionibus Orbium Coelestium u kojoj se nalazi potpun pregled
njegove nove teorije da se Zemlja i drugi planeti kreću oko Sunoko
Kao što je poznato, kopernikanska teorija nailazi na jak otpor, a
jedan od razloga bio je i u tome što su mjerenja bolje odgovarala
ptolemejskom nego kopernikanskom sustavu. Uzrok tome bila je
kriva Kopernikova pretpostavka da su orbite planeta kružne.
Povijest matematike
Galileo Galilei (1564.–1642.)
Studirao je medicinu, ali je studij prekinuo kako bi se posvetio

astronomiji, fizici i matematici. Poznat je niz anegdota iz Galileova
života, poput one da je otkrio neovisnost perioda oscilacije o
amplitudi promatrajući lampu koja se njihala na stropu za vrijeme
mise. Takoder prema anegdoti, bacanjem predmeta s tornja u Pisi
otkrio je neovisnost akceleracije padajućeg tijela o njegovoj masi.
Prvi je koristio teleskop (izumljen 1607.) za proučavanje nebeskih
pojava i tako otkriva Jupiterove mjesece, čime dokazuje mogućnost
kretanja planeta oko Sunca. Dodatnu potvrdu kopernikanske
teorije dobio je otkrićem faza Venere, koje su moguće samo ako je
Venera uvijek bliža Suncu nego Zemlja.

Povijest matematike
Galileo je bio vrlo znamenit i slavljen znanstvenik, popularan i jer

je pisao na narodnom talijanskom. Kako je bio osoba kojoj je bilo
jako stalo do priznanja okoline, prvo se 1616. izjašnjava protiv
Kopernika, a onda, nakon promjene mišljenja u znanstvenim
krugovima, 1632. podržava kopernikansku teoriju. U to doba
jezuiti podržavaju heliocentrični sustav, no službena crkva ga
napada. Galielo se 1633. pred inkvizicijom odriče kopernikanskog
stava, ali je ipak stavljen u kućni pritvor. Matematički rigoroznu
raspravu Discorsi e Dimostrazioni Matematiche Intorno a Due
Nuove Scienze (1638.) o novim znanstvenim spoznajama napisao
je u kućnom pritvoru.
Galileo je poznat i po tome što se kod njega prvi put eksplicitno
pojavljuju beskonačni skupovi. U Due Nuove Scienze Galileo kaže
da skup kvadratnih brojeva i skup prirodnih brojeva imaju jednako
mnogo elemenata jer su u jednoznačnoj korespondenciji n ↔ n2 ,
iako je jedan pravi podskup drugog. Tako ga možemo smatrati
prethodnikom teorije skupova.
Povijest matematike
Johannes Kepler (1571.–1630.)
Već rano saznaje za kopernikansku teoriju i pokušava unutar nje

naći objašnjenje različitih udaljenosti planeta do Sunca. Prva
njegova ideja koristi pravilne poligone: zamislimo li da su putanje
planeta kružnice u čijem središtu je Sunce, Kopernik pretpostavlja
da se može upisati pravilni trokut izmedu putanja Jupitera i
Saturna i dobiva dosta točan omjer njihovih udaljenosti do Sunca.
U idućem koraku pretpostavlja mogućnost upisivanja kvadrata
izmedu putanja Jupitera i Marsa, no uočava da dobiveni rezultati
bitno odstupaju od mjerenja. Stoga pokušava s modificiranom
idejom u kojoj su putanje planeta na sferama, a izmedu po dvije
susjedne sfere upisuju se Platonova tijela. Kepler je bio sklon
mistici i smatra to argumentom za svoju teoriju.

Povijest matematike
Koristeći Ptolemejeve podatke i uz lagano prilagodavanje, ovaj

model uspijeva prilagoditi poznatim mjerenjima te ga objavljuje
1596. (Mysterium cosmographicum ). To je djelo, iako bitno
obilježeno pitagorejskom mistikom brojeva i astrologijom, prva
javna podrška kopernikanskog sustava. Kopiju djela Kepler je
poslao i Galileu, koji glumi prijateljstvo, ali mu odbija poslati svoje
knjige i posuditi teleskop.
Slika: Keplerov model Sunčeva sustava.

Povijest matematike
Kepler je bio svijestan da bi svoju teoriju trebao provjeriti na

novijim mjerenjima. Danski astronom Tycho Brahe (1546.–1601.)
u to doba bio je poznat po vrlo egzaktnim novim rezultatima
mjerenja, no nije ih bio spreman dati drugima na uvid jer na
temelju njih želio izraditi svoju modifikaciju ptolemejskog sustava.
Brahe je bio zagovornik geocentričkog sustava, a argument mu je
bio da ako bi Zemlja rotirala oko Sunca, relativni položaji zvijezda
morali bi se mijenjata gledano s raznih pozicija na Zemlji, za što
nije bilo dokaza. Brahe u to doba biva pozvan da bude carski
mathematicus u Pragu, glavnom gradu Svetog rimskog carstva. Tu
mu Kepler 1599. uspijeva postati asistent. Brahe mu daje posao
proučavanja orbite Marsa. Kad je Brahe 1601. umro, Kepler ga je
naslijedio na dužnosti, koja je uključivala i izrade horoskopa za
cara. Kepler je istovremeno bio i zagovornik astrologije i skeptičan
u odnosu na nju. Isticao je da astronom ne može živjeti od svoga
posla ako ne potiče ljude u vjerovanju da svoju sudbinu mogu
saznati iz zvijezda.
Povijest matematike
Keplerovi zakoni
Koristeći Braheove podatke, Kepler je formulirao svoja tri
znamenita zakona gibanja planeta.
1 Planeti se oko Sunca kreću po elipsama, u čijem jednom
žarištu je Sunce.
2 Radij-vektori planeta (spojnice planeta sa Suncem) u
jednakim vremenskim razmacima prelaze jednake površine.

3 Kvadrat godine (vremena obilaska) planeta je razmjeran kubu
velike osi pripadne orbite.

Prva dva zakona objavio je u djelu Astronomia nova 1609., a treći
u Harmonices mundi 1619. Prvi je zakon bio slabo prihvaćen i
smatralo se da zahtijeva dodatne provjere. Drugi je dobio grubom
metodom integriranja, a u javnosti je bio ignoriran gotovo
osamdeset godina. Zanimljivo je da je treći zakon uglavnom
odmah prihvaćen. Kasnije će ta tri zakona potvrditi Newtonovu
teoriju univerzalne gravitacije.
Povijest matematike
Kad je uslijed političkih dogadaja došlo do nedostatka novca u

carskoj blagajni, Kepler je izgubio posao. Nakon toga se uzdržavao
izradom horoskopa. Poznata je priča kako ih je koristio i za sebe:
kad je trebao izabrati drugu ženu, izmedu kandidatkinja izabrao ju
je na osnovi horoskopa. Kasnije je Keplerova majka optužena da je
vještica, no tad se pokazala korisnom njegova veza s carskim
dvorom.
Kepler se bavio i poliedrima. Prvi im je pristupio sustavno i otkrio
je novu klasu poliedara (antiprizme) i neke nove poliedre
(primjerice, rompski dodekaedar). Prvi se bavio i zvjezdastim
poliedrima. Razvio je grubu metodu integracije, netočniju od
antičke ekshaustije, ali koja je ipak bitna kao prethodnik otkrića
integralnog računa. Njome je izračunao volumene niza rotacionih
tijela.

Povijest matematike
Keplerova hipoteza

Povijest matematike
Simon Stevin (1548.–1620.)

Racionalne eksponente je, čini se, dozvolio još Oresme, a u
renesansi ih izričito koristi belgijski inženjer Stevin. Stevin je
objavio nekoliko značajnih fizikalnih djela. Osobito je važno
njegovo djelo De Beghinselen der Weegconst iz 1586. u kojem se
bavi trokutom sila (što možemo smatrati početkom vektorskog
računa), pitanjima ravnoteže i tlakom. Stevin tim i još nekim
djelima ostvaruje prvi napredak na području statike i hidrostatike
nakon Arhimeda. Za matematiku je osobito značajna njegova
knjižica La Thiende (Desetina) iz 1585. u kojoj daje prvo izlaganje
teorije decimalnih razlomaka i decimalnog mjernog sustava u
zapadnom svijetu. Već prije je uočio da decimalni razlomci daju
beskonačni algoritam za aproksimaciju realnih brojeva. Imao je i
intuitivnu koncepciju kontinuuma realnih brojeva, a dao je i opće
pravilo za numeričko, tj. aproksimativno rješavanje jednadžbi.
Povijest matematike
Do renesanse ne postoji dokaz da je itko od ranijih umjetnika

razumio ili razradio matematičke zakone pravilnog perspektivnog
crtanja i slikanja. U 13. stoljeću Giotto koristi odredena pravila pri
izradi slika: pravci iznad horizonta (u perspektivi se pod
horizontom podrazumijeva pravac u visini očiju, a koji se na slici6
nalazi paralelno s tlom) na slici idu prema dolje, a pravci ispod
horizonta prema gore. Pravci lijevo ili desno od točke pogleda (to
je točka na horizontu koja je točno nasuprot oka promatrača) idu
prema točki pogleda. Iako nije razvio matematički precizan pristup,
Giotto je prvi koji je više-manje razradio pravila linearne
perspektive.
6
Pretpostavlja se da je ravnina slike okomita na tlo.
Povijest matematike
http://maitaly.wordpress.com/2011/04/28/
brunelleschi-and-the-re-discovery-of-linear-perspective/

Povijest matematike
Filippo Brunelleschi (1377.–1446.) & Leone Alberti

(1404.–1472.)
Oko 1420. ili nešto ranije on izriče glavno pravilo linearne

perspektive: svi pravci danog smjera u nekoj ravnini (koja nije
ravnina slike) konvergiraju” istoj izbježnoj točki.7 . Brunelleschi je
”
razvio i precizna pravila za odredivanje veličine objekta na slici
ovisno o njegovoj udaljenosti od slike. Ipak, Brunelleschi nikad nije
zapisao objašnjenje pravila linearne perspektive; to će prvi učiniti
Alberti u svoja dva djela De pictura (na latinskom, 1435.) i Della
pittura (na talijanskom, 1436.). Ne radi se o istom djelu na dva
jezika: latinsko je usmjereno obrazovanijoj publici, a talijansko
popularnije.
7
Uočimo da se radi o početku projektivne geometrije jer izbježnu točku
možemo shvatiti kao beskonačno daleku točku danog smjera.
Povijest matematike
Pierro della Francesca (1412.–1492.)

Della Francesca je bio ne samo umjetnik, nego i matematičar, a u
djelo o perspektivi je uključio i dijelove o aritmetici i algebri te dug
dio o geometriji, i to ne samo prikaz poznatih rezultata, već i svoje
originalne doprinose.
http:
//www.ams.org/samplings/feature-column/fcarc-alberti2
U detaljnom prikazu Arhimedovih tijela uključuje i njihove pravilne
perspektivne slike. Matematičke principe perspektive Pierro della
Francesca daje u djelu De prospectiva pingendi (oko 1470.). U
prvom dijelu iznosi geometrijske teoreme euklidskog stila, ali s
numeričkim primjerima, te teoreme o perspektivi ravninskih likova.
U drugom dijelu objašnjava perspektivni prikaz prizmi, a u trećem
kompliciranijih objekata za koje koristi kompliciranu metodu koja
zahtijeva mnogo računa, ali se u biti svodi na korištenje
koordinatnog sustava.
Povijest matematike
Slika: Perspektivna slika iz della Francescaine De prospectiva pingendi (s

Wikipedije).

Povijest matematike
Jedan od najznačajnijih matematičara talijanske renesanse, fra

Luca Pacioli (1445.–1517.) na osnovi della Francescinih djela
napisao je svoj prikaz pravila perspektive u svom djelu De divina
proportione (1509.). To je djelo napisao u Milanu, kamo je oko
1496. na poziv vojvode Ludovica Sforze došao podučavati
matematiku na njegovu dvoru. Tu je upoznao Leonarda da Vincija
(1452.–1519.) i s njime se sprijateljio. Knjigu De divina
proportione je ilustrirao da Vinci i u njoj se Pacioli bavi
primjenama matematike na umjetnost, a posebno zlatnim rezom,
koji je u doba renesanse proglašen idealnim omjerom za umjetnost
i temeljem naslova ove knjige nazvan božanskim omjerom”.
”

Povijest matematike
Slika: Jedna od da Vincijevih ilustracija u De divina proportione (s

Wikipedije).

Povijest matematike
Da Vinci je i sam imao mnogo interesa za geometriju i dao vlastite

prikaze i objašnjenja perspektivnih pravila i konstrukcija, a bavio se
i inverznim problemom8 perspektive: kako za danu sliku odrediti
gdje se nalazi oko promatrača ako je prikaz perspektivno korektan.
8
Inverznom perspektivom bavio se i Simon Stevin.
Povijest matematike
Albrecht Dürer (1471.–1528.)
Prethodnik nacrtne geometrije, dao je bitne doprinose teoriji

perspektive i geometriji općenito.
Nijemac madarskog porijekla, unuk zlatara, treće od 18 djece u
obitelji. Već s trinaest godina se istakao kao slikar.
Na putu u Italiju 1494. saznaje za Paciolijeva djela i važnost
matematike u slikarstvu te po povratku u Nürnberg počinje
proučavati matematička djela. Od oko 1500. se u Dürerovim
djelima može otkriti matematički utjecaj. Osobito su poznati
njegovi bakrorezi koji prikazuju vezu slike i originala po
perspektivnim pravilima. Kako bi produbio znanje matematike,
1505.–1507. ponovno putuje po Italiji te po povratku skuplja
materijal za pisanje djela o primjeni matematike u umjetnosti. To
djelo nikad nije završio.

Povijest matematike
Najpoznatija Dürerova matematička” slika Melankolija I (1514.,

”
slika ?? desno) donosi prvi magični kvadrat viden u Europi, kojem
je godina nastanka unesena kao brojevi 15 i 14 u donjem
redu.

Povijest matematike
Nakon matematički vrlo zahtjevne rasprave o proporcijama

(1523.), Dürer 1525. objavljuje svoje znamenito djelo
Underweysung der messung mit dem zirckel und richtscheyt in
Linien ebnen unnd gantzen corporen. Taj je tekst detaljan prikaz
teorije sjena i perspektive, a ujedno se radi o prvoj matematičkoj
knjizi na njemačkom jeziku koja donosi nove rezultate. U ovom
djelu Dürer se bavi i krivuljama (medu inim Arhimedovom
spiralom, konhoidom te po njemu nazvanim Dürerovim
krivuljama), egzaktnim i aproksimativnim konstrukcijama pravilnih
poligona (jasno ih razlikuje!), geometrijskim tijelima,
astronomskim instrumentima, i naravno perspektivom, uključivši i
mehanička pomagala za perspektivne konstrukcije.

Povijest matematike

Povijest matematike

Povmat 7

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Povmat 7

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Razvoj algebre u renesansi Ritam logaritama Primjene matematike u fizici i astronomiji Matematika i likovna umjetnost

Franka Miriam Brückler

Franka Miriam Brückler

Polinomijalna jednadžba p(x) = 0 rješiva je u radikalima ako se

Franka Miriam Brückler

Redukcija kubne jednadžbe

Scipione del Ferro (1465.–1526.)

Franka Miriam Brückler

Niccolo Tartaglia (1500.–1557.)

Samouki matematičar iz Brescie. Tartaglia mu je zapravo

Franka Miriam Brückler

Tartaglia i kubna jednadžba

1530-ih godina je Tartaglia otkrio metodu za rješavanje kubne

Franka Miriam Brückler

Girolamo Cardano (1501.–1576.)

Stric mu je otrovan, a i samog Cardana i oca pokušavali su

U doba Tartagliaine pobjede Cardano se

Franka Miriam Brückler

Cardano je zakletvu prekršio objavom djela Ars Magna (1545.), u

Rješenje kubne jednadžbe x 3 − 3px − 2q = 0

Stoga umjesto polazne jednadžbe rješavamo sustav u 3 + v 3 = 2q,

Cardano je tu metodu ilustrirao i geometrijski. Naime, kubnu

Franka Miriam Brückler

Franka Miriam Brückler

Lodovico Ferrari (1522.–1565.)

Nakon što mu je otac poginuo, živio je kod strica, čiji sin je

Franka Miriam Brückler

−8t 3 − 20bt 2 + (8d − 16b 2 )t + (c 2 − 4b 3 + 4bd) = 0.

x 2 + b + t = kvadratni korijen desne strane

Nakon opisanog natjecanja s Tartagliom, Ferrari je tražio bolje

Franka Miriam Brückler

Put prema osnovnom teoremu algebre

Englez Thomas Harriot (1560.–1621.) je uočio da ako su a, b, c

Franka Miriam Brückler

Ipak, njegov pristup ima mnogo antičkogrčkih elemenata. Tako

I još malo politike

Franka Miriam Brückler

Viète je bio uključen u još jedan matematički dvoboj”. Naime,

Franka Miriam Brückler

Rafael Bombelli (1526.–1572.)

Bombelli je bio iz Bologne, otac mu je bio trgovac vunom, a majka

Franka Miriam Brückler

Prve tri knjige Bombellijeve Algebre objavljene su 1572., a druge dvije su

D’Oresme: am an = am+n za pozitivne racionalne eksponente m i n.

Tu ideju na racionalne i negativne eksponente (i nulu kao

Kako dobiti finiju raspodjelu? I zašto?

John Napier (1550.–1617.)

Pojednostavljeno, Napierova ideja je sljedeća: Dvije čestice P i Q

Ako Napierov logaritam označimo s NapLog, vidimo da se njegova

Franka Miriam Brückler

Iz opisane interpretacije mogu se pokazati i sljedeća svojstva

NapLog (10−7 ab) = NapLog a + NapLog b,

Svoje tablice Napier računa koristeći sljedeće ideje.

Franka Miriam Brückler

2. Potencije oblika (1 − 10−m )n se lako računaju: stavimo li

(1 − 10−5 )2 = 0,99999 − 0,0000099999 = 0,999800001,

NapLog (9995001,225) = NapLog 107 d 50 = 50·NapLog x ≈ 5000.

Franka Miriam Brückler

3. U blizini od 107 je NapLog gladak i linearna interpolacija daje

y1 = NapLog (9999900) ≈ 100 i

Napierov suvremenik Henry Briggs (1561.–1631.) je bio profesor

Franka Miriam Brückler

Joost Bürgi (1552.–1632.)